Dubravka - Ivan Gundulić

-Dubravka pripada dramskoj vrsti pastorale ili pastirske igre

Književna vrsta: pastorala s elementima pastirske igre i melodrame

Mjesto radnje: Dubrava (Dubrovnik)

Vrijeme radnje: 17. stoljeće

Tema: vjenčanje najljepšeg pastira i pastirice u Dubravi na dan svetkovine Svetoga Vlaha

Ideja: prikaz uzorne slike prave ljubavi i čestitosti te veličanje slobode kao najvećeg dobra

-3 činova (10,9,9)

Još nije svanula zora, a Radmio zaziva zvijezdu Danicu da obasja nebo nad Dubravom. Uskoro sviće
dan koji svi s veseljem iščekuju.

“Žuđena Danice, objav’ se, objavi!

I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi;

sve te oči gledaju i srca sva hlipe

Na dan svetkovine Svetoga Vlaha sve se vile i pastiri okupe, a suci odabiru najljepšega pastira i vilu
koji se potom vjenčaju.

Radmio govori o Dubravkinoj ljepoti za kojom svi pastiri uzdišu. Zaziva boga Amora da spoji
Miljenka i Dubravku jer svi u Dubrovniku znaju da se njih dvoje oduvijek vole. Radmio poziva ljude
da se okupe, a on će pripremiti svetilište kako bi se svetkovina dostojno proslavila.

“Združ’ s Miljenkom ti pastirom

lijepu Dubravku i gizdavu,

i obeseli srećnijem pirom

nas i našu svu Dubravu!”

Ubrzo Radmio susreće ribara. Ribar mu objašnjava da je došao u Dubravu jer želi ostatak svoga
života provesti u miru. Njih dvojica pripovijedaju o sudbini Dalmacije koja je pod mletačkom
vlašću. Ondje vladaju nesigurnost i strah od neprijatelja. Štoviše, mletačka je moć toliko jaka da oni
više ne osjećaju ni da im njihove žene, djeca i imanja pripadaju.

“Primorja naša sva u ništa sila zbi:

Dubrava sama ova vlada se po sebi.

Po njih svijeh srdita zvijer trči i rži,

i grabi i hita i u noktijeh sve drži.

Toliko ‘e vladan’je silno u nas, da se ti,

žena, djeca, iman’je ne možeš tvoj rijeti.”

Miljenko je uzbuđen i nemiran zbog nadolazeće svečanosti. Ne može živjeti bez svoje Dubravke, ali
osjeća strah.
“O Dubravko, sej Dubrave

  jasna dzoro, svitli uresu,

  od ljepote tve gizdave

  gdi su rajski zraci, gdje su?

Ljubmir primijeti Miljenkovu žalost i pita ga što je uzrok njegovom nespokoju. Miljenka je obuzeo
strah da će Dubravka pripasti drugome.

“Ljubmire, komu je suđeno tužiti

ne pozna ni čuje radosti na sviti.

Ljubmir ga tješi da će ljubav združiti njihova srca jer nema dvojbe da su Miljenko i Dubravka
najljepši pastir i vila u Dubravi.

Ti si lijep, lijepa ona; draga ona, drag si ti,

srca vam razdiona ljubav će združiti.”

Vile su se okupile, a Dubravka ih poziva da na jezeru umiju lice i nakite se cvijećem i vijencima kako
bi na taj dan bile što ljepše.

Satir Divjak veliča ljubav i govori da ljubav u starosti zaludi čovjeka ako ju nije spoznao u mladosti.

“Ljubovnik se svak spovijeda,

ljubovnik se svak govori,

i nije tega tko s pogleda

draga u ognju tvom ne gori.”

Satir Divjak je zanesen Dubravkinom ljepotom. Za sebe kaže da je hrabar i najljepši pastir u
Dubravi, stoga smatra da zaslužuje Dubravku.

