Boris Bulić Udicom S Jadranske Obale 1 Pribor I Ješka

Mojim najdražima - Nadi, Vladimiru i Klari
Boris Bulić
Boris Bulić
Udicom s jadranske obale BR: 1
PRIBOR I JEŠKA
Udicom s
Izdavač:
Slobodna Dalmacija d.d.
Hrvatske mornarice 4
21 000 Split
Za izdavača:
Zoran Krželj
Urednik:
jadranske
obale
Fabijanko Vrtlar
Lektura:
Nada Bulić, dr. sc.
Pribor i Br.
Fotografije:
Arhiva autora
Shutterstock
1
Grafička priprema:
ješka
SD Medijska produkcija
Tisak:
SD print d.o.o.
Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se kopirati, tiskati i distribuirati bez
prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.
ISBN 978-953-7088-69-9
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 140426031
Split, 2012.
Sadržaj:
Prolog 9 Puževi 78
- Volak 80
I DIO – PRIBOR 11 - Ostali puževi 80
Raci 82
Udica 11 - Kozica 84
Štap 20 - Rakovi samci 85
- Produžena ruka 22 - Gambor 86
- Surf štapovi 26 - Ostali raci 87
- Carp štapovi 27
Ribe 88
- Match štapovi 28
- Srdela 90
- Bolognese štapovi 29
- Srdela na igli 91
- Feeder i multipicker štapovi 30
- Osnovna montaža s jednom udicom 94
- Spin štapovi 31
- Montaža sa skrivenom udicom 96
- Kombinirani modeli 32
- Montaža bez glave 98
- Održavanje 33
- Izvrnuta rolada 100
Rola 34 - Osnovni tandem 103
- Srce ribolovnog pribora 36 - Ostala riba 104
Strune 42 - Žive ribe 105
- Tanka spona povjerenja 43 Glavonošci 106
Sitni pribor 45 - Lignja 107
- Zogulini 45 - Ostali glavonošci 108
- Perle 46 Ostale animalne ješke 109
- Plovci 47 - Jetra, prsa i gliste 109
- Naglavne lampe 48
Kruh 110
- Olovnice 48
- Tvrda kuglica 111
- Odstojnici 52
- Forma biggatini 111
- Indikatori 52
- Pahuljica 112
- Korica 112
II DIO – JEŠKA 54
Brum 113
- Površinski brum za ciple 115
Pravila igre 57
- Brum za oboritu pridnenu ribu 116
- Mesni i biljni mení 58
- Brum za kančenicu 117
- Miris i boja 60
- Brum za kurenat 117
Crvi 62
- Veliki crv 64 LITERATURA 120
- Bibi 66
- Ostali crvi 68
Školjke 70
- Dagnja 72
- Šljanak 75
- Ostale školjke 76
Udicom s jadranske obale Br. 1 Pribor i ješka
(foto S. Bilić–Dujmušić)
6 7
P
rvi ribolovni pokušaji homo sapiensa datiraju iz vremena prije više od 100 000
godina. Sve što se u to vrijeme micalo predstavljalo je potencijalno kvalitetan
obrok tako da je uz iznalaženje i upotrebu ostalih oruđa i oružja, ribolov na sasvim
logičan i običan način postao svakodnevna praksa ondašnjeg čovjeka.
Crteži pećinskih ljudi i okamine pronađene među ostacima nastambi i ognjišta onog
vremena jasno su svjedočanstvo povezanosti ljudskog roda s ribljim svijetom na relaciji
lovac i lovina.
Naravno prvi su ribolovni alati bili primitivni, no veliki se dio tih alata do danas nije bitnije
izmijenio. Koplje je izraslo u osti, luk i strijela u podvodnu pušku, pregrade od šiblja u vrše
i mreže, dok je osnovni alat današnjih sportskih ribolovaca, udica, ostao manje-više isti. U
prilog tome ide i najstariji nalaz udice koji datira iz vremena od prije 9000 godina, pronađen
na prostoru današnje Palestine.
I mada je u principu sve ostalo isto, potreba za neprekidnim usavršavanjem i iznalaže-
njem kvalitetnijih i boljih načina ribolova još je uvijek prisutna. Jedan od temeljnih razloga
zbog kojih neprestano nastojimo usavršiti našu ribolovnu opremu je svakako stalno prisut-
na ljudska težnja za usavršavanjem, no ne smijemo zanemariti ni činjenicu da je more za-
pravo nama stran medij u koji možemo tek povremeno zaviriti. Iako je moderna tehnologija
razotkrila jako puno detalja koji su donedavno bile potpuna nepoznanica, vodeni je svijet
još uvijek neistraženo carstvo tišine obavijeno velom misterije, u kojem je čovjek uvijek
tako sitan, krhak i stran.
Stalna istraživanja podmorja dio su života svakog ribolovca. I dok ronioci istražuju na
najneposredniji mogući način, uranjanjem u podmorje i njegovim promatranjem, udičarima
ne preostaje ništa doli iskustvo i umovanje, bilo vlastito, bilo tuđe, drage volje preneseno
ili jednostavno ukradeno.
Da li podlanici pustiti da odvuče metar-dva strune ili kontrirati odmah, i kako uopće
znati da li je na udici podlanica ili kakva druga riba, uči se iskustvom i boravkom na moru.
Naravno da i ovdje, baš kao i u svakoj drugoj školi, ima uspješnijih i manje uspješnih učenika,
no u tome i jeste draž ribolova koji je, čak i kad smo sami, svojevrsno natjecanje, makar sa
samim sobom. Uloviti više, uloviti bolje, cilj je svakog ribolovca.
I dok se ribolovom iz brodice mogu baviti isključivo vlasnici brodica i njihovi prijatelji ili
gosti, obalnim se ribolovom može baviti doslovno svatko.
Sve potrebno se može nabaviti u najbližoj prodavaonici ribolovne opreme (i to ne nužno
za veliki novac), nakon čega je dovoljno otići na obalu, naješkati udice i izbaciti ih u more.
No put od tog prvog koraka do cilja na kojem ribolovac, ne u svakom trenutku, ali u
većem dijelu ribolova zna ili bar ispravno naslućuje što se s njegovom u more izbačenom
udicom događa, jedna je poduža šetnja. Na toj se šetnji ribolovac upoznaje s priborom,
vrstama riba i njihovim navikama, morskim i nebeskim mijenama gdje postupno otkriva
sebe u jednom novom svjetlu.
I dok nad napetom strunom čekamo da riba koja je samo takla ješku pomamno proguta
i ponese udicu, u nama se budi onaj pradavni lovac čijim venama teku plime, oseke i sva
sjećanja pradavnih oceana u kojima je nekada davno začet život. I tada nam ne smeta ni
sunce, ni kiša, ni vjetar… U tom trenutku postoji samo jedno – čovjek i riba.
Brončana udica - I st. p.n.e.
8 9
I. dio
PRIBOR
Udica
Udice s više zazubaca
omogućuju lakšu
penetraciju a time i
kvalitetnije kačenje ribe
Dok je prije tridesetak godina na našem prostoru postojalo tek nekoliko vrsta udica među
kojima su daleko najpopularnije bile Mustadove udice (Oslo, Norveška), današnje je tržište
doslovno zatrpano svim zamislivim i nezamislivim oblicima udica dok broj brandova koji stoje
u potpisu neprestano raste. Kako odabrati dobru udicu kada na svakoj piše da je najbolja,
problem je s kojim teško na kraj izlaze i prekaljeni majstori.
Ipak, neke se osnovne postavke unatoč promjenama koje donosi suvremena tehnologija
ne mijenjaju. Udica je osnovni alat ribolovca-udičara i o njenoj izvedbi i kvaliteti ovisi u konač-
nici ishod ribolova.
Udica se sastoji od vrha sa ili bez zazupca, zakrivljenog dijela poznatijeg kao luk, vrata te
završnog dijela - pločice ili ‘oka’. Zavisno od odnosa širine luka, dužine vrata i same zakrivlje-
nosti, udice imaju različite karakteristike, odnosno na različit način penetriraju i kače ribu.
Jednako tako i završni dio udice, u zavisnosti od izvedbe (kao ‘oko’ ili ‘uho’) omogućuje
različito kačenje.
Neki modeli imaju više zazubaca na vrhu udice koji olakšavaju penetraciju, dok drugi mo-
deli s izduženim vrhom i postranično izvedenim zazupcem omogućuju lakšu penetraciju i
teže skidanje ribe s udice.
10 11
vrsta koje imaju tvrđa usta, poput primjerice špara može biti problem. Naime, često se do-
gađa da se vrh već nakon prve ulovljene ribe zatupi u tolikoj mjeri da se udica mora mijenjati.
Nasuprot tome, ove su udice praktički nenadomjestive u ribolovu cipala koji imaju mekana
usta pa nema straha od oštećenja vrha.
Velika prednost žičanih udica leži u njihovom tankom presjeku zbog čega su pogodne za
ješkanje crvolikim ješkama.
Među natjecateljima su posebno popularne Tsuyoi udice, na prvi pogled vrlo slične Mu-
stadovim kristalkama. Ipak razlika postoji: Tsuyoi udice se teže zatupljuju, lakše vade iz ribljih
usta, a prilikom zadjeva će se jednostavno ispraviti što će sačuvati predvez. Velika im je
mana relativno slaba nosivost, no s njima se uglavnom lovi sitna riba tako da ta stavka i nije
toliko bitna. Problemi nastaju jedino kod slučajnih krupnijih ulova koje je u tom slučaju teško
spasiti.
Crystal udice su pogodne za ješkanje crvolikih ješki
Osim toga udice mogu biti i ravne ili zakrivljene, otežane, jednokuke, dvokuke ili trokuke.
Često se može čuti da svaka riba ima svoju udicu. Mada je ta izjava prilično uopćena i
gotovo pjesnički idealizirana, u nekim je situacijama vrlo točna. Tako primjerice ciple lovimo
kristalkama, podlanice papagajkama, landrovinu velikim parangalkama… No da se ne bismo
izgubili u šumi pretpostavki, krenimo redom.
Nekoliko je osnovnih modela udica kojima se služimo u obalnom ribolovu.
Najpopularnije cijenom i primjenom su Mustadove Crystal udice. To su tanke i žilave žičane
udice relativno dugog vrata i istaknutog dugog vrha. Vrlo lako penetriraju probijajući se do-
voljno duboko da osiguraju kvalitetno kačenje. Velika im je mana lomljiv vrh što kod ribolova Popularne ‘papagajke’ mogu podnijeti velika naprezanja
12 13
Za razliku od spomenutih žičanih modela, udice popularno nazvane ‘papagajke’ ili ‘kovani-
ce’ imaju znatno veću nosivost. Među njima su nedvojbeno najpopularnije Owner udice koje
su do sada nasukale vagone i vagone podlanica. Ove su udice oblikovane hladnim prešanjem
što garantira nepromijenjene fizikalno-kemijske karakteristike.
Osim toga na ovim se udicama nerijetko nalazi i oznaka ‘carbon’ što često dovodi do zabu-
ne i pogrešnog tumačenja. Carbon je engleski naziv za ugljik što nipošto ne znači da je riječ o
udicama izrađenima od ugljika kako se često tumači, već zapravo znači da su te udice izrađe-
ne od cementiranog čelika. To je termičko kemijski postupak kojim se čelik, koji je po sastavu
spoj željeza i ugljika, dodatno površinski ‘bombardira’ ugljikom čime mu se povećava površin-
ska tvrdoća. Carbon (hrv. ugljik, u periodnom sustavu elemenata ‘C’) je kemijski element koji
se u proizvodnji čelika koristi kao jedna od osnovnih komponenti, jer je čelik zapravo legura
željeza i ugljika s 0,05 do 1,7 posto ugljika (po nekim autorima i do 2,6 posto).
Stoga se željezo koje sadrži ugljik može nazivati ugljičnim željezom, odnosno čelikom. Da
bi čelik mogli nazivati ugljičnim, potrebno ga je u završnoj obradi dodatno ‘pougljičiti’. Taj se
postupak naziva cementiranjem, tako da su zapravo samo cementirani čelici ‘ugljični čelici’ ili
na engleskom carbon steel.
Hibridne udice objedinjuju eleganciju crystal modela i nosivost papagajki
Takve su udice uistinu vrlo čvrste i kao takve savršen izbor za ribolov vrsta koje imaju jake
čeljusti poput podlanica.
Manji su modeli dobri za ribolov većine ljuskavki bez obzira koju tehniku koristili.
Većina je ovih udica kemijski oštrena što zapravo znači da su u finalnoj obradi kemijskim
putem uklonjene sve mikroneravnine čime je ostvarena idealna oštrica.
Posebno je dobro prihvaćen i u praksi potvrđen patentirani Ownerov cuttig point, poseb-
no trostrano obrađeni vrh s kojim je penetracija dovedena do savršenstva. Ovim je vrhom
ulazna rana minimalna bez ikakvih tendencija za proširivanjem i eventualnim ispadanjem.
Problemi s ovim udicama nastaju jedino kod zadjeva, jer kad ove udice zapnu, tada nema
ispravljanja, već se najčešće ostaje bez predveza.
Pored klasičnih papagajki, postoje i hibridni modeli okruglog presjeka na luku bočno spljo-
šteni zahvaljujući čemu imaju nešto jaču nosivost. To ih čini dobrim izborom za ribolov arbu-
na, fratara i ostale slične ribe.
Udice dugog vrata, poput popularnih Aberdeen udica, su dobar izbor za ribolov bugava i
ušata. Dugi vrat naime čuva predvez od oštrih zuba ovih riba koje nakon kačenja bjesomučno
pokušavaju pregristi strunu.
Mnogi ribolovci preferiraju udice dugog vrata u ribolovu brancina. Posebno su omiljeni
modeli Fast Grip kod kojih se umjesto klasičnog zazupca na vrhu nalaze tri mikro zazupca
zahvaljujući kojima je znatno olakšana penetracija udice. Osim toga, ove su udice izrađene od
ultra lakih legura koje u montaži sa živim ješkama kod riba poput brancina smanjuju oprez i
podozrivost.
Klasične Mustadove parangalke, koje se još uvijek mogu kupiti vezane na kompletiranim
tunjicama, sve se manje koriste. Cijenom su još uvijek najprihvatljivije kao udice za ribolov
parangalima, no u obalnom su ribolovu odavno pregažene suvremenim inačicama.
Nekadašnje nomenklature udica su bile jednostavne. Razlikovali smo Mustadovu nomen-
klaturu od broja 1 (najveće udice) do broja 20 (najmanje udice). Zbrku su povremeno unosili
samo Talijani sa svojim oznakama od 1 do 28 i Sovjeti s oznakama od 1 do 14.
Udice dugog vrata
Današnja podjela udica je vrlo komplicirana i nažalost ne postoji jedinstveni ključ za odre-
đivanje veličine i oblika. čuvaju predvez
14 15
Potreba za modelima ‘većima od najvećih’, na tržište je dovela udice s oznakama 1/0,

