1

Naslov izvornika
Knight of Desire

MARGARET MALLORY

S engleskoga preveo
MLADEN JURČIĆ

2
 Posvećeno mojoj sestri, Cathy Carter,
posve posebnoj knjižničarki,
koja je pročitala prve stranice i osokolila me
rekavši mi da svakako nastavim,
kao i mom suprugu, Bobu Cedarbaumu, koji me podržao i
iskazao mi povjerenje, iako nije pročitao ni riječi.

3
 ZAHVALE

K ad napišete prvijenac, morate se uvelike zahvaljivati. Beskrajno sam

zahvalna svojoj književnoj posrednici, Kevan Lyon, za njezino uljudno
ophođenje, mudrost i neumornu podršku. Velika hvala izdavačkoj kući Grand
Central što su se upustili u rizik i dali priliku novoj spisateljici. Alex Logan
zaslužuje nagradu, jer me vodila kroz čitav proces objavljivanja knjige. I ona
i Amy Pierpont pružile su mi promišljene komentare koji su moju knjigu
učinili boljom. Claire Brown zahvaljujem za sjajnu naslovnicu. Ne bih bila u
prilici objaviti svoje djelo bez vodstva i podrške ostalih ljudi koji pišu
romanse. Hvala pripadnicima i pripadnicama Olympije i ograncima udruge
Američki autori romansi u Greater Seattleu, dobrovoljnim sucima na
natjecanjima, voditeljima na simpoziju pisaca u Emerald Cityju i prijateljima
koji su mi upućivali svoje prosudbe.
Zahvaljujem i svom ocu koji me naučio sve o junacima. Neki su ljudi časni
zato što su im drugi služili kao primjer, dok su neki, poput mog oca i glavnog
junaka ove knjige, izabrali ostati časni unatoč svemu. Hvala i majci koja je
vjerojatno razlog što su svi moji ženski likovi snažni.
Cijenim sve prijatelje i članove obitelji koji su mi pružili izvanrednu
podršku kad sam odlučila promijeniti zanimanje i posvetiti se nesigurnom
životu književnice. Posebne zahvale upućujem Cathy, Sharon, Nancy, Laurie
i Ginny, koje su čitale inačice rukopisa dok još ni sama nisam znala što radim.
Najtoplije pohvale upućujem mužu. Kad sam htjela ostaviti posao kako bih se
posvetila pisanju, rekao mi je: „Kako god ti hoćeš, draga“, i to upravo u
trenutku kad smo trebali podmiriti prve rate školarine za koledž. Takvu
uviđavnost nitko ne može nadmašiti.

4
 PROSLOV

Dvorac Monmouth
Engleska, blizu granice s Walesom
Listopad godine 1400.

P robudio se kad su zaškripala vrata štale.

William je podignuo glavu sa slame i osluhnuo, a ruka mu je nagonski
pošla prema drški mača. Čuo je tihe korake kako prelaze preko poda, pa
je nečujno ustao, jer osoba koja je u tako kasni sat ušla u štalu nikako ne može
imati dobre namjere.
Duž niza konja kretala se osoba s kapuljačom koja je nosila svijeću, a
životinje su podizale glave i frktale. Dok je William čekao, uljez je ispružio
ruku da upali svjetiljku koja je visjela na stupu. Bez obzira na to što je ta
osoba htjela, vatra je bila veća opasnost. Istoga trenutka kad je pojava ugasila
svijeću, William je u tri koraka hitro prešao razdaljinu između njih.
Kad se bacio prema njemu, uljez se okrenuo.
William je vidio da se vrtloži suknja, a onda je ugledao i lice djevojke koja
je od zaprepaštenja raširila oči. Nagonski ju je zagrlio i u zraku se okrenuo
kako bi joj ublažio pad trenutak prije nego što su tresnuli na pod.
- Molim Vas da mi oprostite - ispričao se dok je ustajao, izvlačeći svoje
udove ispod njezinih. - Jesam li Vas ozlijedio?
Htio joj je pružiti ruku kako bi joj pomogao da ustane, ali podignula se
isto tako brzo kao i on, a kosa joj se poput naleta svijetlih valova nesputano
rasula iz kapuljače. Stajala je i oprezno ga motrila, malo se nagnuvši naprijed,
a William je zurio u nju. Kako je mogao pogriješiti i pomisliti da je ta ljupka,
naoko krhka djevojka, muškarac? Sudeći po lijepoj svilenoj haljini koja je
provirivala kroz otvor u ogrtaču, napao je damu iz višeg staleža. Krasile su
je profinjene crte lica, a usnice je malo razdvojila.
William je škiljio na mutnom svjetlu, pokušavajući raspoznati kakve su
joj boje oči. Bez razmišljanja je ispružio ruku da joj izvadi slamku iz kose, ali
povukao se kad je primijetio da u njezinoj ruci svjetluca oštrica. Lako joj je
mogao oduzeti oružje, ali uznemirio se vidjevši da ju je uplašio.

5
 - Tko ste Vi i što radite ovdje? - oštro je upitala teško dišući, a oštricu mu
je uperila ravno u srce. - Smjesta odgovorite, jer ću inače početi vikati i tako
dozvati stražara.
- Vitez sam u službi grofa od Northumberlanda - izjavio je umirujućim
glasom. - Kasno sam stigao, a dvorana je bila puna gostiju, pa sam odlučio tu
prespavati.
Nije joj htio reći da se zapravo skriva u štali. Kad je večeras u dvorani
predao Northumberlandovu poruku, krajičkom oka ugledao je dotičnu
udovicu koju je poznavao s dvora. Kako je više volio spavati sam, brzo je
pobjegao.
- Sad kad znate zašto sam ovdje, mogu li to isto pitanje postaviti Vama? -
obratio joj se, nakrenuvši glavu. - Mislim da baš Vi ne biste smjeh tako kasno
biti vani.
Nije odgovorila, ali je čak i u slabom svjetlu primijetio da su joj se obrazi
zacrvenjeli.
- Svakako znate da je za mladu damu opasno da u ovo doba noći sama
luta unaokolo... Naročito zato što je dvorac pun muškaraca, a vino teče u
potocima.
- Nisam mogla spavati - odgovorila je prkosno, oštrim glasom - pa sam
htjela malo jahati.
- Ne možete izjahati sami u ponoć! - ustvrdio je, a onda je tiše dodao: -
Doista, niste valjda tako budalasti.
Stisnula je usnice, a oči su joj zabljesnule; tada mu je na um palo
uznemirujuće objašnjenje.
- Ako ste se pošli sastati s nekim muškarcem, znajte da Vas ne cijeni, jer
Vas inače ne bi pozvao da tek tako izađete. - Procijenio je da joj je oko
šesnaest godina, što je značilo da je otprilike šest godina mlađa od njega.
Pretpostavio je da se tako naivno ponaša zato što je vrlo mlada.
- Da trčim k nekom muškarcu? - upitala je, zakolutavši očima koje je
podigla prema stropu. - To bi uistinu bilo glupo.
Stavila je nož u korice za pojasom, jer je očito zaključila da joj William
ipak nije prijetnja. Prije nego što je stigao osjetiti olakšanje, okrenula se i
uzela uzde što su visjele na stupu pokraj nje.
- Sad idem - izjavila je držeći uzde.
- Ne mogu Vam to dopustiti - odgovorio je, pitajući se kako da je zaustavi.
Obadvoje bi se našli u ozbiljnoj nevolji kad bi je u sitne sate odnio u njezine
odaje dok bi se ritala i vrištala.
- To svakako može čekati do jutra - naglasio joj je.

6
 Tako je smrknuto i napeto zurila u njega da se upitao kakvu će varku
upotrijebiti da ga zaobiđe.
- Hoćete li me pustiti ako Vam kažem zašto ne mogu čekati - napokon mu
se obratila.
Kimnuo je glavom, iako ju je još uvijek htio zadržati pod svaku cijenu.
- Sutra se moram udati.
Val razočaranja koji ga je zapljusnuo kad mu je to rekla zatekao ga je
nespremnog. Iako su ga izvijestili da u dvorcu vlada takva vreva upravo zbog
vjenčanja, nije mu bilo ni na kraj pameti da bi mladenka mogla biti upravo
ova djevojka, koja se doimala tako ljupko da ga je gotovo zaboljelo.
Kad joj nije ništa odgovorio, očito je zaključila da će morati još ponešto
objasniti kako bi ga nagovorila da je pusti. - Ne očekujem da će to za mene
biti sretan brak - dodala je, podignuvši glavu. - Moj je zaručnik čovjek koji mi
se ne može sviđati, a još manje mu se mogu diviti.
- Onda to morate reći ocu, pa će se predomisliti. - Još dok je govorio, bilo
mu je jasno da je za takvo što prekasno, jer vjenčanje je zakazano za sutra.
- Jedina sam nasljednica važnoga dvorca - nastavila je nestrpljivo. - Ne
mogu očekivati da će moj otac, a ni sam kralj, uzeti u obzir moje želje kad
budu odlučivali o tome kome će pripasti to zdanje.
- Što sve možete prigovoriti svom zaručniku? - Nije imao pravo ispitivati
je o tome, ali htio je znati. Pitao se hoće li se to mlado, nevino stvorenje udati
za kakvog starog razvratnika koji bi joj mogao biti djed, jer takvo što bilo je
prilično uobičajeno. - U njemu se skriva opačina, vidjela sam to. - Motrila ga
je izravno i ozbiljno. - Nije čovjek kojemu bi se moglo vjerovati.
Čuvši njezin odgovor, ponovno se iznenadio, no nije dvojio da mu je rekla
istinu, barem kako ju je ona vidjela.
- Sutra ću udovoljiti očevoj i kraljevoj želji i udat ću se za toga čovjeka. Od
toga časa morat ću raditi ono što bude htio moj muž, jer ću biti dužna pokoriti
mu se.
Naravno, William je razmišljao o tome kako će morati lijegati s tim
čovjekom u krevet, a pritom se pitao razumije li ona doista što sve te njezine
riječi podrazumijevaju.
- Morate mi dopustiti da noćas uživam u posljednjim satima slobode -
rekla je odlučno. - Ne tražim previše.
Njezin sugovornik mogao joj je reći da bi trebala imati povjerenja u očevu
i kraljevu prosudbu, jer njih dvojica ne bi je tek tako predali nevrijednu
čovjeku, ali ni sam nije u to vjerovao.
- Jahat ću s Vama - rekao je - ili uopće nećete ići.

7
 Suzivši oči, dugo ga je i pažljivo motrila. Iza leđa mu je sjala svjetiljka, pa
ga nije mogla vidjeti ni približno tako dobro kao on nju. Bila je to dvostruka
korist, jer nije ju htio uplašiti. Znao je da njegove snažne crte i ozbiljan izraz
lica, unatoč tome što je mlad, zrače nečim od čega zebu čak i iskusni ratnici.
- Dopustite da ja to učinim - zamolio je, ispruživši ruku da uzme uzde, a
kad je naposljetku kimnula glavom i spustila ih na njegov dlan, gotovo je
naglas uzdahnuo od olakšanja.
Dok je osedlavao konje, pokušavao je zanemariti glas koji ga je negdje
otraga u glavi upozoravao da je sve to ludost. Tako mi bradatih bogova, sam
kralj je imao prste u dogovaranju tog braka, pomislio je. Kad bi Wîlliama
uhvatili da je samu vodi nekamo u noć, i to večer prije vjenčanja, kralj bi ga
živog oderao.
- Sagnite glavu - poučio ju je dok su jahali kroz vanjsko dvorište dvorca
prema izlazu. - Pazite da Vam ogrtač prekriva haljinu, a i svaki uvojak te
svijetle kose.
Stražari su se sjetili da je William došao noseći poruke iz
Northumberlanda i da su ga nazvali „postavljač kraljeva“, pa nisu pravili
nevolje.
Njih dvoje izjahali su u hladnu zvjezdanu noć, a kad su došli do staze koja
je vodila duž rijeke, djevojka je preuzela vodstvo. Jahala je brzo, kao da je goni
sam đavao. Kad je najzad zaustavila konja zategnuvši uzde, William je zastao
pokraj nje, a konj mu je teško disao.
- Hvala Vam što me pratite. - Rekavši to, tako mu se ljupko nasmiješila da
ga je nešto stegnulo u prsima.
Motreći je, ubrzano je disao. Bila je zadivljujuće lijepa, jer lice joj je
blistalo od sreće, a njezina svijetla kosa sjajila se na mjesečini. Kad je raširila
ruke, zabacila glavu i nasmijala se zvijezdama, posve je prestao disati.
Prije nego što se uspio sabrati, skliznula je s konja i otrčala do riječne
obale, a on je svezao konje i požurio za njom. Odbacivši misli o tome kako je
za njih vrlo opasno što su ovdje, raširio je ogrtač na vlažnu travu pod drvetom
kako bi ondje sjela.
Šutke se smjestila uz njega, usredotočeno motreći svijetlu mrlju
mjesečine koja se odražavala na tamnoj površini brze rijeke ispod njih. Dok
je gledala vodu, proučavao joj je profil i udisao njezin miris. Već je pomislio
da je odavno zaboravila da ima pratitelja, kadli se napokon javila.
- Zauvijek ću se sjećati ove noći - ustvrdila je, kratko mu stisnuvši ruku. -
Zadržat ću je u srcu kao radosno sjećanje za one trenutke kad će mi zatrebati
takva utjeha.
Kad ga je dotaknula, uhvatio ju je za ruku i nije ju puštao.

8
 Ponovno je utihnula, pa je osjetio da je, za razliku od njega, u mislima
ponovno odlutala daleko odavde. Iako je imao iskustva sa ženama, i njega
samoga iznenadila je činjenica da je tako snažno osjećao nazočnost te
djevojke. Oživjela su mu sva osjetila, jer je tako je snažno osjećao njezinu
blizinu da je imao osjećaj da mu koža titra, no ujedno ga je prožela i duboka
sreća što naprosto sjedi ovdje s njom i gleda rijeku u hladnoj jesenjoj noći.
Poželio je da nikad ne ode odavde.
Kad se stresla, prisilio se da razbije čaroliju. - Hladno Vam je i već Vas
predugo nema u dvorcu. Ako netko primijeti da ste otišli...
Nije završio. Znala je isto tako dobro kao i on kakva bi nesreća uslijedila
kad bi je uhvatili. Pomirivši se sa sudbinom, dopustila mu je da joj pomogne
dok je ustajala.
Na povratku nisu jahali onako brzo, već su ovaj put kaskali jedno uz
drugo, i dalje gotovo bez riječi. William je sve to nastojao duboko utisnuti u
sjećanje: mjesečinu, mračnu rijeku i tiho frktanje konja. Znao je da neće
zaboraviti tu djevojku.
Stražari na ulaznim vratima propustili su ih bez riječi, a kad su dojahali
do štala, pomogao joj je da siđe s konja. Srce mu je jače zakucalo, a u glavi mu
se vrtjelo dok ju je spuštao, jer je osjećao da rukama obavija njezin vitki struk.
Motrio ju je, osjetivši najednom tako žarku čežnju da mu je zastao dah.
Spustio je pogled na njezina usta. Tek kad je zakoračila unatrag, postao je
svjestan da ju je htio poljubiti. Bilo bi to pogrešno iz brojnih razloga, ali ipak
je od srca žalio što to nije učinio. Uzdahnuvši, ostavio ju je čim su ušli kroz
vrata i odveo konje dublje u štalu, gdje je bilo mračno kao u rogu.
Kad se vratio, prošaptala je: - Vrlo sam Vam zahvalna.
- Gospo, spasio bih Vas od tog braka kad bih znao kako - brzo je
odgovorio, iako nije očekivao da će izreći budalaste riječi koje su mu bile u
srcu. U vještini mačevanja dorastao je svakom protivniku, ali za ovu bitku nije
imao oružje. Jednoga dana postat će osoba na koju se može računati, moćan
čovjek s mnogim imanjima, ali ovako, kao vitez bezemljaš, samo bi je izložio
opasnosti kad bi se upleo u ono što je osmislio kralj.
- Izvršit ću svoju dužnost i postupiti prema očevim i kraljevim željama -
odlučno je izjavila - ali zahvaljujem Vam što želite da je drugačije.
Poželio je da je bolje vidi, pa ga je taj iznenadni poriv potaknuo da ispruži
ruku i prstom joj prijeđe po liniji obraza. Prije nego što je bio svjestan što
radi, obujmio joj je lice dlanovima, a onda je osjetio da se nagnula prema
njemu. Ovoga puta nije se zaustavio.
Vrlo nježno dotaknuo je svojim usnama njezine... Već pri prvom doticaju,
njime je prostrujao nalet žudnje, i to tako snažno da je osjetio vrtoglavicu i
slabost u koljenima. Čvrsto je pritisnuo svoja usta uz njezina. U pobješnjeloj

9
žudnji osjetio je, kao kroz maglu, da je njezin poljubac posve nevin. Prisilio se
da ruke zadrži ondje gdje su bile i da se ne preda neodoljivoj potrebi za
njezinim tijelom. Da je i najmanjim znakom odala da je već prije pošla tim
putem, bio bi je uzeo na slami koja je ležala oko njih.
Prekinuo je poljubac i zagrlio je. Zatvorivši oči, držao ju je u naručju i
čekao da mu se smiri srce koje je snažno tuklo. Neka mu se Bog smiluje, što
se to s njim dogodilo? Ta djevojka mu je slijepo vjerovala, ni ne sluteći u
kakvoj se opasnosti nalazi.
Pustio ju je iz zagrljaja, progutavši knedlu koja mu je zastala u grlu. Nije
bio u stanju smisliti što bi rekao, a k tome ionako nije mogao govoriti. Polako
i pomno navukao joj je kapuljaču i ugurao joj kosu u nju, a onda je pustio da
mu ruke padnu niz tijelo kao da su mu veliki teret.
- Nisam htjela da moj prvi poljubac bude s njime - priznala je kao da mora
objasniti zašto mu je dopustila da je poljubi.
Utroba mu se zgrčila od pomisli na sve ono što će prvi put doživjeti s tim
čovjekom.
Hitro je zakoračila naprijed, a onda se podigla na prste i usnicama lagano
dotaknula njegove. Već je u sljedećem trenutku trčala, čvrsto se zavivši u
ogrtač.

***

William je još godinama sanjao o toj noći; u njegovim snovima njih dvoje
stajali su pokraj rijeke, obasjani mjesečinom, dok ju je on držao u naručju i
poljupcima joj uklanjao zabrinutost i strah s lica. U njegovim snovima on ju
je spasio od nesretne sudbine.
U njegovim snovima bila je njegova.

10
 PRVO POGLAVLJE

Dvorac Ross
Engleska, blizu granice s Walesom
Lipanj godine 1405.

G ospa Mary Catherine Rayburn sjedila je na klupi u svojoj spavaćoj sobi i

čekala vijesti. Ako je kraljević na vrijeme primio njezinu poruku, kraljeva
vojska dosad je već trebala uhvatiti njezina muža, zajedno s pobunjenicima.
Podignuvši široki rukav tunike, pregledala je ruku pod snopom sunčeve
svjetlosti koja je padala kroz uske prozore. Modrice su blijedjele, jer
Rayburna nije bilo već četrnaest dana. Pustila je da rukav padne natrag pa je
naslonila glavu na kameni zid iza sebe.
Cijelo to vrijeme njezin muž nijednom nije pomislio da ga je izdala, ali sad
će znati. Osim onih koji su otišli s njim, ona je bila još jedina osoba u dvorani
u trenutku kad je Rayburn obznanio vrijeme i mjesto svog sastanka s velškim
pobunjenicima.
Zabila je lice u dlanove koji su joj se tresli i molila se da nije pogriješila.
Što je drugo mogla učiniti? Kralj će povjerovati da je Rayburn izdajica samo
ako ga zatekne u društvu pobunjenika.
Ako njezin muž neopaženo pobjegne, vratit će se i ubiti je, a što će onda
biti s Jamiejem? Nije mogla zamisliti da njezin sin ostane sam na svijetu s tim
čovjekom.
Hladnoća kamenog zida probijala se i kroz tešku tapiseriju iza njezinih
leđa, pa se stresla. Teška groznica smirila joj se tek prošle noći. Posljednja je
podlegla bolesti koja je bila zahvatila čitav dvorac.
Iscrpljena, zatvorila je oči, pitajući se kako je dospjela ovamo. U mislima
se vratila na početak, prije nego što je Rayburn izdao kralja, a ona potom svog
muža.
Kad je kralj izabrao Rayburna da s njom sklopi brak, bio je posve siguran
da mu je taj plemić odan. U šesnaestoj godini bila je pravi dobitak za svakog
ženika. Kao plemkinja posjedovala je vrlo rijetku i privlačnu odliku: bila je
jedina nasljednica svoga bolesnog oca, štoviše, trebala je naslijediti jedan od
najvećih dvoraca u velškom pograničnom području, u strateški važnom
kraju na granici između Engleske i Walesa. Upravo se zbog toga kralj osobno
zanimao za njezin brak.
11
 Kad joj je bilo deset godina, zaručila se s mladićem čija je obitelj, kao i
njezina, bila usko povezana s kraljem Richardom. No ta je veza izgubila sjaj
onoga trenutka kad je Henry Bolingbroke preoteo englesko prijestolje. Zato
je Catherinein otac bio zadovoljan što je njezin zaručnik bio tako uviđavan da
je vrlo brzo nakon toga pao s konja i slomio vrat. Kad se novi kralj „ponudio“
da joj izabere muža, njezin se otac radovao što mu se pružila prilika da mu
pokaže svoju odanost.
Kralj Henry pomno je razmatrao svoje opcije, mašući djevojkom kao
kakvom nagradom za moćnike koje je želio pretvoriti u svoje dužnike. No kad
je njezin otac teško obolio, i to upravo u trenutku kad su se Velšani pobunili,
kralj je brzo djelovao. Dvorac Ross i okolne pogranične krajeve naprosto je
morao ostaviti u vlasti snažne osobe koja će ih braniti.
Dok je njezin otac ležao na samrti, kraljevi vojnici otpratili su je do dvorca
u obližnjem Monmouthu, gdje se trebala vjenčati.
Prekrižila je ruke na prsima i njihala se dok su joj navirala sjećanja. Znala
je da je Rayburn hladan čovjek, tako da od njega nije ni očekivala nježnost, no
prve bračne noći ipak se zaprepastila, jer jedva da je uspio oduzeti joj
nevinost.
Sve je to za nju bilo novo, tako da joj je upravo ta činjenica omogućila da
njezin prvi put prođe bez većih potresa. Muž joj je zapovjedio da pogasi sve
svijeće i da ga tiho čeka u postelji. Tek je poslije shvatila da su zvuci što ih je
čula u mraku značili da se njezin novi muž dira kako bi se pripremio za svoju
zadaću.
Nije bilo ni poljubaca ni milovanja, ali se barem sve skupa odigralo brzo.
Čim je završio svoj posao, ostavio ju je, a ona je cijelu noć plakala, uvjerena
da joj život naprosto ne može postati još gori.
Bila je tako naivna.
Jednom tjedno posjećivao ju je u spavaćoj sobi, jer je htio da ostane
trudna pod svaku cijenu. Pokušavala je prečuti prljavštine što joj ih je govorio
u uho i pretvarala se da ne osjeća grube ruke koje joj trljaju bedra i zadnjicu.
Prisilila bi se da ne misli ni na što dok je on na njoj roktao, zabijajući se u nju.
S vremenom mu je obavljanje te dužnosti postalo vrlo teško, a kad je ne
bi mogao izvršiti, tukao bije. Ponekad bi ga upravo to nasilje dovoljno
uzbudilo da uspije izvršiti potrebnu radnju. Počeo bi se opijati prije nego što
bi došao k njoj, a od pića bi postao još više nasilan.
Nekim čudom je zatrudnjela, što joj je spasilo život. Rayburn još uvijek
nije imao nikakvih olakotnih karakteristika, ali prestao ju je zlostavljati u
spavaćoj sobi.
A onda, prije nekoliko tjedana, zaključio je da mora dobiti „još jednog
nasljednika, za svaki slučaj.“

12
 Nije žalila zbog svog postupka, jer učinila je to da se spasi, a i da kraljeviću
Harryju osigura krunu. Jednoga dana Harry će postati veliki kralj kakvoga
Engleska zaslužuje. Ipak, pritisak što ga je Catherine osjećala zbog svoje
spletke posve ju je iscrpio.
Kapci su joj otežali, a misli su joj odlutale u utješna sjećanja na djetinjstvo
kad se s Harryjem igrala u Monmouthu. Bilo je to sretno doba, prije nego što
joj je majka umrla, a njezin prijatelj još nije postao kraljević. Sklupčala se na
tvrdoj klupi i pustila da joj se oči same zatvore.
- Gospo, zašto ste ustali iz postelje? - Služavkin glas prenuo je Catherine
iz nemirna sna.
- Što je? - upitala je, pridižući se u sjedeći položaj.
- Dvorcu se približavaju naoružani ljudi - odgovori služavka glasom
visokim od napetosti.
- Čiju zastavu nose? - zanimalo je Catherine.
- Kraljevu, gospo.
Zapljusnuo ju je takav val olakšanja da se morala pridržati za klupu.
- Što to znači, gospo? - upita je njezina sugovornica, objema rukama
gužvajući pregaču.
- Ne znam. - Catherine je pokušavala govoriti ohrabrujućim glasom. - Ali
ne bismo trebale imati straha ako su u pitanju kraljevi ljudi.
Ako su uhvatili Rayburna, zašto bi kralj slao naoružane ljude ovamo, u
dvorac Ross? Možda je njezin muž pobjegao, pa ga sada traže. Bi li se došao
ovamo sakriti? U grlu je osjetila paniku, ali prisilila se da ostane mirna.
Ne, teško da bi se Rayburn vratio ovamo ako su razotkrili njegovu izdaju.
Prijetilo bi mu pogubljenje ili zatvorska kazna; sigurno bi pobjegao na
Kontinent. Bila je gotovo sigurna u to!
- Gospo, kraljevi vojnici već su gotovo na vratima, a ljudi čekaju da im
kažete što da čine.
- Pridošlice nose kraljevsku zastavu, stoga im moramo otvoriti -
odgovorila je. - A ljudima recite da čekaju dok ne dođem.
- Ali previše ste slabi, gospo. Ne smijete...
Catherine podignu ruku, prekinuvši svoju služavku: - Pomozi mi da se
odjenem. Moram doznati kakve vijesti donose.
Ustala je, oslanjajući se na ruku svoje pomoćnice. Isprva joj se u glavi
vrtjelo, ali taj osjećaj brzo je prošao. Kad joj je služavka pokazala prvu haljinu,
Catherine je potvrdno kimnula glavom, a onda joj je dopustila da je odjene.
Zaokupljalo ju je samo jedno pitanje: zašto bi kralj poslije bitke slao svoje
ljude ovamo?

13
 - Nema vremena za to - rekla je kad je služavka izvadila ukras za glavu što
su ga pomno izradili od plavog brokata. - Morat ću se zadovoljiti mrežicom s
draguljima.
Ne osvrćući se na sluškinjine prigovore, Catherine je savila kosu u punđu
i gurnula je pod mrežicu. Čim joj je služavka na glavu stavila kolut koji je
držao ukrasnu mrežicu, Catherine joj je rekla da otrči do vrata dvorca i
odnese poruku, a kad je vidjela da je pred vratima njezine spavaće sobe čeka
Jacob, laknulo joj je. Sa zahvalnošću je prihvatila ruku koju joj je starac pružio
i nasmiješila se pogledavši njegovo lice ogrubjelo od izloženosti suncu i
vjetru.
- Dopustite da Vas ispričam posjetiteljima - rekao je, zabrinuto nabravši
obrve. - Javit ću im da ste vrlo bolesni i da ih niste u stanju dočekati.
- Hvala, Jacobe, ali moram to učiniti - odgovorila je. - Nitko neće zakoračiti
unutar zidova dvorca dok se ne uvjerim da ih je doista poslao kralj. - I dok ne
doznam što hoće, pomislila je.
Kad je naposljetku izašla iz dvorca, nakon što je toliko dana provela u
mraku spavaće sobe, isprva je zbog jarkoga sunca malo što vidjela. Osjetila je
slabost, ali dok je koračala preko unutrašnjega, a onda i vanjskoga dvorišta,
svjež zrak pročistio joj je misli. Pola posluge čekalo je blizu glavnoga ulaza, sa
zebnjom se pitajući tko su ti naoružani ljudi s druge strane vrata.
Čim ju je njezin sin ugledao, otrgnuo se od Alys i rukama obgrlio majčine
noge, a ona je kleknula da ga poljubi.
- Jamie, ostani ovdje s Alys dok ja razgovaram s tim ljudima - obratila mu
se čvrstim glasom. - Nemoj izlaziti van. - Preko njegove glave dobacila je
značajan pogled kućepaziteljici, koja joj je odgovorila brzo kimnuvši glavom.
Kad je Catberine ustala, pred očima su joj sijevnule sjajne iskre. Još se nikada
nije onesvijestila, stoga nikako nije mogla dopustiti da se to dogodi u ovom
trenutku. Izvršit će svoju dužnost i zaštititi kućanstvo!
Ostalima je mahnula da se povuku, a onda je sama pošla na glavni ulaz.
Kad je dala znak glavom, muškarci su uz tupi udarac spustili pomični most
preko osušenoga obrambenog jarka.
Kroz željeznu rešetku na vratima ugledala je jahače na drugoj strani
jarka. Imali su tvrde izraze lica, kao da su prošli kroz mnoge borbe, a bili su
se pripravni i dalje boriti.
Okrenula se i izdala zapovijed: - Podignite rešetku, ali pripremite se da je
na moj znak ponovno spustite.
Željezni je lanac zveketao i škripao dok su ljudi okretali ručicu i polako
dizali rešetku, a kad je bila dovoljno visoko, Catherine je prošla ispod i izašla
na pokretni most. Vidjela je da su se vojnici koji su čekali iznenadili, ali se
nisu ni pomaknuli, što je bilo upravo ono što je htjela postići.

14
 ***

Dok su jahali prema dvorcu Ross, William Neville FitzAllan u mislima se

neprekidno vraćao na ženu tog izdajice, koja je sada postala udovica. Upravo
su zbog posljednje poruke koju je gospa Rayburn uputila princu uspjeli
uhvatiti i pogubiti njezina muža. Rayburn je zaslužio takvu sudbinu, ali kakva
to žena može godinama s nekim dijeliti postelju, a onda ga izdati njegovim
neprijateljima?
William se smrknuto pitao je li bila nevjerna i na druge načine. Držao je
da je to više nego vjerojatno. Prema njegovu iskustvu, žene iz tog staleža
rijetko su bile vjerne. Žensko ponašanje nije podlijegalo viteškim idealima
odanosti i časti. Možda je izdaju svog muža razotkrila zbog želje za drugim
muškarcem, a ne iz odanosti prema Lancasteru.
Bez obzira na njezine pobude, i on i kralj imali su razloga da joj budu
zahvalni, no ta je gospa sada postala politički problem za vladara.
Kralj Henry nije čvrsto držao krunu u svojim rukama, pa je morao
otposlati snažnu poruku da će zajedno s izdajicama strogo kazniti i
pripadnike njihovih obitelji. Tu poruku najprije su trebale dobiti moćne
obitelji. S obzirom na to da je bila supruga engleskog velikaša u pograničnom
području koji se okrenuo protiv kralja, gospu Rayburn trebali bi poslati u
Tower, gdje je zatvorenicima često prijetila „slučajna smrt“.
S druge strane, kraljević Harry tvrdio je da mu je upravo ona poslala
nepotpisanu poruku o pobunjeničkim snagama, no u tu je priču vjerovalo
malo kraljevih ljudi, a čovjeka koji je prenio poruku nisu mogli pronaći.
Kralj je imao vlastito mišljenje o tome što se dogodilo, no istina ionako
nije bila važna. Pogranični dvorac nije mogao ostati u rukama žene, i to usred
pobune. Navodno odani velikaši s granice vladaru su zadavali gotovo isto
toliko brige kao i pobunjenici. Ako netko od njih silom ili pomoću braka
preuzme dvorac Ross, kralj će ga teško vratiti, stoga je htio da ta utvrda bude
u rukama čovjeka kojega on sam izabere.
Vladar je izabrao upravo Williama, koji je svoju odanost dokazao u
najtežim iskušenjima. Štoviše, kralj je uvidio da William duboko žudi za
svojim imanjima, a kad ih jednom uspije dobiti, nitko živ mu ih neće preoteti.
Dvorac Ross bit će siguran u njegovim rukama.
Toga jutra William je vodio napad, a neprijatelje je zatekao nespremne.
Po kraljevoj zapovijedi jedan od stražara usmrtio je Rayburna još na bojnom
polju. Tek što je izdajici pala glava s ramena, kralj je objavio da su
pobunjenikova imanja zaplijenjena i da ih daruje Williamu.
I tako je taj plemić ravno s bojnoga polja odjahao da osigura svoju
imovinu, i to dok mu se krv neprijatelja još nije ni osušila na vojničkom

15
kaputu, no morao je za tu povlasticu platiti posebnu cijenu, jer kralj je u
njegove ruke stavio sudbinu žene toga izdajice.
Upravo je William morao izabrati hoće li tu gospu poslati u London, gdje
će je zbog muža izdajice zatvoriti u Tower, ili će je spasiti tako da je oženi.
Kralj je s njim poslao biskupa koji će Williamu, ako se odluči oženiti, udijeliti
posebno dopuštenje da objavi sklapanje braka. Kralj je dobro poznavao svog
čovjeka.
Kad bi zatočili gospu Rayburn, kraljević bi pobjesnio. Kralj je još i mogao
zanemariti njegove osjećaje, ali William to nikako nije smio, jer će mladi
Harry jednoga dana postati njegov kralj. William bi se oženio tom udovicom
bez obzira na sve, jer već po svojoj naravi nikada ne bi mogao dopustiti da zlo
snađe ženu ili dijete ako on to može spriječiti.
Kad je dospio na vrh sljedećeg brežuljka, misli su mu skrenule s problema
Rayburnove udovice. Povukavši konja za uzde, zastao je da prvi put uživa u
vidiku koji se pred njim pružao, jer bilo je to njegovo novo imanje. Iza bujnih
zelenih brežuljaka nastavljala su se polja s ljetinom, okružujući dvorac koji
se smjestio na naravnoj uzvisini pokraj vijugave rijeke.
Bila je to dojmljiva utvrda s dva prstena koncentričnih zidova podignutih
oko staroga četvrtastog zdanja.
Pored njega se zaustavio njegov zamjenik Edmund Forrester. - Dvorac je
na rijeci i lako ga je braniti - primijetio je s odobravanjem.
William kimnu, ne skidajući oči s utvrde. Cijeloga života želio je takvo što.
U kućanstvu njegova oca dobro su se brinuli o njemu, ali nije imao nikakva
prava i nije smio ništa potraživati. Položaj mu je uvijek bio klimav, nesiguran,
a sad napokon posjeduje svoja imanja i naslov koji objavljuje njegovo mjesto
u svijetu.
Kad bi barem John bio tu s njim, i to baš danas! Od smrti njegova brata
prošle su četiri godine, a Williama je još uvijek prožimao jak osjećaj gubitka.
John je bio jedina osoba s kojom je bio istinski povezan, no ipak mu je bilo
drago što je uz njega Edmund s kojim se tijekom duge četiri godine zajedno
borio na sjeveru. William je vjerovao samo nekolicini ljudi, a Edmund je bio
među njima.
Podboo je konja pa je svoje ljude galopom poveo niz stazu prema dvorcu,
a srce mu je snažno tuklo od iščekivanja. Iako su stražari na zidinama
vjerojatno vidjeli kraljevu zastavu još dok su se jahači približavali,
stanovnicima dvorca ipak je trebalo nesnosno dugo da otvore vrata. William
je već bio bijesan kad su napokon spustili pokretni most.
Kad su podignuli rešetku, ispod nje je, sagnuvši se, prošla vitka mlada
žena, a onda je posve sama izašla na pokretni most.

16
 William je škiljio zbog sunca, pokušavajući je bolje promotriti. Dok je
stajala ondje, posve pribrano zureći u njih, u njezinu stavu bilo je nečega što
je njegove ljude natjeralo da se nemirno meškolje u sedlima.
Taj njezin potez bio je tako odvažan da se William s uvažavanjem
nasmiješio. Očito je namjeravala stražarima pružiti priliku da iza nje spuste
rešetku ako se pokaže da on i njegovi ljudi imaju neprijateljske namjere. No
njezina zamisao imala je manu, jer dvorac bi možda spasili, ali nikako ne bi
izbavili gospu.

17
 DRUGO POGLAVLJE

C atherine je pogledom prelazila po vojnicima koji su se postrojili na drugoj

strani isušenoga jarka i čekala da se jedan od njih izdvoji i priđe joj. Bili
su opremljeni punim i žicanim oklopima, a konji su se doimali kao da su ih
jahači nesmiljeno tjerali. S njima je jahao i crkveni dostojanstvenik, čija se
sjajna bijela halja isticala u mnoštvu uglačanih kovanih oklopa.
Promatrala ga je kako silazi s konja i prilazi pokretnom mostu. - Oče
Whitefield! - uzviknula je, ali stari prijatelj njezina oca srećom nije čuo kad
mu se odviše jednostavno obratila. Sjetila se da je svećenik brzo napredovao
u Crkvi otkako je Henry preuzeo prijestolje, pa mu se duboko poklonila,
kleknuvši u koljenu.
- Drago mi je što se ponovno vidimo, dijete - pozdravi je biskup ispruživši
ruke.
- Što sve to znači, Preuzvišeni? - prošaptala je. - Zašto je kralj ovamo
poslao naoružane ljude?
- Donosim ti kraljevu poruku - izvijesti je biskup glasom koji se odbijao
od zidina dvorca.
Kakva to poruka zahtijeva nazočnost biskupa i vojske?, pitala se.
- Zao mi je što ti to moram javiti, dijete - nastavi velikodostojnik tapšajući
je po ruci - ali danas su ubili tvog muža.
- Hvaljen budi Bog! - poviče Catherine i padne na koljena. Čvrsto je
stisnula oči, a ruke je sklopila pred licem. - Neka je hvala Bogu! Hvaljen budi
Bog!
- Gospo Catherine! - zaurla biskup iznad nje. - Moraš moliti Boga da ti
oprosti takav grijeh!
Znala je da je sagriješila time što je mužu željela smrt, ali Bog joj je u svojoj
beskrajnoj mudrosti odgovorio na molitve, pa je Rayburna uklonio s ovoga
svijeta.
Hvaljen budi Bog, neka je hvala Bogu, hvala Bogu!
-... Sramotno, neženstveno ponašanje...
Bila je tek mutno svjesna da biskup još uvijek govori, ali nije se osvrtala
na njega, nego se i dalje molila.
- Mary Catherine!
Kad je biskup povikao njezino ime, otvorila je oči.

18
 - Ustani, ustaj - zapovjedio je, povlačeći je za ruku. - Moram ti još nešto
reći. - Iz halje je izvukao pergament, a onda je slomio pečat i razmotao
poruku. Držeći pergament u ispruženim rukama, dostojanstveno ju je
pogledao preko ruba, a onda je stao čitati: - Sva imanja... Zaplijenjena su u
korist krune... A dodijeljena su... Za vjernu službu...
Catherine nije uspijevala raspoznati riječi, jer u glavi joj se vrtjelo dok je
biskup jednolično naklapao.
- Jednostavnim jezikom rečeno - objasnio je motajući pergament - kralj je
Rayburna lišio naslova, a k tome je zaplijenio svu njegovu imovinu,
uključujući i dvorac Ross. Sve poklanja čovjeku koji je danas u bitci pobijedio
tvog muža izdajnika.
Glasno je dahnula kao da ju je netko udario u želudac.
- Zašto bi mi kralj to učinio? - upitala je šapatom. - Poslije svega što sam
za njega napravila? Nakon što sam toliko riskirala?
Biskup se nagne naprijed i pogleda je, suzivši oči. - Trebala si to
predvidjeti još u trenutku kad je tvoj muž podigao ruku na kralja.
- Ali ja ga u tome nisam slijedila! - prosvjedovala je. - Kralj je odredio da
se udam za Rayburna, to nije bila moja želja, kao što Vam je dobro poznato.
- Pazi na jezik - upozori je sugovornik, koji se zacrvenio od bijesa. - Nije
mudro kritizirati vladara.
- Je li kralj rekao što mi je sada činiti? - upitala je, osjećajući kako je
obuzima panika. - Gdje ćemo Jamie i ja živjeti?
Biskup pročisti grlo. - Nije sve izgubljeno, draga. - Malo je zastao, kako bi
time pridao veću važnost onome što će reći. - Uz kraljev blagoslov, novi
gospodar dvorca Ross pristao je uzeti te za ženu.
- Kralj želi da se ponovno udam? - Podigla je glas, nije se mogla svladati.
Biskupov uporni pogled dao joj je do znanja da nije pogrešno shvatila
poruku.
- Ne, ne može! - Ustuknula je pred njime, odmahujući glavom. - Ne može
to ponovno tražiti od mene!
Uhvativši je za ruke, njezin sugovornik bijesno joj prošapta na uho: - Kralj
te samo tako može spasiti!
Pokrila je lice rukama. - Neću to učiniti! Neću!
- Catherine! - poviče biskup. - Smjesta prestani s tim!
- Morate zamoliti kralja da me poštedi toga - preklinjala je, držeći ga za
rukav. - Molim Vas, Vaša milosti, morate mu to reći!
- Urazumi se, ženo - rekao je, uhvativši je za ramena. - Nemaš izbora.
- Što će se dogoditi ako odbijem? - Osjećala je da joj u prsima sve više
raste bijes.

19
 - To nikako ne bi bilo mudro - upozori je biskup drhtavim glasom.
- Morate mi reći, Vaša milosti - navaljivala je.
- Kralj će vas zatočiti.
Problijedjela je, iz lica joj je nestala sva krv, jer je napokon shvatila. Kako
to prije nije uvidjela? Henry je gušio pobune na obadvije granice, a prijestolje
mu je postalo klimavo. Ne bude li brzo djelovao i predao njezina imanja u
ruke jednoga od svojih ljudi, prigrabit će ih netko od pograničnih velikaša.
- Možeš biti zahvalna da te taj FitzAlan hoće za ženu - ispljunuo je biskup.
- Kralj to nije tražio od njega.
- Možda bi bilo bolje da izaberem Tower - procijedila je kroza zube.
- Misli na svog sina. Što će biti s njim ako te zatoče?
Biskup je pogodio ravno u metu. Sve bi pretrpjela da spasi sina!
- Koliko mi je vremena preostalo prije nego što ću morati izabrati jedan
od ta dva zatvora? - upitala je slabim glasom.
Pomislila je da će možda pronaći izlaz iz svega toga kad joj se glava
razbistri i kad se više ne bude osjećala tako bolesna.
Njezin sugovornik raširi nosnice. - Vas dvoje smjesta morate sklopiti
brak.
- Smjesta? - zaprepastila se. - Moram li bez ikakva predaha iz jednoga
pakla ući u drugi?
Kad je nalet bijesa popustio, osjetila se iscrpljeno i ošamućeno.
- Kada? - upitala je, netremice gledajući drvene daske pokretnog mosta
na kojemu je stajala. - Kad će doći novi gospodar?
Molim te, Bože, neka to bude za nekoliko tjedana, a ne dana, pomolila se.
- Već je ovdje - glasio je odgovor.
Podignuvši oči, vidjela je da biskup gleda preko ramena. Toliko se
uzrujala da je zaboravila na vojnike.
Oni iz prvog reda razmaknuli su se kako bi propustili jednog jedinog
jahača na golemom crnom, ratnom konju. Catherine se nije mogla ni
pomaknuti; samo je užasnuto gledala kako joj se velika životinja brzo
približava, a jahač je pritegnuo uzde tek kad je na licu osjetila topli konjski
dah.
Progutala je knedlu, a onda se prisilila da podigne pogled i promotri
muškarca. Oči su joj najprije zastale na njegovoj ruci kojom je čvrsto zgrabio
dršku mača kao da osjeća opasnost i sprema joj se suprotstaviti. Pogledom
mu je prešla po ruci, a kad je došla do prsa, zgrčio joj se želudac. Kaput mu je
bio umrljan krvlju. Bila je to krv neprijatelja i pobijeđenih!

20
 Kad je pogled nezaustavljivo podignula prema njegovu licu, ugledala je
prljavštinu, krv i slijepljenu kosu. A onda su joj se oči susrele s pomamnim
bijesom u očima životinje i ona se na mjestu onesvijestila.

***

Kad je biskup na pomičnom mostu pozdravio odvažnu mladu ženu, William

je shvatio da je to ni više ni manje nego sama gospa Rayburn. Znao je što će
joj crkveni velikodostojnik reći, pa se nije osvrtao na njegove riječi, nego je
vrlo usredotočeno motrio ženu.
Naravno, nadao se da će biti privlačna, iako to ne bi utjecalo na njegovu
odluku, no imao je sreće. Gospa Rayburn možda ima dušu zmije, ali barem se
s te udaljenosti doimala mlada i vrlo lijepa, a pojava joj je bila gipka i
zamamno oblikovana.
Trgnuo se i pozorno je pogledao kad je pala na koljena i povikala: -
Hvaljen budi Bog! - Tek poslije kraćeg vremena shvatio je da gospa
Svevišnjemu zahvaljuje za smrt svog muža. Kako žena može na koljenima
plakati od sreće kad dobije vijest da joj je suprug mrtav? Čak ni njegova majka
nije bila tako bezdušna.
Kad je čuo da ta gospa budući brak s njim uspoređuje sa zatvorom,
njegovo zaprepaštenje prešlo je u ogorčenost. Trebala bi mu biti zahvalna što
ju je spasio, a ona ga umjesto toga ismijava! Edmund ga je zgrabio za ruku, ali
se William istrgnuo, podboo konja i ubrzao prema pokretnom mostu.
Dok je jahao prema njima, biskup se povukao nekoliko koraka, ali žena se
nije pomaknula čak ni kad je njegov konj zarzao tik iznad njezine glave.
Polako je podignula pogled kao da upija svaki djelić prizora konja i konjanika,
a kad ga je napokon pogledala u lice, oči su im se susrele.
Zastalo mu je srce, jer pred njim je stajala ona! Bio je gotovo siguran u to!
Onda su joj oči izgubile oštrinu i zanjihala se. William je u borbi naučio
brzo djelovati, pa je spuznuo s konja i uhvatio je prije nego što je glavom
udarila o tlo. Njezina svijetla kosa rasula se iz mrežice i prosula se u svilenim
valovima preko njegove ruke po grubim drvenim daskama pokretnog mosta.
Činilo mu se da se oko njega sve vrtloži u metežu, ali nije vidio ništa osim
te mlade žene u svom naručju. Bila je to ona, djevojka o kojoj je sanjao!
Prije nego Što ju je uspio podignuti, u leđa mu se zabilo nešto teško. Male
su ga šake tukle, a tanki glasić tulio mu je u uho: - Pusti moju majku! Pusti je!
- Maknite dječaka s mene! - poviče William najbližem čovjeku, koji je
povukao napadača i držao ga dalje od sebe, jer je dječak ljutito udarao
nogama po zraku. Imao je crnu kosu, a činilo se da su mu tri ili četiri godine.
William ga pogleda u oči. - Obećavam ti da je neću ozlijediti.
21
 Dječak ga je skoro pogodio nogom u glavu.
Čim su maknuli dječaka s njega, pred Williamom se stvorilo okruglo lice,
ružičasto kao u debelog fratra. - Moja gospa je zadnjih pet dana provela u
postelji, jer je imala groznicu.
William se nagne unatrag da vidi tko ga tako strogo kori. Bila je to
postarija žena, očito neka služavka.
Položila je ruku na blijedi obraz gospe u njegovu naručju. - Što ste joj
učinili? - upitala je plačnim glasom. - Sirota moja gazdarica! Bože, spasi nas!
Zatomivši psovku, William odgovori: - Ja sam došao spasiti nju i neću joj
učiniti ništa nažao.
Kad je čula njegov odrješit glas, služavka se doimala kao da će pobjeći.
Nije to učinila, ali je barem prestala naricati.
- Pokažite mi kamo je moram odnijeti - obratio joj se, prisilivši se da
govori mirno. - Ne možemo je ostaviti ovdje, nasred pomičnog mosta.
Žena ga je motrila žmirkajući, a onda je začudno brzo ustala, podignula
skute suknje i žurno se progurala pokraj njega, pozivajući ga: - Ovamo,
ovamo!
William je ustao s gospom u rukama, a onda je prošao kroz ulaz u dvorac.
Slijedio je bucmastu služavku, koja se svakih nekoliko koraka okretala i
mahala rukama. Čuo je mrmljanje i znao je da je posluga sagnula glave i
povukla se unatrag dok je prolazio.
No zapravo nije vidio nikoga od njih, jer mu je osjećaj njezina toplog tijela,
koje je sada bilo pripijeno uz njegovo, posve zaokupio pozornost, a skliska,
lepršava svila doticala mu je ruku. Bila je tako lagana. Kad joj je povjetarac
zahvatio kosu, nosnice mu je ispunio miris divljeg cvijeća, pa mu se činilo da
se ponovno našao usred noći na obali rijeke osvijetljene mjesečinom.
Začas je dospio do stuba koje su vodile u dvorac i počeo se penjati. Upravo
u tom trenutku dječak se oslobodio stiska svog čuvara, pa se uhvatio
Williamu za nogu.
- Hoćeš li da ispusti tvoju majku, glupi dječače? - Prije nego što se itko od
Williamovih ljudi dospio umiješati, bucmasta služavka zaletjela se prema
njemu i zgrabila dječaka otraga za vrat.
- Ja ću se pobrinuti za tvoju majku, dijete - izjavila je, a onda je dječaka
koji se migoljio gurnula u ruke druge služavke. - Ako budeš dobar, Mary će te
odvesti u kuhinju, gdje ćeš dobiti slatko pecivo s grožđicama - obećala mu je.
William je svojim ljudima dao znak da ostanu u predvorju, a on je pošao
za služavkom koja se kružnim stubama penjala do privatnih obiteljskih soba
na katu.
- Ja sam Alys, kućepaziteljica - predstavila se dok se pušući pentrala uza
stube ispred njega. - Poznajem gospu Catherine još otkako je bila dojenče.
22
 Spomenuta gospa promeškoljila se u njegovu naručju, a on se nato,
zaboravivši se, sagnuo da je smiri i pritom ju je gotovo poljubio u čelo. Oštro
je stresao glavom kako bi se podsjetio da se ta žena, koja se u njegovim
rukama doimala tako krhko, svađa s biskupima, i gore od toga.
Na ulazu u privatne odaje zastao je i pogledom prešao po otmjenom
pokućstvu od tamnoga drva, bogatim tapiserijama i lijepoj prozorskoj klupici
koja je gledala na rijeku. Sve je to sad bilo njegovo! Više neće imati dom samo
ako mu se netko smiluje. Njegova će djeca odrastati znajući kamo pripadaju!
Trgnuo se kad mu je palo na um da će mu djecu roditi gospa koju upravo
nosi.
Spustio je pogled na nju. Iako su joj oči bile zatvorene, vidio je da joj se
čelo među obrvama malo namreškalo pa se upitao koliko je dugo već budna.
- Ovamo, gospodaru - pozove kućepaziteljica iz jedne od spavaćih soba u
koje se ulazilo iz gornje prostorije.
Odnio je gospu u sobu i pažljivo je položio na visoki krevet, a kad se
zakoračio unatrag, primijetio je da mu je kaput krvav. U kakvom ga je svjetlu
tek ona vidjela, jer vratio se ravno iz bitke! Nije čudo da se onesvijestila.
Uhvatio je Alys za nadlakticu. - Moram se oprati - rekao je dok ju je
izvodio iz spavaće sobe - a moji ljudi trebaju hranu i piće.
- Smjesta ću se pobrinuti za to, gospodaru. - Okrenula se da ode, ali čvrsto
ju je držao za nadlakticu.
- Znam da se dobro brinete za gospodaricu - pohvalio ju je. Po načinu na
koji su joj zaiskrile oči, mogao je vidjeti da joj je drago što je to primijetio. -
Zato joj morate pomoći da shvati.
Alys ga je pogledala s ozbiljnim izrazom lica. - Što da shvati, gospodaru?
- Kraljeva je želja da se ona i ja još danas vjenčamo. - Služavka je oštro
udahnula, ali nije se osvrtao na to, nego je nastavio: - Ako to ne učinimo, neće
biti sigurna. Morate je navesti da shvati.
Alys stisnu usnice u ravnu crtu i kimnu glavom.
- Za jedan sat ću se vratiti da joj kažem kako će se sve odvijati - završio je.
- A sad, gdje se mogu okupati?

23
 TREĆE POGLAVLJE

D ok se snažno trljao da očisti prljavštinu koja je na njemu zaostala poslije

bitke, William je malo došao k sebi. U mislima se neprestano prisjećao
svega što je znao o ženi s kojom će se ubrzo vjenčati. Uhodila je muža i
predala ga krvniku, bez ikakva žaljenja ili sućuti izdala je oca svog djeteta,
čovjeka s kojim je pet godina dijelila postelju.
Sve je to istina, a što su snovi u usporedbi s istinom?
Je li se promijenila od onoga dana kad ju je kao lijepu djevojku sreo u štali
ili ju je već tada pogrešno procijenio? Koliko su vremena te noći proveli
zajedno? Možda sat, dva? Što čovjek može doznati u tako kratkom razdoblju,
a posebno mladić kojega je posve smutila blizina lijepe djevojke na
mjesečini?
O ženskoj naravi učio je dok je sjedio na majčinu koljenu, a tu je poduku
zaboravio samo kad je s tom djevojkom bio u štali. Privlačila ga je kao i uvijek,
stoga će morati oprezno postupati. U gornju prostoriju vratio se odjeven u
svoju najbolju odjeću i sad je bio spreman preuzeti upravljanje imanjem.
Hvala Bogu da je biskup, prije nego Što su odjahali, navaljivao da William
uzme najotmjenije odjevne predmete iz zavežljaja što ga je nosila njegova
tegleća životinja. Podignuo je ruku da pokuca, ali onda je zastao jer se sjetio
da mu nije potrebno ničije dopuštenje da uđe.
Kad je gurnuo vrata i otvorio ih, zatekao je gospu Catherine i Alys kako
sjede za malim stolom blizu prozora. Služavka je tako naglo skočila da je
srušila stolčić, no gospa Catherine je, ni ne pomaknuvši se, netremice motrila
pridošlicu kroz paru koja se dizala iz šalice što ju je upravo prinijela ustima.
Gledajući ga u oči, spustila je šalicu i jasnim glasom zapovjedila: - Alys, idi
i zamoli biskupa da nam se pridruži.
William se pitao kakve su joj namjere, no zaključio je da će to ionako
ubrzo doznati.
Alys je gospodarici dobacila pogled kojim joj je poručila da nije mudro da
ode i ostavi je samu s tim čovjekom, ali kad je Catherine kimnula glavom,
služavka se udaljila.
William i gospa koja će mu ubrzo postati supruga ostali su sami, poduže
su se motrili, kao da se međusobno procjenjuju. U njezinim jasnim plavim
očima nije primijetio ni najmanji znak da ga je prepoznala, ali njemu su kroz
glavu brzo prolijetali ulomci uspomena. Kratko, ali živo sjećanje na onu

24
nekadašnju djevojku nikako nije mogao uskladiti s onime što je znao o ženi
koja je sad stajala pred njim, no zbog njezine ljepote bilo mu je teško
uopće razmišljati.
Njezina glatka koža nalik na porculan malo se zacrvenjela. - Drago mi je
vidjeti da niste tako blijedi kao prije - primijetio je.
- Obično se ne onesvješćujem - smjesta je samouvjereno odgovorila - ali
bila sam bolesna.
- Nadam se da se osjećate bolje, jer sad moramo srediti ono što se odnosi
na nas.
Stisnula je vilicu, a nešto u njezinu izrazu govorilo mu je da je posljednjih
sat vremena razmišljala o svom položaju i skovala nekakav plan. Bilo mu je
drago što je služeći Northumberlandu stekao pregovaračke vještine.
- Vrlo je ljubazno od Vas što ste pristali oženiti se mnome - počela je.
Dakle, očito me već prvim potezom pokušava udobrovoljiti, pomislio je.
- Niste tako razmišljali kad ste prvi put čuli tu vijest. - Htio je to izreći
vedro, ali u glasu mu se osjetio trag ljutnje.
Ne osvrćući se na njegovu primjedbu, nastavila je: - Koliko sam
razumjela, kralj je upravo Vama pružio mogućnost izbora.
Nije mu promaklo da je na određeni način naglasila ulogu njegove osobe.
- Ne, nikakav izbor. - Slegnuo je ramenima. - Ne bih htio opteretiti savjest
time da netko nepravedno zatoči gospu ako to mogu spriječiti.
- Mnogi muškarci na Vašem mjestu ne bi tako izabrali.
Samo ako prije toga ne bi vidjeli tu ženu, pomislio je. Nijedan muškarac
koji bi bacio pogled na to lice ne bi pomislio da je izbor težak. Pomisao da će
je već noćas imati u postelji u njemu je rasplamsala vruću, zahtjevnu žudnju,
a spoznaja da je izdala svog prvog muža i da je mrzila pomisao da se uda za
njega nije mu nimalo umanjila žar.
No jedno je željeti je, a nešto posve drugo vjerovati joj.
- Hoćete li mi laskati i reći da ćete se radije udati za mene nego poći u
zatočeništvo ili još uvijek držite da će i taj brak biti zatvor? - Iz glasa još nije
uspio potpuno ukloniti ljutnju.
Vidio je da se gospa Catherine ipak još može zacrvenjeti. - Moje primjedbe
bile su usmjerene protiv drugog braka općenito, pogotovo zato što ga
moramo sklopiti tako brzo - promrmljala je spustivši pogled - a ne protiv
vjenčanja s Vama.
- Da, ali je do mene, nije li? - odbrusio je.
Već u ranoj dobi usavršio je vještinu skrivanja osjećaja, jer to mu je
nalagao nagon, pa zašto ga je upravo ta vještina sada iznevjerila? Ljut na
samoga sebe, otišao je i zagledao se kroz prozor, okrenuvši joj leđa. Kvragu,

25
oženio bi se njome čak i da tako ne žudi za njom, ali sad ju je uistinu snažno,
vrlo žarko želio, a nadao se da to nije nekako primijetila.
Njezine sljedeće riječi naglo su mu skrenule pozornost natrag na njihov
razgovor.
- Pristat ću udati se za Vas pod jednim uvjetom.
Okrenuo se i pogledao je, podignuvši obrvu. - Mislite da se u tom položaju
možete cjenkati?
- Da, mislim.
Čvrstoća u njezinu glasu dala mu je do znanja da je primijetila sirovu
žudnju u njegovim očima i da je shvatila da joj to daje veliku moć.
- Zar Vam nije dovoljno što o tome ovise Vaša sigurnost, dom i položaj? -
upitao je.
- Ako mi ne možete usto obećati i ovo, radije ću izabrati progonstvo ili
zatočeništvo nego da se udam za Vas - nepokolebljivo je ustvrdila.
Nije mogao vjerovati svojim ušima. Doista bi radije otišla u zatvor nego
se udala za njega. - A što Vam to moram tako odlučno obećati?
Drhtavo je udahnula i time odala da je vrlo napeta, iako izvana nastoji
pokazati smirenost. Dok je iznosila svoj zahtjev, još uvijek ga je gledala ravno
u oči.
- Morate mi jamčiti za mog sina. Svakako mi obećajte da ga nećete
povrijediti, a i više od toga: obećajte mi da ćete štititi i njega i njegovu
dobrobit. - Pročistila je grlo. - To je moja cijena.
Sam sebi je rekao da ga ta žena ne pozna, stoga i ne može znati u kojoj su
ga mjeri njezine riječi uvrijedile. Duboko udahnuvši, sjeo je pokraj nje i
položio svoju ruku na njezinu koja je ležala na stolu. Trgnula se, ali se nije
odmaknula.
- Izvršit ću sve što ste rekli - pristao je, gledajući je u oči - ali učinio bih to
i da niste tražili.
Oklijevala je, a onda se slabo nasmiješila.
U tom trenutku u sobu je nahrupio dječak o kojemu su razgovarali. Gospa
Catherine nije ukorila sina zato što ih je prekinuo, nego ga je zagrlila i
poljubila mu tamne kovrče na vrhu glave. Ljubav između majke i djeteta bila
je tako izrazita da je William već od same njihove blizine oko srca osjetio
toplinu. Stezalo ga je u grlu, jer mu je bilo jasno da takvo obiteljsko
zajedništvo želi i svojoj djeci.
U sobu je polako ušao biskup.
- Pozvala sam Vas da dođete, Vaša milosti - počne Catherine - jer u bračni
ugovor treba uključiti i neka obećanja.

26
 Znači zato je zvala biskupa!, pomisli William. Nisu joj bila dovoljna
usmena obećanja što ih je izrekao dok su bili nasamo.
Nije se uvrijedio, nego baš naprotiv; divio se odlučnosti i oštroumnosti te
gospe, koja je pronašla način da ga veže za ono što je obećao. Nadao se da će
Catherine isto tako žestoko braniti djecu koju će imati s njim kao Što sada
štiti svog prvorođenca.
- Ugovor je već sastavljen. - Biskup je spojio vrhove prstiju, a dok je
govorio, gledao je Williama. - Uvjeravam Vas da smo uključili sve što je važno.
William podigne ruku. - Vašem pisaru iznijet ću nužne izmjene. Ne
smijemo gubiti vrijeme, pa zato svršimo s tim.
Biskup napravi kiselu grimasu. - Kako hoćete.
Za sobom je bučno zatvorio vrata.
- Hajde, Jamie - reče Catherine, zvučeći iscrpljeno. - Majka se mora
odmoriti.
Sin ju je poljubio u obraz što mu ga je pružila, a onda je šmugnuo iz
prostorije. Čim je otišao, Catherine se umorno zavalila na stolici.
- Ne mogu Vam dati ništa više vremena - reče William, osjećajući se
krivim dok je gledao njezino blijedo lice. - Vjenčanje moramo upriličiti još
danas.
Nije mu odgovorila, nego ga je samo pogledala začudno plavim očima.
- Poznaju me kao snažnoga borca i zapovjednika. Kad steknete zaštitu
mog imena, bit ćete sigurni - objasnio je. - Čak Vam ni kralj neće prijetiti, kao
što to sada čini.
Netremice ju je motrio. - Nitko Vas se neće usuditi dotaknuti kad budete
nosili moje dijete - riječi su mu navirale odlučno i žestoko - jer su svjesni da
bih ih slijedio do pakla i natrag da im se osvetim.

***

Catherine je osjećala da joj se glava razbistrila dok je sjedila u kadi punoj

vruće vode, pijuckajući pritom još jednu šalicu vruće juhe jer ju je Mary
prisilila da je ispije. Začudo, nakon što je FitzAllan otišao, Catherine je zapala
u dubok san, nakon čega se osjećala mnogo bolje.
U mislima je pomno razmotrila svoj susret s FitzAllanom. Njegova kratka
kosa boje mjedi bila je mokra, a činilo se da se nedavno obrijao. Kad je sa sebe
uklonio krv i prljavštinu, vidjela je da je privlačan. Imao je snažno lice s
razmaknutim jagodičnim kostima, široka usta i oči boje jantara. Bio je visok i
dobro građen, a zbog zapovjedničkog držanja doimao se starijim nego što je
vjerojatno bio.

27
 Da, bio je zgodan, zapravo vrlo zgodan.
Odjenuo je tuniku zelenu poput šume. Dosezala mu je do koljena, a ispod
nje je imao zagasito zlatni lagani kaput. Nisko na kukovima opasao se
pojasom ukrašenim dragim kamenjem, ali otmjena odjeća nije mogla prikriti
njegovu ratničku pojavu. Kao što je rekao, bio je vojnik i zapovjednik kojega
su se drugi ljudi bojali.
Catherine se prisjetila njegove smjele tvrdnje da će biti sigurna kad svi
doznaju da nosi njegovo dijete, ali brzo je odagnala takve misli. Udat će se za
toga neznanca kako bi zaštitila sina, ali sad još nije mogla razmišljati o tome
da s novim mužem dijeli postelju.
Sjetivši se kako se na pomičnom mostu nadnio nad nju, stresla se iako je
sjedila uronjena u toplu vodu. Kad s njim bude imala posla, bit će dobro da se
sjeti pobješnjela, krvlju poprskanoga lava kojega je ugledala na mostu.
U prostoriju je nahrupila Alys, unijevši sa sobom nalet hladnoga zraka.
- Još se niste odjenuli? - upitala je raširivši oči. - Mary, što je s tobom? -
upitala je služavku. - FitzAllan šeće po predsoblju poput medvjeda u kavezu.
- Imamo samo dva sata da se pripremimo za vjenčanje - progunđa Mary,
pružajući Catherine kućnu haljinu.
Mora se pripremiti za dva sata\ Voda joj je curila niz noge dok je izlazila
iz kade.
- Položila sam Vam na postelju Vaše najbolje haljine - reče Mary dok je
cijedila vodu iz gospodaričine kose.
- Ova je još uvijek najljepša - prokomentira Alys, čeznutljivo prelazeći
rukom preko pomno ušivenih bisera na haljini što ju je mladenka nosila
prilikom prvog vjenčanja.
- Nemamo vremena mijenjati - zaključi Catherine. Iako je još uvijek bila
vitka, u svojoj šesnaestoj godini bila je tako mršava da se doimala krhko. - Bit
će dobra i plava.
- Ah, na Vama je vrlo lijepa - prokomentira Mary, podižući haljinu i ukras
za glavu napravljen od odgovarajuće tamnoplave svile sa zlatnim obrubom. -
Kad je odjenete, oči Vam zasvijetle poput zvončića.
Dvije žene brzo su radile; obrubljivale su, pričvršćivale, uređivale čipke i
šivale, a kad su završile, zadovoljno su čavrljale nad haljinom koja se
Catherine priljubila uz tijelo od prsluka do ukrasnog pojasa nisko na
kukovima kao salivena, a odatle se u mekim naborima spuštala do poda.
Kosa joj je još uvijek bila vlažna i svrbjela ju je pod teškim ukrasom za
glavu. Kad se pogledala u uglačano čelično zrcalo što ga je Mary držala pred
njom, Catherine je vidjela da je dobro učinila kad je stavila sabirne naušnice
i ogrlicu. Bio je to najdraži nakit njezine majke.

