rI

Munib Maglajlic

SKICA ZA PREGLED
BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI

Munib Maglajlic u ovom tekstu daje kratak pregled bosnjacke

knjiievnosti: pocevsi od usmene krijiievnosti i njenih razliCitih oblika u
prozi i stihu, i to pojedinacno definira i u osnovnim crtama opisuje
lirsku pjesmu, baladu i romansu i epsku pjesmu s jedne strane, te daje
podatke 0 junacima ovih pjesama, donosi podatke 0 strukturi usmene
price, njenim podvrstama i opisuje ih.
Takoder, kratko predstavlja knjiievnost poznatih autora, i to od
srenjevjekovne - sa dragocjenim pismima, darovnicama i poveljama
bosanske vlastele, preko knjiievnosti osmanskog perioda - kako na
orijentalnim jezicima, tako i alhamijado - u prozi is stihu, sa gazelima,
kasidama, tahmisima, mesnevijama, epitafima, didaktickim i mistickim
spjevovima, sa jedne, i putopisima, filozofskim i teoloskim raspravama,
historijskim kronikama i pravnim djelima sa druge strane,uz pregled
imena autora.
TreCisegment bosnjacke knjiievnosti kojeg Maglajlic predstavlja u ovom
tekstu jeste knjiievnost austro-ugarskog perioda, gdje uz karakteristike
knjiievnih ostvarenja daje i osnovna imena autora i uz same nazive djela,
smjestajuei ih u prostor i vrijeme, izrice i sustinske podatke 0 djelima i
pravcima kojima pripadaju, kao i opeim, kulturnim i drustvenim pojavama
u kojim ovakvi autori i ovakva djela izrastaju. Meduratna i savremena
bosnjacka knjiZevnost su takoder dijelom ove skice, gdje autor takoder
pominje najznacajnija imena, pravce i djela suvremene bosnjacke
knjiievnosti, i jezgrovito daje informaciju 0 njihovim osnovnim svojstvima.
 SKICA ZA PREGLED BOSN]ACKE KN]IZEVNOSTI 181

SKICAZA PREGLED BOSNJACKE

KNJIZEVNOSTI

ao i u primjeru drugih naeionalnih knjizevnosti, bosnjacka

}( knjizevnost se takoder odvija u dva glavna taka, koje Cine

usmena knjizevnost, na jednoj i pisana knjizevnost, na drugoj
strani. Uobicajeno je da se usmena knjizevnost razmatra izvan
dijahronijske razdiobe, tj. zanrovski (lirska pjesma, balada, epska
pjesma, usmena predaja i s1.), dok je u primjeru pisane knjizevnosti
uobicajen pristup posredstvom dijahronijske podjele (npr.
srednjovjekovno, osmansko, austrougarsko, razdoblje izmedu dva
svjetska rata i s1.), a onda se u okviru svakog izdvojenog razdoblja
daljevrsi zanrovska podjela razliCitih vrsta lirske pjesme, dramskih te
proznih oblika (roman, pripovijest, pripovijetka, kratka prica i s1.).

USMENA KNJIZEVNOST

Bosnjacka usmena knjizevnost zabiljdena je u raznolikim i

razudenim oblieima, u rasponu od najkraCih (posloviea, zagonetka,
pitaliea i s1.)do najduzih (epovi i od preko dvanaest hiljada stihova).
Kao ejelina, bosnjacka usmena knjizevnost se moze dalje dijeliti na
anu koja je oblikovana stihom, na jednoj, te onu u prozi, na drugoj
strani. Prvu skupinu djela oblikovanih stihom CinerazliCitevrste lirske
pjesme, drugu balade i romanse, a trecu bosnjacka epika. Bosnjacka
usmena knjizevnost u prozi moze se podijeliti na: price 0 zivotinjama,
bajke, novelisticke, saljive i druge price sa izrazitim ertama fabuliranja,
najednoj, te legende, predaje i anegdote te druge kratke prozne oblike
u kajima fabula nije razvijena (npr. posloviea i vie), na drugoj strani.
 r

182 MUNIB MAGLA]LIC

Lirska pjesma

Medu lirskim vrstama bosnjaeke usmene knjizevnosti posebno se

izdvaja ljubavna pjesma sevdalinka (prema turcizmu sevdah - ljubav,
ljubavna eetnja, zanos), nastala u sredinama veCih i manjih gradskih
sredina oblikovanih pod istocnjackim utjecajem, nakon propasti
Bosanskog kraljevstva i pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku
vlast. U sevdalinci je doslo do plodotvornog spoja istocnjackih
elemenata sa zatecenom slavenskom tradicijom. U muzickom pogledu
je to vidljivo u prazimanju starobosanskog poravnog napjeva sa
raliCitim melizmima i tzv. prekomjernom sekundom. NajeesCi oblici
stiha u sevdalinci su epski (nesimetrieni) deseterac, simetrieni i
nesimetricni osmerac, jedanaesterac, trinaesterac te lirski (simetricni)
deseterac, obicno u rasponu od 5 do 15 stihova. Melostrafu, tj. oblik
pjevane strafe, odlikuju raznoliko izmjenjivani pripjevi. Pjevana je u
razliCitim prilikama, bez muzicke pratnje ili uz pratnju saza te u novije
doba harmonike. Sevdalinka je na upeeatljiv naCin izrazila osjecanje
ljubavne radosti, snovite ednje ili treperavog iscekivanja susreta sa
voljenim bicem, ali i po nor beznada i ljubavnog oeajanja te osjecanje
bezizlaza, usljed neostvarene ili neuzvracene ljubavi, vjerolomstva i
iznevjerenog ocekivanja. Posebnu odliku sevdalinke Cine lokalna
obiljezja: u brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim
odredene pojedince, djevojke i mladice koji su Ijepotom, ddanjern ili
ueescem u zgodama oko asikovanja privlaCilipaznju usmenih lokalnih
pjesnika. Usavsi jednom u pjesmu, ove su licnosti zapoCinjale svoj
"novi zivot", u zamrsenom toku koji je najcesce teSko pratiti: junaci
opjevanih zbivanja potiskivani su novim zgodama, koje su imale svoje
vedre ili ruzne sudionike. Najranija vijest 0 sevdalinci vezana je za
drugu polovicu XVI st., ali je ova pjesma vjeravatno nastala jos ranije.
Sevdalinka je plodotvorno odjeknula i u lirici bosnjaekih pjesnika
novijeg doba (Basagic, Catic, Dikic, Humo i dr.). Od ostalih lirskih
vrsta zavrjeduju paznju pjesme uz rad, svadbene, uspavanke i saljive.
Pjesme uz rad pjevane su uz zetvu zita, uz rad oko kukuruza, duhana,
vinove loze, maslina. Cule su se na zajednickim poslovima (mobarna).
kada je trebalo plodove ljeta pripremiti za jesen i zimu. Svadbene pjesrne
 SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 183

pratile su razliCite dijelove svadbenih obicaja, u skladu sa islamskim

zivotnimnacelima i praksom (uz kretanje svatova, uz trazenje nevjeste,
uzkrnanje mlade, uz svodenje mladenaca i sl.). Raznovrsnu skupinu
bosnjackih lirskih pjesama Cine uspavanke. Pjevane nad djetetom u
besici, izraZavale su materinsku zelju za sprjecavanjem uroka i
posvemasnjimzasticavanjem ceda. Na raznovrsnost uspavanki ukazuju
vec i razliCiti oblici stiha kojima je spjevana: sedmerac, simetricni i
nesimetricni osmerac, epski deseterac. Saljive pjesme spadaju medu
one lirske vrste koje su slabije biljetene i opcenito manje proucavane.
Znatnu rasprostranjenost u bosnjackoj sredini imale su pjesme u
kojima smijeh izvire iz veselih zgoda koje izaziva nespretni mladic u
silnoj zelji da se sto prije nade u blizini drage. Vedrim humorom
odlikuju se neke saljive pjesme u kojima smijeh izaziva nakaradno
prikazivanje supruga. Jedan broj saljivih pjesama zasnovan je na
"dogadanju nemoguceg". Zbivanje u nekim saljivim pjesmama
slikovitoje preneseno u zivotinjski svijet. Saljivimpjesmama pripadaju
takoder one koje su odrasli pjevali maloj djeci u cilju uveseljavanja i
zabave. Zapravo su ove pjesme dio igre i za njihovo potpunije
razumijevanje neophodan je opis koji objasnjava tok igre i mjesto
pjesme u njenom toku

