Sulina diktatura

Borbe između Marijevih populara i Sulinih optimata koje su počele 88. g.

pr. Kr. uz mnoge prevrate. Započinje strahovladom marijevaca u Rimu. U
međuvremenu Sula vodi vojne akcije na Istoku. Sukob Marijevaca i Sulinih ljudi
kulminira 83. i 82. g. pr. Kr. I naziva se „prvi građanski rat“. Konzuli populari
Papirije Karbo (Papirus Carbo) i mladi Gaj Marije (Caius Marius) koji je bio nećak
slavnog Marija, sa svojom vojskom i uz pomoć Sertorijevih i samnitskih odreda,
vodlili su teške borbe sa Sulinom vojskom kojoj su se pridružili sa svojim
trupama i Gnej Pompej i Licinije Kras. Odlučne bitke vodli su se kod grada
Preneste i pod zidinama Rima. Vojnici iz konzulske vojske bježali su Suli koji ih je
potplaćivao, to je dovelo do kraha konzulske vojske i Sula je na kraju pobjedio.
Marije je izvršio samoubojstvo u Pernesteu, a Karbo je pobjegao na Siciliju gdje
je uhvaćen i ubijen.
Sula je pobjedonosno ušao u Rim u studenom 82. g. pr. Kr., a u prosincu
Senat i rimski narod proglasili su ga diktatorom zakonodavcem. Sula kao
diktator s neograničenim mandatom veoma se okrutno obračunao sa svojim
protivnicima. U Rimu je objavio „Tabulam proscritionis“, ploču s popisom i
listama marijevaca osuđenih na smrt - osobama koje je svatko mogao ubiti ili
predati uz nagradu, imovina proskribiranih bila je konfiscirana, a njihovi robovi
dobili su slobodu. U proskripcijama ubijeno je mnogo senatora i jako mnogo
nobila i vitezova. Sula je uveo državnu konstituciju kakvu su dugo priželjkivali,
aristokrati, oligarsi i optimati. Sula je svojim novim ustavom „svojim“ zakonima
ukinuo sve što su bili izradili Hortenzije, Braća Grahko, Saturnin i Marije. Prema
Sulinom ustavu Senat ima vrhovnu vlast, on je jedini nadležan za donošenje
novih zakona, a do tada je to bilo u nadležnosti tribunskih komicija, Senat
dobiva i vrhovne sudske kompetencije, što su do tada imali vitezovi. Prema
Sulinim zakonima konzuli ne mogu dobiti vojni mandat, a cenzura gubi važnost.
Italicima je priznato rimsko građansko pravo koje su izvojevali u savezničkom
ratu. Sula, iako diktator s vremenski neograničenim mandatom, omogućio je da
se za 81. g. pr. Kr. izaberu novi konzuli. Sula je ponovno 80. g. pr. Kr. osobno
konzul s Kvintom Metelom, a zatim se odrekao vlasti i povukao se u privatan
život, a umro je 79. g. pr. Kr.
Populari - su okupljali ljude sklone napretku, a i one koji nisu bili zadovoljni svojim
društvenim i ekonomskim položajem. Optimati - su zastupali konzervativniji smjer; pristaše su
nalazili među onim građanima koji su od ovakvog okupljanja snaga očekivali zaštitu svojih
imovinskih prava i nastavak postojećeg društvenog poretka.
Sulina diktatura
Borbe između Marijevih populara i Sulinih optimata koje su počele 88. g.
pr. Kr. uz mnoge prevrate. Započinje strahovladom marijevaca u Rimu. U
međuvremenu Sula vodi vojne akcije na Istoku. Sukob Marijevaca i Sulinih ljudi
kulminira 83. i 82. g. pr. Kr. I naziva se „prvi građanski rat“. Konzuli populari
Papirije Karbo (Papirus Carbo) i mladi Gaj Marije (Caius Marius) koji je bio nećak
slavnog Marija, sa svojom vojskom i uz pomoć Sertorijevih i samnitskih odreda,
vodlili su teške borbe sa Sulinom vojskom kojoj su se pridružili sa svojim
trupama i Gnej Pompej i Licinije Kras. Odlučne bitke vodli su se kod grada
Preneste i pod zidinama Rima. Vojnici iz konzulske vojske bježali su Suli koji ih je
potplaćivao, to je dovelo do kraha konzulske vojske i Sula je na kraju pobjedio.
Marije je izvršio samoubojstvo u Pernesteu, a Karbo je pobjegao na Siciliju gdje
je uhvaćen i ubijen.
Sula je pobjedonosno ušao u Rim u studenom 82. g. pr. Kr., a u prosincu
Senat i rimski narod proglasili su ga diktatorom zakonodavcem. Sula kao
diktator s neograničenim mandatom veoma se okrutno obračunao sa svojim
protivnicima. U Rimu je objavio „Tabulam proscritionis“, ploču s popisom i
listama marijevaca osuđenih na smrt - osobama koje je svatko mogao ubiti ili
predati uz nagradu, imovina proskribiranih bila je konfiscirana, a njihovi robovi
dobili su slobodu. U proskripcijama ubijeno je mnogo senatora i jako mnogo
nobila i vitezova. Sula je uveo državnu konstituciju kakvu su dugo priželjkivali,
aristokrati, oligarsi i optimati. Sula je svojim novim ustavom „svojim“ zakonima
ukinuo sve što su bili izradili Hortenzije, Braća Grahko, Saturnin i Marije. Prema
Sulinom ustavu Senat ima vrhovnu vlast, on je jedini nadležan za donošenje
novih zakona, a do tada je to bilo u nadležnosti tribunskih komicija, Senat
dobiva i vrhovne sudske kompetencije, što su do tada imali vitezovi. Prema
Sulinim zakonima konzuli ne mogu dobiti vojni mandat, a cenzura gubi važnost.
Italicima je priznato rimsko građansko pravo koje su izvojevali u savezničkom
ratu. Sula, iako diktator s vremenski neograničenim mandatom, omogućio je da
se za 81. g. pr. Kr. izaberu novi konzuli. Sula je ponovno 80. g. pr. Kr. osobno
konzul s Kvintom Metelom, a zatim se odrekao vlasti i povukao se u privatan
život, a umro je 79. g. pr. Kr.
Populari - su okupljali ljude sklone napretku, a i one koji nisu bili zadovoljni svojim
društvenim i ekonomskim položajem. Optimati - su zastupali konzervativniji smjer; pristaše su
nalazili među onim građanima koji su od ovakvog okupljanja snaga očekivali zaštitu svojih
imovinskih prava i nastavak postojećeg društvenog poretka.