Gorštak sretne Divjaka i pita ga zašto je pobjegao u goru. Po svačijem je sudu on ljepši od Divjaka
koji svojom ružnoćom plaši vile i pastire.

Divjak se na to uvrijedi i odgovara Gorštaku da njega svi vole zbog njegove ljubaznosti.

Divjak se ruga Gorštakovu sviranju, a Gorštak mu odgovara da pastiri i stada s veseljem igraju kad
on svira, a i pastiri su ga pozvali na pir kao glumca.

Divjak se hvali da je uz zvuk njegovih dipli zaplesala čak i Dubravka, a zna se da je ona najljepša vila
u Dubravi.

Gorštak ga izaziva da se natječu u sviranju pa neka se vidi tko je bolji.

Kada su završili, Divjak mu kaže da je bolji od njega i da je bolje za njega da ne svira na piru.

Nakon što Gorštak ode, Divjak ostaje sam i dođe na ideju da ukrade odjeću jednoj od vila kada se
one budu kupale u jezeru.

Zagorko tjera stado i traži vilu. Ljubdrag mu govori da se ostavi ženske ljepote jer mu ovce vuk
kolje, a vinograd mu je zapušten.
Zagorko mu govori da je pogled one za kojom žudi dovoljan da ga hrani i drži na životu. Ljubdrag
razmišlja o prošlim vremenima. Mladići su postali lijeni i nemarni i brinu samo o tome kako će
osvojiti vile.

I djevojke žive drukčijim životom. Sada sve djevojke imaju svilene haljine i samo se ukrašavaju.

Jeljenka satirica je nesretna jer ju je njezin satir Divjak napustio i otišao za drugim vilama.

“U vilah što vidiš u ovoj Dubravi,

ter slidom njih slidiš, a mene ostavi?”

Jeljenka je tužna jer nju krasi prirodna ljepota, a vile za kojima je Divjak otišao nemaju takvu
prirodnu ljepotu i čine sve da bi izgledale ljepše.

Pastiri Brštanko, Ljubmir i Tratorko su se okupili i govore da će danas odabrati najljepšu vilu. Bit će
teško odabrati najljepšu vilu jer se svaka od njih trudi biti najljepša.

Vuk satir govori Zagorku da ide u goru za vilama, a on će mu paziti na stado.

Zagorkova majka Stojna kori satira Vuka jer joj je ukrao ovcu. Stojna poteže Vuka za bradu, a on na
kraju pusti njezinu ovcu i proklinje Stojnu.

Gorštak sreće Vuka i govori mu da se ostavi jela i pića jer siromaštvo nije razlog da ne bude drag i
blizak vilama. Kada bi jednom osjetio u životu koja je radost služiti vilinoj ljepoti, odrekao bi se jela
i pića.

Vuk mu odgovara da on može tako govoriti kada ne zna kako je to kada si gladan i žedan. Gorštak
ga poziva da svira bubanj na piru.

Miljenko ponovno veliča Dubravkinu ljepotu, a Pelinka mu govori da riječi nisu dovoljne, već bi joj
svoju ljubav trebao iskazati i darovima. On odbija, jer njegova Dubravka nije lakoma.

Stojna kori Zagorka jer ostavio svoje stado, a ona ga je morala braniti od satira Vuka, ali Zagorko za
to ne mari.

Zagorko joj govori da će večeras dovesti u kuću najljepšu vilu.

Majka Stojna ne želi snahu jer vile ne brinu o kućanstvu, već samo misle na svoju ljepotu.

Jeljenka satirica preobukla se u pastira kako bi pokazala zlim vilama da ne smiju dirati tuđe
muževe. Pastiri tuku Divjaka, a Jeljenka im govori da ga puste na miru jer nije nikakva zla učinio.

Pastiri joj govore da je Divjak pokušao silom poljubiti Dubravku.