2/1, 7/0… U praksi svaki brand ima svoju nomenklaturu pri čemu se i unutar istog branda
veličina kod različitih modela ne podudara.
S obzirom na izvedbu završnog dijela udice, možemo razlikovati dva tipa - udice s pločicom
ili uhom te udice s ušicom ili okom.
Pločica ili uho je svojevrsni graničnik na koji se naslanja čvor kojim ostvarujemo vezu iz-
među strune i udice. Pločica se formira prešanjem završnog dijela udice pri čemu se profil
od kojega je izrađeno tijelo udice naprosto razlije. Modernija tehnologija primjenjuje prešanje
koncentrirano samo na središnji dio pločice. Time se znatno povećava nosivost tog dijela, jer
se na rubnim dijelovima dobija znatno deblji presjek.
Udice s ušicom ili okom omogućuju njišuću montažu udice. To se postiže formiranjem
čvora koji ne steže oko udice već omogućuje njihanje. Takve su montaže pogodne za tehnike
kod kojih se ribe same kače, pri čemu udica, bez naše kontre, sama pronalazi najpogodniji
kut za kačenje.
Udice s okom su jednako tako pogodne i kod rada sa sajlama. Naime, montaža predveza u
kojem je završni dio izrađen od sajle neizvodiv je bez udice s okom.
Udice s ‘okom’ omogućuju njišuću montažu
Budući da se oko kod većeg broja modela izrađuje pukim savijanjem završnog dijela udice,
posebnu pažnju treba posvetiti upravo završetku oka. Naime, ponekad zbog loše finalne
obrade završni dio ‘oka’ može oštetiti pa i presjeći strunu.
Posebno kvalitetni modeli imaju zavareno ‘oko’ kod kojega ne postoje nikakvi rubovi koji bi
eventualno mogli oštetiti strunu.
Valja napomenuti da većina modela udice ima i svoju worm verziju. Na vratu tih udica se
nalazi nekoliko zazubaca vrhovima okrenutih prema oku ili uhu udice. Ti zazupci omogućuju
kvalitetnije držanje ješke na udici, prvenstveno crvolikih ješki.
Mada postoje neke obalne tehnike u kojima se osim jednokukih koriste i dvokuke ili trokuke
udice, ove su udice našle svoju osnovnu primjenu u varaličarenju. Najčešće se montiraju na
varalice kod kojih se, u zavisnosti od modela ili pozicije montaže, koriste dvokuke ili trokuke
udice. Posebno su kvalitetne, od ribolovaca dobro prihvaćene i u praksi potvrđene, kao vr-
hunske VMC udice.
Neke trokuke udice imaju jednu udicu veću od ostalih što je u određenim situacijama
svakako znatna prednost.
Posebno mjesto zauzimaju tzv. jigg udice. To su udice s integriranim olovnim otežanjem
na vratu. Namijenjene su prvenstveno ribolovu u kombinaciji sa silikonskim varalicama, rjeđe
s animalnim ješkama. Pored klasičnih oblika, ove udice nerijetko imaju posebno izlomljene
linije vrata koje omogućuju posebne i specifične montaže.
Valja spomenuti i posebno izvinute Bent Hook udice. Kod ovih se udica linija uboda pokla-
pa s linijom napete strune pa je penetracija neobično duboka. Izvijenost vrata, luka i vršnog
dijela čini ove udice posebno ubojitima tako da s njima nema promašaja. Nakon što dospije
u riblja usta, riba se ove udice više ne može osloboditi. Jedna od posljednjih verzija ovog
modela udica je Mustadova serija Slow Death Hook koja, uz sve navedeno, na vratu ima i
zazupce za kvalitetnije držanje ješke, a svojom izvijenošću u povlačenju mamca ostvaruje
spiralnu akciju.
Važnost kuta pod kojim udica u trenutku kačenja penetrira u uskoj je vezi s kvalitetom
kačenja. Što je kut uboda manji i bliži 0° i ulazna je rana manja, a samim tim i mogućnosti
Zazupci na worm udicama omogućuju kvalitetnije postavljanje crvolikih ješki padanja lovine s udice.
16 17
biti bitan i tad sve počiva na izdržljivosti i pravilnom obliku luka udice. U tom maksimalno
dubokom ubodu vrh je kod većine modela poravnat s pravcem zatezanja strune i ostvaruje
savršeni kut uboda od 0°. Sve izvan toga nepravilno opterećuje konstrukciju udice proširujući
mjesto uboda i dovodeći u pitanje pozitivan ishod.
Prvi i presudni trenutak u kačenju ribe je nedvojbeno trenutak uboda. Upravo u tom tre-
nutku kut uboda udice ima najvažniju ulogu.
Iako je kod spomenutih Bent Hook udica učinkovitost kačenja bila gotovo stopostotna,
te su udice imale i veliki nedostatak. Kutovi luka udice nisu mogli podnijeti velika naprezanja.
Stoga su svoju primjenu našle u varaličarskom priboru, kakav je npr, svojevremeno bio vrlo
popularni banjo, za ribolov ne pretjerano velikih riba.
Nasuprot tome, savršen primjer učinkovitosti kačenja i velike rezerve snage nalazimo pri-
mjerice kod Ownerovih Gorilla udica. Kut uboda je savršen, a nakon potpune penetracije
ulazna je rana istog promjera kao i udica.
Jigg udice na vratu imaju integrirano olovno otežanje
Ako usporedimo najlovnije modele udica ustanovit ćemo da se kutovi uboda kreću od –5°
na vršnom dijelu kod modela Mustad 3407SSD preko najčešćih 10° kod klasičnih, do iznad
40° s tendencijom kružnog penetriranja kod circle modela udice. Zašto ne 0°?
Jednostavnim pokusom možemo dobiti odgovor na to pitanje. Dovoljno je pravilno zave-
zanu udicu vrhom osloniti o čvrsto uporište te uz lagano napinjanje strune promatrati što
se događa. U prvom trenutku će se vrh udice poravnati u pravac paralelan pravcu napete
strune, no daljnjim potezanjem udica će zauzeti nešto drugačiji položaj. U tom potonjem
položaju, kut uboda je nešto drugačiji, što nikako nije slučajno. Ukoliko taj pokus ponovimo s
nekoliko različitih modela udica, ustanovit ćemo da se svaki model drugačije izvija.
Prilično jasan prikaz kuta uboda i kuta nakon potpune penetracije možemo dobiti na vrlo
jednostavan način. Vrh vezane udice naslonimo na jabuku ili krumpir te povlačenjem strune
simuliramo kačenje ribe. Presjekom krumpira na mjestu uboda jasno ćemo vidjeti put koji je
prilikom prodora udica ostvarila, a daljnjim potiskivanjem možemo pratiti i eventualna ošte-
ćenja na putu penetracije.
U pokusu smo primijetili da se udica pri snažnijem zatezanju donekle izvija. Ukoliko udici
omogućimo penetraciju do maksimuma, vidjet ćemo da se udica u svojoj ulaznoj putanji
ne zavlači pravocrtno već kružno. Kad dosegne svoj penetracijski maksimum, vrh prestaje Na presjeku se jasno vidi kut uboda
18 19
Štap
20 21
Produžena ruka
11
Suvremeni je obalni ribolov nezamisliv bez upotrebe ribolovnog štapa tako da danas tek
zanemarivo mali broj tradicionalista s obale ne lovi štapom već tunjom iz ruke. Iako se u prilog
ribolovu iz ruke neprestano ističe neposredni kontakt s lovinom, prednosti štapa u odnosu
na takav tradicionalni način su nebrojene. Daljina izbačaja, jednostavnost rukovanja, kvaliteta
kontriranja, amortiziranje udaraca ribe u zamaranju, detekcija griza, potpuna kontrola ribe
neposredno pred izvlačenje tek su neki od ključnih detalja koji govore o prednostima štapa.
Naravno, pritom nikako nije svejedno kakav je štap u ruci. Mada deklarativno postoje ‘uni-
verzalni’ štapovi, u praksi takvih štapova nema. Svaki štap ima svoju namjenu i tako određen
pripada svojoj tehnici i načinu ribolova.
Ono što deklarira štap je prvenstveno njegova konstrukcija blanka ili tijela štapa, dužina,
raspored i vrsta provodnika te akcija odnosno gramaža.
Iako je u prošlosti stakloplastika bila temeljni konstrukcijski materijal, danas je kompozitni
grafit najkorišteniji. Budući da je grafit po strukturi vrlo krt i krhak, samo zahvaljujući poseb-
nim tehnološkim postupcima, kakav je npr. howald proces, dobija se posebno žilava struktura
koja štapove čini elastičnima i savitljivima. Pritom se u brojne slojeva grafitnih vlakana, doda-
ju raznorazni materijali poput kevlara, stakloplastike ili metalnih niti koje mu u kombinaciji s
posebnim načinom pletenja daju određenu kvalitetu. Podaci poput IM6, IM8 ili IM10 govore o
čistoći grafita što ima više značaja za proizvođača i trgovca nego za krajnjeg korisnika.
Stakloplastični puni štapovi namijenjeni obalnom ribolovu se još rijetko gdje mogu naći,
mahom kod kolekcionara ili starijih ribolovaca koji još uvijek čuvaju svoju staru opremu. Jedan
od najpoznatijih modela iz tog prošlog vremena je Germina uz koju su mnogi naši ribolovci
dobili i za uspomenu sačuvali teniski lakat.
Danas je stakloplastika na štapovima uglavnom prisutna samo u vršnim segmentima koji
su kao takvi upravo savršeni za detekciju griza.
Prema konstrukcijskoj izvedbi razlikujemo jednodijelne, dvodijelne, trodijelne, višedijelne
i teleskopske štapove.
Spajanje dvodijelnih, trodijelnih i višedijelnih štapova se ostvaruje tako da se dio jednog
segmenta utakne u drugi. Pritom razlikujemo dva osnovna načina spajanja.
Put over je način spajanja kod kojeg donji dio gornjeg segmenta svojom šupljinom naliježe
na gornji, nešto uži i najčešće konusni dio drugog, donjeg segmenta.
Put in je način spajanja kod kojeg se donji dio gornjeg segmenta najčešće preko konusnog
trna utiskuje u gornji šuplji dio donjeg segmenta.
Kod teleskopskih je štapova dosjed segmenata ostvaren tijesnim nalijeganjem konusnih
krajeva, baš poput pravog teleskopa po čemu su uostalom i dobili ime.
Provodnici na štapu mogu biti jednostopni, dvostopni i trostopni, a s obzirom na način
montaže mogu biti nasadni ili vezni. Prvi se u pravilu montiraju isključivo na teleskopske šta-
pove dok se drugi, vezni, mogu montirati na sve štapove. Najpoznatiji provodnici su dakako
Fuji, ALPS, i Ti-Lite.
Sam rukohvat štapa može biti obložen plutom, sintetičkim materijalima poput duplona ili
neoprena, te potpuno gol, u kojem su slučaju rukohvatne površine najčešće izrovašene ili na Teleskopski se štapovi
neki drugi način ohrapavljene kako štap ne bi klizio.
sklapaju i rasklapaju
baš kao i teleskop
22 23
Na deklaraciji se nalaze podaci koji jasno govore o karakteristikama štapa
Akcija, gramaža, krivuljni test (test curve – TC) i težina bacanja (casting weight – CW)
su stavke koje mnoge ribolovce poprilično zbunjuju. Svojevremeno je svaki brand imao svoj
sistem označavanja štapova, pa je tako Shakespeare svoje štapove označavao oznakama
od A do D pri čemu je štap oznake A bio najkrući, vršne akcije, a štap oznake D najsavitljiviji
i najmekši. DAM je u to vrijeme svoje štapove svrstavao isto u četiri akcijske grupe. Prva
najmekša i najsavitljivija je bila grupa štapova označenih s 1,5 -2,0, a posljednja i najtvrđa je
nosila oznaku 4,5 - 5,0. Danas je stvar nešto drugačija tako da se karakteristike štapa dekla-
rativno gledaju kroz nekoliko stavki.
Težina bacanja (CW) je vrijednost koja govori o preporučenoj težini kojom možemo opte-
retiti štap prilikom izbačaja. Najčešće je izražena rasponom između dvije gramske težine, npr
30 – 60 grama. To znači da se preporučena težina ukupnog opterećenja prilikom izbačaja
treba kretati od 30 do 60 grama. To ne znači da taj štap ne može izbaciti veću ili manju težinu
od navedene već samo da ćemo korištenjem navedenog opterećenja s tim štapom ostvariti
optimum.
Akcija štapa je najčešće opisna vrijednost, a govori o načinu na koji se štap savija prilikom
opterećenja maksimalnom težinom. U tom smislu razlikujemo brze štapove kod kojih je savit-
ljiv samo vršni segment (akcija A), brze štapove kod kojih je savitljiva prva trećina (akcija B),
štapove kod kojih se savijaju prve dvije trećine (akcija C), te štapove kod kojih se tijelo štapa
savija cijelom dužinom od vrha do rukohvata, takozvane parabolike (akcija D).
Kod pojedinih brandova kao što je LineaEffe još uvijek možemo naići na oznaku akcije izra-
ženu u gramima. Takva oznaka akcije, primjerice ‘up to 120 g’, zapravo govori samo o gornjoj
granici korištenog otežanja preko koje ne bismo trebali opterećivati štap prilikom izbačaja što Parabolici se savijaju cijelom dužinom blanka
zapravo nije ništa drugo doli CW.
Krivuljni test (TC) je karakteristika parabolika, štapova koji akcijom pripadaju skupini D i
govori o težini koja je potrebna da bi se vrh štapa koji je postavljen paralelno s podlogom, nove modele štapova deklarativno ih svrstavajući u neke od grupa koje su najčešće plod
odnosno vodoravno, savio pod pravim kutem. Ta se vrijednost izražava u librama (lb). dobro uigrane i uhodane marketinške mreže.
Da bi iz vrijednosti krivuljnog testa (TC) dobili težinu bacanja (CW) potrebno je navedene Tako primjerice prema nekim suvremenijim podjelama štapove razvrstavamo po tehni-
libre pomnožiti s 453,6 (1lb = 453,6g) čime se dobija vrijednost u gramima, te tu vrijednost kama, dok se prema drugima pak razvrstavaju po lovini za koju su namijenjeni. Da stvar
podijeliti s 16. bude zanimljivija, postoje i travel modeli namijenjeni ribolovcima koji vole putovati. Nažalost,
Da bi iz vrijednosti krivuljnog testa (TC) dobili idealnu nosivost strune za taj štap potrebno rezultat takve neusklađenosti je samo velika nomenklaturna zbrka uvjetovana snažnim mar-
je navedene libre ponovo pomnožiti s 453,6, no ovaj puta rezultat treba pomnožiti s 5. ketinškim pritiskom. U tom moru deklaracija i zvučnih naziva nije nimalo lako plivati.
Pored grama i libri povremeno se pojavljuju i vrlo uopćene opisne deklaracijske oznake – Ipak, u praktičnom je ribolovu osnovna praktična podjela opstala. Ta podjela ignorira mar-
Light, Medium i Heavy, no uglavnom na štapovima niže kvalitete. ketinški pritisak i kao temelj koristi osnovnu namjenu i temeljne karakteristike štapova. Po-
Valja napomenuti da suvremena ribolovna industrija neprestano prekraja stare i izbacuje đimo redom.
24 25
Surf štapovi su kreirani za

daleke izbačaje
Carp štapovi se često koriste u ribolovu podlanica fermama
Surf štapovi
Surf štapovi su namijenjeni ribolovu na plitkim položenim pješčanim terenima kakve su
primjerice, oceanske plaže. Surf štapovi su najčešće trodijelne izvedbe, mada postoje i te-
Carp štapovi
leskopske verzije. To su robusni, žilavi i relativno kruti štapovi širokih provodnika, uglavnom
Carp štapovi su kao što im i naziv govori temeljno namijenjeni ribolovu šarana na slatki
trostopnih, uz tek nekoliko posljednjih dvostopnih. Držač role je pomaknut prema vrhu štapa
vodama. Ipak, unatoč temeljnoj namjeni, ovi su štapovi vrlo brzo našli svoju slanu primjenu.
ostavljajući polugu za izbačaj dovoljno dugom. Kod nekih je modela držač role klizni tako da
Naime, koliko se god šarani i podlanice kao vrsta razlikovali toliko su pristup, način i sama
ribolovac može položaj role prilagoditi vlastitim proporcijama. Težinom izbačaja od 100 do
tehnika ribolova slični.
300 grama spadaju u snažnije štapove.
Ovi su štapovi najčešće dvodijelne izvedbe, dužine 3,30 – 3,90 metara, izrazito žilavi i u
Zbog krutosti štapa ponekad je gotovo nemoguće detektirati griz, a kontre zahtijevaju
odnosu na surf modele znatno mekši. Krivuljni test (TC) je kod ovih štapova u pravilu usko
strašno puno snage. Stoga su ovi štapovi idealni za ribolov čekanjem.
vezan uz dužinu. Tako štapovi od 11ft (3,3 m) imaju TC 1,3 – 2.1lb, štapovi od 12 ft (3,6 m)
Ono što ove štapove izdvaja od ostalih je svakako njihov domet. Daljine koje se mogu
imaju TC 2,1 – 2,3 lb, dok štapovi od 13 ft (3,9 m) imaju TC 2,3 – 3,1 lb.
ostvariti s ovim štapovima su zastrašujuće. Tako primjerice uigrani surfer može ostvariti
To nisu štapovi za cjelodnevno držanje u ruci. S njima se optimalni rezultati postižu kori-
zabačaj i preko 200 metara što je, mora se priznati, respektabilna daljina.
štenjem pridnenih sistema uz čekanje nakon izbačaja. Iako mekši od surf modela s ovim se
I koliko god njihova žilavost i snaga imali prednosti, to je ujedno i glavna mana ovih šta-
štapovima u rukama majstora u izbačajima mogu postići ekstremno velike daljine.
pova. Naime, ukoliko je riba lakša od pola kilograma, s ‘rasnim’ surfom ribolovac teško može
Pored svega navedenog odlikuju ih tanki blankovi i izrazito ergonomski pogođeni rukohva-
razlikovati što ima na udici, što realno gledano i nije neki gušt.
ti. Najpoznatiji carp štapovi su svakako Grey’s Of Alnwick uz koje ide i doživotna bezuvjetna
Varijacija na temu su Beach ledgering modeli. Za razliku od surf štapova, lakši su, teleskop-
garancija.
ske forme, često s pomičnim rukohvatom. Domet im je nešto manji nego kod klasičnih surf
modela, ali u potpunosti zadovoljavaju većinu situacija u kojima treba ostvariti veliki domet
uz malo uložene energije.
26 27
Match štapovima se na moru najčešće love cipli Bolognesima se u pravilu lovi sitnija riba
Bolognese štapovi
Postojbina bolognese štapova je Italija, točnije Bologna po kojoj su štapovi i dobili ime.
Jedna od glavnih karakteristika bolognese štapova je iznimna dužina uz minimalnu težinu.
Tako primjerice prosječan bolognese štap dužine 6 metara teži tek 250 grama. Takav je štap
opremljen taktički raspoređenim jednako tipičnim i karakterističnim jednostopnim provod-
nicima. Izvorni su modeli bolognese štapova u početku imali znatno manji broj provodnika
Match štapovi što je omogućavalo lakše i dalje zabacivanje, no nakon što se bolognese tehnika proširila po
svijetu, štapovi su dobili dodatne provodnike. Naime, u suhoj klimi odakle bolognese potječe
strune se nisu lijepile za blank štapa, no u vlažnijim uvjetima, kakvi vladaju primjerice u Engle-
Match štapovi su nastali u Engleskoj kao odgovor na potrebe ribolovaca, prvenstveno skoj, lijepljenje strune za blank je postao ozbiljan problem tako da engleski modeli bolognese
natjecatelja, koji love na kanalima i rijekama s relativno brzim protokom vode. Svoj naziv ovaj štapova znaju imati i preko 20 provodnika.
štap, ali i tehnika ribolova ovim štapom, duguju prvenstveno dinamici i samom načinu ribolo- Kod ovih je štapova čak i nosač role tipičan – riječ je o kliznom slide-grip nosaču, a ne
va. Naime, i kad je ribolovac potpuno sam, match ribolov izgleda kao natjecanje. navojnom mehanizmu za prihvat stope role.
Match štapovi su najčešće dugi oko 3,6 do 4,5 metara. Teleskopske su ili trodijelne izved- Nosivost nije jača strana bolognese štapova. Zbog tanke stjenke blanka, koja je takva zbog
be, tankog i žilavog blanka te kao takvi vrlo elastični. Namijenjeni su mahom ribolovu povr- potrebe za smanjenom težinom, nosivost ovih štapova je manja nego kod većine ostalih.
šinske ribe pri čemu se u pravilu koristi fini pribor, strune malih promjera sa sitnim udicama. Stoga prilikom zamaranja i izvlačenja lovine treba taktizirati. Jedna od osnovnih grešaka koje
Iako se čine krhkima u pravim rukama mogu za kratko vrijeme nasukati lijepu količinu ulova, početnici u ribolovu s ovim štapovima rade je podizanje ulovljene ribe na prsa. Takvo izvlače-
pri čemu uz malo vještine i veći primjerci završavaju na suhom. nje u 99 posto slučajeva dovodi do pucanja vršnog segmenta.
Provodnici su kod ovih štapova najčešće vrhunski trostopni prvenstveno zbog velikog Bolognese će kod kačenja većih primjeraka uz dobro podešenu kočnicu savršeno odigrati
opterećenja koju nameće akcija ovih štapova, dok je nosač role smješten relativno visoko svoju ulogu, pri čemu se uz malo prakse lako stiče potpuna kontrola nad zakačenom ribom.
kako bi se omogućili što kvalitetniji izbačaj i kontroliranje zakačene ribe prilikom zamaranja i Ipak, u samom izvlačenju lovine s bolognese štapom, podmetač adekvatne dužine je neop-
izvlačenja. hodan alat.
28 29
Feederi su izuzetno jaki štapovi Spin štapovi su u pravilu ergonomski savršeni
Feeder i multipicker štapovi Spin štapovi

