04. 03. 2022.

07:17 Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – Wikipedija

Deklaracija o pravima čovjeka i

građanina
Deklaracija prava čovjeka i građanina (francuski: La
Déclaration des droits de l'Homme et du citoyen), je jedan od
osnovnih dokumenata Francuske revolucije, koji određuje
pojedinačna prava (i kolektivna prava naroda prema državi).
Donosen je od strane Ustavotvorne skupštine (Assemblée
Nationale Constituante) 26. kolovoza 1789., a prihvaćen dan
kasnije, kao prvi korak ka donošenju ustava.

Principi uspostavljeni u Deklaraciji su ustavne vrijednosti i

mogu se koristiti za pobijanje zakonskih propisa i vladinih
aktivnosti.

Slično američkoj Deklaraciji neovisnosti, teži biti univerzalnog

karaktera. Ona ne daje samo niz osnovnih prava francuskim
građanima već ih i pripisuje svim ljudima bez izuzetka:

Član 1: Ljudi se rađaju i žive slobodno i jednaki u pravima. Déclaration des Droits de l'Homme
et du Citoyen
Društvene razlike mogu postojati samo kao opće vrijednosti.

Usvajanje Deklaracije
U vrijeme kada je načinjen nacrt Deklaracije markiza de la Fayea i kada je usvojena od strane
Ustavotvorne skupštine, smatrala se načinom prelaska s apsolutne na ustavnu monarhiju. Mnogi
principi složeni u Deklaraciji su bili neposredno suprostavljeni institucijama i praksi režima
prerevolucionarne Francuske. Konačno, Francuska je postala republika, ali je ovaj dokument ostao
osnovni.

Principi deklaracije se zasnivaju na načelima prosvjetiteljstva kao što su individualizam, društveni

ugovor Jeana Jacquesa Rousseaua, načelo podjele vlasti baruna Montesquieua. Također se zasniva
na američkoj Deklaraciji o nezavisnosti i Deklaraciji prava Virginije, koji pak počivaju na
engleskom Zakonu o pravima od 1689. godine.

Sadržaj Deklaracije
Sadržaj predstavlja jezgru manje-više korjenitog prestrojavanja društva. Punih šest tjedana nakon
pada Bastille i skoro tri tjedna poslije ukidanja feudalizma, Deklaracija je postavila doktrinu
narodnog suvereniteta i jednakih mogućnosti:

Član 3: Načela svakog suvereniteta nalaze se jedino u Narodu. Nitko, nijedna osoba ne može vršiti
autoritet koji ne proističe iz Naroda.

Ovo je u suprotnosti s prerevolucionarnim vremenom, u kojem se politička doktrina monarhije

temeljila na božanskom pravu kralja.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Deklaracija_o_pravima_čovjeka_i_građanina 1/2
04. 03. 2022. 07:17 Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – Wikipedija

Iz Člana 4: Svi građani, su jednaki u očima zakona, imaju isti pristup javnim položajima, mjestima
i službi, u skladu s njihovim mogućnostima, bez obzira na razlike osim u vrlinama i nadarenosti.
Opet, ovo je proturječilo predrevolucionarnoj podjeli društva na staleže - svećenićki, plemićki i
treći stalež - gdje su prva dva imali posebna prava. Bilo je u suprotnosti s idejom da se ljudi rađaju
kao plemići ili u okviru drugih slojeva, te da na osnovu toga uživaju posebna prava.

Svim građanima se garantiraju prava na slobodu, svojinu, sigurnost i na otpor tlačenju.

Deklaracija prosuđuje da potreba za pravom počiva na sljedećem: upotreba prava svakog čovjeka
se ograničava onda kada su drugi članovi društva onemogućeni da uživaju ista prava. Zato,
deklaracija vidi pravo kao izraz opće volje, teži promoviranju jednakosti u pravima i da zabrani sva
djelovanja pogubna za društvo.

U deklaraciji se raspravlja o potrebi sigurnosti opće obrane i nekih osnovnih državnih principa oko
poreza, osobito oko jednakosti u plaćanju poreza. Također se određuje opće pravo na račun od
strane javnih agenata kako ne bi iznevjerili javno mnjenje. Osigurana je ex post facto molba u
kaznenom pravu i principi poput pretpostavke nevinosti, slobode govora i tiska, kao i slabašna
garancija slobode vjeroispovesti - predviđa se da ispovijedanje vjere neće remetiti javni red
uspostavljen zakonom. Izjavljuje se sloboda svojine, dok je javno pravo na opće dobro rezervirano:

Član 17: Svojina je nepovrjedivo i sveto pravo, nitko ne može biti lišen privatne upotrebe, osim
kada je to javna potreba zabilježena u zakonu, i pod uvjetom sadašnje i prijašnje odštete.

Današnji utjecaj
Prema preambuli Ustava Francuske Pete Republike (od 4. listopada 1958.), principi u Deklaraciji
imaju ustavnu vrijednost. Mnogi zakoni i propisi su obustavljeni jer nisu bili usaglašeni s
Ustavnim vijećem Francuske ili Conseil d'État (Državni savjet).

Mnoga načela iz Deklaracije od 1789. godine imaju dalekosežni sadržaj: Porezni zakoni ili praksa
koja pravi neovlaštene razlike među građanima je neustavna. Prijedlozi o pozitvnoj diskriminaciji
na etničkim osnovama se odbijaju jer krše odredbu o ravnopravnosti, jer bi uspostavili slojeve
stanovništva koji bi po rođenju uživali veća prava. Vlast je zabranila zakonske prepreke na
obrazovanje asocijacija (neprofitnih organizacija), jer je sloboda okupljanja osnovno pravo.

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?
title=Deklaracija_o_pravima_čovjeka_i_građanina&oldid=6262895"

Ova stranica posljednji je put uređivana 2. siječnja 2022. u 10:56.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons: Imenuj autora/Dijeli pod istim uvjetima; mogu se primjenjivati i
dodatni uvjeti. Pogledajte Uvjete upotrebe za detalje.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Deklaracija_o_pravima_čovjeka_i_građanina 2/2