Balada i romansa

Balada i romansa prisutne su u bosnjackoj usmenoj knjizevnosti u

raznolikim i razudenim oblicima. Termin balada cuva sjecanje na vezu
ove pjesme sa plesom (prema tal. balare - plesati) uz koji je u
zapadnoevropskim knjizevnostima pjevana. U bosnjackoj baladi plesu
odgovara zensko kolo, u kojem je pjevana poravnim napjevom,
najcesce bez pripjeva i melizama svojstvenih sevdalinci. Bosnjacka
usmena balada oblikovana je najceSce stihom desetercem, uglavnom
epskim (nesimetricnim), rijetko lirskim (simetricnim), te osmercem
(mnogo cesce simetricnim nego nesimetricnim), kao i trinaestercem,
u rasponu od petnaestak do preko dvije stotine stihova. U zenskom
dijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo njega, skupno i
~"

184 MUNIB MAGLA]LIC

pojedinacno (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). U muskom

dijelu repertoara pjevana je obicno uz pratnju saza, a u novije doba
harmonike, pa i violine. Sobzirom na tematski raspon, bosnjackabalada
moze se podijeliti u sest skupina, s mogucnoscu daljnje podjele: 0
djevojci zle srece, 0 smrcu rastavljenim dragim, 0 zlosretnoj nevjesti,
0 nesretnim supruznicima, 0 ojadenim roditeljima, 0 razliCitim
sukobima u porodici. Stradanje smrcu rastavljenih dragih - u kojoj
tragicno zbivanje izaziva materino nametanju sinu nevoljene nevjeste
- jedna je od najomiljenijih tema u bosnjackoj baladi, 0 cemu svjedoCi
vise desetina zabiljeienih varijanata, u kojima se smjenjuju imena dragih
(Orner i Mejrema, Mujo i Ajkuna, Mehmed i Fata i s1.).Brojnoscu se
izdvajaju takoder pjesme iz trece skupine, 0 tzv. smrznutoj nevjesti,
koja na putu u novi dom prolazi kroz oluju i susnjeiicu, kao
predskazanje ledenog doceka u mladozenjinoj kuCi, koji za nju bude
koban. Kao i u primjeru sevdalinke, lokalna obiljeija Cine jednu od
glavnih odlika bosnjacke balade i predstavljaju njezinu osobenost:
znatan dio ukupnog bosnjackog baladicnog pjevanja vezan je za
nekoliko pjesama sa lokalnim obiljeijima, koje predstavljaju pjesnicko
uoblicenje odredenih mjesnih ili pokrajinskih zbivanja koja su privukla
paznju usmenih pjesnika, hronicara i ocevidaca. Teme kao sto su
pogubljenje brace Moric ili na smrt osudenog Ibrahim-bega (Kusture)
- u usmenoj predaji "hafiza Kusture" - u Sarajevu, te pogibija Hifzi-
bega Dumisica kod Bijeljine bile su toliko privlacne da su prenosene
zacudujuce dugo te daleko od zavicaja pjesme. Tu spada i jedan broj
manje rasprostranjenih lokalnih pjesama, a ovoj skupini pripada
svakako najznamenitija bosnjacka i juznoslavenska balada opcenito -
Hasanaginica (1774), koja pjeva 0 nekoj davnasnjoj obiteljskoj
tragediji u bosnjackoj aginskoj porodici, a sukob junaka u njezinoj
osnovi tragican je nesporazum medu supruznicima, koji, u skokovitoj
radnji tipicnoj za veCinubalada, neodgodivo vodi raspletu.Visestruko
je zanimljiva za proucavanje bosnja~ke balade pjesma 0 pogibiji
sarajevskih janicarskih prvaka Morica, Hadzi Mehmeda i Ibrahim-age,
kolovoda bune iz sredine XVIII st., koja u neprekinutom usmenom
prenosenju zivi dulje od dva stoljeca, a 0 opjevanom dogadaju
sacuvane su i usmene predaje, i svjedocenja ljetopisaca-savremenika, i
 SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 185

pjesnickizapis u obliku tariha na turskom jeziku. Romansa je pjevana

naslican kao i balada, ali vedrijim napjevom, a uoblicena je najceSce
epskimdesetercem te trinaestercem, sedmercem i jedanaestercem, u
manjemrasponu stihova od balade. Tematski se moze podijeliti u cetiri
skupine: 0 nestasnom i preduzimljivom momku (djevojci), 0
ljubavnomnadgovaranju, 0 strasnom susretu, 0 ljubi u nevjeri. Vedrina
jetemeljna crta bosnjacke romanse. Na drukCiji naCinod balade, koja
u zalobnom tonu pjeva 0 stradanju pojedinca, izazvanom tragicnom
osjetljivoscu,razliCitim strastima i osjecapjima ili izvanjskom silom -
romansa vedra, cesto i sa humorom i raspusno, pjeva 0 ljubavi koja
pobjeduje. Dozivljaj svijeta zato je u ramansi opcenito vedriji nego u
baladi,za Cijejunake nema izlaza ni izbavljenja.Romansa pjeva 0 ljubavi
razdragano i poneseno, izricuCina taj naCin i pohvalu zivotu. Ljubav,
tacnijeljubavna igra, u romansi je shvacena kao vrhunaravni smisao
zivota.

Epska pjesma

Najstariji poznati sloj bosnjacke epike vezan je za prostor srednje

Bosne, na kojem izrasta njezin sredisnji junak, Berzelez Alija. U
oblikovanjuepskog Berzeleza znacajno ucestvuje historijski Gurz Ilyas,
0 kojem upecatljivo svjedoCinjegov savremenik, turski hronicar Ibn
Kemal. Epski Berzelez ulazi tako, jos za zivota svoga historijskog
prednika, na "velika vrata" u bosnjacku usmenu epiku. Epski zivotopis
ovogjunaka bogatiji je od svih drugih bosnjackih junaka, on se susrece
i nadmece sa najveCimbrojem suparnika iz suprotstavljenih tradicija,
0 njemu, njegovoj snazi, njegovom konju, njegovom oruzju, biljezima
koji svjedoce 0 njegovim epskim podvizima i slicno kazuju brajne
predaje. On je jedini bosnjacki epski junak - u stoljetnom snu, skriven
u peCiniu planini - Cijise spasilacki dolazak ocekuje u odsudnom casu
za zivot njegova naroda. Pjesnici bosnjacke epike su oblikovali - kao
suprotnost klasicnom epskom junaku - samosvojni lik poznat kao
Budalina Tale (Od Oraka Tale, Ibrahim Tale), Cijem je izrastanju
doprinio historijski Tale Lieanin, bumovni Krajisnik koji je poginuo
,...-