28
 Dok je silazila stubištem, prema njoj se dizao žamor muških glasova.
Dotaknula je ogrlicu na vratu. Moči ću sve to učiniti, pomislila je, moram!
Kad je ušla u dvoranu, FitzAlanovi ljudi okrenuli su se prema njoj svi u
isti mah, a u prostorni koja je bila nalik na veliku špilju sve se utišalo.
Catherine se smrznula, jer je primijetila da je s drugog kraja prostorije
netremice motre FitzAlanove oči. Srce joj je snažno tuklo kad se dugim
koracima uputio prema njoj, a na licu mu je bio napet, odlučan izraz. Osjetila
je nalet sućuti za ljude koji su mu se suprotstavili u borbi; da se mogla
pomaknuti, pobjegla bi natrag uza stube.
Pokušavala je doći do daha kad se naklonio i uhvatio je za ruku.
Prije nego što se snašla, potpisali su bračni ugovor i izrekli zavjete, a onda
su za biskupom pošli preko dvorišta do kapelice koja se nalazila u istočnoj
kuli. Biskup je valjda odslužio misu i blagoslovio ih, ali ona od svega toga nije
čula ni riječ.
Omamljena, položila je ruku na nadlakticu svoga novog muža pa su izašli
iz kapelice. Stresla se osjetivši neočekivanu hladnoću, a kad je podignula
pogled, vidjela je da sunce zašlo za zidine dvorca.
Gotovo je! U samo jedan dan prešla je put od supruge do udovice, a onda
je ponovno postala nečija žena. Srce joj se stegnulo kad je postala svjesna da
sve to još nije rekla sinu.
Nije bila sigurna što će se sad dogoditi. Krišom je bacila pogled na
FitzAlana, čije je lice zadobilo strog izraz iz kojeg se nije moglo ništa iščitati.
Kad su ponovno ušli u dvoranu, pokraj nje se stvorila Alys. - Sve su
priredili za svadbenu gozbu - izvijestila je i zakolutavši očima dodala: - Takvu
kakva već jest.
- A Jamie? - prošapće Catherine, koju je stezalo u grlu.
- Ne uzrujavajte se zbog njega, gospo. Dadilja ga je rano odvela u krevet.
Hvala Bogu, pomisli Catherine. Rayburn je često bio odsutan, pa se Jamie
naviknuo slobodno lutati po dvorcu. Ne bi bilo lako držati ga podalje od
FitzAlana.
Usiljeno se nasmiješila služavki, a onda je mužu dopustila da je odvede
do stola. Kuharica i ostala kuhinjska posluga postigli su pravo malo čudo,
priredivši svadbenu gozbu u tako kratkom roku. Catherine je znala da su to
učinili zbog nje i cijenila je njihovu ljubaznost, ali bila je daleko prenapeta da
bi išta okusila.
Uzela je komad kruha i motrila stol na kojemu nije bilo nikakvih ukrasa.
I protiv svoje volje sjetila se svojega prvog vjenčanja u dvorcu Monmouth.
Unatoč tome što se posluga posebno potrudila, ovaj se brak vjerojatno neće
uvelike razlikovati od prvoga.

29
 U dvorac Monmouth odlazila je mnogo puta i prije vjenčanja, jer je njezin
prijatelj Harry, koji je sad postao kraljević, ondje proveo veći dio djetinjstva.
No nikada nije vidjela to zdanje tako krcato gostiju, odjevenih u skupu svilu i
baršun. Misa je bila duga, svadbenu gozbu pažljivo su pripremili, a pritom su
se beskrajno zabavljah.
U ono doba bilo joj je tako stalo da savršeno odigra ulogu nevjeste da je
jedva i pomislila na ono što je čeka u spavaćoj sobi. Možda bi bilo drukčije da
se tu bila našla njezina majka da je upozori.
Nakratko se sjetila da je u noći prije vjenčanja izašla na divlje ponoćno
jahanje. Da je znala kakav će joj biti život s Rayburnom, bi li bila nastavila
jahati?
Sjetila se mladića koji ju je te noći pratio. Prava je šteta što mu nije
upamtila lice. Kad ju je srušio na tlo, tako se bila uplašila da nije primijetila
ništa drugo osim da je krupan, a poslije je vidjela obrise kose koja mu je
padala na ramena, no crte lica iznad pune brade uvijek je krio u sjeni.
Zapravo ga je zapamtila samo po kosi i bradi.
Te večeri misli su joj se bile snažno komešale, a poslije toga je uslijedila
prva, vrlo neugodna noć s Rayburnom. Bilo je čudno što njezino sjećanje na
onoga mladića nije potpuno izblijedjelo pod teretom svega što se otada
dogodilo.
No sjećala ga se! Pamtila je toplinu njegove krupne ruke koja je držala
njezinu dok su sjedili i gledali rijeku, sjećala se da joj je njegova brada bockala
kožu za vrijeme njihova kratkoga poljupca, kao i toga da je iznenada osjetila
utjehu kad ju je na kraju držao u naručju.
No najjasnije se sjećala da je taj mladić bio vrlo ljubazan i pažljiv prema
njoj, pa joj je srce prožela toplina. Kad joj je život spao na najniže grane, to ju
je sjećanje spasilo.

***

Dok su jeli, William je krišom pogledavao svoju ženu. Iako je bila vrlo ljupka,
boljelo ga je dok ju je motrio. Kad je ušla u dvoranu, činilo mu se da će mu
srce prestati kucati. Imao je dojam da je haljina koju je odjenula grli i teče oko
nje, ističući svaku ženstvenu oblinu i svojstvo. Kako oči mogu biti tako plave?,
pitao se. Nije imao pojma koliko je dugo tako stajao i zurio u nju prije nego
što ju je pošao pozdraviti.
Kidala je kruh u komadiće. Dok je gledao kako je ta žena nesretna i
napeta, osjećao je da mu je povrijedila ponos. Sam Bog zna da nije nevina
nevjesta, jer godinama je s muškarcem dijelila postelju, a rodila mu je i dijete.
Svakako, William je za nju neznanac, pa je prirodno da se pred njim osjeća

30
nelagodno, no otišla je u takvu krajnost da mu se naprosto nametnuo dojam
da ga osobno vrijeđa.
Što ta žena misli, da će je on baciti na pod i silom joj se nametnuti čim se
zatvore vrata spavaće sobe?
Gospode, uistinu ju je želio dovoljno žarko da je upravo tako uzme. Mogao
je misliti na malo što drugo osim da je golu baci pod sebe, no uznemiravala
ga je činjenica da se njegova žena užasava onoga za čime on tako snažno žudi.
Bio je uvjeren da će se sve to promijeniti kad ostane s njom nasamo. Kad
čovjek nije bogat i nema nikakav pravi položaj, onda barem zna zašto mu
žene dolaze u postelju i zašto se vraćaju.
Nije dobro da čovjek tako žudi za svojom ženom. Svakako, nakon što
nekoliko puta bude spavao s njom, njegova će se opsjednutost njome
smanjiti, no dotle će možda to morati učiniti nekoliko desetaka puta. Dlanovi
su mu se počeli znojiti već od samog razmišljanja o tome, a disanje mu se
ubrzalo.
Bio je glup što se razočarao kad u njemu nije prepoznala mladića iz one
davne noći. Istina, otad se popunio i više nije nosio bradu. Morao bi zahvaliti
svojoj sretnoj zvijezdi što ga nije poznavala dok je bio smeteni momak koji je
zbog loše moći prosuđivanja tada popustio njezinu hiru.
Okrenuo se i ponovno je pogledao. Zurila je u prazno, a usnice je izvila u
slab osmijeh. Zapljusnuo ga je jaki val čežnje. Neka mu Bog pomogne, nadao
se da će doći vrijeme kad će misliti na njega i smiješiti se tim istim snenim
osmijehom. Da, već je ionako imala preveliku moć nad njim, pa je možda i
bolje da je ne podsjeća na onu noć.
No pobrinut će se da ne zaboravi njihovu bračnu noć.
Dotaknuo joj je ruku.
Trgnuvši se, sjela je uspravno i pogledala ga raširenim očima.
- Svi čekaju - tiho ju je podsjetio. - Vrijeme je da se popnemo u spavaću
sobu.
Užasnuto ga je pogledala kao da je rekao da će je uzeti ondje na stolu, a
svi će gosti gledati. Uhvatio ju je za ruku i pomogao joj da ustane. Članovi
dvorskog domaćinstva pljeskali su i uzvikivali dok su ih slijedili kroz
predvorje do stubišta.
Tako mi brada svih bogova, gospa se trese!, pomislio je. Kamo je nestala
ona smjela žena koja se prije nekoliko sati srela s njim na ulazu u dvorac?
Na brzinu su sklopili brak, pa su već svakako zaobišli mnoge uvriježene
običaje, stoga se nije ustručavao otjerati pratitelje mnogo prije nego što su
došli do vrata spavaće sobe za mladence. Nakon što je zakračunao vrata
privatnih odaja, okrenuo se svojoj nevjesti.

31
 Bila je nalik na božicu kad je visoko podignula glavu i isturila bradu, ali
odale su je oči. Učinio bi bilo što kad bi mogao izbrisati strah što ga je ondje
vidio.
Nije znao kako da joj priđe. Pogledavši oko sebe, osjetio je olakšanje, jer
netko je bio tako uviđavan da im ostavi vina, kruha i sira. Iako su ta osvježenja
mladencima trebala vratiti snagu poslije napornog djelovanja u spavaćoj
sobi, pomislio je da će im okrepa već sada dobro doći, da se opuste.
- Dođi i sjedni sa mnom da popijemo malo vina - pozvao ju je, pokazujući
stolić.
Učinilo mu se da su joj ramena malo opuštenija. - Hvala, gospodaru
FitzAlane.
- Sad kad smo muž i žena, moraš me zvati William - rekao je, gledajući
kako njegova nevjesta ljupko sjeda na jednu od dvije stolice za stolom - a ja
ću tebe zvati Catherine.
Ostao je stajati iza nje, poželjevši joj položiti ruke na ramena i palcem joj
prijeći preko lijepo oblikovana vrata; žarko je to želio učiniti čitavu večer.
Krišom ga je pogledala preko ramena. Nije joj bilo ugodno što William stoji
iza nje, jer tako ne može vidjeti njegove pokrete.
- Zašto nam ne natočiš? - predložio je.
Učinila je to, a onda je otpila jedan veliki gutljaj.
- Dopusti mi da ti pomognem skinuti ukras za glavu. - Sagnuo se nad nju
i prošaptao: - Želim ti vidjeti kosu, Catherine.
- To može učiniti i moja služavka. - Brzo je podignula ruku kao da ga želi
spriječiti da je dotakne. - Pozvat ću je.
- Nemoj.
Počela je odvezivati pokrivalo za glavu, ali ruke su joj se tako tresle da je
William preuzeo tu zadaću na sebe. Kad je izvadio sve pribadače, podigao je
pokrivalo i položio ga na obližnji stolčić. Odmotao je debelu pletenicu što ju
je bila smotala oko glave, a onda ju je raspleo prstima.
Kosa joj je još bila mjestimično mokra. Zabivši prste duboko u valovite
uvojke, stresao joj je i oslobodio kosu, a s njom i miris divljega cvijeća.
Zatvorio je oči i licem zaronio u njezine vlasi, pa je sve do ošamućenosti
udisao taj miris.
Onda je uklonio kosu i poljubio joj nježnu krivulju vrata. Napokon! Neka
druga žena uzdahnula bi i naslonila se na njega, ili bi se okrenula i privukla
ga k sebi u duboki poljubac, ali njegova nova supruga ostala je kruta.
Nije uspio u namjeri da je smiri razgovorom prije nego što je počne
doticati. Uzdahnuo je, svjestan da se nije smio tako zanijeti. Spustio se na
sjedalo pokraj nje i uhvatio je za ruku. Bilo mu je drago što je među njima
došlo do barem nekakvog, makar slabašnog tjelesnog dodira.
32
 Catherine je drugom rukom prekrila oči. Posve se smeo kad je primijetio
da joj se ramena tresu. Plakala je! Imao je osjećaj da je prošla cijela vječnost
dok se nije malo pribrala.
- Oprosti - ispričala se drhtavim glasom. - Ne bih te htjela ozlovoljiti.
Pitao se što da poduzme s njom. Potapšao ju je po ruci koja se u njegovoj
doimala vrlo mala, a onda je čekao. Obuzeo ga je očaj, ali nije mogao smisliti
što bi učinio. Napokon joj se disanje smirilo i uklonila je ruku s lica. Oprezno
ga je pogledala očima crvenim od plača i pokušala se nasmiješiti.
Čak mu je i taj mali znak u srcu pobudio nadu.
- Zao mi je što sam te uplašio - ispričao se.
- Nisi ti kriv - odgovorila je tako tiho da se morao nagnuti prema njoj da
je čuje. - Moj muž... Gospodar Rayburn... - Pročistivši grlo, nastavila je: - Nije
bio dobar čovjek. Imala sam razloga bojati ga se.
- Ako si ga se uistinu bojala, kako si mogla riskirati i izdati ga? - Bio je
svjestan da govori previše neuvijeno, ali bilo mu je teško povjerovati
njezinim riječima.
- Morala sam to učiniti. - Čvrsto je stisnula usnice, pa je znao da mu više
ništa ne kani reći.
- Na koji načinje bio loš prema tebi? - upitao je.
- Previše ću se uznemiriti ako počnem o tome pričati.
Nije ju htio uzrujati samo zato da zadovolji znatiželju. - Ne moraš govoriti
o tome, ali htio bih da znaš da se mene ne moraš bojati.
Ponovno ju je potapšao po ruci, jer se činilo da je samo tako može
primiriti.
Što sad? Prva bračna noć nije obećavala, jer Catherine je bila blijeda i
doimala se jadno. Nikad nijednu ženu nije ni na što prisiljavao, pa neće ni sad
početi, i to sa svojom suprugom. Kao mladić je vidio vojnike kako siluju
seljanke, ali kad je postao zapovjednik zabranio je svojim ljudima takvo
gadno ponašanje, jer time su kaljali sve vrijednosti koje jedan vitez mora
slijediti.
Rukama je protrljao lice, ispustivši dug uzdah. - Možda si prerano ustala
iz bolesničke postelje da bi mogla smjesta ući u bračnu - prokomentirao je,
stavljajući joj zalutali uvojak kose iza uha. Zastao je kako bi joj dao vremena
da mu proturječi, a onda ju je napokon oslobodio obveze prve bračne noći. -
Ako bude Božja volja, pred nama je još mnogo godina zajedničkoga života.
Noćas se moraš naspavati.
U njezinim očima vidio je olakšanje, što mu je povrijedilo ponos.
- Hvala ti, vrlo sam umorna - rekla je, ustajući od stola.
Zgrabio ju je za ručni zglob.

33
 - Catherine, važno je da svi misle da smo noćas potpuno ostvarili našu
bračnu vezu. Nitko ne smije pomisliti da nismo potpuno vezani.
- Da, naravno - odgovorila je, odmičući se od njega.
Dobri Bože, doimala se kao da namjerava pobjeći prije nego što se on
predomisli. Stojeći ondje, čvrsto joj je položio ruke na ramena.
- Ostvarit ću svoja supružnička prava. - Gledao ju je u oči, a njegov pogled
kao da ju je probadao. - Želim djecu, i to samo sa svojom ženom.
Kratko je oklijevala, a onda je tiho rekla: - I ja bih željela još djece.
Njezine riječi u njemu su potaknule takav nalet čežnje da je morao suzbiti
poriv da je snažno privuče k sebi. Vjerojatno je osjetila da mu slabi
samokontrola. Kad je pokušala ustuknuti, još ju je jače uhvatio za ramena.
- Želim te u svojoj postelji - izjavio je - i neću dugo čekati.
Lagano ju je poljubio, zatomljujući strast koja je prijetila da mu nadjača
volju. Potpuno se umirila, kao da je znala da će se on i na najmanji poticaj
pripiti uz nju, pa će se svaki centimetar njihovih tijela doticati i više neće biti
povratka.
Nije popustila. Prekinuo je poljubac dok mu je srce u prsima snažno tuklo.
Ne izustivši više ni riječi, poveo ju je do vrata njezine spavaće sobe, a ona ih
je brzo zatvorila za sobom.
Tješio se mišlju da ju je čekao godinama; može se strpjeti još jednu noć.
No san mu nije lako dolazio na oči, jer Catherine je bila vrlo blizu, a tijelo ga
je gotovo boljelo od žudnje za njom.

34
 ČETVRTO POGLAVLJE

C atherine je zastala na ulazu i pogledom prešla po dvorani koja je bila

prazna, osim što je blizu ognjišta sjedilo nekoliko FitzAlanovih ljudi koji
su čistili oružje. FitzAlan, hvala Bogu, nije bio s njima.
Ostali članovi kućanstva vjerojatno su doručkovali još prije nekoliko sati.
Kako je mogla tako dugo spavati? Bilo je čudo da je uopće uspjela zaspati, jer
FitzAlan joj je bio opasno blizu. Kad se probudila, imala je osjećaj da je gotovo
potpuno ozdravila, no bila je vrlo gladna jer nekoliko dana nije gotovo ništa
jela.
Kimnula je glavom vojnicima, a onda je požurila do stola s doručkom.
Osjećala je takvu izgladnjelost da neko vrijeme nije mogla misliti ni na što
drugo osim na hranu.
Kad je podignula pogled nakon što je pojela neprimjereno mnogo hrane,
zatekla je vojnike kako jedan drugomu veselo namiguju i kimaju. Očito su
zastali u svom poslu i gledali je kako jede.
Znaju li ti sjevernjaci što je lijepo ponašanje?, upitala se, ošinuvši ih
strogim pogledom. Laknulo joj je kad su nastavili čistiti oružje, ali neki su
krišom otpuhivali ili se prigušeno smijali.
U dvoranu je nahrupila Alys, vičući: - Dobro jutro, gospo! Nebesa, zašto
su danas svi tako razdragani? Najprije su se oni ljudi ponašali poput
malodobnih dječaka, a sad se Alys smiješi kao da je pronašla vreću punu
zlatnika.
- Gdje je jutros Jamie? - upita Catherine.
- Jamie? Ah, otišao je s gospodarom FitzAlanom.
Catherine je skočila. - Što? Uzeo je Jamieja? - Tako se uspaničila da ju je
stegnulo u grlu. - Kamo, Alys? Kamo ga je odveo?
- Molim Vas, ne uzrujavajte se, gospo. Samo je odveo dječaka u štalu da
pogleda onu njegovu veliku životinju. Jamie ga je zamolio. - Dotaknuvši
Catherineinu nadlakticu, dodala je: - Da nešto nije u redu, smjesta bih došla
po Vas.
Njezina gospodarica zatvorila je oči i pokušala se smiriti. Jamie je dobro,
mora biti!
S ulaza je do nje doprlo bučno komešanje, a kad je otvorila oči, vidjela je
da FitzAlan ulazi u dvoranu noseći na ramenima njezina sina koji se cerio od

35
uha do uha. Proželo ju je takvo olakšanje da je osjetila slabost u koljenima.
Malo je ustuknula, položivši ruku na stol iza sebe da se pridrži.
Jamie joj je žestoko mahao i vikao: - Majko! Majko!
Kad ga je FitzAlan širokim pokretom spustio, dječak se zahihotao visokim
glasom, a čim su mu noge dotaknule pod, potrčao je k majci. Lice mu se
ozarilo od uzbuđenja. Spustivši se na jedno koljeno, zagrlila ga je i snažno ga
pritisnula na prsa. Hvala Bogu da je dobro!, pomislila je. Prisilila se da ga
pusti, pa se nagnula unatrag i vedro mu se nasmiješila, ili se barem nadala da
joj je izraz lica vedar.
- Rekao je da mogu jahati s njim na konju - izvijesti je Jamie, a pogled mu
je razdragano plesao unaokolo. - Mogu li, moooolim te?
- Naravno - odgovorila je, motreći FitzAlana, a onda je dodala: - Nadam se
da ću i ja smjeti poći s Vama kad budete jahali.
Nije htjela da FitzAlan vodi njezina sina izvan dvorca ako ona nije
nazočna, jer svašta bi se moglo dogoditi.
- Hoćeš li mi pokazati krajolik blizu dvorca, ako se dobro osjećaš i ako
možeš jahati? - predloži William. Tako ju je pomno motrio da je osjetila da se
zacrvenjela. Malo je podignuo obrvu i nastavio: - Danas se doimaš posve
zdravo. Vrlo dobro!
Još više se zacrvenjela, jer nije bilo dvojbe oko toga što je time htio reći.
- Upravo su pristigli i ostali moji ljudi, pa moram odabrati pratnju koja će
biskupa Whitefielda odvesti u London - objasnio je. - Možeš li se spremiti za
jedan sat?

***

Gledajući sina, Catherine se čudila vidjevši da se dječak posve opustio. Jednu

malu ruku položio je na FitzAlanovu podlakticu, dok je drugom pokazivao
sad ovo, sad ono.
Njegovo uzbuđeno brbljanje stvaralo je neočekivano ozračje
uobičajenoga izleta na konjima. Dok su jahali zelenim poljima, Catherine je
samu sebe zatekla kako gotovo uživa u tome. Nagnula se unatrag i zatvorila
oči. Mnogo je dana provela među zidinama, pa joj je godilo što na licu osjeća
zrake toploga ljetnog sunca.
- Alys i Jacob su mi rekli da si u ime svog oca upravljala imanjem dok je
on bio odsutan.
Naglo je otvorila oči. Dakle, FitzAlan je već znao da se za podatke o životu
u dvorcu mora obratiti Alys i Jacobu, a ne beskorisnom čovjeku kojega je

36
Rayburn imenovao upraviteljem imanja. Mora ostati pribrana i ne smije
podcjenjivati svoga novog muža.
Mišići u vilici su mu se stegnuli, a onda je rekao: - Naravno, to si radila i
za Rayburna.
- Gospodarica sam dvorca Ross od svoje dvanaeste godine, jer tada mi je
umrla majka - odgovorila je. - Samo sam postupala poput svih ostalih žena
čiji su muževi otišli u rat, iako sam možda te dužnosti preuzela kad sam bila
mlađa od njih.
- Onda mi možeš reći ono što moram znati.
Nastavio ju je obasipati pitanjima o zakupcima i o tome čemu bi morao
najprije posvetiti pozornost na imanjima. Isprva je držala da samo nastoji
razgovarati s njom, ali živo je tražio da ona izrazi svoje mišljenje i pažljivo je
slušao ono o čemu je govorila, pa je stekla dojam da ga sve to uistinu zanima.
Ni Rayburn, a ni njezin otac, nikada od nje nisu zatražili savjet.
- Mogu li pod onamo? - prekinuo ih je Jamie, pokazavši malu skupinu ljudi
i dječaka koji su radili u obližnjem polju.
FitzAlan ju je pogledao, podigavši obrve kao da je bez riječi pita što ona
misli o tome. Zadovoljna što je tražio njezino dopuštenje, potvrdno je
kimnula glavom. Čim ga je FitzAlan spustio na tlo, Jamie je otrčao pozdraviti
zakupnike.
Prije nego što je dospjela sjahati, njezin novi muž našao se pokraj nje.
Podignuo ju je kao da ne osjeća nikakvu težinu - i nije ju pustio. Svojim
velikim rukama držao ju je oko pasa, pa je imala dojam da je u klopci. Još više
ju je zbunilo to što je zurio u nju kao da će je oglodati do kosti.
Izvila mu se iz stiska i požurila kroz polje za sinom, no FitzAlan se u
trenutku našao pokraj nje. Koračao joj je tako blizu da joj se činilo kako
toplina njegova tijela zrači kroz njegovu odjeću i prodire joj do kože. Svaki
put kad bi mu ruka dotakla njezinu, njome bi prostrujali žmarci.
- Ovo su naša dva zakupca, Smith i Jennings, i neki od njihove djece. Smith
je uvijek voljan preuzeti još pokoji dodatan posao - predstavila je zakupnike.
Nebesa, samo brbljam, pomislila je, jer tako ju je željno odmjerio od glave
do pete da je postala živčana.
- Zašto Smith rado preuzima dodatne poslove? - upitao je.
- Smith? - ponovila je kao da nikad prije nije čula to prezime. Smeteno ga
je pogledala, a onda se sjetila o čemu je maločas govorila, pa je bez
razmišljanja izlanula istinu. - Žena mu je takva goropadnica da on samo traži
priliku da ode iz kuće.
FitzAlan je odgovorio osmijehom koji mu je ozario lice i oči. Hvala
svecima da taj čovjek ima smisla za šalu, pomislila je. Što sad slijedi?
- A što je s onim drugim, Jenningsom? - zanimalo ga je.
37
 - Ako želiš nešto dostaviti osobi koja je daleko odavde - odgovorila je -
Jennings je najbolji čovjek za taj posao.
- Zato što je najodgovorniji?
- Zapravo i nije, iako je dobar u službi - priznala je. - Ali nitko drugi ne želi
otići odavde ako Jennings ostane ovdje. Muževi se boje žene ostaviti same, jer
bi u tom slučaju njihovo sljedeće dijete moglo imati Jenningsove zelene oči.
Neka joj Bog pomogne, je li uistinu to rekla?, pomisli William, a preko polja
se razlegnuo njegov duboki smijeh. Trgnula se kad ga je čula, jer nije bio u
srazmjeru s njegovom ozbiljnom naravi. Kad se smijao, doimao se mlađi i nije
djelovao tako opasno. Čak je bio još zgodniji, no to je moglo donijeti nove
neprilike, jer će sve služavke pobenaviti zbog njega.
FitzAlan pokaže glavom na trećeg čovjeka, koji je radio postrance od
drugih. - Tko je to?
- Tyler. Jedini na kojega se imam razloga žaliti - odgovorila je. Suzivši oči,
motrila je radnika u polju. - Tyler nije blagoslovljen poštenom naravi.
Kad su došli do zakupaca, FitzAlan je s njima razgovarao o urodu i
vremenu. Kad su odlazili, Jamie je zamolio da ostane i „pomogne“
Jenningsovoj djeci u poslu.
- Pazit ću na momčića, gospo - Jennings je uvjeravao Catherine - i vratit
ću ga u dvorac prije večere.
Zahvalila mu je, no prekasno je uvidjela da će ostati sama s FitzAlanom.
Danje bio prekrasan, a zrak tako bistar da je, dok su jahali, gledala kako
se s druge strane granice, u Walesu, dižu Crne planine.
Sunčeva toplina i blagi povjetarac koji joj je milovao lice djelovali su
umirujuće. Dok ju je FitzAlan ispitivao o raznim plemićkim obiteljima u tom
kraju, ponovno se osjetila opušteno kao i prije.
Poslije nekog vremena odvažila se i sama upitati: - Čujem da dolaziš sa
sjevera. Jesi li poznavao Nortbumberlanda i njegova sina, „Napržicu“ Percyja?
- Ako živiš na sjeveru, nemoguće je da ne znaš bar nešto o Percyjevima. -
Oštro ju je pogledao. - Zašto pitaš o njima? - zanimalo ga je.
Očito je pogriješila što se raspitivala o moćnoj obitelji koja se dvaput
urotila da sruši kralja. Zašto ne mogu naprosto šutjeti?, ukorila je samu sebe.
- Znatiželjna sam, to je sve - promrmljala je. - O njima kolaju mnoge priče,
a posebno o „Napržici.“
- Hrabar je i lakomislen kao što ga i opisuju - rekao je bezbojnim glasom,
a onda je napravio tako dugu stanku da je pomislila da više ne želi govoriti o
toj temi, ali ponovno se javio prije nego što je dospjela smisliti nešto čime bi
ispunila neugodnu tišinu: - Kad je Napržici bilo šesnaest godina, tako se
razbjesnio u okršaju s klanom MacDonald da je sam pošao u brda, u potjeru

38
za neprijateljima. - U glasu mu je osjetila neodobravanje. - Northumberland i
kralj Richard morali su platiti otkupninu, i to cijelo bogatstvo, da bi im se
vratio. Napržica je uvijek bio brzoplet i usijana glava, a nije se promijenio ni
kad je zašao u zrelu dob.
Njegov opširan odgovor ohrabrio ju je, pa je riskirala i postavila još jedno
pitanje, koje ju je dugo kopkalo: - Što misliš, zašto su se Percyjevi okrenuli
protiv kralja Henryja?
Bilo je dobro poznato da Henryja Bolingbrokea ne bi okrunili bez
Norhumberlandove podrške. Catherine nikad nije razumjela zašto su ga
Percyjevi poslije tako žarko nastojali ukloniti.
- Henryju su zamjerali što ih nije bolje nagradio za njihovu podršku -
objasni FitzAlan - no kralj je držao da već imaju dovoljno moći i bogatstva.
Prije nego što je nastavio, pogledao ju je kao da se želi uvjeriti da je sve
to doista zanima.
- Odnosi su se još više pogoršali kad su se počeli svađati oko toga tko će
uzeti otkupninu za nekog Škota usijane glave kojega su zarobili u borbi. Kralj
je tvrdio da otkupnina mora pripasti Kruni.
- Je li to uobičajeno? - htjela je znati, a onda je uvidjela da je to nezgodno
pitanje.
- Otkupninu obično prima osoba koja je nekoga zarobila, ali na taj novac
imao je pravo i kralj - oprezno je odgovorio. - Mogu ti reći da je Napržici bilo
itekako stalo da upravo te taoce prisili da mu plate. Bili su iz MacDonaldova
klana, onoga čiji su pripadnici njega uzeli za taoca kad je bio mladić.
Catherine se u sedlu nagnula naprijed. - Napržica je vjerojatno godinama
čekao da im se osveti za poniženje što ga je proživio.
Kimnuo je. - Naposljetku se otvoreno pobunio i udružio snage s
Glyndwrom, a oca, Northumberlanda, pozvao je da učini to isto.
Njegovi odgovori su je očarali, pa je postavljala još pitanja, a on je
odgovarao, iako nevoljko. Kad je navaljivala da joj priča pojedinosti o
bitkama u kojima je sudjelovao, zaustavio je konja, pa se okrenuo i pogledao
je. - Jesi li ti slala poruke kraljeviću Harryju? - upitao je začuđeno i pomalo
nesigurno. - Uistinu si poslužila kao kraljevićeva uhoda?
- Zar misliš da žena nije u stanju vidjeti ni ono što joj je pod nosom? -
odvratila je, pogledavši ga suženih očiju. - Ili si držao da ženi, iako sve vidi,
nedostaje hrabrosti da učini ono što mora?
- Znala je da prema njemu ne bi trebala svađalački nastupati, ali nije se
mogla suzdržati.
- Nisam znao što da mislim o tvojim postupcima. - Začudo, sada se
smiješio, ali to je nije udobrovoljilo.

39
 - Jesi li mislio da sam izdajica? - Njezin glas čak se i njoj samoj činio odviše
prodoran. Kad to nije porekao, upitala je: - Oženio si se sa mnom iako si držao
da sam možda podržavala Rayburna u izdaji kralja?
Kako se usudila tako drsko razgovarati s FitzAlanom? Rayburn bi je za
mnogo manje od toga povukao s konja i prebio namrtvo.
- Trebao bih se ispričati što sam te uznemirio - primijetio je, iako se nije
doimao kao da mu je žao.
Iako su mu se oči smiješile, u njemu je osjećala vatru koja je prodirala i u
nju, pa joj se osušilo grlo. U ušima joj je još odjekivalo ono što je jučer rekao:
Neću dugo čekati.
Podbola je konja i odjahala ispred njega.
Poslije nekog vremena pritjerao je svoga konja k njezinu. - Kako si došla
do podataka za kraljevića? - upitao je blažim glasom.
Duboko je udahnula. Odgovarao je na njezina pitanja, pa bi bilo pošteno
da i ona odgovori na njegova.
- Kad god je moj muž sa svojim ljudima raspravljao o namjerama
pobunjenika, cjelokupnu poslugu poslao bi van iz prostorije, pa sam ja bila
dužna posluživati njega i njegove prijatelje.
FitzAlanu nije spomenula da je imala i druge izvore.
- Muž ti je vjerovao.
Odmahnula je glavom. - Ne, nego nikad nije ni pomislio da bih mogla
raditi protiv njega.
- Koliko je vremena prošlo otkad ste sklopili brak do trenutka kad si ga
počela uhoditi za kraljevića?
- Nisam na to gledala kao na uhođenje - odgovorila je dok je s konjem
zaobilazila zečju rupu na stazi. - Iznosila sam mu ulomke vijesti što sam ih
načula. Do pred samu bitku kod Shrewsburyja, nisam mu javljala ništa
uistinu korisno.
- A što si mu tako korisno javila?
- Doznala sam da Glyndwr vodi velšku vojsku u smjeru Shrewsburyja
kako bi se pridružio snagama kojima je na čelu bio Napržica - odgovorila je. -
Zato sam kraljeviću poslala bitnu poruku da ga upozorim.
Napržica je brzopleto, kao i uvijek, tako gonio svoju vojsku da ni njegov
otac, a ni Velšani, nisu mogli stići do Sbrewsburyja prije nego što ih je kralj
ondje napao. U toj bitci Napržica je poginuo, što je dokrajčilo prvu urotu
Percyjevih.
Razmišljajući o tome, upitala je: - Što misliš, zašto poslije Sbrewsburyja
kralj nije poduzeo oštrije mjere protiv Northumberlanda? - Iako je s

40
kraljevićem Harryjem često raspravljala o tome, možda čovjek sa sjevera sve
to može sagledati iz drugoga kuta.
Ponovno je dopustila da je nadvlada znatiželja, ali je FitzAlan zbog toga
nije ukorio.
- Northumberland je previše moćan - odgovorio je. - Nije se pridružio
Napržici u oružanoj pobuni kod Sbrewsburyja, stoga je kralj mogao čekati.
Northumberland je postajao sve stariji. Kad je Napržica poginuo, kralj je
mislio da starcu više nije do častohleplja.
No bio je u krivu. Ovoga proljeća Northumberland je bio umiješan u još
jednu urotu koja je Henryja trebala zbaciti s prijestolja, a ovoga puta starac
je jedva uspio pobjeći u Škotsku i spasiti živu glavu.
- Kažu da su poruke što ih je kraljević primao bile nepotpisane - primijeti
FitzAlan, vraćajući se u razgovoru na Catherineinu ulogu.
- Kraljević pozna moj rukopis, pa nikad nisam htjela riskirati i potpisati
pismo, kao ni upotrijebiti svoj pečat.
- Kad je Rayburn prešao na pobunjeničku stranu?
- Teško je reći - odgovorila je, a dok je razmišljala, skrenula je pogled
prema obzoru. - Dugo se poigravao s obadvije strane. Pobunjenicima je
pružao sredstva i podatke, ali se nije dovodio u rizik da se s njima susreće.
- To jest, sve do jučer kad smo ga zarobili zahvaljujući tebi - ispravi je
FitzAlan jednoličnim glasom.
Bilo je to jučer!, pomislila je. Prošao je samo jedan dan otkako je u svojoj
spavaćoj sobi čekala vijesti o Rayburnu. Odmahnula je glavom. Od jučer se
dogodilo toliko toga! Danas popodne uspjela je na neko vrijeme zaboraviti da
joj je život vezan za neznanca koji jaši pokraj nje.
Pomislila je da bi joj se taj William FitzAlan mogao svidjeti da je nisu
prisilili da se uda za njega. Dosad je već pokazao da je ljubazan i da je poštuje,
a takvo što nikad nije doživjela od Rayburna.
Bračne dužnosti odgađat će što duže bude mogla, jer kad je taj čovjek
jednom odvede u svoju postelju, možda joj se više neće ni blizu tako sviđati.

41
 PETO POGLAVLJE

K ad je vidio Catherinein izraz lica i njezine stisnute usnice, Williama je

obuzeo takav osjećaj frustracije da je poželio udarati šakama po stolu.
Iako su danju vrlo prisno razgovarali, svake večeri ponovno bi se povukla u
sebe. Četiri dana i isto toliko dugih noći čekao je priliku da ostvari taj brak,
no Catherine je i dalje bila ćudljiva kao i prije.
Svako popodne jahao je s njom, iako nije imao vremena za to. Doduše,
bilo je dobro da zakupci vide da njihov novi gospodar jaše po imanju i
razgledava ga, ali svoje najvažnije dužnosti morao je vršiti u dvorcu. Nije
znao kad će ga ponovno pozvati da sudjeluje u borbi, pa je grozničavo radio
na poboljšanju obrane dvorca.
Odlučio je da će, prije nego što ode odavde, dvorac Ross učiniti sigurnim
mjestom.
Isto je tako čvrsto odlučio da će njihov brak učiniti stvarnim. Bude li imao
sreće, Catherine će začeti prije nego što ga kralj pošalje da progoni
buntovnike diljem Walesa.
Redovito je odlazio na jahanje, jer se nadao da će opuštenost, koja je za
vrijeme njihovih popodnevnih druženja sve više rasla, navesti Catherine da
ga noću prihvati kao muža.
No dosad se to još nije dogodilo.
Isprva je na te izlete na konjima vodio Jamieja samo kako bi njegova
majka bila zadovoljna, ali se i sam iznenadio kad je uvidio da uživa u društvu
toga djeteta.
Kutovi usnica izvili su mu se u osmijeh, jer se sjetio kako mu je za vrijeme
njegova prvog posjeta dvorcu Jamie skočio na leđa i udarao ga svojim malim
šakama. Poslije tog žestokog prvog susreta, Jamie ga je brzo zavolio. Williamu
se svidjelo kad bi ga dječak vukao za rukav i čavrljao s njim.
Da, mali Jamie i on vrlo su se dobro slagali, ali bi volio da se barem upola
tako svidio i dječakovoj lijepoj majci!
Iako je imao mnogo posla, mogao je razmišljati samo o tome da s
Catherine ode u postelju. Zamišljao je kako mu ona nježnim prstima prelazi
niz trbuh, dok on na uhu osjeća njezin topli dah i rukama joj prelazi po
mekanoj koži. Iako su se vjenčali prije četiri dana, svojoj supruzi nije vidio
čak ni grudi, iako je to vrlo žarko želio. Progutao je knedlu koja mu je zastala
u grlu, a onda je ponovno bacio pogled na Catherine.

42
 Vidjevši da njegova žena grčevito stišće pehar, pomislio je kako nema
razloga nadati se da će večeras biti drukčije nego dosad, no ipak se nadao.
Ustao je i ispružio ruku prema njoj. Nije mu bilo zabavno kad je primijetio
da su se njegovi ljudi značajno pogledali. Bilo je još prerano da Catherine i on
odu na počinak, ali nije mario za to, jer bilo mu je dosta čekanja.
Čim su ušli u gornju prostoriju, Catherine je sa služavkom pobjegla u
svoju spavaću sobu.
- Kad završiš s pripremama za postelju, dođi i sjedni sa mnom! - povikao
je za njom kad mu je zalupila vrata pred nosom.
U njemu je sve više rasla razdraženost, pa je dugim koracima otišao u
svoju sobu da se presvuče.
- Dobra večer, gospodaru - iz misli ga je trgnuo slugin glas. Smetnuo je s
uma da je danas stigao Tbomas, koji će mu pomoći da se presvuče.
- Nadam se da niste u ovakvom izdanju došli svojoj novoj nevjesti -
primijeti Thomas kad je kleknuo da gazdi izuje čizme.
William ga smrknuto pogleda. - To što me služite od moje dvanaeste
godine ne znači da možete govoriti sve što Vam padne na pamet - ukorio ga
je, iako su obadvojica znali da Thomas može nekažnjeno govoriti što god
hoće.
William je preko glave svukao tuniku i bacio je prema slugi, koji ju je
spretno uhvatio, a onda je počekao da mu baci i košulju. S uobičajenom
diskrecijom pomogao je gazdi da navuče kućni ogrtač, a onda je bez riječi
izašao iz prostorije.
William je oprao lice i ruke u umivaoniku što mu ga je ostavio Thomas, a
onda je razdraženo prošao mokrim prstima kroz kosu.
Dosad se Catherine već svakako pripremila, pomislio je.
Privatne su odaje bile prazne, pa ju je ispred njezine sobe dozvao po
imenu, a kad nije bilo odgovora, polako je otvorio vrata. Neka mu Bog podari
strpljenje! Njegova žena sjedila je na škrinji pokraj podnožja postelje i kršila
ruke kao da čeka da je odvedu na pogubljenje.
Kad je ušao u prostoriju, trgnula se i skočila, uzviknuvši. Bio bi se
nasmijao da na srcu nije osjećao težinu. Primijetivši služavku koja se skutrila
u kutu, pokretom glave pokazao joj je vrata, pa je osjetio određeno
zadovoljstvo kad je vidio da je šmugnula van poput prestrašene mišice.
- Štovana gospo suprugo, rekao sam ti da te neću povrijediti - tiho ju je
podsjetio i pružio joj ruku. - Dođi, hajde da sjednemo i porazgovaramo.
Prišla mu je oklijevajući pa je ledeno hladnim prstima prihvatila njegovu
ruku. Poveo ju je prema prozorskoj klupici u privatnim odajama, a nakon što
joj je pružio pehar toplog, začinjenog vina, sjeo je pokraj nje. Da bi je umirio,

43
pričao joj je što je sve toga dana učinio, a onda je zatražio njezin savjet u vezi
sa zalihama koje su potrebne da bi branitelji dvorca izdržali dugu opsadu.
Osjetivši da joj je napetost popustila, riskirao je i položio joj ruku na
bedro. Trgnula se, ali on nije odmaknuo ruku. Kroz tanku spavaćicu osjećao
je njezinu toplu kožu, pa ga je ispunila žarka žudnja. Poželio ju je uhvatiti za
kukove, podignuti je sebi u krilo, a onda s njom sada i ovdje obaviti bračni
čin.
Morao se posve usredotočiti kako bi se suzdržao da joj rukom ne protrlja
bedro. Prisilit će se da postupa polako, ali odlučio je da će njihova veza
večeras napredovati.
- Catherine - podignuo joj je bradu prstom, pa ga je morala pogledati -
svakako ti je jasno da ovako ne možemo dalje.
Spustio je pogled na njezina bujna prsa pokrivena tankom tkaninom.
Osjetio je da mu se grlo osušilo, a ud mu je tako nabrekao da ga je bolio.
Usnicama joj je dotaknuo obraz, - Kako bih te mogao navesti da zaboraviš
na strah? - dahnuo joj je u uho. - Što da učinim?
Odmaknuo joj je gustu kosu, a onda joj je ustima slijedio crtu vilice. -
Pomaže li ovo?
Dok joj se niz vrat spuštao do nježne ključne kosti, ispitivao ju je kao da
se obraća njezinoj koži: - Što kažeš na ovo? A ovo? A ovo?
Uronio je u miris njezine kože, čiju je mekoću osjećao na usnicama, i žarko
je iščekivao trenutak kad će se gola naći pod njim, kada će napokon ući u nju,
jer do toga će ovaj put svakako doći. Prešao je jezikom preko njezine bujne
dojke koja se djelomično izdignula iznad ruba tunike.
- Možda mi možeš reći nešto o svojoj obitelji - javila se. Trgnuo se kad je
iznenada progovorila neprirodno visokim glasom, a onda se pridigao.
- Catherine, kada sam te pitao što mogu učiniti, nisam te pitao da
predložiš novu temu za razgovor, i ti to vrlo dobro znaš.
Pritisnula se uza zid, ali odlučio je da se ovaj put neće dati tako lako
odvratiti. Prstom joj je povukao rub spavaćice nadolje i poljubio joj golu kožu.
- Mmm, miris lavande - prokomentirao je, ljubeći joj vrat.
Držala se ukočeno i nepopustljivo kao i uvijek.
Kad su njegovi pokušaji zavođenja bijedno propali, palo mu je na um da
bi je možda mogao izazvati.
- Kukavica si, Catherine - dobacio joj je.
Gledajući je ravno u oči, ponovno joj je stavio ruku na bedro, a ovoga je
puta čvrsto protrljao to područje od koljena do kuka. Gospode, bilo je divno,
zapravo tako dobro da zbog navale krvi gotovo nije ni čuo što mu Catherine
govori.

44
 - Uistinu želim doznati nešto više o tebi. Imaš li braće ili sestara? Gdje su
ti roditelji? - Riječi su iz nje navirale silovito i žurno. - Znam da dolaziš iz
nekog mjesta na sjeveru, ali gdje ti je točno dom?
Razdraženo ju je prekinuo. - Nemam dom na sjeveru.
Da ga je ispitivala o nekoj drugoj temi, možda ne bi posve izgubio
strpljenje, no i on je imao svoje tajne i nije vidio razloga da ih sad podijeli sa
suprugom. Grubo ju je povukao da ustane.
- Čekao sam duže od bilo kojeg mladoženje - izjavio je, obuzet takvom
gorčinom da ju je poželio stresti. - Zavjetovala si mi se pred Bogom. Kao tvoj
muž, mogao bih ti zapovjediti da pođeš sa mnom u postelju, ili bih te mogao
odvući onamo dok se ritaš i vrištiš, jer to je moje pravo.
- Znam - prošaptala j e, spustivši pogled.
Činilo mu se da je bijes posve iscurio iz njega. Bože na nebesima, još
uvijek me se boji!, pomislio je.
- Ne želim te prisiljavati - obratio joj se, a vlastiti glas zvučao mu je odviše
ponizno. - Molim te da mi dođeš, Catherine, i to uskoro.
Htio je da mu se nađe u naručju pa da se njezino toplo, voljno tijelo privija
uz njega dok je nosi u postelju. Čeznuo je za tim da je vidi slabu i iscrpljenu
od vođenja ljubavi, pa da ujutro ispruži ruke prema njemu kako bi sve
ponovili.
Želio je, zebo je...
Ukočivši se, čekala je da je pusti, a to je na kraju i učinio, iako vrlo
nevoljko. Sam je otišao u spavaću sobu, u nadi da je to posljednja noć što će
je tako provesti. Nije se potrudio skinuti kućni ogrtač, nego se potrbuške
bacio na postelju.
Vjerojatno je zadrijemao, jer iz sna ga je trgnulo Catherineino vrištanje.
Dok mu je srce snažno tuklo, zgrabio je mač što je visio na stupu kreveta i
potrčao u njezinu spavaću sobu, u mraku se gotovo sudarivši s njezinom
sluškinjom.
- Gospa Catherine ponovno ima noćnu moru, gospodaru - bez daha će
služavka. - Dovest ću Alys. Ona zna što treba raditi.
- Brzo idi - potaknuo ju je, a onda je požurio do Catherine.
Stenjala je i bacakala se po postelji. - Ne, molim te, ne! - Pokušao ju je
smiriti uzevši je u naručje, ali još se žešće branila, pa se odmaknuo, osjećajući
se bespomoćno.
Utrčala je Alys, a iza nje se nadimao njezin široki noćni ogrtač. Dosad se
Catherine već probudila. Pridigla se u postelji, a lice je zarila u ruke koje su
joj se žestoko tresle. Ipak, ni sada nije mogla podnijeti da je William dotiče.

45
 Služavka ju je umirujuće zagrlila i podignula joj bočicu prema ustima.
Catherine je ispila bocu do kraja, a onda je naslonila glavu na Alysino rame.
- Hvala Bogu, tog đavla Rayburna više nema - promrmlja služavka. Držeći
Catherine, popravljala joj je kosu. - Više Vas ne može povrijediti.
Poslije nekog vremena pažljivo ju je spustila na jastuke, a onda je
stubama oprezno sišla s visoke postelje.
- Napitak će joj omogućiti miran san, gospodaru - prošapće Alys kad su
William i ona izlazili iz Catherineine sobe. - Više nemate razloga za
zabrinutost.
Htjela je otići iz privatnih odaja, ali zaustavio ju je, položivši joj ruku na
podlakticu.
- Ipak imam razloga za brigu. - Glavom je pokazao prema stolici, pa
služavka poslušno sjedne. - Reci mi što joj je Rayburn napravio. Sve mi
ispričaj, i to smjesta.
Skrenula je pogled. - Gospodar Rayburn žestoko ju je tukao. Mogli smo
čuti njezine krikove. - U glasu joj je osjetio molećivost. - Ništa nisam mogla
učiniti osim što bih je poslije njegovala.
Zgrabila je ogrtač, pa je njime obrisala nos i oči. - Neka taj čovjek cijelu
vječnost gori u paklu!
- Zaštitila bi je da si mogla - reče William. - Bio je moćan gospodar i njezin
muž.
- Gospi Catherine rekla sam da bih mu u juhu vrlo lako mogla usuti otrov,
ali zabranila mi je da to učinim. - Odmahnula je glavom, očito žaleći što je to
propustila učiniti. - Nije htjela da dušu uprljam smrtnim grijehom.
Zastala je i ponovno obrisala nos. - Prestao ju je tući kad je zatrudnjela.
- I to je bio kraj? - Nadao se da će mu potvrdno odgovoriti, ali slutio je da
će odgovor biti drukčiji.
- Mislili smo da će sve to prestati, ali onda je Jamie obolio od groznice i
umalo je umro, drago janješce.
William se zbunio. - Hoćeš reći da je Jamiejeva bolest navela Rayburna da
je ponovno zlostavlja?
- Znam da jest - Alys žustro potvrdi glavom. - Čula sam kako viče na nju
da jedan sin nije dovoljan i da mu ne preostaje drugo nego da začne još jedno
dijete. Plakala je, molila ga je i uvjeravala da se dječaku ništa neće dogoditi.
Čula sam kako je vrištala dok ju je vukao uza stube. - Alys se ugrizla za usnicu
i šmrcnula. - Sljedećeg sam je jutra njegovala, kao i uvijek.
William se tako razljutio da nije znao što bi učinio. Kroz njega je strujao
bijes, a pred očima mu se zamaglilo. Poželio je da je Rayburn još uvijek živ

46
kako bi ga mogao ubiti. Bez obzira na činjenicu da je Catherine izdala muža,
nije zaslužila takvo postupanje. Nijedna žena to ne zaslužuje!
Ali zar ona ne vidi da je William drukčiji od Rayburna? Nikada ne bi na
nju dignuo ruku. Častan je čovjek, a dužnost mu je da je zaštiti. Ponovno je
odlučio da će biti strpljiv. S vremenom će Catherine uvidjeti da je nikada ne
bi ozlijedio, pa će mu sama doći.
Poslije još tri dana čekanja, Williamovo strpljenje tako se istanjilo da je
gotovo puklo. Nije mogao spavati, pa je bio tako razdražljiv da su ga njegovi
ljudi počeli izbjegavati. Naposljetku se Edmund sučelio s njim, jer je bio jedini
koji se usudio prići zapovjedniku.
- Što je s tobom, čovječe? - upitao ga je kad je William jednom prilikom
dugim koracima prošao pokraj njega na putu u dvorište. - Mislio sam da su
mladoženje vedra družba, ali ljudi se spremaju prijeći Velšanima kako bi
pobjegli od tebe.
William je u znak odgovora samo nešto progunđao, pa je Edmund
nastavio: - Na što se žališ? U postelji imaš ženu za koju bi svaki muškarac
ovdje prodao dušu đavolu. - Oči su mu zasjale. - Oh, ne, Williame, reci mi da
nisi učinio nikakvu glupariju koja bi uzrujala onu tvoju lijepu ženu! - Nacerio
se i odmahnuo glavom, glumeći nevjericu. - Jesi li dopustio da te uhvati s
mladom služavkom, onom koja s tobom očijuka i pokazuje ti svoje čari
kad god joj se pruži prilika?
- Ne vrijeđaj me - oštro mu odbrusi William. - U braku sam tek tjedan
dana, a misliš da sam već počinio preljub? - Okrenuvši se na peti, nastavio je
žustro koračati.
- Ako ti bračni život nimalo ne prija, možeš je nekamo poslati - primijeti
Edmund sustigavši ga.
William se nije osvrtao na njegove riječi, ali sugovornik ga je uhvatio za
ruku i prisilio ga da se okrene prema njemu. - Ako si se zbog nove žene
pretvorio u takvu bijednu konjsku zadnjicu, lako ćeš je se riješiti. Samo moraš
kralju reći da je sudjelovala u Rayburnovoj izdaji.
- Nikad više ne govori protiv moje žene! - obrati mu se William s takvom
smrtnom ozbiljnošću da je Edmund ustuknuo. - Danas neće skupljati tvoje
okrvavljeno truplo s tla u ovom dvorištu samo zato što nas vežu godine što
smo ib zajedno proveli u borbi.
Činilo se da mu cijelo tijelo titra od bijesa kad je zakoračio približivši se
sugovorniku. - Ali sljedeći put to te neće spasiti - dodao je.

47
 ŠESTO POGLAVLJE

W illiam je pošao prema štalama jer se nadao da će mu dugo, naporno

jahanje poboljšati raspoloženje, ali prije nego što je stigao onamo, do
njega je dopro zvuk trube.
- Tko to dolazi? - upitao je jednoga od vojnika koji su stajali na zidu.
- Nose kraljev barjak, gospodaru.
Nije bilo vremena da se William presvuče u odjeću koja bi bila prikladnija
za susret s kraljevskim posjetiteljem, pa je pošao ravno prema ulazu dvorca.
To nije mogao biti kralj, jer je Henry gušio posljednje ostatke pobune na
sjeveru.
William je prepoznao mladića koji je na čelu oružnika ujahao u dvorac.
Bio je to kraljević Harry, a kad je posjetitelj sjahao, William se spustio na
jedno koljeno. Kraljević mu je dao znak da ustane, pa je vlasnik dvorca
pozdravio svoga budućeg kralja.
- FitzAlane, drago mi je što Vas ovdje vidim. Kralj želi da Vas izvijestim...
- Kraljević je zastao u pola rečenice, jer mu je pozornost privuklo nešto iza
Wilhama.
- Kate! - poviče mladić, a lice mu se razvuče u dječački osmijeh. U
sljedećem trenutku Catherine se stvorila pokraj Williama pa se poklonila
prignuvši koljeno. Kraljević Harry joj pruži ruku da ustane, a nakon što ju je
oduševljeno poljubio u oba obraza, podigao ju je i zavrtio u naručju.
Njegovo ponašanje i nije bilo čudno, ali Catherineino je zaprepastilo
Williama. Zabacila je glavu i nasmijala se, a onda je kraljevića počela udarati
po ramenima, vičući: - Harry, Harry, smjesta me spusti!
Posjetitelj ju je smjesta poslušao, izjavivši: - Uvijek sam sretan kad mogu
izvršiti ono što zahtijeva lijepa Catherine. - Prenaglašeno se poklonio, a onda
se okrenuo pa se nacerio i namignuo Williamu. - Da kažem istinu - rekao je
glasnim šapatom tako da ga i ona čuje - Vaša gospa supruga u djetinjstvu je
bila tiranin. - Stavio je ruku na srce i šaljivo uzdahnuo. - Kao momčić od
sedam godina bio sam zaljubljen u nju, ali je u to vrijeme nažalost bila mnogo
starija od mene, žena od punih deset godina, pa me nije htjela.
Ljudi koji su se skupili oko njih nasmijali su se, ali William im se nije
pridružio, jer je po njegovu mišljenju Catherine stajala preblizu kraljevića, a
k tome mu je stezala ruku i opušteno čavrljala s njim. William bi dao sve što
ima da mu se Catherine upravo tako nasmije, a kad je vidio da je svojom

48
ljupkošću počastila drugog muškarca, osjećao se kao ga je netko udario u
prsa.
Više nije pratio njihov razgovor, nego je samo vidio njihovu obostranu
naklonost i radost zbog toga što su se ponovno sreli. Prije nego što se snašao,
njih troje su već išli prema dvorcu. Toliko se bio usredotočio na to da
Catherine posjetitelja odviše čvrsto drži za ruku, da gotovo nije čuo kraljevića
Harryja koji mu se obratio.
- Ako biste bili tako dobri da mojim ljudima i meni ove noći pružite
smještaj... - govorio je.
- Bit će mi čast. - Wiliam se iznenadio što je to uspio izgovoriti posve
uobičajenim glasom.
- Samo za jednu noć? - upita Catherine.
- Žao mi je, draga moja Kate - odgovori kraljević tapšajući je po ruci koju
je položila na njegovu nadlakticu - ali znaš da ne raspolažem svojim
vremenom.
Draga moja Kate? Kraljević mu je ponovno nešto govorio, ali ga je William
jedva čuo, jer je razmišljao o načinu na koji se obraća Catherine. Draga moja
Kate?
- Kralj želi znati je li u ovom kraju dolazilo do pobunjeničkih napada
otkako ste došli u dvorac Ross.
William je vjerojatno promrmljao nešto prikladno, jer se činilo da je
kraljević zadovoljan. William pogleda Catherine, suzivši oči. Doimala se
blistavo u svilenoj haljini ružine boje s pripijenim gornjim dijelom, dok je
donji dio zamamno lelujao u hodu. Je li se danas posebno pomno odjenula?,
pitao se. Kraljević nije unaprijed najavio da će doći, ili barem William nije
primio takvu poruku.
Kad su ušli u dvorac, Catherine je posluzi dala upute da pripreme sobe i
osvježenje, pa su se svi razbježali na sve strane. Čim se kraljević ispričao,
rekavši da se ide preodjenuti, William je uhvatio svoju ženu za ruku i odveo
je u prolaz blizu dvorane, gdje je s njom mogao nasamo razgovarati.
- Čini se da vrlo dobro poznaš kraljevića - počeo je oštrim šapatom.
- Poznajemo se cijeli život - začuđeno odgovori Catherine. - Moraš znati
da je rane godine proveo u blizini, u dvorcu Monmouth. Naše su majke bile
dobre prijateljice.
- Da, naravno - odgovorio je, osjetivši se glupo.
- Williame, sad moram razgovarati s kuharicom - izjavila je u očitoj želji
da se što prije vrati svojim dužnostima.
Nije mogao smisliti što bi još rekao, pa ju je pustio da ode. Barem ga je
jednom nazvala po imenu!

49
 Kraljević je odlučio da će za večerom sjediti između svog domaćina i
njegove žene, a William je odlučio da će se suzdržati od toga da njegovu
kraljevsku guzicu baci na pod. Još više ga je razljutilo kad je vidio što su u
kuhinji, po uputama njegove žene, u tako kratko vrijeme uspjeli prirediti za
nesvakidašnjeg posjetitelja.
William je upravo na svoj pladanj gomilao fazanovo meso, kadli je postao
svjestan da ga gledaju svi koji su sjedili za stolom.
- Kakvo je Vaše mišljenje o tome? - upitao ga je kraljević, koji se nagnuo
naprijed i s očekivanjem ga motrio.
Srećom, William je lako pogodio na što njegov sugovornik misli, jer to je
pitanje bilo na svačijim ustima: hoće li Francuzi poslati vojsku kako bi
podržali Velšane?
- Ne bih znao reći - odgovori William slegnuvši ramenima - ali moramo
se pripremiti za tu mogućnost.
- Da, moramo! - kraljević je smjesta počeo nagađati o tome gdje bi
Francuzi mogli iskrcati svoje snage, a onda je započeo raspravljati o tome
kako bi ih Englezi mogli izbaciti iz Walesa.
Williamu bi trebalo što ima priliku s kraljevićem Harryjem raspravljati o
vojnoj taktici. Na kraju krajeva, njegov gost je zapovijedao svim engleskim
snagama koje su se borile u Walesu. Mladić je pokazao da je iznimno nadaren
vojni zapovjednik, pa mu je Parlament tu odgovornost povjerio prije dvije
godine kad je Harry bio tek šesnaestogodišnjak.
No večeras William nije mario za francusku najezdu. Dođavola s
prokletim Francuzima!, pomislio je.
Čim je dadilja odvela Jamieja u postelju, počeo je mozgati o tome koliko
još vremena mora proći dok se i on ne povuče s Catherine. Osjetio je nadu
kad je kraljević ustao.
- Mogu li Vašu ženu povesti u šetnju vrtom? - Dok ga je to pitao, Harry je
Catherine već pružao ruku.
William nikako nije mogao nasljedniku prijestolja odgovoriti da bi mu
najviše volio zabiti bodež u trbuh. Odgovorio je potvrdno, ali bez prevelike
uljudnosti. Međutim, činilo se da kraljević to nije primijetio.

***

Catherine je uvelike utješio posjet njezina prijatelja, čak i tako kratak. Iako je
Harry sada zračio snagom i ovlastima, ona je u njemu još uvijek vidjela
dječaka koji ju je vukao za kosu i stavljao joj kukce za vrat. Unatoč njegovim
obijesnim šalama, uvijek su bili bliski. Bilo joj je drago što je Harry u tim
ranim godinama mogao slobodno trčati i divljati po Monmouthu, prije nego
50
što je njegov otac preoteo prijestolje, jer nasljednik krune nosi težak teret,
pogotovo u ovim uzburkanim vremenima.
- Dobar si kraljević, dragi Harry - pohvalila ga je stišćući mu nadlakticu
dok su odlazili iz dvorane. - Jednoga dana bit ćeš još bolji kralj.
- Neka Bog mom ocu podari još mnogo godina - promrmlja Harry.
U vrtu su sjeli na klupu da porazgovaraju.
- Nisi smjela toliko riskirati - ukorio ju je odmahujući glavom.
O tome su već mnogo puta raspravljali.
- Sad je sve to završeno i na sigurnom sam - podsjetila ga je nasmiješivši
se.
- Ali gotovo je pošlo po zlu. Moj otac... - Zastao je, izgledajući kao da
razmišlja kako da se izrazi. - Kralj je bio tako ljut na Rayburna da je bio sklon
poslati te u Tower unatoč svemu što sam govorio tebi u prilog.
Nije bila tajna da između kralja i njegova nasljednika vlada napetost.
Nakon što je Harryju u mlađim danima predbacivao da je odviše slab, kralj je
sad očito na sina gledao kao na prijetnju. Nije mu godilo kad su Harryja hvalili
zbog njegovih vojnih uspjeha, a nije mu se sviđala ni činjenica da mu je sin
miljenik običnih ljudi; s druge strane, Harry je imao urođeni osjećaj časti i
vrijeđalo ga je ono što je njegov otac povremeno poduzimao kako bi zadržao
vlast.
- Dobro je što te FitzAlan odlučio oženiti. - Harry je s ozbiljnim izrazom
lica gledao u daljinu. - Da te kralj zatočio, ili da je dopustio da ti se dogodi
„nesreća“... - Uzdahnuo je i stisnuo joj ruku. - Prešao sam preko mnogo čega
što je moj otac učinio, ali to mu ne bih nikada oprostio.
Neko vrijeme sjedili su u tišini.
- Čini mi se da je FitzAlan dobar čovjek - tiho primijeti kraljević. - Možeš
li biti sretna s njim, Kate?
- Sretna? - upitala je, začudivši se njegovu pitanju. Zastala je da razmisli.
- Williamu nije dobro stati na put, ali ispod te žestine u njemu ima i
ljubaznosti.
Doista, u svom je mužu vidjela mnogo toga što je bilo vrijedno poštovanja
i što bi joj se moglo sviđati. Svaki dan se osjećala sve opuštenije u njegovoj
blizini. Uskoro će mu početi vjerovati u dovoljnoj mjeri da ode u njegovu
spavaću sobu, kao što ju je zamolio.

***

Nasreću, William je samo jednim uhom mogao pratiti razgovor svojih ljudi za
stolom. Kao i uvijek, govorili su o velškim pobunjenicima i njihovom vođi

51
Owainu Glyndwru. Po stoti put ih je čuo da se žale na opasnu sposobnost
pobunjenika da naglo udare i nestanu u šumi. Kao i obično, s nelagodom su
se šalili govoreći da se Merlyn, Arthurov čarobnjak iz priča, vratio da
pomogne Glyndwru, no William je sve to već prije čuo.
Ponovno je bacio pogled prema vratima. Catherine i njezina pratitelja nije
bilo već gotovo jedan sat.
Skočio je kad je do njega dopro ženski smijeh. Kraljević Harry i Catherine
u sobu su ušli ruku pod ruku, smiješeći se jednom drugome i gledajući se u
oči. Onda je osjetio da ga netko povlači za ruku, no otresao je tu osobu ne
skidajući pogled s njih dvoje.
- Williame!
- Stoje? - prosiktao je, a kad se okrenuo, pokraj sebe je ugledao Edmunda.
- Hoćeš li se naći okovan lancima u vlastitom zatvoru, čovječe? - upita
Edmund, govoreći samo jednom stranom usta.
William ponovno pogleda Harryja i Catherine dok mu je krv pulsirala u
žilama kao da se sprema velika bitka. Osjetio je da ga je netko nesmiljeno
udario laktom u rebra, pa se okrenuo i ljutito pogledao Edmunda.
- Zuriš u kraljevića od Walesa kao da ga kaniš ubiti - uporno će Edmund
tihim, žarkim glasom. - Neki od njegovih ljudi to su primijetili.
Ovoga puta William je poslušao upozorenje. Osvrnuvši se, vidio je da ga
dva viteza motre, a ruke su položili na drške mačeva. Opustio se i s lica
izbrisao napeti izraz, pa su se i vitezovi smirili.
Više nije činio pogreške, nego mu je lice bilo bezizražajno kao da se
dosađuje, a takav izraz imao je čak i kad je kraljević Harry njegovu ženu
odvukao do maloga stolića u kutu kako bi odigrali partiju šaha.
Krajičkom oka gledao je kako se njih dvoje smiju i razgovaraju. Upravo
kad je sa sigurnošću zaključio da se ne može osjećati jadnije od toga, do njega
je prestao dopirati njihov smijeh. Nagnuli su se preko stola i tiho razgovarali,
zaboravivši na igru.
Razdražilo ga je što im ne može čuti glasove, pa se primaknuo bliže. Imao
je dojam da mu je srce prestalo kucati kad je Catherine ispružila ruku i svom
suigraču dotaknula ožiljak pod okom gdje ga je ranila strijela u bitci kod
Shrewsburyja. Unatoč tome što je bio ranjen, poveo je napad na bok vojske
kojoj je na čelu bio Napržica.
Kraljević je napravio grimasu, povukavši se pred njezinim dodirom. -
Molim te, Kate, znam da je gadan za vidjeti.
- Ne, nije. Taj ožiljak je znak da te Bog posebno voli i štiti - žarko će
Catherine. - Da tomu nije tako, strijela bi te svakako bila ubila.