Feederi su, kako im ime kaže, namijenjeni ribolovu uz pomoć hranilica. Samim time imaju Spin štapovi su namijenjeni varaličarenju. Najčešće su dugi od 2,4 do 3,6 metara, a akcija
nešto jaču akciju, no vrh im je nezavisno od snage besprijekorno detektorski točan. im je u uskoj vezi s dužinom i težinom izbačaja. Ipak, generalno gledano, spin štapovi spadaju
Multipickeri su pak štapovi kod kojih je vršni segment odvojiv i izmjenjiv. Najčešće se pro- u grupu brzih štapova akcije B, rjeđe akcije C. Provodnici su kod ovih štapova široki i najčešće
daju u kompletima s dva ili tri, rjeđe četiri vrha. Manje su nosivi u zabačaju no detekcija im je međusobno vrlo udaljeni kako bi omogućili što dalje izbačaje sa što manjim opterećenjem.
jednako jaka kao i kod feedera, s jednom velikom prednosti - vrh im se može prilagoditi težini Uglavnom su grafitni, jednodijelne, dvodijelne ili pak teleskopske izvedbe.
olovnice čime se osjetljivost dodatno pojačava. U posljednje su vrijeme sve brojniji štapovi na kojima je riječju i slikom naznačeno kojoj
Ovi štapovi deklarativno nemaju onako impresivne težine izbačaja kakve možemo naći su ribljoj vrsti namijenjeni. Naravno, i ovdje je riječ o marketinškom triku jer realno gledano
kod surf modela. Mada povremeno na tržište iskoče modeli gramaže do nevjerojatnih 300 nema razloga zbog kojega varaličarski štap sa slikom štuke ne može poslužiti obalnom vara-
grama, feederi najčešće imaju deklaraciju na 40 – 60 grama, pa im je u skladu s gramažom ličarenju brancina.
i domet ograničen. Iako su dostupni u raznim gramažama i dužinama, najčešće se koriste modeli dugi 2,7
Feederi su parabolici i nisu predviđeni za ‘brzi’ ribolov. Iako su u kontrama vrlo spori, prili- metara gramaže 30 – 60 grama.
kom zamaranja do punog izražaja dolazi sva njihova žilavost i snaga.
30 31
Održavanje
Održavanje štapova nije teško. Bez obzira na kvalitetu štapa, nakon povratka s mora, štap
bi trebalo isprati u mlakoj vodi, ukloniti eventualne nečistoće, prebrisati ga i ostaviti na su-
hom mjestu da se do kraja osuši. Posebnu pažnju treba posvetiti teleskopskim modelima koji
su zbog većeg broja segmenata, i samim time većeg broja dodirnih površina, skloniji ošte-
ćenjima. Pijesak i sol mogu na spojnim mjestima ostaviti ogrebotine koje vrlo brzo postaju
prava oštećenja koja u konačnici dovode do pucanja štapa.
Teleskopske štapove valja isprati pod mlazom tople vode od vršnih segmenta prema naj-
debljem. Naravno prije toga valja odvinuti čep na dnu štapa kako bi voda mogla otjecati.
Jednako tako valja ispirati i nosače za role bez obzira na izvedbu. Rukohvate od pluta ne
Tipičan hibrid treba brusiti vodobrusnim papirom već ih je dovoljno oprati mekanom spužvom.
Oštećene, potpuno razbijene ili pak odlijepljene provodnike valja učvrstiti ili zamijeniti no-
vima.
U slučaju loma vrha štapa, na mjestu loma se može postaviti novi vršni provodnik čime
Kombinirani modeli je štap naravno, postao kraći. U tom slučaju valja imati na umu da je time štap promijenio
akciju, a možda i CW.
Kod teleskopskih modela najpraktičnije je u potpunosti zamijeniti vršni segment.
Zahvaljujući mogućnosti kombiniranja tek naizgled nespojivih elemenata stvoreni su šta- Teleskopski su štapovi jednako osjetljivi i kod sklapanja na silu. Naime, mnogi ribolovci šta-
povi nove generacije koji nisu ništa drugo doli hibridi već postojećih modela. pove sklapaju tako da ih debljim krajem oslone na podlogu nakon čega, držeći ih za segment
Moderni surf štap ima teleskopsku formu sa sklopivim prvim provodnikom, dok su osta- koji žele sklopiti, udaraju tim istim debljim krajem o pod. Na taj je način površina dosjeda
li provodnici tipični za bolognese, visoke jednostopne, samo malo robusnije. Nosač role je izložena mogućnosti najgrubljih oštećenja. Još ako se na taj način sklapaju gornji segmenti
nerijetko bolognese slide-grip, dok je sami blank zahvaljujući modernim kompozitnim mate- dok su donji već sklopljeni, tada pored površine dosjeda pate i sve već sklopljeni provodnici.
rijalima stanjen čime se izgubilo na težini, a dobilo na nosivosti i osjetljivosti. Ovakvi štapovi Teleskopski se štapovi moraju sklapati na način da se susjedni segmenti prihvate rukama i
zapravo ne spadaju niti u jednu od strogo omeđenih trgovačko – proizvodno - deklariranih uz lagano guranje i zakretanje u suprotnim pravcima pokušaju složiti.
grupa. Mogu se koristiti na više načina, a kad im natjecatelji izmijene vrh, tada postaju više- Ipak, ponekad se dogodi da segmenti unatoč svom trudu ostanu zaglavljeni.
namjenski obalni univerzalci. Ukoliko je riječ o prvim, najdebljim segmentima, dovoljno je osloniti štap krajem o zid ili
podlogu, te dok se jednom rukom tanji segment gura, drugom rukom se kružnim pokretima
mjesto dosjeda polako izvija.
Ukoliko su zaglavljeni segmenti po sredini štapa, postupak je isti s tim da vam je potrebna
pomoć druge osobe koja će rukama držati deblji od dva zaglavljena segmenta i na taj način
pružati otpor prilikom pokušaja sklapanja.
32 33
Rola
Role sa slobodnim hodom špule

sve su zastupljenije u tehnikama
obalnog ribolova
34 35
Srce ribolovnog pribora

Velika većina obalnih ribolovnih tehnika u kojima koristimo štap podrazumijeva i upotrebu
role. Iako postoje tehnike kod kojih se lovi bez role, primjerice kod ribolova štekama ili direk-
tašima, u morskom obalnom ribolovu su vrlo slabo primjenjene, mogli bismo reći i potpuno
nezastupljene. Riječ je o tehnikama koje su svoju primjenu našle u slatkovodnom ribolovu,
a na moru se mogu vidjeti jedino ukoliko ih neki, najčešće neupućeni slatkovodni ribolovac
donese kao osobni pribor.
Rola se sastoji od kućišta s prijenosnim mehanizmom, pogonske ručice, rotora s preklo-
pnom oprugom, kalema i kočnice.
Suvremene su role većinom izrađene od nehrđajućih materijala. To su uglavnom kompo-
zitni ili grafitni materijali, aluminij i inox, dok se izložene tarne površine poput rolera ili ruba
kalema presvlače materijalima otpornima na habanje, npr. titana, što rolama znatno produ-
ljuje radni vijek.
Suvremeni tehnološki procesi su i role, baš kao i sve ostale dijelove ribolovne opreme,
danas doveli na vrlo impresivni nivo. Anti twist ili infinite bearing su do još prije desetak
godina isticani kao posebnost, dok su danas postali standard što je slučaj i s većinom ostalih Suvremene role objedinjuju sva tehnička postignuća
tehničkih postignuća.
Osnovne karakteristike na koje kod odabira role treba obratiti pažnju su svakako veličina
role, kapacitet i oblik kalema, prijenosni odnos, broj ležajeva, kvaliteta slaganja strune, te označava kapacitet izražen u jardima (Yds), a drugi broj nosivost strune izražen u librama
pozicija i kvaliteta kočnice. (Lbs).
Veličina role je često izražena završnim brojem koji je sastavni dio imena. Najmanji završni U pravilu je prije brojčanog zapisa istaknuta mjerna jedinica koja se primjenjuje na nave-
broj u imenu role znači da je u pitanju i najmanji model te serije. Tako primjerice kod serije dene brojeve – m/mm, kg/m ili Yds/Lbs.
rola Van Staal VSB model Van Staal VSB 100 je najmanji dok je model Van Staal VSB 250 U zavisnosti od vrste role, odnosno njene namjene, profili kalema mogu biti različiti. Tako
najveći. surf role imaju najčešće plitke, visoke i konusne kaleme velikog kapaciteta s kojima se lako
Kod nekih je modela taj završni broj u uskoj vezi s kapacitetom kalema role i označava mogu ostvariti daleki zabačaji, dok su nasuprot njima kalemi za match ribolov plitki, malog
kapacitet u odnosu na promjer strune. Tako bi završni broj na oznaci za rolu Trance RD 820 kapaciteta, sve u skladu sa zahtjevima koje nameće ribolovna tehnika.
značio da je kapacitet te role 100 metara 0,20 milimetarske strune. No ta je podudarnost Prijenosni odnos role (gear ratio) je veličina koja govori koliko će se puta rotor role okre-
najčešće slučaj samo kod najmanjih modela iz iste serije. Najveći model ima oznaku Trance nuti za jedan okret pogonske ručice. Ta se veličina izražava brojevnim odnosom, npr. 1:5,2.
RD 840 a ima kapacitet 190 metara 0,35 milimetarske strune. gdje je 1 broj okretaja pogonske ručice, a 5,2 broj okretaja rotora. Što je prijenosni odnos
Veličinu role u principu određuje ribolovna tehnika pa tako baš kao i kod štapova možemo veći i brzina je veća.
razlikovati surf, match, spin… U takvoj je podjeli lako odrediti što nam zapravo treba jer je Broj ležajeva u roli je vrlo bitan detalj. Dovoljan broj ležajeva je garancija mirnog i stabilnog
razlika između surf i spin role jasna već na prvi pogled. No postoje i modeli koji nemaju tako rada, ali i duljeg radnog vijeka. Tako će primjerice jedna varaličarska rola u jednom ribolovu
jasne oznake pa se u tim slučajevima moramo osloniti na vlastitu prosudbu. Ne postoji neka odraditi dva ili tri puta više nego surf rola u jednako dugom ribolovu pri čemu je dobra ule-
stroga granica koja određuje koliko velika rola mora biti, no mudro je veličinu uskladiti s veli- žištenost od presudnog značaja.
činom štapa, očekivanom lovinom tehnikom i osobnom konstitucijom. U rolama se najčešće koriste kuglični ležajevi, dok se igličasti ili valjkasti koriste samo kao
Kapacitet kalema se izražava brojčanom oznakom, primjerice 150/0,15 pri čemu prvi broj nepovratni.
označava kapacitet strune u metrima (m), dok drugi označava promjer strune u milimetrima Minimalni broj ležajeva ispod kojeg ne bi trebalo ići je 3+1, što znači da rola ima tri kuglična
(mm). Prema tome oznaka 150/0,15 znači da kalem, odnosno rola, može primiti 150 metara i jedan nepovratni ležaj. Ta tri su najčešće postavljeni tako da su dva kuglična ležaja oslonac
0,15 milimetarske strune. osovini pogonske ručice, dok je treći kuglični postavljen na centralnu osovinu, a nepovratni
Često je prisutan i drugi način označavanja kod kojega prvi broj označava nosivost strune na spoj rotora i kućišta.
izraženu u kilogramima (kg), dok drugi broj označava kapacitet kalema izražen u metrima (m), Neke role imaju i preko 15 ležajeva što im često neopravdano podiže cijenu, dok neke pak
npr 4/140. umjesto ležajeva imaju tek plastične piksne. Ove posljednje se lako prepoznaju po izrazito
Kod nekih se modela kapacitet označava engleskim mjernim jedinicama pri čemu prvi broj niskim cijenama.
36 37
kočnice sabija kočione pločice i na taj način povećava silu trenja. Što su kočione pločice šire
to je sila trenja, a time i snaga kočenja potencijalno veća i kvalitetnija.
Podešavanje kočnice se vrši tako da se struna provučena kroz sve provodnike na štapu
optereti, nakon čega se otpuštanjem ili zatezanjem pokretača kočnice, kočnica dovede u
položaj laganog proklizavanja. Ovako podešena kočnica će s lakoćom odraditi svoj posao kad
se na udici nađe riba veća i teža od krajnje nosivosti pribora.
Pogrešno je podešavanje kočnice direktnim povlačenjem strune. Tako podešena kočnica je
uvijek pretegnuta što u borbi s ribom može rezultirati pucanjem pribora i gubitkom lovine.
Pored prednje i stražnje kočnice postoji i borbena kočnica. Najčešće je smještena nepo-
sredno iznad stražnje kočnice kao prstenasti nastavak s polužnim izdankom koji se tijekom
borbe jednostavnim pokretom palca može pomicati lijevo-desno čime se povećava, odnosno
smanjuje sila kočenja.
Posebno mjesto zauzimaju role sa slobodnim hodom špule. To su role koje istovremeno
imaju i prednju i stražnju kočnicu. Koriste se uglavnom u ribolovnim tehnikama koje zahti-
jevaju duže čekanje. Iako su kreirane za ribolov šarana na slatkim vodama, vrlo su se brzo
udomaćile na morskoj obali gdje se ponajviše koriste u ribolovu plahih ljuskavki, prvenstveno
podlanica.
Polugom slobodnog hoda špule biramo kočnicu koja će biti aktivna. Nakon zabacivanja
sistema, polugom se aktivira stražnja kočnica podešena na minimum. Kad se želi kontrirati,
polugom se odabere gornja kočnica podešena na ‘tvrdo’. Prebacivanje na gornju kočnicu se
može ostvariti i jednim okretom pogonske ručice.
Borbena je kočnica kreirana za brzo i jednostavno kočenje tijekom zamaranja lovine
Slaganje strune prilikom namatanja je jako važna stavka pogotovo kod rada s upredenica-
ma. Pravilno složena struna omogućuje kvalitetnije zabacivanje i svakako ugodniji ribolov.
Prilikom namatanja strune centralna se osovina podiže i spušta, što zapravo omogućuje
ravnomjerno slaganje strune. Nekadašnji kulisni mehanizam je danas gotovo u potpunosti
napušten i zamijenjen worm-shaft mehanizmom, dok je kod najsuvremenijih rola pravilno
namatanje postignuto S-Curve oscilation mehanizmom.
Brand koji je u pravilnom namatanju postigao savršenstvo je svakako Shimano sa svojom
serijom rola Aero Technium gdje je za jedno podizanje i spuštanje kalema pogonsku ručicu
potrebno okrenuti čak 80 puta!
S obzirom na smještaj razlikujemo prednju i stražnju kočnicu. Role s prednjom kočnicom
najčešće unutar naziva imaju oznaku FD (front drag) - primjerice Black Magic FD, dok role sa
stražnjom kočnicom imaju oznaku RD (rear drag) - primjerice Black Magic RD.
Prednja se kočnica nalazi na kalemu role, dok je stražnja smještena na dnu kućišta. I jedna
i druga kočnica funkcioniraju po istom principu. Zatezanjem kočionog pokretača, opruga Role sa slobodnim hodom špule sve su zastupljenije u tehnikama obalnog ribolova
38 39
Najčešće korištene oznake na deklaracijama rola:

Oznaka Engleski Hrvatski Oznaka Engleski Hrvatski
Daiwin patent obrnuto konusnog slaganja LC Long cast Visoka špula za daleke izbačaje
ABS Anti Backlash System špule koji smanjuje mogućnost mršenja
prilikom izbačaja Left hand Role s mogućnošću promjene položaja
Left hand version
version pogonske ručice, za ljevake i dešnjake
Shimanov patent koji omogućuje izuzetno
Aero Wrap II Aero Wrap II pravilno i ujednačeno namatanja strune Četkice ili gumice smještene na unutarnjoj
Line guard
oscilacijom špule preko pužne osovine Line guard protector strani ramena rotora koje sprječavaju
protector
upadanje strune pod kalem
A-RB Anti rust bearing Nehrđajući ležajevi
Rotirajući podesivi otvor na kalemu koji
AR-C Spool line Špula s konusno obrađenim gornjim rubom LMK Line memory knob omogućuje prikaz promjera trenutno
AR-C Spool
menagement system koji omogućuje kvalitetniji i lakši izbačaj korištene strune
Balansirani rotor radi smanjenja neželjenih Micro brake

AVS Anti vibro system Micro brake adjusment Finopodesiva kočnica
vibracija adjusment
Baitrunner NCCB Non corrosion ball bearings Nehrđajući kuglični ležajevi

Baitrunner spool Shimanov patent slobodnog hoda špule
spool
OWC One way clutch Nepovratni hod rotora
BB Ball bearings Kuglični ležajevi
Powerbail Lagani preklopnik cjevastog profila s kojim
Aluminium Cold Forged tube je postignuto optimalno dovođenje strune
CF Hladno prešana aluminijska špula
Spool (Airbail) pod roler
Corrosion resistant ball RD Rear drag Stražnja kočnica

CRBB Vrsta zatvorenih ležajeva otpornih na koroziju
bearing
S-Curve Najsuvremeniji mehanizam za pravilno
S-Curve oscilation
Corrosion Resistant Antikorozivni premaz na metalnim oscilation slaganje strune prilikom namatanja
CRC
Coating dijelovima role
SS Spare spool Rezervni kalem
Direktan prijenos s tanjura na puž bez
DDS Direct Drive System S-Stroke
međuelemenata Sistem za usklađeno namatanje strune
system
Elastični držač strune na kalemu. Smješten
je na donjem rubu kalema i služi za kačenje Pritiskom gumba se aktivira, odnosno
ELC Elastic line clip STAR Single touch anti reverse
kraja strune u transportu ili kao graničnik neutralizira nepovratni ležaj
prilikom zabacivanja.
Super
Super metal body Metalno kućište
Elliptical Oscillation Posebno osmišljen sistem koji omogućuje metal body
EOS
System mirniji rad i pravilnije namatanje strune.
Kočioni sistem sastavljen od šest
FD Front drag Prednja kočnica VBS VBS centrifugalnih ležajeva kojima se postiže
maksimalno fino podešavanje kočnice
FS Free spoo Slobodni hod špule
Worm shaft Worm shaft Mehanizam beskonačnog puža
Posebna zaštitna presvlaka zupčanika koja
HDGr High durability gear WRFD Wide range fighting drag Borbena kočnica
omogućuje veću snagu i finiji rad
Izuzetno otporna legura sa specijalnim Inačica slobodnog hoda špule kod kojega je
Corrosion Resistant, premazom protiv korozije od koje su na QD Fast drag potrebno manje od jednog okreta pogonske
HDGII ručice za aktiviranje mehanizma
High Density Gearing nekim rolama izrađeni zupčanici i ostali
unutarnji pogonski dijelovi role
Lako sklopiva pogonska ručica radi lakšeg
Quick snap Quick snap
Infinite Infinite Nepovratni ležaj transporta
40 41
Strune Tanka spona povjerenja