186 MUNIB MAGLA]LIC:

kod Banje Luke 1637. godine. Nastanak lika Budaline Tale s razlogom
je doveden u vezu sa causem svatovskog veselja, Cijije izgled dao
usmenom pjesniku osnovu za gradenje junaka iz kojeg je progovorio
covjek iz naroda sa obje noge na zemlji, koji je suprotstavljen
uobicajenom sjaju klasicnog epskog junaka:" ...Nema Tale kadifli
caksira, nego cohane otrcane; nema na njem zlatom vezenih jecerma,
nego curak od medvjeda, rukavi poderani; ne pokriva njegovu glavu
kapa zrdalija ili finofes, vec kapa od jazavca ili kao sto na jednom mjestu
vele, kapa od dva vuka. Na kapi nema junackih celenaka, nego trista
praporaca. Ne nosi on toke i ilike, ni pozlacene sipke, da mu sabljane
okaCi pleea. Ne stde se mukademom pasom, vec liCinom, a nema ni
okovanih pala, nego nosi cavlenu batinu, u kojoj je do pet stotina i
hiljada klinaca..." (N.Tordinac) Tale umije sto drugi ne umiju; Tale
moze sto drugi ne mogu; Tale smije sto drugi ne smiju. I nista nece
biti neocekivano od ovog nepredvidivog junaka, "naherenog delije"
(R.Duric), jer svi - i na "turskoj" i na "kaurskoj" strani - znadu da je
Tale jedan i jedinstven. Neponovljiv. Nepodmidjiv i nepotkupljiv.
Smijesan i strasan istovremeno. Nehajari prema sebi i svome i nesebican
do samozaborava. Istinski plemic milosrda koji sve dijeli i sebi ne
ostavljanista. NajveCibekrija bosnjacke usmene epike. Seret do urnebesa
i pogubno istinoljubiv u isti cas. Ali nadasve, Tale je neumorni veseljak
i saljivdzija - "caus nase narodne pjesme", kako je primijetio Tordinac,
tj. pokretac i glavni junak svih urnebesnih lakrdija krajisnickog
cetovanja. Kralj smijeha, bez podsmijeha, osim na vlastiti racun. Junak
"bajatijeh leda" (R. Durie), koji moze ponijeti i podnijeti sto drugi ne
mogu, sto je uzrok njegovog dubokog urastanja u do puckog
kazivanja. Licko i zapadnobosansko krajiste takoder je pjesnicki zavicaj
mladeg razvijenog sloja bosnjacke epike, Cijisu naizraslijijunaci Mustaj-
beg Licki i braca Hrnjice, prije svega Mujo i Halil. Neosporni
zapovjednik bosnjackog krajisnickog cetovanja, Mustaj-beg Lickije u
svom epskom liku objedinio osobine i sazeo ugled i vojnicku slavu
nekoliko bihackih kapetana, od razdoblja s kraja XVI do vremena
Mustaj-bega Hasumoviea iz druge. polovice XVII stoljeea (D.
Buturovic). U oblikovanju epskog Muje Hrnjice vazan udio je po
svemu sudeCidao neki Mustafa Turcalovic, koji se spominje u carskom
 SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 187

fermanu upucenom Mehmed-pasi VuCi,povodom burnih dogadaja

u Krajini 1637. medu sestericom Krajisnika Cijeje glave sultan trazio,
povjerovavsi da su oni prilikom uzimanja otkupa za jednog uglednog
suznjaprisvojili cetrdeset hiljada grosa. Medutim, naspram oskudnog
zivotopisahistorijskog pretka Muje Hrnjice, stoji u narodnoj tradiciji,
u usmenoj predaji, raskosna epska biografija ovog junaka, opjevanog
u velikombroju krajisnickih pjesama. Sacuvane su predaje 0 HrnjiCinu
porijeklu, dolasku u Krajinu, obznanjivanju junastva, neranjivosti
olovnim metkom, pogibiji napadom iz potaje, iz busije. Kao i drugi
znameniti epski junaci, Mujo ima cudesnog, nepobjedivog konja, Ciji
setragovi, zajedno s tragovima njegova kbplja, pokazuju s koljena na
koljeno, zna se za njegovu kulu u Kladusi, njegov bunar, njegov grob
u Petrovoj gori i slicno, sve to u znaku njegovih opjevanih pothvata,
u kojimaje cesto u drustvu svoje brace i drugih krajiskih epskih junaka.-
Legendarno je premocno odnijelo prevagu nad historijskim, pjesma
je prekrilila zbilju, epski je junak - ponijevsi sjecanje na historijsku
licnost- u brojnim pjesmama bezbrojnih neznanih usmenih pjesnika
prozivio svoj "novi zivot", bujna predaja, a ne stura povijest roji
asocijacijekada se spomene njegovo ime. Visok srupanj samosvojnosti
bosnjacke epike, kao vazne etape u razvoju ukupne balkanske epike,
utvrdio je niz glasovitih istrazivaca u stoljetnom slijedu, od F. Kraussa
i L. Marjanovica, preko M. Murka, G.Gesemanna, M. Parrya, M.
Brauna,A.Schmausa, do A. B. Lorda i D. Buturovic, koja ustanovljava
da su znacajke bosnjacke epike u "njenom visestoljetnom trajanju, u
njenoj samoniklosti, samosvojnosti, utemeljenosti na povijesnim
zbivanjima te u njenom izraiavanju u vise tipova i oblika, sto je
uvjetovalo mogucnost njene podjele (pjesme 0 junacima Krajine,
krajisnicima, undurske pjesme, pjesme crnogorsko-hercegovackog
tipa)." Ista auto rica je, na tragu istrazivanja koja joj prethode, iznijela
misljenjeda je duzina vrijednosna osobenost kojom se bosnjacka epika
izdvajana balkanskom prostoru, da je primanje islama bitno utjecalo
na oblikovne tokove ovog pjesnistva, na njegovo bolje cuvanje
starobalkanskih tradicijskih obiljeija, da je uCeSce Bosnjaka u
drustvenom zivotu velike Osmanske carevine njegove sadriaje uCinilo
raznovrsnijim, posebno one vojnicke, od znacaja za epiku, sto je
 r

188 MUNIB MAGLAJLIC

doprinijelo "ratnickom obiljdju najstarijih slojeva usmene epike

Bosnjaka" i konacnom prevladavanju "tipa krajisnicke epike, tj. epike
cetovanja, mejdana, okrsaja". Cinjenica da je najveCibroj bosnjackih
epskih pjesama zabiljden u drugoj polovici XIX st., u vrijeme kada su
se "Bosnjaci nasli u bespucu i sigurno znali da nemaju zajednicki put
sa Osmanlijama", utjecala je na dulji vijek bosnjacke epike i bitno
djelovala na njen daljni razvoj. ZahvaljujuCi Cinjenici0 bujnom zivotu
bosnjacke epike u vrijeme kada je u drugim nacionalnim
knjizevnostima na balkanskom prostoru i sire bila sasvim na izmaku,
bilo je moguce da istrazivaCi potraze u radu sa pjevaCima iz
Novopazarskog sandZaka, "zivim Homerima", odgovor na "homersko
pitanje". Tako je tridesetih godina ovoga stoljeea te nakon zavrsetka
Drugog svjetskog rata na podrucju Novopazarskog sandZaka i drugdje
zabiljezena obimna epska grada koja je posluzila A.B.Lordu za razradu
"teorije formule" 0 zivotu epike u danas vec svjetski znamenitoj knjizi
The Singer of Tales (Pjevac prica). Sazimanje rezultata obimnih i
dugotrajnih istrazivanja pokazuje da bosnjacka epika na balkanskom
prostoru predstavlja "slozenu i slojevitu epsku cjelinu" (D.Buturovic).