52
 Razgovor je završio kad je William stao iza svoje žene i posjednički joj
položio ruku na rame. Osjetivši da se na njegov dodir ukočila, tako je stisnuo
vilicu da ga je zaboljela.
Njezin pratitelj nije ničime pokazao da mu je nelagodno zbog toga što su
ga uhvatili kako prisno razgovara s tuđom ženom.
- Otkad sam kraljević, mora da sam i bolji igrač šaha - izjavio je s vrlo
primjetnom ironijom u glasu. - Samo me gospa Catherine još uvijek može
pobijediti.
Dosad se William nije potrudio promotriti figure na ploči, ali sada kad je
spustio pogled na njih, vidio je da je kraljevićev kralj u škripcu između
Catherineina lovca i kraljice.
- Ovaj put si pobijedila. - Kraljević kvrcne kralja prstom i sruši ga, a onda
protegne ruke i doda: - Jednu jedinu pobjedu možeš postići i pukom srećom.
- Bilo je lako, vrlo lako - odgovori Catherine, skrenuvši pogled na stranu
kao da se uvelike dosađuje. - Uskoro će mi biti previše dosadno da uopće
igram s tobom.
William se trgnuo kad je čuo da njegova žena otvoreno vrijeđa kraljevića,
ali prije nego što se uspio pribrati i ubaciti primjedbu koja bi ublažila njezine
riječi, njihov gost se glasno nasmijao i dlanom udario po stolu.
- Požalit ćeš te riječi, draga Catherine - odgovorio je, a oči su mu sjale.
Počeo je slagati figure za još jednu igru. - Ovoga puta ću te poniziti. Ne,
natjerat ću te da zaplačeš od tuge.
Kraljevićev glasan izazov privukao je gledatelje koji su se počeli kladiti.
Prateći igru, Wiliam je vidio da su igrači dobro usklađeni. Catherine se
žestoko borila, ali je ovaj put pao njezin kralj.
William izvuče kožnatu kesu i počne plaćati gledateljima koji su stajali
unaokolo. Nitko osim njega nije se usudio kladiti protiv princa.
Catherine se ispričala i otišla, a nazočni su ponovno uronili u razgovor o
ratu i pobunjenicima. Sad kad Williama više nije ometala njegova žena,
ponovno se počeo zanimati za vojne teme koje su ga uvijek zaokupljale.
Razgovarali su do sitnih sati, a William sije nevoljko morao priznati da se ne
može ljutiti na kraljevića, koji mu se čak i sviđao. Bio je mlad i žarko je
raspravljao, a iz njega je zračila moć. Bio je čovjek kojega će ljudi jednom
slijediti.
William je sam sebe ukorio jer se bio tako brzopleto naljutio. Harry je
pokazao da je časna osoba, a Catherine i on bili su prijatelji. William je to
uvidio tek postupno, jer on sam nikada nije imao prijateljicu. Ni žene s kojima
je ljubovao nisu mu bile prijateljice, jer pogotovo od njih nije tražio
prijateljstvo.

53
 No kad je sljedećeg jutra ušao u dvoranu, iz glave su mu ishlapjele tako
pomirljive misli. Catherine i kraljević Harry već su sjedili za stolom, udubljeni
u razgovor. Kad je Catherine ugledala muža, promrmljala je pozdrav i
utihnula, no kraljević je oduševljeno nastavio njihov sinoćnji razgovor.
- Velški pobunjenici uspjeli su preuzeti nadzor nad većim dijelom Walesa
samo zato što su engleske snage bile podijeljene - izjavio je. - Sad kad smo
slomili pobunu na sjeveru, posvetit ćemo pozornost Walesu.
Počeo je naširoko objašnjavati svoju taktiku opsade dvoraca što su ih
pobunjenici na tom području osvojili, no Williama je zanimalo samo jedno: o
čemu su njegova žena i kraljević razgovarali prije nego što se on pojavio, jer
bio je siguran da nisu raspravljali o taktici opsjedanja dvoraca.
Začudio se - i još više razdražio - kad se kraljević poslije doručka nije
povukao. Njegov gost ostao je za stolom sve do ručka, a tom su prilikom
iznijeli još više jela nego što ih je sinoć bilo za večeru. Onda je kraljević
predložio da odu na jahanje krajolikom oko dvorca Ross.
Dragi Bože, hoće li taj čovjek ikada otići?, pomisli William.
Raspoloženje mu se još više pogoršalo kad je njegov gost malo zaostao da
bi jahao s Catherine. William ih je čuo kako vedro čavrljaju iza njegovih leđa,
a njegova žena povremeno bi se nasmijala. Kad više nije mogao izdržati,
okrenuo je konja i poveo ih natrag u dvorac.
Hotimice je jahao tik ispred njih. - Bila si vrlo zločesta djevojčica - čuo je
kako govori kraljević. - Iako si bila starija i veća od mene, nikad me nisi
pustila da pobijedim.
- O tome nije odlučivala nečija visina, nego vještina - odgovorila je.
O čemu to zaboga razgovaraju?, pitao se William. Zaustavio je konja pa se
okrenuo i pogledao ih.
- Hajde onda da se sad utrkujemo - predloži kraljević.
- Harry, ne mogu - prosvjedovala je Catherine. - Odrasla sam žena. Znaš
da ne mogu.
Sad su se našli usporedo s Williamom, pa se prestolonasljednik okrene
od svoje sugovornice i obrati mu se: - Ona... - započeo je, no istoga trenutka
kad joj je okrenuo leđa, Catherine podbode konja i odjuri.
William nije mogao vjerovati svojim očima. Previše se zaprepastio da bi
se i pomaknuo; samo je gledao svoju ženu koja je tako nesmotreno jahala da
se uplašio da će se stropoštati s konja. Poprilično je odmakla kad je kraljević
ubrzao za njom, ali ipak je uskoro projurio pokraj nje.
Kad ih je William stigao na ulazu u dvorac, Catherine je vikala na svog
takmaca: - Pobijedila bih da nisam morala jahati u toj nezgrapnoj haljini! -
Bila je to besramna laž, a sjaj u njezinim očima jasno je govorio da je toga
svjesna.
54
 - Sretnik ste što imate takvu ženu - poviče kraljević Harry svom
domaćinu.
Prije nego što je William uspio prići Catherine, kraljevski gost ju je
uhvatio, podigao je iz sedla i spustio na zemlju. William je do njih dospio u
pravi trenutak da čuje kako kraljević tiho govori: - Hoću li ikada naći ženu
poput tebe, draga Kate?
Williamu je bilo zamorno gledati ih kako se opraštaju i jedva je čekao da
se sve to već jednom završi. Napokon je njegov gost uzjahao i uputio se prema
izlazu, ali se onda okrenuo još jedanput i mahnuo Catherine. William je
zaškripao zubima gledajući kako i ona njemu maše, a kad je k tome obrisala i
suzu, okrenuo se na peti i udaljio dugim koracima, bez ikakva cilja; samo je
želio biti što dalje od nje.
Morao se podsjetiti da pravi vitez ne ubija svoju ženu!
Catherine je osjetila da William plamenim pogledom zuri u nju dok je
mahala Harryju, kao da će je njegove oči progorjeti. Kad se okrenula, većje
nekamo srljao kao da brza u bitku. Poslije sinoćnjih partija šaha, osjetila je da
u njemu buja bijes. Nije ga htjela još više uznemiriti, pa mu se nastojala što
manje obraćati.
Gdje je ona dobrodušnost što ju je, kako joj se učinilo, u njemu bila
primijetila? Upravo kad je počela vjerovati tom osjećaju, William se ponovno
pretvorio u žestokog ratnika kakvog je vidjela na pokretnom mostu.
Kad samo pomisli na to da je samu sebe gotovo nagovorila da mu ode u
postelju!

55
 SEDMO POGLAVLJE

W illiamu pade na um da se njegova gospa supruga očito previše rastužila

zbog kraljevićeva odlaska da bi se pojavila na večeri. Poslala je poruku
da se ne osjeća dobro i da im se neće pridružiti u dvorani. Njegove su se
bojazni potvrdile kad je primijetio da se ljudi krišom pogledavaju onda kad
misle da ih on ne vidi. Odlučio se ozbiljnije posvetiti piću.
Pogled na praznu stolicu pokraj sebe tako ga je razdražio da je zgrabio
pun vrč vina i ljutito izašao iz dvorane. Već je poprilično popio kad ga je
Edmund pronašao na vanjskom zidu, gdje je William sjedio na izbočini
prsobrana s kruništem, pa je u sve slabijem svjetlu ljetne večeri motrio
krajolik koji se pružao oko dvorca. - Sad imam svoj vlastiti posjed, Edmunde
- pohvalio se, pokazavši oko sebe širokim pokretom ruke. - I tako mi svega,
vrlo je lijep!
Edmund ga zgrabi za drugu ruku. - Ako kaniš ozbiljno piti, nisi izabrao
pravo mjesto za sjesti.
- Mjesto je vrlo lijepo - proturječio mu je William. - Nikad nisam vidio
bolje. - Nagnuo je glavu i ponovno otpio dugi gutljaj iz vrča, ne mareći što mu
vino teče niz bradu i vrat.
Edmund se nasloni na prsobran. - Hoćeš li podijeliti piće sa mnom?
Njegov sugovornik okrene naopako prazni vrč. - Morat ćemo nabaviti još,
jer barem ja još nisam ni izdaleka dovoljno popio.
Edmund duboko uzdahne i odmahne glavom. - Williame, Williame! Ne
vidiš da se cijela ta situacija može okrenuti u tvoju korist. Ako temeljito
porazmisliš, shvatit ćeš da se možeš uvelike okoristiti.
Cak i onako pijan, njegov sugovornik naslutio je kamo vodi taj razgovor.
Edmund podigne ruke. - Ne ljuti se na mene, samo se brinem za tvoje
interese.
William je trebao smjesta prekinuti svog prijatelja, ali počekao je da čuje
hoće li mu Edmund potvrditi ružne sumnje koje su se i njemu samome rojile
u glavi još od kraljevićeva dolaska.
- Mladi Harry nije prva kraljevska osoba koja očajnički želi u svoju
postelju odvesti tuđu ženu - primijeti Edmund. - Poznato je da su kraljevi
dijelili naslove i cijela bogatstva muževima koji su okretali glave i privremeno
se odricali svojih bračnih prava.

56
 Kad William na to nije ništa odgovorio, njegov je prijatelj tu šutnju
shvatio kao dopuštenje da nastavi.
- Gladno je motri, tako da ne vjerujem da ju je već imao - zamišljeno
zaključi Edmund. - Takav sporazum bit će ti još vrjedniji kad Harry postane
vladar. Sire se govorkanja da je sadašnji kralj bolestan i da bi se Harry još ove
godine mogao popeti na prijestolje. Bilo bi najbolje da ga pustiš da čeka, ako
to tvoja žena može srediti, iako ja ne bih računao na nju.
Svoju ženu trebao bih ohrabrivati da kraljevićevo „zanimanje“ za nju
„sredi“ u moju korist?, pitao se Willliam. Prožeo ga je takav bijes da nije mogao
ni govoriti. Pobojao se da bi mogao postati posve nerazuman i smjesta ubiti
Edmunda.
- Ne možeš očekivati da će kraljevićevo zanimanje za nju potrajati još
dugo nakon što je dobije, posebno zato što mu sve velike obitelji guraju svoje
kćeri pod nos - brbljao je Edmund, ni ne sluteći u kakvoj je opasnosti. - Kad
završi s njom, možeš je ponovno primiti... A i ne moraš. - Vedrim glasom dao
je Williamu posljednji savjet: - Ako želiš biti siguran da će nasljednik
doista biti tvoje krvi, bilo bi bolje da s njom smjesta začneš dijete, prije nego
što je kraljević odvede u postelju.
William u hipu skoči, zgrabi svog „savjetnika“ za tuniku na prsima i
snažno ga baci na zid prsobrana. Edmund je mogao biti sretan što se nije
stropoštao u ponor. Ne osvrćući se, William ljutito ubrza niz prolaz,
preskakujući po dvije stepenice odjednom dok se spuštao stubištem koje je
vodilo uza zid.
Posjetit će svoju ženu, i to smjesta!, odlučio je.
Razmišljao je kako je podvalila svom prvom mužu. Zašto je onda mislio
da to neće učiniti i njemu? Zašto je tako bezuvjetno povjerovao u priču da se
Rayburn nasilno ponašao prema njoj? Pravila je budalu od njega, a cijelo se
vrijeme čuvala za ljubavnika.
Prema njemu se ophodila poput uplašene, netaknute djevice, ali u
Harryjevu društvu nije pokazivala strah. Čak i kroz izmaglicu koja ga je
obavijala zbog pića, bio je svjestan da ga najviše uznemiruje Catherineina
očita naklonost prema kraljeviću. Sjetio se kako mu je blizu stajala, smiješila
se i doticala mu lice, i Williama je to razdiralo.
Pokazat će joj što joj može pružiti pravi muškarac, tako da više nikad ne
poželi tog dječaka!
Dok se penjao stubištem prema njihovim odajama, nekoliko puta mu se
učinilo da se stube pomiču pod njim. Privatne su odaje bile mračne i prazne,
ali ispod njihovih vrata dopiralo je mutno svjetlo, a kad ih je otvorio, bio je
zadovoljan treskom koji je odjeknuo kad su vrata udarila o kameni zid.

57
 Catherine i njezina sobarica uspravile su se u svojim posteljama, zureći u
njega. Sobarici je uputio samo jednu riječ: - Van! - pa je šmugnula sa
slamarice, a on je za njom zakračunao vrata.
Kad se ponovno okrenuo prema svojoj ženi, vidio je da stoji pokraj
postelje, a kosa joj se u zlatnim valovima spuštala po ramenima. Iza nje su
gorjele svijeće, pa je kroz tanku tkaninu spavaćice vidio obris njezina tijela.
Bože, bila je prekrasna - i njegova!
Catherine je skočila iz postelje, ali nije dospjela dalje, jer se nad nju
nadvio golemi pijani prijeteći luđak. Pokušavala je doći do daha dok je u njoj
rasla usplahirenost, penjala joj se u grlo i gušila je. Pokrivši lice rukama,
okrenula se i šćućurila pokraj postelje.
Iznenada se našao iza nje i svom svojom težinom pritisnuo je uz postelju.
Njegov topli dah na njezinu vratu i kiseli miris vina podsjetili su je na
Rayburna, a kroz glavu su joj počele prelijetati slike. Zatvorila je uši na
njegovo pijano mrmljanje kako ne bi čula prljavštine što ih je brbljao.
Ruke su mu bile posvuda, trljale su je po bedrima, a onda su prešle na
dojke. Kad joj je podigao spavaćicu i počeo je milovati po zadnjici i bedrima,
obuzela ju je panika, pa se gotovo posve ukočila. Bila je očajna, što joj je dalo
snage da uspuže uz jednu stranu postelje i dosegne nož pod jastukom. Kad se
pomaknula, William je pao na postelju, a onda je polako skliznuo na pod.
Stajala je nad njim, teško dišući, a ispred sebe je držala nož. Pripremila se
da ga ubode, jer se počeo pridizati, ali pokušaj mu je bio tako slab da se
ponovno skljokao na pod i ostao mirno ležati, osim što bi povremeno
zaroktao poput svinje.
Palo joj je na um da pobjegne prije nego što se William probudi.
Sobaricu je zatekla kako se mota iza vrata privatnih odaja. - Smjesta
dovedi Alys i Jacoba - zapovjedila joj je, tresući je za ruku - i pripazi da ne
probudiš nikoga drugoga.
Oprezno je zaobišla veliku pojavu koja se ispružila na podu, a u svojoj
sobi se zadržala samo kako bi navukla haljinu preko glave i zgrabila jahaće
čizme i ogrtač.
Alys i Jacob čekali su je na stubištu.
- Dovedite Jamieja i čekajte me kod štala - uputila ih je.
Cim je Jacob otišao, okrenula je leđa Alys i podignula kosu.
- Što se dogodilo, gospo? - prošapće Alys dok joj je zakapčala haljinu. -
Kamo idete?
- Dođi, moram požuriti. - Uhvatila je Alys za ruku i povukla je niz stube.
Progovorila je tek kad su u mrklom mraku prelazile dvorište.

58
 - Idem u samostan. Zamolit ću nadstojnicu Talcott da mi dopusti da
položim zavjete i ostanem ondje.
- Ali ne možete to učiniti, gospo - prosvjedovala je Alys. - Imate muža.
- Tražit ću poništenje braka.
Jacob je malo poslije njih došao do štala, noseći u naručju dječaka koji je
spavao.
- Dopustite mi da Jamieja stavim na svog konja, gospo - reče Jacob. - Bolje
ću paziti na njega ako kanite brzo galopirati.
Srećom, stražari koji su večeras stajali na ulazu dugo su bili u službi
njezine obitelji, pa su je samo upitali želi li zaštitu još nekoliko ljudi, a kad je
niječno odgovorila, otvorili su vrata kao što im je zapovjedila.

***

William je potpuno mirno ležao, jer je znao da bi mu svaki pokret dodatno

pogoršao već ionako nesnosnu glavobolju. Sag pod njegovim licem bio je
neugodno mokar jer je slinio po njemu. Usta su mu bila otvorena kao u ribe,
pa ih je zatvorio, no i dalje su mu bila suha kao da su puna prašine. Unatoč
tome, i dalje bi se othrvao živoj želji da ugasi žeđ da nije hitno morao mokriti.
Podigao se na ruke i noge jer se svakako htio odvući do toaleta.
Osvrćući se po sobi, iz svog kuta na podu pokušao je odrediti gdje se
nalazi. Pred njim je stajala otvorena škrinja, a preko jedne strane neuredno
su visjele haljine. Zurio je u postelju i u tapiserije na zidu.
Catherineina spavaća soba! Našao se u njezinoj spavaćoj sobi!
Vratili su mu se ulomci sjećanja na sinoćnje događaje. Sjeo je na pete i
pokušao se svega prisjetiti. Zapamtio je da je pio sjedeći na zidu, a Edmund
je govorio. Zbog navale bijesa u glavi mu je počelo bubnjati, jer se sjetio kako
mu je sugovornik savjetovao da zažmiri na kraljevića u postelji s njegovom
ženom.
No ljutnju je zamijenila postiđenost kad se sjetio da su vrata tresnula u
zid, a dvije se žene šćućurile pokraj svojih postelja. Je li joj uistinu došao tako
pijan da je jedva mogao hodati?
Prožela ga je čežnja kad se sjetio Catherineine mekane kože, tople od
ležanja u postelji. Prisjetio se i da je vrlo grubo postupao s njom. Namjeravao
se nježno ophoditi kad ona napokon bude spremna, no umjesto toga ju je
pipkao kao da je drolja, a onda joj je prostački podignuo spavaćicu i pritisnuo
je uz postelju, namjeravajući je uzeti stojećke, tada i ondje.
Stavio je ruke na lice. Neka mu Bog pomogne, ne bi se mogao gore
ponašati ni da je htio!

59
 Kad je doteturao do svoje spavaće sobe, vidio je da mu je Thomas
uviđavno ostavio veliki pehar piva i kruh obilno premazan slanom svinjskom
masti. Ulivši vodu u umivaonik, oprao je prljavštinu s lica i vrata. Nije žurio,
razmišljajući kako bi joj se mogao ispričati. Što god Catherine učinila, to nije
moglo biti opravdanje za njegovo ponašanje. K tome, u hladnom svjetlu
dana, morao je priznati da ona vjerojatno s kraljevićem Harryjem nije činila
ništa neprimjereno.
Bacio je pogled na sebe. Pa barem bi mogao pokušati da se doima poput
gospodara dvorca, jer sad je bio nalik na zapuštena pijanca. U tom trenutku
na vratima se pojavio njegov sluga, vidovit kao i obično. No Thomas je
izbjegavao njegov pogled. Prokletstvo, u ovom času mu nije trebalo da ga još
i sluga osuđuje!
Thomas mu je bez riječi donio otmjenu, tamnosmeđu gornju halju i uske
hlače iste boje, a onda je Wilhamu pomogao da odjene ogrtač boje rđe, koji
mu je padao do koljena. Široki rukavi bili su izrezani od pazuha do ramena
kako bi se vidjela halja ispod njega.
- Nije li to pomalo jednolična odjeća? - upita William. Plemići su se obično
odijevali u življe boje.
- Mislim da je jednoličnost ovih dana prednost, gospodaru - glasio je
odgovor.
- Thomase... - povikao je William, ali se trgnuo se jer ga je proparala
zasljepljujuća bol.
- Barem izvana morate djelovati smireno i dostojanstveno. - Thomas
napući usnice i kimne. - Da, najbolje bi Vam pristajala slika hodočasnika
pokajnika.
- Dosta, Thomase!
Nije očekivao da će njegov sluga pokazati takvo neodobravanje zbog
običnog opijanja, ali nije mogao dokučiti kako je Thomas doznao da se
William loše ponio. Onda se sjeti sobarice koju je otjerao, tako da je morala
šmugnuti iz Catherineine spavaće sobe.
Podignuo je ruke dok mu je Thomas nisko na kukovima pričvršćivao
bogati, draguljima optočen pojas što mu ga je poklonio Northumberland. Eto,
ipak će djelovati poprilično otmjeno.
- Gdje je ona? - Povrijedilo mu je ponos što je Thomasu morao uputiti to
pitanje, ali što prije pronađe Catherine i ispriča joj se, to bolje.
- Tko, gospodaru?
- Vrlo dobro znaš tko. - William zaškripi zubima, zbog čega mu je u glavi
počelo još jače bubnjati. - Moja gospa supruga. Gdje je?
- Ne znam, gospodaru - odgovori sluga tako mirno da je naljutio
sugovornika. - Ne izvješćuje me o svom kretanju.
60
 - Donesi mi čizme kako bih je pošao tražiti - zapovjedi mu William,
poželjevši zadaviti svog slugu.
- Trebat ćete ove - predloži Thomas pa mu pokaže visoke, kožnate jahaće
čizme što ih je donio.
- Što? Otišla je iz dvorca? - začudi se William. - Mislio sam da ne znaš gdje
je.
- I ne znam - odgovori Thomas dok mu je pomagao da navuče tijesne
čizme. - No čuo sam da je kasno noću odjahala na konju.
- Što? - poviče William. - Kad je to bilo?
- Razumio sam da je otišla nedugo nakon što ste se povukli u postelju,
gospodaru - odgovori Thomas značajnim glasom koji je ukazivao na
neizgovoreno.
Uhvativši ga za tuniku, William ga povuče k sebi, tako blizu da su se našli
oči u oči. - Kamo je otišla?
Thomas se i dalje držao smireno. - Predlažem da pitate kućepaziteljicu -
rekao je, a onda je dodao kao da se naknadno sjetio: - Čuo sam da je stari
Jacob pratio Vašu gospu.
- Tko je još bio u pratnji? - zanimalo je njegova sugovornika.
- Nitko osim Jamieja.
Neka mi Bog pomogne, odjahala je u noć, a pratio ju je samo jedan starac.
To je ludost!, pomisli William.
Pojurio je niz stube da pronađe Alys. Je li otjerao Catherine svojim
prostačkim ponašanjem ili se cijelo vrijeme namjeravala iskrasti i pridružiti
se ljubavniku?
No naći će je i vratiti natrag, bez obzira na kraljevića!
Alys je našao u kuhinji, gdje se upravo savjetovala s kuharicom. - Smjesta!
- zapovjedio je, prstom pokazavši otvorena vrata.
Služavka je izmijenila poglede s kuharicom, a onda je pošla za njim.
- Alys, ako cijeniš svoj život, reći ćeš mi gdje će se Catherine sastati s
kraljevićem Harryjem.
- S kraljevićem? - nabrala je obrve. - O čemu to govorite, gospodaru?
- Znam da se otišla sastati s njim. - William se tako razljutio da je skoro
počeo tresti njome, samo što je znao da od toga nema koristi. - Gdje su?
- Ne bi uznemiravala kraljevića koji se mora baviti pobunom i drugim
važnim stvarima - ustvrdila je kao da je William optužio Catherine za
neuviđavnost, a ne za preljub. - Ne, utočište je potražila drugdje.
Utočište!

61
 Prijetio joj je i umiljavao se, a tek kad je svečano obećao da neće
povrijediti Catherine, Alys mu je napokon rekla kamo mu je otišla žena. Kad
je to čuo, problijedio je kao da mu je iz lica nestala sva krv.
Dobri Bože, otjerao je svoju ženu u samostan!

62
 OSMO POGLAVLJE

K ad su u pola noći pokucali na samostanska vrata, nadstojnica Talcott nije

ih ni o čemu ispitivala, nego je opaticama mirno zapovjedila da pripreme
gostinsku sobu, a ujutro je strpljivo sjedila dok je troje putnika doručkovalo.
No čim su završili, poslala je Jamieja da s mladom novakinjom nahrani
životinje, a Jacobu je bilo dovoljno uputiti samo jedan pogled da shvati, pa je
i on izašao.
Catherine je sad sjedila nasuprot nadstojnice u njezinoj osobnoj primaćoj
sobi. Bilo je jasno da opatica više neće trpjeti otezanje. Natočila im je
zaslađeno vino i dopustila da tišina među njima raste dok je čekala da joj
Catherine objasni o čemu se radi.
Nadstojnica Talcott bila je bliska prijateljica Catherineine majke. Kao i
njezina majka, i opatica je potjecala iz bogate obitelji, pa se u sličnu i udala.
Kad joj je muž umro ne ostavivši joj djecu, objavila je da namjerava položiti
zavjete i živjeti tihim redovničkim životom, a svoju je nakanu podržala tako
što je Crkvi darovala znatan dio imanja. Zahvaljujući tom daru, došla je na
čelo lijepog samostana na samoj granici Engleske i Walesa.
Catherine joj je ispričala što se sve događalo u zadnjih četrnaest dana, a
onda se požalila na FitzAlanov sinoćnji pijani nasrtaj.
- Dakle, vidite da nisam imala izbora nego da pobjegnem - završila je,
podignuvši bradu.
Razočarat će se ako je od nadstojnice očekivala riječi pune sućuti.
- Sve što si mi ispripovijedala mogu sažeti ovako, Mary Catherine - počne
nadstojnica, gledajući sugovornicu ravno u oči. - Taj FitzAlan pristao je na
brak s tobom zato što te htio spasiti zatočeništva, ili nečega još gorega. Učinio
je to, iako je o tebi znao malo, osim da si uhodila svog prvog muža, a
pridonijela si i tomu da ga stigne smrt.
Napućila je usnice i prstom se potapšala po obrazu. - Taj čovjek je uistinu
hrabar, ili je vrlo glup. Kralj je tvoja imanja ionako darovao FitzAlanu -
nastavila je. - Po mom mišljenju, tvoj muž brakom nije dobio ništa, osim što
mu služi na čast da je spasio nedužnu ženu, ili bolje reći, možda nedužnu, koju
bi inače osudili na zatočeništvo u Toweru.
Otpila je gutljaj vina. - Moram priznati da je viteški postupio, a od tebe je
zauzvrat očekivao samo da s njim dijeliš postelju i podariš mu nasljednika,
kao što se očekuje od svake supruge.

63
 Nakon što je nadstojnica objasnila svoje stanovište, Catherine je uvidjela
da se njezini postupci više ne mogu tako lako opravdati, iako je bila čvrsto
uvjerena da ispravno postupa.
- Ali, gospo nadstojnice - počela je, a onda je zastala jer je opatica
podignula ruku kao da joj zapovijeda da šuti.
- Ušla si u bračni ugovor, a ipak si s tim čovjekom odbila dijeliti postelju.
Nisi maloljetno djevojče, draga. Kad nisi dragovoljno preuzela bračne
dužnosti, imao te pravo prisiliti, no umjesto toga prema tebi se ophodio
ljubazno i strpljivo, iznad svih razumnih očekivanja.
Ovaj put Catherine se nije mogla suzdržati da je ne prekine, jer morala se
braniti. - Ali sinoć mi je došao sav izvan sebe od pića!
Nadstojnica je podignula obrvu. - Rijetki su muževi koji bi poslije
vjenčanja tako dugo čekali, a da se ne okrenu piću.
Catherine spusti pogled na svoje ruke kojima je gužvala donji dio haljine.
- Kad se pojavio u tom stanju, mogla sam misliti samo o Rayburnu. - Smirivši
ruke, podignula je glavu i pogledala sugovornicu u oči. - Ne bih više mogla
tako živjeti, a i neću. Došla sam zatražiti Vaše dopuštenje da položim zavjete
i ostanem ovdje, u samostanu.
Nadstojnica ju je potapšala po koljenu i upitala blažim glasom: - Je li te
FitzAlan povrijedio, draga?
Catherine je odmahnula glavom. - Ne, ali bojala sam se da će to učiniti.
Njezina sugovornica je uzdahnula. - Mary Catherine, ne možeš kažnjavati
FitzAlana za grijehe svog prvog muža... Njega neka Bog kažnjava cijelu
vječnost - dodala je tiho. - Razumiješ li što je FitzAlan učinio za tebe? -
nastavila je. - Što bi bilo s tvojim sinom da su te poslali u Tower?
- Morate li me podsjećati? - upita Catherine.
- Oduzeli bi ti Jamieja, a kako nemaš bliskih rođaka, odredili bi mu
skrbnika, nepoznatu osobu, koja bi držala da su joj nametnuli teret
uzdržavanja sina nekog izdajice.
Catherine to nije htjela slušati.
- FitzAlan je dječaka mogao nekamo poslati, ali nije to učinio, nego se, kao
Što sama kažeš, prema tvom sinu ophodio ljubazno i s naklonošću. Glupa si
ako ne shvaćaš da je to veliki dobitak - primijetila je oštrije i pomalo
razdraženo, a onda je zaključila: - Znaš što moraš učiniti. - To nije bilo pitanje.
- Vrati se mužu, zamoli ga da ti oprosti i ispuni zavjete što si ih položila pred
Bogom.
Natočila im je još vina, a gošći je dala vremena da porazmisli o onome što
joj je upravo rekla. Kad se zvono s kapelice oglasilo pozivajući opatice na
jutarnju molitvu u devet sati, Catherine je očekivala da će je sugovornica
otpraviti, ali nadstojnica još nije završila s njom.
64
 - Tvoja dobra majka više nije ovdje da te savjetuje... - oklijevala je kao da
se premišlja kako bi to izrekla. - Zato ću ti ja reći da većina muškaraca nije
nalik na Rayburna.
Pročistila je grlo i nastavila. - Možda ti je to sad teško povjerovati, ali
mnoge žene u bračnoj postelji pronađu sreću. Takvo što može biti... Radosno.
- Oči su joj se ovlažile kad je potapšala Catherine po ruci. - Moraš si dopustiti
da se otvoriš tomu.
Samostansku tišinu odjednom je razbio topot konjskih kopita, a do njih
su doprli neskladni zvukovi muških glasova. Požurile su do prozora koji je
gledao na dvorište da vide što je to dolje prouzročilo takvu strku.
Catherine je oštro udahnula. - To je gospodar FitzAlan!
Njezin muž došao je u pratnji šestorice jahača, ali vidjela je samo njega.
Imala je dojam da se njegova nazočnost širi posvuda po dvorištu dok je
kružio, a konj mu je poskakivao i zabacivao glavu. William je bio gologlav.
Sunčev sjaj u kasno jutro isticao mu je oštre crte lica i iskrio je u
pramenovima njegove kose, ističući boju mjedi.
Vjerojatno je osjetio da ga motre, jer pogledao je gore s tako žestokim
izrazom lica da se Catherine morala pridržati, pa je nadstojnicu zgrabila za
podlakticu. Dok je sjahivao, netremice je gledao svoju ženu, a onda je jednom
od svojih ljudi dobacio uzde i zaputio se dugim, odlučnim koracima prema
vratima samostana.
Catherine je ispustila visok, grlen zvuk i usplahireno se osvrnula po
prostoriji kao da traži kamo bi pobjegla.
- Ovamo! - Nadstojnica je žustro prišla suprotnom zidu i otvorila uska
vrata skrivena oplatom. - Čekaj u kapelici dok ne pošaljem po tebe - rekla je,
mahnuvši Catherine da požuri. - Moli se da ti Bog podari snagu da vršiš svoje
dužnosti, a i mudrost da mu budeš zahvalna za blagoslove što ti ih je udijelio.
Čim je Catherine pobjegla, FitzAlan je nahrupio kroz druga vrata. Oštrim
pogledom je prešao po sobi, a onda je promotrio nadstojnicu.
Iza njega su ušle dvije opatice i zaobišle ga u širokom luku. - Gospo
nadstojnice - ispričavala se jedna od njih - pokušala sam ga zaustaviti i pitati
što želi, ali...
- U redu je, sestro Matilda - odgovori poglavarica zureći u visokog,
mišićavog čovjeka koji je ispunio vratnice. - Ako je to gospodar FitzAlan,
očekivala sam njegov posjet.
William se sa zakašnjenjem sjetio da se ovdje mora primjereno ponašati,
pa se duboko poklonio. - Gospo nadstojnice, ja sam gospodar William Neville
FitzAlan. Nadam se da ćete mi oprostiti što Vas uznemiravam.
Nakratko se ne osvrćući na njega, nadstojnica je drugu usplahirenu
opaticu poslala da donese medene kolače i još slatkog vina. Pristojnost nije

65
dopuštala da u prostoriji ostane sama s muškarcem, pa je sestri Matildi rekla
da sjedne na drugi kraj sobe, gdje nije mogla razgovijetno razabrati o čemu
poglavarica i njezin gost razgovaraju.
Tek tada je FitzAlanu pokretom pokazala da sjedne na jednu od bogato
izrezbarenih stolica što ih je od kuće donijela u samostan. Ovdje, u osobnoj
primaćoj prostoriji gdje je primala goste iz vanjskoga svijeta, sebi je dopustila
male udobnosti.
Nadstojnici je spoznaja da njezina odjeća zastrašuje i najmoćnije
muškarce pričinjavala poprilično zadovoljstvo, a FitzAlan nije bio iznimka.
Doimao se kao da mu je izrazito neugodno, i to ne samo zato što je stolica bila
daleko premala za njegovu pojavu.
Zatomila je osmijeh. Taj čovjek očito nije znao kako bi počeo nakon što je
onako grubo upao. Jednu ruku neprestano je obuhvaćao drugom kao da se
sprema govoriti. Dobro je poznavala taj pokret. I njezinu mužu bilo je lakše
djelovati nego govoriti.
Gosta je pustila da se neugodno osjeća, a u tome je tako uživala da će
poslije morati vršiti pokoru. Kad je poslužiteljica donijela vino i medene
kolače, nadstojnica je hotimice polako točila.
- Jutros ste naporno jahali - javila se napokon glasom punim lažne sućuti.
Ponudila mu je pladanj s kolačima. - Pomislila sam da možda niste stigli
doručkovati.
Trljao je vrat, jer obuzimala ga je sve veća neugodnost. Bilo joj je drago
što je shvatio da ga ona kažnjava za nered što ga je prouzročio kad je
protutnjao kroz vrata i narušio samostanski mir.
- Kolači su topli - primijetila je kao da ga ohrabruje da jede. Vidjela je da
je dva već progutao, bilo zbog uljudnosti, bilo zbog toga što je uvelike
ogladnio, a onda je otpio vina. Pomislila je da će pečenje kolača morati
povjeriti nekome drugome, a ne sestri Katrini.
Više nije bilo razloga za odlaganje, pa je upitala: - Jeste li znali da je Vaša
žena došla ovamo s namjerom da položi zavjete i da zauvijek ostane ovdje?
- To mi je rekla i kućepaziteljica - priznao je.
Lice mu se vrlo privlačno zacrvenilo. Taj joj se čovjek počeo sviđati.
Naravno, čim ga je ugledala, primijetila je da je zgodan, jer polaganje zavjeta
nije joj oslabilo vid.
- Ako Catherine u ovom trenutku čak i razmišlja o poništenju braka, to
znači - proračunato je zastala - da odnosi među vama nisu onakvi kakvi bi
trebali biti.
Činilo se da se mladić guši, ali i da pokušava nešto reći, pa je podignula
ruku. - Naravno, za takav zaključak bila mi je dovoljna i činjenica da je
Catherine došla ovamo u ponoć i to samo u pratnji nekog starca.

66
 FitzAlan se doimao posramljeno, što je također pobuđivalo nadu. Dosad
je već vjerojatno shvatio da je njegova žena o onome što je sinoć učinio
iznijela više nego što mu je bilo drago.
- Znam da sam je uplašio - prilično je spremno priznao - ali prisežem da
je nisam namjeravao povrijediti.
- Ne obraćam Vam se tako otvoreno zato da bih Vas dovela u neugodnost,
gospodaru FitzAlane. - Zapravo je lagala, ali samo djelomično, i pomislila je
da će joj Bog oprostiti, jer je sve to bilo u službi vrijednoga cilja. - Gospu
Catherine poznam otkad je bila djetešce. Možda Vam mogu pomoći da je bolje
shvatite.
- Za to bih Vam bio vrlo zahvalan, gospo nadstojnice - odgovori FitzAlan,
a primijetila je da mu je u očima zasjalo očajanje.
- Razumjela sam da ste bili strpljivi s Catherine. - Značajno ga pogledavši,
dodala je: - Barem većinu vremena. - Ne bi bilo učinkovito da se odviše blago
ophodi prema tom mladiću. - Nisam sigurna koliko su Vam poznate prilike u
njezinu braku s Rayburnom. - Jedva se suzdržavala da ne pljune dok je
izgovarala ime tog odvratnog čovjeka. - Da je Catherineina majka u to
vrijeme bila živa, mogla bi utjecati na muža, a i na kralja da izaberu boljega
čovjeka koji bi poslužio njihovim ciljevima, no bez njezina blagotvornog
utjecala, oni su izabrali u najvećoj mjeri odvratnog čovjeka, koji je prema
Catherine grozno postupao. Zato se nisam ni najmanje začudila kad se
Rayburn okrenuo protiv kralja. - Nadala se da njezin sugovornik zbog tona
kojim je govorila neće zaključiti da tvrdi da je kralj zaslužio da pati, jer loše
je izabrao, no upravo to je htjela reći.
- Catherine je ljupkost naslijedila od majke. - Uzdahnula je - Prije braka s
Rayburnom imala je još nešto... Zračila je vedrinom, a oči su joj sjale.
Bila je nezadovoljna što sve to ne može bolje objasniti, ali FitzAlan je
kimnuo glavom, potvrdivši da razumije.
- Savjetujem Vam da se još malo strpite - nastavila je. - Dajte joj vremena
da stekne povjerenje u Vas i bit će Vam dobra žena.
- Želim da bude zadovoljna sa mnom - izjavio je - zbog naše djece, kao i
zbog mene samoga.
Izgovorio je to tako da je nadstojnica Talcott uvidjela da njezin
sugovornik za svoju djecu želi ono što on sam nije imao. Da, bila je zadovoljna
njegovim odgovorima, štoviše, vrlo zadovoljna.
- Ako joj u oči uspijete vratiti tu iskru, zasigurno tvrdim da će Vam Vaša
žena donijeti radost... I mnogo djece. - Nadala se da mu nije nesvjesno
namignula, ali stare navike teško umiru.
- Time što je došla ovamo mogla je i Vama i samostanu prouzročiti
poteškoće, pa se zbog toga ispričavam - reče FitzAlan.

67
 Nadstojnica kimne glavom. - Ne bih joj mogla dopustiti da ostane ovdje.
Catherine je u žurbi zaboravila da joj je kralj dao da bira između dva ishoda,
ali odlazak u samostan nije dio tog izbora. - Dala je znak sestri Matildi, a ona
je smjesta ustala i otišla porazgovarati s osobom koja je stajala na vratima.
Malo poslije čuli su da se netko lakim koracima penje stubištem. FitzAlan
je ustao, ali nadstojnica mu je dala znak da ostane na svom mjestu, dok je ona
izašla kroz otvorena vrata da se na vrhu stubišta sastane s Catherine.
- Reci mi - zatražila je tiho, uhvativši gošću za ruke - jesi li odlučila ispuniti
bračne zavjete i otići s mužem?
Catherine kimne glavom i spusti pogled.
- Svakako je Božja volja da to učiniš - podsjeti je nadstojnica.
Iako je FitzAlan bio udaljen samo nekoliko metara, njegova žena nije ni
pogledala u tom smjeru.
- Tvoj novi muž doima se kao častan čovjek kojemu je na srcu tvoja sreća.
Žena ne može tražiti više od toga - zaključi opatica. Činjenica da joj je muž
zgodan svakako je još jedan blagoslov, pomislila je, ali nije to glasno izrekla.
Zagrlila je Catherine, a tu je priliku iskoristila da joj šapne u uho: - Ubrzo
ću doznati kakvu su poruku glasnici s francuskog dvora donijeli Owainu
Glyndwru.
- Javit ćete mi novosti kad ih dobijete? - šapne Catherine.
- Hoću. - Nadstojnica je pusti, dodavši: - Neka vas Bog obadvoje
blagoslovi.
Okrenula se i sišla niz stube u pratnji sestre Matilde, a sugovornicu je
ostavila da se sama suoči s mužem.

***

Catherine je jednu ruku čvrsto uhvatila drugom da joj se ne bi tresle, a onda

je ušla u sobu za primanje. Muža nije mogla pogledati u lice, nego je spustila
pogled na njegove čizme i polako mu prilazila preko prostorije. U kapelici je
vježbala svoju ispriku. Ali kad je otvorila usta kako bi je izgovorila, grlo joj se
naglo stisnulo.
Odjedanput je perifernim vidom ugledala Williamovo lice. Neka nam se
sveci smiluju!, pomislila je vidjevši da se pred njom spustio na jedno koljeno.
Nije mogla točno odrediti kakvi se sve osjećaji komešaju u njegovim očima
jantarne boje, ali ne bi mogla skrenuti pogled ni da je htjela.
- Ispričavam se što sam te sinoć uplašio - rekao je, obujmivši njezine
stisnute ruke svojima. - Nisam ti smio doći pijan... A ni... Na taj način.
Isprika je došla tako neočekivano da nije mogla smisliti što bi odgovorila.

68
 - Ali nisi morala otići - izjavio je čvršćim glasom. - Samo si trebala nešto
reći, pa bih prestao. - Licem mu preleti nelagodan izraz. - Zapravo, možda bi
mi to trebala viknuti, ali nisam te namjeravao povrijediti.
Kako nije bila sigurna što očekuje od nje, samo je promrmljala: - Hvala.
- Došao sam te odvesti natrag, ali nešto ću ti obećati. - Sljedeće riječi
izgovorio je polako i promišljeno, ne skidajući oči s njezina lica. - Mary
Catherine FitzAlan, prisežem da te nikad neću povrijediti.
Nakon što se ispričao i prisegnuo, ustao je, primijetivši pritom:
- To ne znači da držim da si ti u tome potpuno nedužna.
Osjetila je da joj se lice zacrvenjelo, razmišljajući o tome kako je odbila
dragovoljno doći u bračnu postelju. - Vrlo mi je žao zbog mojih nedostataka,
gosparu mužu - promucala je. - Čim sam ušla, namjeravala sam te zamoliti da
mi oprostiš.
- Prekršila si riječ što si mi je dala - Nadnio se nad njom stisnuvši šake, a
glas mu je bio oštar od bijesa. - Složila si se da nikome nećemo reći da naš
brak nije tjelesno ostvaren, no sad sam ustanovio da si to rekla nadstojnici
Talcott, kao i kućepaziteljici.
- Žao mi je - ponovila je, a začudila se kad je vidjela da ga upravo to najviše
ljuti. - U strahu sam zaboravila na obećanje.
- To si isto tako mogla objaviti i u velikoj dvorani! - Podigao je glas i širom
raširio ruke. - I svi oni kojima nisi rekla doznat će to kad čuju da si ovamo
došla tražiti poništenje braka!
Nakratko je šutio, a onda je duboko udahnuo i prošao rukama kroz kosu.
- Smjesta ćemo se vratiti - nastavio je ledeno mirnim glasom. - Iz dvorca Ross
više nećeš odlaziti bez moje dozvole.
Potvrdno je kimnula glavom, a onda je poslušno uhvatila njegovu
ispruženu ruku, ali nije ju poveo prema vratima.
- Ubuduće ćeš se držati riječi koju mi budeš dala. - Motrio ju je pogledom
tvrdim poput granita, a govorio je kao da istodobno zahtijeva i upozorava je.
- Neću trpjeti prevare.
Catherine je skrenula pogled kad ju je William proveo pokraj šestorice
muškaraca koji su, zajedno s konjima, čekali u dvorištu. Pošao je ravno prema
Jacobu, koji je stajao sam nekoliko metara dalje od drugih.
- Nisi trebao sudjelovati u toj ludosti - ukori ga William, zloslutno ga
prstom lupkajući u prsa. - Moju ženu i Jamieja uvelike si izložio riziku kad ste
putovali noću. Ja i ti ćemo se morati dogovoriti neke stvari, jer u suprotnom
nećeš ostati u mojoj službi. Odgovarat će mi i stražari na ulazu u dvorac koji
su vas pustili da izađete.
Catherine je cijenila činjenicu da je William Jacoba ukorio tako da to drugi
nisu čuli, a razumjela je i zašto je to rekao pred njom. Nepromišljeno je
69
putovala samo sa starcem kao zaštitnikom. Iskoristila je činjenicu da bi stari
Jacob učinio sve što ona zatraži.
Čula je Jamiejev uzvik, a kad se okrenula, vidjela je da se dječak istrgnuo
novakinji koja ga je držala za ruku i preko dvorišta potrčao prema njima, ali
nije došao k njoj, nego se zaletio u njezina muža. Cičao je od zadovoljstva kad
ga je William uhvatio, a Catherine se posramila, jer se sjetila kako joj je
nadstojnica Talcott predbacila da mužu nije zahvalna što se tako ljubazno
odnosi prema njezinu sinu.
William je Jamieja stavio na Jacobova konja, a starcu je zlovoljno rekao da
pazi na dječaka. Bio je to znak da će oprostiti Jacobu. Catherine se prisilila da
se okrene i pozdravi ostale, ali nitko od njih nije ju mogao pogledati u oči.
Proći će neko vrijeme prije nego što se sve izgladi.
Put do dvorca Ross bio je dug, a jahali su šutke, osim što je Jamie
povremeno postavljao pitanja, pa je Jacob mrmljao odgovarajući mu. Poslije
nekog vremena tmurno raspoloženje počelo je utjecati čak i na dječaka, koji
se umirio. Ubrzo se pred njima pojavio dvorac Ross. Mučno putovanje bližilo
se kraju.
Čim su se našli pod zaštitom straže na zidovima, William je svoju pratnju
poslao naprijed.
- Nešto te moram pitati - obratio se Catherine.
Podignuvši je, spustio ju je s konja, a onda ju je uhvatio za lakat i polako
poveo u šetnju bez određenog cilja. Tlo je bilo neravno, pa je morala paziti
kamo korača.
Naglo je zastao i okrenuo je prema sebi. - Želim znati kakva je narav tvog
odnosa s kraljevićem.
Začuđeno je podignula obrve. - Što želiš znati?
- Ne znam kako bih to drugačije mogao reći, osim izravno. - Zagledao se
u daljinu, a onda je ponovno pogledao u nju kao da očekuje da sama pogodi
što će je pitati čak i ako bude šutio.
I dalje ga je motrila s nerazumijevanjem, pa je usiljeno rekao: - Moram
znati jesi li već legla s njim.
Nije smjesta odgovorila, jer naprosto nije mogla.
- Ako jesi - mrzovoljno je nastavio - to mora prestati.
Stavila je ruku na usta i ustuknula od njega. - Takvo što mi govoriš! -
uzviknula je, a razdirali su je zaprepaštenje i ogorčenje. Bilo je to
nezamislivo! Okrenuvši se na peti, htjela se udaljiti od njega, ali zgrabio ju je
za ruku.
- Prvoga muža izdala si dok si s njim dijelila postelju, a taj znak naklonosti
meni tek trebaš iskazati - zajedljivo je primijetio. - Zašto bih vjerovao da i
mene nećeš izdati?
70
 Dosad ju je žestina njegove žudnje za njom tako zaokupljala da se samo
njome bavila, pa nije ni primijetila da William prema njoj gaji duboko
nepovjerenje. Zašto je onda izabrao oženiti se njome?
- Sad sam čula što misliš o mom značaju, mužu - tu zadnju riječ gotovo je
ispljunula. - Ali kako si to mogao pomisliti o Harryju? Nesebičan je, pošten i
častan. - Govorila je bez razmišljanja i nije marila pomaže li joj ili odmaže to
što tako brani kraljevića.
- Kako si mogao i pomisliti da bi kao gost došao u tvoj dom, a onda spavao
s tvojom ženom?
Istrgnula je ruku iz njegova stiska, ali i dalje je prkosno i ljutito stajala
pred njim.
- Ako još nisi ostvarila ono što je buknulo među vama, onda ti kažem da i
nećeš - ustvrdio je, a imala je dojam da mu iz očiju sijeva vatra.
Tako ga je pljusnula da ju je ruka zapekla, pa joj je to natjeralo suze na
oči. Kad je na njegovu licu ugledala trag svog dlana, pred očima joj je
iskrsnula slika masnica što ih je njoj udijelio Rayburn.
Pokrivši lice rukama, klonula je na tlo. Zaprepastio ju je njezin vlastiti
nezadrživi bijes, a k tome se osjećala poniženo zbog Williamovih optužbi.
Palo joj je na um da je pred njom uistinu vrlo sumorna budućnost.
Nakon nekog vremena njezini uzburkani osjećaji su splasnuli pa je
osjećala samo težak umor koji ju je pritiskao kao da joj se spustio na sve kosti
i mišiće. William je kleknuo ispred nje, ali nije ga ni pogledala. Zureći u
daljinu, iako je nije ni vidjela, posljednji put ga je pokušala uvjeriti da je ono
u što sumnja nemoguće.
- Harry na mene ne gleda tako - počela je. - On mi je poput mlađeg brata,
a prema meni se odnosi kao prema starijoj sestri.
Položio joj je dlanove na oba obraza i prisilio je da ga pogleda.
- Moja se majka podavala svima koje je poželjela, bez obzira na to kakve
bi posljedice snašle određene osobe. Neću podnositi da se tako ponaša moja
žena!
- U našem odnosu nešto mora biti posve jasno. - Gledao ju je u oči pun
vatrene strasti. - Svoju ženu neću dijeliti s drugim muškarcem, bio on princ,
kralj ili pučanin. Čuvam ono što je moje.
Ponovno su uzjahali konje i tiho otišli do ulaza. Catherine je zahvaljivala
Bogu što joj William nije postavio jedno jedino pitanje na koje ne bi mogla
iskreno odgovoriti. Čuvala je tajnu koju će sakriti i od njega, bez obzira na sve
njegove prijetnje ili obećanja.
Tu tajnu nikad neće odati!

71
 DEVETO POGLAVLJE

Z a stolom je vladala gotovo opipljiva napetost. Dvorcem se proširila vijest

o njezinu bijegu, a vjerojatno su je doznali i svi stanovnici obližnjega sela
koje se smjestilo ispod dvorca. Williamovi ljudi bili su nemirni, a služavke i
sluge zabrinuto su pogledavali Catherine dok su donosili vrčeve s vinom i
pladnjeve prepune hrane. William je pokraj svoje žene sjedio tiho poput
groba.
Čim je beskrajni obrok završio, Catherine se izgubila iz blagovaonice.
- Jamie, dođi sa mnom - pozvala je sina i uhvatila ga za ruku. - Prije
spavanja pripovijedat ću ti o kralju Arthuru. - Te priče je dječak posebno
volio, pa je Catherine znala da neće prosvjedovati.
Sjedeći na postelji pokraj njega, izdeklamirala je svaku priču o Camelotu
što ju je znala. Kad ga više ničim nije mogla održati u budnom stanju, rekla
mu je da se pomoli i poljubila ga, a onda je kimnula dadilji i izašla.
Jamie je inače spavao u njezinoj spavaćoj sobi, sve dok se jedne noći
Rayburn nije neočekivano vratio kući. Jamie je samo tada vidio da ju je
Rayburn udario, ali se tako uznemirio da više nije htjela riskirati, nego ga je
sutradan premjestila u njegovu vlastitu sobu na gornjem katu.
Silazeći niz stube vukla je noge. Znala je što mora učiniti, ali zato joj nije
bilo ništa lakše. Pitala se kad je postala takva kukavica. William nije bio nalik
na Rayburna. Iako se danas razbjesnio na nju, nije ju udario. Možda će je
kazniti tako što će je držati pod ključem, ali njegov osjećaj časti neće mu
dopustiti da je tjelesno povrijedi.
Ako s njim bude dijelila postelju, možda će to iskustvo biti samo
neugodno, ali ne i mnogo gore od toga. Žene se diljem Engleske podlažu
muževima, a uglavnom se čini da ih zato ne snalazi ništa loše. Da, i ona će se
nadati najboljem ishodu!
U spavaćoj sobi čekala ju je sobarica. - Sad možeš ići, Mary - otpravila ju
je Catherine nakon što joj je sobarica pomogla da se presvuče u spavaćicu. -
Do jutra te neću trebati.
Mary se nasmiješi i podigne obrvu. - Naravno, gospo.
Pred služavkom ne možete sačuvati gotovo nijednu tajnu.
- Reci Thomasu da nam ni on neće trebati. - Nastojala je što bolje prikriti
da joj je neugodno. - Večeras ću ja pomagati mužu da se pripremi za postelju.
- Još se gore osjećala kad je na sobaričinu licu vidjela izraz odobravanja.
72
 Kad je ostala sama, otišla je u Williamovu spavaću sobu i nesigurno stala
pokraj postelje. Sjetila se da njezin muž voli da joj kosa slobodno pada, pa je
raspustila pletenicu što ju je upravo splela sobarica, a onda je stala na stubu
i popela se u postelju.
William je uzdahnuo dok se penjao stubištem. Catherine je za večerom
bila živčana poput usplahirene mačke, a onda je tako žurno otišla da se nije
mogao nadati da će mu večeras doći. Iako ju je prisilio da se vrati kući, imao
je dojam da je prihvatila činjenicu da mora ispuniti bračne zavjete što ih je
pred njim položila.
Nije imao nikakva razloga vjerovati da će se to upravo noćas dogoditi, jer
bi u tom slučaju potrčao uza stube.
Naravno, uvelike mu je odmoglo što ju je vrlo razljutio. Sad je bio sklon
vjerovati da je njezin odnos s kraljevićem još uvijek nedužan, no držao je da
je dobro postupio što joj je jasno dao do znanja da neće trpjeti nevjeru. Iz
iskustva je znao da mnoge plemkinje olako shvaćaju bračne zavjete.
Još mu se nije išlo u praznu postelju, pa se nastavio penjati stubama na
gornji kat. Ušavši u Jamiejevu sobu, kimanjem glave pozdravio je uznemirenu
dadilju koja je sjedila u kutu i šivala.
Gledao je dječakovo lice obasjano svjetlom svjetiljke. Po danu je Jamie
uvijek bio u pokretu, ali kad je mirno spavao imao je lice kerubina. Njegov
smireni, pristali izraz Williama je podsjetio na njegova brata Johna kad je bio
te dobi. Kako mu nisu dopuštali da često posjećuje majčinu kuću, onamo je
išao samo da vidi Johna.
- Bog te čuvao - rekao je, dotaknuvši dječaku vrh glave.
Više nije imao zašto odlagati, pa je nevoljko pošao niz stube prema
odajama što ih je dijelio s Catherine. Vidjevši da ispod njezinih vrata ne
dopire svjetlo, još jednom je duboko uzdahnuo. Danas je samoga sebe već sto
puta podsjetio na nadstojničin savjet da Catherine mora dati vremena kako
bi stekla povjerenje u njega.
Gdje je Thomas? Tako mi svega, taj čovjek nije čak ni upalio svjetiljku,
pomislio je. Bila je to još jedna kazna za njegove grijehe, ali nije mu bilo
nimalo potrebno da ga kažnjava još i njegov sluga.
U mraku je napipao put do stola i upalio svjetiljku. Zijevnuo je i protegnuo
se, a onda se okrenuo prema postelji.
Catherine! U njoj je bila Catherine!
Zanijemio je, a onda je ostao bez daha. Bila je zadivljujuće lijepa, a svijetla
kosa prosula joj se preko jastuka, nalik na rijeku od mjesečevih zraka.
Ugledao ju je upravo dok se protezao, pa se tako skamenio da je zaboravio
spustiti ruke.
- Došla si mi - rekao je, neko vrijeme ne mogavši povjerovati u to.

73
 Kimnula je, čvrsto držeći pokrivač što ga je navukla do brade.
Sad kad je bila ovdje, mogao joj je pokazati da se u njegovoj postelji nema
čega bojati. Maknuo joj je prste s pokrivača, pa ih je ispravio, a onda je njezinu
ruku prinio ustima.
- Vrlo sam zadovoljan što si došla. - Kako bi je ohrabrio, stisnuo joj je
ledeno hladne prste i poljubio je u obraz. - Nećeš to ni najmanje požaliti.
Brzo se svukao, spustivši odjeću na pod, a onda je podignuo pokrivač i
uvukao se u postelju pokraj nje. Oštro je dahnula, ali nije se osvrtao na to.
Na sebi je imala tuniku, što je značilo da će William imati zadovoljstvo da
joj je svuče. Oprezno je stavio ruku na njezin ravni trbuh i zatvorio oči,
zamišljajući njezinu glatku kožu ispod tkanine. Odlučio je da će postupati
polako da je ne uplaši, ali tako ju je želio da to neće biti lako ostvariti.
Već je vrlo dugo žudio za njom.
- Okreni se prema meni, želim ti vidjeti lice - obratio joj se.
Kad se okrenula, ruka mu je skliznula s njezina trbuha, pa ju je uhvatio
oko pasa. Nasmiješio se, nadajući se da mu u očima nije primijetila grabežljivi
sjaj, ali možda ga je i vidjela.
Gledao ju je u oči dok joj je rukom prelazio od boka do zamamnog
brežuljka dojke. Stisnuvši zube, samoga sebe podsjetio je da mora polako
napredovati. Ponovno joj je stavio ruku oko pasa, a onda je njome prešao
preko obline kuka pa niz butinu.
Bio je napet poput zategnutog luka.
Mislio je samo na to da joj naprosto mora dotaknuti kožu. Povukao joj je
tuniku, ali zapela je ispod nje.
- Pomogni mi. - Bio je svjestan da je to izgovorio pomalo očajnički i
molećivo, ali nije mario.
Preokrenula se na leđa i podignula kukove, a on je u sebi zahvalio svim
svecima. Kad joj je, ne dotaknuvši joj tijelo, podignuo spavaćicu do pasa,
činilo mu se da mu srce bučno tuče u ušima.
Podignula je ramena i ruke, a on joj je preko glave svukao spavaćicu. Ruka
mu je drhtala kad ju je ispružio da je dotakne. Zatvorio je oči, a cijelo mu se
biće usredotočilo na njezinu svilenkasto mekanu kožu.
Ponovivši prijašnji pokret, vrlo polako joj je rukom prošao postrance po
tijelu. Zadržao je dah kad je stigao do još mekše kože sa strane dojke. Vrlo je
dugo čekao da je dotakne! Nijedna druga žena nije mu bila tako zamamna na
dodir.
U izmaglici žudnje ljubio joj je lice, kosu i vrat, a pritom joj je mrmljao u
uho: - O tome sam sanjao.

74
 Odmaknuo se da je ponovno pogleda. Dobri Bože, čvrsto je zatvorila oči,
a ruke je pribila uz prsa! S određenim naporom joj je uklonio ruku i zadržao
je u svojoj.
- Stoje? - upitao je, gledajući je preko jastuka.
Nije odgovorila, a nije se ni pomaknula. Pritisnuo joj je ruku na svoj obraz,
pa ju je okrenuo i utisnuo poljubac na dlan, a kad je otvorila oči, ponovno je
upitao: - Što ne valja?
Raširila je oči, a usta su joj bila napola otvorena. Stekao je dojam da mu
odgovara jedva oblikujući riječi. - Nisam znala što da očekujem. Smjesta si bio
posve pripravan, pa sam... Ja... Mislila sam da će biti brzo gotovo.
William se glasno nasmije. Dakle, dobro ga je pogledala dok se gol penjao
u postelju.
Nacerivši se, privukao ju je u naručje i zabio lice u njezin vrat. - S punim
pravom se bojiš da ću prvi put biti prebrz.
Njezino golo tijelo doticalo je njegovo, a taj je osjećaj bio veličanstven.
Dok je usnicama pratio oblinu njezina vrata, prošaptao je: - Obećavam da ću
drugi put biti bolji, a treći put još bolji.
Osjećao ju je uza se, pa se sav izgubio u tom doticanju. Dojke mu je
prislonila na prsa, a noge su joj se našle uz njegove butine.
K tome je, oh da, trbuh prislonila uz cijelu dužinu njegova uzdignuća!
- Čeznuo sam za tim - promrmljao je, udišući miris njezine kože. Kako
žena može tako dobro mirisati?
Više mu nije bilo dosta da njezine dojke osjeća na prsima, nego ih je
morao i dotaknuti, a kad je osjetio da su mu ispunile ruke, imao je dojam da
se našao u samom nebu. Poljupcima joj se spuštao niz vrat, sve do prsne kosti,
a onda je nakrenuo glavu kako bi na obrazu osjetio njezinu mekanu kožu.
Srce joj je lupalo isto tako snažno kao i njemu, pa mu se činilo da su se
uskladili.
Jednu dojku obuhvatio je dlanom, a jezikom je polako prešao do druge.
Kad je došao do bradavice, liznuo ju je i nasmiješio se kad je Catberine
ciknula.
Htio je posjedovati svaki centimetar njezina tijela, pa se polako spustio
nadolje. Jezikom je prešao po donjoj strani dojki, a onda je bez žurbe
utiskivao mokre poljupce duž njezina ravnog trbuha. Borio se protiv napasti
da se spusti još niže i okusi je. Iako mu je na tu pomisao u spolovilu počelo
bubnjati nije je htio previše zaprepastiti. Sve u svoje vrijeme!
Ipak se poigravao s tom napasti. Prstima joj je lagano doticao unutrašnju
stranu butina, a istodobno joj je ljubio mjesto s druge strane koljena. Tako je
blizu! Prije nego što je postao svjestan što radi, zgrabio ju je za guz, a usta su

75
mu se našla na mjestu preko kojega je malo prije prelazio prstima, pa su se
kao sama od sebe počela penjati nagore.
Sad ju je više od svega na svijetu želio okusiti, a onda se tako zabiti u nju
da mu u ušima počnu odjekivati njezini vriskovi.
Odmahnuvši glavom, oslonio se na dlanove i koljena.
Spustio je pogled na njezine dojke i uzdahnuo. Dugo je čekao da ih vidi i
dotakne! Lagano je poljubio svaku bradavicu, a onda je poželio više. Kad je
ustima obuhvatio vrh bradavice i počeo sisati, nagradila ga je oštrim
uzdahom. Skliznuo je nadolje, osjećajući pod sobom njezino tijelo. Bilo je to
sjajno, jer prianjala mu je uz prsa, butine, a i uz njegovo koplje. Cijelo vrijeme
joj je sve jače sisao bradavicu, sav uronivši u taj osjećaj.
Gotovo nije mogao izdržati poriv da uđe u nju. Da ga prošli tjedan cijelo
vrijeme nije držala na samom rubu živaca, možda ne bi zapao u izrazitu
opasnost da izgubi nadzor nad sobom. Teško dišući podignuo je glavu i
pokušao se smiriti.
Morao se potruditi da podigne pogled s dojki, a onda je ugledao njezina
savršena usta. Kako je samo propustio da ih poljubi? Prije nego što će ući u
nju, očajnički je trebao njezine poljupce - i to vrlo duboke! Dok je klizio uz
njezino tijelo da joj osvoji i usta, osjećaj da joj se koža trlja o njegovu učinio
je da mu zatitra svaki živac.
Dok se na njoj pomicao, raširila je noge, pa je dahnuo jer se neočekivano
našao na pragu. Cijelim bićem želio je nastaviti i prodrijeti duboko u nju.
Samo jedan snažan potisak! Taj ga je poriv umalo nadvladao, no ipak se
suzdržao, jer najprije je želio njezine usnice na svojima.
- Kate - zastenjao je kad je usta položio na njezina.
Očekivao je da će toplo spajanje njihovih usta i jezika poslužiti kao uvod
u spajanje tijela, ali čvrsto je stisnula usnice. Nešto tu nikako nije u redu,
pomislio je. Ipak, bilo je prekasno, jer već je klizio u nju i više se nije mogao
zaustaviti. Poriv ga je svladao, preuzevši mu cijelo tijelo koje se spojilo s
umom, a cilj je bio isti.
Morao ju je imati, i to sada!
Napokon! Napokon! Napokon!
Svršio je u eksploziji dugo suzdržavane strasti i čežnje. Bila je njegova,
njegova!
Kad se bio u stanju pomaknuti, preokrenuo se na stranu, a sa sobom je
povukao i nju. Još od mladosti nije brže obavio ljubavni čin. Prožela ga je
sreća, iako se osjećao pomalo neugodno, pa ju je čvrsto zagrlio i ljubio joj lice
i kosu.
- Oprosti, Kate - prošaptao je, utisnuvši joj poljubac na vrh nosa. - Sljedeći
put će biti duže.
76
 - Duže? - uznemireno je upitala. Stekao je dojam da njegove dobre
namjere ne prima sa zahvalnošću.
Podigao se na lakat da je bolje vidi, ali u slabom svjetlu svjetiljke nije joj
u potpunosti mogao razabrati izraz. Nježno joj je unatrag zagladio kosu.
Nikako je to nije volio pitati, ali morao je znati. - Jesam li te povrijedio?
Odmahnuvši glavom, tiho je odgovorila: - Ovaj put me uopće nije boljelo.
- A prije jest? S Rayburnom? - Nije se htio ni sjećati da je pripadala
drugomu, a još više ga je ljutilo to što u svojoj postelji mora izgovarati ime
tog čovjeka.
Catherine je pokušala okrenuti glavu, ali nije joj dopustio.
Lakim pokretom naslonio je čelo na njezino i upitao: - Je li ti ikad u
postelji pružio zadovoljstvo?
Nabrala je obrve.
Bilo je gore nego što je mislio. Uzdahnuo je i ispružio se pokraj nje. Možda
je to trebao očekivati, ali nije ni naslutio. U svojoj umišljenosti uopće nije
sumnjao da će Catherine uživati kad je jednom navede da mu noću dođe.
Naravno, čuo je za žene koje na odlazak u postelje svojih muževa gledaju
kao na dužnost što je moraju podnositi da bi udovoljavale muškim
prostačkim potrebama i rodile nasljednike, ali osobno je imao iskustva samo
sa ženama koje su mu dolazile zbog zadovoljstva. Tražile su ga i vraćale su
mu se.
Catherinein glas smjesta ga je vratio u stvarnost. - Mogu li sad otići u
svoju sobu?
- Dobrodošla si da ovdje spavaš - ponudio je, nadajući se da će prihvatiti.
- Sigurna sam da ne bih mogla spavati - odgovorila je, začuđeno
podignuvši obrve - a Jamie ne bi znao gdje me može naći. Ponekad ružno
sanja.
- Ako noćas ne želiš ostati, neću navaljivati - popustio je, no još se nadao
da će se Catherine predomisliti.
Još prije nego što je to izgovorio, stavila je nogu na stub pokraj postelje.
- Catherine - pozvao ju je, zgrabivši je za ruku kako bi odgodio njezin
bijeg. - Sad imaš muža koji te želi u svojoj postelji. Jamieju ćeš morati reći da
će te naći ovdje ako nisi u svojoj sobi. Ali tog dječaka nauči da kuca - povikao
je za njom dok je žurila kroz vrata.