Struna uz udicu spada u osnovni dio ribolovnog pribora. To je nit kojom se vezuje udica i za-
kačena riba izvlači. Strune dijelimo na dvije osnovne grupe. Prvu čine monofilne ili jednostruke
strune dok drugu čine polifilne ili višenitne strune poznatije kao upredenice ili višenitke.
Osnovna i najveća razlika između ove dvije vrste struna je u nosivosti i istezljivosti. Naime,
upredenice mogu podnijeti gotovo dvostruko veće linearno opterećenje od monofila istog
promjera, pri čemu su za razliku od monofila potpuno neistezljive.
Ostali najčešći nazivi za strunu su tunja, krena, fildešpanj, silk ili svila te njihove izvedenice.
Monofilna struna je najčešće izrađena od polyamida, pa zavisno od primjesa ima veću ili
manju memoriju. To znači da će se nakon plastične deformacije (dugog ležanja na kalemu,
gužvanja ili istegnuća) brže ili sporije vraćati u prvotno stanje. Strune s natpisima Low me-
mory, No memory ili Amnesia, imaju sposobnost neusporedivo brže regeneracije od klasičnih
najlonskih struna. Monofili bez memorije ne formiraju oprugu nakon izbačaja, ali su kontre,
pogotovo na većim daljinama manje učinkovite. Razlog je tome što su takve strune najčešće
i znatno elastičnije od onih što pamte, pa je u kontriranju, da bi se udica pomakla, najprije
potrebno istegnuti elastični dio. Njihove prednosti najviše dolaze do izražaja prilikom dužeg
zamaranja lovine na većoj distanci.
Strune s memorijom su žilave, krute i manje istezljive što ih čini pogodnijima za direktnije
kontakte s lovinom no u principu imaju manju nosivost od struna bez memorije.
Posebno mjesto zauzimaju fluorokarbonske strune. To su strune koje imaju isti koeficijent
loma svjetlosti kao i more što ih nakon potapanja čini potpuno nevidljivima. Suvremenije
inačice imaju i istu specifičnu težinu zbog čega u moru imaju neutralan uzgon. To ih čini
idealnima za varaličarenje.
Iako su fluorokarboni u pravilu bezbojni neki brandovi proizvode i obojane fluorokarbone,
najčešće s preljevima boja što pomaže izlomljenosti slike i dojmu nevidljivosti. Iako imaju
mnoštvo prednosti valja naglasiti da im je i linearna nosivost i nosivost na čvoru manja od
klasičnih monofila.
Upredenice su izrađene od sintetičkih materijala visoke nosivosti kao što je Spectra – Pol-
yethylen Fiber ili visokomodulirani Polyethylen Fiber poznatiji kao Dyneema. Svoju su primje-
nu našle prvenstveno u ribolovnim tehnikama koje zahtijevaju daleke izbačaje poput surf ca-
stinga ili u tehnikama koje traže najneposredniji kontakt s lovinom kao što je varaličarenje.
Iako imaju cijeli niz prednosti upredenice imaju i nekoliko ozbiljnih mana koje se ne smiju
ignorirati.
Zbog neistezljivosti ovih struna i ostali pribor valja uskladiti s tom činjenicom.
Upredenice u pravilu drže loše na čvoru pa se stoga u radu s njima trebaju primjenjivati
samo provjereni čvorovi namijenjeni upredenicama.
Upredenice su jako sklone oštećenjima. Stoga ih valja čuvati od kontakta s oštrim predme-
tima poput stijena, kao i otvorenog plamena s kojim mogu doći u kontakt prilikom spaljivanja
krajeva kod formiranja nekih čvorova i montaža.
S obzirom na presjek, razlikujemo upredenice plosnatog i okruglog presjeka. Upredenice
okruglog presjeka se bolje slažu prilikom namatanja na kalem što je svakako prednost pri dale-
42 43
Sitni pribor
kim izbačajima. Iako su formirane od mnoštva niti, suvremena tehnologija razlikuje upredenice
od 4, 6 i 8 upletenih niti. Naravno, riječ je o mikroupredenicama čijim s uplitanjem dobija finalni
proizvod. Iako temeljno namijenjene ribolovu iz brodice, ove su upredenice svojim karakteristi-
kama jednako izvrsne i za obalni ribolov. Jedina im je mana još uvijek vrlo visoka cijena.
Deklarativni podaci koje nalazimo na pakiranjima struna vrlo često odstupaju od stvar-
nog stanja. Najčešća odstupanja se nažalost odnose na ključne detalje – linearnu nosivost
i jednakomjernost navedenog promjera. Nažalost točnost navedenih podataka se ne može Sastavni dio svakog ribolovnog pribora je takozvani sitni pribor. Iako se bez dobrog dijela
provjeriti u kućnoj radinosti tako da se prilikom kupovine najčešće moramo pouzdati u vla- tog sitnog pribora ipak može uloviti riba, s njim je to neusporedivo lakše i ugodnije učiniti.
stito iskustvo. Zavisno do ribolovne tehnike svaka ribolovna kutija drukčije izgleda. Dok jedan dio sitnog
No da ne bi sve palo na osobne procjene postoje i EFTTA deklaracije. pribora nalazi primjenu u svim oblicima ribolova, drugi je dio strogo namjenski.
Te su deklaracije potvrda proizvodnih deklaracija, a izdaje ih EFTTA (European Fishing Ne želeći ulaziti u najsitnije detalje, na ovom mjestu ipak možemo izdvojiti jedan dio ne-
Tacle Trade Association). Potvrde se izdaju temeljem testova obavljenih u EFTTA labora- zaobilaznih sitnica.
torijima. Ukoliko se deklarativni podaci neke strune nakon testova pokažu točnima, struna
dobija oznaku ‘EFTTA approved’ što znači da se u podatke navedene na pakiranju možemo
pouzdati.
Potpun izvještaj sa svim testiranim strunama može se vidjeti na službenim stranicama
EFTTA-e na adresi: Zogulini
Zogulini, virble ili naprosto vrtuljci su elementi koji neutraliziraju sukanje ili kovrčanje stru-
http://eftta.com/english/line_test_results.html?cart=124394611714628331&printThis
ne. Montiraju se u zavisnosti od tehnike na različitim mjestima no uglavnom na osnovi. Mnoš-
tvo je različitih izvedbi ali u principu razlikujemo samo dvije osnovne – s kopčom i bez kopče.
EFFTA Aproved je
garancija pouzdanosti
Upredenice su u mnogim
suvremenim ribolovnim tehnikama
standardna oprema
44 45
Plovci
Zogulini s kopčom omogućuju bržu montažu i demontažu. Pogodni su za kačenje olovnica,
varalica i predveza. Prilikom odabira treba obratiti pažnju na tip kopče i kvalitetu kačenja bu-
dući da nisu sve kopče jednako nosive i kvalitetne. Zogulini bez kopče su pogodni za montaže
kod kojih nema potrebe za demontažama. Osim klasičnih, postoje i trostrani i četverostrani Plovci su često nezaobilazan dio pribora u ribolovu površinske ribe poput cipala, bugava,
zogulini. ušata… S obzirom na oblik postoji cijeli niz tehničkih rješenja. Tako razlikujemo bačvaste, mr-
Svakako valja istaknuti posebno kvalitetne Sampo zoguline koji su, ukoliko ih ne izgubite, kvaste, plosnate, antenske, iglaste…
doslovno vječni. Svoju anti twist ulogu savršeno odrađuju kako bez opterećenja tako i pod S obzirom na način montaže plovke dijelimo na fiksne i klizne. Fiksni su kao što im i ime
najvećim opterećenjem. kaže fiksirani na određenoj udaljenosti od udica, dok se klizni mogu šetati od završetka osno-
U posljednje su vrijeme posebno popularni lančani zogulini sastavljeni od tri ili pet se- ve do gornjeg graničnika. Pojedini modeli imaju šuplju prozirnu ili izmjenjivu antenu tako da
gmenata koji su, mada izvorno namijenjeni lignjolovnoj tataki tehnici, našli svoju primjenu u mogu primiti starletu, svjetleći plastični uložak neophodan za ribolov plovkom noću.
obalnom varaličarenju. Na moru se često koriste waggler plovci koji imaju integrirano olovno otežanje koje je kod
pojedinih modela izmjenjivo. Ti su plovci namijenjeni prvenstveno ribolovu na većim udalje-
nostima koje su upravo zbog olovnog otežanja s ovim plovcima lako dostupne.
Perle
Perle imaju višestruku primjenu. Dok se na nekim mjestima koriste kao graničnici, drugdje
su osnovna spona. Najpoznatije perle su one dvostrano probušene – popularne tehnosfere,
koje služe za spoj osnove predveza i prama.
Gumene perle pak služe uglavnom kao distanceri ili čuvari čvorova dok su sedefaste i
šarene perlice najčešće dopuna varaličarskom priboru.
46 47
Naglavne lampe
Olovnice se mogu podijeliti u nekoliko kategorija od kojih je najprihvaćenija podjela na
fiksne i klizne olovnice.
Tako se fiksne olovnice u principu nalaze na krajevima sistema poput primjerice kančenica.
Naglavna lampa je najpraktičniji oblik rasvjete bez koje je kvalitetan noćni ribolov nezami- U tu se svrhu najčešće rabe stožaste olovnice s klasičnim okom ili pak integriranim zogulinom
sliv. Na tržištu je prisutno mnoštvo raznih modela među kojima u principu nema loših. Najbolji- na samom vrhu. No takve olovnice ipak najčešće koriste ribolovci koji udičare iz brodice. Ve-
ma su se pokazali štedljivi modeli s led diodama koji za napajanje koriste najčešće tri mala AAA lika prednost ovih olovnica u ribolovu iz brodice leži u karakterističnom obliku zbog kojeg se
baterijska uloška s kojima se u ribolovu bez straha može provesti i više noći. Velika prednost nakon izvlačenja iz mora ne kotrljaju po pajolama.
naglavnih lampi u odnosu na klasične je u tome što s njima imate dvije slobodne ruke. Ribolovci koji love beach ledgering ili surf tehnikama koriste fiksne olovnice potpuno dru-
gačijeg oblika. Najčešće je riječ o olovnicama kruškastog ili suza oblika. Posebno su popularne
olovnice koje su kreirali naši zapadni susjedi tzv. roccobomb. Ove olovnice imaju izduženi
oblik suze sa stabilizatorima čime je postignut znatno dalji domet u izbačaju nego s drugim
klasičnijim olovnicama.
Osim osnovnog oblika, roccobomb ima i niz inačica prilagođenih različitim situacijama, koje
su prihvaćene i od strane ostalih proizvođača olovnica.
Tako na tržištu možemo naći sidrena olova koja imaju žičane nastavke koji sprječavaju
ukopavanje u muljevito, zaraslo ili hridinasto dno.
Olovnice sa stožastim izdancima tzv. rogovima, su namijenjene lovu na pješčano muljevitom
dnu po kojem kad ih se povuče za sobom podižu oblačić mulja koji provjereno privlači ribu.
Posebno su zanimljive olovnice namijenjene ribolovu u kurentu. Imaju oblik kose prizme
s tim da se oko za kačenje nalazi na sredini baze, a ne kako bi se očekivalo, na vrhu. Nakon
izbačaja, takva se olovnica poslije jednog do dva okreta postavlja u optimalni položaj, nakon
čega se zaustavlja i omogućuje kvalitetan ribolov.
Olovnice
Olovnice su u većini ribolovnih tehnika neizostavni dio pribora.
Malo je ribolovaca koji u ribolovu ne koriste nikakvo otežanje. To su uglavnom oni koji love
tehnikama á volo ili pak oni koji se bave varaličarenjem. Svi ostali ne mogu bez opterećenja
ma kako ono malo bilo.
Čak i za ribolov vrsta koje se zadržavaju u gornjem sloju mora potrebno je otežanje radi
lakšeg izbačaja. Osim wasser-kugli, koje realno gledano koriste uistinu malobrojni slano orijen-
tirani ribolovci, većina ribolovaca kao otežanje koristi olovno opterećenje.
48 49
Slovne oznake za Brojčane oznake za okrugle

sačmaste olovnice (sačmaste) olovnice
Težina u Težina u
Oznaka Oznaka
gramima gramima
Valjakste olovnice
BB 0,4 12 0,02
AB 0,6 11 0,028
AAA 0,81 10 0,04
SG 1,2 9 0,056
SSG 1,6 8 0,07
7 0,08
6 0,112
5 0,135
4 0,177
Engleske slovne oznake za
3 0,22
sačmaste olovnice
2 0,27
Težina u
Oznaka 1 0,29
gramima
0 0,39
BB 0,4
2/0 0,42
AB 0,6
3/0 0,47
AAA 0,8
4/0 0,68
SA 1,2
5/0 0,79
SSG 1,6
Sačmaste olovnice Engleske brojčane oznake za

sačmaste olovnice
Klizne olovnice su najprihvaćenije u ribolovu pridnenim tehnikama. To su u prvom redu Težina u

Oznaka
popularne ferme kojima se love plahi pripadnici obitelji ljuskavki poput podlanica. Postavljaju Brojčane oznake za Styl olovnice gramima
se uglavnom na osnovu, a hod im se ograničava ili zogulinima ili silikonskim stoperima. Za ta- (po Sensas-u) 1 0,3
kav oblik opterećenja se može koristiti većina standardnih oblika olovnica koje konstrukcijom
udovoljavaju namjeni. Težina u 4 0,2
Oznaka
Iako su temeljno namijenjene fiksnim montažama, olovnice s integriranim zogulinom se gramima 6 0,1
često koriste kao klizne olovnice. Vrlo je često korištena montaža preko boom-a, cjevastog
odstojnika koji sprječava petljanje predveza i osnove.
10,5 0,035 8 0,068
Naravno, umjesto zogulinskih nastavaka prisutni su i obični žičani nastavci. Razlika je samo 11 0,028 9 0.051
u tome što se olovnice sa zogulinom mogu okretati oko vlastite osi ne mrseći strunu, a one 11,5 0,023 10 0,03
sa žičanim okom ne.
Posebno su zanimljive i popularne olovnice poznate kao tirolsko drvce (tirol tree). To su 12 0.018 11 0,02
olovnice na koje je navučeno plastično crijevo ispunjeno zrakom. Nakon što takva olovnica 13 0,010 12 0,012
dotakne dno zauzima uspravan položaj koji smanjuje mogućnost zapinjanja i omogućuje kva-
litetniju prezentaciju na zaraštenim dnima. 14 0,004 13 0,005
50 51
Odstojnici
Da bi se ostvarila signalizacija i u slučaju kada riba s udicom krene prema obali koriste se
hangeri (hanger, eng. - vješalica, viseći nosač, kuka u smislu ‘onaj koji visi’). Hanger je najče-
šće kreiran kao mala otežana štipaljka i nije ništa drugo doli protuuteg. Kači se na strunu sa
Odstojnici su elementi koji sprječavaju mršenje pribora prilikom zabacivanja. To su cjevčice strane koja je bliža roli. Struna se zategne do željene napetosti, kočnica na roli se popusti,
ravne ili izlomljene konstrukcije (najčešće pod kutem od 150o) kroz koju prolazi osnova, a na nakon čega se hanger jednostavno objesi. U trenutku kada riba s udicom u ustima zapliva
koje se preko kopče kači olovno opterećenje. U stranim se katalozima mogu pronaći pod prema obali, struna se opušta zbog čega hanger ‘pada’ i svojom težinom provlači strunu
nazivom ‘boom’ (boom eng. = bum, debljenjak na jedru). preko valjčića na indikatoru.
Da bi stvar bila još ljepša, u najsuvremenijoj ponudi su i daljinski dojavljivači s dometom
od preko 100 metara. Uz njih ribolovac ne mora cijelo vrijeme biti u zasjedi već se može i
opustiti što je posebno pogodno u višednevnim ribolovnim pohodima ili za kišnih noći kada
može potražiti zaklon u šatoru.
Od ostale sitne opreme koju bi svaki ribolovac trebao imati sa sobom valja navesti škarice,
nož, upaljač, noktaricu, silikonski konac, iglu, kirurške škare – peanke, pribor za prvu pomoć,
i svakako krpu za brisanje ruku.
Indikatori
Elektronski indikatori su elementi koji signaliziraju pomicanje strune, odnosno riblju aktiv-
nost, zvukom, svjetlom ili kombinacijom zvučne i svjetlosne signalizacije. Najčešće se monti-
raju na rod-pod ili kakav drugi nosač štapa pri čemu se štap postavlja u ležište indikatora na
način da struna prelazi preko valjčića indikatora. Izvlačenje strune prema van okreće valjčić
koji svojim osovinskim nastavkom u okretanju ostvaruje elektro impuls koji pak aktivira svje-
tlosni i zvučni signal.
52 53
II. dio
JEŠKA
54 55
Pravila igre
Znati što ribe žele jesti u trenutku dok ješkamo udicu, znači ostvariti uspjeh. Ipak, malo-
brojni to znaju ili pak uspijevaju pogoditi. Uzaludno je slaganje savršenih sistema ukoliko se
na udici nalazi pogrešna ješka. Što staviti na udicu, pitanje je koje muči većinu ribolovaca. Iako
postoje univerzalne ješke poput dagnje, srdele ili crva, činjenica je da se pomno odabranom
ješkom ciljano mogu ostvariti bitno kvalitetniji i kvantitativno bolji ulovi.
Jednom zgodom, sad već davnih, osamdesetih godina, u vrijeme dok su samice kao sport-
skoribolovni alat bile u okviru zakona, jedan moj prijatelj je ostao bez ješke. Ostalo mu je
desetak samica, no velikog je crva bilo još samo za polovicu praznih udica. Stoga je odlučio
na svakoj samici jednu udicu naješkati crvom, a drugu sa zaleđenom lignjom patagonikom
koja je, usput budi rečeno, odmrzavana i ponovo zamrzavana bar šest do sedam puta. Re-
zultat je nakon nekih sat vremena iznenadio i mog prijatelja i mene. Na svakoj od tih samica
je bio krasan fratar, no niti jedan se nije polakomio za crvom. Svi su bili ulovljeni na naizgled
neupotrebljivu lignju.
Riblja osjetila i općenito način na koji ribe percipiraju hranu, okuse i mirise bitno se razliku-
ju od našeg. To je područje sa znanstvenog stajališta još uvijek prilično neistraženo. Pojedine
vrste itekako dobro razlikuju koji zalogaj sadrži više, a koji manje proteina i što je u datom
trenutku dobro ili naprosto ukusno, a što nije.
U takvim je situacijama jako važno ponuditi pravu ješku, naravno, ako želimo uloviti aka-
demika s perajama.
Poznato je da na određenim mikrolokacijama ribe ne poštuju uobičajene obrasce, odno-
sno da traže specifičan pristup. Iako je škrdobul na većem dijelu Jadrana učinkovita ješka, na
nekim pozicijama ne radi savršeno, dok je na nekima opet ubojit do bola. Bibi isto tako ne radi
svuda, kao ni veliki crv, dok je lignja jednako tako ‘šarena’.
Razlog tome je ponekad vrlo teško dokučiti, a odabrati pravu ješku na nepoznatom tere-
nu još i teže. Ipak, ovim se problemima ili bolje reći dilemama djelomično može doskočiti.
Na slatkim je vodama, pogotovo u mušičarenju, uobičajeni postupak otvaranje prve ulov-
ljene ribe. Razlog je jednostavan i opravdan – sadržaj želuca otkriva kakvu ješku, u ovom
slučaju muhu, valja koristiti toga dana na tom mjestu.
Morski ribiči rijetko kada to rade, no sadržaj ribljeg želuca otvorena je knjiga koja bi, ukoli-
ko se odluče pogledati u nju, mogla mnogog vrsnog ribolovca itekako iznenaditi.
Analiza posljednjeg obroka koji je neka riba uživala prije nego što smo je nasukali može
nam pomoći u nasukavanju ostatka obiteljskog skupa.
Jednom sam se prilikom, loveći brancine na žive gavune prilično namučio, a sve za neke
mršave rezultate. Iako sam koristio savršene sisteme i neozlijeđene žive gavune, brancine
sam dobivao jako teško, i to tek kad bi ih povlačio poput varalice. U očajanju sam otvorio jed-
nog ulovljenog brancina i u želucu našao naravno - gavune, ali niti jednog ni dužeg ni kraćeg
Sadržaj želuca nam može puno toga reći od 5 centimetara. Otvorio sam još jednog i našao identičnu sliku. Naravno da mi je uspjeh bio
56 57
skroman jer sam zabacivao prevelike gavune. Odmah sam naješkao jednog od pet i naravno,
u prvom zabacivanju dobio ribu.
Nasuprot ovom primjeru, leži činjenica da ponekad veličina ješke nije nikakva prepreka.
Tako sam jednom prilikom čisteći podlanicu oko kilograma težine, u želucu pronašao ‘čep’
od volka promjera 1,5 centimetra. Pokušajte zamisliti koliki je bio volak kojeg je ta, relativno
mala podlanica uspjela zdrobiti i progutati.
U jednom prosječno velikom modracu sam pronašao dva vrlo tvrda crva duža od 5 cen-
timetara promjera oko 8 do 10 milimetara. Budući da su bili napola provareni nisu mogli biti
nametnici. Kako ih je progutao, ni danas mi nije jasno.
A što mogu raže, mačke i psi progutati ne treba ni spominjati. Veličina njihovog plijena ni
u kom slučaju nije ograničena veličinom njihovih usta.
I mada se može učiniti da ribe jedu sve što se miče, odnosno sve što je moguće progutati
u svakom trenutku, nije tako.
Običan kanjac koji na ponudi ima svu silu najraznovrsnije hrane koja se zadržava na rubu
litoralnog spusta u gustim nasadima trave i algi ipak ne jede sve. Osnovna su mu hrana rakovi,
s tim da na određenim područjima jede i određene vrste rakova. Tako su kanjci oko Paga, ali i
Žirja najskloniji malim strigljačima. Naravno, kanjca možete dobiti na gotovo bilo kakvu ješku,
ali stavite li raka odgovarajuće veličine rezultati su neusporedivo bolji.
Ipak, unatoč nekim općim pravilima ne treba generalizirati i reći da primjerice arbun naj-
bolje radi na svježu dagnju ili da se kovač najbolje lovi na srdelu. Na nekim mjestima poput
zapadne obale Istre arbun najbolje radi na škrdobule, dok se na srednjem Jadranu kovač bolje
lovi manulom.
Mikrolokacije nose svoja pravila igre, a da biste ih otkrili morate biti uvijek spremni i sa
sobom imati dovoljno raznovrsne ješke i naravno, dovoljno vremena i volje za isprobavanje
i eksperimentiranje.
Jedan ribolovni pokušaj ništa ne znači jer trenutni uspjeh može biti samo iznimka. Tek
kada se uvjerite da određena ješka na određenom terenu u ribolovu određene vrste i to kroz
više ribolova daje dobre rezultate, tada možete reći – to je to.
Mesni i biljni mení