Usmena proza

Usmena proza Bosnjaka moze se podvesti pod uobicajenu

knjizevnoteorijsku podjelu na price 0 zivotinjama, basne, bajke, novele,
saljiveprice, predaje, poslovice...U odnosu na ovu vrstu umjetnosti rijeCi
drugih naroda na istom prostoru, bosnjacka usmena proza odlikuje se
nekim crtama koje su posljedicaizravnog uticajaislama,s jedne, te upliva
usmene knjizevnosti islamskih naroda sa kojima su Bosnjaci dolazili u
dodir: Turaka, Arapa, Iranaca, s druge strane. Ovaj je u~ecaj ostvarivan u
dva toka: izravnim doticajima - na putovanjima, na vojnim pohodima, u
trgovackim poslovima, te posredstvom pisane knjizevnosti, Cijisu
prenosioci i tumaCibili obrazovani pojedinci koji su uCiliturski, arapski i
perzijskijezik, pripremajuCise za razliCitevjerske, upravne i vojne sluzbe
u Bosni ili drugdje u Osmanskom carstvu. Osim pozajmica na motivsko-
tematskom planu, utjecaji su vidljivi i na razini likova, gdje je posebno
 SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 189

upecatljivprimjer sa poznatim junakom turske saljive price, Nasrudin

Hodzom, koji je urastao u bosnjacku usmenu prozu, poprimivsi neka
obiljezjalikova saljive price iz usmenog naslijeda nove domovine, iz
raznolikegrade pricanja0 Celi,Cosi i drugim saljivimjunacimabosnjackog
usmenogpripovijedanja.Bosnjackausmena proza opcenito je nedovoljno
istrazenakao cjelina. Unitaristicko shvacanje 0 "nedjeljivosti korpusa" i
nemogucnosti izdvajanja pojedinih nacionalnih tokova na podrucju
usmeneknjizevnosti najveceg dijela juznoslavenskog prostora imalo je
posebnozahvalno do kada je rijec 0 usmenoj prozi. Grada bosnjacke
usmeneproze nalazi se u znatnom obimu vec u najstarijoj objavljenoj
zbirci(bosanske redovnicke mladdi), Cijije saddaj sakupljen u Bosni i
Hercegovini sredinom XIX st. te kasnije u zbirkama N.Tordinca,
K.Blagajica,VVrcevica i drugih, bez obzira na njihovu nacionalnu
nominaciju,ali i u ondasnjim casopisima (Bosanski prijatelj, Bosanska
vila,Behar).U kasnijem razdoblju, nakon zavrsetka Prvog svjetskog rata,
ubosnjackimi drugim casopisima (posebnoNovom beharu)objavljivana
jeraznolika grada bosnjacke proze, a u to vrijeme pojavljuju se i prve
zbirkesa bosnjackom nominacijom (A.Nametak). U razdoblju nakon
Drugogsvjetskograta sastavljajuse i nove zbirke bosnjackeusmene proze,
nastalenovim biljezenjemna terenu, ali se vrsei istrazivackiuvidi u gradu
(takoderA.Nametak), posebno kada je rijec 0 usmenoj predaji, za koju se
mozeustanovitida predstavljanajistrazenijuvrstu bosnjackeusmene proze.
Proucavanja koja je na gradi usmene predaje 0 Sarajevu obavila
E.Smailbegovicpotkrepljuje tvrdnju 0 samosvojnim crtama bosnjacke
usmeneproze, koje izviru iz pripadnosti bosnjackog naroda i njegove
ukupnetradicije islamskom civilizacijskomokrilju. Predaje 0 evlijama ili
"dobrim" i vidovitim pojedincima te Citavniz motiva u predajama 0
nastanku dzamija, njihovih naziva i obiljdja, 0 tekijama, grebljima,
grobovimai turbetima, 0 vodovodima i cesmama - sarno pokazuju sta je
svenastalokao samosvojnaodlikabosnjackeusmene predajepod izravnim
islamskimuplivom. Svestranija istrazivanja drugih bosnjackih usmenih
vrstau tom pogledu tek predstoje i treba zamijeniti nerijetko proizvoljne
ocjene 0 tzv. "orijentalnom repertoaru" bosnjacke pripovijedne i
novelistickeproze.
190 MUNIB MAGLA]LIC:

PISANA KNJIZEVNOST

Srednjovjekovno razdoblje

Sacuvani spomenici pismenosti i knjizevnosti, mada oskudni brojem,

svjedoce 0 raznovrsnosti pisama i oblika. Rasprostranjenost grckog i
latinickog pisma znatno je manja u odnosu na glagoljicu i bosanCicu,
koje su bile u svakodnevnoj upotrebi. Najstariji glagoljski spomenici
srednjovjekovne Bosne i Huma su Grskovicev odlomak iMihanovicev
odlomak iz XII te Splitski odlomak s kraja XII ili s pocetka XIII stoljeca.
Brojne su i glagoljske glose na spomenicima pisanim bosanCicom, stO
upucuje na zakljucak da se glagoljica zaddala kroz cijelo bosansko
srednjovjekovlje. Spomenici pisani bosanCicom brojniji su i
raznovrsniji, a obuhvacaju crkveno-kanonske apokrifne spise, pisane
na crkvenoslavenskom jeziku bosanske recenzije, s rijetkim elementima
Zivognarodnog govora, zatim povelje, darovnice, kao znacajan izvor
diplomatske pismenosti u kojima je njegovan narodni govor, te epitafi
i zapisi, u kojima gotovo potpuno prevtadava narodni jezik, kao i lijepa
knjizevnost, takoder pis ana narodnim jezikom. Crkvene knjige
uglavnom sadrze prijevode Novoga zavjeta (evandelja), apostolska
djela, novozavjetne poslanice i apokalipsu. U jeziku i pravopisu vide
se tragovi iz kojih se moze zakljuCiti da je rijec 0 prijepisima iz starih
glagoljskih predlozaka, a mjestimice u njima probija zivi narodni govor.
Najstariji su Hvalov zbornik, pisan 1404. za Hrvoja VukCica,Mletacki
zbornik iz sredine XV st., koji je gotovo istovjetan s Hvalovim, Zbornik
krstjanina Radosava iz druge polovice XV st., pisan za krstjanina
Gojsaka. Najstariji i najljepsi spomenik ove vrste je Miroslavovo
evandelje iz druge polovice XII st., pisano u Humu ili na dvoru
bosanskog bana Kulina za humskog kneza Miroslava. Iz XIV i XV st.
sacuvani su jos Mostarsko, Sreekovicevo, Ljubljansko bosansko
(Kopitarevo) i Nikoljsko evandelje, te Odlomak petrogradskog
apostola, Vrutoski rukopis, DaniCicevo i Cajnicko evandelje,Aprakos
kneza Lovanova, Evandelje krstjanina Tvrtka Pripkovica, Treee
 SKICA ZA PREGLED BOSN]ACKE KN]IZEVNOSTI 191

beogradsko evandelje, Mostarski listovi i Pocetije svijeta. Bosanski

srednjovjekovni knjizevni spomenici, bilo da su pisani glagoljicom ili
bosanCicom,najceSce se nalaze na pergamentu, a od druge polovice
XIVst. i na papiru.U korpusu bosanske srednjovjekovne knjizevnosti
ad posebne su vaznosti povelje, pisma, darovnice i oporuke, nastali
na kraljevskom ili banskom dvoru i drtavnoj kancelariji te u
kancelarijama bosanskih plemica i oblasnih gospodara. Najstariji
primjer sacuvan je u Povelji Kulina bana iz 1189. godine. Iz XIII st.
sacuvanesu povelje humskih knezova i cetiri povelje bosanskog kneza
Ninoslava. Uz spomenike ove vrste nastale u vrijeme 5tjepana II
Kotromaniea u XIV st., vrijedne su paznje i zanimljive povelje,
darovnice i pisma pojedinih piemica, posebno Pavlovica, Kosaca,
VukCicate Hercega 5tjepana i njegovih sinova: Vladislava, Vlatka i
Stjepana (kasnijeg velikog vezira Ahmeda Hercegovica). KnjiZevnom
vrijednoscu se posebno odlikuje epigrafika, koja se najcesce nalazi na
steccima, grade vinama, sudackim stolicama, kaznenim plocama,
mauzolejima i s1. Mada se u ovim natpisima cesto susrecu
rasprostranjene sentence, "bosanski pjesnik je probijao oklop obrazaca,
pa je licnim odnosom, dubokim dozivljajem, nabojem osjecanja i
jezgrovitoscu misli, a izazvanih tragicnim dogadajem, uoblicavao
izuzetnupjesnicku poruku i dostizao prepoznatljiv iskaz prvorazredne
umjetnine" (F. Rizvanbegovic).