***

Ni sljedećih nekoliko puta stanje se nije popravilo.

77
 Samom sebi rekao je da je neće uzimati ako i ona njega ne bude željela,
no ipak je to svake noći činio. Kad bi ušao u nju, zatvorio bi oči i mislio na onu
drugu Catherine, djevojku koja je zabacila glavu i smijala se, a onda je
ispružila ruke da dohvati zvijezde.
Dolazila mu je svake noći, čak i kad je ne bi pozvao, a povjerila mu je da
se svakoga dana moli da rodi još jedno dijete. Iako je znao da je ne uzima
protiv njezine volje, osjećao se posramljeno zbog onoga što je radio, a poslije
svakog takvog susreta osjećao se još više ispražnjeno nego prije.
Iako mu nije ništa uskraćivala, potpuno ga je odbacivala od sebe. Kad bi,
kao i uvijek, otišla iz njegove postelje, sam sebi je govorio da se nada da mu
se sljedeće noći neće vratiti.
U dubini bića znao je da bi otišao do Catherine čak i kad ona ne bi došla k
njemu. Nije bio tako glup da od žene traži ono što mu ona ne može dati, ali
ipak se nije mogao suzdržati, nego je od nje tražio još više.
Drugi muškarci su imali ljubavnice, a mnoge žene, i to prave ljepotice
željne užitka, rado bi preuzele ulogu njegove supruge.
No on je od svih žena želio samo Catherine.

78
 DESETO POGLAVLJE

N apokon se mogla opustiti, jer znala je da neće naletjeti na Williama dok

bude obavljala svakodnevne zadaće. Rano ujutro njezin muž je primio
izvješće o pljačkašima koji su prešli granicu, pa je skupinu svojih ljudi poveo
da ih istjeraju.
Imala je dojam da je jedva čekao razlog da nekamo ode.
Kao i obično, sastala se s Alys. Složila se s prijedlogom što ga je iznijela
kućepaziteljica da poslugu iz kućanstva pošalju da temeljito očiste
stražarnicu, jer muškarci su uglavnom otišli, pa im neće smetati. Zatim je
razgovarala s kuharicom, jer je htjela da branitelji, kad se večeras vrate,
dobiju obilnu večeru.
Sredinom jutra Jamieja je otposlala s dadiljom, a onda je uzela vez i
smjestila se u privatnim odajama, zahvalna za tu tihu samotnost. Dotad je bila
smetena i uzrujana, jer Williamovo ponašanje ju je zbunjivalo. Kad bi je
umorno i otužno pogledao, zatekla bi se kako žali za plamenim pogledima
kakve joj je nekoć upućivao.
Shvatila je da se njezin muž tako jadno osjeća upravo zbog nje, ali kako
ga je to iznevjerila? Uistinu je imala razloga nadati se da će s njim uskoro
zatrudnjeti, jer svaku noć mu je dolazila u postelju, a to nije bilo ni izdaleka
tako loše kao što je očekivala. Doista, počelo joj se sviđati kako joj je ljubio
lice i kosu... A i neke druge stvari koje je radio. No veliki dio svega toga tako
bi je uznemirio da je poslije teško mogla zaspati.
Kad bi barem mogla porazgovarati s nekom ženom! Majka joj je malo
govorila o onome što se između supruge i muža događa u spavaćoj sobi, osim
što je mutno nagovijestila da je riječ o dužnosti i ustrajnosti. Catherine nije
imala ni sestara ni bliskih rođakinja, pa je takav razgovor mogla povesti samo
s jednom osobom - nadstojnicom Talcott, iako je pocrvenjela na samu tu
pomisao. No William se ionako ne bi složio da Catherine u skoro vrijeme ode
u posjet samostanu.
Iz misli ju je trgnuo tresak, jer vrata privatnih odaja udarila su u zid, a kad
je podignula pogled, zaprepastila se, jer je u okviru vrata stajao Edmund
Forrester.
- Ah, ovdje ste! - rekao je kao da ju je zatekao na mjestu gdje ne bi smjela
biti. - Tražio sam Vas.
Preko cijele prostorije namirisala je jako vino u njegovu dahu.

79
 - Posluga zna gdje sam - mirno je izjavila, iako se nije osjećala smireno. -
Svatko od njih mogao mi je donijeti poruku.
Nije odgovorio na prikriveni prijekor zbog toga što je nepozvan ušao u
osobne obiteljske odaje, nego je samo zurio u nju, i to tako da je bila sretna
što se između njih ispriječio teški stol.
- Što biste trebali, gosparu? - upitala je.
Cjelokupna kućna posluga radi u stražarskoj kući, pa je nitko ne bi čuo
kad bi počela vrištati. Sama sebe je ukorila što zamišlja da je takvo što
moguće. U Edmundovu društvu uvijek je osjećala određenu nelagodu, ali nije
imala razloga da ga se boji.
Spustila je okvir s vezom što ga je bila pritisnula na prsa, a onda je
ponovno upitala: - Što mogu učiniti za Vas?
Okrenuo se i zatvorio vrata, a ona je skočila kad je čula da je zasun sjeo
na svoje mjesto. Prije nego što se dospjela sabrati i potražiti kakvo oružje,
uzeo je stolčić i sjeo za stol preko puta nje.
- Za mene biste mogli učiniti više toga - odgovorio je, široko se
nasmiješivši. - Ali žena ste mog najboljeg prijatelja, pa neću ni nagovijestiti
što bi to bilo.
Othrvala se porivu da mokre dlanove obriše u suknju, jer mu nije htjela
pričiniti zadovoljstvo da vidi da se prilično uplašila.
- Pretpostavljam da mi dopuštate da Vas zovem po imenu - rekao je lažno
uljudno.
- Ne, ne dopuštam - odgovorila je, ljutito ga gledajući.
- Catherine - lupkao je prstima po stolu, a bila je sigurna da je potpuno
svjestan kako to loše djeluje na njezine živce - od Williama ste napravili
budalu kad ste ustvrdili da možete dobiti poništenje braka punih tjedan dana
poslije bračne noći.
- Kako mi se usuđujete govoriti o tome? - upitala je, čvrsto se uhvativši za
stolicu. - Smjesta odlazite iz mojih odaja.
- Svi su mislili da William nije u stanju izvršiti svoje bračne dužnosti -
nagnuo se naprijed i promotrio je dugim, prodornim pogledom - ali mi znamo
da nije tako, je li, Catherine?
Prekrižila je ruke na prsima, a u sebi je bjesnila, čekajući da taj Čovjek
kaže što ima i da ode.
- Trebali ste vidjeti dame na dvoru. - Zavalio se u stolici i dlanom udario
po stolu. - Časna riječ, udovice mu nisu davale mira. Jadni William je razvio
diplomatske vještine dok je žene s još živim muževima pokušavao zadržati
da mu ne uskaču u postelju.

80
 Više se nije smiješio, lupkajući prstom po stolu. - Ako je poništenje braka
poslije bračne noći još bilo izvedivo, to nije Williamova krivica.
Osjetila se neugodno, jer lice joj se zažarilo.
- Isprva nisam vjerovao da je moguće da nije ostvario svoja prava
supružnika - primijeti Edmund trljajući bradu - no to objašnjava mnogo toga.
Od vjenčanja je bio živčan i razdražljiv. - Pogledao ju je suzivši oči. - Kako ste
ga nagovorili da Vas ne dira? Jeste li tvrdili da imate neku bolest?
Catherine je ustala, a sad je bila tako bijesna da se tresla. Rukama se
naslonila na stol, a onda se nagnula naprijed pa je i ona zaprijetila. - Reći ću
mužu da ste tako razgovarali sa mnom. Savjetujem Vam da se nađete podalje
od dvorca kad to učinim.
Zgrabio ju je za ručni zglob i čvrsto je držao. - Što mislite, kome će William
vjerovati? - Prstom druge ruke prešao je svom dužinom po njezinoj
podlaktici. - Ženi koja je prevarila prvoga muža i poslala ga u smrt ili svom
najboljem prijatelju?
Vidjevši da joj je pogled postao nesiguran, nastavio je: - Možete sjesti, jer
još nismo završili s razgovorom.
- Ako mi ostanu masnice, William bi mi mogao povjerovati - odgovorila
je, značajno gledajući ruku za koju ju je držao.
Kad ju je pustio, pritisnula je ruke na prsa i sjela.
- Znam da sad ide u postelju s Vama - izjavi Edmund.
Lice joj se ponovno zažarilo dok je zamišljala kako sluge šapću svake noći
kad otpravi sobaricu. Ako se imalo potrudio, Edmund je lako doznao za to.
- Iako se čini da je William vrlo popustljiv kad su u pitanju Vaše ludorije,
ipak ne bi riskirao da mu se po drugi put smije cijelo pogranično područje -
primijetio je.
Pokušala je ne slušati, začepiti uši za sve uvredljivo što je govorio. Ne
može još dugo nastaviti s tim, pomislila je.
- Zašto je onda William još jadniji nego prije? - upitao je, a više nije
djelovao kao da ga zabavlja vlastiti podrugljivi ton, nego je optuživao.
Zaprepastila se. Kako je Edmund pogodio baš ono pitanje koje je i nju
samu uznemiravalo?
Njegov pogled podnijela je ne trepnuvši, a onda je pokazala prema
vratima. - Više neću podnositi Vašu drskost. Van!
Ponovno se ponašao kao da nije ništa rekla.
- Danas se Vaš muž doimao sretan što ima izgovor da ode odavde -
ustvrdio je, podignuvši obrve. - Govorkanja da je nekoliko odrpanaca prešlo
granicu nisu dovoljan razlog da William osobno povede vojnike... Osim ako
nije žarko želio otići.

81
 Te su je riječi zapekle, a njezin je sugovornik toga bio svjestan.
- Nagađam zašto se William bijedno osjeća - izjavio je, pomno je motreći.
- Okladio bih se da ste u postelji hladni kao kamen.
Hladna?
- Tako mi svega, to je na stvari! - uzviknuo je, udarivši dlanom po stolu, a
onda je odmahnuo glavom i kratko se nasmijao.
- Nije mu dovoljno što ima ženu za kojom ovdje žudi polovica muškaraca.
Ne, naš William mora imati suprugu koja je k tome topla i voljna.
Nagnuo se naprijed, a s lica mu je nestao izraz veselosti. - Nikad ga nećete
usrećiti - prodorno ju je motrio. - Idite dok još nije prekasno, prije nego što
zatrudnite. Ovaj put morate bolje osmisliti bijeg. U tome Vam mogu pomoći.
Catherine se ponovno zaprepastila, jer govorio je iskreno. Na svoj način
nastojao je zaštititi prijatelja, ali od čega? Od nje?
- William želi da ostanem - promucala je. - Obećala sam mu da više neću
otići.
- Što Vi marite za obećanja!- odgovorio je, udarivši po stolu.
- William nije prva budala koja Vam je povjerovala. Nije li Vam dovoljno
što ste već uništili jednog muža?
Rekao je to tako grubo da se osjećala kao da ju je pljusnuo. Uzalud bi mu
objašnjavala da Rayburn nije zaslužio poštenje ni odanost.
- Neću mirno sjediti dok uništavate Williama - ustvrdio je, prijeteći joj
prstom. - Znajte da Vas motrim. Upozoravam Vas da ću otkriti Vaše tajne.
- Nemam tajni. - Barem ne onih koje ćeš ti ikada uspjeti otkriti, pomislila
je.
Edmund je odgovorio smijehom nalik na lavež, a onda se zavalio u stolici
jer mu se raspoloženje ponovno promijenilo. - Možda će mu druga žena na
vrijeme skrenuti pozornost. Ako William želi ljubavnicu koja uživa u postelji,
mnoge će mu udovoljiti.
Podignula je pogled, ne mogavši sakriti pitanje u očima.
- Još nema takvu ženu, ali naći će je - rekao je, mračno se nasmiješivši. -
Mrzit će samoga sebe ako drugoj napravi dijete dok je još u braku s Vama i
neće Vam oprostiti što ste ga na to natjerali. William ne želi kopilad.
Unutrašnjim očima vidjela je svog muža onakvoga kakav je bio one prve
noći kad su mu oči gorjele strasno i žestoko. Želim djecu, i imat ?u ih samo sa
svojom ženom, rekao je.
Podignula je glavu. - Nitko željno ne očekuje izvanbračnu djecu.
Na trenutak se doimao iznenađeno, a onda mu je lice zadobilo izraz
zadovoljne samodopadnosti. Ustao je i nagnuo se preko stola. - Ne znate, je li,
Catherine? - upitao je, a licem mu se razlio podrugljiv osmijeh.

82
 Ljutito ga je motrila, ali ga nije htjela upitati što time hoće reći.
- William Vam nije rekao tko mu je otac, je li?
- Nije li FitzAlan? - izletjelo joj je.
- Ako Vam William nije rekao tko mu je pravi otac, onda Vam zapravo i
nije ispričao ništa važno. - Odmahnuo je glavom - Bojao sam se da ga je žudnja
zaslijepila, pa više ne prosuđuje pravilno, ali bio sam u krivu. Uopće Vam ne
vjeruje!
Otišao je do vrata, a onda se okrenuo i dobacio joj na rastanku: - Javna je
tajna tko mu je otac. U cijelom ovom kraju to ne znate valjda samo Vi.

***

Poslije nekoliko sati Catherine je još uvijek bila ljuta i uznemirena zbog
susreta s Edmundom, a tako se osjećala i dok je sjedila u vrtu s povrtnicama
i gledala Jamieja, koji je s kuhinjskom pomoćnicom išao od jedne do druge
biljke i neprestano zapitkivao dok je djevojka brala trave.
Catherine se pitala kako se Edmund usudio satjerati je u kut i onako joj
se obraćati! Pokušala je ne razmišljati o onome što je rekao. Gadan čovjek!
No naprosto se morala pitati tko je zapravo Williamov otac? Ako to znaju svi
u Engleskoj i Škotskoj, zašto bi to njezin muž skrivao od nje kao tajnu?
Jamieju su trave dosadile, pa je skakutao unaokolo igrajući se zečića, a
kad se umorio, prišao je Catherine i povukao je za ruku.
- Možemo li gore? - upitao je, pokazujući vrh zida. - Molim te.
Htio je da ga majka odvede do prolaza koji je vodio duž gornjega dijela
zida, a nju je ta njegova želja oraspoložila. Vrijeme je bilo sjajno. Za takvog
vremena ondje gore bi joj često zastao dah od pogleda na rijeku Wye koja je
vijugala kroz brežuljke obrasle nabujalim zelenilom.
- Moraš obećati da mi ovaj put nećeš puštati ruku - strogo mu se obratila
- jer te inače više neću voditi.
Čim su se našli na vrhu zida, posve se opustila. Na koži je blagotvorno
osjećala lak povjetarac i sunčeve zrake u kasno popodne. Nije se mogla sjetiti
kad joj se dan činio ljepši.
S glave je skinula tijaru i mrežicu koja joj je držala kosu pa ih je pažljivo
položila na nisku četvorinu u zidu s kruništem. Od udate žene tražilo se da
pokriva kosu, ali ovdje je nitko nije vidio. Stražari koji su išli u ophodnju
zidom bili su na drugoj strani dvorca, kod stražarnice, a Williama i njegove
ljude nisu očekivali prije mraka.
Već godinama nije osjetila da joj vjetar mrsi kosu, a to joj je ulijevalo takav
osjećaj slobode da je poželjela zapjevati od radosti.

83
 - Kosa ti je vrlo lijepa - primijeti Jamie, razdragano je gledajući.
Podignula ga je i glasno poljubila.
Najprije su šetali duž južnoga zida koji je gledao na rijeku. Nisu žurili,
nego su se zaustavljali kako bi gledali ptice i seljake koji su naporno radili u
polju. Kad su došli do zapadnog bedema, sunce se spustilo nisko nad obzor
iznad brežuljaka, pa je bacalo topli sjaj na kamene zidove i polja ispod njih.
Htjela je da dječak bolje vidi, pa ga je podigla na niski dio zida.
- Evo ih! - viknuo je odjednom.
Škiljeći zbog sunca, vidjela je da se dvorcu približavaju jahači u vojnom
poretku, a razabrala je da im je na čelu William. Dok je gledala, skrenuli su sa
staze i pošli preko polja u njihovu smjeru.
Jamie im je mahnuo, a neki vojnici odgovorili su mu mahanjem.
Što ih dovodi upravo na to mjesto? Dok su ispod nje zaustavljali konje
potežući uzde, nagnula se preko zida koliko se usudila. Uklonila je kosu koja
joj je lepršala oko lica, a onda su se ona i William pogledali oči u oči. Imala je
dojam da je njegov plameni pogled naprosto probija.
Kosa!, sjetila se, pa je hitro ustuknula. Bez pokrivala za glavu imala je
dojam da je posve izložena i polugola. Zgrabila je Jamieja i otrčala do najbližih
stuba koje su se spuštale niza zid. Ako požuri, stići će u dvorac prije nego što
pridošlice projašu kroz vrata.
Četvrt sata nakon što ju je William ugledao na zidu, Catherine se pojavila
u dvorani da ga pozdravi. Obrazi su joj se zacrvenjeli i bila je bez daha jer je
trčala.
Svi su je muškarci motrili dok je koračajući dostojanstveno prilazila
mužu. William je i sam bio previše očaran njezinom pojavom da bi vojnicima
zamjerio što zure u nju. I on i njegovi ljudi pokušali su skrenuti poglede s
njezinih prsa koja su se dizala i spuštala u haljini pripijenoj uz tijelo.
Pomno izrađeno pokrivalo za glavu nebeski plave boje isticalo joj je
začudno modre oči i naglašavalo dugi, otmjeni vrat. Iako joj sad nije
provirivao nijedan uvojak kose, Williamu se u misli utisnula slika kako
Catherine stoji na zidu, a oko glave joj dugi pramenovi tako lepršaju da je bila
nalik na vilinsku kraljicu koju je netko poslao da ih začara. Sumnjao je da
svaki od njegovih pratitelja zamišlja da joj blijedo zlatni valovi kose padaju
na gola ramena i grudi.
No samo će je on takvu vidjeti!
- Drago mi da si sretno stigao kući, mužu - pozdravila ga je, malo se
poklonivši.
Lice mu je polako ozario osmijeh kad joj je podigao ruku i prinio je
ustima. - A meni je drago što sam kod kuće.

84
 JEDANAESTO POGLAVLJE

N akon što je u Williamovu sobu poslala toplu vodu, Catherine je otišla u

kuhinju da se uvjeri da je sve u redu. Naravno, kuharica je vrlo dobro
obavljala svoj posao, ali Catherine je osjećala potrebu da bude djelatna.
Dotaknula je pokrivalo za glavu kako bi provjerila je li na mjestu, a onda
se vratila u dvoranu na večeru. William je barem nije korio pred svojim
ljudima, kako bi to činio Rayburn. Nasmiješila se kad se sjetila da ju je William
toplo pogledao kad joj je poljubio ruku. Možda se nije previše ljutio na nju.
Za vrijeme večere samo je napola slušala kad su vojnici pričali da su
uzalud tražili pljačkaše, jer progonile su je Edmundove grube riječi. Ali što
ako je imao pravo? Je li moguće da je William nesretan zbog onoga što se
između njih dvoje zbiva u spavaćoj sobi?
Stoje to pošlo po krivu? Vrlo opravdano je vjerovala da će uskoro s njim
zatrudnjeti. William je svaki put bio u stanju obaviti svoj posao, a i želio je to
raditi, ponovno i ponovno.
No činilo se da sad više besposlici. Možda je to bio znak da nešto ipak nije
kako valja. Sve se teže mogla usredotočiti na sporedne stvari. Uzdahnula je,
ne znajući što da radi.
Sa stola još nisu odnijeli posuđe kad je William ustao, izjavivši da je
umoran i da će se povući. Gosti su izmijenili poglede, a neki su prigušili
smijeh, ali su utihnuli kad ih je oštro pogledao kao da pita što im je tako
zabavno.
Kad je Catherine pogledala Edmunda, prstom, se potapšao ispod oka kao
da je želi podsjetiti da je motri. Grozan, gadan čovjek!, pomislila je. Spustio je
pogled na njezina prsa i podigao obrve da bi je razljutio. To je mjesto prekrila
dlanom i bijesno ga pogledala.
- Catherine? – William joj je pružio ruku, a ona ju je prihvatila. Laknulo
joj je što odlaze. Radije će podnijeti da je muž kori zato što je vani bila
gologlava, nego da ostane u istoj prostoriji s Edmundom.
Kad su izašli iz dvorane, jedva je držala korak s Williamom, jer očito nije
bio tako umoran kao što je tvrdio. Čim su stigli u svoje odaje, povikao je
sobarici da ode, a onda je Catherine povukao u svoju sobu.
Prekasno je shvatila da je gore na kat nije doveo kako bi joj održao
predavanje o pokrivalima za glavu.

85
 Kad je zasunom zatvorio vrata, uznemirila se jer je osjećala da je u klopci.
Iako je nije ni dotaknuo, srce joj je snažno tuklo.
- Bila si vrlo lijepa dok ti je ondje na zidu kosa lepršala na vjetru. -
Čeznutljivo se nasmiješio. - Bilo je to kao kad...
Zastao je i nije glasno završio misao, a nakon kratke stanke nastavio je: -
Lijepo je imati ženu koja me pozdravi kad se vratim kući. Za mene je to nešto
novo.
Ljubazne riječi što ih je tiho izgovorio smirile su je, a on joj je prišao bliže,
ali nije ju dotaknuo. Obuzeo ju je uznemirujuć osjećaj da njezin muž čeka da
ona nešto učini i da želi da se to dogodi.
- Voljela bih ti biti dobra žena - promucala je. - Ne ljuti se, nisam smjela
vani raspustiti kosu poput mlade djevojke.
Položio joj je ruke na ramena, a na uhu je osjećala njegov topli dah kad se
nagnuo prema njoj i prošaptao. - Raspusti kosu i sad, za mene.
Progutala je knedlu. - Ako ne želiš da pozovem sobaricu, morat ćeš mi
pomoći s tim pribadačama što su otraga - odgovorila je.
Okrenuvši je, začas joj je skinuo pokrivalo za glavu, i to tako vještim
pokretima da nije htjela ni razmišljati gdje je i kako stekao tu vještinu.
Prstima joj je oslobodio pramenove, pa je osjetila ugodu, jer kosa joj više nije
bila sputana. Dok joj je masirao tjeme, zatvorila je oči, ispustivši i malen
uzdah.
Nikako nije mogla otkopčati dugi niz dugmadi otraga na pripijenoj haljini,
pa je on to učinio, pomogavši joj da svuče i ostatak odjeće, iako ga je
uvjeravala da se time može i sama pozabaviti. Kad se oslobodila i posljednjeg
odjevnog predmeta, izmaknula se izvan njegova dohvata i uvukla se pod
pokrivač.
Krišom ga je gledala dok se i on svlačio. Osim napadno uspravljenog uda,
bio je vrlo pristao. Sviđale su joj se snažne crte njegova lica, dugi obrisi vitkog,
mišićavog tijela i velike, spretne ruke. U svjetlu svjetiljke kosa i dlake na
prsima presijavale su mu se u zlatnoj i crvenkastoj boji.
Kad se uvukao u postelju, pitala se hoće li se ikada moći priviknuti na
osjećaj da pokraj nje leži goli muškarac, kao i na škakljanje na koži koja se od
glave do pete dodiruje s kožom druge osobe. Privukao ju je u naručje pa ju je
držao, a glava joj je počivala na njegovim prsima. Voljela je to - s njim bi mogla
zauvijek tako ležati.
Uzdahnula je - i smjesta je požalila što je to učinila, jer je William njezin
uzdah protumačio kao znak da počne s onim zbog čega su i bili ovdje.
Prokleti Edmund!, pomislila je. Zbog njega je nastala zbrka! Dopuštala je
da je William dotiče kako god hoće. Iako mu ništa nije uskratila, noćas je

86
osjećala napetost, a bilo je tu i iščekivanje. Nešto je htio od nje, ali nije znala
što je to.
Preokrenuo se i legao na nju, podbočivši se o laktove kako bi smanjio
težinu, a onda joj je počeo ljubiti lice i vrat. Sviđao joj se osjet njegovih toplih
usta i daha na njezinoj koži. Bi li mu što rekla? No sjetila se da ju je Rayburn,
kad bi ga zasmetala u sličnim naporima, tako pljusnuo da je vidjela sve
zvijezde, pa je šutjela.
- Ne mogu to učiniti! - uzviknuo je, udarajući šakama po prostirki, a onda
se naglo otkotrljao s nje.
Tako se zaprepastila da se isprva nije mogla pomaknuti, ali nakon što je
kratko vrijeme vladala napeta tišina, pridignula se na lakat i pogledala ga.
Ležao je prekriživši ruke preko lica kao da odbija napadača.
- Williame? - Vrškom prsta dotaknula mu je ruku.
Otkotrljao se od nje i ponovno udario šakom po strunjači.
Neka mi Bog pomogne, pomislila je, pitajući se što je učinila da je kod
njega prouzročila takvo ponašanje.
Sjela je, a onda ga je zgrabila za ramena i stresla. - Što je, Williame? Što
sam učinila?
Ni sad nije odgovorio, pa je upotrijebila svu snagu da ga okrene na leđa
kako bi se našli licem u lice.
- Molim te, moraš mi reći - govorila je, ali rukama je još skrivao lice i nije
mogao, ili nije htio, razgovarati s njom. - Što god to bilo, od srca mi je žao.
Prstima mu je prešla preko obraza, ali ponovno se okrenuo od nje.
Pritisnula mu se uz leđa, a onda mu je rukama prelazila po bokovima i ljubila
mu vrat i ramena, pokušavajući ga utješiti, ali još uvijek joj nije odgovarao.
Očajna, uspuzala se na njega, provukla mu se ispod ruke i položila mu glavu
na prsa.
Obavivši mu ruku oko pasa, tapšala ga je po leđima. - U redu je, ovdje sam
- mrmljala je kao što bi govorila Jamieju.
Dugo je, drhtavo udahnuo, a onda je osjetila kako mu pod njezinim
rukama nestaje napetost u mišićima.
- Ne znam zašto si tako nezadovoljan sa mnom - rekla je kao da se obraća
njegovim prsima. - Moraš mi reći što mogu učiniti da to ispravim.
Stavio je ruku na njezin obraz i slabo se nasmiješio, pa joj je smjesta bilo
lakše pri srcu. - Htio sam da me zagrliš, a to mi je doista donijelo onako lijep
osjećaj kakav sam i zamišljao.
Žmirkala je. - Je li to sve što tražiš?
- Ne, nije sve, ali je početak. - Sad se malo šire nasmiješio.
- Što još želiš?

87
 - Hoću da me poljubiš.
Imala je dojam da je i to laka zadaća. Usnicama je dotaknula njegove, a
onda ga je pogledala s iščekivanjem.
- Lijepo je, ali nije baš ono što želim - prokomentirao je. - Hoćeš li mi
dopustiti da te poučim kako se ljubavnici ljube? - Osmijeh mu je dopro do
očiju i sad se doista opako smiješio.
Posustala je u svom samopouzdanju. Držala je da se baš ne razumije u
takve stvari, ali je kimnula glavom jer mu je htjela ugoditi.
Usnice su mu bile mekane i tople, dugo ih je držao na njezinima. Kad je
pomislila da je napokon završio, prešao joj je jezikom preko donje usnice.
Bilo joj je teško disati, pa je otvorila usta, a kad joj je između usnica gurnuo
jezik, dahnula je.
Sljedeći put je već znala što može očekivati, pa je sama otvorila usta. Sad
više nije mogla misliti ni na što drugo osim na poljubac, iako je trajao još duže
od prijašnjega.
Povukao se da je pogleda u oči. - Ne želim da me i ovaj put ostaviš.
Zatomila je navalu ogorčenosti koja ju je zapljusnula. Zašto to sad
spominje?, pomislila je. Spustila je pogled na njegova prsa i odgovorila: -
Obećavam ti da više neću bježati.
- Nisam to htio reći - uzdahnuo je i uklonio joj pramen kose s čela. - Kad
te odvedem u postelju, dopuštaš mi da ti uzmem tijelo, ali duh i misli su ti
negdje drugdje. - Prstom joj je podigao bradu. - Ne želim te više uzimati kad
si takva, Kate. Želim da si sa mnom, i to cijelim bićem.
Zastao joj je dah kad je napokon shvatila što William hoće, ali nije bila
nimalo sigurna može li učiniti što njezin muž traži.
- S Rayburnom sam to morala činiti - prosvjedovala je. - Morala sam, jer
inače od mene ne bi ništa ostalo. - Iz kuta oka skliznula joj je suza, a on ju je
obrisao palcem.
- Znam - rekao je, ljubeći je u čelo - ali ne moraš se braniti od mene. Možeš
mi vjerovati.
Vidjela je da je uvjeren u istinitost onoga što govori, pa je i ona odlučila
da će mu pokloniti povjerenje. Kimnula je glavom.
Zamišljeno ju je gledao, a onda se iznenada preokrenuo na leđa, pa se
pitala je li tako brzo odustao od nje.
- Sjedni, draga - pozvao ju je.
Učinila je što je tražio, iako se osjećala nelagodno i posramljeno, jer bila
je posve izložena. No onda je vidjela da je William zatvorio oči.
- Pruži mi ruku - rekao je, mašući prema njoj poput slijepca.

88
 U njoj se znatiželja borila s nesigurnošću. Na dlanu je osjetila njegov topli
dah jer je njezinu ruku pritisnuo na svoja usta. Onda ju je uhvatio za ručni
zglob i njezin dlan stavio sebi na prsa.
- Želim da me dotičeš - izjavio je.
Tako joj je vodio ruku da je polako pravila kružne pokrete po njegovim
prsima. Kad je pod dlanom osjetila grube dlake, prožeo ju je neočekivan
osjećaj koji joj je prostrujao kroz ruku, sve do trbuha. Oslobodio joj je ruku, a
svoju je pustio da mu padne sa strane. Zatvorivši oči, mirno je ležao i čekao.
Oklijevajući, vršcima prstiju lagano mu je prešla preko prsa. Ohrabrilo ju
je što su mu se kutovi usta podignuli, pa se bolje namjestila kako bi mogla
koristiti obadvije ruke. Počeo je brže disati dok je prstima pravila sve šire
krugove. Istraživala mu je površinu tijela, a prsti su joj klizili preko udubine
ispod njegove ključne kosti, po grubim dlakama na prsima i po glatkoj koži
na bokovima.
Predao joj je nadzor, pa nije osjetila snažnu želju da pobjegne. Zapravo se
iznenadila kad je otkrila da ga voli doticati. Dok je rukama prelazila po
njegovu tijelu, imala je dojam da je sav sazdan od zlatnih mišića.
Kad se uvjerila da su mu oči još uvijek zatvorene, dopustila je sebi dug
pogled na njegov ud, jer naposljetku, našao joj se pred nosom. Nije skidala
pogled s njega kad je prste povukla s Williamovih bokova na sredinu trbuha.
Kad je oštro udahnuo, trgnula se i pogledala mu lice.
- Lijep osjećaj - prokomentirao je, duboko udahnuvši.
S još većim samopouzdanjem prstima mu je prešla preko kostiju kukova
s obadvije strane njegova koplja. Nasmiješila se kad se stresao, uživajući u
njezinu vrlo uzbudljivu dodiru.
Nagnuvši se nad njega, čvrsto mu je trljala prsa i ramena, a k tome mu je
blago milovala ruke. Kad je prošaptao: - Bože na nebu - to joj je reklo sve što
je trebala znati.
Poljubila ga je u rame, a on ju je nagradio uzdahom. Zadovoljna, utisnula
mu je niz poljubaca duž vrata i protrljala obraz o njegova prsa, a ovoga je puta
ona bila ta koja je uzdahnula. Pustila je da mu se njezina kosa vuče po tijelu
dok se ona polako spuštala prema njegovu ravnom trbuhu, obasipajući ga
pritom poljupcima.
Osjetila je da joj je blago položio ruku na glavu, dotaknuvši je prvi put
otkako su počeli ljubavnu igru. Prstima joj je prošao kroz kosu, a ona je
naslonila glavu na njegovo bedro, uživajući u tom osjećaju. Bojažljivo je
prešla prstom preko njegovog koplja koje je odjednom poskočilo i napola se
uspravilo, okrznuvši joj glavu.
Sjela je uspravno i zurila u Williama.
- Žao mi je - ispričao se, dodirnuvši joj obraz. - Nisam to očekivao.

89
 Skrenula je pogled, a lice joj se zažarilo od neugodnosti.
- Catherine, molim te - rekao je, nježno je uhvativši za ramena - ne želim
da se stidiš bilo čega što radimo u postelji, nikada. A nikako se ne moraš
stidjeti onoga što mi je tako prijalo.
Zagrlio ju je i privukao k sebi, pa je legla pokraj njega. Na koži je osjećala
njegov topli dah dok joj je ljubio čelo, obraz i kosu, a kad joj je počeo sisati
usnu resicu i disati joj u uho, još se više privila uz njega.
- Ovamo, dotakni me ponovno - rekao je, uhvativši je za ruku.
Prije nego što ju je dospjela povući, ruka joj se ponovno našla na njegovu
koplju. Oprezno je istraživala začudno svilenkastu kožu na tvrdom udu. Dok
je rukom prelazila gore-dolje po čitavoj dužini njegova oruđa, počeo je brže
disati. Ponavljala je taj pokret, a pritom je i ona teže disala.
Zastenjao je i čvrsto joj pritisnuo usta na vrat kao da joj siše kožu.
Zabacila je glavu, a tijelo joj se pokretalo samo od sebe, u skladu s pokretima
ruke.
Zgrabio ju je za ručni zglob. - Dosta. Ne mogu...- Glas mu se prekinuo, jer
očito više nije mogao izgovarati riječi.
Razumjela je da joj nije rekao da prestane zato što bi njome bio
nezadovoljan, a ako je to i pomislila, razuvjerio ju je njegov dubok poljubac
koji je uslijedio. Obuzeo ju je osjećaj da se s njim stapa u jedno, jer svakim
dijelom svog bića usredotočila se na taj poljubac, na njegov jezik što ga je
uvlačio u njezina usta, a onda iz njih izvlačio.
Kad ju je preokrenuo na sebe, čvrsto ga je držala. Podignula je glavu da
mu se nasmiješi, pa mu je njezina kosa pala oko lica poput zastora. Poljubio
joj je vrh nosa. Na prsima je osjećao njezine dojke, a njegovo tvrdo koplje
utisnulo se u njezin trbuh, pa je teško disao.
Zatvorila je oči dok ju je objema rukama milovao gore-dolje po leđima, a
kad bi je milovanje zahvatilo postrance po dojkama, osjetila bi taj pokret sve
do sredine tijela. Dopustila mu je da je povuče u još jedan dugi poljubac, no
onda je samu sebe prisilila da se odmakne. Podignula se na ruke i koljena
iznad njega, a onda je tobože strogo izjavila: - Mislila sam da ću ja podučavati.
Uslužno je spustio ruke. - Radi sa mnom što hoćeš.
Nagnuvši se prema njemu, jezikom mu je prešla duž ključne kosti, a
dahnula je kad su joj se vrbovi dojki protrljali o njegova prsa. Osjećaj je bio
tako ugodan da je taj pokret ponovila, ali ovaj put sporije.
Zaboravila ga je ukoriti kad joj je velikim toplim rukama obuhvatio dojke.
Palcima joj je Čvrsto prešao preko bradavica, a nju je prožeo tako jak osjećaj
da mu je morala nasloniti čelo na prsa.
Kad je prestao s time jer ju je htio podići još više, zastenjala je kao da se
žali, no onda je osjetila kako joj vlažnim jezikom kruži po jednoj bradavici,
90
dok je drugu istodobno uhvatio palcem i kažiprstom, pa mu je brzo oprostila
stanku. Njihala je bokovima, uvukao ju je u kovitlac osjeta. Kad joj je dojku
uzeo u usta i počeo je sisati, čvrsto je zatvorila oči, a njome je prostrujao
snažan trzaj. Nikad prije nije osjetila ništa, baš ništa tako lijepo!
Upravo kad je pomislila da je ništa neće moći odvratiti od užitka što ju je
prožeo kad joj je William stavio usta na dojku, osjetila je kako mu prsti klize
uz unutrašnju stranu njezina bedra. Ruku je povlačio gore-dolje, a sa svakim
putom bio je sve bliže njezinu središtu. Gotovo nije mogla podnijeti osjete
koji su raspojasano jurili kroz nju.
Tijelo joj je bilo napeto od očekivanja. Bliže, bliže! Zadrhtala je kad mu se
ruka očešala o dlake među njezinim nogama. Sad se posve usredotočila na
želju da je ponovno dotakne. Drugi put ju je ondje tek okrznuo, a ona je zbog
izluđujućeg osjećaja nepotpunosti poželjela šakom udarati po postelji.
Napokon!, napokon je prste pritisnuo na najpoželjnije mjesto. Imala je
dojam da je cijelo vrijeme točno znao gdje ona želi da je dodiruje i kako da to
radi. Tijelo joj se počelo pokretati, pa se pritisnula uz njegovu ruku.
Zgrabio ju je za kukove. Dok ju je povlačio niz svoje tijelo, činilo joj se da
joj svakim djelićem kože kojim ga je dotaknula prolaze trnci. Gurao ju je
nadolje sve dok osjetljivo mjesto što ga je trljao rukom nije dotaknulo vrh
njegovog koplja.
Ukočila se.
- Dosad si mi vjerovala - obratio joj se promuklo i napeto - pa mi vjeruj
do kraja.
Na oba obraza položio joj je dlanove, a onda ju je privukao i poljubio.
Jezici su im plesali po taktu što ga je njezino tijelo već poznavalo. Poljubac je
bio vlažan i vruć, ali njoj nije bilo dosta. Kad ju je vrh njegova uda ponovno
dotaknuo, pritisnula se uz njega. Željela je da je William ondje dotiče i da ga
snažno osjeti uz sebe.
- Nemoj me ostaviti, Kate - promuklo joj je prošaptao u uho. - Ne ostavljaj
me.
Kad je skliznuo u nju, oštro je udahnula zbog navale neočekivanog
zadovoljstva. Ležali su teško dišući i gotovo nepomični. Tijelo joj je bilo
napeto i u grču, i bila je svjesna svakog centimetra njegova uda koji je ušao u
nju. Ljubio joj je lice i kosu. Opirala se kad ju je gurnuo nagore držeći je za
ramena, jer se nije htjela ni najmanje udaljiti od njega.
- Vrlo si lijepa. - Snažna žudnja u njegovu glasu izbrisala je svaki trag
nezgrapnosti što ju je osjećala zato što je sjedila opkoračivši ga, no pritisak u
njoj bio je vrlo ugodan.

91
 Ponovno ju je zgrabio za kukove. Dok joj je pokazivao kako da se kreće,
njegov vrući pogled gotovo ju je pekao. Ubrzo je njezino tijelo pronašlo
vlastitu usklađenost pa se nezadrživo pokretala.
Nagnula se nad njega, osjećajući potrebu da ga poljubi. Kad su im se
usnice spojile, vrhovi njezinih dojki spustili su mu se na prsa. Pritisnula je
kukove uz njega dok je radio u njoj. Naposljetku se morala odmaknuti da bi
došla do daha. Nagnula se unatrag, potpuno uronivši u taj pokret, svjesna
samo moćnih osjeta što su strujali iz mjesta na kojemu su se njihova tijela
spojila.
- Polakše, Kate - preklinjao je. - Polakše, molim te.
No nije se osvrtala na njegove molbe. Osjeti su snažno titrali posvuda u
njoj, gotovo je zaslijepivši, a kad su je posve svladali, srušila se naprijed i
zgrabila ga za ramena. Dok su je potresali grčevi zadovoljstva, čula je kao iz
daljine samu sebe kako vrišti.
- Neka mi se Bog smiluje! - rekla je napokon i srušila se preko njega.
Zagrlivši je, čvrsto ju je držao na prsima, a stisak je popustio tek kad je
dahnula: - Ne mogu disati. - Prstima joj je lagano prešao preko leđa. Koža joj
je postala tako osjetljiva da se stresla, a tijelo joj se zgrčilo kad je postala
svjesna da duboko u sebi još osjeća cijelu dužinu njegova uda.
Dok je slušala kako joj njegovo srce ubrzano tuče pokraj uha, pokušala je
posložiti sve što joj se upravo dogodilo. Zapljusnuo ju je val nelagode.
- Jesam li to ja vrištala? - upitala je šapatom.
Nerazgovijetno zastenjavši, uhvatio ju je za ramena, utisnuo se dublje u
nju i odgovorio pušući dok je nalijetao: - Da, da, da!
Uspravivši se, naslonila se na njega, a onda je raširila ruke, pokrećući se
zajedno s njim dok je žudnja u njoj sve više rasla. Njegova potreba i žestina
stopile su se s njezinima. Sve se brže i jače zabijao u nju. Osjetila je da se
ponovno približava vrhuncu, pa ga je poželjela preklinjati da ne prestane, a
onda je osjetila da se on izlijeva u nju i čula je da uzvikuje njezino ime.
Zajedno su slavodobitno preletjeli preko ruba.

***

Catherine se osjećala omamljeno jer nije dovoljno spavala. Ležala je budna,

pa je u sivom svjetlu ranoga osvita gledala pojavu svog muža koji je spavao.
Zadovoljno je uzdahnula. Bila je to duga i čudesna noć!
William ju je naučio da je između muškarca i žene moguća golema radost
kad jedno drugom čudesno pružaju i primaju zadovoljstvo. No spoznala je i
ono što je nije namjeravao naučiti, nešto čega ni sam nije bio svjestan.

92
 - Nemoj me ostaviti, ne ostavljaj me - prošaptao je dok se micao,
prodrijevši duboko u nju.
U njemu je osjetila samotnu jezgru, shvatila je da su njegove riječi značile
nešto više, a nije htio naprosto reći da je želi u potpunosti posjedovati u
postelji.
Iako je tjelesno zadovoljstvo bilo začudno, označavalo je tek početak
onoga što je od nje tražio.

93
 DVANAESTO POGLAVLJE

P omisao da će morati poći u rat u Williama je po prvi put unijela zebnju.

Nije htio ni jednu jedinu noć provesti daleko od Catherine.
Zasad su kralj Henry i kraljević vrlo marljivo raščišćavali posljednje
ostatke pobune na sjeveru. Velšani su se primirili nakon što su u proljeće
pretrpjeli gubitke kod Grosmonta i Pwll Melyna, no to zatišje neće potrajati.
Uskoro će William morati poći u bitku s Velšanima, a možda i s
Francuzima. Kad borbe ponovno počnu, možda će tjednima biti odsutan, ali
pokušao je ne razmišljati o tome.
Za to vrijeme svojski je nastojao navesti svoje ljude da vježbaju, kako im
borbene vještine ne bi otupile, jer morali su biti pripravni. No postao bi
rastresen svaki put kad bi samo ugledao Catherine. Ako bi ušla u dvoranu u
kojoj je vijećao sa svojim vojnicima ili prešla po vanjskom dvorištu gdje su
vježbali s oružjem, na mjestu bi zastao i zurio u nju sve dok mu ne bi nestala
iz vida.
Njegove ljude zabavljale su te promjene. U njemu su oduvijek cijenili
pouzdanog i nadarenog zapovjednika, vještoga borca i čovjeka od riječi, ali
nikad se prije s njim nisu osjećali opušteno, dok se sad smijao šalama koje
mu nekoć ne bi ni ispričali. Čak su ga i zadirkivali, zapitkujući ga zbog čega
mu je odnedavno korak tako lagan.
Svi do jednoga pozelenjeli bi od zavisti kad bi Catherine i njezin muž
svake večeri ruku pod ruku izlazili iz dvorane. William je zapravo sumnjao
da su svi oni pomalo zaljubljeni u njegovu ženu, no bili su zadovoljni što je
njihov zapovjednik tako dobro prošao.
To jest, svi osim Edmunda Forrestera.
Edmund ga je upozorio da dobro pripazi, jer je bio uvjeren da će doći do
izdaje.

***

Catherine je bila tako sretna da su joj naredni tjedni prošli kao u izmaglici. I
ona i William jedva su čekali da padne noć, a njezin muž bi se, kad god je to
mogao, oko podneva iskrao na sat-dva, pa bi je krišom odvodio u njihove
odaje.

94
 Jamie je obožavao Williama i posvuda ga je slijedio poput psića. Catherine
je zahvaljivala Bogu na takvoj sreći svaki put kad bi čula da Jamie oduševljeno
ciči jer ga William podiže na ramena. Još prije nekoliko tjedana ne bi se
usudila ni nadati da će je zadesiti toliko toga dobroga.
U svoj toj sreći bila je samo jedna mrlja - njezin joj muž još uvijek nije
vjerovao. Edmundovo podbadanje sad ju je još više smetalo, jer je svake noći
mužu otvarala dušu.
- Williame, nikad mi nisi pričao o svojoj obitelji, ni o svom domu na
sjeveru - rekla je dok su ležali u postelji.
Postao im je običaj da se rano povlače na spavanje, a onda bi do
iznemoglosti vodili ljubav. Ljetna večer bila je još dovoljno svijetla, pa je
Catherine mogla unekoliko raspoznati njegove snažne crte lica.
Odlučila je da će, ako joj bude vjerovao u dovoljnoj mjeri da s njom
podijeli svoju tajnu, ona njemu ispričati kako se ponašao Edmund, jer onda
će biti sigurna da će povjerovati njezinim riječima.
Pridignula se na lakat i položila mu ruku na gola prsa. - Želim sve znati -
zatražila je.
- Sve? - Šaljivo je micao obrvama, pokušavajući njezino pitanje okrenuti
na šalu. - I o svim ženama?
Pogledala ga je suzivši oči. - Samo o onim ružnima.
Nasmijao se i poljubio je.
- Prestani - prosvjedovala je između poljubaca. - Pokušavaš mi odvratiti
pozornost.
Okrenuo ju je na leđa pa joj je na bedro pritisnuo svoj uspravni ud. - Reci
mi da uspijevam u tome.
Niz vrat joj je utiskivao poljupce, a kad mu je popustila, učinila je to
cijelim bićem.
Ipak, nije zaboravila svoje pitanje. Sljedećeg jutra zgrabila ga je za ruku
dok je ustajao iz postelje.
- Zašto mi ne želiš reći?
- A što? - upitao je, pretvarajući se da ne razumije.
- O svojoj obitelji.
- Moraš li me s tim gnjaviti, ženo?
Uvrijeđeno mu je pustila ruku i više nije rekla ništa.
William se počeo odijevati. Vladala je napeta tišina, ali ona je nije htjela
prekinuti. William je uzeo čizme, a onda je sjeo na postelju da ih navuče.
- U redu, Catherine - duboko je izdahnuo, ni ne pokušavši sakriti svoju
razdraženost.

95
 Trzajem je navukao čizmu. - Kao i većinu dječaka, i mene su u ranoj dobi
poslali na obuku - nastavio je navlačeći drugu čizmu. - Možda sam bio nešto
mlađi od većine. - Ustao je i uzeo pojas s naslona stolice. - Nikad nisam bio
blizak ni s kim u svojoj obitelji, osim s Johnom.
Primijetila je da mu se glas promijenio kad je spomenuo to ime.
- Bio mi je polubrat, tri godine mlađi od mene - govorio je dok je opasivao
mač, a završio je glasom koji je nagoviještao da o toj temi više ne želi
raspravljati: - John je mrtav. Bez njega na sjeveru za mene više nema nikoga
i ničega.
- Što je s tvojom majkom i ocem? Jesu li još živi?
Podigao je kožnate jahače rukavice sa škrinje kamo ih je Thomas jučer
navečer stavio. - Hoćeš li mi upravo te riječi uputiti na rastanku, Catherine?
Ljudi me čekaju.
- Oh, ideš u Hereford! - povikala je, stavivši ruku na usta. - Zaboravila sam!
U Herefordu se trebao susresti s ostalim plemićima iz pograničnog
područja i bit će odsutan najmanje četiri dana. Skočila je iz postelje i bacila
mu se u naručje. Osjetila je da mu je odjeća gruba kad je uz nju pritisnula golo
tijelo.
- Da barem mogu poći s tobom - izjavila je.
- Bilo bi to daleko previše opasno. - Nasmiješio se i namignuo joj. - Ta
gospoda iz pograničnog područja prilično su lukavo društvo, pa mi um uvijek
mora biti oštar.
- Ali poznam cijelo to lukavo društvo, mogla bih te savjetovati -
primijetila je. - Pripazi na gospodara Graya. Imanja su mu sjeverno odavde i
želi im pridodati i nešto naše zemlje.
- Previše bih riskirao kad bih te poveo sa sobom, jer ću putovati sa samo
šestoricom ljudi. - Poljubio ju je u čelo. - Većinu ću ostaviti ovdje da pripaze
na ovaj dio granice.
Pripila se uz njega, jer je znala da bi ga uzalud nagovarala.
- Ovdje ćete biti sigurni i ti i Jamie - primijetio je, prelazeći joj rukom gore-
dolje po leđima. - Edmundu ću ovdje povjeriti zapovjedništvo.
- Ne Edmundu! - uzviknula je prije nego Što se mogla svladati.
- Najbolji je od mojih ljudi. - odgovori William. - Povjerio sam mu da čuva
dvorac Ross... I tebe... Do mog povratka bit ćete na sigurnom.
Stavila je ruku na bok i stisnula usnice.
- To mi je važnije od činjenice da ti se on ne sviđa, Catherine. Ne znam
zašto misliš da je u vezi s njim nešto sporno. Edmund je dobar čovjek.

96
 Nije se htjela svađati s mužem koji je bio na odlasku, pa mu je umjesto
toga obavila ruke oko vrata i poljubila ga, u nadi da će se William tog poljupca
sjećati cijelim putem do Hereforda.

***

Catherine je s Jamiejem izašla u vrt jer se nadala da će sunce raspršiti

turobnost koja ju je obuzela nakon što je William otišao. Gledala je kako Jamie
pokušava uhvatiti skakavca. Svaki put kad bi ga prekrio spojenim dlanovima,
skakavac bi u posljednji trenutak odskočio, konačno uspjevši pobjeći kad je
u vrt ušao Williamov poslužitelj i prekinuo dječakovu usredotočenost.
- Stoje, Thomase? - upita Catherine.
- Gospo, na ulazu su neki ljudi. Došli su sa sjevera da se sastanu s
gospodarom FitzAlanom. - Oklijevao je, a onda je dodao: - Jedan od njih je
njegov brat.
- Brat? - Pomislila je da je Thomasa pogrešno razumjela. William joj je
upravo jutros rekao da mu je brat umro.
- Vrlo je mlad, gospo, gotovo dječak.
- Ali nikoga nismo očekivali - nije mogla sakriti iznenađenje.
- Kad su došli, slučajno sam bio blizu ulaza. - Pročistio je grlo, doimajući
se kao da mu je neugodno. - Jedan od pratitelja me prepoznao, pa mi je rekao
da je mladića poslala majka.
Učinilo joj se da je čula kako je Thomas tiho dodao: - Neka nam sveci budu
na pomoć.
- Hvala, Thomase, smjesta ću otići onamo. Dođi, Jamie, imamo goste! -
pozvala je dječaka, pokušavajući se doimati zadovoljno, no osjećala se
nelagodno. Bilo je čudno što posjetitelji nisu najavili svoj dolazak. I zastoje
William držao da joj ne mora spominjati mlađeg, živoga brata?
Požurila je preko vanjskog dvorišta, a Thomas i Jamie su je slijedili. Putem
je zaustavila služavku koja je onuda prolazila pa ju je uputila:
- Jane, reci kuharici da imamo goste, tako da u dvoranu morate smjesta
donijeti osvježenje. Alys neka pripremi sobe.
Nije prepoznala odore ljudi koji su čekali s druge strane pokretne
željezne rešetke, ali doimali su se kao sjevernjaci, možda zbog
crvenkastožutih brada i iste takve boje kose, ili možda zato što su se držali
kao da posjeduju cijeli svijet, a k tome jedva čekaju da započnu borbu.
Stražarima je dala znak da otvore vrata, a onda je čekala dok su jahači
ulazili. Dobro odjeveni dječak, kojemu je moglo biti dvanaest ili trinaest
godina, sjahao je i iskoračio, a u rukama je vrtio šešir. Bio je pristao,

97
kestenjaste kose i smeđih, toplih očiju, dok su mu se lice i nos osuli pjegicama.
Nije bio nimalo nalik na Williama, a gledao je nekamo preko njezina ramena
kao da očekuje nekoga drugog. Uvidjevši da se doima neuljudno, zacrvenio
se.
Catherine je morala zatomiti osmijeh kad joj se vrlo lijepo, iako pomalo
prenaglašeno, poklonio.
- Ja sam Stephen Neville Carleton - dok je to izgovarao, glas mu se
prelomio jer je bio nervozan. - Mislio sam da ću ovdje pronaći brata,
gospodara Williama Nevillea FitzAlana. Bio bih Vam vrlo zahvalan kad biste
bili tako ljubazni da ga izvijestite o mom dolasku, gospo.
- Bojim se da su gospodara FitzAlana pozvali na dužnost - odgovorila je. -
Ne znam jesi li primio vijest da se tvoj brat oženio; ja sam gospa Catherine,
tvoja nova šogorica.
Toplo mu se nasmiješila, a mladi je Stephen, iako toga nije bila svjesna,
od toga trenutka postao njezin veliki poštovatelj.
- Dobro došli u dvorac Ross - obratila se ljudima koji su pratili Stephena.
- Sigurna sam da će vam gospodar FitzAlan biti isto tako zahvalan kao i ja što
ste njegova brata štitili i dopratili ga ovamo.
Jedan po jedan su se klanjali i predstavljali se.
- Poslužitelji će se pobrinuti za vaše konje. - Dala im je znak da je slijede.
- U dvorani smo pripremili osvježenje.
Uzela je Stephena pod ruku i pošla s njim prema dvorcu. Bili su iste visine,
pa joj je lice bilo blizu njegova dok ga je ispitivala o putovanju. Imao je
privlačne, gotovo lijepe crte lica; velike tamne oči, ravan nos i pune, ružičaste
usnice. Kad sazrije i zadobije pravu mušku pojavu, gospe će početi uzdisati
za njim.
Dok su kroz druga vrata ulazili u unutrašnje dvorište niz stubište dvorca,
dojurio je Edmund, preskakujući po dvije stube. Vičući je pozdravio nekoliko
sjevernjaka koji su došli s mladićem.
- Dakle, to je mladi Stephen - rekao je, snažno tapšajući gosta po leđima.
- Ne bih te prepoznao. Kad sam te zadnji put vidio, puzao si na sve četiri i
smrdio po pišalini.
Stephen malo uvuče ramena i napravi grimasu, ali činilo se da Edmund to
nije primijetio. - William će se uvelike iznenaditi - dodao je.
Te riječi izgovorio je gotovo kao prijetnju, a činilo se da ih je mladić
upravo tako i shvatio, jer lice mu je zadobilo oprezan izraz.
Čim je Catherine pridošlice posjela za stol na koji su poslužitelji već stavili
vino i pivo, pokraj nje se stvorio Edmund.

98
 - Ispričajte nas na trenutak - obratio se gostima uljudno se smiješeći, ali
Catherine je čvrsto uhvatio za nadlakticu. - Gospa i ja hitno moramo nešto
raspraviti.
Odlučno ju je odveo u hodnik ispred dvorane.
- Zašto me niste zvali? - htio je znati. - William mi je povjerio odgovornost
za sigurnost dvorca. Bez moga dopuštenja niste smjeli zapovjediti da otvore
vrata!
- Ne treba mi Vaše dopuštenje da ovdje primim goste - odvrati ona
stisnuvši zube. - U dvorac nisam pustila opasne ljude, nego mlađeg brata
moga muža i njegovu pratnju.
- Tako mi svega, kako ste mogli biti sigurni da je doista riječ o njegovu
bratu? Uostalom, nekome i vlastiti brat može biti neprijatelj. Ako to ne znate,
William de Vam to objasniti.
- Ali Vi poznate te ljude - usprotivila se. - Taj dječak nikako nije prijetnja.
- Bože, ženo, u središtu smo pobune - ukazao je, podignuvši ruke. - Više
se ne smijete tako glupo ponašati dok sam ja odgovoran.
Catherine je bila odviše bijesna da bi mu popustila. - Dobro me slušajte,
Edmunde Forresteru - odgovorila je, a pritom mu je mahala prstom pred
licem. - Od svoje dvanaeste godine gospodarica sam ovoga dvorca. Možete
zapovijedati svojim ljudima, ali da niste više meni davali nikakve zapovijedi!
Istrgnula je ruku iz njegova stiska i udaljila se od njega, poželjevši mu
pritom zalupiti vrata pred nosom.

***

Thomas je gledao kako Edmund gospu Catherine izvodi iz dvorane. To mu se

nije ni najmanje svidjelo, a još se više zabrinuo kad je čuo da govore
povišenim glasovima. Lupkao je prstima smišljajući izgovor da ih prekine.
Vrata su se naglo otvorila, a gospa Catherine ušla je s plamenim pogledom
u očima dok su se oko nje kovitlali nabori na haljini. Gosti u dvorani zastali
su s napola podignutim peharima i zurili u nju. Bila je posve nalik na anđela
osvetnika, pa je Thomas zadivljeno odmahnuo glavom. Bog je Williamu
svakako dao savršenu ženu, pomislio je, dovoljno jaku da polomi zapreke u
njemu, da polaže pravo na njegovo srce i da mu izliječi rane.

99
 TRINAESTO POGLAVLJE

W Illiam je zadaću u Herefordu završio prije nego što je očekivao, pa se

žurno vraćao kući. Kući! Palo mu je na um da je dvorac Ross prvo
mjesto za koje je ikad držao da mu je dom, jer mu kuća njegove majke to
nikad nije bila. Samo njegovo postojanje bilo je izvor napetosti.
Čim je njegova majka uspjela nagovoriti Northumberlanda da Williama
primi u svoje kućanstvo, poslala je sina onamo. Williamov položaj na
Northumberlandovu golemom imanju bio je složen i nesiguran. Nitko nije
znao kako se prema njemu treba odnositi: kao prema siromašnom rođaku
Northumberlandove prve žene, što je i bio, ili kao prema sinu velikog čovjeka.
Williamovo pravo srodstvo s Nortumberlandom bilo je javna tajna.
Uistinu bi bilo teško zanijekati da je pravi Percy, jer doimao se kao mlađa
inačica Napržice.
Iako ga Northumberland nikad nije priznao, njegovu odanost uzeo je
zdravo za gotovo. Vjerojatno je držao da bi mladić morao biti zahvalan što su
ga ovdje primili u službu i što će ga obučavati za viteza.
S vremenom mu je Northumberland dopustio da nekoliko ljudi povede u
okršaje kakvi su često izbijali duž škotske granice. Dokazavši da je sposoban,
William se podigao u vojnim redovima. Poslije nekoliko godina
Northumberland mu je povjerio zapovjedništvo nad dijelom svoje vojske, a
William je još uvijek vodio ostatke tih snaga.
Prošloga proljeća Northumberland ga je poslao da se bori protiv velških
pobunjenika. Taj veliki čovjek nije osjećao potrebu da Williamu kaže da ga
šalje kako bi skrenuo pozornost s Northumberlandovih pravih namjera. Bio
je to lažni dokaz vladaru da mu je obitelj Percy odana, ali dok se William borio
na kraljevoj strani, njegov otac je u Yorku skovao još jednu urotu.
Kad je Norhumberland izveo svoj potez protiv kralja, sinu je zapovjedio
da se što prije vrati na sjever, no William se nije osvrtao na njegov poziv, jer
je položio prisegu kralju Henryju. Jedino vrijedno što je imao bila je njegova
čast - i vještina u borbi. Dok je njegov otac na sjeveru dizao oružje na kralja,
William se u Walesu borio protiv pobunjenika.
No sad je odagnao sjećanja na to teško vrijeme. Nakon što se cesta neko
vrijeme penjala uzbrdo, pred jahačima se na obzoru pojavio dvorac Ross, pa
je William ponovno počeo razmišljati o Catherine, jer upravo je zbog nje tako
žurno otišao iz Hereforda.