Osnovna se podjela ribljeg jelovnika ipak može napraviti tako da možemo razlikovati dva
osnovna meníja - mesni i biljni. Mesni se nadalje može podijeliti na živi i neživi, od čega živi
može imati riblji, račji, glavonožni ili okus po školjkama, dok je u mrtvom (varaličarskom) dijelu
menija to ipak sporedna stavka.
Biljni je mení izrazito jednostavniji, prvenstveno zbog ograničene moguće količine bjelan- sitne ribe i namijenjeni su uglavnom krupnijim primjercima.
čevina, no zato je mesni vrlo bogat. Žive ribe zakačene pod kožu s jednom ili dvije udice namijenjene su prvenstveno velikim
Dagnja, riblji filet ili bilo kakav morski crvić će uspješno prevariti većinu ribljih vrsta svih predatorima, ali i ugoru i svim bentoskim grabežljivcima. Jedino ako se postave u gornjem ili
slojeva mora pa se najčešće rabe u ribolovu plovkom ili omecem, a zahtijevaju čestu provjeru srednjem sloju mora pomoću waggler plovka, mogu prevariti gofa, licu, palamidu…
stanja na udicama. Većina je riba mesno orijentirana i rado će pojesti bilo kakav morsko-mesni obrok bez ob-
Veliki crv, bibi, komadi glavonožaca ili volci, pogodni su za ribolov postavom na dnu kada se zira na porijeklo, rok trajanja i datum proizvodnje. Ipak za vrhunske rezultate treba ponuditi
zabačeni sistemi ostavljaju duže vremena bez izvlačenja. Takva je ješka otporna na grickanje i vrhunsku ješku. Potreba za kvalitetom mamca raste proporcionalno s količinom plave krvi
58 59
u riba koje lovimo. To znači da ‘oboriti’ koji se nalaze na vrhu ljestvice plemenitaša ipak ne
jedu bilo što.
Tako će zubatac najradije smazati živu ribu, podlanica crva ili volka, a brancin živu ribu ili
kozicu. Naravno da će u nedostatku takve ješke poslužiti i manje kvalitetna, ali to je vrh i kao
takav ima svoje visoke standarde.
Nešto manje plemeniti riblji velikodostojnici, kao što su fratri, arbuni i kantari nemaju tako
profinjeno nepce pa će lako zagristi u komad lignje, riblji filet ili bilo kojeg školjkaša.
Na dnu ove ljestvice su svejedi, vječno gladni, koji jedu bilo što. Tu spadaju psi, raže, mač-
ke, ugori i cijelo mnoštvo bentoske ihtiofaune.
Biljojedi u morskom ribljem svijetu su zastupljeni sa znatno manjim brojem vrsta. Najpo-
znatiji vegetarijanci su cipli i salpe koji se uspješno love na sve kombinacije kruha, sira i brašna.
Dodaci zelenih nitastih algi dodatni su stimulans za buđenje apetita tih morskih biljojeda.
Ipak, važno je napomenuti da riblji vegetarijanci nisu u potpunosti okrenuti biljnoj prehra-
ni. Dodatak ribljeg brašna ili salamure u neku od pastura će isprovocirati veći broj grizeva, a
neočekivano dobar uspjeh može se postići s crijevima od srdele ili sitnim morskim crvićima.
Ne treba zaboraviti da postoje i svejedi poput ušata koje jednako rado jedu kruh kao i
žive gavune.
Miris i boja
Veliki broj riba je podložan vanjskim utjecajima koji određuju koliko i što će u određenom
periodu jesti. Temperatura mora, doba dana i godine, tlak zraka, faza mjeseca, salinitet,
stanje vegetacije i prisutnost ostalih vrsta su tek neki čimbenici presudni za odabir dnevnog
menija. Stoga je potrebno biti prilagodljiv i uvijek imati nekoliko vrsta ješki koje možemo po- Boja ješke je jako važan detalj
nuditi, uz nadu da ribe toga dana nisu na dijeti.
Bez obzira koju vrstu lovili, prvi je korak privlačenje pažnje. To se može postići na više
načina – mirisom, izgledom, pokretom ili zvukom. Pod pretpostavkom da pokušavamo uloviti
ribu prosječne veličine i kvalitete, kakve se zapravo najčešće i love, pažnju možemo pokušati ješkama koje su obojane ti su rezultati gotovo ništavni.
privući brumom. No svejedno, iako privučena u zonu lova, riba ne mora reagirati na našu No kako obojiti ješku? Naravno, nitko to ne radi kistom. U slatkovodnom se ribolovu to
ješku. Stoga ješka mora biti mirisna, mirisnija od bruma. Malo salamure od slanih srdela kao postiže umjetnim bojama i potapanjem ješke u obojane ekstrakte. No srećom u moru postoji
dip može popraviti stvar, no najčešće je sam miris ješke, bila to srdela ili dagnja sasvim do- dovoljno prirodno obojanih ješki kojima se postižu izvrsni rezultati bez neke velike mudrosti.
statan. Budući da ješka mora biti vidljiva treba je plasirati na čistinu i povremeno animirati Obična lakirka ili srčanka, ima izrazito crveni mišić kojim se odguruje u supstratu u kojem
laganim trzajem. Lako je moguće da i unatoč takvom postupku ješka ostane nevidljiva. Stoga živi. Nadijevanje takve školjke iz temelja može promijeniti konačni ishod ribolova. Rakovi samci
bi trebalo birati ješku koja je bojom u kontrastu s okolinom. To ne bi trebalo biti teško ukoliko su redovito jarko obojani, pogotovo njihov zadak, baš kao i mnogi crvi.
znate kakva je okolina na dnu. Ukoliko lovite na riblje filete, pažnju ribe možete privući ako uz mesni dio ješke nadjenete
Još jedna bitna stavka je svakako i boja ješke. i srebrnkastu trakicu kože.
Odabir prave boje ješke za ribolov na dubinama do desetak metara nije problem. Svjetla Ako lovite na dagnje, primijetiti ćete da bolje rezultati ostvarujete s intenzivnije obojanim
ima dovoljno i ne treba se pretjerano truditi, no na 30 ili 40 metara stvar je bitno drugačija. primjercima. One blijede školjke najčešće donose slabe rezultate.
Budući da je more svojevrsni filter za boje sunčevog spektra, na dubini od tridesetak metara Ne zaboravite - potrebno je u prvom redu privući pažnju ribe, a tek je potom natjerati
sve postaje sivkasto-plavkasto-zelenkasto. Čak i jarko obojane olovnice gube svoje blještavilo da proguta udicu. U tom vječnom nastojanju sitnice poput boje ješke često imaju presudan
i postaju sive. Ipak, u tom sivilu ribe na nekakav nama još uvijek čudnovat način uspijevaju utjecaj. Stoga se nemojte libiti iskušati nešto što vaši prijatelji ili ribolovni partneri ne podr-
razlučiti spektar boja. Potapanje bezbojnih ješki svakako daje rezultate, no u usporedbi s žavaju jer samo inovativni imaju ribu više.
60 61
Crvi
62 63
Veliki crv (Eunice aphroditois, Pallas, 1788.)

ga prikliješti. Tada ga je potrebno još samo izvući. Prazna, plastična boca vezana za trapulu,
polako i uporno, zahvaljujući uzgonu, izvući će cijelog crva. Naravno, ako se uzme prevelika
boca, crv će pući. Optimum je boca od 1,5 litre, nešto više od pola napunjena morem.
Veliki crv iz roda Eunice je za većinu ribiča ješka broj jedan. Nalazimo ga uzduž cijele Ja- Velika većina ribolovaca svježe ulovljenog velikog crva drži za bolju ješku od crva starog
dranske obale od muljevitog, preko pjeskovitog, pa do kamenitog dna. Naraste i preko 3 me- nekoliko dana, no činjenica je da se crv kroz nekoliko dana stigne iščistiti čime postaje u
tra. Ako je neozlijeđen, živim se može održati i više od mjesec dana. Čuvati ga treba u širokim potpunosti vrlo jestiv. Osim toga, preko igle naješkani komadi od posljednje dvije trećine
posudama s malo mora na tamnom mjestu stalne temperature, idealno oko 10 – 12oC . velikog crva koji se sam očistio, nakon zabačaja su znatno življi i aktivniji od komada netom
Najcjenjeniji je onaj ulovljen na kamenitom terenu, tzv. crv od kamena. Najžilaviji je, a i ulovljenog i neiščišćenog crva.
boje su mu najživlje. Crv se može sačuvati soljenjem. Živi se crv prekrije solju i ostavi u vlastitoj salamuri. Ugi-
Crv je omiljen kao ješka jer ga izvanredno prima gotovo sva riba, a i najmanji se komad na nulog je prije soljenja poželjno očistiti provlačenjem između prstiju i istiskivanjem sadržaja
udici trepereći prelijeva u crveno-plavo-zelenom spektru. Potrebno je čuvati se ugriza koji zadnje dvije trećine. Na dno prikladne posude bace se šaka-dvije soli, položi uginuli crv i pospe
može biti vrlo bolan. Da bismo mu kao mamcu produžili i povećali lovnost, treba ga rezati od se još jednom šakom soli. Već nakon dva do tri sata crv će otpustiti veći dio tekućine. Tada ga
repa prema glavi, jer na taj način duže ostaje živ. Najžilaviji i najmesnatiji dio crva je prva tre- treba ocijediti i prosušiti i takav je spreman za skladištenje. Čuva se u manjoj posudi ‘omrvi-
ćina, dok su ostale dvije trećine šuplje i u njima je smješten završni dio probavnog trakta. čen’ solju. Naravno, što duže stoji to mu kvaliteta i lovnost opada jer postaje drven i končast
Nije ga teško pronaći, pod uvjetom da na terenu koji pretražujete nije izlovljen. Ulaz u rupu i sve ga je teže nadjenuti na udicu. Ne treba ga miješati s drugom usoljenom ješkom jer će
je opleten sivo-zelenkastom paučinastom tvari i oko njega ćemo redovito naći tragove gozbe neminovno poprimiti miris te druge ješke, a i sam će otpustiti svoju aromu.
ovog noćnog grabežljivca. Da bismo ga danju natjerali da izađe, moramo mu ponuditi izrazito Iako ga mnogi ribolovci višekratno zamrzavaju to nije dobro jer već nakon drugog odleđi-
mirisnu ješku. Za to se najčešće koristi usmrđena srdela ili nerijetko ljudski izmet, oboje uvezani vanja kvalitetom neusporedivo zaostaje čak i za drugim u startu znatno manje atraktivnim
u žensku čarapu. Da se podsjetimo, sa stajališta kemičara, postoje samo mirisi. Lovi se posebno i lovnim ješkama.
konstruiranim napravama, tzv. trapulama, koje su najčešće kvadratnog, rjeđe okruglog presje- Crv se kod ješkanja prošiva ili nadjeva pomoću igle pri čemu vrh udice obavezno mora
ka, a napravljene su tako da crv, povlačenjem mamca, aktivira mehanizam sličan mišolovki, koji viriti van mamca.
Trapula je alat kojim se love veliki crvi
64 65
Bibi (Sipunculus nudus, Linnaeus, 1766.)

Bibi je potpuno drugačija ješka od svih morskih animalnih ješki. Stoga je i način nadijevanja
potpuno drugačiji od svega dosad primijenjenog. Ovaj je crv bez obzira na raznorazne ko-
mentare i ponekad potpuno oprečna stajališta, ješka koja je u sportskom ribolovu na moru
postala standard.
Otkrili su ga Talijani. Vadeći školjke iz Venecijanske lagune nisu mogli ne primijetiti veliku
količinu tih inertnih i čudnovatih crva. Poslovično praktičnim susjedima nije trebalo dugo da
shvate mogućnosti koje nudi trgovina takvom ‘usputnom’ robom i uskoro je bibi postao ‘in’.
Danas ne postoji prodavaonica ribolovnom opremom koja drži do sebe, a da u svojoj ponudi
nema bar usoljene, ako ne i žive bibije.
2
Bibi se ješka cijeli, u komadu pomoću igle za nadijevanje. Trenutno su dva tipa igala na
našem tržištu.
Prvi je tip zapravo tek cjevčica malog promjera, koja se jednim krajem nasadi na vrh udice.
Tada se bibi, prethodno navučen na iglu, pažljivo navuče na predvez. Da u pola nadijevanja
bibi ne bi spao, struna i igla moraju stalno biti napeti što uz malo prakse i nije neki problem.
Čvor kojim je vezana udica mora biti što kompaktniji bez ‘repa’ da bi bibi što lakše kliznuo na
strunu.
Drugi tip igle na kraju ima kukicu ili oko. S ovom iglom se bibi na predvez navlači s kraja
nasuprot udici. To se radi, naravno, prije spajanja predveza s osnovom.
Jadranski bibi je uglavnom prilično krupan, da ne kažemo ogroman crv, pa poneki ribolovci
upravo iz tog razloga zaziru od njega. Mada se mogu nabaviti i manji primjerci (uglavnom iz
Normandije) i naš se veliki bibi lako može skratiti.
3
Potrebno ga je pažljivo presjeći na pola, najbolje oštrim škarama, te navući na predvez
jednim od opisanih načina. Pritom treba voditi računa o tome da vrh bibija treba biti bliže
udici, a presječeni kraj bliže zogulinu. Mjesto presjeka se na 5 do 6 milimetara od ruba čvrsto
1
omota silikonskim koncem čime se sprječava isticanje sadržaja. Tako presječeni bibi nije izgu-
bio na atraktivnosti, a primjereniji je sitnijoj lovini.
66 67
broda, tada krpu s crvićima moramo češće vlažiti sa svježim morem.