Osmansko razdoblje

Prvi, veliki tok bosnjacke knjizevnosti ovoga razdoblja obuhvaca

knjizevnostna turskom, arapskom i perzijskom jeziku, koja se u znatno
slabijem rukavcu produzuje i u austrougarsko razdoblje. Velik broj
pisaca (preko 300) okusavao se u razliCitim knjizevnim vrstama,
najcesce u stihu, koji je u istocnjackim knjizevnostima bio razvijeniji
kao oblik izrazavanja, ali i u prozi, koja je medu bosnjackim piscima
bila najzastupljenija u ljetopisu i u putopisu 0 odlasku na hadz.
Knjizevnostna orijentalnim jezicima, oblikovana uglavnom u tradiciji
istocnjackih literature, nastajala je najveCim dijelom na tlu Bosne i
 r

192 MUNIB MAGLA]LIC

tematski je za nju cesto veoma vezana (epigrafika, pjesme 0 gradovima,

Ijetopisi u kojima su biljdeni znacajni dogadaji, putopisi s opisom
bosanskih i stranih gradova kroz koje su hodocasnici prolazili). Za
rodno do njezinih spisatelja ovu knjizevnost vde i vidljiv rodoljubiv
i domovinski ton te ponegdje utjecaj usmene knjizevnosti maternjeg
jezicnog izraza. Znacajniji predstavnici: Nihadi (umro oko 1587), liricar
i epigraficar; Dervis-pasa Bajezidagic(oko 1560-1603), pjesnik rodnog
Mostara i Ijubavni lirik; Medzazi (u. 1610), pjesnik prigodnicarske
lirike; Lamekani (u. 1624), pjesnik misticne lirike; Nerkesi (1592-
1634), Ijubavni lirik i pjesnik rodnog Sarajeva; Talib (u. 1674), pjesnik
ljubavne lirike; Resid (oko 1650 - oko 1715), epigraficar; FevziBlagajac
(u. 1747), pjesnik Bulbulistana na perzijskom jeziku; Huremi (XVIII
st.); Sabit Uzieanin (u. 1712), divanski pjesnik; Mejli (1713-1781),
plodni epigraficar i pjesnik Sarajeva; Mula Mustafa Baseskija Sevki
(1731-1809), pjesnik i Ijetopisac Sarajeva; HadZi Jusuf Hlivnjak (kraj
XVI - sredina XVIII st.), putopisac; Sirri (1785-1847), misricni pjesnik;
Habiba Stocevic (1845-1890), pjesnikinja koja je u progonsrvu u
Turskoj sasravila jedan divan pjesama; Fadil-pasa Serifovic (1802/3-
1882), divanski pjesnik Cijise stihovi u najvecoj odnose na ljude,
dogadaje i lokalitete u Bosni; Arif Hikmet (1839-1903), samosvojna
pjesnicka pojava, nepocudna osmanskom sistemu, "posljednji turski
klasik".
Drugi, znatno slabijitok bosnjacke knjizevnosriu osmanskom razdoblju
predstavlja alhamijado knjizevnost, tj. knjizevnost oblikovana na
maternjem jeziku Bosnjaka, a dobrim dijelom pisana na arapskom
pismu prilagodenom bosanskom jeziku. Clavne knjizevne vrste
alhamijado knjizevnosri jesu: kasida (pjesma panegirickog, elegicnog
ili vjerskog sadriaja), ilahija (pjesma u slavu Boga), hikjaja ili hicaja
(vjerska prica, legenda), arzuhal (prituzba, molba, peticija, buntovna
pjesma, poslanica), mahzar (kolektivna molba, priruzba), Ijubavna
pjesma, moralno-poucna pjesma. Ova knjizevnost traje od sredine
XVII do kraja XIX stoljeea, a glavni su joj predsravnici Muhamed
Hevai Uskufi (oko 1601- poslije 1651), vjerski i didakticki pjesnik,
koji je prvi sastavio tursko-bosanski rjecnik, u srihovima (Magbuli arif
ili Potur-sahidija, 1631), drugi po starini rjecnik na juznoslavenskim
 --l

SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 193

prostorima opcenito; u predgovoru rjecniku kaze za sebe da je Bosnjak

(Bosnevi),a svoj jezik materinskog izraza dosljedno naziva bosanskim
(bosanca)i smatra ga izuzetnim medu ostalim jezicima; Hasan Kaimija
(u. 1680), pjesnik satiricnog i buntovnog izraza; Mehmed-aga
Pruscanin (XVII/XVIII st.), moralno-poucni i satiricni pjesnik; Razi
(u. 1786); Seid Vehab Ilhamija (u. 1821), bumovni i satiricni pjesnik;
Abdurahman Sirri (u. 1847), pjesnik sufijskog usmjerenja; Umihana
Cuvidina (1795-1870), pjesnikinja "na narodnu"; Mustafa Firaki
(1775- poslije 1827), pjesnik i ljetopisac; Fejzo Softa (XIX st.), pjesnik
ljubavnelirike.
Konacno, u osmanskom razdoblju uoblicena je na bosanskom jeziku
vrsta epistolarne proze koja je naporedna sa bosnjackom usmenom
epikom, a izrazom predstavlja produzetak govornog jezika i pisma
srednjovjekovne Bosne. Sacuvana je u obliku krajisnickih pisama, u
kojima je - kako je to ustanovio M.Rizvic - prisutno "epsko
raspolozenje, suparnicka dogadajnost i junacka cudorednost".
Bosnjacki zapovjednici u osmanskoj sluzbi pisali su ova pisma
bosanCicomna bosanskome jeziku, koji ce se koristiti kao diplomatski
i na osmanskom dvoru i upuCivaliih preko tadasnje bosanske granice,
hrvatskim casnicima u sluzbi Austrije i Venecije, zagrebackim
kanonicima, mletackim providurima, uskockim starjeSinama u
mletackoj sluzbi, dubrovackim vlastima te plemenskim glavarima u
Crnoj Gori. SadrZina ovih "knjiga", kako ih naziva narodna pjesma,
najceScese odnosi na pogranicne sporove, koji se nastoje izgladiti i
tada su pisma uoblicena uljudno, s pozivanjem na dobrosusjedstvo,
aliponekad izbije iz njih i nestrpljivost, ironija pa i prijetnja. Malo je u
njimaspomena 0 bojevima, mejdanima i nasilju, a vise "svjedocanstava
a casti i zadanoj vjeri, 0 prijateljstvu, pobratimstvu i junackom
postivanju" (Rizvic), kao u cuvenom pismu Mustaj-bega Lickog
uskockom harambasi Petru Smiljanicu iz 1648. godine. M.Rizvic, koji
jezapravo i ustanovio krajisnicka pisma kao knjizevnohistorijsku temu,
u zakljucku 0 ovoj pojavi kaze: "Mada se u nekima pise i 0 upadima,
pljackiblaga i odvodenju roblja, u njima se ponajvise govori 0 razmjeni
i otkupu suznjeva, 0 zenidbama preko granice, trgovanju na obje strane,
194 MUNIB MAGLA]LIC

uzimanju pod zakup njiva, ali i 0 sazetim Ijudskim sudbinama, sto

djeluje knjizevno neposredno i zivo."