100
 No sjetio se da ga je Edmund upozorio:
- Koji muškarac u postelji ne bi želio takvu ženu - neprestano je ukazivao
na isto - ali zaboga, ne vjeruj joj! Dobro pripazi, jer ćeš jednoga dana možda
otkriti da je otvorila vrata pobunjenicima. .. Ili da je kraljeviću iznijela lažne
optužbe protiv tebe.
Čovjek koji je odrastao u nesigurnim obiteljskim vezama i bez pravoga
mjesta u svijetu, teško je nekome mogao potpuno vjerovati. Iako William nije
uistinu vjerovao da će ga Catherine izdati, ipak je bio na oprezu.
To jest, barem je pokušao biti oprezan, ali njegova odlučnost ga je svaki
dan sve više iznevjeravala.
Dok je prilazio ulazu u dvorac, u njemu je raslo iščekivanje. Pogledao je
bedeme, napola očekujući da će ondje vidjeti kako njegova žena motri ne bi
li ga opazila, ali nije je bilo pa je sam sebi rekao da je glup što je očekuje, s
obzirom na to da Catherine drži da će joj se muž tek sutra vratiti.
Tko bi pomislio da se tri dana mogu činiti tako dugima! Jedina želja bila
mu je da s njom ostane nasamo u spavaćoj sobi i da osjeti njezino golo tijelo
kako se privija uz njega.
Dobacio je uzde konjušarevu pomoćniku, a onda je bez riječi otišao od
svojih ljudi. Ne osvrćući se na njihove raskalašene primjedbe, ubrzao je
prema dvorcu, a kad je bacio pogled na sunce, vidio je da je već gotovo podne,
što znači da će Catherine zateći kako ruča u dvorani zajedno s ostalim
pripadnicima kućanstva.
Kad je nahrupio kroz vrata, doista ju je ugledao, baš kao što je i očekivao.
Ustala je i uzviknula njegovo ime, a lice joj je blistalo od oduševljenja. Srce
mu je poskočilo u prsima dok je dugim koracima prelazio preko prostorije,
jer htio ju je snažno zagrliti i ljubiti je do iznemoglosti.
Pun uzbuđenja doista ju je stisnuo uza se, no odlučno mu je stavila ruku
na prsa i ponudila mu obraz. - Williame, imamo goste - prošaptala mu je u
uho.
Prokletstvo! Prokletstvo! Prokletstvo! Nevoljko ju je pustio, a onda se
okrenuo da vidi koja je to budala tako neuviđavna da ga posjeti baš danas.
Pogledom je prešao preko ljudi za stolom, a kad ih je sve dobro
promotrio, nešto ga je stegnulo oko srca. Prepoznao je odoru kakvu su nosili
poslužitelji Carletona, najnovijega muža njegove majke. Možda ga William
više ne bi trebao nazivati njezinim zadnjim mužem, jer se taj čovjek oženio s
njegovom majkom prije otprilike dvanaest godina.
Uvijek se uvelike čudio kako se lukava žena, kakva je bila njegova majka,
uvijek uspijevala splesti s muškarcima koji su imali peh da u nekoj političkoj
spletki nepogrešivo izaberu gubitničku stranu. U zadnjoj propaloj spletki
Carleton je podržao Northumberlanda, pa je izgubio sva svoja imanja, no

101
imao je sreće jer je barem spasio glavu. Dok je pojedinačno motrio svaku
osobu za stolom, William je kimao ljudima koje je prepoznao. Ugledavši
dječaka koji je sjedio pokraj Catherine, trgnuo se, jer bio je napadno sličan
njegovoj majci. Taj je dječak vjerojatno Eleanorin najmlađi sin.
Mladić je ustao i naklonio se Williamu, a onda je rekao, gledajući ga
majčinim smjelim smeđim očima: - Pozdravljam Vas, gospodaru. Ja sam
Stephen Neville Carleton.
- Da, vidim tko si - William se nije nasmiješio, a nije se ni pokrenuo da
pozdravi sugovornika. - Kako to da si dospio ovamo, u dvorac Ross?
Čuo je da je Catherine prijekorno prošaptala: - Williame - ali nije se
osvrtao na to.
Iako se zacrvenio, dječak je i dalje sugovornika gledao u oči. - Naša majka
navaljivala je da dođem ovamo.
- Njoj nitko ne može pomrsiti ono što zamisli - primijeti William,
odmahujući glavom. - Sjedni, Stephene.
Dječaka nikako nije mogao otpraviti usred večere. Dok je William prao
ruke u umivaoniku što mu ga je donio sluga, Catherine mu je napunila pladanj
jelom. Iz Hereforda je izjahao još prije nekoliko sati, tako da je bio gladan kao
vuk.
- Gdje je Jamie? - upitao je Catherine dok je nožem probadao veliki komad
pečene svinjetine.
- Umorio se jer je pokušavao držati korak sa Stephenom. Čim je završio s
večerom, dadilja ga je povela na kat da se odmori.
Kad je William utolio glad, nagnuo se naprijed i obratio Stephenu koji je
sjedio s Catherineine druge strane:
- Pa, koliko ti je godina, Stephene Carltone?
- Dvanaest, gospodaru.
- Reci mi, s kakvom te namjerom gospa Eleanor poslala ovamo? - U
dječaka je uperio nož za jelo. - Želim čuti što ti je rekla i kako ti tumačiš
njezinu pravu namjeru.
Dječak je podigao obrve, a u tome je bio toliko nalik na majku da se
William nije mogao suzdržati, nego je sarkastično primijetio: - Ako si s njom
živio dvanaest godina, svakako znaš da su njezine riječi i namjere dvije
različite stvari.
Stephen je šutio kao da razmišlja što bi odgovorio, a onda je rekao: -
Majka je tvrdila da je već krajnje vrijeme da se upoznamo. - Bacivši brzi
pogled postrance na Catherine, dodao je: - Želi i da joj ispričam kakva je Vaša
nova žena.
Catherine mu se ohrabrujuće nasmiješila i potapšala ga po ruci.

102
 - Vjerujem da je govorila istinu - zaključi Stephen - ali mislim da sve to
nije pravi razlog.
- Što još hoće? - upita William.
- Iako je rekla da će to biti samo posjet, mislim da se nada da ćete me
primiti u svoje kućanstvo. - Slegnuo je ramenima. - Od svih nas samo ste Vi u
kraljevoj milosti.
Bila je to istina, ali William je osjetio da njegov sugovornik nešto krije. -
Reci mi sve. Hajde, izbaci to!
- Možda želi da mi sredite brak - odgovori dječak pa se još jače zacrveni.
- Ne bi nužno htjela da se smjesta oženim, ali želi da se zaručim. - Doimao se
kao da mu je vrlo neugodno. - Dala mi je pismo za Vas. Mislim da Vas je
namjeravala uputiti... Ah, zamoliti... Da iskoristite svoj utjecaj kako biste me
zaručili s bogatom nasljednicom.
William je i nehotice osjetio određenu sućut prema dječaku. I on i John
toj su ženi bili izvan dohvata, pa je njezino majčinsko častohleplje palo na
leđa najmlađega sina. Uistinu je nepopustljiva!
- Cijenim tvoju iskrenost - rekao je. - Ipak nisi tako nalik na majku kao što
mi se činilo. - Otpio je vino, a onda je upitao: - Reci mi, Stephene Carltone,
hoćeš li od svoje žene tražiti samo da bude bogata?
- Ne samo to - promrmlja dječak, kriomice pogledavši Catherine. Ponovno
se zacrvenio, spustivši pogled na stol.
William rukama protrlja lice. Mlađega brata nije vidio još otkako je
Stephen bio dojenče, a ni onda nije bio proveo puno vremena s njim. Zapravo,
potpuno je zaboravio na njega. Što da učini s njim sad kad je dječak ovdje? Da
ga pošalje natrag i ostavi na majčinu milost i nemilost?
O tome će morati pomno i dugo razmisliti.
- Možeš ostati dok ne odlučim što ću s tobom - izjavio je i ustao. - Moram
razgovarati sa ženom.
- Htio bih ti podnijeti izvješće o nekim stvarima, o onome što moraš čuti
- obrati mu se Edmund, koji je također ustao.
- Čini se da je ovdje sve sigurno i u redu. Poslije ću doći k tebi - odgovori
William, gledajući Catherine. - Dođi, gospo suprugo - pozvao ju je, pruživši joj
ruku.
Čim su prošli kroz vrata, povukao ju je iza ugla, a onda ju je dugo i žestoko
ljubio, ne osvrćući se na činjenicu da bi ih mogao vidjeti sluga koji bi mogao
tuda proći. Međutim, kad je stavio ruku na njezinu dojku, upozorila ga je: - Ne
ovdje, Williame!
Uhvatio ju je za ručni zglob i poveo je u privatne odaje. Čim je zatvorio
vrata, pritisnuo je Catherine na njih.

103
 - Čini mi se da su prošla tri mjeseca, a ne tri dana - priznao je, divlje je
ljubeći.
Želio ju je posvuda istodobno doticati. I ona je bila gladna ljubavi kao i on,
pa mu je poljupcem odgovarala na poljubac, a dodirom na dodir. Tiho je
ječala od zadovoljstva, a time je samo pojačala njegovu žestoku žudnju. Nije
mogao zamisliti da otkopčava beskrajni niz dugmadi, pa joj je dojku sisao
kroz prsluk na haljini sve dok nije čak i kroz slojeve odjeće osjetio da joj se
bradavica ukrutila.
Ud mu je sad bio tako tvrd da ga je to gotovo boljelo. Činilo mu se da će
umrijeti ako je ubrzo ne bude posjedovao.
Podignuo joj je suknju, pa je iznad čarapa napokon osjetio gola bedra.
Stenjući od zadovoljstva, rukama je klizio po njezinoj toploj koži. Rukama mu
obuhvativši lice, pritisnula je svoja vruća, mokra i željna usta na njegova, a
kad mu je počela sisati jezik, osjetio je to i u nožnim prstima. Imao je dojam
da će se rasprsnuti.
Uhvativši je za gole guzove, podigao ju je i navalio na nju, jer ga je obuzela
slijepa potreba koja je pulsirala u njemu.
Pobojao se da će je žestina njegove strasti uplašiti, pa se nagnuo preko
njezina ramena i naslonio čelo na vrata. Zatvorio je oči i pokušao usporiti
disanje, no ona je oko njega obavila svoje noge, ozbiljno ugrozivši time njegov
pokušaj da zadrži nadzor nad sobom.
- Catherine, ako želiš da prestanem, moraš spustiti noge - obratio joj se
hrapavim glasom, ali nije popustio stisak kojim ju je bio pritisnuo uz vrata. -
Ostaneš li u tom položaju, nisam siguran da ću te kasnije biti u stanju čuti ako
budeš izrazila kakvu želju.
Disala mu je u uho, teško i brzo kao i on.
- Želim da uđeš u mene. Smjesta! - zahtijevala je.
Neka me sveci štite!, proleti mu kroz glavu. Jednom rukom odriješio je
vezice koje su mu držale hlače, dok ju je istodobno bjesomučno ljubio, a onda
je snažnim trzajem prodro duboko u nju, u jedino mjesto u kojemu je želio
biti. Bože! Nadao se da će mu Catherine oprostiti, ali ovaj put je nije mogao
polaganije zadovoljiti! Dok se zarivao u nju, njezino ga je brzo dahtanje
dovelo do same granice suzdržavanja, a kad mu je vrisnula u uho, zajedno su
se stropoštali preko ruba.
Poslije je imao dojam da su mu noge posve oslabile, pobojao se da će se
zajedno s njom skljokati na pod. Jednom rukom naslonio se na vrata da ne
izgubi ravnotežu. Još uvijek ga je obuhvaćala nogama, no uspio ju je odnijeti
u spavaću sobu, gdje se zajedno s njom srušio na postelju.
Dobri Bože! Ostao je bez daha i vrtjelo mu se u glavi. Još nikad u životu
nije tako žarko želio ženu.

104
 Ležeći jedno pokraj drugoga, gotovo se nisu doticali, nego su samo zurili
u strop. Neko vrijeme nije mu se obratila, pa se s nelagodom prisjetio noći
kad je zbog njega pobjegla u samostan. Iako je ovaj put bio trijezan, nije se
ponio ništa manje nasrtljivo i grubo. Štoviše, bio je još gori!
Tako mi svega!, pomislio je začuđeno. Uzeo ju je pritisnuvši je uza zid, bio
je brži od munje, a k tome je nije tako reći ni pozdravio!
Kako je to razmišljao kad je tako navalio? Naravno, nije mislio.
- Nisam te htio zlostavljati - ispričao se. - Naprosto sam te vrlo snažno
poželio.
Uhvatila ga je za ruku i stisnula je. - I ja sam željela tebe.
U glasu joj nije bilo prijekora, pa je uzdahnuo od olakšanja. - Dakle, nećeš
spremiti stvari i otići u samostan istoga trenutka kad zatvorim oči? - upitao
je sa smiješkom, iako se samo napola šalio.
Nasmijala se. - Daleko je prekasno za to!
- Da - složio se, uzvraćajući joj osmijeh. - Nijedna osoba koja nas je vidjela
zadnjih nekoliko tjedana ne bi povjerovala da nismo tjelesno ostvarili brak.
Kad joj je pogledao lice, srce mu je zaplesalo u prsima. U Catherineine oči
vratila se iskra, kao što je nadstojnica i predvidjela da će se dogoditi, a
William je odlučio da će tu iskričavost ondje i zadržati.
- Misliš li da sam možda već trudna?
U glasu joj je primijetio nadu, pa je osjetio da mu u biće navire radost
kakvu prije nije osjetio. Catherine će biti majka njegove djece. Nije nalazio
riječi kojima bi joj izrazio koliko mu to znači. U nadi da će joj time iskazati
svoju zahvalnost, privukao ju je u naručje pa ju je dugo i nježno ljubio.
Jedan poljubac vodio je ka drugome, ali ju je ovaj put uzimao tako polako
i pomno da su gotovo izludjeli od užitka. Na kraju je William, raširenih ruku
i nogu ležao na postelji, prožet blagotvornom smirenošću.
Iz tog ugodnog stanja trgnuo se kad je Catherine sjela i briznula u grčevit
plač.
- Što je? - upitao je pa je i on naglo sjeo. - Nešto ni sad ne valja?
Nešto slično očekivao je već prije, kad ju je uzeo pritisnuvši je na vrata,
ali Bože na nebesima, zašto se uznemirila upravo u ovom trenutku? Drugi put
su vodili ljubav blago i polako, i ona je očito cijenila njegovu uviđavnost.
- Neću plakati - izjavila je, brišući suze rukama.
Ramena su joj se ponovno počela tresti, pa se pokušala okrenuti od njega,
ali zagrlio ju je i držao u naručju.
- Kate, reci mi - potaknuo ju je, govoreći joj u kosu.
Drhtavo je udahnula. - Naprosto osjećam da sam ti vrlo blizu kad tako
ležimo.

105
 Poljubio joj je prste i pogledao je u vlažne oči, čekajući da mu objasni.
- Ali znam da je to samo privid - nastavila je, prešavši rukom ispod nosa.
- Sve je to laž.
Ni on nikad prije nije osjetio takvu bliskost s nekom ženom, ali nije znao
kako da joj to kaže, pa se premišljao bi li joj uopće rekao. - Zašto misliš da je
laž?
- Zato što mi uopće ne vjeruješ.
Među njima je zavladala duga tišina. Kako nije iskoristio priliku koju mu
je pružila da joj se pokeri, svoju pritužbu iznijela je u potpunosti.
- Nisi mi rekao ništa, baš ništa o svojoj obitelji i životu. Možeš zamisliti
kako sam se iznenadila kad sam pred našim vratima zatekla dječaka koji je
tvrdio da ti je brat, a spomenuo si mi samo brata koji je umro.
Kad je jednom počela, reći će mu sve! - Od dvanaestogodišnjeg dječaka
morala sam doznati da ti je Northumberland otac, a Napržica ti je brat! - Sad
je već pomalo nerazgovijetno govorila, jer je u njoj sve više kipjela ljutnja. -
Žena sam ti, a to znaju svi osim mene.
- U mene nisi imao povjerenja jer sam se usprotivila izdaji Što ju je
počinio moj muž - nastavila je - ali nisam se, poput tebe, pobunila protiv svoje
krvi. - Dok je govorila, široko je mahala rukama, a dlan je pritiskivala na prsa
svaki put kad je spomenula sebe.
- Borio si se na kraljevoj strani, iako su tvoj vlastiti otac i brat vodili
pobunjenike sa sjevera. - Mahala je prstom prema njemu. - Nemoj mi reći da
njih dvojica nisu očekivali da ćeš im se pridružiti i da se nisu osjetili izdani
kad to nisi učinio.
William ju je pustio da govori dok joj nije ponestalo riječi. Razlozi zbog
kojih joj ništa nije rekao sad su se doimali nevažni. Povrijedio ju je, a to nije
htio ponoviti.
- Gdje hoćeš da počnem? - upitao je.
Catherine je slušala dok joj je pripovijedao o sebi.
- Moja majka igrala je igru s visokim ulozima i izgubila - počeo je. -
Northumberland je dugo tražio drugu ženu nakon što mu je umrla prva
supruga, Margaret Neville Percy. S Margaret je imao tri sina, pa je mogao
malo počekati. Moja je majka bila Margaretina nećakinja i često ga je
posjećivala. Bila je vrlo lijepa - dodao je ravnodušnim glasom.
- Udala se za postarijeg čovjeka po imenu FitzAlan i mogla je imati lijep
život kad postane bogata udovica, ali FitzAlan je razljutio kralja Richarda, pa
su mu zaplijenili većinu imanja, a njegova žena čekala je pravi trenutak da
izabere drugog muža. Sebi je postavila visok cilj.
- Poigravala se s Northumberlandom, ali ga je držala na određenoj
udaljenosti sve dok FitzAlan nije pao u samrtničku postelju - nastavio je. -
106
Kad je nekoliko tjedana poslije ukopa ustanovila da je trudna, očekivala je da
će se Northumberland njome oženiti.
- No moja majka nije mogla unaprijed znati da će upravo u to vrijeme
umrijeti Robert Umfraville, grof od Angusa, koji je svoje naslove i golemo
bogatstvo ostavio supruzi Maud. Maud je bila udovica tek nekoliko tjedana
kad se Northumberland njome oženio. Moju majku je ostavio, pa se morala
pretvarati da je s FitzAlanom nekim čudom začela dijete na samrtnoj postelji.
Tako ja nosim njegovo ime,
- Northumberland joj je sredio da se uda za jednoga od njegovih vitezova.
Svima je bilo poznato da sam posljedica Northumberlandova ljubakanja s
mojom majkom, a to je vrlo dobro znao i njezin novi muž.
Iz tih riječi, Catherine je shvatila da je William čak i u ranom djetinjstvu
bio svjestan da ga očuh ne podnosi.
- Kad mi je bilo šest godina, poslala me da živim u Northumberlandovu
kućanstvu.
Sve je to pričao gotovo bez ikakve čuvstvenosti, ali Catherine je osjećala
da William prema majci gaji duboku gorčinu. - Koliko je godina imala tvoja
majka kad je započela vezu s Northumberlandom? - osmjelila se pitati.
Slegnuo je ramenima.
- Za FitzAlana se udala u petnaestoj, pa pretpostavljam da joj je u to
vrijeme bilo šesnaest godina.
- No ipak vjeruješ da je ona njega zavela? - upitala je. - A koje je dobi bio
Northumberland? Četrdesetogodišnjak? Imao je veliku moć, pa ga je možda
teško mogla odbiti.
Nije odgovorio, a ona je nastavila blagim glasom: - Mislim da majku
previše strogo sudiš.
Prekrižio je ruke na prsima. - Ne poznaš je.
- Danas si za stolom nagovijestio da je prijevarna i da iskorištava ljude -
ukazala mu je na to što je obzirnije mogla. - Morao bi razmisliti o tome kakav
će učinak tvoje riječi imati na Stephena, koji je još dječak.
- Čini se da Stephen zna tko je ona. - Zastao je, a onda je duboko udahnuo
i nastavio: - Možda bih prema njemu trebao biti pažljiviji. Tako je nalik na nju
da lako zaboravim da je nedužan.
Morali su prekinuti razgovor jer im je netko snažno pokucao na vrata.
- Tko je? - upita William snažnim glasom.
Nisu mogli razabrati riječi, ali s druge strane vrata čuli su Jamiejev glas.
Obadvoje su skočili i s poda žurno pokupili odjeću. Catherine je navukla
haljinu preko glave i uskočila natrag pod pokrivač upravo kad je William
došao do vrata.

107
 - Jamie! - glasno je pozdravio dječaka, a onda ga je podigao jednom rukom
i odnio ga na postelju.
- Je li majka i tebe natjerala da se odmaraš? - upita Jamie šakom trljajući
oko.
William kimne glavom. - Mislim da će me večeras isto tako rano potjerati
u postelju.
- Najbolje je naprosto učiniti što želi - zaključi Jamie, znalački ga
pogledavši plavim očima.
William se i protiv volje morao nasmiješiti. - Uistinu ću raditi sve što tvoja
majka zatraži. - Gledajući preko dječakove glave, vidio je da ga Catherine
motri. - I to dvaput kako bih bio siguran da sam postupio točno po uputama.

108
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

S ljedećeg jutra Catherine je predložila da Stephena povedu na jahanje i

pokažu mu okolni kraj. Svanuo je još jedan lijep ljetni dan, pa im je prijalo
što ih više ne sputavaju zidovi dvorca. Malo je usporila svog konja tako da
ona i William mogu jahati iza drugih. - Stephen je šarmantan momak -
primijetila je.
- Šarmantan? - kiselo ponovi William. - Od kakve mu je to koristi?
Nasmijala se. - Stephenu će biti potrebna njegova pristalost. Nešto mi
govori da je posebno nadaren da upada u neprilike. Već je otišao u selo, a da
nikome nije rekao kamo ide.
- To mi se čini bezazleno.
- Bolest koja je ranije ljetos vladala u dvorcu proširila se i na selo -
objasnila je. - Mislila sam da je prošla, ali ovaj tjedan umrla su dvojica.
- Stephen se doima prilično zdravo.
Kimnuvši, vratila se na prijašnju temu razgovora. - Možda i nije u njegovu
interesu da je tako šarmantan, ali ima dobro srce. Vrlo je ljubazan prema
Jamieju. - Okrenuvši se, nasmiješila se svom pratitelju. - Baš kao i ti.
Nije mogla šutjeti o tome, nego je dodala: - Doista, majka ti ne može biti
tako loša kao što sije opisao, jer odgojila je takva dva sina.
- Ako je bilo tko od nas slab prema djeci, ne upisuj to njoj u zasluge -
primijetio je zureći ravno pred sebe.
Pogriješila je što je spomenula njegovu majku, a požalila je i što je
dopustila da tema o kojoj su razgovarali skrene drugamo.
- Dakle, Williame, Što kaniš učiniti za brata?
- Još nisam odlučio, ali pretpostavljam da ti imaš neko mišljenje, gospo
suprugo. - Prije nego što je dospjela odgovoriti, upitao je: - Reci, misliš li da
većina žena muževima iznosi mišljenja o svim mogućim stvarima?
- Na oba ta pitanja odgovor je svakako potvrdan - rekla je tako brzo da se
nasmijao.
- U redu - složio se, a sad mu se u potpunosti vratilo dobro raspoloženje.
- Reci mi ono što mi želiš iznijeti od samog početka.
- Stephen bi trebao ostati kod nas - izjavila je bez oklijevanja.

109
 - Nitko ga neće tako dobro kao ti obučiti za viteza. - Upadljivo mu je
laskala, ali govorila je istinu. - K tome, Stephena će neka pouzdana osoba
poput tebe povremeno morati vaditi iz nevolje.
- Upravo zato sam bio zadovoljan što sam se nastanio u pograničnom
području, jer sam daleko od Percyjevih, majke i svega drugoga. Ne želim
obnavljati te veze. Osim toga, ako sad popustim majci, tražit će još više.
- Ako je tako strašna - uzvratila je Catherine - kako Stephena možeš
ostaviti u njezinim rukama?
- Pošalji tog dječaka kući, njegovoj majci - upozori ga Edmund - prije nego
što kralj dozna da je ovdje.
- Kralj zna da sam mu odan - mirno odgovori William.
- A ti poznaš kralja - odvrati Edmund. - Carleton je podržao buntovnike
sa sjevera, tako da bi za tebe svaka veza s njegovim sinom mogla biti vrlo
opasna.
- Da, postoji određena opasnost - složi se William. Na obadvije strane
granice planule su pobune, pa je Henry sklon tome da svugdje vidi prijetnje.
- Kralj se boji da ćeš se možda odazvati kad te Nortbumberland sljedeći
put pozove - primijeti Edmund. - Posumnjat će i zbog neke malenkosti -
dodao je spustivši glas.
- Onda zatražite kraljevo dopuštenje da zadržimo Stephena - začuli su
kako govori Catherine, pa su se obadvojica naglo okrenuli.
- Zašto se tako šuljate iza naših leđa? - poviče Edmund, a lice mu se
zacrvenilo od bijesa.
- Možda biste trebali usavršiti ratničke vještine - isto tako ljutito odgovori
pridošlica - ako Vas usred bijela dana u dvorištu može iznenaditi žena.
Catherine... - počne William, ali je zastao kad je i njega bijesno pogledala.
- Stephenu je dvanaest godina, stoga kralj neće držati da je odgovoran za
očevu izdaju. - Pogledala je Williama podignuvši obrvu. - Već je i prije odvajao
očevu krivicu od onoga što radi njegov sin.
Rekavši to, okrenula se na peti i otišla, a oni su ostali zuriti u nju.
- Moraš nešto učiniti u vezi s tom ženom - mrzovoljno će Edmund. - Miješa
se u muške poslove. Radi što hoće i prouzročit će tvoj pad.
- Znam da si dobronamjeran - odgovori William, a njegovu sugovorniku
nije promaklo da mu je glas pun hladnoga bijesa - ali moja je žena, pa o njoj
ne smiješ tako govoriti.
- U redu, samo mi reci da nećeš početi prihvaćati njezine savjete. Zaboga,
sjeti se što je učinila prvom mužu i čuvaj leđa - upozori ga Edmund.
- Rayburn je zaslužio ono što je dobio - odbrusi njegov sugovornik.
- Da, ali od ruke vlastite žene? Kako dugo ga je zavaravala? Pet godina?

110
 - Prošlo je, pa neka i ostane u prošlosti.
- Razmišljaš onime Što ti je među nogama, čovječe. Ne vidiš li da te
zaslijepila?
- Onda sam sretni slijepac. - William zgrabi Edmunda za tuniku na prsima
i oštro ga pogleda u oči. - Nađi način da se sprijateljiš s njom. Budem li morao
birati između vas dvoje, ne sumnjaj da ću izabrati nju!
Sukob između njih dvojice već ga je umorio. Ostavivši Edmunda,
odlučnim koracima otišao je u dvorac jer je svakako htio razgovarati s
Catherine. Kad je ušao u dvoranu, poslužitelj ga je izvijestio da je gospa
FitzAlan u Stephenovoj sobi na katu.
U većoj mjeri smeten nego ljut popeo se stubištem do jedne od inače
praznih soba pokraj Jamiejeve. Stephena je zatekao u postelji, a oko njega se
motala Catherine i brisala mu lice vlažnom maramicom.
Podigavši pogled, ugledala ga je na vratima. - Ima groznicu - izvijestila ga
je. - To sam ti došla reći u dvorište.

***

- Neka noćas poslužitelj sjedi uz Stephenovu postelju - uputi William

Catherine kad mu je došla poželjeti laku noć. - Moraš se odmoriti, iscrpljena
si.
Zadnja tri dana i tri noći Catherine se uz bolesničku postelju izmjenjivala
s Alys. Čak i kad je bio red na Alys, William bi, probudivši se, vidio da je
njegova žena ustala iz postelje i otišla provjeriti kako je dječaku.
Stephen je doista bio vrlo bolestan. Kad ga je William prije posjetio, vidio
je da je dječakova koža tako blijeda da se na njoj ističu plave žile. Ležeći na
postelji, Stephen se doimao neobično mlado.
- Groznica će noćas dostići vrhunac, što znači da će biti u najvećoj
opasnosti - zaključi Catherine i umorno se nasmiješi mužu. - Kad groznica
popusti, odmorit ću se, jedva čekam.
- Poći ću s tobom - ponudi William, pa odbaci noćnu košulju na postelju.
- Samo bi smetao - podignula je ruku kako bi ga zaustavila. Iako je
govorila kao da ga zadirkuje, znao je da se ne šah. Rastreseno ga je poljubila,
a onda je izašla.
Kad se poslije nekoliko sati probudio, vidio je da Catherine još nije u
postelji. U svjetlu ranog osvita brzo se odjenuo. Dok se stubištem penjao do
Stephenove sobe, dvorac je djelovao jezovito pusto.
Vrata su bila pritvorena pa ih je otvorio do kraja.

111
 Zapljusnuo ga je val olakšanja kad je vidio da dječak leži blijed, ali budan,
a lice mu je ozario slab osmijeh.
Pokraj njega je na pokrivaču ležala Catherine, potpuno odjevena.
William je tiho prišao postelji i položio ruku Stephenu na čelo.
- Vidim da je groznica popustila - tiho je primijetio.
Dječak kimne, a William se slabo nasmiješi. - Onda možda mogu dobiti
svoju ženu natrag.
Kratko su šutjeli, a onda Stephen izjavi: - Sad Vam mogu reći što želim.
William podigne obrve kao da pita o čemu to dječak govori.
- Mogu Vam reći kakva nevjestu želim, ako ćete mi srediti zaruke.
William kimne glavom jer se sjetio tog njihova razgovora.
Dječak postrance pogleda Catherine koja je čvrsto spavala pokraj njega
na postelji.
- Želim nekoga poput nje... Tko je nalik na Vašu suprugu.
Bojažljivo se cerio, ali oči mu nisu baš bojažljivo sjale. A bilo mu je samo
dvanaest godina! William duboko udahne i odmahne glavom. Njegova žena
imala je pravo - Stephen je pripadao onoj vrsti ljudi koji često upadaju u
neprilike.
Donio je odluku.
- Na svijetu ne postoji više nijedna žena kao što je Catherine, ali za tebe
ću se posebno potruditi - obećao je. - Tvojoj majci poslat ću poruku da ćeš
ostati ovdje, u dvorcu Ross.
Čuvši tu vijest, dječak se još šire nasmiješio, ali William mu nije uzvratio
osmijeh. Bilo je vrijeme da počne poduka.
- Neka ti je ovo posljednji put - rekao je upirući prst Stephenu u prsa - da
sam te zatekao u postelji s tuđom ženom.

112
 PETNAESTO POGLAVLJE

S tephen se brzo oporavio. Bio je dobrodušan, pa je William uživao u

njegovu društvu.
Zapravo je svakoga dana bio sve zadovoljniji svojim novim životom. Uz
Catherine, Jamieja i Stephena osjećao se kao da je u krugu obitelji. Nije mogao
odrediti kako se to dogodilo, ali počeo je vjerovati svojoj ženi.
Čak joj je ispričao kako je Napržica poginuo u bitci kod Shrewsburyja i
što se poslije dogodilo. Kralj Henry je bio dovoljno uviđavan - ili možda
mudar - da od Williama ne traži da se toga dana bori protiv Napržice. Umjesto
toga, poslao ga je da stražari i pazi kad će doći Glyndwrove snage, a William
se vratio na vrijeme da vidi kako se Napržica u borbi probija kroz gužvu. Ubio
je dva mamca odjevena poput kralja, a gotovo je već dospio do samoga
vladara kad su ga sasjekli.
Umro je kao pravi ratnik.
William je prihvatio da Napržica treba platiti životom zbog toga što je
oružano ustao protiv kralja, ali nije se mogao pomiriti s onime što je Henry
zatim učinio.
Ljudi su odbijali povjerovati da je glasoviti ratnik mrtav, pa je kralj
zapovjedio da Napržicu iskopaju iz groba i da ga raščereče, a onda su njegovo
tijelo u četiri dijela na brzim konjima odnijeli da ih izlože u četiri kraja
kraljevstva, dok su krvavu glavu predali njegovoj sirotoj ženi.
William nije povukao prisegu vjernosti kralju, ali je toga dana uvelike
izgubio poštovanje prema njemu.
Napržica mu nikad nije uputio nijednu toplu riječ, a isto tako nije
nijednom priznao da su njih dvojica krvni srodnici, no poslije bitke kod
Shrewsburyja, Williama je progonio osjećaj krivice koji je izblijedio tek
nakon što je o tim događajima razgovarao s Catherine. Imao je dojam da ona
razumije zastoje stao na kraljevu stranu i da je taj izbor skupo platio.

***

Catherine je koračala amo-tamo po privatnim odajama i raspravljala sama sa

sobom. Sad kad je dodijavanjem navela Williama da joj sve ispriča, osjećala
se krivom što ona njemu nije povjerila svoju jedinu tajnu. U misli su joj se
neprestano vraćale žestoke riječi što ih je izgovorio u samostanu.
113
 Neću trpjeti prevare.
Iako mu nije lagala, nije bila ni posve iskrena prema njemu. Je li
pogriješila što nije imala povjerenja u njega i što nije vjerovala da će je on
razumjeti? Protrljala je sljepoočnice, jako ju je boljela glava.
Iako nije htjela priznati, postojao je još jedan razlog zbog kojeg se nije
povjerila Williamu. Isprva se nije osvrtala na Edmundovu prijetnju da će
razotkriti njezine tajne, no ta ju je pomisao izjedala. Što ako ju je onoga dana
netko vidio? Mislila je da je ostala neprimijećena, no bilo je moguće da se
ondje zatekao netko od posluge. Nitko je ne bi odao, no Edmund je već
pokazao da iz njih može izmamiti podatke.
Trgnula se kad je netko otvorio vrata.
- Što radiš ovdje? - upitala je oštro.
Williamove oči zasjale su kao da se zabavlja. - Svoju gospu suprugu volim
posjećivati usred popodneva. Često dolazim u to vrijeme, pa nisam ni slutio
da ću te tako prestrašiti.
Izdahnula je i pokušala mu uzvratiti osmijeh. - Oprosti, utonula sam u
misli.
- Onda se nadam da smo mislili na isto.
Privukao ju je u naručje. Osjećala se tako ugodno da je uvelike pala u
napast da još jednom odgodi svoje priznanje, ali pobijedila je savjest.
- Williame, moram ti nešto reći - počela je.
Njegova vedrina začas je izblijedjela.
- Dobro, reci. - Pustio ju je i odmaknuo se.
Uhvativši ga za ruku, povela ga je do prozorske klupice. Osjećala je da je
napet, pa se pobojala da je njihova nova veza možda odviše krhka za takvo
otkriće. Nakratko je zastala da bi se ohrabrila.
- Hajde, Catherine, ne može biti tako loše - prokomentirao je, tapšajući je
po ruci. - Reci mi zašto si zabrinuta.
U njegovim očima boje tamnoga meda primijetila je zebnju koja je
odavala da se uznemirio, iako je govorio tiho i blago. Bude li Williama pustila
da Čeka, možda će njegova nagađanja postati sve mračnija.
- Znaš da me Rayburn povrijedio - počela je, zureći u njegovu ruku koju
je položio na njezinu. Još uvijek joj nije bilo lako govoriti o tome kako ju je
Rayburn zlostavljao. - Želio je nasljednika, ali imao je poteškoća... S
obavljanjem zadaće. - Pročistila je grlo. - Ponekad je uspijevao, no ipak nisam
začela. Postajao je sve nasilniji. Bila sam mlada i vrlo sam se bojala. - Krišom
je pogledala Williama u nadi da će njezin muž razumjeti da se našla
u strašnom položaju. - Mislila sam da će me ubrzo ubiti.

114
 Prešla je jezikom preko suhih usnica. - Ondje je bio neki mladić - nastavila
je gotovo šapatom. - On me spasio.
- Spasio te? - ponovi William, a u glas mu se uvukla određena sumnja. - A
kako te on to spasio?
- Brinuo se za mene kad sam bila ozlijeđena.
Zatvorila je oči i sjetila se tog dana prije više od četiri godine. Kraljević
Harry te je noći prespavao u dvorcu, a Rayburn je sutra s njim trebao otići u
bitku s pobunjenicima. S obzirom na to da se možda vraćao tek za nekoliko
tjedana, noću je došao k njoj kako bi još jednom pokušao dobiti nasljednika.
Taj put ju je jako ozlijedio.
Sljedećeg jutra počekala je da Rayburn i svi drugi odu, pa je tek onda sišla
u prizemlje, zaboravivši da je Harry u dvorcu ostavio mladoga viteza koji je
kralju trebao odnijeti poruku. Mladić joj je pritrčao čim je ušla u dvoranu. Kad
je odbila pozvati poslugu da joj pomogne, odnio ju je gore i sam se pobrinuo
za njezine ozljede.
- Bio je vrlo ljubazan i uljudan - izjavila je.
Sjetila se kako se zacrvenio u licu, pa čak i po ušima, kad je podigao rub
njezine haljine kako bi joj ozlijeđeni gležanj povio lanenim trakama. Nije
očekivala da će mu prsti biti tako blagi.
- Povio mi je gležanj - promrmljala je. - Rekao mi je da su ga toj vještini
naučili redovnici iz samostana blizu njegova doma. Povjerio mi je da se nekoć
nadao da će im se pridružiti.
William je ispustio neartikulirani zvuk, ali Catherine ga još uvijek nije
pogledala.
- Kad mi je pomogao da legnem u postelju, rukav mi se pomaknuo nagore,
pa mi je na ruci ugledao masnice.
S obzirom na to da ju je vrlo pažljivo njegovao, trgnula se kad ju je uhvatio
za ručni zglob i povukao joj rukav nagore do ramena. Sjećala se da su se
grimizne i plave masnice isticale među blijedo žutima. Kad ju je mladić
ponovno pogledao u lice, vidjela je da su mu oči pune sućuti.
- Uočio je da te ozljede nisu nastale zato što sam pala, kao što sam mu
objasnila... I da to nije prvi put - nastavila je. - Navaljivao je da mu kažem tko
me ozljeđuje i zašto.
Sjetila se onoga drugog mladog viteza koji ju je prije vjenčanja odveo na
jahanje, a upravo je zbog njega vjerovala ljubaznim očima ovoga mladića koji
ju je njegovao. Upravo to ju je spasilo.
- Sve sam mu rekla: da za mene nema nade i da moj muž ne može učiniti
da zatrudnim, ali da me neće prestati ozljeđivati sve dok ne začnemo dijete.
Mladić ju je zagrlio, pa je zabio glavu u njezinu kosu i uljuljkivao je
umirujućim glasom. Sjećala se je da je utonula u njegov ugodni zagrljaj, a
115
onda je plakala sve dok nije zaspala, posve iscrpljena. Kad se probudila, mladi
je vitez već pronašao rješenje za njezin problem.
- Rekao je da ću spasiti život tako što ću nekome drugome dopustiti da
učini da zatrudnim - govorila je tako tiho da se William morao nagnuti
naprijed da bi je čuo. - Upozorio me da ću, ako dopustim da me Rayburn ubije,
počiniti veći grijeh od preljuba.
Catherine je zapala u dugu šutnju. Sad je ništa na svijetu ne bi moglo
prisiliti da pogleda Williama. Osjećala ga je pokraj sebe i bila je svjesna da se
njezin muž gotovo trese od žestokoga čuvstva.
Naposljetku se prisilila da nastavi: - Zamolila sam ga da mi učini tu
uslugu.
- Što si učinila?
- Isprva me odbio - rekla je. William ju je sad tako čvrsto držao za ruku da
ju je boljelo. - Uvrijedio se što sam pomislila da me odnio na kat s namjerom
da me zavede.
- Upravo je to namjeravao!
- Nije - prosvjedovala je, podignuvši pogled. - Nije bilo tako.
- Nego kako je bilo, Catherine? - Suzio je oči jantarne boje koje su zadobile
tvrd izraz, a njegova sugovornica u njima je vidjela upozorenje.
- Doista ga nije bilo lako uvjeriti - tako je spustila glas da je šaptala - ali
takvo što ni od koga drugoga nisam mogla tražiti, nikome nisam mogla
vjerovati.
Osjetila je da se zacrvenjela, jer se sjetila kako joj je taj mladić svukao
haljinu prije nego što je Catherine izgubila hrabrost. Polako je mjerio njezino
golo tijelo, a onda je hrapavim glasom upitao: - Jesi li doista posve sigurna?
U tom trenutku znala je da je pobijedila.
- Nemoj mi ni reći kako si ga uvjerila - William gotovo ispljune te riječi, a
učinilo joj se da joj čita misli: - Držao sam da prije mene nikad nisi uživala u
postelji s muškarcem.
- Nije to bilo kao s nama - odgovorila je, iznenadivši se što je to mogao i
pomisliti. - Nije me povrijedio, ali ni izdaleka nije bilo nalik onomu što se
događa između nas.
Sjećanje joj se polako vraćalo. Mladić joj je nježno, kako prije nije mogla
ni zamisliti, ljubio obraz, čelo i vrat. Milovao ju je, blago je dodirujući, a cijelo
vrijeme joj je umirujuće mrmljao. Osjetila je da se na nju spustio velik mir.
Naslutila je moć što ju je suzdržavao kako bi je zaštitio i bila mu je
zahvalna. Kad mu se predala, bila je slaba i jedva se mogla micati, a činilo se
da on razumije da joj je duh povrijeđen čak i više nego tijelo, pa nije ništa
očekivao od nje.

116
 Toga dana mladi vitez omogućio joj je letimični pogled u život kakav bi
mogla voditi s drukčijim, uviđavnim muškarcem, a takvu spoznaju jedva je
mogla podnijeti.

***

Dok ju je gledao kako razmišlja o ljubavniku, Williamu se činilo da mu srce

para nazupčani nož.
Uvijek je mrzio zamišljati je s Rayburnom, no ipak je bila riječ o njezinu
mužu. Williamu je bilo drago što prema tom čovjeku nije osjećala ni požudu
ni naklonost, ali činjenica da je Catherine imala ljubavnika bila je nešto posve
drugo.
Imao je dojam da ga je zapljusnuo golemi hladni val. Ustao je, jer morao
je izaći iz prostorije i otići odavde. Nije mogao tu ostati!
No neke je podatke morao doznati prije nego što sam sebi dopusti da
pobjegne.
- Taj vitez je Jamiejev otac?
Kimnula je glavom.
- Kako dugo ti je bio ljubavnik? - zanimalo ga je.
Catherine se predugo spremala odgovoriti, pa je oštro upitao:
- Jeste li još uvijek ljubavnici?
Raširila je oči. - Nismo! Ne možemo ni biti. Prisežem da smo to učinili
samo jednom!
- Jednom - ponovio je glasom koji kao da mu je otežao od nevjerice. - Pa
to je pravo čudo!
- I ja sam uvijek tako mislila - imala je smjelosti odgovoriti.
Škripao je zubima pokušavajući obuzdati bijes koji je grmio u njemu. -
Gdje ti je sad ljubavnik?
Pomislio je da bi mogao pronaći toga čovjeka i ubiti ga!
- Doznala sam da je umro od groznice - odgovorila je, a tuga što ju je
osjetio u njezinu glasu razdirala ga je - Nedugo poslije...
Bila je dovoljno razumna da prekine rečenicu i ne kaže poslije čega, ali
činilo mu se da mu prizor Catherine koja se uvija pod tim čovjekom
sagorijeva misli.
- Vidim da držiš da sam pogriješila što sam to učinila - ustala je i stisnula
šake - ali ne mogu reći da mi je žao, naprosto ne mogu!
Rayburn bi me ubio da nisam začela, a ne možeš od mene tražiti da
poželim da se Jamie nije rodio.

117
 William je primijetio da joj je izraz lica postao blaži dok je govorila o
ljubavniku, jer taj mladić ju je „uvjerio“ da će biti bolje ako je odvede u
postelju. Doznao je sve što je htio, pa više nije mogao izdržati.
- Ali Williame FitzAlane, uistinu mi je žao što sam bila tako glupa da sam
ti sve ispričala! - Sad je vikala na njega, a niz lice su joj tekle suze. - Bila sam
uvjerena da ćeš razumjeti i da o meni nećeš tako gadno razmišljati.
No jedva ju je i čuo.
Posljednje što je vidio prije nego što je zalupio vratima bila je Catherine
koja stoji nasred sobe i plače, sakrivši lice rukama. Plakala je za svojim
mrtvim ljubavnikom!
Bio je prava budala kad joj je povjerovao!

***

Edmund i Stephen su odskočili kad je William ljutito projurio pokraj njih dok
je silazio stubištem dvorca. Tako se razbjesnio da se činilo da ih čak ni ne vidi,
ali Stephenu ništa nije moglo promaknuti, pa je primijetio da se Edmundovim
licem polako razlio osmijeh. Upitao se zašto se Williamov prijatelj smiješi.

118
 ŠESNAESTO POGLAVLJE

C atherine je pogubni razgovor s Williamom tako uzrujao da nije htjela izaći

iz njihovih odaja. Jedan sat poslije toga potražila ju je Alys.
- Gospo - počela je nakon što se brzo naklonila, prignuvši koljeno - na
ulazu u dvorac je skupina putujućih pjevača zabavljača. Stražari pitaju mogu
li ih pustiti da uđu. Gospodar FitzAlan je otišao u lov, pa sam rekla da ću pitati
Vas.
- Poznamo li te trubadure?
- Da, poznamo! Već smo mnogo puta uživali u njihovoj glazbi. - Alys se
namrštila i nakrenula glavu. - Mislim da su zadnji put došli netom prije nego
što se kod nas pojavio gospodar FitzAlan.
Da, Catherine ih je upoznala, a jednoga od njih je čak i vrlo dobro
poznavala.
- Molim Vas, pristanke, gospo. Time ćemo unekoliko nadoknaditi što na
Vašoj svadbenoj gozbi nije bilo glazbenika. - Alys je jedva mogla zatomiti
uzbuđenje. - Uvijek donose i vijesti, jer mnogo putuju - dodala je.
- Da, tako je - složi se Catherine. - Sama ću reći stražarima da otvore vrata.
Dok je s Alys prelazila dvorište na putu do ulaza, čula je Stephena kako je
zove, a kad se okrenula, vidjela je da dječak bezglavo žuri stubištem koje je
vodilo s vanjskoga zida dvorca.
- Na ulazu su putujući glazbenici! - uzviknuo je došavši do nje.
- Časna riječ, Stephene, vijesti čuješ prije bilo koga drugoga u dvorcu Ross
- izjavila je odmahnuvši glavom. - Pred tobom nitko ne može dugo skrivati
tajnu.
Postrance ga je pogledala ne usporivši bod. - Kako to uspijevaš?
Rekla je to tek tako, ali Stephen je odgovorio. - Sprijateljim se sa slugama,
a stražarima donosim piće. - Zastao je, a onda je dodao: - K tome slušam.
- Iza vrata?
Stephen joj nije htio lagati, nego je samo raširio oči glumeći nedužnost.
- Pripazi - ukorila ga je. - Jednoga dana mogao bi čuti ono što ne bi trebalo,
a to bi te moglo skupo stajati.
Kad su došli do ulaza, prepoznala je lica skupine trubadura i njihovu
slikovitu odjeću. Ti su zabavljači dolazili u dvorac Ross otkako zna za sebe, a

119
oni su ih uvijek dočekivali s toplom dobrodošlicom. Sjetila se da je njezina
majka vrlo voljela balade, a posebno chansons d‘ amour, ljubavne pjesme.
Stražarima je dala znak da podignu željeznu rešetku, a onda je zakoračila
prema njima vičući: - Dobro došli. - Dok su joj se jedan po jedan klanjali, sve
ih je pozdravljala osmijehom.
Robert Fass joj je poljubio ruku i uputio joj razvratni osmijeh. Taj je vrag
zgodan kao i uvijek, pomislila je. Oči su mu bile zelene poput mora, a imao je
staromodno dugu svijetlu kosu.
Robert se toj skupini pridružio prije tri godine. Nitko nije znao odakle je
došao, a on nije htio reći, no mogao je oponašati svaki naglasak i podjednako
je dobro govorio francuski, engleski i velški. K tome je imao takav glas da bi i
anđeli zaplakali kad je pjevao, ili barem ženski anđeli.
Catherine je vidjela kako se poslužiteljice spotiču o zaspale pse jer nisu
mogle odvojiti poglede od tog pjevača. Uzdahnula je i odmahnula glavom.
Borile bi se za njegovu naklonost, a loši odnosi među njima Catherine bi
prouzročili neprilike koje bi trajale tjednima.
Robert je nagoviještao da su ga gospe visoka roda u svoje postelje
primale isto tako često kao i njihove služavke, a Catherine je sumnjala da on
na taj način doznaje najbolje podatke.
Svakako je htjela s njim razgovarati nasamo, ali sad to nije bilo moguće,
jer pratio ju je Stephen sa svojim oštrim sluhom, pa će Catherine morati
počekati i poslije potražiti pjevača.

***

Osjećala je da je William bijesan dok je za vrijeme večere ukočeno sjedio

pokraj nje. Vrlo rijetko je govorio i nijednom joj se nije obratio. Dobro, i ja
sam ljuta!, pomislila je. U istoj mjeri kao i njegovo neprijateljsko držanje,
oneraspoložila ju je činjenica da se u njemu razočarala.
Hvala nebesima što su tu bili glazbenici koji će ih rastresti i zabaviti.
Iskreno je zažalila svoju odluku da iznenađenje odgodi do kraja večere.
Počekala je da na stol iznesu posljednja jela: kuhano voće, zašećerene
orahe, pite s voćem i druge kolače, a kad je dala znak glavom, dva poslužitelja
na ulazu širom su otvorila velika vrata. U dvoranu su nahrupili trubaduri, pa
se zaorila pjesma uz pratnju harfe i flaute, a gosti su oduševljeno klicali i
pljeskali.
Kao što se i nadala, glazbenici su pripadnicima kućanstva pružili priliku
za dobrodošlo opuštanje, jer u dvorcu su vladali dosada i iščekivanje
sljedećeg velikog sukoba s pobunjenicima. Činilo se da se čak i William
prenuo iz tmurnog raspoloženja, pa je neko vrijeme uživao u glazbi.
120
 No bilo je to kratkog vijeka.
Robert je ustao da otpjeva posljednju baladu i neko vrijeme je čekao da u
dvorani zavlada potpuna tišina.
- Ovu ću pjesmu pjevati u čast najljepše žene u pograničnom području. -
Duboko se poklonio u Catherineinom smjeru, a uputio joj je ijedan od svojih
raskalašenih osmijeha.
Catherine je osjećala da bi ga mogla zadaviti.
Ponovno je sjeo na stolčić i podigao harfu, a čim je počeo pjevati,
zaboravila je da se ljuti na njega.
Od prve do zadnje note nitko od nazočnih nijednim zvukom nije omeo
glas koji kao da se vinuo iznad svih njih, ispunivši prostoriju. Dok je pjevao,
pomno su slušali svaku riječ teksta omiljene balade. Bila je to priča o mladiću
koji se žarko zaljubio u lijepu služavku. Slušajući poznate riječi, Catherine je
zatvorila oči i pustila da je glazba ponese u tu priču.
Naglo je otvorila oči kad je čula da pjesma ovaj put ima još jednu kiticu.
Užasnuto je slušala kako Robert pjeva o tome da su služavku prisilili da se
uda za drugoga. Njegov glas ispunio je dvoranu tužaljkom mladića koji se sa
svojom ljubavi morao tajno sastajati, a njegovo dijete nosit će ime drugog
čovjeka.
William je tako stisnuo nož iz jedaćeg pribora da su mu zglobovi prstiju
pobijeljeli. Nije se usudila baciti ni letimičan pogled na njegovo lice. Bijes mu
je bio gotovo opipljiv, pa se naježila.
Kad se iznenada zaorio gromki pljesak, pozornost je ponovno posvetila
glazbenicima. Dok se Robert klanjao, primijetio je da ga Catherine gleda, pa
joj je dobacio još jedan vragolasti osmijeh. Ne vidi li ta budala da ga se
William sprema zgrabiti za vrat?, pomislila je.
Ustala je od stola prije nego što je pljesak zamro. U hodniku ispred
dvorane zatekla je glazbenike koji su čavrljali i spremali glazbala.
- Divno ste to izveli - pohvalila ih je. - Kuharica vam je u kuhinji pripremila
večeru.
Robert je htio požuriti za ostalima, ali ga je uhvatila za ruku, a kad je svoju
ruku stavio na njezinu, istrgnula ju je.
- Moraš li me dovoditi u neugodnost? - oštro je šapnula.
Zabacio je glavu i nasmijao se. - Ženama uglavnom laska kad im pjevam
ljubavne pjesme, ali tvoja ljutnja djeluje mi neodoljivo.
- Bilo bi ti bolje da uspješno pokušaš odoljeti, jer bi te moj novi muž
mogao ubiti! Kako to nijedan muž još nije učinio?

121
 - Obično pazim da ne gledam udate žene dok pjevam ljubavne pjesme ako
su nazočni i njihovi supruzi - namignuo joj je - ali večeras se nisam mogao
suzdržati.
- Umorna sam od tvojih šala, Roberte. - Uzalud bi ga korila, a htjela je
razgovarati o drugim stvarima. Nagnuvši se prema njemu, spustila je glas. -
Reci mi kakve su vijesti.
Lice mu je zadobilo vrlo ozbiljan izraz. - Očekuju da će se francuska vojska
za tjedan dana iskrcati na jugozapadnoj obali Walesa, kod Milford Havena.
- Što? - Francuski kralj je tako dugo odgađao da ispuni obećanje što ga je
dao Glyndwru da je Catherine držala da ga više i neće ispuniti. - Koliko će ljudi
dovesti?
- Ne mogu reći sa sigurnošću, ali to su znatne snage, možda do dvije tisuće
i petsto ljudi.
Catherine se tako zaprepastila da joj je Robert stavio ruku na rame da je
umiri. - Sudeći po onome što sam čuo o FitzAlanu, možeš se pouzdati u njega
da će obraniti dvorac Ross. Hvala Bogu, ono bezvrijedno smeće Rayburn više
ti nije muž.
- Bit ću ti zauvijek zahvalna što moje poruke prenosiš kraljeviću - rekla
je, a onda je dodala manje toplim glasom: - Znaš dokle doseže moja
zahvalnost, jer uvelike je iskorištavaš.
- Ne mislim ništa loše. - Ovaj put se blago nasmiješio.
- Znam - odgovorila je i dodirnula mu ruku koja joj je počivala na ramenu.
Znala je da njezin sugovornik ispod tog očijukanja i zbijanja šala prema njoj
osjeća iskreno prijateljstvo.
- Ima još nešto - dodao je, ponovno spustivši glas. - Francuzi ne dolaze
samo zato da Glyndwru pomognu da zauzme dvorce u Južnom Walesu, nego
namjeravaju upasti i u Englesku.
- Ne - Catherine stavi ruku na prsa. - Ne bi se usudili!
- Vidjet ćemo. - Robert na sebi svojstven način slegne ramenima. - Čuo
sam da samo šapću o tome.
Vjerojatno je taj šapat čuo u postelji, pomisli Catherine.
Robert je pogled premjestio s njezina lica na nešto iza nje, pa se naglo
okrenula, jer se uplašila da je netko čuo njihov razgovor.
Laknulo joj je kad je vidjela da je to samo William. Ponovno se okrenula
Robertu da ga predstavi, ali vidjela je da se već nekoliko koraka udaljio od nje
i da žuri prema vratima.
- Sad ću uspjeti pronaći tu večeru, gospo Catherine - povikao je prije nego
što su se vrata za njim bučno zatvorila.
Robert je imao iskustva s brzim udaljavanjima.

122
 ***

William je bio gotovo slijep od bijesa. Zasad je dopustio da trubadur ode pa

je, stisnuvši šake sa strane, prišao ravno svojoj ženi da se sučeli s njom.
Zaustavio se nekoliko centimetara pred njom, ali se nije usudio dotaknuti je
jer se bojao što bi mogao učiniti.
- Je li on Jamiejev otac - htio je znati - čovjek za kojega si me uvjeravala da
je mrtav?
Pogledala ga je očima nedužnim i plavim poput malog zimzelena. Nije
mogao odlučiti bi li je tresao sve dok joj ne počnu cvokotati zubi ili bi počeo
tuliti od boli.
- Što? - upitala je kao da ga nije dobro čula. - Jamiejev otac? U to vrijeme
još nisam ni poznavala Roberta.
Njezin odgovor nije ga nimalo umirio.
- Dakle, Jamiejev otac ti nije bio jedini ljubavnik? - Učinilo mu se da će mu
se glava rasprsnuti od pritiska. - Koliko ih je bilo, Catherine? Želim njihova
imena - rekao je, vrlo razgovijetno izgovarajući svaku riječ.
Vidio je da se uplašila, ali nije se pokolebala.
- Nisam imala ljubavnika, osim onoga o kojemu sam ti pričala - odgovorila
je gledajući ga u oči. - I to samo jednom.
Palo mu je na um da ne bi bila tako neiskusna da su ona i taj pjevač bili
ljubavnici. Iskreno je sumnjao da bi mogao mnogo čemu naučiti ženu nakon
što je bila s trubadurom.
- Prisegni mi Bogom - zatražio je. - Prisegni da nisi legla s njim!
Djelovala je mirnije, kao da je ugledala izlaz.
Uhvativši križ koji joj je visio oko vrata, izgovorila je čvrstim glasom: -
Prisežem Bogom da nisam legla s njim.
Nije znao što da vjeruje. Dok je trubadur pjevao, William ih je zamišljao
zajedno, gole i isprepletene. Ako je isprva i posumnjao da je pogriješio, te su
se sumnje raspršile kad ih je vidio kako se dodiruju i šapću u mračnom
hodniku.
Ali Catherine je prisegnula najsvetijom prisegom, što znači da je ih
govorila istinu ili se nije bojala čak ni Božjega bijesa.
- Ako si posve iskrena - bunio se - zašto onda u tajnosti šapćeš s njim?
- Ja…
- Sad kad si spoznala da ti muškarac može pružiti zadovoljstvo, poželjela
si drugoga, je li tako? Priznaj da ste dogovarali bludni sastanak!
- Ne bih to učinila! Istina je da se Robert tako ponaša da bi me zadirkivao.
Za njega je to igra.
123
 - Igra kojom zavodi moju ženu? - povikao je. - Časna riječ, rastrgat ću ga
ud po ud.
Progurao se pokraj nje, jer je htio pohitati prema vratima, ali zgrabila ga
je za ruku i priljubila se uz njega.
- Ne diraj ga, Williame - molila je. - Nedužan je.
- Je li, nedužan je? - upitao je s nevjericom. - Nitko živ ne bi vjerovao da je
taj trubadur nedužan. Ali što je s tobom, ženo? - nastavio je tiše. - Bih li trebao
vjerovati da ni ti nisi kriva? Kako možeš objasniti ono što sam ovdje vidio?
- Upravo ti to moram objasniti, ako me samo poslušaš - odgovorila je. -
Robert mi je donio vijesti o Francuzima. Smjesta moramo poslati poruku
kralju.
- Želiš li me uvjeriti da ste se tajno sastali zbog politike?
S odvratnošću ju je odgurnuo, pa je klonula na pod.
Nadnio se nad njom i tiho zarežao: - Izvući ću istinu iz tog tvog trubadura.
Ako bude potrebno, stavit ću ga na muke.
Podignula se na koljena i zgrabila ga za nogu. - Molim te, Williame, nemoj
ga ozlijediti!
Dok ju je gledao kako se vuče po podu i preklinje za svog ljubavnika,
osjetio je bol kao da mu nešto slama prsa.
- Ništa ti ne znači ono što se dogodilo među nama? - Bio je svjestan da mu
glas zvuči tugaljivo, pa je samoga sebe mrzio zbog slabosti.
Okrenuo se od nje i izašao. Činilo mu se da sav gori i da ga ne može
osvježiti ni nalet hladnoga noćnog zraka. Tako bolan, nesnosan osjećaj
opustošenosti nije ga prožeo još od šeste godine kad ga je majka otpravila od
sebe. Po drugi put u njegovu životu svijet oko njega se srušio.
Tek je sada shvatio da je doista voli. Djevojka koju je prije više godina
sreo u štali potaknula mu je maštu i slikama mu ispunila snove, ali srce mu je
ukrala žena, i to njegova vrlo kolebljiva supruga, a učinila je to tako
profinjeno da isprva nije bio ni svjestan svoje ljubavi.
Navikao je sebi određivati ono što bi želio postići, a onda bi radio na
ostvarenju tih želja, ali nije mogao čak ni početi smišljati što da učini s
Catherine i sa svojim osjećajima za nju.
No večeras će naći tog pristalog trubadura pa će mu reći da spremi stvari
i ode odavde.
Catherine je otpravila služavku, a onda je na vrata navukla zasun, iako to
neće zaustaviti Williama ako čvrsto odluči ući. Koračala je gore-dolje po
prostoriji i čekala da on zalupa na vrata i od nje zatraži da mu kaže gdje se
skriva Robert. Hvala Bogu da je trubaduru već odavno pokazala tajni hodnik

124
i skriveni čamac. Uz imalo sreće, Robert je dosad već otplovio daleko niz
rijeku.
No William nije došao. Ta kušnja ju je iscrpila, pa je pred vrata dogurala
tešku škrinju i otišla u postelju. Spavala je na mahove, a kad se ujutro
probudila, osjećala je težak umor.
- Ljudi su otišli iz dvorane, gospo - javila joj je poslužiteljica kroz vrata. -
Hoću li Vam pomoći da se odjenete?
Njezina gazdarica odmaknula je škrinju, pa je Mary ušla.
- Još ću se malo odmoriti - izjavi Catherine sjedajući na škrinju. - Malo mi
je teško u želucu.
- Donijet ću Vam kruh umočen u toplo mlijeko s malo meda, jer to je
najbolji lijek za želučane tegobe - ponudi Mary.
Iako se još prije ručka ponovno dobro osjećala, Catherine je posluzi javila
da je bolesna i da će večerati u svojoj sobi. Još se nije pripremila za susret s
Williamom, a trebalo joj je vremena i da smisli kako će Harryju dostaviti
vijest o francuskoj najezdi. Bilo je očito da William to neće učiniti.
Može li biti posve sigurna u ono što je rekao Robert i riskirati da vijest
pošalje Harryju? Nije mu voljela slati tako važne poruke ako ih nije doznala
iz dva izvora. Uvijek je bila oprezna. Harryjevu položaju kod kralja, a i u
vijeću, naškodilo bi kad bi se pokazalo da je taj podatak lažan.
Kraljević Harry i kralj boravili su na sjevernoj granici. Njihova vojska bila
je daleko od Walesa, pa je bilo još važnije da im Catherine hitno javi vijest o
dolasku Francuza. Kad bi samo mogla biti sigurna! Čak i kad bi mogla
potvrditi taj podatak, kako bi poruku prenijela Harryju? Netko je lagano
pokucao, a kroz vrata je provirila glava s crvenkastosmeđom kosom. Iako je
bila uznemirena, Catherine se toplo nasmiješila Stephenu.
- Kako ste? - upita dječak, skupivši tamne obrve. - Čuo sam da niste dobro.
- Bolje mi je, hvala - odgovorila je, osjećajući se krivom jer se zabrinuo
zbog njezine varke.
- Iz samostana je stigla poruka za Vas - rekao je, predajući joj zapečaćeni
pergament.
Ostavivši Stephena koji se meškoljio iza nje, vratila se u spavaću sobu pa
je okrenula leđa vratima i slomila pečat. Našla je dva pisma, jedno umotano
u drugo. Brzo je pročitala skrivenu poruku, svjesna da mora hitno postupati.
I nadstojnica samostana primila je vijest o skorom dolasku francuske
vojske.
Činilo se da Catherine pomaže sam Bog. Čim je tajno pismo kroz prorez
na haljini ubacila u malu kesu što ju je nosila ispod, u privatne je odaje
nahrupio William.

125
 Kad mu se pridružila, u ruci je nosila drugo pismo. Osjetila je prilično
zadovoljstvo kad je primijetila da ni njezin muž nije spavao ništa bolje od nje.
- Edmund mi je rekao da si primila poruku - počeo je bez pozdrava, a onda
je ispružio ruku da uzme pismo.
- Poslala ju je nadstojnica Talcott - hladno je odgovorila i spustila mu
pismo u ruku.
Ako se iznenadio vidjevši da Catherine govori istinu, nije to pokazao.
- Kao što vidiš, gosparu mužu, nadstojnica se nada da čuje ubrzo posjetiti.
Prošlo je već neko vrijeme otkako... - samo je nakratko zastala - ... Otkako sam
je posjetila.
- Možda bi ti koristilo da neko vrijeme provedeš na koljenima, zajedno sa
svetim ženama - grubo primijeti William. Suzio je oči i upro joj kažiprst u
prsa. - No izvan ovih zidova nećeš izaći ako te ne pratimo ja ili Edmund
Forrester. Neću dopustiti da se moja žena iskrada na bludne sastanke.
Prije nego što se Catherine snašla, između njih je stao Stephen.
- Ne govorite tako zlobno o njoj! - povikao je.
Williamove oštre riječi Catherine su povrijedile i ponizile, ali zbog
Stephenova jalova viteškog držanja našla se na rubu suza.
- Stephene, danas ću tvoju pratnju poslati kući - hladno će William. - Idi
ili ostani, kako hoćeš.
Rekavši to, okrenuo se i dugim koracima izašao iz prostorije.
Stephenova svijetla koža zacrvenjela se, a njegove duboke smeđe oči
zadobile su izraz smetenosti i povrijeđenosti.
- William želi da ostaneš - umiri ga Catherine dotaknuvši mu ruku. - Sad
je naprosto ljut.
Dječak slegne ramenima i sagne glavu.
Obuhvatila mu je obraze dlanovima i pogledala ga u oči. - Dok sam ja
ovdje, imat ćeš dom u dvorcu Ross - ustvrdila je. - Želim da si ovdje, a i Jamieju
je drago.
- Radije bih se sučelio s Williamovom ljutnjom nego s majčinim
razočaranim izrazom lica - izjavi Stephen, pokušavši se nasmiješiti. - Tu ženu
nije uputno naljutiti.
Catherine mu uzvrati osmijeh. - Drago mi je što ćeš ostati, iz kojeg god
razloga.
- Edmund mi je objasnio zašto je William tako ljut na Vas. - Dječak je
skrenuo pogled na stranu i malo se zacrvenio. - Moj brat je budala, a to ću mu
i reći.
Njegovu sugovornicu nije začudilo što Stephen zna više nego što bi
trebao.

126
 - Dakle, za mene bi ubijao i zmajeve - rekla je, jer dirnulo ju je dječakovo
slijepo povjerenje u nju. - Hvala ti na ponudi, ali mislim da mi ne možeš
pomoći da urazumim tvog brata.
- No svakako mogu nešto učiniti za Vas. Izvršio bih sve što kažete.
Suzila je oči i razmislila.
- Da, Stephene, ima nešto.
Jedan sat kasnije ljudi iz Stephenove pratnje izjahali su iz dvorca i pošli
prema sjeveru, a William nije znao da nose Catherineinu poruku kraljeviću.
Kad je Harry odnio pismo kralju, vladar mu ga je istrgnuo iz ruke, a onda je
poruku razderao na komadiće i bacio ih sugovorniku u lice.
- Očekuješ li da ću svoju vojsku prebaciti preko cijele Engleske samo na
temelju ženskog naklapanja? - ljutio se.
Za nekoliko dana kralj će gorko zažaliti što to nije učinio.