Ješkaju se živi i čitavi, a vole ih gotovo sve ribe. U surf castingu je praktično naješkane
predveze, pogotovo ako ih ima više u pripremi, prekriti slojem pijeska što sprječava isušivanje
i omogućuje veću živost ješke na udicama.
U pretraživanju lopatom možemo naići i na morsku pjeskulju (Arenicola marina, Linnaeus,
1758.), crva čekinjaša koji može, poput velikog crva, svojim čeljustima lako zadati bolan ugriz.
Bude dug do tridesetak centimetara. Zavisno od dužine se ješka čitav ili se reže. Čuva se živ
ili se soli, baš kao i njegov, gore opisani, stariji rođak.
Crve cjevaše, tzv. morske ljiljane, nalazimo pričvršćene za tvrde kamenite podloge i do
njih se najčešće dolazi ronjenjem. Ne treba ih dirati jer je njihova ljepota daleko iznad njihove
lovnosti.
U posljednje vrijeme se mogu nabaviti razni crvi koji nisu iz našeg mora. koreani, america-
ni, cordelle… Većina ih je vrlo upotrebljiva i lovna, no nažalost za džep prosječnog ribolovca
Ostali crvi
U zoni plime i oseke živi mnoštvo organizama od kojih su nama, sportskim ribolovcima,
najinteresantniji crvi, posebno mali crveni. Do njih se lako dolazi prevrćući kamenje i kopka-
jući po žalu kad se more povuče. Ovi crvi vole pjeskovito-muljevito dno. Potrebno ih je brzo
skupljati, jer brzina kojom se povlače u svoje vlažne i skliske kanaliće može impresionirati.
Žive u aerobnom dijelu pijeska i blata na obali, pa stoga ako pri traganju naiđete na crni sloj,
promijenite pravac (osim ako ne tražite bakterije, i to one, anaerobne). Ukoliko je dno mulje-
vito-pjeskovito, a spušta se blago i postepeno, crviće možemo potražiti i u moru. Lopatom
se zagrabi sloj dna i pretraživanjem na obali ili prosijavanjem kroz plutajuće sito, potraže se
crvići. Na dno čiste, plastične posude prostre se deblji sloj krupnije granuliranog pijeska na
koji se stavljaju ulovljeni crvići. Za kratko vrijeme crvići će napustiti glib i nečistoće iz gornjeg
sloja i ukopati se u pripremljeni pijesak. Tada je još samo potrebno ukloniti gornji, prljavi sloj
i crviće zajedno s pijeskom premjestiti u vlažnu krpu u kojoj ih čuvamo i transportiramo do
mjesta ribolova. Ako ih ima toliko da nam omogućuju višesatno uživanje u ribolovu s obale ili Cordelle su vrlo provokativna ješka
68 69
Školjke
70 71
Školjke
Dagnja (Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819.)
Dagnja (mušula, pedoć) je naša najčešća školjka i nalazimo je gotovo posvuda. Raste u 1 2
grozdovima i nije je teško sakupiti. Tamo gdje teren dozvoljava do nje se može doći ronje-
njem, ili je dovoljno zagaziti u more do prvog kamena koji se crni i pobrati ih. Treba se čuvati
oštrih rubova koji vrlo lako mogu izazvati neugodne posjekotine. Dagnje se gotovo redovito
mogu naći i na okomito betoniranim obalama lučkih pristaništa. Tu se smije roniti, ali se do
školjki može doći grampom, modificiranim grabljama, alatom koji se lako može izraditi u kuć-
noj radinosti. Na grablje s produženim držalom se montira mreža, razapeta preko žičanog
kostura učvršćenog za same grablje. Uloga mreže je da zadrži dagnje, grebanjem odvojene
od podloge. Oblik mreže je stvar mašte, a materijal koji se pokazao najisplativijim je obična
mrežasta ambalažna vreća za krumpire. Oni koji se pak na žele baviti takvim aktivnostima, a
ipak žele dagnje, mogu ih uvijek pronaći po još uvijek pristupačnim cijenama na ribarnici.
Ova školjka na paleti ješki nažalost zauzima niže mjesto nego što joj pripada. Većina ribolo-
vaca koji je ne upotrebljavaju za ješku pri udičarenju, navode kao glavni razlog loše držanje na
udici i sluzavost što znatno otežava ješkanje. Naravno, takvo je objašnjenje samo opravdanje
vlastite nespretnosti. Pravilnim ješkanjem uz pomoć silikonskog konca, dagnja u surf izbačaju
3 4
s lakoćom leti i preko 120 metara.
Svježe se dagnje otvaraju nožem (kuhanje, pa makar i kratkotrajno, nepovratno narušava
ionako krhku strukturu). Školjka se položi u dlan lijeve ruke tako da joj niti kojima se u moru
drži vezana za podlogu gledaju gore, a šiljati dio se postavi između palca i kažiprsta. Nožem
se uđe neposredno iznad niti i zakretanjem noža uz gornju ljušturu prereže se mišić, tzv. čep,
koji spaja dvije ljušture. Školjka se otvori, te se kružnim pokretom noža naslanjajući se na
unutarnju stranu ljušture, u potpunosti odvoji mesni dio.
Svježe očišćene dagnje se drže u prikladnoj posudi, a prije ješkanja ih je poželjno malo
ocijediti. Ženska najlon čarapa se pokazala kao idealno cjedilo. Čarapa se jednostavno navuče
na otvor kakve posude, te se na nju postave očišćene dagnje.
Dagnje se mogu i usoliti te kao takve čuvati duže vrijeme.
Očišćene se dagnje rašire na upijajuću podlogu, najčešće karton te se dobro posole. Nakon
sat – dva vremena su spremne za skladištenje. Na dno plastične posude (poželjno je da ima
poklopac koji dobro brtvi) prospe se sloj soli debljine nekoliko milimetara. Potom se polože
dagnje, a na završni sloj se stavi toliko soli da u potpunosti prekrije školjke. Tako pripremljene,
dagnje više nisu sluzave, a tvrdoća i žilavost su upravo takvi kakvi trebaju biti.
Jedan od popularnih načina ješkanja dagnje je u njenoj vlastitoj ljušturi. Školjku je potreb-
no samo djelomično otvoriti, zasijecajući glavni mišić što je moguće bliže jednoj ljušturi, na-
kon čega je potrebno umetnuti udicu u prostor školjke. Ljušturu je potom potrebno zatvoriti
i čvrsto omotati silikonskim koncem da se ne otvori u zabačaju. Poželjno je ostaviti malo
mesa da viri između ljuštura što će svakako imati svoj učinak u privlačenju.
Još je efikasnija montaža razbijene školjke. Dagnju je potrebno udariti tvrdim predmetom
tako da naprsne, nakon čega je po potrebi dodatno otvorimo nožem, ali tek toliko da može-
mo montirati udicu. Tako naješkanu dagnju nije potrebno armirati silikonskim koncem osim
ako se na udici ne drži jako slabo.
5
Još je provokativniji način u kojem se dagnja otvara tako da svo meso ostane samo na Dagnja se vrlo jednostavno otvara
72 73
Šljanak Solen vagina, Linnaeus, 1758.)

Šljanak (britva, kapalunga) je školjka koju nalazimo ukopanu u pijesku. Voli boćate vode i
riječna ušća. Kanal u kome živi je u bočnom presjeku ‘U’ profila, a na površini se može vidjeti
kao dva otvora nekoliko centimetara daleko jedan od drugoga. Lovi se ili iskapanjem ili dužom
tankom šipkom, čiji je vrh formiran kao kuka. Takvom šipkom se uđe u širi otvor i zakretanjem
se školjka zakači, a potom i izvuče. Potrebno je dosta prakse, no nakon nekoliko godina spret-
nost uglavnom poraste (kod nekih ni tada). Šljanak se lako odvaja od ljušture, a ješka se čitav,
navlačenjem na udicu u jednom potezu. Odličan je kao ješka za oboritu ribu, prvenstveno
za podlanicu i ovčicu, no budući da spada u mekše mamce, sitnija riba ga lako skine. Može se
soliti baš kao i dagnja, ali se za razliku od nje ne čuva u koncentriranoj soli, već u salamuri.
Salamura se priprema tako da se u vodu ubaci krumpir i postepeno dodaje sol. Prava koncen-
tracija je postignuta u trenutku kada krumpir ispliva. Šljanke poredane u posudu prelijemo s
pripremljenom salamurom tako da svi budu potopljeni. Najprikladnije ih je čuvati u hladnjaku
dobro zatvorene, a trebalo bi ih potrošiti u toku jedne sezone.
U posljednje su vrijeme dostupni u velikim prodajnim centrima na ribljim odjelima gdje se
prodaju pakirani u mrežice.
Ovo je vrlo provokativna montaža
jednoj ljušturi dok se druga baca. Udice se sakriva u mesu, a cijela se školjka omota sa sili-
konskim koncem, tako da sitna riba ne može do mesa.
Najagresivnija montaža uključuje dvije udice, poput onih na terminalima za panulu. Na
obje su udice postavljene školjke, najčešće različite montaže. Tako primjerice na prvoj bude
dagnja s naprslom ljušturom, dok je na drugoj cijela, omotana silikonskim koncem. Udice su
međusobno udaljene tek centimetar do centimetar i pol, što je izazov kojem podlanice teško
mogu odoljeti. Mada mnogi misle da druga dagnja samo smeta i plaši podlanicu prilikom od-
vlačenja ješke, praksa je pokazala da podlanice ulovljene na takvu montažu redovito gutaju
obje udice.
Jedna od posebno učinkovitih montaža podrazumijeva montažu neotvorene dagnje. To se
postiže tako da se vrhom udice uđe unutar školjke sa stražnje strane, nasuprot onoj s kojom
se dagnja drži za podlogu. Udicom se laganim svrdlanjem ljušture probijaju što je moguće
bliže špicu školjke. Nakon što je vrh udice ušao unutar školjke udica se zakretanjem postavlja
u položaj koji oblikom udice prati oblik školjke. Važno je da udica na kraju montaže prođe
iznad mišića školjke. Vrh udice ne treba viriti van školjke jer je ova montaža namijenjena pod-
lanici koja nakon će dagnju nakon što je pokupi svakako zdrobiti tako da će udica s lakoćom
odraditi svoj posao.
Još jedna važna stavka je pravilan odabir veličine školjke. Kao i u mnogim drugim situaci-
jama tako je i ovdje primjenjiva svima poznata maksima – Mala ješka – mala riba, velika ješka
– velika riba. Ljuštura ponuđenih školjki veličinom ne smije bitno prelaziti veličinu udice ukoliko
ne očekujete uistinu velike ribe. Tako su najprimjereniji primjerci daganja dugi od 2,5 do 3,5
centimetara. No za one uistinu velike podlanice ne možete pretjerati ni s dagnjama od 7 pa
i više centimetara.
74 75
Ostale školjke
Kućica (Ruditapes decussatus, Linnaeus, 1758.) je školjka do koje dolazimo prekapajući po
obali do desetak centimetara dubine, nakon što se more povuče. Moram naglasiti da je njena
kulinarska vrijednost daleko iznad lovne. Ista je situacija s kunjkom (Arca noae, Linnaeus,
1758.) i kamenicom (Ostrea edulis, Linnaeus, 1758.), koje je prava šteta koristiti kao ješku.
To je isto kao da s domaćom travaricom perete prozore. Kućicu nikada ciljano ne tražim za
ješku, ali kad je pronađem iskoristim je u prvom sumraku.
Od ostalih školjki koje se mogu koristiti kao ješka izdvojio bih srčanku (Cardium edule,
Linnaeus, 1758.), konjaru (Glycymeris glycymeris, Linnaeus, 1758.), prnjavicu (Venus verru-
cosa, Linnaeus, 1758.) i rumenku (Meretrix chione, Linnaeus, 1758.). Sve se odlikuju čvrstim
i žilavim mesom koje se dobro drži na udici, a žive ukopane u gornjem sloju pijeska. Do njih
se može doći iskapanjem lopatom na plitko položenim obalama, ili razmahivanjem pijeska
perajama.
Sve navedene školjke su dobre kao ješka, ali u usporedbi s dagnjom nalaze se znatno ispod
nje i po kvaliteti i po jednostavnosti načina na koji se do njih dolazi.
Većina školjki se može
upotrijebiti kao ješka
u ribolovu
Školjka sunčev izlaz

(Solecurtus strigillatus,
Linnaeus, 1758.)
Na lijevoj je slici ljuštura,
a na donjoj mesni dio školjke
spreman za ješkanje
Rumenka (Meretrix Chione, Linnaeus, 1758.)
76 77
Puževi
78 79
Volak (Hexaplex trunculus, Linnaeus, 1758.)

U našem moru žive dvije vrste volka, kvrgavi (Hexaplex trunculus, Linnaeus, 1758.) i bod-
ljikavi (Bolinus brandaris, Linnaeus, 1758.) od kojih se kao ješka najčešće koristi prvi, dok je
drugi zbog ljepote svoje ljušture prvenstveno meta sakupljača školjki. Nije ga teško ni pronaći
ni uloviti. Strvinar je, ali i lovac, ako se to za bilo kojeg puža može reći. Posebnim cjevastim
organom, uz pomoć sumporne kiseline, buši ljušturu školjkaša da bi došao do mesnog dijela.
Kućica mu je najčešće prekrivena algama tako da je kamufliran, ali kad se nađe na pješčanom
dnu, takva zelena kamuflaža mu i nije od neke velike koristi.
Sakupljamo ga gazeći po plitkom moru ili roneći, što u hladnijem dijelu godine i nije neki
doživljaj.
Da bi zimi došli do volka potrebno nam je samo nekoliko manjih grozdova daganja, mreža- Ugrc je lako
sta vreća od krumpira i nekoliko metara konopa. Dagnje se djelomično skaše te tako skašene dostupna ješka
ubace u vreću koja se potopi na dno. Ako je potrebno, vreća se oteža kamenom primjerene
težine. Nakon sat – dva vremena, vreća se pažljivo izvuče te se s njene površine jednostavno
pokupe volci. S nekoliko takvih potapanja lako se može prikupiti zaliha za višednevni ribolov.
No za one koji vole šetnju a ne žele se petljati s mrežastim vrećama, dagnjama i obilaskom
‘trapule’, rješenje je dvozub. Ovaj je alat oduvijek prisutan na našoj obali u manje-više neiz-
mijenjenoj formi, a služi samo jednom cilju – prikupljanju s dna. Dvozub nije teško napraviti.
Ovaj kojeg vidite na slici složen je od dva zuba za osti, drvene šipke duge 3 metra i snopa gu-
mica za domaćinstvo. Volka je dovoljno stisnuti uz dno na način da ga zubi obuhvate. Gumice
će odraditi potreban stisak i uz malo pažnje volak je na suhom.
Volke možemo koristiti svježe ili fermentirane. U oba slučaja ih je potrebno razbiti, s tim
da ih u prvom slučaju razbijamo neposredno prije ješkanja, dok u drugom to radimo nekoliko
dana ranije. Da bi fermentacija bila uspješnija, a volci bili ‘mirisniji’, vrećicu s razbijenim volci-
ma možemo držati na suncu. Tako dorađeni, volci dobiju jedan osebujan (vrlo fina riječ za ono
što opisuje) ribama vrlo privlačan miris. Osim toga, tako pripremljeni volci uspješno tjeraju i Petrovo je uho
eventualnu publiku, što je, u obalnom ribolovu često od neprocjenjive važnosti. po lovnosti na
Budući da je volak tvrd i vrlo žilav, odlična je ješka za podlanicu, jer ga sitna riba teško posljednjem mjestu
skida s udice pa može dovoljno dugo čekati plemenitiju rodbinu. Ješkamo ga cijelog, čak i dva
ako su manji, a udica veća. Ako pak lovimo sitniju ribu, tada ga režemo na prutiće ili kockice
veličine primjerene udici i ribi koju lovimo. Dobar je i za lov kantara, krupnih arbuna i fratara.
dobre rezultate. Da bi mu se pojačala atraktivnost, može ga se namočiti u salamuri od slanih
Mana mu je jedino purpur, boja koju volak obilato ispušta, a koja će obojiti sve s čim dođe u
srdela nekoliko dana ranije.
dodir, uglavnom trajno i nepovratno.
Isto stanište s ugrcom dijeli i priljepak (Patella caerulea, Linnaeus, 1758.) za koga je po-
trebno ipak malo više spretnosti. To je puž koji većinu života provodi čvrsto zalijepljen svo-
jim širokim stopalom za kamenu podlogu. Odvajamo ga nožem, pazeći pritom da sačuvamo
Ostali puževi brojčano stanje svojih prstiju. Ješka se svjež, u komadu, osim kada lovimo sitniju ribu i tada
ga poput volka režemo na prutiće.
Spomenuo bih još i petrovo uho (Haliotis lamellosa, Lamarck, 1822.), kojeg možemo pro-
Ugrc (Monodonta turbinata, Born, 1778,) kao ješka ima slične karakteristike kao i njegov naći uglavnom na dubini preko 2 metra prevrtanjem krupnijeg kamenja. Iako se prilično čvr-
stariji rođak volak, s tim da je znatno sitniji. Nije ga teško pronaći. Živi u zoni plime i oseke pa sto drži za podlogu, upornim povlačenjem i zakretanjem se može brzo i lako odvojiti. Mada su
ga i djeca često i rado sakupljaju prevrćući kamenje. Mada većina sportskih ribolovaca tvrdi zabilježeni neki značajniji ulovi ostvareni ovom ješkom, statistike te ulove svrstavaju u slučaj-
kako je ugrc kao ješka loš, poznajem neke ribolovce koji udičare isključivo njime i postižu nosti, tako da petrovo uho zauzima posljednje mjesto na ljestvici popularnih ješki-puževa.
80 81
Raci
82 83
Na udicu se može se postaviti i samo očišćeni zadak no tada je sitnija riba znatno brže i
lakše ošteti.
Oni koji ne žele loviti kozice, a ne mogu natjerati lokalnu dječurliju da taj posao obave
umjesto njih, mogu ih naći i na ribarnici. Pritom treba obratiti pažnju na njihovu svježinu,
koja je, nažalost, na našim ribarnicama i prečesto upitna, a za kvalitetnu i lovnu prezentaciju
izrazito važna.
Pored obične, obalne kozice, na ribarnicama možemo naći i veliku kozicu (Penaeus kera-
thurus, Forsskal,°
1775.). Dobra je ješka za većinu bentoskih vrsta dok je za pirge, kanjce i
listove izvrsna.
Rakovi samci
Rak samac (Clibanarius erythropus, Latreille, 1818.), kučar, škatar, škrdobul - neki su od
brojnih naziva za ovog račića kojeg nalazimo po plićacima kako trčkara s kućicom nekog biv-
šeg puža na leđima. Nije ih teško sakupiti, ali da bi ih ješkali moramo im razbiti kućicu. Ješka se
cijeli, a reakcija riba zna iznenaditi i iskusnije ribiče. Nedostatak ove ješke koja se dosta brzo
Kozica (Palaemon serratus, Pennant, 1777.)

troši, je jedino u transportu, jer više od - tereta otpada na kućice. Ali za kratkohodne ribolov-
Kozice su izvrsna ješka za većinu riba iz obitelji ljuskavki i labrida, a ni brancini im ne mogu
odoljeti. Njihovo provokativno koprcanje i trzanje izazov je za sva gladna usta podmorja.
Naravno, kozice za tako nešto moraju biti žive, a tako se nešto vrlo rijetko nađe na ribarnici.
Za žive kozice se moramo sami pobrinuti.
Mrežicu za lov skakutavih i brzih kozica možemo izraditi od deblje žice i ženske najlon-čara-
pe. Žicu jednostavno savijemo u krug, čarapu navučemo na taj obruč, i sve skupa pričvrstimo
za dršku dužine prilagođene terenu na kome ćemo loviti.
Te, danju gotovo nevidljive rakove, najpraktičnije je potražiti noću. Snop baterijske svjetilj-
ke uperen u dno neposredno uz obalu otkrit će nam niz iskričavih točkica. To su njihove oči.
Uz malo pažljivog manevriranja nije ih teško skupiti.
Drugi način je lov vršicama koje sami možete izraditi. Plastičnoj boci od dvije litre se odre-
že vršni dio, pa se u obrnutom položaju, otvorom prema dnu, utisne u donji dio. Naravno, čep
je potrebno prethodno skinuti. Donji dio se gusto izbuši svrdlom promjera 3 – 4 milimetra, te
se u tako napravljenu vršu ubaci komad odstajale i nagnječene ribe. Vrša se zaveže tanjim ko-
nopcem, te se potopi uz obalu na mjestu gdje ima kozica. Ukoliko je mjesto dobro odabrano
s 5 – 6 vršica se može u kratkom vremenu uloviti dovoljno kozica za višesatni ribolov.
Kozice se mogu održati žive duže vremena ukoliko ih čuvamo u kantici s morem koje je
potrebno češće mijenjati, no kantica se u tom slučaju mora dobro poklopiti jer kozice svoje
ime nisu dobile bez razloga. Očuvati ih možemo i u vlažnoj krpi, koju je potrebno povremeno
poškropiti svježim morem.
Sve ljuskavke će rado zagristi na kozicu, bila živa ili uginula. Kozica se može ješkati na razne
načine no najčešće se ješka od glave prema repu, s tim da vrh udice lagano proviruje. Ješka-
mo ih pojedinačno, ili poput grozda kada se kače samo za rep.
84 85
ne pohode, ili one na kojima se do pozicije može doći automobilom, izvrstan je izbor. se zabija u dno i energično trese što gambore tjera iz njihovih rupa, nakon čega se kupe
Posebno su atraktivni i lovni veliki rakovi samci (Dardanus arrosor, Herbst, 1796.) koji na- podmetačem.
stanjuju napuštene kućice volaka i ostalih sličnih većih puževa. Do njih se može najlakše doći Gambori su izvrsna ješka za većinu vrsta koje se love s obale. Na njega će se jednako po-
preko ribara s koćama u čijim se mrežama znaju naći prave gomile ovih rakova. lakomiti fratar i brancin pri čemu je zbog halapljivosti kojom ribe napadaju udice naješkane
gamborom, montaža uistinu sporedna stavka. Bitno je samo da je na udici i da je udica dobro
vezana.
Gambor (Upogebia pusilla, Petagna, 1792.)