Starac Ljubdrag je bijesan jer su se danas trebali vjenčati Dubravka i Miljenko. Za njih se oduvijek
znalo da se vole i da su jedno za drugo, ali Grdan je potkupio suce zlatom i tako dobio Dubravku.

Miljenko je žalostan jer je ostao bez svoje vile koja je pripala najružnijem pastiru i odlučuje suočiti
se s njim.

Divjak zahvaljuje nepoznatom pastiru jer ga je spasio od bijesnih pastira i želi znati njegovo ime.
Usput mu se učini da pastir nalikuje na njegovu Jeljenku. Jeljenka ga pita zašto trči za vilama kada
ima svoju dragu jer pitome vile ionako ne žele divlje pastire.
Priznaje mu da je to ona preobučena u pastira i da ga je ona spasila od pastira koji su ga htjeli
istući. Divjak se pokaje i govori joj da pođu na proslavu i zahvale bogu Leru koji je spasio njihovu
ljubav.

Brštanko i Ljubdrag žale Miljenka koji je ostao bez vile. Glasnik dolazi s viješću da su Miljenko i
Dubravka ipak zajedno i upravo se sprema njihovo vjenčanje.

Brštanku i Ljubdragu nije jasno kako je Miljenko sada postao njezin zaručnik. Glasnik im ispriča da
se za vrijeme Grdanova i Dubravkina vjenčanja zatreslo tlo, nastala je buka i plamen na ognju je
potamnio, a Lerov se kip počeo tresti.

“Ali na ognju plam potamni,

pod nami se tle ustrese,

crkva od groma bukom zamni,

a stup Lerov znojaše se.

Na ovo čudo vas puk stoja

ko zapanjen, ter ne prista

Dolerija, Lero i Hoja

zvat na pomoć segaj mista.”

U crkvu je ušao Miljenko, a onda se potres umirio, buka je prestala i plamen na ognju se pročistio,
a Lerov je kip bio obasjan zrakom. Svi su prisutni znali da je to znak da su Miljenko i Dubravka
stvoreni jedno za drugo.

Glasnik im reče da je došao pozvati Brštanka za kuma, a Ljubdraga za staroga svata.

Na crkvenom obredu Miljenko i Dubravka iskazuju si ljubav. Redovnik poziva sve da slave slobodu
Dubrovnika i prinesu darove božici.

“Svak redom dar ovdi kî ima najdraži

sad našoj slobodi čestitoj prikaži.”

Redovnik pušta ptice, Miljenko daruje maslinovu grančicu, Dubravka ružu, Zagorko uzdahe, plač i
vapaj, Divjak vilinsku odjeću, Jeljenka med, Vuk čašu vina, Gorštak sviralu. Redovnik poziva narod
da radosno kliču.

“Iz svijeh tijem usti u skladu jedan glas

ovako izusti i klikni večeras:

“O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô,

uzroče istini od naše sve slave,

uresu jedini od ove Dubrave,

sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi

ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti“.”

Redovnik zahvaljuje nebesima za slobodu Dubrave.

-Pjevaju Himna slobodi

Sadržaj Dubravke alegorijski se tumači u kontekstu dubrovačkoga aristokratskoga političkog

ustroja: Dubrava je Dubrovnik, Miljenko vlastela, podmukli i ružni Grdan bogato je
građanstvo koje se želi domoći plemstva ženidbom s plemkinjama. Dubravka se tako može
razumjeti i kao politička drama koja odbacuje mogućnost sudjelovanja građanstva u
dubrovačkoj vlasti. U radnji se pojavljuje i lik ribara iz Dalmacije, kojime se sloboda
Dubrovnika stavlja u antitezu s podjarmljenosti mletačke Dalmacije, te likovi satira koji
simboliziraju ljudske poroke.
Baroknost ove drame ogleda se u alegoričnosti i stilu pisanja prepunom figurativnosti
(posebno uporabom antiteze), ali i u tome što se događaji, čak i oni ključni, često ne
prikazuju nego samo prepričavaju.