127
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

C atherine tri dana nije dolazila za stol, a William je znao da svi u dvorcu
govore da je među njima došlo do raskola. Sudeći po tome kako su ga
članovi posluge pogledavali kad su mislili da ih ne vidi, očito su držali da je
ravan zadrtom zločincu. S druge strane, njegovim vojnicima bilo je
neugodno, a čak ga je i Edmund izbjegavao pogledati u oči.
Stephen se u tome do te mjere slagao s poslugom da je glasno zagovarao
Catherine, a korio Williama, koji dječaku nije mogao zamjeriti što je
budalasto odan njegovoj supruzi. Čak i nakon što ju je zatekao kako se s
trubadurom skriva u mraku, Williamova žudnja za Catherine nije izgubila na
žestini. Noću je ležao budan jer ju je neizdrživo vruće želio. U tim trenucima
mogao bi prisegnuti da je čuje kako diše pokraj njega.
Čak bi i danju samoga sebe uhvatio kako zamišlja da mu Catherine niže
poljupce niz tijelo, ili bi se sjetio kako joj je zastao dah kad je ušao u nju.
Obuzeo ga je takav osjećaj izjalovljenosti da se pobojao da će ubrzo poludjeti.
Sebi je govorio da bi je mogao posve opravdano ponovno odvesti u
postelju. Bila mu je žena, što znači da je u njihovu odnosu vladalo
supružničko pravo i dužnost! Čovjek treba nasljednika, a pobožna osoba
mora izbjegavati grijeh preljuba, razmišljao je. Ako ne želi ponovno živjeti
kao neženja, mora poći u postelju sa svojom ženom.
Ako je htio biti pošten, morao je sam sebi priznati da mu ne nedostaje
samo vrijeme koje su provodili u postelji. Zbog njezina odsustva za stolom,
pokraj sebe je osjećao prazninu, a čeznuo je i da je čuje kako se smije
Jamiejevim nepodopštinama i Stephenovim šalama. Tuga bi ga prožela i kad
bi pomislio na njihova duga jahanja.
Sve mu je to uvelike nedostajalo.
Na kraju ga je puka žudnja prisilila da u pola noći dođe do njezine
postelje. Iako je ležala posve mirno, bio je siguran da je budna.
- Možeš me odbiti - počeo je, a u mraku mu je glas bio čvrst i jasan. Dok je
čekao njezin odgovor, kroz golo tijelo strujala mu je napetost. Imao je dojam
da mu se zategnuo svaki mišić, a njezina šutnja dovoljno mu je rječito
odgovorila.
Kad je podigao pokrivač da se uvuče pokraj nje, nije ni prosvjedovala ni
vikala. Osjetio je da se pomaknula na postelji, a onda je začuo tiho šuštanje

128
kad je na pod pala tunika što ju je nosila. Okrenuo se prema njoj i napokon je
njezino golo tijelo osjetio uz svoje.
Smještaju je zagrlio, a ona se svakim dijelom svoga tijela pripila uz njega.
Prelazio joj je rukama po koži, dok joj je istodobno ljubio kosu, lice i vrat.
Preokrenuvši je na leđa, zario je glavu među njezine dojke i udisao miris.
Sisao joj je najprije jednu, a onda drugu, sve dok nije počela ubrzano disati.
Prazninu što je zjapila u njemu pokušao je ispuniti strašću, doticanjem
njezine glatke kože, mirisom njezine kose i osjećajem da mu njezino tijelo
odgovara. Nešto ga je gonilo da je posjeduje na sve moguće načine, pa se tako
povukao nadolje da mu se lice našlo među njezinim nogama.
Više nije mario je li to grijeh. Okusio ju je, jer to je želio od samog početka.
Kad je začuđeno dahnula, još jače ju je uhvatio za butine. Ako ga Catherine u
tome želi zaustaviti, morat će prosvjedovati glasnije i odlučnije. Nijedna
druga žena nije imala takav okus i nije tako mirisala. Lizao je, sisao i u nju
uvlačio prst.
Previjala se i stenjala, ali bio je zadovoljan tek kad ju je natjerao da
uzvikne. Kad se tako oglasila, podigao se na koljena, uhvatio je za bedra i
privukao je k sebi, a onda je počeo utiskivati brzo i snažno, snažno i brzo, sve
dok obadvoje nisu povikali.
Dahćući, srušio se naprijed, oslonjen na ispružene ruke, a glavu joj je
položio na prsa.
Nisu izgovorili nijednu riječ.
Podigao se, a onda se iscrpljeno skljokao pokraj nje.
Mislio je da je mahnito vođenje ljubavi zadovoljilo bolnu glad u njemu, ali
kad mu je prstima ovlaš prešla preko obraza, uvidio je da nije tako. Od nje je
tražio mnogo više, ali nije vjerovao da će mu to i dati.
Ležao je na leđima i zurio u mrak. Bio je gotovo siguran da je njezin strali
u prvim danima braka bio stvaran. Alije li u sljedećim tjednima samo glumila
nježnost? Je li...?
Htio je ustati i vratiti se u svoju postelju, ali pomaknula se pokraj njega.
Ostao je bez daha kad je ruku položila na njegov ravan trbuh. Nagnula se nad
njega, a kosa joj je klizila po njegovoj koži.
Ponovno se posve izgubio.

***

Nije dolazila u njegovu postelju kao što je nekoć običavala, nego je on svake
noći dolazio k njoj, pa bi tiho i pomamno vodili ljubav protkanu potrebom,

129
žudnjom i ljutnjom. Poslije bi odlazio od nje, jer nije mogao ni zamisliti da
prisno spava s njom.
Iako ga je svake noći puštala u postelju, danju ga je izbjegavala. I protiv
svoje volje, cijeli dan bi je tražio pogledom. Samo ju je letimično viđao kad je
izlazila iz sobe, kad je sa Stephenom šetala po bedemima ili s Jamiejem trčala
preko vanjskoga dvorišta.
Bilo mu je jasno da takvo što neće moći potrajati.
Kad se ponovno nije pojavila na doručku u dvorani, zaključio je da je
dosta. U privatne se odaje popeo preskačući po dvije stube, a onda je zastao
pred zatvorenim vratima njezine spavaće sobe pitajući se što tu zapravo radi.
Nije znao može li joj vjerovati, jesu li njezini osjećaji nepatvoreni. Neugodna
istina bila je da je unatoč svemu tome s nepromjenjivim žarom želio da njihov
odnos ponovno postane onakav kakav je bio prije.
Kroz vrata je čuo da Catherine duboko kašlje, a kad ih je otvorio, zatekao
ju je kako povraća u umivaonik. Obrisala je usta komadom tkanine i
podignula pogled. Uznemirio se, jer kad ga je ugledala, u očima joj se pojavila
bojazan.
- Jesi li bolesna? - upitao je, stojeći na vratima.
- Nije to ništa. Samo sam pokvarila želudac.
Bijes je ishlapio iz njega. Doimala se vrlo krhko i bespomoćno, ispod
spavaćice su joj virili vitki gležnjevi i mala stopala. Unatoč svemu, prožeo ga
je osjećaj nježnosti.
Uzeo joj je umivaonik i ručnik, pa ih je odložio, a onda ju je uhvatio za
ruku i počeo: - Catherine, želim da mi...
Prije nego što je dospio još nešto reći, čuli su da netko snažno kuca na
vrata privatnih odaja.
- Što je? - povikao je William, ljutito požurivši prema vratima.
Na njegovo iznenađenje, pred vratima nije čekao sluga, nego jedan od
njegovih ljudi, koji mu se obratio zadihan od trčanja.
- Gospodaru FitzAlane, primili smo izvješće da su Francuzi iskrcali svoje
snage.
- Što još znate? Gdje su?
- Iskrcali su se u Milford Havenu - glasio je odgovor. - Golema nevolja,
gospodaru! Francuzi su zauzeli sve dvorce u Haverfordwestu, Cardiganu,
Tenbyju i Carmarthenu, a sad na jugu Walesa navaljuju prema Cardiffu.
- Bože na nebesima - uzvikne William - kralj i njegova vojska su na
sjeveru!
- Rekli su mi da su glasnici na putu za London, a idu i kralju.

130
 - Moramo požuriti da budemo u pripravnosti kad nas kralj pozove -
zaključi William. Pošao je za vojnikom. Ono što je htio reći Catherine morat
će pričekati.

***

U dvorcu se sve uskomešalo, jer ljudi su se spremali otići u rat. Kad se dvije
vojske susretnu, razvit će se velika bitka, tako da će William većinu vojnika
povesti sa sobom. Srećom, dvorac Ross može braniti i manji broj ljudi.
Najozbiljnija prijetnja bila je opsada, no William se uvelike potrudio osigurati
dovoljne zalihe.
Čim kralj primi te vijesti, s vojskom će požuriti na jug. Plemićima iz
pograničnog područja poručit će gdje će mu se pridružiti, pa će se svi sučeliti
s neprijateljem.
Poziv će doći ubrzo - već sutra.
Za vrijeme večere zamolio je Catherine da ne ode na spavanje, nego da ga
pričeka. Nije znao je li moguće da se potpuno pomire, ali nadao se da će prije
odlaska s njom postići neku vrst sporazuma. Imao je mnogo posla, pa je bilo
kasno kad se napokon popeo do njihovih odaja.
Pronašao ju je kako spava na prozorskoj klupici u privatnim odajama, a
svijeća na stolu gotovo je dogorjela. Privukao je stolčić, sretan što mu se
pružila prilika da je neopazice promotri.
Pogledom je prešao preko nje, počevši od njezine sjajne kose i profinjenih
crta lica. Grlo mu se stegnulo dok joj je gledao oble dojke, struk, bokove i dugi
obris nogu, a kad mu je pogled dospio do malih, ljupkih stopala, iznenada su
ga zapekle oči.
Što će joj reći? Nije znao, ali njihov odnos ne smije ostati onakav kakav je
sada. Uhvatio ju je za ruku i pomilovao je palcem, a ruka joj je bila tako mala
da se osjetio zaštitnički.
Kapci su joj zatitrali pa je otvorila oči.
- Smiješila si se u snu - rekao je. - Što si sanjala?
- San što ga često sanjam o nečemu što se davno dogodilo - odgovorila je,
tek napola budna.
- Ispričaj mi.
Sjela je uspravno i prošla prstima kroz kosu. Sad se posve razbudila, pa
ga je nepovjerljivo pogledala i odmahnula glavom. - Samo ćeš se razljutiti.
- Molim te, želim čuti.
Nakon što ju je neko vrijeme poticao i uvjeravao je da se neće ljutiti,
popustila je.

131
 Imao je dojam da mu je srce poskočilo i preokrenulo mu se u prsima kad
je počela pričati da je s nekim izjahala noć prije vjenčanja s Rayburnom.
- Neki mladić spavao je u štali, pa je pošao sa mnom. - Živčano je pogledala
Williama i dodala: - Bio je to častan mladić, koji me želio zaštititi.
Kimnuo je glavom, pa ju je to očito ohrabrilo, a on je šutio i pustio je da
priča.
Na kraju je čeznutljivim glasom izjavila: - Te noći istodobno sam se
osjećala sigurno, sretno i slobodno.
Progutao je knedlu koja mu je zastala u grlu, jer požalio je što joj više
nikad nije ulio taj osjećaj.
- Često sam sanjala o toj noći - priznala je, zagledavši se u daljinu. - Čini
se da mi taj san dolazi kad sam zabrinuta ili nesretna.
Sad se još gore osjećao, jer je znao da je noćas nesretna upravo zbog
njega.
- Je li taj san uvijek isti? - upitao je. - Sanjaš li sve to onako kako se te noći
dogodilo?
Spustila je pogled na ruke i nije smjesta odgovorila. - Da, tako sam sanjala
sve do ove noći, ali ovaj put se u mom snu taj mladić pretvorio u tebe.
Imao je dojam da mu je srce stisnula snažna šaka. Uhvativši je za obje
ruke, upitao je: - Sjećaš li se u čijoj je službi bio taj mladi vitez?
Istrgnula je ruke iz njegovih. - Pojurit ćeš u potjeru za njim i prijetiti da
ćeš ga ubiti, je li?
- Časna riječ, neću.
Očito mu je vjerovala na riječ, jer je rukom podbočila bradu i zastala da
razmisli. - Sigurna sam da mi je rekao... Obavljao je zadaću za neku važnu
osobu... - Raširila je oči: - Ta je osoba bio Northumberland!
- Da, bio je.
Dugo je zurila u njega, a u očima joj se oblikovalo pitanje.
- Kosa mi je onda bila duža, a nosio sam i bradu - izjavio je tiho. - U to
doba bio sam ponosan što mi raste brada, pa je to nadjačalo moje
negodovanje, jer bradat sam bio vrlo nalik na Napržicu.
Od čuđenja je otvorila usta.
- To si bio ti?
Potvrdno je kimnuo glavom.
Pažljivo ga je motrila suzivši oči. - Istina, zbog brade i mraka samo sam
nejasno vidjela lice tog čovjeka - rekla je polako - ali razlika nije samo u
pojavi.
- Promijenio sam se? - upitao je, iako nije bio siguran da želi čuti što će
mu Catherine reći.
132
 - Sad si navikao zapovijedati i to je vidljivo - odgovorila je nesigurnim
glasom. - U to vrijeme bio si... Imao si... Više povjerenja.
- Kako to misliš?
Oklijevajući, ugrizla se za usnicu.
- Možeš mi reći - navaljivao je.
- Nisi me poznavao, ali ipak si s povjerenjem prihvaćao sve što sam
govorila.
U očima joj je vidio da je povrijeđena i da ga optužuje.
- Mislio sam da si zaboravila tu noć. - Činilo mu se da će mu srce iskočiti.
- I ja sanjam o tome, ali u snovima te uvijek spašavam. - Dok joj je to
priznavao, osjećao se ranjivo, ali prisilio se da nastavi: - Korio sam samoga
sebe što ti te noći nisam nekako pomogao. Mislim da me i zbog toga taj san
nije ostavljao na miru.
- Nisi mogao znati da će me Rayburn zlostavljati - rekla je bez ikakva
oklijevanja. - Ništa nisi mogao učiniti. Rayburna je odabrao kralj.
Slegnuo je ramenima. Obziri zbog određenih prilika čovjeka ne
oslobađaju obveze da časno postupi.
- Kako dugo već znaš da sam ja ta djevojka? - upitala je, a sad joj je u glasu
primijetio određeno nezadovoljstvo. - Jesi li to znao i prije nego što si došao
preuzeti dvorac Ross?
- Nisam znao sve dok te nisam vidio na pomičnom mostu. - Zatvorio je oči
prisjetivši se kako je na konju dojahao do nje, i to u naletu ljutnje. - Onda kad
si se onesvijestila.
Neko vrijeme su šutjeli, jer se svatko zadubio u svoje misli.
- Nisam te sanjao samo zbog osjećaja krivice. - Htio joj je reći baš sve prije
nego što ode u bitku. - Bilo je drugih žena, ali od one noći kad smo jahali na
mjesečini, želio sam samo tebe.
Bilo mu je teško to priznati. Očekivao je da će biti zadovoljna kad to
dozna, ali zadobila je turoban izraz.
- U ova dva tjedna povremeno sam vjerovala da ti je stalo do mene. -
Uzdahnula je i odmahnula glavom. - Ali nikad nisi mario za mene, nego si bio
zaljubljen u djevojku iz sna.
Večeras joj je došao u nadi da će premostiti napuklinu između njih. Iako
je sumnjao u to, ipak je došao. Priznao je da ju je godinama želio i da je sanjao
o njoj, no ipak je sve to odbacila kao posve bezvrijedno.
- Povrijedio si me gore nego što je to Rayburn ikad učinio – izjavila je.
Ništa što je mogla izgovoriti ne bi ga iznenadilo i uvrijedilo više od tih
riječi.
- Nikad nisam podigao ruku na tebe - odbrusio je.

133
 - Rayburn je udarao moje tijelo, ali nije mi mogao dotaknuti srce. Bio je
predvidljivo okrutan i nikad mu nisam smjela vjerovati. - Dok je govorila,
netremice ga je motrila, a pogled joj je otkrivao da je povrijeđena i ljuta. - Ali
ti, Williame, najprije si ljubazan prema meni, pa ti povjerujem, a onda bjesniš
na mene. Doveo si me do toga da sva bridim od tvoje nježnosti - nastavila je,
a glas joj je zadrhtao - no onda si mi došao samo s požudom, pa si me uzeo, a
kad si me ostavio i otišao, osjećala sam se usamljenije nego ikada prije.
- Mogla si me odbiti - prošaptao je kao da se guši. - Rekao sam ti da to
možeš učiniti. - Bila mu je to jedina obrana.
- Nedostajao mi je tvoj dodir - priznala je, nasmiješivši se ljupko, ali i
gorko. - Svaki put sam se nadala da će te ono što radimo ponovno dovesti
bliže k meni, da će između nas sve biti kao prije.
William je pokrio lice rukama, osjećaji su ga svladali, a kad je čuo da
Catherine ustaje, spustio je ruke i pogledao je.
- Sad bi me netko trebao spasiti od tebe, Williame, jer mi slamaš srce -
kazala mu je, a oči su joj bile vlažne od suza što ih nije prolila. - Donio si mi
jad kakav mi Rayburn nikad nije mogao nanijeti.
Zgrabio ju je za ručni zglob kako bi je spriječio da ode.
- Od svega srca mi je žao što sam te povrijedio - rekao je molećivo. - Žao
mi je zbog svega toga.
- Nisi mi vjerovao ni kad sam te pokušala upozoriti da će se Francuzi
iskrcati - podsjetila ga je gorkim glasom kao da mu predbacuje, ali nije mu
bilo krivo što ga kori, jer samo je želio da ostane.
- Trebao sam te poslušati. - Činjenica da joj je trubadur donio vijesti o
početku rata nije značila da je pritom nije pokušao zavesti, ali William to nije
glasno izgovorio. - Molim te, Catherine, ne želim otići dok su između nas te
tužne zadjevice.
Nije trebao ni reći da postoji mogućnost da se ne vrati iz bitke, jer ona je
to znala. Nije bilo pošteno što će na taj način izazvati njezinu sućut, ali bio je
previše očajan da bi mario za to. Među njima je samo želio uspostaviti
nekadašnju bliskost i radost. Nije bila poput drugih žena, a ni poput njegove
majke. Ako uspije usrećiti Catherine, ona ga neće ostaviti.
Njezin dlan pritisnuo je na svoj obraz. - Znam da noćas ne mogu sve to
ispraviti - rekao je, gledajući je - ali možeš li se barem ove noći pretvarati da
si mi oprostila? Ne možemo znati kad ćemo ponovno zajedno provesti noć.
Kad joj je poljubio dlan, zatvorila je oči kao da se priprema za nešto.
Zagrlivši je oko pasa, naslonio je glavu na nju.
- Obećavam da ću, kad se vratim, biti bolji muž - rekao je posve uvjereno,
cijelim srcem.

134
 Prošla mu je prstima kroz kosu, a onda mu je poljubila vrh glave.
Preplavila ga je radost, jer u tom trenutku njezino iskazivanje naklonosti
djelovalo mu je gotovo čudesno.
Znao je da je ne smije ponovno razočarati.
Ustao je i podigao je u naručje. Motrio joj je lice čekajući odgovor, a kad
je poslije duge stanke kimnula, odnio ju je u svoju spavaću sobu, jer bojao se
da se ne predomisli.
Danas će je uzeti s nježnošću koja će joj, kako se nadao, početi iscjeljivati
srce.
Posjeo ju je na rub kreveta, a onda je upalio samo jednu svijeću. Kad je
sjeo pokraj nje, odmaknula se, pa se nisu doticali. Uvidio je da će se morati
istinski potruditi da ponovno stekne njezino povjerenje.
Okrenuo ju je od sebe i počeo joj trljati vrat i ramena. Njezini mišići bili
su mu napeti pod rukama, pa ih je obrađivao dok nije osjetio da se opustila.
Ljubio joj je krivulju vrata, a kad je došao do uha, prošaptao je: - Udovolji
mi i legni, Kate.
Dopustila mu je da je polako potrbuške spusti na postelju.
Raspleo joj je pletenicu, a onda je provukao prste kroz duge, svilenkaste
pramenove. Kao i uvijek, očarala ga je množina zlatnih preljeva u kojima se
odražavala svjetlost svijeće. Uklonivši joj kosu na stranu, nagnuo se i
pritisnuo joj usnice na obraz.
Vrhovima prstiju trljao joj je tjeme i sljepoočnice sve dok nije zatvorila
oči, a onda joj se spustio do ramena i leđa pa je lagano pritiskivao kroz tanku
spavaćicu. Kad je stigao do njezinih prstiju, ruke su joj se već posve opustile.
- Je li ti hladno? - upitao je i nasmiješio se kad je samo nerazgovijetno
progunđala.
Onda je pozornost posvetio njezinim stopalima, pa je prvo trljao tabane,
a onda i svaki prst posebno. Kad je izvila usnice, bilo mu je jasno da uživa u
njegovim postupcima. Nogu joj je svinuo tako da joj je stopalo počivalo na
njegovim prsima dok joj je masirao nožni list. Zastavši, izljubio joj je stopalo
i nožne prste, a onda joj je jezikom prešao duž tabana.
Položio joj je nogu na postelju i počeo joj ljubiti udubinu s druge strane
koljena, a istodobno joj je spavaćicu povukao preko bedara.
U sobi je bilo toplo.
Na čelu mu je izbio znoj dok joj je trljao butine. Ruke su mu se polako, ali
neprestano penjale, a kad je došao do mjesta gdje joj se noga spajala s guzom,
jezikom je prešao preko te zamamne obline. Kad je u znak odgovora
zadrhtala, blago ju je ugrizao jednom, a onda i drugi i treći put.

135
 Podigao je glavu i stresao njome kako bi se podsjetio da sve to radi kako
bi njoj bilo ugodno. Pokušao je sporije disati.
Još odlučnije vratio se onomu što je želio postići. Dok joj je spavaćicu
povlačio nagore, pomogla mu je podignuvši kukove, a onda i gornji dio tijela
i glavu. Napokon je pred njim ostala potpuno gola.
Neka mi se Bog smiluje, moja žena je prekrasna!, pomislio je.
Njegova žena.
Opkoračio ju je kako bi joj trljao leđa. Polako i temeljito prelazio je svaki
centimetar kože. Onda joj je prstima prešao preko leđa, praveći male
krugove. Osjećao je da mu ud postaje sve tvrđi od očekivanja, jer se rukama
sve više približavao zamamnom mjestu, sve dok mu prsti najzad nisu sa
strane dotaknuli mekanu oblinu njezinih dojki.
Osjetivši da se na njegov dodir promeškoljila, tako je stisnuo vilicu da ga
je zaboljela. Želio je u rukama osjetiti njezine dojke, a pod dlanovima
ukrućene bradavice.
Duboko je udahnuo.
U nadi da će se moći svladati, naslonio se na podlaktice da je poljubi u
vrat, no prsa su mu se očešala o njezina leđa pa je njime prostrujao nalet
vruće žudnje. Čvrsto je stisnuo oči kako bi suzbio poriv da svoj ud, koji je
pulsirao, protrlja o njezinu zadnjicu. Da je to učinio, nikako ne bi ustrajao i ne
bi dospio učiniti sve što je htio.
Poduže je ostao nagnut nad njom, dišući teško i brzo. Bio je u stanju
misliti samo na to kako joj podiže kukove i otraga ulazi u nju.
Kad se preokrenula da ga pogleda, otvorio je oči. Smiješila se kao da se
zabavlja, a to mu je govorilo da Catherine vrlo dobro zna na što njezin muž
misli. Oči su joj zasvjetlucale kad ga je ukorila odmahnuvši glavom, a on je bio
sretan što kod nje vidi naznaku one zaigranosti kakvu je nekoć pokazivala u
postelji.
- Da, to je previše i prebrzo - složio se. Prenaglašeno je uzdahnuo, pa se
srušio pokraj nje i uzeo je u naručje.
- Lijepo je što sam ovdje s tobom i što to radimo - prokomentirao je i
poljubio joj vrh nosa.
- Mmm - glasala se, još se više priljubivši uz njega.
Poljubila ga je otvorenim ustima, pa je gotovo zaboravio i kako mu je ime.
Dok su se ljubili, ruka mu je skliznula među njezine noge, a kad je osjetio da
je vruća i mokra, ostao je bez daha. Učinilo mu se da će umrijeti od želje, a
ona se priljubila uz njega kao da se želi stopiti s njegovim tijelom.
Ne pomaknuvši ruku s nje, premjestio se malo niže na postelji kako bi
mogao staviti usta na njezinu dojku, a kad je to učinio, čuo je da je oštro
udahnula. Volio je slušati zvukove koje je ispuštala dok je uživala. Polako je u
136
nju uvlačio prst i izvlačio ga, dok joj je istodobno jezikom prelazio po
bradavici, slušajući njezino disanje.
Činilo mu se da mu srce tuče u ušima dok je sve jače sisao, a ona je stenjala
i trljala se o njegovu ruku. Isprva se nije osvrtao što mu je pritiskala ramena
kao da ga potiče da nešto učini, jer svakako je htio da Catherine prvi vrhunac
iskusi prije nego što on uđe u nju, ali je ustrajala, pa joj je udovoljio.
Nagnuvši se nad nju, udijelio joj je dugi, mokri poljubac, a kad je oko njega
obavila noge, izgubio je bitku sa samim sobom i snažnim naletom skliznuo
duboko u nju.
Dobri Bože!, pomislio je. Njime je prostrujao plamen koji ga je zaslijepio
i učinio da zadrhti, pa se jedva suzdržao da smjesta ne prospe sjeme. Kad je
pronašao njezina usta, jezici su im se sljubili dok se u njoj pomicao naprijed i
natrag, polako koliko je mogao podnijeti.
Pojačala je pokrete, ali on nije mogao ispustiti ni glasa kako bi je upozorio
da mora prestati. Bila je nepopustljiva, a to je kod nje uvijek volio. Izvila se na
leđima i pustila da joj glava padne preko ruba postelje. Ubrzano je disala, a
on je osjetio kako se steže oko njegova koplja.
Onda ga je uzvikom pozvala po imenu. Bila je njegova, njegova!
Dok su mu u ušima odzvanjali njezini povici koji su ga poticali, ponovno i
ponovno se zabijao u nju sve dok više nije ni čuo ni vidio ništa osim takvog
rasprskavanja da mu se činilo da će umrijeti.
Jedva se mogao suzdržati da se svom težinom ne sruši na nju. Teško je
disao i kupao se u znoju, a glave su im u postelji bile jedna pokraj druge.
- Bože na nebesima, što si mi učinila, Catherine?
Kad ju je čuo kako se tiho smijulji, preplavio ga je val nježnosti. Koliko je
već dugo nije uspio potaknuti da se nasmije? Ležeći pokraj nje, privukao ju je
u naručje, a onda je zario lice u njezinu kosu.
- Da barem ne moram tako brzo otići od tebe - prošaptao je.
Bit će mu potrebno više vremena da izliječi i nju i sebe. Pomalo očajan, te
noći se ponovno i ponovno okretao k njoj, a na vrhuncu strasti Catherine mu
je rekla da ga voli.
No William još nije mogao glasno priznati svoju ljubav prema njoj, iako
joj je to pokušao pokazati svakim svojim dodirom.

137
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

L judi iz dvorca Ross skupili su se blizu ulaza, a oklopi su im se presijavali

u jarkom sunčevu svjetlu kakvo se posvuda razlijeva u kolovozu. Rukom
zaštitivši oči od sunca, Catherine je promotrila svakog čovjeka posebno i za
sve njih se pomolila da se sretno vrate.
Prije jedan sat stigle su vijesti da se engleskoj granici približavaju dvije
vojske, francuska i velška, i da stupaju prema Worcesteru. Glyndwrov potez
bio je istodobno neočekivan i sjajan. Ako uspije makar i privremeno zauzeti
koji grad, zadat će razoran udarac engleskom ponosu. Kralj Henry ne bi si
mogao dopustiti takav poraz, jer i sad je jedva držao prijestolje koje mu je
izmicalo.
Zatečen, kralj je sa svojom vojskom preko cijele Engleske žurio na sjever
da spasi Worcester, pa je Williamu i ostalim gospodarima iz pograničnih
područja zapovjedio da ga ondje dočekaju sa svojim vojnicima. Ako Henry
uspije na vrijeme stići do Worcestera, ondje će se zavojevači i branitelji
sukobiti i doći će do velike bitke.
Catherine je progutala knedlu i pokušala zatomiti suze. Jedna noć nije bila
dovoljna da njih dvoje ponovno uspostave bliskost kakvu su nekoć dijelili.
Nije mogla tako brzo zaboraviti da ju je duboko povrijedio, a nije vjerovala ni
da je nadišao nepovjerljivost što ju je osjećao prema njoj, no ipak je to bila
čarobna noć koja ju je ispunila velikom nadom.
Primijetila je da Edmund razgovara s nekoliko ljudi.
- Zašto ne nosi oklop? - upitala je Williama, čvršće ga stisnuvši za ruku.
- Edmund će ostati ovdje s malim brojem vojnika - odgovori William. -
Glyndwrova vojska se brzo kreće, jer se nadaju da će zauzeti Worcester prije
nego što do njega stigne kralj. Gotovo nema opasnosti da će napasti ovaj
dvorac, no ne može ostati posve bez obrane.
- Mene su mnogo puta ostavili da upravljam dvorcem - reče mu
Catherine. - Edmunda Forrestera ovdje ne trebam i ne želim.
William prođe rukom kroz kosu, doimajući se kao da mu je neugodno. -
Siguran sam da si dobro upravljala, ali Edmund ima višegodišnje iskustvo u
borbi.
Taj razlog nije ju se dojmio, pa je to i pokazala.
- Edmunda sam upozorio da ga neću zadržati u svojoj službi ako te i
najmanje uvrijedi. - Držeći joj lice među dlanovima, poljubio ju je u čelo. -
138
Molim te, Catherine, ne želim se na odlasku svađati s tobom. Moram se
usredotočiti na ono što je preda mnom, a spoznaja da te čuva moj najbolji
čovjek bit će mi od velike koristi u tome.
Više to nije spominjala, jer može biti opasno ako borcu za vrijeme bitke
nešto odvlači pozornost. Iz istog razloga čekat će da se William vrati pa će mu
tek onda reći da je trudna.
Iza njih se pojavio Stephen, s Jamiejem za petama.
- Kad si bio moje dobi, već si se borio sa Škotima - predbacio je Stephen
Williamu, a oči su mu ljutito sjale. - Postupaš sa mnom kao s djetetom.
Zgrabivši ga za ruku, Catherine ga je povukla na stranu da je njezin muž
ne čuje.
- Potreban si mi ovdje kad William ode - rekla mu je tiho i odlučno. -
Nemoj me napustiti. - Gledala ga je u oči dok se nije uvjerila da ju je ozbiljno
shvatio.
Kad se vratila Williamu, prošaptao joj je u uho: - Što si učinila, jesi li tom
dječaku obećala da ćeš se udati za njega ako se ne vratim? Sav se napuhnuo,
poput pauna! - Stisnuo joj je ruku. - Što god da si mu rekla, zahvalan sam ti.
Vojnici su uzjahivali pa je William još jednom bacio Jamieja u zrak i
razbarušio mu kosu, a onda se okrenuo da pozdravi Stephena. - Čuvaj ih,
brate - rekao je, glavom pokazavši na Catherine i Jamieja.
Naposljetku je zagrlio svoju ženu i pred svima je strasno poljubio u usta.
Uzjahao je. - Ovdje ćeš biti sigurna - rekao je spustivši pogled na nju. -
Obećavam ti.
- Obećaj samo da ćeš nam se vratiti.
- Ne brini se zbog mene - odgovorio je, široko se nasmiješivši. - Uvijek ću
ti se vraćati, Kate, uvijek.

***

Svi koje su ostavili u dvorcu Ross čekali su vijesti. Najprije su čuli da je kralj
Henry stigao u Worcester prije nego što bi itko mislio da je moguće, ali nije
došao ni trenutak prerano. Nakon što se pojavio, dvije velike vojske
izjednačile su se po snazi.
Dok su zapovjednici mozgali o tome što učiniti, pojedini vitezovi
održavali su dvoboje na polju između sukobljenih strana, no to nije imalo
drugu svrhu nego da razbije dosadu, jer ulozi su bili preveliki da bi o njima
odlučivala viteška nadmetanja.
Dani provedeni u iščekivanju produžili su se, a u Catherine je rasla
napetost, jer bojala se ishoda bitke. Smetalo joj je i to što ju je Edmund svlačio

139
pogledom svaki put kad bi naletio na nju, no pazio je da joj se uljudno obraća
i u svemu joj je iskazivao poštovanje.
Još ju je proganjalo neugodno sjećanje na trenutke kad ju je u privatnim
odajama satjerao u kut. Ne bi se usudio povrijediti je, ali nije htjela ponovno
ostati nasamo s njim. Do toga vjerojatno neće ni doći, jer sad je uza se imala
Stephena.
Dječak je ozbiljno shvatio Williamov nalog da čuva Catherine. Prve noći
zatekla ga je kako spava pred vratima njezine spavaće sobe. Rekla mu je da
će pozvati služavku da ostane s njom u sobi i da će na vrata navući zasun, ali
to nije pomoglo. Tek kad je Stephenu pokazala da pod jastukom ima nož,
napokon je pristao vratiti se u svoju sobu.
- Danas bih voljela posjetiti nadstojnicu Talcott - izjavila je za ručkom,
odgurnuvši tanjur s hranom.
- Ja ću Vas pratiti onamo - ponudi joj Stephen.
Edmund odmahne glavom. - Ne znam je li to tvoj brat imao na umu kad
mi je rekao da osiguram prikladnu pratnju njegovoj gospi supruzi. Sam ću
Vas odvesti - obratio se Catherine - jer tako bi želio William. Danas u selu
moram obaviti neku zadaću, ali sutra ću Vas rado odvesti.
- Hvala - odgovorila je, pomislivši da je William Edmundu posebno
napomenuo da joj ugađa.
- I ja ću poći - javi se Stephen.
Edmund je primijetio da je dječak tvrdoglavo stisnuo vilicu, pa je slegnuo
ramenima. - Nijedan od mojih ljudi nije slobodan i ne može s nama, ali ionako
nam ne prijeti opasnost, jer cijela pobunjenička vojska sjatila se kod
Worcestera. Obadvoje ste dobri jahači, pa ćemo moći pobjeći ako bude kakvih
neprilika druge vrste.
Nožem je uzeo komad pečene svinjetine. - Ipak - dodao je, pokazujući na
nju vrškom noža dok je žvakao - s nama ne bih poveo Vašeg sina.
Iako je to vrlo nerado priznala, Edmund je imao pravo. Bilo je sigurnije
da Jamie ostane u dvorcu. Neka ga taj dan čuva dadilja.
- Jeste li jučer obavili posao u selu? - upita Catherine Edmunda. Sad kad
su bili na putu, mogla sije dopustiti prijateljsko ophođenje.
- Da - glasio je kratak odgovor.
Morala je priznati da je Edmund ozbiljno shvatio odgovornost zaštitnika.
Jahao je ispred nje i i oštro motrio, a glavu je neprestano okretao sjedne na
drugu stranu. Okrenuvši se u sedlu, vidjela je da Stephen, koji je jahao iza nje,
također pažljivo motri. Na sjeveru su dječaci već u ranim godinama naučili
motriti ne bi li opazili pljačkaše.
Kad su ujahali u šumarak, Catherine je žmirkala dok su joj se oči poslije
jarkog sunčeva svjetla privikavale na šumske sjene prošarane svjetlijim
140
mrljama. Nad glavama su im se širile krošnje poput zelenog svoda. Catherine
se nagnula unatrag i pogledom tražila ptice, kadli začu topot konjskih kopita,
a u sljedećem trenutku pred njih izbije šest konjanika koji su dojurili iza
zavoja.
Edrnund se okrenuo i povikao: - Što brže odjašite u dvorac! Zadržat ću ih
što duže budem mogao!
Catherine nije mogla odvojiti pogled od ljudi koji su galopirali prema
njima. Vidjela je da je Edmund konja potaknuo da im brže potrči ususret, a u
ruci je držao širok mač.
- Sad, Catherine! - poviče Stephen. Zgrabio je njezina konja za uzdu i
okrenuo ga, a onda ga je udario po bokovima, pa se životinja trgnula i otrčala.
Bacivši pogled preko ramena, vidjela je da se Edmund bori s dvojicom
napadača, dok su ostala četvorica s nesmanjenom brzinom projurila pokraj
mačeva koji su zveketali, a onda su se zaletjeli prema Catherine i Stephenu.
Prekasno je podbola konja. Kad je iz šumarka izletjela na otvoreno polje,
dva konja su dojurila do nje, svaki sjedne strane, zarobivši je između sebe, a
jedan .od jahača se nagnuo i zgrabio uzde njezine životinje. Iako je napadač
naglo zaustavio njezina konja, Catherine nije skidala pogled sa Stephena.
Jurio je preko polja, stekavši prednost pred progoniteljima. Hvala Bogu,
izmaći će im!, pomislila je, ali onda se dječak osvrnuo i ugledao je.
- Ne, Stephene, ne! - povikala je kad je okrenuo konja u širokom luku da
izbjegne dva napadača, a onda je pošao natrag prema njoj. Na njezin užas
mahao je mačem kao da se namjerava sukobiti sa svim protivnicima kako bi
je spasio.
Okrenula se crnokosom čovjeku divljega izgleda, koji joj je držao konja za
uzde. - Molim Vas, gospodine, nemojte ga povrijediti.
Čovjek kojemu se obratila škiljio je zbog sunca gledajući kako se Stephen
približava, ničime joj ne dajući do znanja da ju je čuo.
Očajna, okrenula se jahaču sa svoje druge strane. - Molim Vas, još je dijete.
Nasmiješio joj se. - Ako ga možete uvjeriti da spusti mač, obećat ću Vam
da neće nastradati.
Stephen je dojurio do njih, pa se čovjek koji je upravo govorio morao
obraniti od napada. Iako je dječak za svoju dob vješto baratao mačem, njegov
protivnik je lako izbjegavao udarce, dok je drugi, koji je držao Catherineina
konja, šutio i gledao ih, doimajući se ravnodušno.
- Gospo? - pozove konjanik koji se borio sa Stephenom. - Trebam Vašu
pomoć.
- Stephene, spusti mač! - uzviknula je.
Čuvši njezin uzvik, dječak ju je pogledao, a njegov protivnik iskoristio je
taj trenutak nepažnje da mu oduzme oružje.
141
 - Slušaj gospu, pa te nećemo ozlijediti - rekao je.
Stephen je rukom pošao prema bodežu što ga je nosio za pojasom, ali
jahač je predvidio taj pokret. Uhvatio je dječaka za podlakticu, a drugu rukuje
ispružio i Stephenu oduzeo bodež.
Još uvijek držeći dječaka, obratio se drugom napadaču: - Rhys, misliš li da
je to sve?
Čovjek kojega je nazvao Rhys očima je pokazao Stephenovu nogu, a na taj
nijemi znak onaj prvi pregledao je dječaku čizme. Oduzeo mu je skrivenu
oštricu, a onda je ponovno pogledao Rhysa, koji je kimnuo glavom, jer je očito
bio zadovoljan što je njegov prijatelj razoružao dječaka.
Ne osvrćući se na njih, Stephen se obrati Catherine: - Žao mi je što sam
Vas iznevjerio.
- Nisi mogao ništa više učiniti - odgovorila je. Čak i usred opasnosti
zaboljelo ju je kad je vidjela da se dječak doima snuždeno zbog poraza. - Ne
vjerujem da mi ti ljudi kane učiniti nešto nažao - dodala je, no požalila je što
je to izrekla pomalo nesigurno.
- Nikako to ne kanimo, draga gospo - javi se pristali čovjek koji je
razoružao Stephena.
Pridružila su im se i dvojica napadača koji su pošli u potjeru za dječakom,
a Catherine ih je sve pažljivo promotrila. Doimali su se kao da već dugo
putuju, ali im je odjeća bila otmjena. Nagađala je da su velški plemići. Ako ima
pravo, onda za nju vjerojatno namjeravaju tražiti otkupninu, a neće je silovati
ili ubiti.
- Vi ste velški pobunjenici? - upitala je.
- Da, upravo to, gospo FitzAlan - odgovorio je pristali konjanik.
Znali su tko je ona, a to je značilo da nisu slučajno naišli na nju i njezinu
pratnju, vidjeli da je otmjeno odjevena i da jaši dobroga konja, pa odlučili
iskoristiti priliku.
- Moje ime je Maredudd ap Tudor - njezin sugovornik se nakloni i pokaže
na dvojicu mladića koji su progonili Stephena: - Ovo su moja braća, Owen i
Maddog.
Oba mladića uljudno su kimnuli glavama. Catherine je među njima
primijetila obiteljsku sličnost, iako nijedan od njih nije bio tako zgodan kao
njihov poletni stariji brat.
Tudor? To ime je već čula, svakako ga je čula! Nisu li bliski rođaci Owaina
Glyndwra, pobunjeničkog vođe?
Onda se sjetila.
- Jeste li vi oni Tudori koji su oskvrnuli sveti Veliki petak, pa su upravo
toga dana zauzeli dvorac Conwy?

142
 - To su učinila naša starija braća - odgovori Maredudd, a ostala trojica su
se nacerila.
Neka mi se Bog smiluje, zarobili su me lukavi Tudori!, pomislila je.
- Nismo prekršili crkveni propis da se na taj blagdan ne smije prolijevati
krv - izjavi jedan od mlađih Tudora. - Čuvare dvorca smo zadavili - dodao je,
namignuvši.
U cijeloj Engleskoj pričali su o tom neočekivanom napadu. Pobunjenici su
lako zauzeli dvorac jer je cijela posada bila na misi u obližnjem selu.
- A čovjek koji drži Vašega konja zove se Rhys Gethin - nastavi Maredudd
Tudor.
Kad je čula to ime, Catherine je glasno dahnula i stavila ruku na prsa.
- Vidim da znate za njega - primijeti Maredudd, nasmiješivši se kao da se
zabavlja. - Onda će Vam biti jasno zašto ga zovemo „Gethin“. Na velškom to
znači „Burni“.
Rhys Gethin vodio je velške snage koje su prije tri godine izvojevale
veliku, krvavu pobjedu kod Bryn Glasa. Iako su sve okolnosti bile protiv njih,
Velšani su pobili gotovo tisuću i sto Engleza.
Pričalo se da su na kraju bitke borci na tom polju do koljena gacali u
engleskoj krvi.
- Čudi me da su tako važni ljudi pošli obaviti posve nevažnu zadaću -
primijetila je, pokušavajući pritom postići da joj glas ne drhti. Riskirala je i
bacila pogled na Stephena u nadi da joj neće proturječiti. - Bojim se da se
previše trudite za tako malen dobitak. Nije vjerojatno da će muž za mene
platiti veliku otkupninu.
Maredudd Tudor je zabacio glavu i nasmijao se. - Tako mi svega, gospo,
muškarac bi masno platio da mu se vrati tako lijepa žena. Ono što pričaju o
Vašoj ljepoti teško da...
- Dosta! - Rhys Gethin svojim dubokim glasom prekine Maredudda. -
Ovdje smo se predugo zadržali. Glyndwru smo potrebni u Worcesteru.
Rekavši to, dobacio je uzde Mareduddu, a onda je potjerao konja.
Mareddud je Catherineina konja privezao za svojega pa se uputio iza nje, a
slijedila su ga dva mlađa Tudora s kojima je bio i Stephen.
Catherine je preko ramena pogledala šumarak, u nadi da je Edmund
pobjegao.

***

Jahali su dva sata, zaustavivši se samo jedanput kako bi Catherine protegnula

noge i pomokrila se. Kad se počela spuštati večer, iz šume su se pojavile

143
skupine ljudi koje su im se pridružile. Sad je razumjela zašto engleski vojnici
tvrde da se Velšani pojavljuju i nestaju poput vilenjaka, i to uz pomoć čarolija.
U sumrak su se zaustavili u gustoj šumi kako bi se utaborili. Catherineine
noge bile su tako slabe da ju je, kad je sjahala, Maredudd morao uhvatiti, jer
bi inače pala. Odveo ju je da sjedne na palo stablo, a dok ju je vodio, držao ju
je čvršće nego što je bilo potrebno.
- Gospo FitzAlan, tražim da mi obećate da više nećete pokušati pobjeći -
rekao je dok je sjedao pokraj nje na deblo. - Samo biste se izgubili, a ja sam
previše umoran da noćas jurim po šumi i tražim Vas.
Uvidjela je da nema nikakva smisla da pokuša pobjeći. Nije poznavala tu
šumu, a u mraku ne bi imala pojma na koju se stranu mora zaputiti.
- Ako to pokušate, uhvatit ću Vas, a onda ćete spavati vezani za mene -
zaprijetio je, a licem mu se razlio širok osmijeh. - Možda biste ipak trebali
pokušati - dodao je, namignuvši joj.
- Ako ste tako neodoljivi, gospodine, kako to da Vas još nije zarobila kakva
djeva? - upitala je.
- Ah, jedna jest - vedro je odgovorio. - Oženjen sam jedinstvenom ženom
po imenu Marged.
- Jedinstveno je povjerljiva kad Vas pušta iz svog vidokruga. - I ona i
njezin sugovornik iznenadili su se kad mu je tako drsko odgovorila.
- Uistinu uživam u Vašem društvu - izjavi Maredudd, udarivši se po
bedru. - Marged zna da sam joj odan, ali je srećom dovoljno mudra da od
mene ne očekuje nemoguće. Doista - dodao je, a oči su mu zaiskrile - posve je
zadovoljna sa mnom.
Catherine je došlo da zakoluta očima na takvu taštinu, iako je pomislila
da je to možda istina. Maredudd Tudor bio je duhovit i vraški zgodan. Unatoč
okolnostima, vjerovala je da će je zaštititi u taboru punom naoružanih
muškaraca.
- Mogu li sad razgovarati sa svojim mladim prijateljem? - upitala je, jer je
svakako htjela razgovarati sa Stephenom.
- Znamo da je taj dječak Stephen Carleton, FitzAlanov polubrat - reče
Maredudd.
Mogli su pogoditi tko je ona, jer našli su je blizu dvorca Ross, a njezina
obitelj bila je vrlo poznata u pograničnom području. No kako su znali za
Stephena?
- Ne uzrujavajte se zbog dječaka, vratit ćemo ga živog i zdravog - izjavi
Maredudd. - Da nije bilo očito da će nas dječak slijediti, bili bismo ga ostavili
ondje gdje smo ga našli.

144
 Začuvši zvukove natezanja, pogledala je u mrak koji se spuštao. Za
nekoliko trenutaka pojavila su se dva mlađa brata Tudor, a sa sobom su vodili
Stephena koji se ritao i bijesno im se otimao.
- Tako mi svega, ne vidiš li da je gospa dobro? - poviče dječaku jedan od
braće.
- Mi Velšani nismo divljaci kao što su Englezi - ustvrdi drugi. - K tome,
nitko ovdje ne bi se usudio da je dotakne dok je pod zaštitom Tudora.
Ugledavši Catherine, Stephen se prestao bacakati, a njegovi čuvari
ispustili su ga na tlo.
- Ne vjeruje da ste sigurni, gospo - objasni jedan od braće. - Želi Vas on
sam čuvati.
Vidjela je da su u mraku, koji je već gotovo zavladao, bljesnuli
Mareduddovi bijeli zubi kad joj se nasmiješio. - Veseli me da viteštvo još živi
barem u jednom mladom Englezu - prokomentirao je. - Stephene, svoje
postelju možeš postaviti pokraj te lijepe dame, jer to će i nama olakšati da
istodobno pazimo na vas obadvoje.
Moredudd je Catherine i dječaka povjerio svojoj braći na čuvanje, a on je
otišao razgovarati s ljudima. Gospa i dječak skutrili su se jedno pokraj
drugoga dok su mladi Tudori na vatri kuhali divljač, preblizu da bi Catherine
i Stephen mogli slobodno razgovarati. Stoga su njih dvoje počekali da svi
završe s večerom i legnu na pokrivače što su ih prostrli oko vatre.
- Zapovjednici Velšana boje se da im je vojska previše raspršena -
prošapće Stephen - Gethin i Tudori vratili su se iz Worcestera kako kralj ne
bi uspio dio vojske ubaciti iza njih, jer bi ih time odsjekao od glavnine.
Catherine se nije iznenadila što je Stephen toliko toga načuo.
- Nisu došli po Vas - nastavi dječak - ali kad su vidjeli da ste izašli iz
dvorca, držali su da je to prevelik dobitak da bi ga tek tako propustili.
Bilo je to uvjerljivije od pretpostavke da su Tudori i Rhys Gethin otišli iz
Worcestera samo zato da zarobe jednu osobu i zatraže otkupninu.
- Jesi li čuo da pričaju o tome kako su doznali da ću upravo danas izaći
izvan zidina dvorca? - Još uvijek to nije razumjela.
- Nisam, ali to znači da u dvorcu imamo izdajicu - prošaptao je. - Što
mislite, tko je to?
Da, tko je to?, pitala se.

145
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

C atherine se probudila s neugodnim osjećajem da je netko motri. Otvorivši

oči, vidjela je da nad njom stoji Maredudd. - Dobro jutro - pozdravio ju je
i kimnuo Stephenu. - Vidim da se Vaš viteški zaštitnik povukao iz bitke kako
bi se odmarao.
Neugodno se osjećajući u ležećem položaju pred Mareduddom, sjela je
kako bi mogla razgovarati s njim. Stresavši se od hladnoće, oko ramena je
čvršće navukla ogrtač. Rano ujutro zrak je bio vrlo hladan.
- Blizu smo Worcestera, do Glyndwrova tabora samo je nekoliko minuta
jahanja - izvijesti je Maredudd. - Sinoć sam poslao poruku da ću Vas odmah
poslije doručka odvesti k njemu.
Nije očekivala da će je predati samom Glyndwru. Nesvjesno je podignula
ruku i dotaknula kosu. Sad nije imala služavku, a ni češalj, pa nije znala kako
bi se uredila za susret s čovjekom kojega Velšani nazivaju svojim kraljevićem.
- Glyndwr zna što znači putovati po lošim putovima. Neka Vam ne bude
neugodno što nemate služavku da Vas počešlja - nasmiješi se Maredudd. -
Pravi je grijeh što običaj zahtijeva da sakrijete tu lijepu kosu.
Čučnuo je i prodrmao Stephenovo rame. - Dođi, momče, kraljević
Glyndwr mora misliti na mnoge stvari, pa ne želim da nas čeka.
Catherine podigne ukrašeno pokrivalo za glavu koje je jučer nosila.
Stephen joj je sinoć pomogao da ga skine, ali nije bilo nade da će ga danas
moći namjestiti.
Uzdahnula je. Nije joj preostalo ništa drugo nego da se pokuša urediti što
bolje može. Nakon što je s pokrivala vrlo pomno odstranila zlatnu mrežicu i
kolut, prstima je počešljala kosu, a onda ju je splela u pletenicu koja joj je
padala niz leđa. Na kosu je stavila mrežicu, a na čelu je učvrstila kolut da je
drži. Iz nabrzo uređenoga pokrivala spuštalo se previše kose, ali tomu nije
bilo pomoći.
Spustivši pogled, vidjela je da joj je haljina u jadnom stanju, pa je vrlo
pomno počela otresati prašinu najprije s gornjega, a onda i s donjega dijela.
Taj posao tako ju je zaokupio da se trgnula kad je, podignuvši pogled, vidjela
da Stephen i sva tri Tudora otvorenih usta zure u nju.
Pogledala ih je suzivši oči. - Kako dugo me već motrite?
Počeli su slijegati ramenima.

146
 - Vi ljudi nemate nikakvoga pametnijeg posla? - upitala je, doimajući se
vidljivo razdraženo.
Stephen je bio toliko pristojan da skrene pogled, no tri Tudora su samo
odmahnuli glavama i nasmiješili se.

***

Velšani su se upravo spremali otići iz tabora kad su Catherine i Stephen

odjahali s Tudorima. Hvala Bogu da su nas ljudi koji su nas zarobili doveli
ovamo, a ne u Wales, pomislila je. U Worcesteru je bio William, pa bi je još
danas mogli njemu izručiti bude li plaćena otkupnina.
- Vidite li staru keltsku tvrđavu na vrhu onoga brda? - upita Maredudd,
pokazujući ispred sebe. - Ondje smo se utaborili, zajedno s Francuzima.
Catherine se prisilila da prestane razmišljati o svom susretu s Williamom,
jer se morala pripremiti da stupi pred pobunjeničkog vođu. U mislima je brzo
prešla sve što je znala o Owainu Glyndwru. Bio je velški plemić, bliski rođak
Tudora. Prije pobune njegova kuća slovila je kao poznato središte velške
kulture, gdje su uvijek rado primali trubadure i glazbenike.
Sama sebe tješila je mišlju da čovjek koji voli glazbu ne može biti potpuno
bezdušan. Obični ljudi tvrdili su da Glyndwr čarolijama može prizvati strašne
oluje. Bilo je i drugih priča, koje nije mogla olako odbaciti. Poslije pljačkaških
pohoda odjahivala bi iz dvorca, pa bi vidjela sela što su se dimila i čula žene
kako plaču.
Prije nego što se snašla već su ulazili kroz vrata stare tvrđave. Dvorište je
bilo prepuno vojnika. Pridošlice su kroz metež ljudi, konja i kola odjahali do
glavne zgrade. Nakon što je Catherine pomogao da siđe s konja, Maredudd ju
je poveo uza stube, a za petama su im bili Stephen i braća Tudor.
Stražari u predvorju kimnuli su Tudorima i otvorili druga teška vrata.
Kad su joj se oči priviknule, Catherine je vidjela da su se našli u mračnoj
dvorani nalik na spilju. U jednom dugom zidu bilo je ognjište, a uz drugi su
postavili stolove. Tu su ljudi u skupinama razgovarali i čistili oružje, no samo
joj je jedan čovjek privukao pozornost. Motrio ju je s druge strane dvorane.
Čvrsto joj položivši ruku na podlakticu, Maredudd ju je preko prostorije
odveo do njega. Catherine se duboko naklonila i prignula koljeno kao da
pozdravlja vladara, a glavu je pognula spustivši pogled dok joj duboki glas
nije rekao da ustane.
Kad se uspravila, prvi put je dobro pogledala pobunjenika čije je ime u
zadnjih pet godina bilo na svačijim usnicama. Owain Glyndwr očito je zašao
u kasne četrdesete. Njegovo strogo, pristalo lice bilo je naborano, a tamnu
kosu koja mu je padala na ramena prošarali su pramenovi željezno bijele

147
boje. Catherine je imala dojam da su pod tom haljom dugi udovi i snažno
tijelo, a prodorne crne oči netremice su gledale njezine.
- Gospo FitzAlan, meni i mojim ljudima učinili ste veliko zlo - počne
Glyndwr, a riječi su mu odjeknule dvoranom, odbijajući se od zidova.
Catherine se tako zaprepastila da nije mogla odgovoriti. Što misli da sam
učinila?, pitala se.
- Sam sebi već dugo postavljam pitanje tko je dostavio podatak koji je
doveo do toga da moga sina i njegove ljude na prepad uhvate kod Pwll
Melyna - reče Glyndwr. - Naposljetku sam zaključio da ste to mogli učiniti
samo Vi.
Kako je znao? Kralj Henry nije vjerovao da je ona javila Harryju čak ni kad
mu je kraljević to potvrdio.
- Žao mi je, Vaša milosti - promucala je. - Bila je to moja dužnost.
- Kraljević Harry je kod Pwll Melyna zarobio tristo Velšana - nastavio je
vođa Velšana. - Dao ih je smaknuti sve osim jednoga.
I nehotice je stavila ruku na usta. Već je prije čula nešto o tome, ali nije
vjerovala.
- Mladi Harry barem ne ubija za zabavu ili iz osvete, nego to čini zato što
bezobzirno slijedi svoje ciljeve, kao što veliki zapovjednik i mora postupati. -
Zagledao se u vatru na ognjištu, a lice mu je odjednom zadobilo umoran izraz.
- No ta razlika ne znači ništa ni udovicama ni djeci.
- Sve ih je dao pogubiti, osim mog sina Gruffydda, kojega su u lancima
odveli u London. - Glyndwr je zastao i stisnuo usnice. - Rekli su mi da su ga
mučili. Kad su ga uhvatili pri pokušaju bijega, kralj je zapovjedio da mu
iskopaju oči.
Catherine je osjetila da joj naviru suze koje su je pekle. Znala je da su te
riječi istinite, a činilo joj se da ih je netko urezao u bolni izraz lica njezina
sugovornika. Nije htjela vjerovati da je njezin kralj u stanju počiniti takvo
divljaštvo, ali u srcu je znala da jest. Prvi put se upitala je li dobro učinila, je
li trebala Harryju javiti da toga dana Velšane može zateći nespremne? Bi li to
učinila da je mogla predvidjeti posljedice?
- Čujem da imate sina, gospo FitzAlan - nastavi Glyndwr, a ona se trgnula,
vrativši se u sadašnjost. - Zato ćete razumjeti da ću učiniti sve što je u mojoj
moći da svog sina izbavim iz neprijateljskih ruku.
Zadržala je dah i čekala da joj otkrije svrhu svega što joj je govorio.
- Vi ćete biti spas za moga sina. Otkupnina koju tražim za Vaš povratak
njegov je život.
U sebi je osjetila sraz zaprepaštenja i smetenosti. - Bojim se da
precjenjujete moju važnost, Vaša milosti - obratila mu se, stišćući jednu ruku

148
drugom. - Kralj nikada ne bi Vašeg sina zamijenio za mene. On nije... Osjećajan
čovjek.
Odustala je od traženja diplomatskih izraza kojima bi objasnila što misli,
pa je kratko izjavila: - Kralj bi me žrtvovao i ne trepnuvši.
Osjećala je da je u svojoj iskrenosti postupila vjerolomno prema kralju,
ali u očima svog sugovornika primijetila je nešto nalik na uvažavanje.
- Rayburn je bio budala jer nije uvidio da ima ženu koja izvrsno opaža.
Naravno, imate pravo. Henry se ne bi sam od sebe žrtvovao za Vas - zaključi
Glyndwr.
- Moj muž ga neće moći nagovoriti da se predomisli - upozorila ga je
Catherine - no mislim da bi gospodar FitzAlan za mene platio lijepu
otkupninu. - Više nije marila koliko će William platiti, samo neka što prije
plati!
- Svoj zahtjev neću iznijeti FitzAlanu - reče joj Glyndwr - nego kraljevu
sinu.
Catherine se zaprepastila. - Harryju?
- Čuo sam kako trubaduri pjevaju o Vašoj ljepoti, gospo FitzAlan. -
Sugovornik joj se prvi put nasmiješio. - Nije čudo da je i kraljević opijen Vama.
Htjela je nešto reći, ali riječi joj nisu izlazile iz usta.
- Poslat ću poruku u kojoj ću kraljevića Harryja izvijestiti da u zamjenu za
njegovu ljubavnicu neću prihvatiti nikakvu isplatu, nego samo život svoga
sina.
- Ali nisam mu ljubavnica - prosvjedovala je Catherine kad joj se napokon
vratila moć govora. Glyndwr ju je sumnjičavo pogledao, pa je pokušala
objasniti: - Prijatelji smo iz djetinjstva. Osim toga, udata sam. - Pocrvenjela je
od neugodnosti. - On nikad ne bi... Ne bi...
Glyndwr kimne glavom, gledajući nekamo iza nje. Prišao joj je Maredudd
na čiju je nazočnost bila zaboravila.
- Nadajmo se da ste kraljeviću uistinu onako dragocjeni kao što sam čuo
- reče Glyndwr glasom kao da je otpravlja - jer više nećete vidjeti svoj dom
dok on ne nagovori kralja da pusti mog sina.
Maredudd joj dotakne lakat i prošapće: - Naklonite se i prigrlite koljeno.
Učinila je to kao da je obamrla, a onda je svom pratitelju dopustila da je
odvede do mjesta gdje su čekali Stephen i ostali Tudori.
Kad su se vrata dvorane za njima zatvorila, počela je jecati. - Bojim se da
više nikad neću vidjeti ni sina ni dom!
- Hoćete - proturječio joj je Maredudd položivši joj ruke na ramena. -
Vidjet ćete da će se na kraju sve dobro završiti.

149
 - Vaš je kraljević sve pogrešno shvatio. - Stisnula je šake i razdraženo
uzviknula. - Zbog zahtjeva za otkupninom što će ga uputiti kraljeviću Harryju
moj muž će povjerovati da sam mu bila nevjerna.
- Ne, neće - uvjeravao ju je Maredudd stišćući joj ramena. - Naprosto će
biti sretan što ste mu se vratili.
Odmahnula je glavom. - Ne znate ništa o mom mužu.

***

Maredudd ju je poveo uz trošne stube i odveo je do sobe pune škrinja što su

ih vjerojatno opljačkali u gradu. Kroz otvoreni prozor vidjela je da se dolje u
dvorištu skupljaju vojnici.
- Hoće li danas biti borbe? - upitala je sa zebnjom.
- Ne znam - odgovori Maredudd, a onda joj priđe i stane pokraj nje kod
prozora. - Već tjedan dana vlada neko zatišje, ali mislim da neće još dugo
potrajati.
- Što mislite da će se dogoditi?
- Imamo malu brojčanu prednost, iako su obje vojske velike - odgovorio
je kao da naprosto iznosi činjenice - a Englezi su umorni jer su se tjednima
naporno borili na sjeveru. Ipak, moglo bi se dogoditi bilo što. Sa sigurnošću
mogu predvidjeti samo to da će na obadvije strane biti mnogo mrtvih.
Onda se ispričao i pridružio se ljudima u prizemlju.
Gledala je kako vojnici izjahuju kroz vrata, a u punim oklopima doimali
su se veličanstveno. Dok ih je motrila, sjetila se da ju je Glyndwr okrivio za
hvatanje i pogubljenje tristo Velšana pa je zaplakala zbog tih žrtava.
Kakva će danas biti sudbina engleskih vojnika, pa i Williamova i
Harryjeva?
- Molim te, Bože, zaštiti ih - neprestano je ponavljala.
Satima je koračala amo-tamo između škrinja u pretrpanoj prostoriji.
Poslije dugo vremena ponovno su otvorili vrata dvorca, a vojnici su ujahali,
ne doimajući se nimalo gore nego prije. Oklopi im nisu bili krvavi, a nisu
doveli ni ranjene suborce koje bi prebacili preko sedla.
Klonula je na škrinju i stavila glavu među ruke. Još uvijek je bilo vremena
za ono što je kanila učiniti. Malo kasnije netko je pokucao, a kroz vrata je
provirio Maredudd.
Pokretom ruke pozvala ga je da uđe, nestrpljivo iščekujući vijesti. - Danas
nije bilo bitke? - upitala je.
Odmahnuo je glavom i umorno se spustio na škrinju pokraj prozora. -
Tako mi svega, dugo čekanje mi je dosadilo.

150
 - Maredudd, morate zamoliti kraljevića Glyndwra da me primi - obratila
mu se Catherine - jer mu moram nešto reći.
- Bože na nebesima, što bi to moglo biti? Zauzet je, savjetuje se sa
zapovjednicima - odgovori Velšanin.
Vidio je da je lice njegove sugovornice zadobilo tvrdoglav izraz, pa je
uzdahnuo. - Možda mu ja mogu reći ono što želite da dozna.
- Ne, sama moram razgovarati s njim - navaljivala je.
Maredudd priguši još jednu psovku, a onda stavi ruke na koljena i ustane.
- Vaš sam sluga - reče i duboko se pokloni, uz otmjen pokret rukom.
Jedan sat poslije toga u prostoriju je ušla žena noseći umivaonik pun vode
i tkaninu.
- Poslao me jedan od Tudora - objasnila je. - Rekao mi je da Vam javim da
će Vas kraljević Glyndwr primiti za jedan sat.
Ta žena nije bila služavka neke gospe. Usnice je namazala crvenilom, a
dekolte je mnogo otkrivao, pa je Catherine posumnjala da njezine uobičajene
dužnosti uključuju pružanje usluga posve druge vrste.
Stavila je ruke na kukove i odmjerila Catherine od glave do pete. - Ne
izgledate baš najbolje - prokomentirala je. - Možda Vam u jednoj od tih
škrinja možemo pronaći čistu haljinu.
Catherine spusti pogled na svoju uprljanu odjeću. - Da, pogledajmo -
složila se.
Otvorivši škrinje pregledavale su tunike, hlače i košulje sve dok se obje
nisu oznojile, a lica im se zacrvenjela. Gotovo na samom dnu jedne škrinje
pronašle su otmjenu svilenu haljinu, plavu poput crvendaćevih jaja i
ukrašenu profinjenim srebrnim obrubom.
Žena je pomogla Catherine da je odjene. Iako joj je gornji dio bio malo
uzak, haljina je zarobljenici prilično dobro pristajala. Njezina pomagačica
ponovno je zabila glavu u škrinju, a onda se uspravila, ponosno držeći
pokrivalo za glavu i papuče iste boje.
Kad se Catherine odjenula, posve se pripremivši, žena ju je zadivljeno
gledala, ponosna kao paunica. - Nalik ste na kraljevnu - prokomentirala je,
napadno namignuvši.
Za predstavu što sam je smislila možda bi mi doista trebala kraljevska
odjeća, mračno pomisli Catherine dok je silazila stubama. U prizemlju,
nedaleko od ulaza u dvoranu, čekao ju je Moredudd, a kad se pojavila,
odmjerio ju je od glave do pete.
- Vidim da Vam nije dosta što ste pobijedili jednoga kraljevića, nego ste
odlučili i drugoga uhvatiti u mrežu - tiho je primijetio, uhvativši je za ruku.
- Ne znam što hoćete reći - odbrusila je.