Gambora ili medu nalazimo na muljevito-pjeskovitim plitko položenim obalama. Jako dobro
podnosi niži salinitet tako da je na riječnim ušćima vrlo brojan. Ovaj rak živi ukopan u pijesku,
Ostali raci
a odaju ga rupe, otvori promjera od 1 do 2 centimetra. Lovi se na dva načina. Na pozicijama Suša (Pachygrapsus marmoratus, Fabricius, 1787.) se najčešće koristi kao ješka u ribolovu
poput ušća Neretve gdje je ovaj rak brojan, dovoljno je u mjestu energično stupati kroz podlanica. Može ga se naći u zoni plime i oseke na stijenama koje vire iz mora. Ime je dobio
plićak. Gambori će zbog vibracija izazvanih takvim hodom u panici napustiti svoje rupe i ska- upravo stoga jer veći dio svog života provodi iznad mora, na suhom dijelu kamenite obale.
kutavo isplivati u plitko more nakon čega ih samo treba pokupiti s malim podmetačem. Suša ima prepoznatljiv kvadratni glavopršnjak mramorno sivo prošaran. Ješka se živ i čitav,
Drugi je način naporniji jer se do rakova dolazi kopanjem. Na izglednim pozicijama lopata na način da udica ulazi kod zadnje desne, a izlazi kod zadnje lijeve noge. Preporučuje se pove-
zivanje nogu silikonskim koncem da se ne bi zavukao pod stijenu ili u travu.
Baš kao i suša, manji primjerci grmalja (Eriphia spinifrons, Rathke, 1837.), te pješčani rak ili
vodar (Carcinus aestuarii, Nardo, 1847.) kao i rak od koće (Liocarcinus depurator, Linnaeus,
1758.), mogu se ponuditi podlanici, s tim da im se noge na isti način moraju vezati. Pritom
valja biti oprezan posebno s grmaljem koji je izrazito brz i agresivan rak. Njegov je stisak
kliješta vrlo bolan i rijetko kada prolazi bez posljedica poput dubokih posjekotina ili kod većih
primjeraka čak i lomom prsta.
Škampe (Nephrops norvegicus, Linnaeus, 1758.), pod uvjetom da ih imate srca odvojiti od
maslinovog ulja, petrosimula i dobrog vina, ješkamo narezane na komade primjerene veličini
udice, osim ako lovimo kirnje i slične gorostase kada se ješkaju čitavi.
Rak suša se vrlo često koristi kao ješka
86 87
Ribe
88 89
Srdela na igli
Ova montaža podrazumijeva i upotrebu igle za nadijevanje popularnih bibija. Srdela se što
je moguće tanjom iglom dovoljne dužine ubada na hrptu neposredno iza glave. Pažljivo je
pridržavajući iglom je potrebno izaći na samom repu, po mogućnosti ‘šećući’ oko kralježnice.
Struna se pomoću igle provuče kroz tijelo srdele, te se udica vezanim krajem pažljivo uvede
na način da na kraju montaže iz tijela viri samo vrh udice.
Ovakva je montaža najprimjerenija kod ribolova á volo pri čemu nakon zabačaja nema
nikakvog povlačenja ni animiranja ješke do trenutka ribljeg poteza, što je zapravo vrlo logič-
no. Naime bilo kakvim povlačenjem srdela bi se kretala u obrnutom smjeru, repom prema
naprijed što bi ionako nepovjerljivoj lovini samo produbilo sumnju i smanjilo naše šanse za
ulovom. Obrnuta montaža kod koje je udica smještena u repnom dijelu je moguća, ali nije
primjenjiva u ribolovu brancina jer brancini prilikom napada ciljaju prvenstveno prednji dio
srdele, glavu i vrat.
Srdela (Sardina pilchardus, Walbaum, 1792.)
Među ribama kao ješkama, srdela nedvojbeno zauzima prvo mjesto. Bilo da je koristimo
cijelu, polovicu, filetiranu ili pak samo crijeva, većina riba će je rado progutati.
Njezin intenzivan miris je nesumnjivo veliki plus u cijeloj stvari, no njena krhka struktura je
gotovo jednako veliki minus, pogotovo pri daljim izbačajima.
Ipak, malo je ješki koje imaju tako veliku učinkovitost poput srdele. Primjenjiva u gotovo
svim tehnikama i ribolovnim pristupima, ova riba zauzima posebno mjesto na listi animalnih
ješki. Nema ribolovca koji je nije nikada upotrijebio, dok je mnogi koriste kao jedinu pouzdanu
ješku. Od srdele je sve i u svim oblicima iskoristivo. Fileti se koriste u natjecateljskom ribolo-
vu, ali i u ribolovu omecem, komadi ili cijele se ješkaju na fermama, cijele u obalnom ribolovu
brancina, iznutrice u svim oblicima udičarenja i u ribolovu plovkom, dok se mljevena, skašena
ili izrezana na komade koristi kao brum ili torilo, sama ili miješana s ostalom ribom ili brašne-
nim sastojcima. Slana je srdela po mnogima još učinkovitija od svježe, a koristi se na gotovo
jednak način kao i svježa. Jedini problem leži u njenom okusu koji je često glavna prepreka.
Naime, većina će je ribara radije pojesti nego nadjenuti na udicu.
Srdela je najvažnija riba morskog gospodarstva, pa je u skladu s tim i privredna, odnosno
gospodarska ribolovna industrija brodovima i ribarskim alatima prilagođena toj činjenici. Pli-
varice love srdelu u tolikoj mjeri da je dostupna svima, od malih običnih potrošača na ribarni-
cama do velikih tvornica i otkupljivača koje se bave preradom i izvozom ribe. Srdele u Jadranu
još uvijek ima dovoljno (nadamo se) tako da joj je i cijena još uvijek umjerena i relativno niska.
Stoga je i među sportskim ribolovcima vrlo tražena kao ješka ili osnova za brum. Zbog svog
karakterističnog mirisa i okusa srdela je privlačna većini ribolovcima interesantnih vrsta. No
nije je dostatno samo tek nadjenuti i ostvariti vrhunski ulov. Ishod vrlo često ovisi upravo o
načinu na koji je srdela postavljena na udicu. Budući da ima relativno meko meso, srdela ne
može podnijeti grub tretman ni predimenzionirane udice. Montaža mora biti jednostavna i
‘od prve’ jer svako dodatno ubadanje ili premještanje udica dodatno narušava ionako krhku
mišićnu strukturu. Osim toga važno je znati kome je srdela namijenjena, jer ne napada svaki
1
predator na isti način tako da svaka vrstu ima svoju montažu. Vrhom igle za nadijevanje ješke se uđe neposredno iza glave
90 91
2 4
Struna predveza s navezanom udicom se pomoću igle provuče kroz tijelo srdele Oko korijena repne peraje se formira čvor bez čvora
3 5
Pažljivo zatežući strunu vrat udice se smješta u tijelo srdele Struna se zategne tako da vrh udice ostane viriti s leđne strane, neposredno iza glave
92 93
Osnovna montaža s jednom udicom

Ovo je osnovni i ujedno najrašireniji način montaže srdele s jednom udicom. Udicu veli-
činom primjerenu veličini srdele, kači se u vratnom dijelu na način da nakon završetka nadi-
jevanja vrh udice izbije po sredini hrptenog dijela vrata, što je moguće bliže samom tijelu.
Dodatno se učvršćenje postiže takozvanim ‘čvorom bez čvora’ koji nije ništa drugo doli po-
lupetlja. Ukoliko je pravilno postavljen, prilikom zatezanja ribe struna će se bez poteškoća
ispraviti bez ikakvog rizika od pucanja. Na posljednjoj se fotografiji vidi konačni izgled ovako
montirane srdele.
Ova je montaža primjenjiva u svim ribolovnim pristupima koji zahtijevaju montažu cijele
srdele ili dijela srdele koji uključuje repni dio.
2
Oko korijena repne peraje se formira ‘čvor bez čvora’
1 3
Udica se postavlja tako da vrh izviruje neposredno iza glave Gotova osnovna montaža s jednom udicom
94 95
Montaža sa skrivenom udicom

Brojne su varijacije ovakve montaže prisutne u većini ribolovnih tehnika koje podrazumi-
jevaju ješkanje cijele srdele ili kakve druge ribe. Najbrojnije varijacije su prisutne u big game
fishingu gdje ishod često ovisi upravo o dobro sakrivenoj udici.
Ova montaža počinje provlačenjem udice kroz usta srdele i njenim izvlačenjem iza škržnih
zaklopaca. Izvučena se udica potom ispod škržnog zaklopca uvlači u trbušni dio na način da
joj po završetku montaže vrh viri između grudnih peraja. Silikonskim koncem ili najtanjim
fluorokarbonskim monofilom se omota te veže oko samog vrha usta, što dodatno ojačava
postavu i sprječava istezanje udice. Krajevi usnih štitnika se odrežu noktaricom ili škarama
nakon čega je montaža spremna za ribolov. Važno je da se prilikom montaže srdela nepotreb-
no ne oštećuje, te da udica izlazi s trbušne srane grudne kosti.
Ova je montaža posebno učinkovita kod nepovjerljivih vrsta kakav je primjerice brancin.
Udica se provuče
kroz usta te se
izvuče ispod
škržnog 3
zaklopca
Udica se sakrije pod škržni zaklopac te se nakon zatezanja strune, tankom fluorokarbonskom
strunom čvrsto omotaju i zavežu usta. Noktaricom se pažljivo otkine sve što viri
1
Vrhom se
udice uđe u
trbušnu šupljinu
ispod škržnog
zaklopca tako
da u konačnici
vrh udice izviri
između trbušnih
peraja
4
2 Gotova montaža sa skrivenom udicom
96 97
Montaža bez glave

Ne vole se svi petljati s filetiranjem ni prljati ruke u tolikoj mjeri. Za takve, ali i sve koji više
vjeruju prirodnijim montažama, montaža obezglavljene srdele je možda pravi izbor. Srdeli je
najprije potrebno odstraniti glavu i to na način da s glavom odstranite i škrge pri čemu utro-
ba mora ostati u trbušnoj duplji. Tada se iglom za nadijevanje uđe kroz nastali otvor i izađe
na samom repu. Prilikom provlačenja strune, udici treba pomoći da se smjesti na način da joj
vrh bude neposredno pod kožom leđa, pri čemu se nastoji u potpunosti sakriti cijelu udicu.
Ova je montaža vrlo prirodna, jako krvari i šalje dovoljno jasnu poruku svim gladnim ustima
podmorja. Pored uvijek gladnih brancina, ovakvom se montažom mogu uspješno loviti i pod-
lanice, naravno uz pomoć odgovarajućeg kliznog olovnog otežanja.
2
Struna se pomoću igle provuče kroz tijelo srdele, pažljivo zategne tako da se udica smjesti
u tijelo vrhom okrenuta prema leđnom dijelu
1 3
Srdeli se otkine glava ali se ostavi utroba te se iglom za nadijevanje srdela probije od glave Oko korijena repne peraje se formira ‘čvor bez čvora’ čime je montaža bez glave
prema repu tako da vrh igle izađe neposredno pred korijenom repne peraje spremna za lov
98 99
Izvrnuta rolada
Ova je montaža srdele po mišljenju većine autoriteta najprovokativnija montaža. Jednako
je primjenjiva u ribolovu á volo tehnikama kao i u ribolovu bulentinom.
Srdelu je ponajprije potrebno iskoštiti, odnosno djelomično filetirati. Vještiji to mogu uči-
niti pomoću palčeva dok će manje vještima trebati nož. Kojom se god tehnikom pri tom
postupku služili, važno je da filet bude cjelovit, povezan kožom na leđnom dijelu.
Tako dobivenu plošku potrebno je omotati oko igle za nadijevanje crva na način da deblji
dio bude bliže ušici ili kukici igle, te je armirati silikonskim koncem. Nakon što se postigne že-
ljena čvrstoća, urolani i armirani filet se preseli na strunu. Udica u konačnici mora viriti tek za-
vršnim lučnim dijelom dok je sve ostalo sakriveno unutar fileta. Ovakva montaža omogućuje
srdeli najjasniju emisiju mirisne i okusne poruke kojoj niti jedan predator ne može odoljeti.
2
Pridržavajući kralježnicu desnom rukom noktom lijevog palca se do kraja odvoji mesni dio.
Repna peraja se može ostaviti ili odrezati
1
Srdeli se otrgne glava zajedno s utrobom te se noktom desnog palca, od glave prema repu,
3
odvoji kralježnica od mesnog dijela, pazeći da se pritom ne probije koža ne leđima Filet se omota oko igle za nadijevanje te se čvrsto omota silikonskim koncem
100 101
Osnovni tandem
Jedan je jedan, a dva je dva! Ta je maksima u ovoj montaži itekako primjenjiva. Na predvez
se vezuju dvije udice od kojih je završna najčešće za broj veća od druge. Prva se kači kao i u
osnovnoj montaži dok se druga montira na polovici tijela. Dodatno se učvršćenje montaže
postiže klasičnim ‘čvorom bez čvora’. Ovakva montaža prema mnogim ribolovcima smanjuje
rizik od promašaja, dok je prema drugima dodavanje druge udice nepotrebno opterećenje
sistema.
Važno je napomenuti da montaža druge udice može biti fiksna, ili klizna. Dok je kod fiksne
montaže potpuno svejedno kakav je završetak udice, kod klizne je važno da udica ima oko,
jer se u slučaju kačenja ta udica kliže do završne gdje kod većih ulova lako dolazi do kidanja
ukoliko struna nije provučena kroz oko.
4
Predvez s navezanom udicom se pomoću igle provuče kroz filet
5 Nakon što se postave obje udice, oko korijena repne peraje se formira čvor bez čvora čime je
Struna se zategne toliko da samo vrh udice ostane vidljiv montaža osnovni tandem gotova
102 103
Ostala riba Žive ribe