Austrougarsko razdoblje

Nakon Mehmed-bega Kapetanovica Ljubusaka (1839-1902), koji

svojim zbornicima (Narodno blago, Istocno blago, I-II) predstavlja
spoj prosvjetiteljstva i romantizma i nastavak knjizevnih tdnji iz
osmanskog razdoblja, javIjaju se prvi pjesnici koji su objavili zbirke
pjesama na bosanskom jeziku. U veCineje vidIjiv utjecaj usmene lirike
i istocnjacke poezije, au nekih se oCituju evropska pjesnicka strujanja
na prijelomu stoljeca. Glavni predstavnici: Safvet-beg Basagic - Mirza
Safvet (1870-1934), koji je pjevao 0 Ijubavi, rodoljublju, prijateIjstvu
i proIaznosti svijeta, ugledajuCise na istocnjacke pjesnike, ali je pisaoi
budnicke stihove sa historijskim sjecanjimai poeziju drusrvenokritickog
saddaja (Trofandaiz hercegovacke dubrave, 1896); Musa Cazim Catie
(1878-1915), izrazom pripada pravcu pjesnicke Moderne u
juznoslavenskim knjizevnostima, od koje se odvaja vezom sa
savremenom turskom poezijom i tematsko-motivskim pozajmicama
iz bosnjacke usmene Iirike; njegovo pjesnicko djelo oznacava
upecatljivo usvajanje i uvodenje u bosnjacku knjiZevnost soneta kao
evropske pjesnickeforme. Ostali pjesniciovoga razdoblja: Riza-beg
Kapetanovic (1868-1931), Avdo Karabegovic Hasanbegov (1878-
1900), Osman Dikic (1879-1912) i dr. Pripovijetka i roman, koji seu
ovom razdoblju prvi put javljaju u bosnjackoj knjizevnosti, kao
posljedica ulaska ovog naroda u zapadnoevropski kulturni krug,
ugIavnom su tematski usmjereni prema savremenim zbivanjima. Glavni
predstavnici: Edhem Mulabdic (1862-1954), opisao dogadaje vezane
za Okupaciju (1878) i zivot razliCitih slojeva bosnjackog drustva,
odnos starog i novog, pitanje skolovanja bosnjacke mladdi i
prilagodavanjazahtjevimanovogadoba (pripovijetkeNa obaliBosne;
romani Zeleno busenje, Nova vremena i dr.); Osman-Aziz, knjizevni
tandem koji su saCinjavaIi Osman Nuri Hadzic (1869-1937) i Ivan
Milicevic (1868-1950), zahvatili su tematiku iz zivota Bosnjaka nakon

'-
 oI

SKICA ZA PREGLED BOSN]ACKE KN]IZEVNOSTI 195

austrougarske okupacije i poteskoce koje su proistekle iz neophodnosti

evropeizacije naCina zivota, pri cemu su izlozene kritici zastarjele
drustvene ustanove te iskazana prosvjetiteljsko-poucna nastojanja
(romani Bez nade, Bez svrhe, pripovijetke Na pragu novoga doba i
dr.); Semsudin Sarajlic (1887-1960), pjesnik i pripovjedac (pripovijest
Razija, pripovijetke Iz bosanske romantike); Nafija Sarajlic (1893-
1917), u kratkim prozama bavi1a se po1ozajem bosnjacke zene u
savremenim prilikama (Teme). Bosnjacka drama se u austrougarskom
razdob1jurazvija u dva taka: (1) drama s povijesnom tematikom i (2)
komedijas tematikom iz savremenog, mahom po1itickogzivota. G1avni
predstavnici: Hamid Sahinovic Ekrem (1879-1936), pisao drame s
likovimaiz naciona1ne proslosti i komedije s tematikom iz savremenog
zivota (Hifzibeg, Zmaj od Bosne, Davo pod cergom, Punica, Andelija,
Dva nacelnika i dr.); Safvet-beg Basagic, pisao rodoljubivo intonirane
drame s povijesnom tematikom (Abdullah-pasa i Boj pod Ozijom ili
Krvava nagrada); Salih Kavazovic (1873-1943); Husein Dogo
Dubravic (1880-1961). U ovo razdoblje pada i pokretanje prvog
bosnjackogknjizevnog casopisa (Behar,1900), a zatim i drugih (Gajret,
Biser), koji uz "Muslimansku bib1ioteku" u Mostaru daju ovom
razdoblju obiljeije organiziranog knjizevnog zivota. Knjizevnom
historijom u ovom razdoblju bavili su se Safvet-beg Basagic (Bosnjaci
i Hercegovci u islamskoj knjizevnosti) i Hamdija Kresevljakovic
(Kratakpregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena
do danas).

Razdoblje izmedu dva svjetska rata

U lirici je zamjetljiva prisutnost folk1ornih motiva i veza s usmenom

ljubavnom pjesmom, ali je uocljiv i utjecaj evropskih pjesnickih
strujanja, npr. ekspresionizma, sto se ogleda i u formalnom
oslobadanju, u lirici nevezanog stiha. Drustvena tematika okuplja
paznjujednog broja pjesnika usmjerenih prema politickoj ljevici.Glavni
predstavnici: Hamza Humo (1895-1970), u pocetnoj fazi pod
utjecajem ekspresionizma, a kasnije se vraca zavicajnim temama i
 r

196 MUNIB MAGLA]LIC

oglasava kao Ijubavni lirik hercegovackog podneblja nadahnut

sevdalinkom, s jasnim tragovima bogumilsko-islamske mitologije
(Nutarnji bvot, Sa ploca istocnih, Grad rima i ritmova); Salih Alic
(1906-1982), liricar impresionisticke vokacije, okrenut pejzazu, sa
posebnom sklonoscu za sonet (Lirski akvareli, Lirski dnevnik); Hamid
Dizdar (1907-1967), pretdno Ijubavni liricar, zaokupljen
hercegovackim motivima (Arabeske,Zapisi u kamenu); IlijasDobardzic
(1902-1945). Pripovjedacka proza u najzrelijih predstavnika odvaja
se od folklornih usmjerenja i okrec'e savremenoj problematici i
modernijem izrazu. Glavni predstavnici: Abdurezak Hifzi Bjelevac
(1886-1972), u svojim romanima bavio se pitanjem iseljavanja
Bosnjaka u Tursku i polozajem muslimanske zene u novonastalim
prilikama (Poddrugim suncem, Minka, Ana Zolotti, Melika, Rene
Logotetides, Zidanje sreenog doma i dr.). Hamza Humo, pripovjedac
lirske vokacije, a u jednom dijelu opusa hronicar drustvenog
raslojavanja bosnjackog svijeta; pratio dusevne potrese i provale strasti
kod svojih junaka u atmosferi juznjackog hercegovackog podneblja,
utkivajuCi i slavensko-bogumilske mitove u osnove svojih proza
(pripovijetke Pod irvnjem vremena, Ljubav na periferiji, Hadiijin
mac i dr.; romani Grozdanin kikot, Zgrada na rusevinama, Adem
Cabric); Ahmed Muradbegovic (1897-1972), u Cijim se prozama,
izravnije vezanim za savremena zbivanja, osjeca uticaj ekspresionizma
(pripovijetke Haremske novele, Svijet u opancima, Nojemova lada)j
Hasan Kikic (1905-1942), u prozama sa socijalnom tematikom
prikazao zivot radnika i seljaka izlozenih ugnjetavanju i atmosferu
zaostale bosanske kasabe; predstavlja kljucnu tacku u razvoju bosnjacke
meduratne proze u znaku "socijalno-klasnog preobrazaja" (rornani
Ho-Ruk i Bukve, pripovijetke Provincija u pozadini i dr.); Alija
Nametak (1906-1987), pripovjedac u Cijim je nerijetko veristicki
intoniranim prozama sacuvana opora i dokumentarno upecatljiva slika
bosnjackog sela i bosnjackog drustva opcenito (pripovijetke Dobri
Bosnjani, Za obraz); Enver Colakovic (1913 -1976), pripovjedac lirske
vokacije u slikanju proslog (roman Legenda 0 Alipasi); Zija Dizdarevic
(1916-1942), koji je u svojim pripovijetkama dao prozivljenu sliku
bosnjacke kasabe. U drami se u jednom toku nastavlja tematska
 SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 197