151
 - Upozoravam Vas da naš kraljević nije dječak i da neće plesati kako Vi
svirate, poput mladog Harryja - izjavio je ozbiljnim glasom. - Ne pokušavajte
s njim igrati igre. Glyndwr će Vas prozrijeti ako mu budete pričali laži.
Stražari su otvorili vrata, pa je vidjela da su se ljudi u prostoriji okupili
oko velike mape što su je razvili na stoliću. Kad je Catherine ušla, okrenuli su
se i zurili u nju.
Glyndwr se odvojio od ostalih pa je Catherine i Moreduddu mahnuo da
mu se pridruže kod ognjišta.
- Što mi to želite red, gospo FitzAlan? - smjesta je upitao, jer nije bio
čovjek koji bi gubio vrijeme na uljudne uvode.
Pomislila je da će biti najbolje da razgovor počne istinitom tvrdnjom.
- Mnogo sam razmišljala o Vašoj optužbi da je tristo ljudi izgubilo živote
zbog onoga što sam učinila. - Ruke su joj se znojile, ali nastojala ih je smiriti.
- Žalim što su umrli.
Glyndwr je čekao, a pogled mu je bio nepopustljiv.
- Bojim se da će u ovoj bitci poginuti još mnogo više vojnika - nastavila je.
- Zato sam se molila Bogu i pitala ga bih li zgriješila da Vam kažem što znam,
ako bi to spriječilo novo krvoproliće.
- A Bog Vam je odgovorio? - Glyndwr se nije doimao kao da drži da je to
jako vjerojatno.
- Nije mi jasno odgovorio, ne. - U glasu joj se osjećala istinska tjeskoba.
- Dakle, odlučili ste mi reći i bez božanskog vodstva - pretpostavi njezin
sugovornik. - O čemu je riječ, gospo FitzAlan? Nemam mnogo vremena.
Sad će morati izreći laž!
- Dio engleske vojske čeka blizu dvorca Monmouth. - Pogledala ga je
ravno u oči, prisilivši i samu sebe da povjeruje u to. - Smislili su da Vas
napadnu s leđa i da Vašu vojsku odsjeku od Walesa.
- Tko vodi te ljude? - upita Glyndwr poslije stanke.
- Kraljević Harry. - Iz njegovih riječi koje joj je uputio prilikom prvog
susreta znala je da Velšanin cijeni Harryjevu ratnu vještinu.
- Ali kraljević je ovdje, u Worcesteru - nasmiješi se njezin sugovornik. -
Lako ga je razabrati na bojnom polju.
- Sjećate li se Shrewsburyja? - upitala je kao da ga izaziva.
U očima mu je zaiskrio bijes. Govorkali su da je Glyndwr zakasnio u
Shrewsbury, pa je iz šume gledao kako vojska pobunjenika sa sjevera gubi
bitku.
- Kod Shrewsburyja kralj je upotrijebio mamce, vitezove koji su navukli
kraljeve oklope i jahali na konjima nalik njegovima - ukazala je. - Napržica je
ubio dvojicu od njih prije nego što su ga posjekli.

152
 Dok je izgovarala sljedeću laž, netremice je gledala sugovornika. -
Kraljević će i sad upotrijebiti tu smicalicu da Vas prevari. Danas ste vidjeli
lažnoga Harryja, dok onaj pravi čeka da vam presječe uzmak i napadne Vas s
leđa.
- Zašto bih Vam vjerovao? - upitao je, ispitljivo je gledajući tamnim očima
koje su joj, kako se činilo, pretraživale dušu da u njoj pronađu istinu. - Zašto
biste poslije onoga što ste ranije učinili upravo u ovom trenutku stali na
pobunjeničku stranu?
- Nisam stala na pobunjeničku stranu - odgovorila je, jer sad je govorila
istinu, pa se našla na čvrstom tlu - ali ne želim još više umrljati ruke
engleskom, a ni velškom krvlju.
- Dakle, žao Vam je što ste izdali muža i poslali ga u smrt?
- Nije. - Taj odgovor izletio joj je sam od sebe, bez ikakva razmišljanja.
Kimnuo je glavom, pa je vidjela da je taj njezin iskren odgovor cijelu priču
učinio uvjerljivom.
Nije mogla objasniti zašto, ali Glyndwru je barem htjela iznijeti istinu o
svom bivšem mužu.
- Rayburn Vam nije bio uistinu odan, kraljeviću Glyndwre - tiho je izjavila.
- Prodao bi Vas i samom vragu da spasi sebe.
- Sve sam to već prije znao - odgovorio je, a onda je dodao s uljudnim, ali
gorkim osmijehom: - Doista, njegova gospa supruga bila bi nam bolji
saveznik.
Prišavši joj još bliže, tako ju je prodorno pogledao da se stresla, ali nije
mogla skrenuti pogled s njegovih žarkih tamnih očiju. U tom čovjeku bilo je
nečega neodoljivo privlačnog. Sad je shvatila Mareduddovo upozorenje.
Neke bi žene mnogo riskirale da budu u blizini čovjeka iz kojega izbija takva
moć, u nadi da će dio te tamne strasti usmjeriti i prema njima. No to bi morale
biti vrlo hrabre žene.
- Molim Vas, pustite me kuci - rekla je - Želim vidjeti sina.
Njezin sugovornik skrenuo je pogled s nje, a oči su mu postale
bezizražajne. - I ja to želim, gospo FitzAlan, i ja!
Osjetila je da je probada osjećaj krivice, jer podsjetila ga je na njegovu bol.
No svoje laži vješto je izrekla, pa se sad samo mogla moliti i nadati se da
će budućnost pokazati da je učinila dobro kad se umiješala.

153
 DVADESETO POGLAVLJE

K ad su se engleski zapovjednici probudili, vidjeli su da je velško-francuska

vojska preko noći iščeznula. Nitko od njih nije mogao objasniti to
neočekivano povlačenje. Što se tiče Williama, on je bio sretan što će svoje
ljude poštedjeti odlaska u bitku, barem ovaj put. Za Engleze taj sukob nije
mogao dobro završiti. Čak i da su nadvladali protivnike, polje bi se
zacrvenjelo od engleske krvi, a izgubili bi toliko ljudi da bi postali ranjiviji za
borbu s Francuzima, svojim pravim neprijateljima.
Ipak, bilo je teško razumjeti zašto se protivnička vojska povukla. Da su
Francuzi i Velšani pobijedili na engleskom području, ta bi činjenica možda
prisilila kralja Henriya da se odrekne potraživanja Walesa.
Pozdravivši se s kraljem, William se otputio kući, a kraljević Harry jahao
je s njim do Monmoutha, gdje će ostati u velškom pograničnom području sve
dok ne stigne vjerodostojna potvrda da se Francuzi povlače na svoje brodove.
Williamu se kraljević Harry prilično svidio, ali je odahnuo kad su se
rastali jer su ga već umorili razgovori o vojnim temama. Kad je napokon jahao
sam, u blaženoj tišini, William je u mislima pokušao razriješiti tajnu što ju je
pred njega postavila njegova žena.
Hoće li je uvijek pronalaziti u hodnicima kako dijeli tajne s kraljevićima i
trubadurima? Dobri Bože, čak je priznala da je dijete svog ljubavnika
podmetnula mužu kao da je njegovo. A ipak, ta ista žena dobrodošlicom je
pozdravila Williamova mlađeg brata i otvorena srca primila ga u kućanstvo.
Williamu je oprostila teške riječi i nedostatak povjerenja, a onda je u dobroj
vjeri prihvatila njegovo obećanje da će se popraviti.
Rekla je i da ga voli!
Iako je nije u potpunosti razumio, bio je siguran da bez nje nikad ne bi
upoznao životno zadovoljstvo.
Kad je u daljini ugledao dvorac Ross, prožeo ga je osjećaj smirenosti.
Upravo u ovom trenutku stražari izvješćuju pripadnike kućanstva da se
vratio. Radovao se što će vidjeti Jamieja, a i Stephena, jer postao je vrlo
privržen tim dječacima.
Odmahnuo je glavom. Čudno je kako se život vrlo brzo može promijeniti.
Kad je prije dva mjeseca došao ovamo, ni za što nije bio posebno vezan, a sad
je prvi put u životu osjećao da ima što izgubiti.

154
 Palo mu je na um da je, dan prije nego što je otišao, Catherine imala
neprilike sa želucem, pa je osjetio tjeskobu. Potaknuvši konja, ubrzao je
ispred svojih ljudi i ubrzo projahao kroz otvorena vrata dvorca.
U vanjskom dvorištu čekali su ga gotovo svi oni koje je ostavio u dvorcu,
ali nije bilo Catherine. Kad je pogledom prešao po nazočnima, vidio je da
nema ni Stephena. Gdje je, k vragu, Edmund?
Kad je sjahao, kroz ljude se progurala mala pojava. Dobacio je uzde
štalskom momku koji je čekao, pa je Jamieja podignuo u zrak.
- Gdje ti je majka, veliki dječače?
- Zar je nisi našao? - glasio je odgovor.
Žilama mu je prostrujao ledeni strah.
- Gospodaru FitzAlane - pozvao ga je netko, a kad se William okrenuo,
ugledao je Hugha Strattona, jednoga od ljudi što ih je ostavio s Edmundom.
- Što se dogodilo? - upitao je dok mu je srce žestoko udaralo.
- Gdje mi je žena?
- Gospa FitzAlan poželjela je otići u samostan - odgovori Hugh - a pratili
su je Edmund i Stephen.
William je ispustio dubok uzdah olakšanja, ali već u sljedećem trenutku
taj se osjećaj raspršio, jer vidio je da ga Hugh ne može pogledati u oči.
- Što je? Zini, čovječe!
- Napali su ih.
Bože, ne!
- Nisu se vratili kad smo ih očekivali - nastavi Hugh - pa smo ih pošli
tražiti. Našli smo Edmunda, ali u lošem je stanju.
- Što je s Catherine i Stephenom? - Pitao se hoće li mu ta budala napokon
reći jesu li živi ili mrtvi.
- Vjerojatno su ih zarobili. Nismo pronašli ni krvave tragove ni razderanu
odjeću, osim ondje gdje se borio Edmund.
Neka nam se Bog smiluje!, pomisli William. - Kad je to bilo? - upitao je.
- Prije dva dana. Poslao sam ljude, pa su ih jučer i danas tražili - izvijesti
ga Hugh. - Edmund sad već može govoriti, ako ga želite vidjeti. Alys mu je
postavila postelju u dvorcu.
William je bio tako nestrpljiv da ispita Hugha da je zaboravio da u naručju
drži dječaka, sve dok Jamie nije povikao: - Hoću mamu! - Gledao je Williama
velikim očima mokrim od suza. - A hoću i Stephena! - dodao je.
- Dovest ću ih kući - obeća mu William. Ako su ozlijedili bilo koga od njih
dvoje, pronaći ću te zlikovce i sve ću ih pobiti!, pomislio je.

155
 Dok je nosio Jamieja u dvorac, dječak mu se posve naslonio na prsa.
Nakon što ga je predao dadilji, William je s Hughom otišao posjetiti Edmunda.
Na vratima je zastao. Vidio je već mnogo ranjenih ljudi, ali dovraga,
Edmund se doimao kao da su ga izgazili konji. Mjesta gdje nije bilo zavoja
prekrivale su crne i plave modrice.
Kad je William kleknuo pokraj poljskog kreveta, Edmund je otvorio jedno
oko, jer drugo mu je bilo natečeno i zatvoreno.
- Učinio sam sve što sam mogao, ali navalila su šestorica - zagrakće
Edmund. - Jednoga sam ubio, ali drugi me napao s leđa.
- Kakvi su to bili ljudi?
- Velšani, visokoga roda - odgovori Edmund i zatvori oko.
Hvala Bogu da je riječ o velikašima!, pomisli William. Iako su bili isto tako
nasilni kao i obični ljudi, rijetko su loše postupali sa ženama iz svoga staleža.
Ako su Catherineini tamničari plemići, vjerojatno su je oteli zato da zatraže
otkupninu, pa će s njom razmjerno dobro postupati.
Okrenuo se i upitao Hugha: - Je li stigao zahtjev za otkupninu?
Ranjenik odmahne glavom.
Dok je William ustajao, Edmund je pokušao nešto reći, pa se njegov
nadređeni nagnuo da bolje čuje.
- Očekivali su nas - škripavo prošapće Edmund. - Čuo sam da su izgovorili
njezino ime.
Otišavši od njega, William je poveo svoje ljude u potragu za Catherine i
Stephenom. Iako su otmičari svoje zarobljenike dosad već možda odveli
duboko u Wales, svojim vojnicima zapovjedio je da pretraže svaku šumu i
kolibu, ali nisu našli ni traga od Catherine, Stephena, kao ni od ljudi koji su ih
oteli. Na kraju je Wilham potragu nastavio sam, i to još dugo nakon što je pao
mrak.
Kad se vratio, bio je previše potišten da bi pošao u praznu postelju.
Umjesto toga je otišao u Jamiejevu spavaću sobu, gdje je prestrašio sirotu
dadilju, koja je skočila sa slamarice. Čim je šmugnula u susjednu sobu,
William je klonuo u stolicu pokraj postelje.
Uzburkanu unutrašnjost nekako mu je smirivao pogled na dječakovo lice,
jer Jamie je opušteno i mirno spavao.
William se probudio u zoru, a od spavanja na stolici sav se ukočio.

156
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

S tephen je osjećao da ga stražari prate pogledom dok je jahao prema

dvorcu Monmouth obasjan jakom mjesečinom koja se razlijevala preko
praznih polja. Čim su se vrata dvorca otvorila, okružilo ga je desetak
naoružanih ljudi.
- Imam poruku što je može čuti samo kraljević - odgovarao je Stephen
svakome tko ga je ispitivao dok su ga predavali sve višim zapovjednicima. -
Kraljević će to željeti čuti još noćas.
Ponoć je već uvelike prošla kad su mladića napokon doveli u Harryjeve
osobne odaje. Stephen je osjetio olakšanje vidjevši da se kraljević ne doima
kao da je ustao iz postelje. Duboko mu se poklonio kao što ga je majka učila.
- Dakle, mladi Carletone, što te navelo da u kasne sate sam doputuješ da
bi me vidio? - upita Harry.
- Gospu Catherine i mene zarobili su velški odmetnici, Vaša Milosti -
odgovori Stephen.
- Gospu Catherine? - Kraljević zgrabi rukohvate stolice. - Oteli su je?
- Da, jesu, a mene su pustih da Vam predam poruku. - Mladić je iz pojasa
izvukao pismo i predao ga sugovorniku. - Rekli su da to ne smijem dati
nikome osim Vama.
Harry je slomio pečat i pogledom preletio preko redaka, a onda je
nestrpljivim pokretom ruke iz sobe otpravio slugu. Nije rekao ni riječi dok se
vrata nisu zatvorila.
- Naporno si putovao i svakako si gladan - kraljević pokaže pladanj koji je
stajao na stolu pokraj njega, a na njemu su poslužitelji visoko naslagali kruh,
sir i voće. - Dođi, sjedni i jedi.
Stephen je sjeo u stolicu s druge strane stolića i prihvatio pehar vina
začinjenoga mirodijama što mu ga je Harry natočio iz ukrašene srebrne flaše.
- Jesu li s vama dobro postupali?
Stephen kimne glavom pa iz pehara otpije velik gutljaj.
- O tome se moram posavjetovati s FitzAlanom - zaključi kraljević - jer
naposljetku, Catherine je njegova žena.
Stephen je napunio usta, pa je samo živo kimnuo glavom. - Poći ću s Vama
- predložio je čim je progutao - Bit će bolje da ne odete sami razgovarati s
mojim bratom.

157
 Harry podigne obrvu. - Znaš sadržaj poruke?
Mladić ponovno kimne.
- Ti pobunjenici su smjeli - zaključi kraljević. - Možeš li mi reći zašto su
zahtjev za otkupninom poslali meni, a ne FitzAlanu?
Stephen se meškoljio u stolici i pogledavao prema vratima.
- Reci već jednom - zapovjedi mu Harry. - Neću kriviti glasnika.
Njegov sugovornik ga pogleda, pokušavajući razaznati govori li kraljević
iskreno.
- Owain Glyndwr čuo je da osjećate naklonost prema gospi Catherine. -
Stephen to nikako nije želio reći, ali nije mu bilo druge. - I više od naklonosti.
Kraljević je šutio, pa se Stephen počeo pitati je li njegov sugovornik
pomalo slabouman. Ponovno je procijenio udaljenost do vrata, a onda je
odlučio da već jednom završi s tim.
- Glyndwr je uvjeren da Vam je Catherine ljubavnica.
Motrio je Harryja i čekao bijesni ispad.
Kraljević položi bradu na sklopljene ruke. - U tome i jest nesreća - rekao
je posve mirno. - Glyndwr griješi ako misli da će je kralj otkupiti zbog mene,
bez obzira na to što je ona meni.
Nakratko se činilo da je utonuo u misli.
- Valjda gospu Catherine i mene ogovaraju, pa je Glyndwr to čuo. -
Pogledavši glasnika, podigao je obrvu. - Reci mi, Stephen Carleton, što ti
vjeruješ?
- Gospa Catherine je časna dama - smjesta odgovori mladić. - Nikad to ne
bi učinila.
Harry se nasmiješi. - Drago mi je što čujem da dijeliš moje visoko
mišljenje o njoj.
Zaboravivši na prijašnji oprez, Stephen se odvaži dodati: - Ali čuo sam da
ljudi u dvorcu Ross govore o tome. Dobro je poznato da ste vas dvoje bliski.
- Prokletstvo - promrmlja kraljević.
Poslije toga, Harry je želio čuti sve pojedinosti njihova zarobljavanja i
svega što se zatim dogodilo, a kad je napokon otpravio svog posjetitelja,
Stephenu se u glavi vrtjelo od umora.
Zastao je na vratima. - Možda će nam William povjerovati ako mu obojica
kažemo da ta priča... O Vama i gospi Catherine. .. Nije istinita.
Kraljević se nasmiješi. - Hrabar si čovjek, Stephene. Bit će mi drago da mi
čuvaš leđa.

***

158
Zašto ljudi koji su oteli Catherine i Stephena još nisu poslali poruku? William
je gotovo poludio od zabrinutosti, a u sebi se tako izjedao da to više nije
mogao podnijeti.
Edmundu je danas bilo bolje. Iako još nije bio izvan opasnosti, činilo se
da će preživjeti. William ga je salijetao pitanjima o tome što ga je navelo na
pomisao da njihovi napadači nisu slučajno naišli na njih.
- Zašto bi šestorica do grla naoružanih ljudi na dobrim konjima upravo u
to vrijeme putovalo mirnom stazom koja vodi do samostana? - upita
Edmund.
Osobe te vrste trebale bi boraviti u Worcesteru, bili oni Velšani ili Englezi.
- Williame, kažem ti da su znali njezino ime.
- No ispitao sam sve ljude, žene i djecu u dvorcu - odgovori William,
razdraženo koračajući amo-tamo po bolesničkoj sobi. - Ako je u dvorcu
izdajica koji je svoje prijatelje izvijestio da je vodiš u samostan, netko bi nešto
vidio ili čuo.
Edmund je dugo šutio, a onda je prijatelja podsjetio: - I prije je bježala od
tebe.
William naglo zastane. I prije je bježala od tebe! Te riječi osjetio je kao da
mu je netko zabio nož u trbuh.
Polako se okrenuo prema Edmundu, a pritom je stiskao i otvarao šake. -
Želiš li reći da je to sredila sama Catherine?
- Samo kažem da je sve to čudno - odgovori ranjenik.
William se sjetio što mu je rekla noć prije nego što je otišla u Worcester.
Sad bi me netko trebao spasiti od tebe. Donio si mi jad kakav mi Rayburn nikad
nije zadao.
- Ne bi ostavila Jamieja - pretpostavio je.
- Htjela je povesti i dječaka, ali rekao sam joj da to ne učini.
- Od samog početka bio si protiv nje! - poviče William. - Kažem ti da ona
to ne bi učinila!
- Ne bi joj dopustio da svojevoljno ode iz dvorca - ustrajao je ranjenik - pa
je možda otmicu upotrijebila kao varku da pobjegne.
Da Edmund nije bio od glave do pete u zavojima, William bi ga podigao i
njime tresnuo o zid.
- Postoji i neko drugo objašnjenje - procijedio je kroza stisnute zube. -
Mora ga biti!
Obećala je da neće ponovno otići, dala je riječ!
- Svog prvog muža godinama je zavaravala - reče Edmund. - A kako dugo
je ti poznaješ... Oko tri mjeseca?
Još kraće vrijeme, ali poznaje je, voli je i ona voli njega! Ili nije tako?
159
 Pogledao je zgrušanu krv na zavoju oko Edmundove glave i ranu koja mu
još nije zacijeljela na vratu. - Ako o njoj imaš tako loše mišljenje, zašto si
dopustio da te umalo ubiju dok sije pokušavao zaštititi?
- Iz odanosti prema tebi, naravno - odvrati Edmund škripavim glasom. -
Stavio sije pod moju zaštitu, a znam koliko ti znači.
William pomisli da Edmund nema pojma koliko mu Catherine zapravo
znači.
- Platit ću kakvu god otkupninu zatraže - rekao je više sam sebi nego
Edmundu. - Sve ću učiniti da je vratim, baš sve!
- Žene su prevrtljive. Možda će se predomisliti, pa će se sama vratiti -
pretpostavi njegov sugovornik. - Ili će je ljudi kojima je povjerila da je
nekamo odvedu prevariti i zatražiti otkupninu.
- Dosta mi je tvog otrovnog jezika! - ukori ga William, koji se tresao od
bijesa. - Ako izustiš još jednu riječ protiv nje, prisežem ti, Edmunde, izbacit
ću te van, bez obzira na ozljede.
- Što ja znam o ženama? - Edmund je sad teško disao, a govor su mu
ispresijecale duge stanke. - Vrlo mi je žao... Neću to više govoriti... Nitko neće
biti sretniji... Ako se pokaže da sam imao krivo... O njoj. Ja...
William nije mogao grditi onesviještena čovjeka, pa je otišao.
Pokušao je iz glave izbaciti ono što mu je prijatelj govorio, ali šteta je bila
počinjena. I protiv njegove volje nametale su mu se sumnje i navirala su
pitanja, pa mu je sve to jurilo kroz glavu, okolo unaokolo. Možda Jamiejev
otac ipak nije mrtav. Je li otišla k njemu? Je li on jedan od pobunjenika? Ilije
dječakov otac onaj prokleti trubadur?
Ne, to ne može biti istina, jer onda sa sobom nikako ne bi povela
Stephena.
William je bio u jadnom stanju kad su stigli kraljević i Stephen. Čim je
mladić skliznuo s konja na tlo, William ga je zgrabio. Prvi put je zagrlio svoga
mlađeg brata.
- Tvoja gospa supruga je dobro - izvijesti ga Stephen.
- Tko ju je oteo? Gdje je? - želio je znati William.
- Tudori će se primjereno brinuti o njoj - brzo će Stephen. - Dobri su ljudi,
s obzirom na to da su pobunjenici.
- Oh, sveti Bože! - zagrmi William. - Tudori? Hoćeš reći da su je oni oteli?
Kraljević im priđe i položi ruku na Williamovu podlakticu. - Uđimo unutra
- pozvao ih je, a onda je značajnim pokretom očiju pokazao na vojnike i sluge
koji su se skupili oko njih. - Reći ćemo Vam sve što znamo, ali ta je priča
preduga da bismo je iznosili u dvorištu.

160
 Kad su ušli u dvorac, William je kraljevića Harryja i Stephena odveo u
obiteljske odaje. Čim su za sobom zatvorili vrata privatnih odaja i sjeli, njihov
domaćin pogledao ih je s očekivanjem.
- Ispričaj FitzAlanu što se dogodilo kad su zarobili gospu Catherine i tebe
- kraljević Harry obrati se Stephenu. - Zasad mu iznesi kraću inačicu, a poslije
će htjeti čuti sve pojedinosti što ih se možeš sjetiti.
Mladić je ukratko ispričao što se dogodilo, pa su se Williamove najgore
bojazni raspršile. U najmračnijim trenucima zamišljao je da mu žena leži
negdje u šumi nakon što su je silovali i ubili.
Htio je toliko toga pitati da nije znao gdje da počne. - Zašto su vas odveli
u Monmouth?
Stephen je s nelagodom pogledao kraljevića.
- I ja sam se iznenadio kao i Vi - reče Harry, a onda iz kese za pojasom
izvuče pismo i preda ga Williamu. - To je poruka što ju je donio Stephen.
Primijetio je da su se kraljević i Stephen pogledali, a onda je počeo čitati.
Kad je pročitao poruku što ju je potpisao sam Owain Glyndwr, problijedio je
kao da mu je iz lica nestala sva krv.
- Molim Vas, možete li mi reći - obratio se kraljeviću hladno, ali uljudno -
zašto bi tamničari moje žene zahtjeve iznijeli Vama, umjesto da traže
otkupninu od mene, njezina muža?
Harry je s tvrdim izrazom u očima motrio Williama, a onda je rekao: - Vaš
sam kraljević, FitzAlane, i ne odgovaram nikomu osim kralju, no ipak ću Vam
reći što želite znati. Dobro me slušajte, jer o tome više neću govoriti. Previše
mi je stalo do Vaše gospe supruge da bih se ponio nečasno i učinio je svojom
ljubavnicom - jasno je izgovarao svaku riječ - a ni Catherine nikad ne bi
pristala na to. Poštuje me kao svog budućeg kralja, a voli me kao brata, i to
mlađega brata.
- A Vi, gospodaru? - napeto upita William. - Mogu li pitati kakve osjećaje
Vi gajite prema mojoj ženi?
- Neću Vam odgovoriti da je nikad nisam poželio - odgovori kraljević,
postojano gledajući sugovornika u oči - ali već od dvanaeste godine bio sam
svjestan da se ne mogu oženiti njome. Oštroumna žena kao što je Catherine
za mene bi bila pravi dobitak, no moram sklopiti brak koji će Engleskoj
donijeti savezništvo s nekom državom. Catherine ne mogu učiniti svojom
kraljicom, a ne želim je učiniti ljubavnicom - nastavio je - pa smo ostali
samo prijatelji i dobro je što je tako.
Završivši svoj govor, kraljević je držao da je riješio to pitanje i da se ta
tema više neće pojavljivati. Zato je smjesta prešao na problem koji se pred
njih postavio.

161
 - Uzalud nam je moliti kralja da je zamijeni za Gruffydda - ustvrdi
kraljević trljajući obraz. - Nisam siguran da bi moj otac oslobodio
Glyndwrova sina čak ni kad bi pobunjenici zarobili mene.
S tim riječima složio se i William.
- Zato moramo smisliti drugi način da je sigurno vratimo - nastavi Harry.
- Stephen je rekao da je ostala s Glyndwrovom vojskom koja je putovala na
zapad kad su se Tudori razdvojili i odveli ga u Monmouth da bude glasnik.
Na kraju su odlučili da će Harry vođi pobunjenika poslati poruku u kojoj
će mu javiti da kralja nisu uspjeli nagovoriti da oslobodi Gruffydda. Kraljević
će priložiti pismo u kojemu William nudi novčanu otkupninu.
- Za to vrijeme moramo otkriti gdje drže Catherine - primijeti William. -
Glyndwr bi mogao odbiti primiti otkupninu. Ne mogu je spasiti ako ne znam
gdje je.
Na njegovo zaprepaštenje, kraljević mu je predložio da porazgovara s
nadstojnicom Talcott. - Nikad se ne zna kakve su vijesti mogle doprijeti do te
dobre opatice - zaključio je nasmiješivši se.
Kao i većina ljudi sa sjevera, William je bio u srodstvu s polovicom
plemića na obje strane škotsko-engleske granice, a drugu polovicu je
poznavao. Na tom je području uzimanje talaca bilo tako učestalo da je gotovo
postalo razbibriga. Da su mu ženu ondje oteli, već za dvanaestak sati otkrio
bi gdje je drže, no nije znao kako da je pronađe u Walesu. Ondje su govorili
drugim jezikom, a ljudi su bili neprijateljski raspoloženi. Taoce koje su odveli
duboko u taj kraj nitko nije mogao pronaći dok ne plati otkupninu.
Nije znao kako bi mu opatica iz zabačena samostana mogla pomoći da
otkrije gdje je Catherine, ali nije mogao smisliti što drugo da poduzme. Čim
je kraljević izašao iz dvorca, Stephen i William zaputili su se u samostan.
Dok su prelazili kratku razdaljinu, Williamu su se nametnula sjećanja na
vrijeme kad je zadnji put jahao tom stazom kako bi iz samostana odveo svoju
nevjestu. Je li je natjerao da ponovno pobjegne od njega?
- Molim te, Bože, čuvaj je - molio se. - Bez obzira na to je li otišla
svojevoljno ih nije, dovedi je natrag.
Ovaj put je tiho ušao u samostan, a u dvorištu je pričekao opaticu koja će
njega i Stephena otpratiti u nadstojničine osobne odaje. Kad je došao na vrata
njezine sobe za primanje, previše se iznenadio da bi bilo što rekao.
To ne može biti! Ondje je, ispruživši pred sebe duge noge, sjedio i s
nadstojnicom prijateljski čavrljao - Catherinein trubadur!
- Dobar dan, gospodaru FitzAlane - poželi mu opatica.
Dok se pozdravljala sa Stephenom, William je zurio u trubadura, a onda
je nadstojnica pokazala svog gosta. - Mogu li Vam predstaviti Roberta Fassa?
- Sreli smo se - zajedljivo odgovori William.
162
 - Na neki način - doda Robert, podigavši kutove usnica u smiješak koji je
odavao da se zabavlja. Vjerojatno se pouzdavao u to da će se William
suzdržljivo ophoditi dok je u samostanu.
Nadstojnica Alcott pozvala ih je da sjednu, a onda im je ponudila pladanj
s medenim kolačima. - Ispekla ih je druga sestra, kojoj sam povjerila tu
zadaću - tiho se obratila Williamu, no on je ipak pričekao da Stephen
pohlepno pojede dva kolača, a poslužio se tek kad mladić poslije toga nije
napravio nikakvu grimasu.
Opatica ničime nije pokazala da će otpraviti trubadura kako bi mogli
nasamo razgovarati, pa je William smjesta počeo govoriti o razlogu njihova
dolaska. - Pobunjenici su moju ženu uzeli za taoca.
Nadstojničino lice zadobilo je duboko zabrinut izraz, ali činilo se da se
nije začudila. - Robert mi je maloprije donio tu vijest.
- Kako je, za ime Božje, doznao za to? - upita William.
- Sjetite se gdje ste - ukori ga opatica. - Nije važno kako je Robert doznao.
- Znate li gdje je? - upita William trubadura. Bio je voljan tom čovjeku
oprostiti njegove nepodopštine ako mu kaže gdje će naći Catherine.
- Još ne zna - odgovorila je nadstojnica u trubadurovo ime, a onda ga je
potapšala po ruci i rekla: - Ali moj prijatelj Robert naša je najbolja nada da to
otkrijemo.
William je zatomio psovku koja mu je navrla na usta. - Kako ćete doznati
gdje je moja žena? - upitao je nadstojničina gosta.
- Unatoč pobuni, moja družina slobodno putuje po Walesu i kroz
pogranična područja - odgovori Robert. - Mogu ih odvesti u Wales, gdje Vašu
ženu možemo potražiti, a da ne izazovemo sumnju.
- Zašto biste se zbog nje upuštali u takve neprilike? - zanimalo je
Williama.
Oči njegova sugovornika zaiskrile su kao da se dobro zabavlja. - Ona i ja
smo veliki prijatelji. Nije li Vam rekla?
- Ne budi glup - ukori ga nadstojnica. - Gospodaru FitzAlane, recite nam
sve što možete o onome što se dogodilo.
Stephen i William ispričali su im sve što su znali, a Robert je postavljao
brojna pitanja, no bio je dovoljno razuman da ne komentira neobičnost
zahtjeva za otkupninom.
- Mogućnosti nisu baš dobre - ocijeni Robert odmahujući glavom. -
Nadajmo se da je Glendwr neće poslati na kontinent s francuskim snagama
da je tamo čuvaju. No bilo bi isto tako loše da je odvede u dvorce Aberystwyth
i Harlech.

163
 Neka mu Bog pomogne ako je Glyndwr drži u jednom od tih dvoraca,
pomisli Robert. Ta zdanja su na zapadnoj obali Walesa, daleko od engleskog
tla. Obadva ta dvorca navodno su posve sigurna, gotovo neosvojiva.
- Slijedit ću Glyndwrov trag dok ne čujem vijesti o njoj - reče Robert. -
Naravno, bit ću neupadljiv.
Činilo se da je taj putujući pjevač vrlo vješt uhoda. Iza njegova privlačnog
lica, rječitosti i drskog ophođenja skrivao se oštar um.
William je motrio nadstojnicu i njega, a onda je podigao obrvu. - Vas dvoje
ste pomagali Catherine s uhođenjem? - upitao je.
Obadvoje su se nasmiješili, doimajući se poput dobro uhranjenih mačaka.
- Rayburn nije imao nikakvih izgleda - zaključi William.
- Taj vražji izrod nije ni zaslužio da ih ima - primijeti Robert, a u očima
mu je prvi put zasjao bljesak ljutnje.
William se pitao tko je zapravo taj pjevač balada. Svakako, nije ga odgojio
seljak, a ni kakav trgovac, jer s lakoćom je vodio razgovor s nadstojnicom
samostana i s plemićem. Tko god bio, William mu je u sebi od srca zahvaljivao
što im pomaže.
- Naše povremeno sudjelovanje u ovom sukobu mora ostati tajna -
upozori ga opatica. - Robert nam neće biti od pomoći ako netko posumnja da
radi za nekoga.
- Nikome nećemo reći - obeća William, a onda strogo pogleda Stephena
kao da želi biti siguran da je njegov brat razumio.
- Nećemo reći čak ni Edmundu - ustvrdi Stephen.

164
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

C atherine se osjećala uvelike usamljeno dok je putovala usred velško-

francuske vojske koja je brojila nekoliko tisuća ljudi. Sad bi čak i braći
Tudor iskazala dobrodošlicu kad bi ih ugledala. Pod njihovom zaštitom
svakako bi se osjećala sigurnije. Usudila se pogledati Rhysa Gethina, čije se
vrlo mišićavo bedro našlo neugodno blizu njezinoga, jer jahao je tik uz nju.
Preuzeo je Mareduddovo mjesto njezina glavnog čuvara. „Burni“, kako ga je
u sebi nazivala po njegovu nadimku, nije bio zgodan i nije se ophodio uljudno
poput Tudorovih.
Sve u vezi s njim bilo je grubo: iznošena tunika zaudarala mu je po znoju
i konjima, a duga kosa padala mu je na ramena u slijepljenim pramenovima.
Sa širokim prsima i debelim vratom bio je nalik na vola. Rijetko je govorio, ali
kad bi nešto rekao, ostali Velšani su ga slušali.
Okrenuvši se, dobacio joj je dugi, žarki pogled. Oči su mu bile tamne kao
i duša; bio je najstrašnija osoba koju je Catherine ikad vidjela.
- Stoje, gosparu? - oštro je upitala, iako je prije ona zurila u njega.
Glavom je pokazao ispred sebe, prema mjestu gdje se staza sužavala, a
pritom je nešto progunđao. Catherine je shvatila da je upućuje da jaši ispred
njega, pa je podbola konja, a u sebi je zahvaljivala što će sad jahati na
određenoj udaljenosti od njega. Niz kralježnicu su joj prostrujali žmarci. Kad
je bacila pogled preko ramena, vidjela je da je njezin pratitelj motri, a oči su
mu bile nalik na žeravice.
Barem je noću bila slobodna od „Burnog“, jer se Rhys Gethin sa svojom
vojskom utaborio vani, dok su Catherine, na Glyndwrov zahtjev, primali u
velške domove. Kuće su bile skromne, ali je barem imala krov nad glavom.
Kad su stigli u Milford Haven, francuski vojnici su se zajedno s konjima
ukrcali na brodove što su čekali u luci, a onda je Glyndwr, nakon što su otišli,
raspustio glavninu svoje vojske. Vrijeme sukoba je prošlo. S njima je duž
zapadne obale na sjever jahao samo osnovni vojni kontingent.
Catherine je zastao dah kad je ugledala Aberystwyth, veličanstveni
dvorac s koncentričnim zidovima podignutim u obliku dijamanta, i to na
samom rubu uzburkanog mora. Bila je to utvrda iz željeznog prstena tvrđava
što ih je Edward I. dao sagraditi oko cijeloga Walesa kako bi podjarmljenim
Velšanima pokazao englesku moć.

165
 Poslije malo više od sto godina, dvorac Aberystwyth urušavao se pod
udarcima mora i naletima vjetra i kiše. Catherine je gledala oko sebe dok su
ujahivali u golemo vanjsko dvorište. Glavni ulaz i pokretni most raspadali su
se, ali zbog višestrukih debelih zidova to je zdanje još uvijek djelovalo
zastrašujuće. Glyndwr ga je uspio zauzeti samo zato što je kralj Henry posadu
dvorca preraspodijelio da se bore sa Škotima, pa nije bilo koga da ga obrani.
Od trenutka kad su skrenuli na sjever, Catherine se bojala da će je
Glyndwr dovesti ovamo, ih još gore, u dvorac Harlech. Izgledi da će odatle
pobjeći ili da će je netko spasiti bili su izrazito loši, no ovdje, u ruševnom
Aberyswythu, ipak su bili nešto bolji nego u Harlechu.
Kad ju je Rhys podigao iz sedla, zadržala je dah da ne bi osjetila njegov
miris. Pokušavala je prikriti da je njegov dodir uvelike uznemiruje.
Te noći spavala je u sobi visoko u kuli, a prozor je gledao na more. Činilo
se da su stražare pred njezina vrata stavili iz nepotrebnog opreza. Osjećala
se napeto i nelagodno, ali kad je zasunom zatvorila vrata, zaspala je slušajući
šum valova koji su se razbijali o obalu.
Ujutro je došla sobarica koja joj je pomagala da se odjene, a k tome ju je
izvijestila da će danas jahati s kraljevićem Glyndwrom umjesto s „Burnim“.
Dakle, Aberystwith nije bio njihovo krajnje odredište.
Kad joj je Gethin pomogao da se popne na konja, primijetila je da ne
zaudara kao jučer, a netko mu je čak pokušao očetkati odjeću. Šutke, kao i
obično, otpratio ju je do Glyndwra koji je čekao.
- Htio sam Vas poslati u Francusku - reče vođa Velšana kad su izjahali
kroz vrata i pošli na sjever.
Čuvši to, Catherine je umalo glasno dahnula. Sukob Engleza i Francuza
nije imao kraja. Da su je odveli u Francusku, možda bi godinama bila
zarobljena.
- Želim poći kući - rekla je - ali divlju ljepotu Walesa cijenim više od
Francuske.
- Onda zahvalite Rhysu Gethinu, jer me uporno nagovarao da Vas držim
ovdje. Ne vjeruje našim francuskim saveznicima.
- Pa kamo me onda vodite? - upitala je.
- U dvorac Harlech, gdje živim sa svojom obitelji.
Nešto ju je stegnulo oko srca.
- Vaš kralj Edward - dabogda gorio u paklu - ondje nije počinio istu grešku
kao u Aberystwythu, pa Harlech nije podigao preblizu mora. - U glasu mu se
osjećao ponos kad je dodao: - Po svojoj gradnji nijedan dvorac nije podesniji
za obranu.
O Harlechu je to isto rekao i kraljević Harry.

166
 - Ondje će biti haljina i ostalih stvari što ih trebate. Žao mi je što Vam ne
mogu pružiti nešto bolje, ali nisam predvidio da će s mojom vojskom putovati
ijedna dama.
Haljine su joj sad bile najmanja briga!
- Dobro podnosite teško putovanje - primijetio je i pogledao je s
odobravanjem. - Gethin kaže da ste čvršće građe nego što je bio Vaš prvi muž,
ali o Rayburnu je imao još gore mišljenje nego o Francuzima. Ne voli ljude
koji izdaju svoje.
Mahnuo je najbližem vojniku da jaši malo podalje od njih.
- Rhys Gethin me nešto zamolio - nastavio je. - Ako kralj Henry odbije
osloboditi mog sina, želi da mu dam Vas za ženu.
Catherine se tako zaprepastila da je od svih prosvjeda što bi ih mogla
izreći protisnula samo: - Ali taj čovjek me ne voli!
- Nije točno, očarali ste ga - Glyndwr se nasmiješi kao da se doista
zabavlja, što je kod njega bilo rijetko. - Obadvoje nas je iznenadio.
- Nema li ženu?
- Umrla je prije mnogo godina - glasio je odgovor. - Čini se da mu sve do
sada nije smetalo što samuje.
Nedvojbeno zastrašuje služavke, pomisli Catherine.
- Ali, Vaša milosti, već sam udata.
- Ako kralj Henry ne učini ono što hoću, mogao bih Vas osloboditi muža.
Užasnuto ga je pogledala. - Ako me namjeravate učiniti udovicom,
podcjenjujete mog muža. Vješt je borac.
- S pravom hvalite FitzAlanovu vještinu - odgovori Glyndwr, ne
uvrijedivši se. - Bio sam razočaran kad ga Northumberland nije uspio
nagovoriti da se pridruži našim ciljevima. Ali nisam govorio o FitzAlanovoj
smrti, nego samo o poništenju Vašeg braka.
- To nije moguće - rekla je, osjetivši da se zacrvenila. - Naš brak je tjelesno
ostvaren.
Njezin sugovornik odmahne rukom kao da odbacuje tu poteškoću.
Neko vrijeme jahali su u tišini, a onda Glyndwr prividno ravnodušno
upita: - Jeste U trudni?
Osjećala je da je danas htio s njom jahati samo da bi je to upitao. Ni na
trenutak se nije kolebala, nego ga je pogledala ravno u oči i odgovorila: -
Nažalost nisam.
U zadnje vrijeme sve je bolje lagala.
- Dobro, onda je poništenje moguće - zaključio je, ali Catherine se učinilo
da nije zadovoljan njezinim odgovorom.

167
 ***

Dvorac Harlech je vođi Velšana istodobno služio kao dvor i kao stožer za
vojne pothvate. Kako je doba ratovanja završilo, a počele su jesenske kiše,
dvorac je bio pun vojnika koji nisu imali što raditi. Catherine ni na trenutak
nisu ostavljali bez straže.
No to stražarenje vjerojatno je bilo vrlo dosadna zadaća. Najviše vremena
provodila je sama u sobi ili se molila u kapelici. Rijetko je jela u velikoj
dvorani, jer nije mogla podnijeti da je „Burni“ neprestano motri za vrijeme
obroka. Osim toga, kad je gledala Glyndwrov sretni obiteljski život, osjećala
se još jadnije.
U Harlechu je boravila već tjedan dana kad su je pozvali u veliku dvoranu
na razgovor s Glyndwrom. Ovdje, na svom dvoru, vođa pobunjenika pazio je
i na izvanjski sjaj koji je odgovarao njegovu položaju kraljevića. Catherine mu
se duboko poklonila, jer sad se doimao strogo. Odjenuo je halju obrubljenu
krznom hermelina, a sjedio je na pozlaćenu prijestolju.
- Gospo FitzAlan, primio sam odgovor kraljevića Harryja na moj zahtjev
za otkupninom - objavio je. - Javlja mi da kralj neće osloboditi mog sina u
zamjenu za Vaš siguran povratak.
Glyndwrov sin bio je slijep i nije se mogao boriti, pa je Catherine
pretpostavila da ga kralj drži iz pukog prkosa.
- To sam i očekivala, Vaša milosti - tiho je odgovorila. - Žao mi je što Vam
neće vratiti sina.
- Da, vjerujem Vam. - Pogled mu se ublažio.
Sišao je sa svoga povišenog mjesta i odveo je do ognjišta u kojemu se
rasplamsala vatra, pa su ondje sjeli.
- Prije dvadeset godina s kraljem Henryjem služio sam u Škotskoj - počeo
je. - U to vrijeme bio je samo Bolingbroke.
- Mislim da se otada uvelike promijenio... Otkako je zasjeo na prijestolje -
primijeti Catherine, koja je odlučila odbaciti oprez.
Njezin sugovornik podigao je obrvu, a kimanjem glave dao joj je znak da
nastavi.
- Česte pobune našega su kralja učinile nepovjerljivim - krišom je
postrance bacila pogled na njega - a i čovjekom koji ne oprašta. Ne želi
pokazati milost, čak ni kad ga to ništa ne stoji.
Je li bilo mudro Što je Glyndwru tako govorila o svom kralju? Je li to bila
izdaja? Nije znala, ali ako ništa drugo, sugovorniku je htjela reći istinu, barem
onu koja ima veze s njegovim sinom.

168
 - Ako želite da Vam se sin vrati, morate kralju dati ono što vrlo cijeni. -
Predložila mu je jedino Što joj je palo na pamet. - Zamijenio bi Gruffydda za
dvorac Herlech.
Njezin sugovornik odmahne glavom. - Znate da ne mogu staviti sina iznad
dobrobiti svog naroda.
- Onda bi bilo najbolje da sredite Gruffyddu priliku za bijeg - nastavila je.
- To se već događalo. Možda biste mogli potkupiti stražara?
- Mog su sina oslijepili kad je prvi put pokušao pobjeći - podsjeti je
Glyndwr.
Catherine skrene pogled da ne gleda bol na licu tog velikog čovjeka.
- Kad Harry dođe na mjesto svog oca - rekla je tiho - nedvojbeno će
pomilovati Vašega sina i oslobodit će ga. - Bila je to bijedna utjeha.
- Bojim se da Gruffydd neće dugo preživjeti u Toweru.
Šutke su sjedili i gledali u vatru.
- Kraljević Harry priložio je pismo Vašega muža s njegovom porukom.
Sjela je uspravno. - Pismo od Williama? Što piše?
Glyndwr se nagne naprijed i prstima se potapše po napućenim ustima, pa
tek onda odgovori: - FitzAlan nudi veliku novčanu otkupninu.
Catherine zatvori oči. Hvaljen budi Bog!, pomislila je. Poslije duge
sumornosti što ju je osjećala otkad je stigla u Harlech, nekako se bojala nade
koja je niknula u njoj.
Glas joj je drhtao kad je sugovorniku uputila pitanje: - Hoćete li uzeti
otkupninu što Vam je moj muž nudi?
Glyndwr zadobije neumoljivi izraz. Više nije bio otac nego kraljević.
- Poslat ću još jednu poruku u kojoj ću ponoviti svoj uvjet - izjavio je
strogim glasom. - Ako kraljević Harry ni tada ne pristane, jednom mom
zapovjedniku dobro bi došla žena koja je vješta u politici, jer on to nikako
nije.
Glyndwr nije bio budala, pa se pitala zbog čega vjeruje da bi uspio
poništiti njezin brak.
- Razmišljam o tome da priznam francuskog papu u Avignonu.
Njegove riječi pogodile su je poput groma. Bog je izabrao nasljednika
svetoga Petra na zemlji. Vladar koji bi podržavao protupapu riskirao bi da
bace prokletstvo i na njega i na njegov narod. Iako se zaprepastila, Catherine
je bila zadivljena Glyndwrovom smjelošću.
- Naravno, zauzvrat ću tražiti povlastice - govorio je više sebi nego njoj -
kao što su neovisnost velške Crkve, a i jamstvo da će svećenici i biskupi moći
postati samo ljudi koji govore velški. Time ćemo dokrajčiti plaćanja

169
engleskim samostanima i visokim školama. Bit će prava malenkost da svemu
tome dodam zahtjev za poništenje Vašeg braka.
Okrenuvši se, ponovno se usredotočio na nju. - Posebno zato što je brak
sklopljen bez primjerenog oglašavanja zaruka, i to upravo na dan kad je
pogubljen nevjestin prvi muž.
Catherine je imala dojam da joj je srce stegnula ledena ruka straha. Kao
posljednje pribježište mogla bi objaviti da je trudna. Valjda čak ni protupapa
Francuz ne bi dopustio poništenje braka kad bi znao za trudnoću.

***

Catherine je hodala gore-dolje po sobi kao što je često radila poslije

razgovora s Glyndwrom. Kad bi barem imala nešto što bi joj dalo nadu.
Poskočila je kad je začula kucanje. Odškrinuvši vrata, vidjela je da jedan
od stražara želi s njom razgovarati.
- Kraljević Glyndwr zahtijeva da večeras budete nazočni u dvorani -
izvijesti je mladić. - Želi da uživate u glazbi putujućih glazbenika koji su
upravo stigli.
- Hvala, doći ću. - Zatvorila je vrata i naslonila se na njih. Boze, molim te
da to bude Robert!
Dok je te večeri sjedila za stolom, svi mišići bili su joj napeti, jer čekala je
da vidi glazbenike. Nije ju mogla uznemiriti ni činjenica da je pokraj nje sjedio
Rhys Gethin koji je - Bog joj pomogao! - s njom čak dijelio pladanj. Kad su se
glazbenici napokon pojavili u dvorani, na oči su joj umalo navrle suze.
Robert je došao! Očaravajuće pristao, s dojmljivo svijetlom kosom, isticao
se poput bijeloga ždrala među vranama.
Robert sebi nije dopustio da je izravno pogleda, ali znala je da ju je vidio.
Očajnički je htjela s njim porazgovarati da čuje vijesti od kuće, ali kako da
pronađe način da se s njim sretne kad stražari paze na svaki njezin korak,
poput pasa čuvara?
Večer joj se činila duga, jer Čekala je poruku, ili barem nekakav znak.
Napokon se pojavio u posljednjoj baladi, u pjesmi o potajnim ljubavnicima.
Dok je Robert pjevao posljednji pripjev, u kojemu pjesnik pita voljenu gdje će
se njih dvoje sastati, sklopio je ruke kao da moli, a pogled je bacio u njezinu
smjeru.
Catherine također sklopi ruke i kimne glavom u nadi da je pravilno
shvatila što joj je htio reći.
Njezini stražari mnoge su sate proveli stojeći pred vratima kapelice dok
se ona molila. Zato se nisu začudili kad im je rekla da želi onamo otići prije

170
nego što se povuče u svoju sobu. Primijetila je da su se razdraženo pogledali,
ali nisu mogli prosvjedovati zato što se njihova zatvorenica previše moli.
Cijeli jedan sat klečala je na hladnom kamenom podu prije nego što se
pojavio netko u svećeničkoj odjeći. Pogledala je preko ramena kako bi se
uvjerila da stražari ne glume, nego doista tiho hrču.
Robert se spustio na koljena pokraj nje.
- Prije nego Što i pitaš - prošaptao joj je u uho - William, Jamie i Stephen
su dobro, ali nedostaješ im.
- Hvala Bogu - prekrižila se. - I ne znaš kako mi je drago što te vidim. Kako
si me našao?
- Sad ti nemam vremena pričati. Moramo sve skratiti. Znaš li namjerava
li te Glyndwr držati ovdje, u Harlechu? Hoće li prihvatiti Williamovu
otkupninu?
- Još gaji tračak nade da će Harry isposlovati da mu puste sina. - Uhvatila
je Roberta za ruku. - Kad izgubi i posljednju nadu, za mene će to biti vrlo loše.
Robert je položio prst na usnice, pa je uvidjela da je uzrujano podignula
glas.
- Rekao mi je da će poništiti moj brak s Williamom - prošaptala je - i da će
me dati za ženu jednomu od svojih ljudi... Rhysu Getbinu. Roberte, ne bih to
mogla podnijeti!
Nakratko je šutke razmišljao. - Da, moramo te izvući odavde, no
poništenja braka nikad nisu brza, pa imamo vremena nešto smisliti.
- Ne mogu još dugo čekati...
- Moram ići - prošaptao je - Sutra navečer potražit ću te ovdje u isto
vrijeme.
- Ako se nešto dogodi i više se ne vidimo - zgrabila ga je za ruku - reci
mojoj obitelji da mi nedostaju i da ih volim svim srcem.
- Sutra ćemo se vidjeti. - Još jednom joj je stisnuo ruku.
Počekala je dok nije bila sigurna da je Robert izašao iz kapelice, a nakon
što je izgovorila još jednu molitvu, ustala je i ustanovila da su joj se noge
ukočile. Probudila je stražare koji su je otpratili u njezinu sobu, a onda im je
poželjela laku noć i povukla zasun na vratima.
Još uvijek je razmišljala o svom razgovoru s Robertom, a kad se okrenula
od vrata, u grlu joj je zastao krik. U svjetlu mjesečine koja je prodirala kroz
uski prozor vidjela je pojavu nekog čovjeka koji se zavalio u stolici pokraj
postelje.
- Jeste li uživali u glazbi? - upita Maredudd Tudor.

171
 DVADESET TREĆE POGLAVLJE

C atherine je bila tako umorna od jahanja da je pomislila da više nikad neće

moći hodati kao nekada. Pokrivalo za glavu izgubila je još prije nekoliko
dana, a kosa joj je visjela u zamršenim, neurednim pramenovima. Haljina joj
se tako uprljala da ju je poželjela strgnuti sa sebe i jahati gola ako uskoro ne
stignu na cilj.
Mareduddje rekao da je vodi u svoju kuću na otoku Anglesey, na
sjeverozapadnoj obali. Nakon što je za moguće progonitelje uspostavio lažni
trag koji je vodio na jug, odveo ju je dublje u kopno i pošao prema sjeveru,
preko bezbrojnih potoka i kroz beskrajne šume. Ispričavši se zbog tako
napornog putovanja, objasnio je da mu je Glyndwr zapovjedio da poduzme
sve mjere opreza. Čak ni njegovi ljudi nisu smjeli doznati kamo je otišla i s
kim putuje.
Catherine je cijelim bićem čeznula za tim da se opere, da spava na čistoj
posteljini i da pojede obrok što će ga pripraviti netko drugi, a ne Maredudd
Tudor. U tjelesnom jadu što ga je proživljavala bilo je dobro samo to što ju je
rastresao, pa nije neprestano razmišljala o Williamu, Jamieju i Stephenu, koji
su joj uvelike nedostajali.
Za vrijeme oseke prešli su prevlaku i stigli na Anglesey, a poslije nekoliko
kilometara dospjeli su do Plas Penmynydda, velikog, utvrđenog vlastelinskog
dvora gdje su boravili Tudori. Kad ju je Maredudd pred ulazom podigao s
konja, morao ju je pridržati da ne padne.
Još uvijek se oslanjajući na njegovu ruku, Catherine je zurila u sive oci
lijepe tamnokose žene, koja ju je neprijateljski motrila. Bila je dobro
popunjena, gotovo zdepasta i nekoliko godina starija od zarobljenice.
No Catherineinu pozornost privukla je svilena haljina boje marelice što
ju je žena nosila. Catherine je svoju otmjenu odjeću cijeli život uzimala zdravo
za gotovo, ali u tom trenutku poželjela je upravo takvu haljinu, a osjetila je i
oštru zavist, jer ženina je bila vrlo čista.
- Marged, dođi i pozdravi me kako treba, ljubavi, a upoznaj i našu gošću -
pozove Maredudd.
Dakle, ta ljutita žena u haljini boje marelice bila je njegova izabranica.
Catherine je postala još više svjesna svoje razbarušene, neuredne pojave.
U tom trenutku iz kuće je istrčao dječak od oko pet godina i zaletio se u
Maredudda, koji ga je podigao smijući se i postavio ga sebi na bok. Kad je

172
dječak okrenuo glavu da je pogleda, Catherine se začudila vidjevši da je vrlo
pristao.
- Tko je ta dama, oče? - upita dječak.
- To je gospa Catherine FitzAlan. Neko vrijeme će nam biti gošća -
odgovori Maredudd, pa dječaku razbaruši kosu. - Gospo Catherine, upoznajte
moju ljupku ženu Marged i mog sina Owaina, glavnog bukača u Plas
Penmynyddu.
Catherine je uljudno kimnula Marged, a onda se okrenula dječaku. -
„Glavni bukač“ je među Tudorima uistinu vrlo častan naslov - primijetila je
nasmiješivši se.
Nije se sjećala gotovo ničega što se događalo te prve večeri u Plas
Penmynyddu. Odveli su je u spavaću sobu gdje je svukla prljavu haljinu, a
onda je ležala u kadi punoj vruće vode sve dok joj se koža nije smežurala.
Gotovo je zaspala na nogama dok ju je sobarica otirala i pomogla joj da legne
u neuglednu postelju.
Mirisi s pladnja što ju je već čekao razbudili su je dovoljno dugo da bi
večerala, a hrana je bila tako ukusna da je gotovo povikala od zadovoljstva.
Kad se sutradan probudila, sunce se već popelo visoko. Na srcu joj je
počivala tuga teška kao kamen. Kako će je William naći ovdje, u Angleseyu?
Hoće li ikada više vidjeti svoj dom? Što će biti s djetetom što ga nosi? Suze su
joj tekle niz lice i padale joj po kosi, ali bila je previše umorna da bi podignula
ruke i obrisala ih.
Poslije je kroz vrata provirila služavka - Pomoći ću Vam da se odjenete,
gospo.
Catherine je upravo htjela odgovoriti da nema što odjenuti kad joj je
poslužiteljica pokazala lijepu, svijetlozelenu haljinu.
Zaključila je da se uz Božju pomoć i u čistoj haljini može sučeliti sa svime
što dolazi.
Poslije nekoliko minuta slijedila je sobaricu niz stube do glavnih
prostorija u kući. U dvorani su bili samo Marged Tudor i nekoliko slugu.
- Dobar dan, gospo FitzAlan - pozdravila ju je Marged. - Rekli su mi da je
putovanje bilo teško. - Ljubazno se nasmiješila, a jučerašnje neprijateljsko
držanje posve je nestalo.
- Ne sviđa mi se kad ženu odvedu iz njezina doma i obitelji - primijeti
Marged, odmahujući glavom. - Dok se ne vratite svojoj kući, želim da Vam
bude udobno u našoj.
- Cijenim Vašu ljubaznost - odgovori Catherine - a zahvaljujem i što ste mi
dopustili da nosim ovu haljinu.
- Bojim se da Vašu nisam mogla spasiti - reče Margot. - Zato sam je dala
služavki da je isječe i pretvori u krpe za brisanje.
173
 - Dobro. Više je ne želim vidjeti.
- Morate me zvati Marged. Nemojmo se službeno oslovljavati, jer ćete biti
naša gošća možda i nekoliko tjedana.
- Tjedana? - Catherine je klonula na klupu pokraj svoje sugovornice.
Marged je potapše po ruci. - Da je do mog Maredudda, sve bi se to brže
riješilo. Ali Glyndwr... Pa, znate što on misli. Glupi muškarci! Već kad Vas
pogledam, vidim da niste žena koja bi počinila preljub.
Catherine se pitala kako to ona zna, ali nije komentirala.
- Ipak, moram priznati da sam se prilično prestrašila kad sam Vas jučer
vidjela.
Catherine se naprosto morala nasmijati. - Trebali ste me natjerati da se
operem još u dvorištu.
- Nisam tako mislila - prosvjedovala je Marged. - Doimali ste se poput
šumske vile, jer kosa Vam je bila divlja i spuštala Vam se na ramena, a i lice
Vam je ljupko. Pomislila sam da mi je muž skupio hrabrost da kući dovede
ljubavnicu.
Catherine je pogleda, trgnuvši se.
- Ali Maredudd mi je sinoć dao do znanja koliko sam mu nedostajala - reče
Marged, a oči su joj zasjale. - Trebala sam to i sama znati, ali ženi ponekad
treba ponešto i pokazati.
Zastala je, pa je rukom pozvala slugu da Catherine donese pladanj s
hranom. - Maredudd se zabrinuo što će Vas morati povesti na tako težak put,
ali bojao se ostaviti Vas u Harlechu.
Njezina sugovornica podigne obrve. - Mislio je da će mi Glydnwr učiniti
nešto nažao?
- Ne, naravno - odgovori Marged - ali tvrdi da Vas kraljević Glyndwr nikad
neće pustiti ako otkrije da ste trudni.
- Maredudd zna da nosim dijete?
Marged se nasmije. - Ujutro Vam je pozlilo. Tako je bilo i sa mnom kad
sam nosila Owaina.
- Zašto me Glyndwr ne bi pustio kad bi doznao za to? - No Catherine je
znala odgovor još i prije nego što je Marged bilo što rekla.
- Jedno je kao taoca držati kraljevićevu ljubavnicu, a nešto sasvim drugo
uzeti za taoca kraljevićeva sina. U zamjenu za jedinog nasljednika engleskog
prijestolja, Glyndwr može tražiti bilo što... Pa čak i neovisnost Walesa.
- Ali to nije Harryjevo dijete! - Catherine zatvori oči i položi glavu na stol.
- Glyndwr bi bio uvjeren da jest, jer želi da bude tako - odgovori Marged
i stavi joj ruku na leđa. - A samo je to važno!

174
 DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

C atherine, gdje si?

William je zurio u daljinu kao da će svoju ženu pronaći ako bude dovoljno
pozorno motrio. S vrha tog brežuljka vidio je preko granice u Wales, a
ovamo bi dojahao kad mu je bila potrebna samoća.
Kako su tjedni prolazili, počeo se bojati da mu se Catherine možda nikad
neće vratiti. Bio je djelatna osoba, pa mu je jalovo čekanje kidalo živce.
Ponekad mu se činilo da je i nerazumna djelatnost bolja od nikakve, pa je
slijepo ujahivao u Wales.
Druge dane uranjao je u žaljenje i predbacivanje samome sebi. Bogu je
obećavao razne stvari. Ako mu Svemogući vrati ženu, on će je uvijek štititi.
Ako mu ispuni tu jednu jedinu molbu, William će učiniti sve što je potrebno
da Catherine više nikad ne poželi otići.
Prema Edmundu se i dalje odnosio hladno. Iako se činilo da njegov
nekadašnji prijatelj iskreno žali što je loše govorio o Catherine, pogled na
njega Williama je podsjećao da je i on sam sumnjao u njezinu odanost.
Zapravo je Edmund uglavnom samo glasno izgovarao svoje sumnje. Tih dana
William je provodio više vremena sa Stephenom i Jamiejem, nastojeći da
dječaci uvijek budu u njegovoj blizini.
Stephena je vodio sa sobom kad god je odlazio u samostan da čuje
zagonetne poruke što ih je Robert slao nadstojnici preko redovnika,
glazbenika i radnika koji su se posvuda kretali. Poruke su opisivale
Robertovo putovanje dok je Catherinein trag slijedio duž južne obale Walesa,
a onda na sjever do Aberystwytha. Njihove nade uvelike su oživjele kad im je
napokon poslao vijest da je našao Catherine, ali onda su ponovno zamrle kad
su doznali da je još jednom nestala.
Približio se i prosinac, a od Roberta tjednima nije bilo vijesti.
William je čuo da se neki konj lomeći granje probija kroz gustiš iza njega,
pa se okrenuo, isukavši mač, ali ga je vratio u korice kad je prepoznao jahača.
- Kako si, k vragu, znao gdje ćeš me pronaći? - povikao je Stephenu.
- Nadstojnica je javila da ima vijesti! - reče dječak zaustavljajući konja.
- Hvala Bogu!
Odgalopirali su u samostan, a kad su nahrupili u nadstojničinu primaću
sobu, vidjeli su da ih ovaj put ne čeka vijest, nego sam trubadur.

175
 - Nebesa! - uzvikne William, potapšavši Roberta po leđima - tko bi
pomislio da ću biti sretan što Vas vidim!
Kad se Robert nasmijao, William je primijetio da je iscrpljenost urezala
bore u njegovo pristalo lice.
- Pronašao sam gdje se nalazi - izjavi trubadur. - Neće biti lako, ali ima
nade da ćemo je izvući.
- Bog Vas blagoslovio, Roberte. - William mu stisne rame. - Zauvijek sam
Vam dužnik.
- U Harlechu sam uspio kratko razgovarati s njom. Kaže da je dobro i šalje
vam pozdrave.
William prođe rukama kroz kosu, jer osjećaji su ga svladali.
- Sljedeći danje otišla - nastavi Robert. - Nitko, osim možda samog
Glyndwra, nije znao kamo je nestala, kao ni tko ju je odveo. Poslije nekog
vremena čuo sam govorkanja da je one noći kad je iščeznula netko u dvorcu
vidio Maredudda Tudora. Glyndwr voli glazbu, pa sam tek poslije tjedan dana
mogao otići iz Harlecha da to ne bude sumnjivo. Mareduddov trag slijedio
sam na jug dok nije nestao, ali sam nešto naslutio, pa sam otišao na
sjever. Trag engleske gospe pronašao sam čak kod dvorca Beaumaris.
- To je tvrđava na obali Angleseya - objasni William Stephenu. - Još uvijek
je u engleskim rukama.
- U tom dvorcu sam vijesti potražio među poslugom koja se sastoji od
Velšana - pričao je Robert. - Našao sam sobaricu čija sestra radi za Tudore u
njihovu vlastelinskom dvorcu što su ga nazvali Pias Penmynydd. Od nje sam
doznao da s Tudorima boravi vrlo lijepa Engleskinja. - Nagnuo se naprijed. -
Williame, taj dvorac je samo sedam kilometara od Beaumarisa!
- Je li to sigurno?
- Da, sigurno je. - Robert protegne duge noge i sklopi ruke na trbuhu. -
Vjerujte mi da sam morao teško raditi kako bih dobio taj podatak. Ta velška
sobarica nije baš lijepa, ali je vrlo poletna.
- Roberte! - ukori ga nadstojnica, ali usnice su joj zadrhtale kao da se
zabavlja.
- Po mom mišljenju, postoje dva načina da to izvedemo - počne William. -
Mogao bih iznenaditi Tudore i silom je izvesti odande ili bih mogao pristupiti
tom Mareduddu i vidjeti bi li nam je predao za određenu cijenu.
- Ako ćeš najprije razgovarati s njim, izgubit ćeš učinak iznenađenja -
umiješa se Stephen.
William kimne glavom i okrene se Robertu. - Mislite li da bi vrijedilo
riskirati?

176
 Trubadur je držao da postoje izgledi da Catherine nastrada u napadu. -
Otići ću u Pias Penmynydd pa ću izvidjeti - ponudio je.
William je počeo prosvjedovati, ali nadstojnica mu položi ruku na
podlakticu. - Robert u to kućanstvo može ući tako da oni ništa ne posumnjaju.
- Možete povesti svoje ljude i čekati kod Beaumarisa - predloži putujući
pjevač. - Catherine je već tjednima ondje, pa mi može reći bi li Maredudd
Tudor htio pregovarati. Ako odgovori niječno, upozorit čuje da se pripremi
za napad.