Rame uz rame srdeli, stoji i inćun (Engeraulis encrasicolus, Linnaeus, 1758.), a do njega U ribolovu postavom na dnu ili na pola mora, možemo većinu priobalnih ribljih vrsta kori-
odmah i gavun (Atherina (Atherina) hepsetus, Linnaeus, 1758.), i jedan i drugi toliko puta stiti kao živa ješka. Način montaže varira od ribe do ribe, od lovine do lovine i od terena do
kopirani plastičnim imitacijama. Često se koriste i pri ribolovu iglica wagglerom, kad se nadi- terena, pri čemu ne smijemo smetnuti s uma da i svaki pojedini ribolovac ima svoj najbolji i
jevaju cijeli na sitne trokuke udice. najprokušaniji način montaže.
Mogu se naravno ješkati i u komadima ili, ako su dovoljno veliki, kao i srdela. S obzirom na pogodnost vrsta riba koje se koriste kao živa ješka, prednost svakako imaju
Bugva (Boops boops, Linnaeus, 1758.), manula (Spicara smaris, Linnaeus, 1758.), lužina vrste koje žive na lovnom terenu.
(Spicara flexuosa, Rafinesque, 1810.) i šarun (Trachurus trachurus, Linnaeus, 1758.) se kori- Idealno je potruditi se i uloviti sitnu ribu, te je kao ješku odmah ciljano ponuditi predato-
ste filetirani. Ribi se najprije odstrani glava, a zatim se noktom palca (ili za osjetljivije, nožem) rima koji su osnovni cilj takvog ribolova. Na nekim terenima će to biti špar, na nekima gavun,
zađe između kičme i rebara i u jednom potezu prođe do repa. Isti postupak se ponovi s druge a na nekima knez. Način montaže ovisi o vrsti ješke i lovini. Tako se u ribolovu brancina, živog
strane kičme i na taj način se dobije filet spojen kožom na leđima. Poželjno ga je malo posoliti gavuna jednokukom udicom kači kroz oči ili ispod škrga, no ako je lovina iglica tada ga se na
da bi otpustio višak tekućine i postao malo žilaviji. Počevši od repa, noktom se skida komadić trokuku udicu kači neposredno ispod leđne peraje. U nekim je situacijama, kao što je ribolov
po komadić mesa i nadjeva na udicu. Ovako pripremljeni fileti su izvrsna ješka za ribolov plov- wagglerom s malim ciplom kao ješkom, poželjno oderati komadić kože s boka ribe kako bi
kom, jer zahtijevaju ipak malo nježniju prezentaciju. brže i lakše isprovocirali napad dok je u nekim situacijama kao što je slučaj u ribolovu brancina
Fileti se mogu rezati i zajedno s kožom na komade i trakice prikladne veličine kad su dobra potrebno da ješka bude što je moguće manje oštećena. Na sljedećih je nekoliko fotografija
ješka i za grublje montaže poput onih koje zahtijeva rock fishing ili surf casting. prikazano nekoliko osnovnih i najčešće korištenih načina montaže žive ješke.
Osim navedenih vrsta većina se plave ribe može uspješno koristiti kao ješka i to prvenstve-
no zbog mirisa koji je kod plave ribe znatno intenzivniji nego kod bijele.
Živi gavuni
su izvrsna
ješka za lov
brancina
104 105
Glavonošci
Lignja (Loligo vulgaris, Lamarck, 1798.)
Glavonožaca u našem moru ima mnogo, ali prvo i najvažnije mjesto među glavonožnim
ješkama svakako zauzima lignja. Većina riba će je rado primiti. Možemo je sami loviti ili je po-
tražiti na ribarnicama. Atlantske, patagonijske, novozelandske ili japanske lignje, iako u pravilu
jeftinije, znatno su lošije od naših, domaćih.
Za ješku je najkvalitetnija svježa lignja kojoj je potrebno odstraniti pokožicu. Dok se kod
grubljih montaža jednostavno reže na trake i ješka klasičnim prošivanjem, u ribolovu sitnijih
riba poželjno ju je malo omekšati laganim udarcima običnog batića za omekšavanje mesa.
Ukoliko je ješkamo cijelu, pokožicu joj nije potrebno odstranjivati.
Iako se najkvalitetnija ješka dobija od plašta, kraci i glava su izvrsna ješka u noćnom ribo-
lovu ugora, murina i slične landovine.
106 107
Ostale animalne
Ostali glavonošci
Sipa (Sepia officinalis, Linnaeus, 1758.) je nešto manje korištena ješka, no rezultati u ribo-
lovu s njom kao ješkom uopće nisu loši. Ješka se jednako kao i lignja, s tim da je za razliku od
lignje znatno tvrđa i žilavija i kao takva pogodnija za ferme.
ješke
Mušun (Eledone moschata, Lamarck, 1799.) i hobotnica (Octopus vulgaris, Cuvier, 1797.)
su vrlo tvrde i žilave ješke i baš kao sipa pogodni za postave koje moraju dugo čekati. Aroma-
tičnost, a time i privlačnost im možemo povećati tako da ih na kratko držimo iznad plamena
Jetra, prsa i gliste
upaljača. Tako nagoren krak mušuna ili hobotnice slovi kao ‘penicilin’ za ugora.
Stara, danas već zaboravljena, no u vrijeme naših pradjedova vrlo učinkovita ješka za
Od glavonožaca zanimljivih kao ješka ostala je još sipica (Sepiola rondeleti, Steenstrup,
jegulju bila su kokošja crijeva, a jednako stara i danas potpuno napuštena ješka za hobotnicu
1856.) koju često brkaju sa znatno rjeđim vrstama, običnim bobićem (Sepietta oweniana,
bila je kokošja noga koja se vezana za uzicu odbacivala u more i vukla po dnu.
Pfeffer, 1908.) ili stenstrupovim bobićem (Sepiola steenstrupiana, Levy, 1912.). Odlična je
Od neobičnih animalnih ješki valja spomenuti goveđu ili juneću jetru, crveno meso i pileća
kao ješka kad se ješka čitava, posebno u lovu oborite ribe od kamena. Uloviti je u dovoljnoj
prsa koja se u posljednje vrijeme sve češće mogu vidjeti kod obalnih udičara. Rezultati posti-
količini za ješku možete naravno, samo na ribarnici.
gnuti s ovim ješkama na neki terenima uopće ne zaostaju za klasičnim morskim animalnim
ješkama dok su na nekim drugim terenima rezultati poražavajući.
Pored jetre i prsa u morskom obalnom ribolovu je često korištena ješka i kišna glista, no
prvenstveno kao ješka za jegulju. Jedan dio ostalih vrsta se također može loviti na kišnu glistu
ali samo na terenima poput riječnih ušća gdje je riba navikla na hranu koju donosi riječni tok.
Bobić je izvrsna ješka sa svu oboritu ribu
108 109
Kruh Tvrda
kuglica
Kruh je za većinu ribolovaca najdostupnija ješka. Primjenu je našao kako na slatkom vo- Ovakvom se montažom uspješ-
dama tako i na moru. Mada se njime može uloviti veliki broj vrsta, zbog svoje je strukture no love špari, glavoči i bugve. Ku-
neprimjeren za baš sve oblike ribolova. S obzirom na tehnike, najčešće se koristi u ribolovu glica, veličinom primjerena udici i
plovkom, tehnikom propadanja, te povrazom na dubinama do petnaestak metara. veličini lovine, formira se od sredi-
Pored prirodnog kruha postoje i sintetičke inačice koje strukturom, a neke čak i mirisom, ne kruha, najbolje bijelog. Nadjeva
vjerno oponašaju kruh. Velika im je prednost u tome što na udici mogu u upotrebljivom se tako da udica vrhom izviruje, pri
stanju provesti puno više vremena od prirodnog kruha. Ipak, unatoč vrlo vjernoj imitaciji, čemu kuglica pokriva samo izlazni
prirodni je kruh po lovnosti još uvijek daleko ispred sintetičkog. Način na koji ješkamo kruh luk. Kruh za ovakvu montažu mora
nije uvjetovan toliko tehnikom koliko vrstom ribe koju lovimo i intenzitetom hranjenja, pa u biti tvrdo umiješen, a korištenje
skladu s tim možemo razlikovati četiri načina montaže kruha na udicu – tvrda kuglica, forma dodataka poput salamure ili raznih
biggatini, pahuljica i korica. ribljih pastura doprinosi atraktiv-
nosti.
Forma
biggatini
Naravno nije riječ o pravom
crviću, već o prstima formira-
nom obliku krušne kuglice. Može
se prezentirati na dva načina. Prvi
je u paru, pri čemu se prvi ‘crvić’
smješta na luk udice, dok drugi po-
kriva vrh. U drugom načinu ‘crvić’
se nadjeva poput pravog crva s tim
da udicu pokriva samo do zazupca.
Oba načina su primjerena za ribolov
gotovo svih ljuskavki, a posebno su
učinkoviti pri ribolovu cipala kad ovi
postanu neodlučni.
110 111
Brum
Pojedini se ribolovci u ribolovu uzdaju prvenstveno u vlastitu sreću poduprtu strpljenjem,
nadajući se da će ribe, bez ikakvih predradnji prije ili kasnije proći pored njihovih udica i na
njih se same objesiti. Iako je u određenom postotku uspjeh i s takvim pristupom izgledan,
ribolovci koji se ne oslanjaju na sreću već studiozno i planski pristupaju ribolovu uvijek imaju
znatno više šansi za ostvarenje kvalitetnog ulova.
Dok je u nekim situacijama riba vidljiva i gladna, a ribolov zbog toga vrlo jednostavan, u
drugim, na žalost svih ribolovca, ribu treba najprije privući, a nakon toga po potrebi i zadržati
na mjestu.
Pahuljica
To je najrašireniji način montaže. Iz sredine kruha se izvlači raščupani komadić koji se na-
djeva tako da čupica pokriva vrh udice, dok se dio na donjem dijelu luka čvrsto stisne prstima
tako da prekrije ostatak udice. Tako formirana ješka može duže vrijeme boraviti u moru ne
gubeći na atraktivnosti. Jedina je nevolja što nakon kontriranja, udice uglavnom ostaju ogo-
ljene zahvaljujući čemu ribolov dobija na dinamici. Ovako se love cipli, gotovo sve ljuskavke, ali
i ostale pridnene vrste poput pirgi, glavoča, knezova...
Korica
Korica kruha je primjenu našla u ribolovu povr-
šinskih vrsta, kakvi su primjerice cipli i ušate. No
isto se tako, uz primjereno otežanje mogu loviti i
salpe, a u posebnim uvjetima i kantari.
Korica kruha se prošiva tako da prvi ubod ide
s unutarnje strane, te se nakon izlaska na vanjsku
ubada još jednom, do izvirivanja vrha s unutarnje,
mekše strane. Bez obzira na korištenu tehniku,
ovo je vrlo provokativna prezentacija i može po-
lučiti uspjeh i onda kada sve drugo zakaže. Da bi
lakše formirali koricu kruha, praktično ju je rezati
škarama. Srdela je temeljni sastojak većine brumova
112 113
proguta ponuđenu ješku čim je registrira.

Sastav bruma najčešće ovisi o vrsti ribe koju lovimo, o njenim prehrambenim navikama, te
o samom habitatu - kamenito dno, pješčano, dno, pola mora...
Rukovodeći se tim osnovnim odrednicima, brum za obalni ribolov na moru možemo podi-
jeliti u nekoliko osnovnih receptura pri čemu svaka pokriva svoj dio mora i vrste svojstvene
tom sloju ili tipu dna.
Površinski brum za ciple

Ovaj će brum uspješno privući ciple, salpe, bugve, ušate, ali i špare, šarune i svu silu sitne
obalne ribe. Osnovu čini raskvašeni stari kruh u koji se dodaju krušne mrvice, izribana kora
tvrdog sira (trapist, parmezan...), te po želji izmrvljene suhe alge pomiješane s gamarusima.
Posljednja je komponenta posebno djelotvorna u ribolovu salpi i ušata.
Komponente se miješaju s morem dok se ne dobije žitka, gotovo tekuća masa, nakon čega
se dodaje pijesak koji daje težinu, ali i rahlost. Izbačeni se brum prilikom pada na površinu
trenutno mora raspasti u veliki mirisni oblak sitnih čestica.
Brum na ribljoj bazi

Površinski brum za ciple
 3 štruce starog kruha
 0,5 kg krušnih mrvica
Brum, torilo, primama, prihrana, stvar je bez koje se uglavnom ne isplati ići u ribolov. Što
 3 - 4 šake suhih algi pomiješanih s gamarusima
u njega ukomponirati, a da se pritom ne podbaci ili ne pretjera, pitanje je oko kojega mnogi
 ribana kora tvrdog sira ili vrećica parmezana
ribolovci razbijaju glavu.
Nekada se u ribolov moglo poći samo s tunjicom, malo ješke i vratiti se s ulovom koji se
nosi s dvije ruke. U to su zlatno doba brum koristili samo komplicirani perfekcionisti, no danas Brum za oboritu pridnenu ribu
je slika znatno drugačija. Ribe nema kao nekada i potrebno ju je tražiti i mamiti, a kada se Osnova ovog bruma je riblje brašno u koje se dodaju riblji otpaci ili izmrvljene
pojavi i zadržati. Bez kvalitetnog bruma to je gotovo neizvodivo. srdele. Salamura od slanih srdela je uvijek dobrodošla komponenta, no u nedostatku
Na tržištu možemo naći gotove mješavine koje je potrebno samo navlažiti ili razrijediti, se može jednostavno dodati sol, a mrvljeni suhi račići (kozice, gamarusi) će dodatno
formirati kugle ili kašu, te ubaciti na ribolovno područje. Mada jedan dio ribolovaca bruma pojačati okus. Izmiješane komponente se razrjeđuju morem dok se ne dobije rijetka
upravo na takav način, drugi, puno veći broj, koristi tajne recepture koje ‘garantirano’ uvje- masa koja propada kroz prste. Tada se dodaje pijesak za kućne ljubimce pomoću ko-
tuju uspješan ishod i onda kad ribe nema. Takvi su recepti redovito brižno čuvana tajna koja jeg se mogu formirati kugle veličine naranče. To je ekološki proizvod koji na sebe veže
se prenosi s oca na sina. vlagu, ali i sve druge tekućine pri čemu ne mijenja ni okusne ni mirisne komponente.
Ipak, nebrojeno sam se puta uvjerio da veliki dio tih tajanstvenih kreatora ni sami ne znaju Tvrde lopte se lako bacaju i brzo tonu. Na dnu se sporo otvaraju privlačeći sitnu, a
što su posljednji puta upotrijebili, već da naprosto koriste ono što im dođe pod ruku. Upravo za njom i krupniju ribu.
je zato sastav njihovog bruma tolika tajna. Važno je samo da pijesak ne bude parfimiran kako cijeli trud ne bi bio uzaludan.
Osnovna uloga bruma je primamljivanje riba i buđenje njihovog apetita. Čestice bruma
moraju biti toliko sitne da se riba od njih ne može zasititi, već da razdražena bez premišljanja
114 115
Brum za oboritu pridnenu ribu Brum za kančenicu

 2 kg ribljeg brašna  2 kg ribljih otpadaka, skašenih rakova, ježeva ili otpadaka iz kuhinje
 1 kg ribljeg otpada  2 kg starog kruha
 1 litra salamure ili 2 šake soli


1 šaka suhih mrvljenih račića
2 kilograma ‘pijeska za mačke’
Brum za kurenat
 mora po potrebi Ovaj se brum najčešće koristi u ribolovu brancina sistemom á volo. Baza je riblje
brašno, pomiješano sa srdelama dva puta protisnutima kroz stroj za mljevenje mesa.
Brum za kančenicu Koliko će brum biti gust zavisi od načina primjene.
Potpuno rijedak brum se prolijeva u manjim količinama u intervalima od 5 – 10
minuta.
Temeljni sastav Mada pojedini ribolovci uz ovakav brum bacaju i komade ili polovice srdela, takav
ovog bruma se bazira dodatak treba zapravo izbjegavati jer brzo nahrani brancine koji tada postaju sumnji-
na ribljim otpacima, čavi ili potpuno nezainteresirani za ješku ponuđenu na udici.
zdrobljenim rakovima, Za pridneni ribolov na pozicijama gdje je kurenat vrlo izražen od velike pomoći
školjkama, ježevima, ali može biti već spomenuti pijesak za kućne ljubimce. Mirisni i okusni dodaci su stvar
i otpacima iz kuhinje. osobnih sklonosti i pristupa, no najučinkovitijima su se pokazala dva osnovna.
U tu zanimljivu mješa- Prvi se kombinira od starog osušenog kruha i ostataka tvrdog sira poput parme-
vinu se može dodati i zana, pecorina, trapista...
stari kruh, iskidan ali Kruh i sirni ostaci se mikserom usitne dok ne postanu poput prašine, te ih se na
neraskvašen. Brum se suho miješa s pijeskom. Za uspješan ribolov od pet do šest sati količina ovako pripre-
zapakira u žensku naj- mljene smjese ne treba prelaziti dvije do tri šake.
lon čarapu, konopom Drugi dodatak koji se može koristiti je salamura od slanih srdela, no može poslužiti
spušta u lovnu zonu, te i bilo koja druga plava riba izmiksana na isti način kao i krušno-sirna smjesa. U ovom
se povremenim cima- slučaju količina tog dodatka ne treba prelaziti 4 decilitra na dva kilograma pijeska.
njem protresa. Ukoliko U mješavinu se postepeno dodaje voda dok se ne dobije dovoljno gusta smjesa
je mješavina prelagana od koje se mogu formirati kugle. Tako formirane kugle se lako mogu izbaciti u lovnu
i isplivava, potrebno ju zonu gdje će odmah potonuti na dno. Tamo će se nastaviti vrlo polako raspadati i
je otežati kamenom koji privlačiti ribu.
se jednostavno ubaci u
čarapu.
Ovaj je brum (ali i
sama tehnika bruma-
nja) najprimjereniji u
ribolovu iz plovila, no
može se primijeniti i
Rijetki brum za kurenat
u ribolovu s okomitih  2 kg ribljeg brašna
lučkih obala koje su ne-  2 kg fino mljevenih srdela
rijetko podzidane.  mora po potrebi
Brum se spušta u mrežici
116 117
Tvrdi brum za kurenat I

 1 kg starog osušenog i izmiksanog kruha
 dvije do tri šake izmiksanih sirnih otpadaka
 2 kilograma pijeska za kućne ljubimce
 mora po potrebi
Tvrdi brum za kurenat II

 0,5 litara fino mljevenih slanih srdela ili neke druge plave ribe u salamuri
 2 kilograma pijeska za kućne ljubimce
U sve se navedene brumove odlično uklapa i mljevena hrana za pse i mačke na

ribljoj bazi. Jedan kilogram takve hrane je dostatan za petnaestak litara bruma. Kori-
štenje vruće vode ili kuhanje bruma će smanjiti atraktivnost i privlačnu moć, stoga je
važno da sve komponente budu izmiješane na hladno.
118 119
LITERATURA
Andrić, Miro – Hrvoje Vrdoljak. Hrvatsko podmorje, Zagreb, 1999.
Attenbourgh, David. Život na zemlji, Zagreb, 1986.
Basioli, Josip. Sportski ribolov na Jadranu, Zagreb 1984.
Boko, Ivo. Ribarski libar, Split 2005.
Božanić, Joško. Onimikon Palagruže, (Zbornik radova sa simpozija u Splitu 28. – 30. lipnja 1995.
godine, Palagruža – Jadranski dragulj), Split – Kaštela, 1996.
Brehm, Alfred Edmund. Život Životinja, Ljubljana, Zagreb, 1989.
Brusina, Spiridon. Naravoslovne crtice za sjeveroistočne obale Jadranskog mora, Zagreb, 1995.
Carson, Michael. Rachel. More oko nas, Zagreb 1952.
Cetinić, Perica - Swiniarski Josef. Alati i tehnika ribolova, Split 1985.
Horvat, Škender. Ribe i ribogojstvo, Zagreb, 1901.
Giunio, Petar. Život mora, Zagreb, 1969.
Jardas, Ivan. Jadranska ihtiofauna, Zagreb, 1996.
Jardas, Ivan. Ribe i glavonošci Jadranskog mora, Sarajevo, 1997.
Maretić, Zvonimir, Životinje otrovnice i otrovne životinje Jadranskog mora, Zagreb, 1975.
Matoničkin, Ivo. Beskralježnjaci – biologija nižih avertebrata, Zagreb, 1998.
Milišić, Neven. Glavonošci, Split, 2000.
Milišić, Neven. Glavonošci, puževi i školjke Jadrana, Split, 2007.
Milišić, Neven. Jadranski rakovi desteronošci, Split, 2008.
Milišić, Neven. Ribe, rakovi, školjke i ostali živi svijet Jadranskog podmorja, Split, 2006.
Milišić, Neven. Sva riba Jadranskog mora, Split, 1994.
Milišić, Neven. Tajni život Jadranskog podmorja, Split, 2007.
Milišić, Neven. Udičarenje na Jadranu, Split, 2008.
Morović, Dinko. Čudesni život jegulje, Split, 1976.
Mušin, Damir – Miljenko Marukić. Iz morskih dubina, Korčula 2007.
Rabatić, Milan. Umjetni mamci za morski i slatkovodni ribolov, Samobor 2004.
Šoljan, Tonko. Ribe Jadrana, Zagreb, 1948.
Vinja, Vojmir. Jadranska fauna – etimologija i struktura naziva, Split, 1986.
Zei, Miroslav. Život u moru, Zagreb, 1990.
Wölf, Duško. Otrovne ribe hrvatskog Jadrana, Draga, 1994.
120

Boris Bulić Udicom S Jadranske Obale 1 Pribor I Ješka

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Boris Bulić Udicom S Jadranske Obale 1 Pribor I Ješka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mojim najdražima - Nadi, Vladimiru i Klari

Crystal udice su pogodne za ješkanje crvolikih ješki

Potreba za modelima ‘većima od najvećih’, na tržište je dovela udice s oznakama 1/0,

Jigg udice na vratu imaju integrirano olovno otežanje

Na deklaraciji se nalaze podaci koji jasno govore o karakteristikama štapa

Surf štapovi su kreirani za

Carp štapovi se često koriste u ribolovu podlanica fermama

Feederi su izuzetno jaki štapovi Spin štapovi su u pravilu ergonomski savršeni

Feeder i multipicker štapovi Spin štapovi

Role sa slobodnim hodom špule

Srce ribolovnog pribora

Borbena je kočnica kreirana za brzo i jednostavno kočenje tijekom zamaranja lovine

Najčešće korištene oznake na deklaracijama rola:

Balansirani rotor radi smanjenja neželjenih Micro brake

Baitrunner NCCB Non corrosion ball bearings Nehrđajući kuglični ležajevi

Corrosion resistant ball RD Rear drag Stražnja kočnica

Strune Tanka spona povjerenja

Slovne oznake za Brojčane oznake za okrugle

Sačmaste olovnice Engleske brojčane oznake za

Klizne olovnice su najprihvaćenije u ribolovu pridnenim tehnikama. To su u prvom redu Težina u

Mesni i biljni mení

Veliki crv (Eunice aphroditois, Pallas, 1788.)

Trapula je alat kojim se love veliki crvi

Bibi (Sipunculus nudus, Linnaeus, 1766.)

broda, tada krpu s crvićima moramo češće vlažiti sa svježim morem.

Šljanak Solen vagina, Linnaeus, 1758.)

Školjka sunčev izlaz

Rumenka (Meretrix Chione, Linnaeus, 1758.)

Volak (Hexaplex trunculus, Linnaeus, 1758.)

Kozica (Palaemon serratus, Pennant, 1777.)

Gambor (Upogebia pusilla, Petagna, 1792.)

Rak suša se vrlo često koristi kao ješka

Osnovna montaža s jednom udicom

Montaža sa skrivenom udicom

Montaža bez glave

Ostala riba Žive ribe

Bobić je izvrsna ješka sa svu oboritu ribu

proguta ponuđenu ješku čim je registrira.

Površinski brum za ciple

Brum na ribljoj bazi

Brum za oboritu pridnenu ribu Brum za kančenicu

Tvrdi brum za kurenat I

Tvrdi brum za kurenat II

U sve se navedene brumove odlično uklapa i mljevena hrana za pse i mačke na

You might also like