orijentacija iz prethodnog razdoblja, s teZistem na obradi povijesnih

likova, ali se javlja i mladi narastaj dramskih pisaca koji se okreeu
temama iz savremenog zivota, Ciji su glavni predstavnici Ahmed
Muradbegovie (Na BoZijem putu, Majka, Bijesno pseto i dr.), Husein
Dogo Dubravie (1880-1961), koji nastavlja komediografsku liniju
bosnjacke knjizevnosti iz austrougarskog razdoblja; Rasim Filipovie
(1909-1983), koji u ovom razdoblju objavljuje pozorisne "komade s
pjevanjem". Uz casopise Gajret i Novi behar, koji su u
dvadesetgodisnjem toku izlazenja objavili obimnu i vrijednu knjizevnu
gradu, tematski rasp on ovog razdoblja upotpunjuje casopis Putokaz,
kojipredstavlja izraz Ijevicarskiusmjerenih bosnjackih knjizevnika uoCi
Drugog svjetskog rata. Knjizevnom kritikom bavili su se - takoder
Ijevicarskiorijentirani - Rizo Ramie (1907-1981), Akif Seremet (1899-
1939) i Safet Krupie (1911-1942).

Savremeno razdoblje

Liriku karakterizira paralelizam tokova u kojima se oCitujurazliCita

pjesnickaiskustva raznih pjesnickih narastaja. Glavni predstavnici: Salih
Alie(1906-1982), liricar impresionisticke vokacije, okrenut pejzazu,
s posebnom sklonoseu za sonet; Skender Kulenovie (1910-1978),
najprije pjesnik ratnih poema u kojima je dosla do izrazaja njegova
vitalisticka vizija svijeta i svojevrstan panteisticki aktivizam, a poslije
istancani liricar okrenut sonetu, u kojem se osjeea ton rezignacije i
stisane lirske kontemplacije (poeme Stojanka majka Kneiopoljka,
Seva,Soneti I-II); Mak Dizdar (1917-1971), u prvom razdoblju pjesnik
u Cijojse lirici preplieu socijalni i Ijubavni motivi, a u najzrelijem dijelu
opusa oblikovao je atmosferu srednjovjekovne patarenske Bosne i
izrazio say tragizam njezine povijesne sudbine, jezikom koji svoje
polaziste ima u srednjovjekovnim natpisima na steecima (poema
PlivaCica, zbirke Vidovopoljska noc, Okrutnosti kruga, Kameni
spavac i dr.). Izet Sarajlie (1930), pjesnik sa naglasenom sklonoseu za
"kolokvijalnu liriku" nevezanog stiha, koji se razvijao pod snaznim
utjecajem ruskih pjesnika; Husein TahmisCie(1931-1999), pjesnik sa
-
r
198 MUNIB MAGLA]LIC

usmjerenoscu na moderni izraz u znaku nadrealistickih odjeka; Husein

Basic (1938), koji je folklornu gradu zavicajnih predanja preobrazio
u poetsku sliku Ijudskog sukoba sa silama historije i prirode; Bisera
Alikadic (1939), koja se u prevladavajucem lirsko-ispovjednom
pjesnistvu oglasila otvorenoscu nespojivom sa tradicionalnim
shvaeanjem tzv. "zenskog pisma"; Abdulah Sidran (1944), koji u
bosnjackoj lirici nastavlja liniju "komunikativne razgovjetnosti" i koji
u razudenom slobodnom stihu, pogodnom za govorenje, prijemCivom
za slusaoca, najuspjelije pjesme ostvaruje u primjerima gdje se stapaju
"culni misterij i ezoterijski odjek duse"; Mubera Pasic (1945), kao
izraziti predstavnik "antimimetickog" postupka, nasuprot Sidranovoj
komunikativnoj razgovjetnosti, iskazuje se kao pjesnik "iracionalnog
pejzaza duse i posvemasnje razdesenosti antropoloske slike svijeta"
(Durakovic); Dzemaludin Alic (1947), liricar koji se priklonio
meditativnom toku bosnjackog pjesnistva, oblikujuCi najuspjelije
pjesme stisanim, elegicno intoniranim stihovima. U srazmjerno mladem
te u najmladem narastaju bosnjackih liricara samosvojan pjesnicki glas
stekli su Kemal Mahmutefendic (1942), Ibrahim Kajan (1944), Munib
Delalic (1950), Hamdija Demirovic (1954), Hadzem Hajdarevic
(1956), Dzemaludin Latic (1957), Ferida Durakovic (1957), Zilhad
Kljucanin (1960), Semezdin Mehmedinovic (1960), Selim Arnaut
(1962), Zijad Sarajlic (1962), Damir Uzunovic (1965) i Mirsad Sijaric
(1970).
Noviju bosnjacku prozu karakterizira znatna zanrovska i tematska
raznovrsnost te razliCite inovacije u oblikovanju djela, as protokom
vremena sve je vecu prevagu odnosio roman, kao najreprezentativnija
knjizevna vrsta modernoga doba. U pripovijetki je uocljivo prosirenje
raspona i s obzirom na teme i s obzirom na knjizevni postupak: od
pripovjedaka s ratnom i poratnom tematikom u socrealistickoj maniri
do moderno oblikovanih proza s tematikom iz savremenog zivota.
Glavni predstavnici: Mesa Selimovic (1910-1982), najprije pisac proza
s ratnom i savremenom tematikom, a poslije romanopisac koji se
posredstvom vracanja u proslost bavi zapravo zapitanostima
savremenog covjeka, osobito u slozenom odnosu pobunjenog
pojedinca prema instituciji vlasti i s1.(zbirke prica Uvrijedeni covjek,
 SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 199

Maglai mjeseeina, rornani Tisine, Dervis i smrt, Tvrdava i dr.); Alija

Nametak, koji je u razuclenorn pripovjedackorn opusu nastavio
predratnu liniju dokurnentarnog prikaza narodnog zivota, posebno
zanimljivorn u jezickorn sloju i zivopisnoj lokalnoj boji, sa osobenirn,
reskim humorom (Ramazanske price, Trava zaboravka, Tuturuza i
SehMeco); Rasim Fi1ipovie,pisac rornana sa savrernenom tematikom,
izrazitije zaokup1jen zenskim likovima (Glumica, Dovidenja smrti,
NiCija);Skender Kulenovie, koji prosiruje ternatski raspon proze koja
knjizevno svjedoCi 0 drami drustvenog ras10javanja u bosnjackoj
narodnoj zajednici u austrougarskom te u razdoblju izmeclu dva
svjetskarata (zbirka pricaDivanhana, rornanPonornica); Cami1Sijarie
(1913-1989), pripovjedac u Cijirn je prozarna zamjetljiv utjecaj
usmenog pripovijedanja, okrenut u jednom dijelu opusa zavicajnim
temamaiz bosnjackog sela u Sandzaku, au drugorn povijesnirn temama
(zbirkeprica Ram-Bulja, Nasa snaha i mi momci i dr.; romani Bihorci,
Kucu kueom cine lastavice, Konak i dr.); Dervis Susie (1925-1990),
Cijepripovijetke odlikuje dramatska 1inijafabuliranja; u rornanima sa
ratnom tematikom okrenut je humornom viclenju Ijudi i prilika, a u
romanima s ternatikorn iz osrnanskog razdob1ja bosnjacke povijesti
zabavljenje polozajern pojedinca u slozenirn historijskirn okolnostirna
(zbirke pricajabucani, Pobune; rornanija, Danilo, Uhode, Hodza-
Strah i dr.); Alija Isakovie (1932-1997), prozaist zaokupljen
ispitivanjern svijesti savrernenog covjeka u slozenorn odnosu prerna
duhovnorn naslijeclu (zbirke prica Semafor, Taj covjek; rornani Sunce
0 desno rame, Pobuna materije); Muharned Kondzie (1932-1996),
pripovjedac koji je u pricarna i rornanirna upecatljivo progovorio 0
dramaticnorn polofaju savrernenog covjeka, vraeajuCise u okruzenje
osmanskog razdoblja proslosti Bosne, slicno Selirnovieu i Susieu
(romani Noe nema svjedoka, Silicijum front, Zive muke); Sead
Fetahagie (1935), zastupnik rnoderne egzistencijalisticke proze u
bosnjackoj knjizevnosti (zbirke prica Cetvrtak poslije petka, Go covjek
na krecnjaku); Nedzad Ibrisirnovie (1940), pripovjedac i rornanopisac
kojije postupkorn "toka svijesti" uspjesno ponirao u zarnrsene slojeve
bosnjackog naslijecla u sferi pojedinacnog i porodicnog (rornani
Ugursuz,Karabeg, Braea i veziri, zbirke prica Kuea zatvorenih vrata,
r
r

200 MUNIB MAGLA]LIC

Nakaza i vila i dr.); Bisera Alikadic (1939), prvi romanopisac meau

Bosnjakinjama, Cijeproze sa tematikom iz savremenog zivota imaju
nerijetko autobiografsku potku (romani Larva i Krug); Jasmina
I
Musabegovic (1941), koja u moderno imoniranim prozama knjizevno
svjedoCi 0 razdob1ju za vrijeme i nakon zavrsetka Drugog svjetskog I
rata iz perspektive bosnjacke porodice (zbirka proze Snopis, rom ani i
Skretnice iMost); Irfan Horozovic (1947), pripovjedac i romanopisac I
sa sk1onoscu za famasticno u 1irskoimoniranim prozama s temama iz I
bosnjacke pros1osti, ali i dramaticne sadasnjosti (zbirke proza Talhe I
ili Sedrvanski vrt, Karta vremena, Prognani grad i dr.; romani Kalfa,
Slican covjek, Berlinski nepoznati prolCJzniki dr.); Dzevad Karahasan I
(1953), zastupnik "akademske proze" u bosnjackoj knjizevnosti, sa I
znatnim prodorom esejisticke grade u pripovjedacko i romaneskno I
tkivo (zbirka prica Kraljevske legende, romani Istocni diwan i I
Sahrijarov prsten). Osta1i predstavnici: Zaim TopCic (1920-1990), I
Husein Basic (1938), Bajram Redzepagic (1939), Iso Ka1ac (1939), I
Nijaz Alispahic (1940), Melika Salihbeg Bosnawi (1945), Safeta I
Obhodas (1951), Murat Baltic (1952), Zlatko TopCic(1955), Fatima I
Muminovic (1956). I
Drama u ovom razdob1ju, uz nastavak 1inije"drame u uzem smis1u"
iz prethodnog razdob1jai komedije, dobija nove podvrste: radiodramu
i te1evizijsku dramu. Dramu u uzem smis1u najuspjesnije nastav1jaju
Skender Ku1enovic (Svjetlo na drugom spratu, Djelidba) i Alija
Isakovic (To, Generalijum, Hasanaginica ), dok komediografsku
1iniju, jasno izrazenu i u austrougarskom i u razdob1ju izmedu dva
svjetska rata, najuvjerljivije slijedi Fadil Hadzic (1922), pisac brojnih,
drustveno angaziranih komedija (Politicko vjencanje, Driavni lopov,
Covjek na poloiaju i dr.). Najreprezemativniji predstavnici putopisa
u ovom razdob1ju bosnjacke knjizevnosti su Zuko Dzumhur (1920-
1989) i Alija Isakovic. Humoristicko-satiricki imoniranu prozu
najuspjesnije je u savremenom razdob1ju njegovao Enver Enko
Mehmedbasic (1935). Knjizevnom historijom i knjizevnom kritikom
najimenzivnije su se bavi1iSa1koNazeCic (1904-1970), Midhat Samic
(1907-1990), Midhat Begic (1911-1983), Muhsin Rizvic (1930-
1994), Lamija Hadziosmanovic (1931), Denana Buturovic (1934),
 ---..

SKICA ZA PREGLED BOSNjACKE KNjIZEVNOSTI 201

HanifaKapidzic-Osmanagic (1935), Hatidia Krnjevic (1936), Kasim

Prohic(1937-1984), Fehim Nametak (1944), Amir Ljubovic (1945)
iEnesOurakovic (1947).

LITERATURA:

Munib Maglajlie, ad zbilje do pjesme. Ogledi 0 usmenom pjesnistvu,

Banja Luka 1983; Denana Buturovie, Bosanskomuslimanska usmena
epika, Sarajevo 1992; Nikola Tordinac, Tale budaline ili caus u narodnoj
pjesmi, Pozor, 1884,20, 1; 21, 1; 22, 1; Pjesme 0 Budalini Tali. Priredio
Rasid Durie, Banja Luka 1983; Esma Smailbegovie, Narodna predaja 0
Sarajevu, Sarajevo 1986; Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo
1969; Biserje. Antologija muslimanske knjizevnosti. Drugo, dopunjeno
izdanje. Odabrao i priredio Alija Isakovie, Opatija 1990; Safvet-beg
Basagie, Bosnjaci i Hercegovci u islamskoj knjiievnosti, Sarajevo 1912;
Fehim Nametak, Pregled knjiievnog stvaranja bosansko-hercegovackih
muslimana na turskom jeziku, Sarajevo 1989; Muhsin Rizvie, Knjiievno
stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske
vladavine, Sarajevo 1973; Muhsin Rizvie, Panorama bosnjacke
knjiievnosti, Sarajevo 1994; Enes Durakovie, Predgovor u knjizi
Antologija bosnjacke poezije XX vijeka, Sarajevo 1996, str.7-32; Enes
Durakovie, Predgovoru knjiziAntologija bosnjacke pripovijetke XXvijeka,
Sarajevo 1995, str.5-28.

I
I
I

?
I

j
 r

202 MUNIB MAGLA]LIC

ABSTRACT

In this paper Dr Munib Maglajlic offers a brief overview of Bosniak litera-

ture, beginning with oral literature in its various prose and verse forms,
individually defining and broadly describing lyric songs, ballads and ro-
mances and epics, as well as providing facts about the heroes of these
songs, about the structure of oral tales and their sub-forms, and describing
them.
The paper also briefly presents the literature of well-known authors, from
the mediaeval period - with valuable letters, documents testifying to gifts,
and charters of Bosnian feudal lords - to the literature of the Ottoman
period, both in oriental languages and alhamiado, in prose and verse,with
ghazals, qasidas, tahmis, matl1l1awis,epitaphs, didactic and mystic compo-
sitions on the one hand, and travel chronicles, philosophical and theological
texts, historical chronicles and legal texts on the other hand, including an
overview of the names of their aUthors.
The third segment of Bosniak literature presented by Maglajlic in this
paper is the literature of the Austro-Hungarian period, where in addition
to the characteristics of literary accomplishments he gives the names of
the aUthors and of their works, setting them in the context of their time
and place, giving essential facts about the works and the trends to which
they belong, together with about the general, cultural and social circum-
stances in which these authors and their works emerged. Bosniak litera-
ture from between the wars and the contemporary period also form part
of this account, where once again the author refers to the most important
writers, trends and works of contemporary Bosniak literature and gives
concise information about their basic character.