177
 DVADESET PETO POGLAVLJE

U šavši u privatne odaje, Marged se namrštila kad je vidjela da Owain spava

na Catherineinu krilu.
- Prevelik je za to - primijetila je, položivši Catherine ruku na rame.
- Molim te, Marged, kad ga držim, to mi donosi utjehu - glasio je odgovor.
- Moj sin mi vrlo nedostaje.
Obadvije su neko vrijeme gledale dječaka koji je spavao.
- Obično držimo da je ljepota prednost kad tražimo dobru priliku da
udarno kćer - zadirkivala je Catherine prijateljicu - ali mislim da će se tvoj
dječak vrlo dobro oženiti. Neka bogata udovica zaključit će da ga naprosto
mora dobiti.
Marged se nasmije. - Od oca je naslijedio očaravajuće ophođenje, a i
njegovu pristalost, pa neka Bog pomogne ženi na koju on baci oko. Samo se
nadam da će to biti neka nasljednica, a ne mljekarica.
Uklonivši s lica neposlušan pramen, Marged privuče stolčić do Catherine.
- Možda ćemo uskoro primiti dobre vijesti. Prošlo je četrnaest dana otkad je
Maredudd pisao kraljeviću Glyndwru i nagovarao ga da prihvati otkupninu
što je nudi tvoj muž.
- Što ako Glyndwr zapovijedi Mareduddu da me dovede natrag u Harlech?
- On će već naći izlaz iz toga - utješnim glasom odgovori njezina
sugovornica.
Catherine joj nije proturječila, ali nije očekivala da će se Margedin muž
suprotstaviti svom kraljeviću. Iako joj je Maredudd bio sklon, njegova obitelj
bit će mu najvažnija, što mu nije mogla zamjeriti.
Protrljala je obraz o Owainovu glavu. - Misliš li da me Jamie zaboravio?
- Sigurna sam da mu tvoj muž često govori o tebi - odgovori Marged. -
Dječak te neće zaboraviti.
No Catherine s njom nije podijelila drugu brigu koja ju je morila. Možda
je već tako dugo odsutna da je William prestao mariti za nju? Je li uopće ikad
istinski mario?
- William je žarko želio dijete, a sad čak i ne zna da ga ima. - Pomaknula
je Owaina u svom krilu, pa joj je sad držao ruku na trbuhu. - To dijete želim
roditi kod kuće.
- Nisi dugo trudna - odgovori Marged. - Imaš još mnogo vremena.

178
 - Ponovno tetošite tog dječaka? - upita Maredudd s vrata. Cerio se od uha
do uha. - Dobro je što se odmara, jer noćas ćemo svi ostati budni dokasna.
Prišao je, pa je sinu stresao rame. - Owaine, stigla je družina glazbenika.
Dječak se probudio raširivši oči, a onda se izmigoljio iz Catherineina krila.
- Upravo su ušli u dvorac - izvijesti ga otac. Owain je šmugnuo da ih vidi,
a Maredudd se sagnuo i poljubio svoju ženu. - Njihova glazba trebala bi
razveseliti moje lijepe dame.
- Glazbena družina već dugo nije došla tako daleko - primijeti Marged i
nasmiješi mu se.
- Kažu da su jesenas putovali diljem Walesa, pa bi trebali donijeti mnoge
novosti.
Catherine zatvori oči i u sebi se pomoli, a nedugo zatim izvođači su ušli u
dvoranu. Molitve su joj bile uslišane. Morala se posebno potruditi da zadrži
nadzor nad sobom, jer je htjela pritrčati Robertu i zagrliti ga. U njegovu
pogledu nije bilo čuđenja, očekivao je da će je ondje naći.
Misli su joj se tako uskomešale da isprva nije ni čula da joj se Marged
obraća. Žmirkajući je zurila u prijateljicu, jer nije imala pojma što ju je pitala.
Marged se nasmije i uhvati je za ruku. - Dođi sa mnom da razgovaramo s
kuharicom. Želim da nam večeras pripremi poseban obrok.
Kad je Catherine ustala, Robert je tobože slučajno pogledao u njezinu
smjeru. Iako je dobro glumio da je ne poznaje, malo je predugo zurio u njezin
trbuh.
Velšani vole glazbu, a kućanstvo Tudorovih nije bilo iznimka. Navaljivali
su da glazbenici sviraju do kasno u noć. Catherine je sjedila i slušala što je
duže mogla, ali kad joj je sve to postalo odviše naporno, stavila je ruku na
trbuh i šapatom izvijestila Marged da se mora povući u postelju.
U spavaćoj sobi koračala je gore-dolje. Kad je glazba napokon prestala, na
stubištu je čula korake, a onda je netko zatvorio vrata i dvorac je napokon
utonuo u tišinu.
Ni na trenutak nije posumnjala da će Robert doznati u kojoj je sobi. Kad
je začula tiho kucanje, kao što je i očekivala, povukla je zasun na vratima, a
Robert je šmugnuo u prostoriju.
- Već sam gotovo izgubila nadu - obratila mu se naslonjena na njegovo
rame dok ju je pridržavao, a onda se okrenula i upitala: - Jesu li svi dobro...
William i dječaci?
- Da, jesu - odgovorio je i poljubio je u čelo.
- Gdje je William. Nije li došao po mene?
- Ni sam vrag ne bi ga mogao zadržati - odgovori Robert. - Blizu je, čeka
te kod dvorca Beaumaris.

179
 - Prošlo je mnogo vremena, pa sam se pobojala da i ne želi da mu se
vratim - požalila se. Tek je sad priznala i sama sebi da su se sumnje uvukle
duboko u nju.
- Bit će ti drago kad doznaš da se tvoj muž doima bolesno od silne brige -
izvijesti je Robert i prstom joj podigne bradu. - Otkad su te oteli, sumnjam da
je bilo noći kad se dobro naspavao.
Učinilo joj se da je ružno od nje što osjeća takvo zadovoljstvo zbog toga
što je i William patio, ali naravno, Robert je možda lagao.
- Vidim da imaš novosti za njega - primijeti trubadur, dopustivši da mu
pogled padne na blago ispupčenje na njezinoj haljini.
Nasmiješila se. - Da, dijete bi na svijet trebalo doći poslije Uskrsa.
Robert se okrenuo hitnijim problemima. - Smislili smo dva moguća
načina da te oslobodimo.
Kad joj je sve ispripovijedao, vrlo je odlučno odgovorila: - Mora
razgovarati s Mareduddom. Ne želim da kakvo zlo snađe...
Zastala je jer je začula škripu vrata. Prožeo ju je užas kad je uvidjela da je
zaboravila povući zasun na vratima nakon što je Robert ušao.
Kroz otvor je provirila Margedina glava. Gotovo je šaljivo izbuljila oči, a
onda je naprosto uskočila u sobu i za sobom zatvorila vrata.
- Molim te, nemoj to učiniti - počela je brzo govoriti, netremice gledajući
Catherine. - Znam da se bojiš da više nikad nećeš vidjeti muža, ali obećajem
ti da hoćeš. A kad ga vidiš, požalit ćeš ako učiniš ono što si sad naumila. -
Nakratko je prekinula govoranciju i dobro promotrila Roberta. - Vidim da si
pala u napast! - Očito je mislila da to vidi, jer sva se zacrvenjela. - Da, jasno mi
je!
Činilo se da Marged ne može odvratiti pogled od Roberta, a još se više
zacrvenjela kad joj je trubadur bezobrazno namignuo.
- Istina je da se u tom stanju ne moraš brinuti o tome da ćeš mužu donijeti
tuđe dijete, ali... - Marged kao da je sve manje poletno branila svoje stajalište
što je duže zurila u Roberta.
- Marged - oštro odgovori Catherine - ovaj čovjek nije tu da sa mnom pođe
u postelju. Kako si to mogla i pomisliti? - okrenula se svom posjetitelju. - Vidiš
li da ne možemo čekati. Moramo smjesta reći Mareduddu i njoj.
- Jesi li sigurna da je to mudro, Catherine? - tiho upita Robert.
Uhvatila je prijateljicu za ruku. - Robert je prijatelj koji mi je donio poruku
mog muža - objasnila je dok je s Marged išla prema vratima. - Probudi
Maredudda i dovedi ga ovamo da nasamo porazgovaramo dok posluga spava.
Catherine je napokon nagovorila prijateljicu da dovede muža, a kad se
okrenula, vidjela je da se Robert naginje kroz prozor.

180
 - Ako nisi sigurna da se taj Tudor želi nagoditi s Williamom, trebali bismo
pobjeći prije nego što ga njegova gospa probudi - upozorio ju je preko
ramena.
Iako bi zbog Mareduddova opuštena držanja netko mogao pomisliti da je
neoprezan, Catherine je znala da nije tako. Možda Robert vani nije primijetio
stražare, ali bili su ondje.
- Sigurna sam samo u to da ne bismo stigli ni do glavnog ulaza -
odgovorila je.

181
 DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

W illiamu je oštar vjetar nosio ledene kišne kapi u lice. Prozebao je do

kosti, jer je već u osvit izašao i stražario na bedemu vanjskog zida
dvorca Beaumaris. Koračao je gore-dolje da se zagrije, a onda bi zastao
najednom pa na drugom kraju bedema i kroz pljusak zurio prema zapadu.
Kad je ponovno pogledao, u mutnom, sivom svjetlu turobnoga jutra vidio
je da se dvorcu približava usamljeni jahač.
Trubadur se vratio!
Četvrt sata poslije toga Robert i on dogovarali su se u prostoriji koja je
bila u jednoj od šesnaest kula duž vanjskog zida.
- Dobro postupaju s njom - ponovno ga je uvjeravao Robert, ali William je
sumnjičavo suzio oči, jer je imao osjećaj da mu trubadur nešto taji.
- Zapravo, postala je vrlo sklona svojim tamničarima - izvijesti ga Robert.
- Jasno je rekla da ne želi da se ikome od njih dogodi kakvo zlo.
- Dakle, drži da vrijedi riskirati i obratiti se Mareduddu Tudoru?
- Da, već je to i učinila.
- Učinila je to? - William uzdahne i odmahne glavom. - Vidim da se nije
promijenila. Ako zaključi da je nešto ispravno, smjesta se toga i poduhvati.
- Tresao sam se od straha pri pomisli da je možda pogrešno procijenila
tog čovjeka - prizna Robert nacerivši se.
- Vratili ste se živi, pa pretpostavljam da se taj Tudor želi nagoditi.
- Tako kaže, a Vaša gospa supruga mu vjeruje - odgovori njegov
sugovornik, slegnuvši ramenima. - Svoje uvjete iznijet će kad se sretnete u
šumi između ovoga mjesta i Plas Penmynydda. Rekao je da će doći sam, pa
morate i Vi. Želi sve obaviti tiho kako Glyndwr ne bi nešto naslutio.
- Jasno Vam je da bi to mogla biti klopka - primijeti Robert nakon što je
nakratko Šutio.
- Da, ali nemam izbora - glasio je odgovor. - Kad bismo se trebali sresti?
- Sutra, sat poslije svitanja.
Kad se William sljedećeg jutra otputio na sastanak, još je bilo hladno, ali
kiša više nije pljuštala, nego je samo lagano rominjala. Prema uputama što ih
je primio pošao je sam, a sudbinu je stavio u Božje ruke, ali i u ruke
Maredudda Tudora. Mislio je na Jamieja i Stephena i nadao se da će im uskoro
dovesti Catherine.
182
 Kad je došao do šumarka pokraj udubine u cesti, na mjestu što mu ga je
opisao Robert, na vrhu brežuljka pred sobom je ugledao jahača s kapuljačom
koji je povikao: - FitzAlan?
William se trgnuo, jer bio je to ženski glas. Kad je ta osoba svoga konja
zaustavila uz njegovoga, vidio je da je riječ o lijepoj tamnokosoj ženi.
- Ja sam FitzAlan. Dolazite li u ime Maredudda Tudora? - upitao je.
- Ja sam njegova žena, Marged.
Kakav je to čovjek, taj Tudor, kad je poslao svoju ženu da sama obavi
takvu zadaću?
- Maredudd je otišao s ljudima koji vode Catherine u Harlech.
- Što? - bijesno je povikao. - Vražji okot je vraća onamo?
- Vremena je malo, pa zato slušajte - odbrusila je. - Jutros je desetak ljudi
dojahalo u dvorac. Glyndwr im je zapovjedio da preuzmu Catherine.
William je sam sebi rekao da ima dovoljno vremena da ih stigne, jer do
Harlecha će dugo jahati.
- Kojim su putem pošli i kako su daleko odmakli?
- Otišli su prije nepunih pola sata, ali je planiraju prevesti morem! Na
brod će se ukrcati dvanaestak kilometara zapadno odavde.
Baumaris je bio u suprotnom smjeru, pa više nije bilo vremena da se vrati
po svoje ljude. Čak i ako odjaši ravno do broda, možda ih više neće stići.
- Maredudd će ih pokušati usporiti, ali ipak jašite što brže. - Sažeto ga je
uputila kamo treba poći.
- Je li za Vas sigurno da sami jašete natrag u Pas Penmynydd? - upitao je,
a ona se nasmiješila.
- Da, to je Tudorovo područje - odgovorila je.
- Bog Vas blagoslovio, draga damo.
Mamuznuo je konja i odjahao poput vjetra, jer je morao stići do broda
prije nego što isplovi. Činilo mu se da mu srce tuče po taktu konjskih kopita -
brže, brže, brže! Imao je dojam da je tek poslije nekoliko sati stigao do obale.
Oko kilometar dalje prema sjeveru pronašao je vlastelinski dvor gdje su
Glyndwrovi ljudi posudili konje, kao što mu je najavila Marged Tudor. Onda
je ugledao i brod koji se usidrio malo dalje od obale, a obrisi su mu se
ocrtavali u jutarnjoj magli.
S konjem je skrenuo s ceste, a onda se zaustavio među niskim drvećem
kako bi prebrojio pojave na žalu. U vodi je bio jedan čovjek, koji je dovlačio
čamac. U čamcu su bila još dvojica Catherineinih pratitelja, a osam ih je čekalo
na obali. Suzio je oči i motrio ne bi li ugledao svoju ženu.
Iz Šume je izašlo još dvoje ljudi, vukući žensku pojavu koja se otimala dok
su je gurali prema čamcu.

183
 Catherine! Pronašao ju je!
Tjedni očajničkog čekanja bili su iza njega. Strpljivost, pregovori, novčane
ponude - ništa od toga nije mu vratilo ženu, a sad je mogao učiniti ono za što
je bio rođen i za što su ga izvježbali, i što mu je najbolje išlo od ruke.
Njegovim žilama tekla je krv Percyjevih. Bio je Northumberlandov sin i
brat legendarnoga borca Napržice, a njegova oca nazivali su „Ustoličitelj
kraljeva“. Nitko ga nije mogao ni dotaknuti. Nije važno boce li se između njega
i Catherine ispriječiti deset, dvadeset ili šezdeset ljudi, jer on će je osloboditi.
- AAARRRRRRHHHHH! - ispustio je bojni poklič, nahrupivši kroz grmlje.
Odjahao je do ruba mora gdje je tlo bilo povoljnije za konja, a onda je
galopom pojurio duž obale. Mašući širokim mačem, jurio je ravno prema
ljudima na žalu u čija se srca uvukao strah.

***

Iz daljine je do Catherine dopro poklič koji kao da nije dolazio s ovoga svijeta,
pa joj je kralježnicom prostrujao drhtaj. Okrenuvši se prema zvuku, čula je da
obalom tutnje konjska kopita, a svi nazočni zastali su i zurili u maglu u smjeru
odakle je dopirao topot.
Dok su tako gledali, konj i jahač izronili su iz magle pa su se u punom
galopu zaletjeli na njih. Činilo se da su se i životinja i vitez na njoj podigli u
zrak i naprosto prelebdjeli iznad paloga debla kao da konj ima krila. Vojnici
su se raspršili kad je jahač navalio na njih, a pritom je mahao mačem,
ispuštajući bojni poklič.
William ju je došao spasiti!
Slušala je priče o njegovim podvizima u bitkama. Bezbroj puta gledala ga
je kako vježba, no unatoč svemu tome, ništa je nije moglo pripremiti za prizor
viteza koji žestoko navaljuje. Borio se gipko i moćno, a ono što je vidjela
istodobno je bilo zastrašujuće i očaravajuće veličanstveno.
Prva dva njezina pratitelja poginula su prije nego Što su uopće dospjeli
izvući mačeve. Oružje trećega poletjelo je kroz zrak, vlasnik je pobjegao u
šumu, a William se okrenuo novim protivnicima. Još dva napadača su pala, a
onda se vitez baci s konja na jednoga borca, no smjesta se uspravi i mačem
pokosi drugoga. Hitro se okrenuo prema preostalim ljudima, a oružje je sad
držao s obadvije ruke.
- Vaš muž, pretpostavljam - reče Maredudd Catherine na uho. - Maknimo
se s plaže prije nego što se jedan od tih ljudi dosjeti, pa Vas zgrabi i postavi
Vam nož pod grlo.
Ona i Maredudd ostatak bitke gledali su skriveni iza niskoga žbunja koje
je raslo malo dalje od obale. Sve je brzo završilo. Dva Catherineina pratitelja
184
našla su se u vodi i sad su plivali prema brodu, a ostali su pobjegli sa žala i
iščezli među drvećem.
- Catherine! Catherine! - zvao je William. Osvrtao se na sve strane,
motreći obalu, a glas mu je odjekivao.

***

Pogledom je usplahireno prelazio po žalu, a onda ju je ugledao. Stajala je

sama u visokoj travi na rubu obale, nalik na anđela koji je sišao na zemlju.
I on je neko vrijeme nepomično stajao kao da se posve sledio, a nije ni
disao. Onda je vratio mač u korice i otrčao do nje. Ruke su mu se tresle kad je
dlanovima obuhvatio voljeno lice, a činilo mu se da nikad nije bila ljepša.
Poljubio ju je u oba obraza, ružičasta od hladnoće.
- Hvala Bogu da si na sigurnom! - uzviknuo je zatvorivši oči, a onda je
čelom dotaknuo njezino.
Sam je sebi obećao da će joj ovaj put pružiti mogućnost izbora. Ovaj put
će svojevoljno doći k njemu, ili neka uopće ne dođe.
- Nisam izvršio svoju dužnost da te zaštitim. Ako mi ne možeš oprostiti,
ako više ne želiš živjeti sa mnom, onda ću to drukčije urediti - ponudio je, a
srce mu je snažno tuklo u prsima.
Čekao je da mu Catherine odgovori, ali ona je šutjela jer je htjela čuti što
joj želi reći.
- Svim srcem se nadam da ćeš izabrati život sa mnom - nastavio je. - Ako
to učiniš, obećajem da ću učiniti sve što mogu da te zaštitim i da ću ti biti
dobar muž.
Postavila mu je dlanove na prsa i pogledala ga jasnim plavim očima čiji je
pogled dopirao do istine u njegovu srcu.
- Hvala ti što si me došao spasiti. - Naslonila mu je glavu na prsa - Odvedi
me kući, Williame, odvedi me kući.
Snažno ju je zagrlio. - Neizmjerno si mi nedostajala.
Hvala Bogu, ponovno je bila njegova!
- Budi pozdravljen, FitzAlane!
William gurne Catherine iza sebe pa izvuče mač kad je čovjek koji ga je
pozdravio izašao iz grmlja.
- U redu je - umiri ga Catherine, zgrabivši mu ruku s mačem. - To je
Maredudd Tudor. Bio je vrlo dobar prema meni.
- Ipak nije bio tako dobar da te pošalje kući - primijeti William smrknuto
gledajući Tudora u oštre oči boje lijeske.

185
 - Da nije bilo Maredudda, možda bih još čamila u Harlechu - odgovorila
je. - Učinio je sve što je mogao da me zaštiti.
Tudor mu se široko nasmiješio kao da uživa u dobroj šali. U drukčijim
prilikama William tom čovjeku ne bi vjerovao ni koliko je crno pod noktom,
no sad je ipak osjećao da mu nešto duguje.
- Što ste htjeli tražiti u zamjenu za moju ženu prije nego što su Vam
Glyndwrovi ljudi poremetili osnove? - upitao je.
Maredudd Tudor je zastao. - Tražio sam obećanje za nešto u budućnosti.
William mu je glavom dao znak da nastavi.
- Pod Glyndwrovim vodstvom uspjeli smo preuzeti nadzor nad cijelim
Walesom, osim svega nekoliko dvoraca. No bojim se da nećemo moći zadržati
osvojeno.
- Nećete - složi se William. - Bez francuske pomoći ne možete nas
nadvladati. Francuzi će obećati, ali više neće poslati vojsku.
Njegov sugovornik potvrdi glavom. - Čak i bez Francuza mogli bismo
nadživjeti kralja Henryja. Ima mnogo neprijatelja koji mu skreću pozornost,
ali kraljević Harry je nešto drugo. Na kraju će nas pobijediti.
William je osjećao da je takvo što vrlo teško priznati ponosnom
buntovniku kakav je Tudor. Čekao je da čuje njegov zahtjev.
- Prije pobune, mi Tudori smo bili na visokim položajima u službi
engleskih kraljeva. Kad se ovo završi, želim da moj sin Owain dobije priliku
da se snađe u engleskom svijetu. Od Vas sam namjeravao tražiti jamstvo da
ćete mu pomoći kad za to dođe vrijeme.
William mu je to obećao, jer je poštovao čovjeka koji svog sina nastoji
zaštititi u nesigurnom svijetu.
- Kad me to zatražite, pomoći ću Vašem sinu - rekao je.
- Zahvalan sam Vam - odgovori Maredudd i ukočeno se nakloni, a onda
upozori sugovornika: - To je još uvijek pobunjeničko područje, pa će za Vas
biti bolje da odete prije nego što ljudi koje ste otjerali podignu uzbunu.
William se okrenuo prema Catherine. - Ima pravo, moramo požuriti.
- Hvala Vam - reče ona, zagrlivši čovjeka koji im je pomogao. - Bili ste
najbolji čuvar, Maredudde Tudoru.
Obadvoje su se nasmijali, a ona se odmakne i doda: - Pozdravite mi
Marged i Owaina.
- Nedostajat čete nam, Catherine. Idite s Bogom.
Kad su pošli prema Beaumarisu, ponovno je počela sipiti kiša, a dok su
prelazili posljednjih nekoliko kilometara, počelo je jače kišiti i postalo je
hladno.

186
 U dvorcu Beaumaris Robert ih je čekao u stražarskoj kućici. William je
htio što prije skloniti Catherine od kiše, pa ju je proveo kroz pokrajnja vrata
što ih je Robert otvorio.
- Dragi Bože, zašto ste se toliko zadržali? - upita trubadur. - Čekam vas
već nekoliko sati.
- Poslije ćemo Vam pričati - odgovori William pa stane pred Roberta koji
je Catherine htio pozdraviti poljupcem. - Moram smjestiti svoju ženu pokraj
ognjišta.
William je Robertu bio zahvalan za sve što je učinio, ali taj mu je čovjek
ipak išao na živce.
- Hoćete li se pobrinuti za konje, Roberte?
Ne čekajući odgovor, William je uhvatio Catherine za ruku i poveo je u
mračni hodnik koji je kroz otvor u zidu stražarsku kućicu povezivao s kulama
dvorca.

187
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Č im su došli u Williamovu sobu, posjeo ju je na klupu pred vatru koja se

gasila, a onda je dodao drva za potpalu. Catherine se zadovoljila time da
gleda kako mu svjetlost od vatre poigrava na licu, a kosa mu se zlaćano
presijava dok potpiruje plamen. Taj prizor uvelike joj je nedostajao.
Nasmiješila mu se svaki put kad ju je pogledao preko ramena. Razumjela je
njegovu potrebu da neprestano provjerava je li ona doista ovdje, jer i sama je
to osjećala.
Vatra se rasplamsala i počela hučati, pa je iz prostorije odagnala vlažnu
hladnoću. Catherine je ustala i skinula mokri ogrtač, a kad se okrenula i
spustila ga, William je podignuo pogled. Otvorenih usta zurio je u njezin
trbuh koji još nije bio velik, ali osoba koja bi je pomnije promotrila primijetila
bi da je trudna.
Vidjela je da mu je lice izobličila ljuta bol. Brzo ju je prikrio, no taj prizor
pogodio ju je poput udarca. Bojala se da Williamu možda neće biti drago što
je vidi, ali dijete...? Ni na trenutak nije dvojila da će biti sretan što je trudna.
Prišao joj je i uhvatio je za ruke. - Ne brini zbog djeteta. Priznat ću ga i
podignuti ga kao svoje - uvjeravao ju je blagim glasom. - Ne krivim te. Imala
si mnogo razloga za bojazan da nikad neću uspjeti postići da te oslobode.
Tako se zaprepastila da nije mogla odgovoriti.
- Jesi li voljela tog čovjeka? - upitao je kao da se guši, a kad je progutao
knedlu, nastavio je. - Voliš li ga još uvijek?
Nije mogla odlučiti bi li ga pljusnula ili bi zaplakala.
- Dijete je začeto ljetos, prije nego što su me oteli.
- Moje je? - upitao je, nacerivši se.
- Naravno da je tvoje - odbrusila je - i molim se Bogu da ne postane tupan
kakav mu je otac.
- Onda se moramo nadati da će biti djevojčica - odgovorio je i podigao je
s klupe. Držeći je poprijeko na prsima, okretao se oko sebe, smijući se, a kad
je zastao, obasuo joj je lice poljupcima. Onda ju je pažljivo spustio i uhvatio je
za ruke.
- Danas sam tako sretan da mi ta sreća nadoknađuje sve tužne dane što
sam ih proveo otkad su te oteli - izjavio je sa sjajem u očima. - Bog je kaznio
moju tvrdoglavost, no sad sam primio dvostruki blagoslov.

188
 Kad je vidjela da se William uvelike raduje, nije više mogla njegovati
ljutnju u sebi, nego ga je zagrlila. Nije htjela dopustiti da im ponovni susret
pokvari greška što ju je počinio u trenutku kad se nemilo iznenadio.
Naposljetku, prihvatio je moje objašnjenje, pomislila je.
- Volim te cijelom dubinom duše - izjavio je, govoreći joj u kosu. - Ne znam
kako sam bez tebe preživio sve te mjesece.
Povukla mu je glavu nadolje i pritisnula usnice na Williamove, a njegov je
poljubac u trenutku postao gladan i zahtjevan. Rukama je prelazio posvuda
po njoj, trljao ju je gore-dolje po leđima, a onda je prešao na guzove i
pritisnuo je uza se, no naglo se odmaknuo. - Možemo li ozlijediti dijete?
Žmirkala je, omamljena od njegovih poljubaca, a onda je shvatila.
- Dijete je dobro - odgovorila je sa smiješkom. - Marged mi je rekla da
žena, ako je zdrava, s mužem može dijeliti postelju gotovo do djetetova
rođenja.
Podigla se na prste i približila usta njegovu uhu. - Posve sam zdrava,
Williame.
Više ga nije trebalo ohrabrivati. Zatekli su se na postelji kako jedno
drugome skidaju odjeću, ne mogavši reći kako su onamo dospjeli.
Kad ju je svukao do gola, odmaknuo se i pogledom prelazio preko nje. -
Još si ljepša nego što se sjećam - prokomentirao je.
- S takvim trbuhom? - upitala je pa je ondje stavila ruku, smiješeći mu se.
- Još više si se zaokružila, ljubavi. Nije to samo trbuh, nego i... - opako se
nasmiješio - tvoje dojke.
Očito se nije mogao suzdržati, pa se sagnuo i gurnuo lice među njih.
- Nadam se da ti se ovakva kakva sam sad ne sviđam više nego prije -
prosvjedovala je - jer neću uvijek nositi dijete.
Podignuo je glavu. - Ti si moja Kate i prekrasna si u svakom obliku.
Srce joj je brže zakucalo, jer mu je u očima primijetila žudnju.
- Kako sam samo čeznuo za tobom! - promrmljao je, pritiskajući lice u
krivulju njezina vrata. - Svaku noć i dan za danom!
- I ja sam čeznula za tobom - prošaptala je dok joj je polako nizao mokre
poljupce, najprije uz vrat, a onda niz njega.
- Noću sam ležao budan i zamišljao kako to radimo - priznao je, a onda joj
je izluđujuće sporo jezikom kružio po bradavici. - A i ovo - dodao je i ustima
joj uhvatio bradavicu.
Napokon! Zatvorila je oči.
Poslije nekog vremena stigao joj je do trbuha, pa je gledala kako na to
mjesto nježno utiskuje poljupce.

189
 Gledajući je u oči, stavio joj je ruku na unutrašnju stranu butina. - Da ti
pokažem i što sam sve drugo čeznuo učiniti?
Kimnula je, progutavši knedlu.
Nizao je poljupce niz njezinu nogu sve do prstiju, a onda se počeo vrlo
polagano vraćati natrag. Srce joj je brzo kucalo, a disanje joj se ubrzalo od
očekivanja. Ruka mu se brže od usta pomicala nagore po unutrašnjoj strani
njezinih butina, dok napokon prstima nije došao do mjesta gdje je žarko
željela da je dotakne.
Tijelo joj je odgovaralo na kružni pokret njegove ruke po njezinu
međunožju, osjećajući pritom njegove usnice i jezik koji su polako klizili
nagore po unutrašnjoj strani noge. Zaboravila je disati dok se on sve više
približavao njezinu središtu. Kad je ruku zamijenio ustima, cijelo tijelo
potresli su joj novi osjeti.
Sjajno se osjećala! Oh, Bože, oh, Bože, oh, Bože! Je li to izgovarala
naglas? Nadala se da je neće pogoditi grom zato što je hulila. No takve misli,
zajedno sa svim drugima, odlepršale su, pa je postala svjesna samo njegova
jezika kojim je prelazio preko njezina najprisnijega mjesta. Zatim je u nju
gurao prst i izvlačio ga, šišajući je pritom.
Vrtjela je glavom sjedne na drugu stranu, dok je u njoj rasla napetost.
Poželjela mu je reći „nemoj prestati, nemoj prestati, ne prestaj!“, ali nije
mogla oblikovati riječi. Svi su joj se mišići napeli, a svakim svojim djelićem
usredotočila se na njegov jezik i usta. Napetost se neprestano pojačavala, sve
dok Catherine nije poželjela vrištati od razdraženosti.
Tijelo joj se počelo grčiti u valovima tako žestokoga zadovoljstva da je
pomislila da se nikad neće oporaviti. Poslije toga je mlitavo ležala, osjećajući
se kao da u udovima uopće nema kosti.
Kad je došao leći pokraj nje, slabašno se okrenula na stranu. Ležeći iza
njezinih leđa, obuhvatio ju je rukama, a onda je osjetila da joj oštro diše u uho.
- Volim te - rekao je i utisnuo joj poljubac u rame.
Tako joj je lagano prstima prešao preko kože da su njome prostrujali
trnci. Ljubio joj je vrat, obraz i kosu. Kad je ispružio ruku i dlanom joj
obuhvatio dojku, osjetila je da mu je ponovno nabrekao ud što ga je prislonio
uz njezinu zadnjicu, pa se priljubila uz njega. Snažno joj se pritisnuo u leđa, a
ona je poželjela da ponovno uđe u nju.
Ruka mu se našla među njezinim nogama, a u uhu je osjećala njegov vrući
dah.
- Jedina si, Kate, jedina koju želim i koju ću ikada poželjeti!
Kad je ušao u nju, potpuno je uronila u njegovu toplinu i žudnju. Više nije
mogla odrediti gdje završava on, a počinje ona. Pokretali su se poput jednog

190
jedinog bića, a to su i bili. Kad je William uzviknuo, bio je to i njezin uzvik, jer
bujica ju je ponijela istim zamahom kao i njega.
Sretno i smireno je zadrijemala u njegovu zagrljaju, jer je uvidjela da je
voli i da je želio da mu se vrati.
Kad se probudila, okrenula se u njegovu naručju i pogledala ga. Imala je
dojam da se William u svjetlu vatre sav sastoji od oštrih kutova, zlatne kože i
dugih, žilavih mišića. Uvelike joj je nedostajalo da ga tako gleda. Ostala je bez
daha vidjevši kako je pristao.
Položio joj je dlan na obraz. Pogled tamnih, žarkih očiju boje meda bio mu
je ozbiljan kad se susreo s njezinim. - Kad sam te izgubio, gotovo sam umro -
prošaptao je. - Više to ne bih mogao podnijeti.
Zagrlila ga je i pritisnula glavu na njegov vrat, želeći ga utješiti i ohrabriti.
Uskoro su se ljubili toplim, dugim, mokrim, vrlo dubokim poljupcima koji
su ih spajali i stapali ih ujedno. Onda je ponovno ušao u nju, pa su se zajedno
pokretali. Ovaj put su ih gotovo svladali snažni osjećaji koji su strujali među
njima. Catherine je iz svog bića uklonila sve ograde i predala mu se potpuno,
bezuvjetno i bez zadrške. Dopustila je da je njegova ljubav i strast okruže,
da je upotpune i učine cjelovitom.
Kad se poslije nekoliko sati probudila, osjetila je nalet hladnoga zraka.
Protegnula se i sjela upravo kad je William ušao s pladnjem prepunim hrane
na kojemu je bio i vrč. Nasmiješila se, umotavši se u pokrivač.
- Vrijeme se pogoršalo - izvijestio ju je. - Rekli su mi da je Robert otišao
jučer prije oluje.
Kad je osjetila miris toploga kruha i pečenoga mesa, oglasio joj se želudac
pa mu se pridružila za stolićem. Sudeći po tome kako je prionuo na doručak,
William je bio isto tako gladan kao i ona. Nekoliko minuta jeli su u tišini, a
onda joj se obratio:
- Znam da si nestrpljiva da što prije stigneš kući i vidiš Jamieja, ali morat
ćemo počekati još jedan dan da prođe oluja.
Stisnula je usnice i kimnula glavom.
- Hoćeš li se ljutiti ako ti priznam da mi je drago što ću svoju ženu još
jedan dan imati za sebe? - Nagnuo se preko stola i poljubio je polaganim,
dugim poljupcem. - Sutrašnji dan prebrzo će svanuti, a onda ćemo se morati
odjenuti i putovati s mojim ljudima.

***

Dok su boravili u prisnom, zaštićenom ozračju spavaće sobe u Beaumarisu,

William nije htio ni postavljati pitanja ni slušati odgovore koji bi mogli

191
pokvariti strujanje potpune sreće među njima. Ondje su utonuli u strast, pa
su govorili o malo čemu, osim što su izmjenjivali ljubavne izjave.
Tek kad su pošli na dugo putovanje kući u dvorac Ross, počeli su jedno
drugome iznositi pojedinosti o svemu što se događalo u razdoblju dok su bili
razdvojeni. Najprije joj je William prenio posve obične vijesti iz dvorca, a
onda je postupno skrenuo razgovor na razdoblje u kojemu je Catherine bila
zatočenica.
Najprije ju je ispitivao o boravku kod Tudorovih, jer je znao da ondje nije
prekomjerno patila. Neko vrijeme ga je zabavljala pričama o nestašlucima
maloga Owaina, a onda se uozbiljila.
- Da si došao samo dan kasnije, već bih se bila vratila u Harlech. - Dok je
jahala, čvrsto se umotala u ogrtač i gledala nekamo prema obzoru. - Spasio si
me u posljednji čas.
Pitao ju je i o Glyndwru, a iz njezinih odgovora bilo je jasno da se divi
pobunjeničkom vođi.
- Maredudd mi je rekao da Glyndwr uvijek raspoznaje laž, ali uspjela sam
ga zavarati. - Slabo se nasmijala, a William je primijetio da je to rekla s
određenim ponosom. - U tome sam svaki put sve bolje uspijevala. Kad sam
mu rekla da nisam trudna, gledala sam ga ravno u oči, a taj čovjek ti pogledom
prodire u dušu.
- Naravno - dodala je, ponovno se uozbiljivši - da sam se vratila u Harlech,
vidio bi da sam trudna i više mi nikad ne bi vjerovao.
U podne je William zaustavio svoje ljude kako bi ručali i napojili konje u
obližnjem potoku, a onda je uhvatio Catherine za ruku i odveo je na stranu.
Na obali potoka našli su lišćem zaštićeno mjesto pa su sjeli na ravan kamen i
ručali. Još je bilo hladno, iako je sjalo sunce. Privila se uz njega i uzela pehar
s medovinom što ga je natočio da ga podijele.
- Glyndwr je mislio da nosiš kraljevićeve dijete? - upitao je, polažući na
tkaninu sušeno meso, kruh i sir. Bilo je to nespretno pitanje, pa ga možda i
nije trebao postaviti.
- Počeo je sumnjati u ono što su mu govorili o kraljeviću i meni -
odgovorila je zamišljeno. - Ipak, postojali su izgledi da je u njegovoj vlasti
jedini nasljednik engleskoga prijestolja, pa bi zato dijete i mene držao pod
ključem.
Da se to dogodilo, Williamu se žena ne bi vratila sve dok ne bi skršili tu
nesretnu pobunu.
- Williame, prejako mi stišćeš ruku - požalila se.
Trgnuo se i olabavio stisak, a onda joj je poljubio prste i ispričao se. -
Oprosti, ljubavi.
- Kad su tebe oteli, ozbiljno su ranili Edmunda - izvijestio ju je.
192
 Raširila je oči. - Doista?
- Dugo se oporavljao, no snaga mu se vratila, osim u jednoj nozi.
Sjedili su u tišini sve dok William nije skupio hrabrost da joj postavi
pitanje koje ga je mjesecima izjedalo. Čuo je šušketanje i zveket, jer su njegovi
ljudi spremali stvari, ali nije se osvrtao na činjenicu da su postali nemirni. To
pitanje morao joj je postaviti dok su bili licem u lice, a nije mogao čekati da je
pita dok budu jahali.
- I Edmund i Stephen pričali su da su Velšani koji su te tog jutra oteli... -
Zastao je, tražeći riječi kojima bi je pitao o onome što je želio znati, no nije se
smio doimati kao da je optužuje ili krivi. - Pa, misle da su ti ljudi znali da će te
zateći na putu u samostan.
- Istina je! Mnogo sam razmišljala o tome - odgovorila je, a onda mu je
položila ruku na podlakticu i nagnula se naprijed. - Vjerojatno je u dvorcu
Ross izdajica... Ili u selu.
Pred očima mu se pojavila ne baš dobrodošla slika njegove žene koja se
smije dok mu priča o tome kako je vješto lagala Glyndwru.
- Pitala sam Maredudda kako su znali - rekla je - pa mi je odgovorio da se
on osobno nije susreo s izdajicom, nego Rhys Gethin.
William nije bio siguran što je Catherine učinila i je li uopće nešto skrivila,
ali htio joj je jasno dati do znanja da mu ne mora lagati, ni o tome ni o bilo
čemu drugom, nikada.
- Želim da između nas vlada iskrenost - rekao je, položivši joj ruku na
koljeno. - Rekla si mi da sam te povrijedio čak više od Rayburna. Zato si
možda htjela otići, pobjeći od mene, ali si se poslije predomislila. Ako je bilo
tako, razumjet ću te. I ne samo to, nego ću ti biti zahvalan što si se
predomislila.
Vidio je da joj je lice poprimilo zaprepašten, bijesan izraz, pa je požurio
što prije povući te riječi. - Ne tvrdim da se to dogodilo - podigao je ruke. - Htio
sam reći da me nije briga kako je bilo ni što si učinila ako ćeš sad ostati sa
mnom. Ništa drugo nije važno.
Catherine mu u lice izlije pun pehar medovine. - Nije samo to važno! -
Tako je suzila oči da su se doimale kao prorezi, a govorila je tiho i prijeteće.
I prije se razljutila, ali nikad u toj mjeri. Odjednom mu je palo na um da
Catherine obično sa sobom nosi nož, pa se ponadao da su je njezini tamničari
Velšani razoružali.
- Iskrenost! Ti tražiš da među nama vlada iskrenost? - zajapurila se od
ljutine. - Sa mnom si spavao dva dana, a cijelo vrijeme si mislio da sam
lažirala vlastitu otmicu? Sto? Jesi li bio uvjeren da sam svojevoljno otišla i da
sam to navodno požalila tek kad je Glyndwr zaprijetio da će me udati za
Burnoga?

193
 - Čime ti je zaprijetio? - upita William ustajući.
Niz uvreda kojima ga je Catherine obasula inače bi ga se dojmio, ali se
sada usredotočio samo na to da dobije odgovor na svoje pitanje. Kad se
okrenula na peti i ljutito otišla, potrčao je za njom i uhvatio je za ruku.
- Tko je taj čovjek kojeg nazivaš Burni?
Okrenula se, pa ga je s obadvije ruke snažno gurnula u prsa. - Vrijeđaš me
tim strašnim optužbama, a poslije si me u stanju pitati samo o tome tko je
Burni?
Prekasno je shvatio da je počinio vrlo ozbiljnu pogrešku kad ju je pitao je
li i sama sudjelovala u otmici, s obzirom na to da to nije bio slučaj. Zašto o toj
ženi nikad ne može jasno razmišljati? S nekim drugim nikad ne bi tako
zabrljao.
- Vrlo mi je žao, Catherine - promucao je. - Ja... Naprosto nisam mogao
pronaći drugo objašnjenje, a htio sam ti dati do znanja da te volim, ma što god
bilo.
- Ne želim da me voliš unatoč tome što sam i što radim - ljutila se. - Hoću
da me voliš zbog onoga što doista jesam. Ako misliš da sam u stanju počiniti
izdaju i prekršiti obećanja što sam ih dala ljudima koje volim, ili da bih mogla
napustiti dijete, što je najgore od svega, onda me uopće ne poznaš! Ne znam
što misliš u kakvu si se to ženu zaljubio, Williame FitzAlane - završila je - ali to
nikako nisam ja!

***

Ispod te ljutnje Catherine se slamalo srce. Osjećala se povrijeđeno i gorko se

razočarala. Iako je tijekom dugih mjeseci dok su bili razdvojeni čeznula za
Williamom, o njoj je imao neshvatljivo loše mišljenje.
Odlučnim koracima prišla je čovjeku koji joj je čuvao konja i zgrabila uzde
što ih je držao. Pokretom ruke odbila je njegovu ponudu da joj pomogne da
se popne u sedlo, a onda je uzjahala i krenula galopirati.
Neka je uhvate ako mogu! Predugo je oklijevala. Njezin sin je čeka.

194
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

W illiam se stvorio pokraj nje malo prije nego što je dospjela do ceste, a
ubrzo zatim čula je da ih slijede i ostali konjanici, no oni su ostali na
sigurnoj udaljenosti. Bili su to hrabri vojnici, no svog zapovjednika pustili su
da se s tom vrstom nevolje sučeli sam.
Pokušao joj se obratiti, no nije se osvrtala na njega, nego je uporno zurila
u cestu pred sobom. Poslije nekog vremena prestao je i pokušavati.
Dok je jahala, u jednom trenutku odlučila je da neće dopustiti da joj
povratak kući pokvare ljutnja i ogorčenje što ga je osjećala prema Williamu,
jer predugo je čekala taj trenutak. Kad se naposljetku pred njima pojavio
dvorac Ross, pomislila je da će joj srce prepući. Nagnula se naprijed i
potjerala konja u puni galop.
- Je li pametno tako jašiti u tvom stanju? - poviče William koji je jurio uz
nju, no nije ga ni pogledala. Prokletstvo, sad je bila samo kilometar udaljena
od kuće; pa neće valjda jahati korakom! Neka je pojava skakala i mahala na
vrhu zida pokraj stražarske kućice. To je svakako Stephen, pomislila je, pa je
i ona mahnula.
Pod naletom osjećaja plakala je dok je ujahivala kroz ulaz, a preko
vanjskog dvorišta ususret su joj trčali svi pripadnici kućanstva. Stephen se
sjurio niz stube koje su vodile sa zida i prvi je dotrčao do nje.
Zaustavila je konja i gotovo mu pala u naručje.
- Strašno si mi nedostajao! - Odmaknula se korak unatrag da ga pogleda.
- Ah, narastao si petnaestak centimetara, a čak si zgodniji nego prije!
Lice mu je pocrvenjelo od neugodnosti, ali i zadovoljstva.
- Gdje je Jamie...?
- Majko!
Kad se okrenula, vidjela je da dječak trči prema njoj, pa se spustila na
jedno koljeno da ga uhvati i zagrli. Tako ju je žestoko pozdravio da je gotovo
pala na leđa. Zabio joj je lice u vrat i čvrsto se priljubio uz nju, a u tom
trenutku znala je da je Marged imala pravo - sin je nije zaboravio.
Svi su se cijele večeri posebno trudili oko nje. Alys je navaljivala da
Catherine sjedne pokraj ognjišta, a oko ramena joj je omotala ogrtač dok joj
je Thomas pod noge stavio stolčić. Ostali su joj donosili kolače i vruće,
začinjeno vino. Catherine su oči pekle od suza. Bila je vrlo sretna što je kod
kuće, među pripadnicima svog kućanstva.
195
 Dok je posluga obigravala oko nje, William je stajao u blizini, tiho i
pažljivo motreći, a poslije nekog vremena dao im je znak da odu. - Gospa
Catherine umorna je od putovanja - rekao je.
Kad je to rekao, osjetila je da je posve iscrpljena. Ispružila je ruke prema
Jamieju, a on joj se popeo u krilo pa je uskoro čvrsto spavao s glavom na
njezinim prsima.
Osjećaj da je sin ponovno uz nju bio je vrlo lijep. Dok je gledala njegovo
pristalo lice, koje se u snu opustilo, vidjela je da je u njezinoj odsutnosti malo
smršavio. Više nije bio tako bucmast, a i kosa mu je bila duža i tamnija.
Zagladila ju je unatrag i uzdahnula, žaleći za svime što je propustila.
No sad joj je sin bio u naručju - vratila se kući.
Valjda je zadrijemala, jer se probudila uz trzaj kad joj je William dotaknuo
ruku.
- Vas dvoje biste trebali biti u postelji - rekao je, podižući usnuloga
dječaka iz njezina krila.
Umjesto njegova toploga tijela, osjetila je nalet hladnoga zraka, pa ju je
obuzeo bolan osjećaj da je izgubila Jamieja. Podignuvši pogled, vidjela je da
je William dječaka podignuo na jedno rame. Drugu ruku ispružio je prema
njoj, pa ju je prihvatila i dopustila mu da joj pomogne da ustane.
Dok su se penjali stubištem, stisnuo joj je ruku. - U tvojoj odsutnosti nosio
sam Jamieja u postelju, a pritom sam zamišljao da si i ti s nama, upravo kao
sad.
Htio se pomiriti s njom, ali još nije bila spremna. Penjali su se u tišini,
prošli su pokraj svojih soba, pa su onda dječaka odnijeli u njegovu. Nakon što
ga je William položio na postelju, Catherine je preko sina navukla pokrivač i
poljubila ga za laku noć.
- Oče - pozvao ga je Jamie pospanim glasom i pružio ruke prema
Williamu, koji je zagrlio dječaka i poljubio ga u obraz. Jamie je zaspao još prije
nego što su se njih dvoje iskrali iz njegove spavaće sobe.
- Prije nekoliko tjedana Jamie mi se počeo tako obraćati - reče William
kao da se brani - Ne vidim zašto me ne bi tako zvao.
- Nikad ti to ne bih zamjerila.
Zapravo, kad je vidjela da se između Jamieja i Williama razvio odnos pun
topline, poželjela je da Williamu može oprostiti njegove druge prijestupe.
Bijes joj je otupio, ali još je bila daleko od toga da mu oprosti. U prsima je
osjetila bol, jer se uvelike razočarala kad je doznala da ima tako loše mišljenje
o njoj.
- Noćas ću spavati ovdje sa sinom - rekla je.
Nije ga pogledala u oči jer mu nije htjela vidjéti u pogledu da ga je njezino
odbijanje vrlo pogodilo. Ono što joj je pružao bilo je dobro, ali to nije bilo sve
196
čemu se nadala. Shvaćala je da bi trebala sa zahvalnošću primati sve ono
lijepo što je od njega dolazilo, ali noćas je osjećala da nije spremna sklapati
nagodbe takve vrste, jer rana u njoj bila je odviše svježa.
Nije se prepirao s njom, nego se sagnuo i poljubio je u obraz. Kad je
osjetila toplinu njegova daha i u kosi mu namirisala miris dima kakav se diže
iz drvenog ogrjeva, pala je u napast da se priljubi uz njega, ali nije mogla
popustiti, jer srce joj je još bilo povrijeđeno. S vremenom će dovoljno ojačati
da bude uz njega i da istodobno štiti onaj istinski dio sebe što ga je najviše
cijenila, iako William upravo taj dio nije bio u stanju vidjeti.
Ali do pomirbe neće doći noćas!
Kad se pojavila Jamiejeva dadilja, Catherine ju je zamolila da joj pomogne
da se svuče, a onda ju je otpravila.
Uvukla se u postelju pokraj sina i udisala njegov miris koji je podsjećao
na vlažnu zemlju i pse, a bio je tu i blagi trag djetinjega mirisa. Toga dana je
po stoti put zahvaljivala Bogu što ju je doveo kući i što joj sina čuva na
sigurnom mjestu.
Ležala je budna i razmišljala o promjenama u svom kućanstvu. Nije se
produbila samo veza između Williama i Jamieja, nego je i između njezina
muža i Stephena vladala opuštena bliskost kakve prije nije bilo.
Promijenio se i stav posluge prema Williamu. Posebno je Alys prema
njemu počela pokazivati snažnu naklonost. Neprestano se žalila da je
omršavio.
Problem nije bio u tome da Catherine nije prepoznala i cijenila mnoge
dobre osobine svog muža, nego u tome da on nije prepoznao njezine.
Uzdahnula je i prislonila glavu na Jamiejevu kosu. Na um su joj pale riječi što
joj ih je nadstojnica samostana uputila prošloga ljeta. Rekla je da bi Catherine
trebala biti zahvalna što joj je muž častan čovjek koji dobro postupa s
njezinim sinom. To bi trebalo biti dovoljno. Mora biti dovoljno!
Nekoliko sati poslije toga osjetila je da se William uvukao pokraj nje u
postelju i to potpuno odjeven, ali bila je previše pospana da bi se bunila.
Umjesto toga, utonula je u udobnost obiteljske čahure. William ju je zagrlio,
a ona je zagrlila Jamieja i čvrsto zaspala.
Kad se ujutro probudila, Williama više nije bilo. Rukom je prešla preko
udubine što ju je svojim tijelom napravio, ali više nije bilo ni traga od njegove
topline. Uzdahnula je i poljubila usnuloga sina u čelo, a onda je ustala iz
postelje.
Preko spavaćice je navukla kućnu haljinu i pošla niz stube da se odjene.
Bila je na korak od odmorišta kad je pred vratima privatnih odaja
ugledala Edmunda. Nagonski je stavila nogu na stubu iza sebe, namjeravajući
se smjesta povući, ali on ju je vidio.

197
 Htjela ga je upitati za zdravlje i reći mu da joj je žao što su ga ranili, ali
kad je vidjela da je pogledom namjerno prostački prešao preko njezina tijela,
postala je svjesna da joj je kosa raspuštena i da joj kućna haljina visi
rastvorena, pa ju je trzajem obavila oko sebe i ljutito pogledala drznika.
Pošao je prema njoj, a ona je tek tada primijetila da šepa. Nije se zaustavio
sve dok nije nogom dotaknuo stubu na kojoj je ona stajala. Nije ustuknula,
iako joj se tako približio da ga je mogla namirisati, a na licu je osjećala njegov
dah.
- Čudno je - počeo je, gledajući je u oči jer su im lica bila na istoj razini -
da nakon tako duge razdvojenosti ne spavate s mužem.
- Maknite mi se s puta - odbrusila je.
- William Vas neće zato što nosite dijete drugog muškarca? - upitao je,
oštro šapćući. - Ili Vi odbijate muža? Možda više ne cijenite dobroga čovjeka
poslije kurvanja s Velšanima?
Zamahnula je da ga pljusne, ali uhvatio joj je ruku. Stajali su i bijesno se
gledali, ali ni ona ni on nisu odstupili.
- Što sam od toga, Edmunde? U jednom trenutku predbacujete mi da sam
hladna kao led, a u drugom me nazivate kurvom.
- Suzila je oči i prosiktala: - No obadvoje znamo zašto ste mi tako neskloni.
- Molim Vas da mi kažete razlog - podrugljivo će njezin sugovornik.
- Takvi ste jer znate da me nikad nećete imati - odgovorila je.
- Mislite li da ne znam da od početka žudite za mnom?
Kapci su mu se trgnuli, pa joj je bilo jasno da je pogodila ravno u metu.
Dopustila je da joj u očima zasja zadovoljstvo.
- Kad bi moj muž znao kako me gledate, iskopao bi Vam oči. - Gurnuvši ga
ramenom u prsa, progurala se pokraj njega.
- Zašto mu onda ne kažete? - poviče Edmund za njom. - Ne bi Vam
vjerovao, je li?
Jučer, prije nego što su odjahali kući, sve bi to rekla Williamu, ali sada?
Njezin muž bio je uvjeren da ga je zavaravala u mnogo važnijim stvarima.
Otvorila su se vrata privatnih odaja, a William ju je odmjerio svojim
tamnim očima boje jantara. Gledao je njezino zajapureno lice, raspuštenu
kosu i bose noge, a onda mu je pogled pao na Edmunda.
- Moju ženu doveo si u neugodnost, zatekavši je u trenutku kad se još nije
odjenula - ukori ga William. - Sljedeći put čekaj me u dvorani.
Kimnuo je Catherine i sišao niz stube. Prije nego što je pošao za njim,
Edmund ju je još jednom odmjerio. Poželjela je nešto baciti na njega, jer nije
joj bilo dovoljno da samo zalupi vrata privatnih odaja.

198
 Koračala je po sobi, tresući se od ljutine. Više se nije mogla pretvarati da
joj je Edmund samo manja smetnja. Nije bila sigurna da je doista opasan, ali
postao joj je neprijatelj. Odlučila je da će ga svakako otpraviti iz kuće.

***

Nadstojnica se vjerojatno zaputila iz samostana čim je primila Williamovu

poruku, a stigla je upravo u vrijeme ručka, kad su sjedali za stol.
- Trudna si! - uzviknula je kad je Catherine ustala da je zagrli. - Krasno
iznenađenje! William mi nije rekao da si u blagoslovljenom stanju!
- Nije znao - odgovori Catherine. - Tek poslije otmice otkrila sam da sam
trudna.
William joj je u glasu primijetio nelagodu, pa se upitao govori li njegova
žena istinu. Je li znala da nosi njegovo dijete i prije nego što je otišla, ali mu
nije htjela ništa reći?
Nadstojnica je sjela pokraj Catherine i stisnula joj ruku. - Prava je sreća
da William nije znao za trudnoću, jer bi jadnik još više patio.
- Vidim da je i Vas osvojio - zadirkivala ju je Catherine. - Sad ga čak i Alys
obožava. Zaboga, neprestano ponavlja da William više ne jede ni svoju
najdražu hranu, a zaboravlja da sam ja boravila u divljini Walesa, gdje sam
spavala na tvrdom tlu i u sebi uzgajala dijete na hrani što ju je pripremao
pobunjenik koji ne zna kuhati.
Izrekla je to kao šalu, ali nadstojnica ju je zgrabila za ruku i upitala: - Je li
bilo tako loše? Svi smo se vrlo zabrinuli za tebe.
- Ne, nije bilo loše - umiri Catherine prijateljicu. - Putovanje je bilo pomalo
naporno jer smo po lošim cestama prelazili velike udaljenosti, ali dok sam
bila s Glyndwrom, uvijek sam spavala u kućama. Vani smo noćili tek poslije,
kad sam putovala sama s Mareduddom Tudorom, a k tome sam morala jesti
groznu hranu koju je on pripremao!
William je pozorno slušao, jer je prvi put čuo pojedinosti o napornom
putovanju što ga je njegova žena morala podnijeti. Nije ga zavaralo što je o
svemu tome pokušavala olako pripovijedati.
- Maredudd me vukao po cijelom zapadnom Walesu prije nego što me
odveo svojoj kući - govorila je slabo se smiješeći, a onda je odmahnula
glavom. - Kad smo napokon pošli prema Anglesey u, zabačenim putovima
probijali smo se kroz planine Snowdon.
- Oh, draga moja! - uzvikne nadstojnica, tapšajući je po ruci. - Pa to mora
da je bilo strašno!

199
 - Za kupelj i čistu haljinu bila bih sklopila ugovor s vragom - nastavi
Catherine, ali više nije govorila olako - nos Mareduddom se nikad nisam
bojala.
Bilo u Williamovim sljepoočnicama titralo je, jer ga je zapljusnuo mračan
val krivice. Iz nekog razloga nikad nije pomislio da se njegova žena jako boji
svojih otmičara.
Catherine je problijedjela, a nadstojnica je prekasno uvidjela da njezina
pitanja uznemiruju sugovornicu, pa je promijenila temu.
- Sad kad si se vratila u sigurnost - rekla je - možda bismo trebali posvetiti
pozornost pitanju Stephenovih zaruka.
Catherine je bacila pogled na mladićevo zajapureno lice, pa je skočila i
brzo rekla: - Hoćemo li poći u privatne odaje, gospođo nadstojnice? Ondje je
ugodno kad sunce sja kao danas.
Dok su dame izlazile iz prostorije, do ljudi koji su sjedili za stolom dopro
je opatičin glas: - Napravila sam popis svih nasljednica prikladne dobi u
pograničnom području. Pretpostavljam da ne želiš da bude blizu...
Stephen prestrašeno pogleda Williama, koji ga umiri s više
samopouzdanja nego što ga je doista osjećao:
- Ne brini, braco, moja će riječ biti posljednja.

***

William je bio vrlo napet. Iako je imao mnogo razloga da bude sretan, njegov
odnos s Catherine razvijao se u posve pogrešnom smjeru. Njihov boravak u
Beaumarisu bio je upravo ono čemu se nadao, a i više od toga, no sve je to
izgubio zahvaljujući samo jednom pitanju što ga je postavio.
Prve noći nakon što se vratila kući Catherine nije htjela spavati s njim, ali
barem ga nije izbacila kad se u gluho doba uvukao pokraj nje u postelju. Želio
je vjerovati da je to znak da njegova žena prema njemu gaji toplije osjećaje,
ali sumnjao je da je naprosto bila odviše umorna da bi se svađala.
Nadao se da će s njom razgovarati kad nadstojnica ode, ali nije bilo
prilike. Posluga se motala onuda i svi su zdušno posluživali Catherine, a
nikako nije mogao otpraviti Stephena i Jamieja, jer bilo mu je posve jasno da
ih njezina blizina tješi i umiruje.
Čak i ako bi sa svojom ženom nakratko ostao nasamo, što bi joj rekao?
Kad su te večeri sjeli za stol, Stephen mu se prikrao sa strane. - Što si
učinio? - prosiktao mu je u uho.
- Misliš da me možeš savjetovati zato što ti je sad čak trinaest godina? -
ukori ga William.

200
 - Meni nitko nije bacio pehar s medovinom u lice.
Ako taj moj mlađi brat ne nauči zauzdati jezik, mogao bijednom gadno
nastradati, pomisli William.
- Kako si čuo za to? - upitao je.
Stephen slegne ramenima. Činilo se kao da uvijek sve čuje, ali nikad nije
otkrivao svoje izvore.
- Meni ne bi bilo nimalo drago kad bi se gospa Catherine ljutila na mene -
izjavio je. - Da sam na tvom mjestu, učinio bih sve što traži samo da se s njom
pomirim.
- Dakle, u postupanju sa ženama savjetuješ potpunu predaju?
- Tako me učila majka - naceri se Stephen - ali gospa Catherine je mnogo
ugodnija osoba. Pomislio bih da je želiš usrećiti.
- Samo to i želim - odgovori William zureći u Catherine koja je ušla u
dvoranu. - Nije mi tako stalo ni do čega drugoga na cijelom svijetu.
Poslije večere Catherine se okrenula prema njemu. - Noćas ne bih mogla
podnijeti da me posluga guši - rekla je tiho. - Povest ću Jamieja u privatne
odaje.
Williama nije pozvala da pođe s njima, ali ga nije zamolila ni da ne dođe.
Popeo se za njom stubištem, a Stephen ih je slijedio. Dječak je nedvojbeno
pošao za njima zato da Williamu, bude li potrebno, u uho šapće korisne
savjete i da ga vodi.
Njih četvero zajedno su proveli ugodan sat, pa se William počeo opuštati,
a onda je Catherine izjavila da će se s dječacima popeti na zadnji kat kako bi
Jamieja spremila na spavanje.
Hoće li se vratiti ili će ponovno spavati u Jamiejevoj postelji?
Ramena su mu se opustila od olakšanja kad je čuo da njegova žena lakim
koracima silazi niz stube. Vidio je da na vratima oklijeva i bilo mu je jasno da
nije baš lako donijela odluku da se vrati.
Hitro je prešao preko prostorije, a kad joj je prišao, uhvatio ju je za ruku,
jer nikako nije htio da Catherine požali svoju odluku.
- Hvala ti - rekao je, podižući njezinu ruku do usta.
Gledao ju je u oči, a onda joj je okrenuo ruku i poljubio je u dlan. Kad se
nije povukla, duboko u sebi ponadao se da će sve biti u redu.
Jezikom joj je polako kružio po dlanu. Osjetio je da joj se bilo ubrzalo, pa
je pomislio da je barem u postelji može usrećiti. Po pogledu kojim ga je
motrila, zaključio je da će mu dopustiti da je onamo odvede.
Doista mu je dopustila. Osjet njezine kože na njegovoj, njezino tijelo koje
je odgovaralo na svaki njegov dodir, a i činjenica da je povikala njegovo ime

201
dok se pokretao u njoj, sve ga je to tako opilo da nije primijetio, ili sebi nije
dopustio da primijeti, da nešto nedostaje.
Ali kad je sve završilo, postao je svjestan nekog nedostatka. Ljubav prema
njoj tako ga je zapljusnula da se borio protiv spoznaje koja mu je odjednom
sinula, ali kad je Catherine pritisnuo uza se, teško dišući kao i ona, postalo mu
je jasno da se nešto promijenilo otkad su posljednji put vodili ljubav. Nešto je
bilo drukčije i...
Da, nedostajalo je!
Tijekom ona dva dana u Beaumarisu predala mu se potpuno, bez zadrške.
Osjećao je da u rukama drži njezino srce, kao i ona njegovo. Da se nisu
zaustavili u Beaumarisu, možda nikad ne bi ni spoznao da mu je uskratila
jedan dio sebe.
U noćima koje su uslijedile s njom je ponovno i ponovno vodio ljubav,
pokušavajući ukloniti ono što ju je sputavalo. Kako nije mogao pronaći riječi
kojima bi je ponovno vezao uza se, koristio je snagu svoje ljubavi i žudnje da
je privuče. No kako god njihova strast bila duboka, postojao je dio nje što ga
nikako nije mogao dohvatiti, poput zida na koji se nije mogao popeti. To je
mjesto držala u skrovitosti čak i od njega.
Zadovoljavao je njezino tijelo i pružao joj užitak. Znao je da je tako, ali kad
joj je rekao da je voli, vrlo se uznemirila, pa je prestao izgovarati te riječi.
Tek povremeno, kad bi zašao duboko u nju, nije se mogao suzdržati da ne
uzvikne: Volim te, volim te, volim te.
No nije mu uzvraćala.

202
 DVADESET DEVETO POGLAVLJE

C atherine, moraš mi pomoći da razumijem pobunjeničke vođe kako bih

brže dokončao tu pobunu - reče kraljević Harry. - Taj sukob s našom
velškom braćom samo nas slabi za rat što ćemo ga neizbježno voditi s
Francuskom.
Na Williamov zahtjev, kraljević je Catherine dao tjedan dana da se
oporavi, a onda je došao u dvorac Ross kako bi je ispitao.
- Glyndwr je dobar čovjek - izvijestila ga je Catherine. - Svojim ljudima
želi najbolje.
- No donio im je samo razorena sela i upropaštenu žetvu - razdraženo će
kraljević - i to je sve što će im ta pobuna ikada donijeti. Ne mogu steći
prevlast, tako da je njihova patnja uzaludna.
- I Glyndwr, baš kao i ti, vjeruje da je Bog uz njega - rekla mu je kao da s
njim vodi raspravu. - Neće lako odustati.
William je slušao kako kraljević Harry navaljuje da Catherine iznese baš
sve podatke što ih je skupila dok je bila u zatočeništvu. Ispitivao ju je o svemu,
od toga kakve su osobine pobunjeničkih vođa pa sve do Glyndwrovih
namjera u vezi s francuskim papom i pitanja koliko naoružanih ljudi brani
Aberystwyth i Harlech. Opširno su raspravljali i o Tudorima.
Dok je slušao taj razgovor, Williama se dojmila činjenica da kraljević očito
vjeruje u točnost izvješća svoje sugovornice. Čak je postao uvjeren da je
Harry skovao ratne osnove prema podacima što mu ih je pružila Catherine.
- Što mi možeš reći o Rhysu Gethinu? - upita kraljević.
William je, nagnuvši se naprijed, pomno motrio svoju ženu. Još od njihova
posve neuspjelog razgovora što su ga vodili na putu kud iz dvorca Beaumaris,
bojao se postavljati joj pitanja o tom buntovniku ili o bilo kakvim njezinim
iskustvima s ostalim pobunjenicima.
- Znam da je Rhys Gethin neustrašiv i vješt zapovjednik - nastavi kraljević
- no kakav je kao čovjek?
Činilo se da Catherine po prvi put nevoljko odgovara.
- Gethin je siroviji od Glyndwra i Tudora - odgovorila je napokon,
izbjegavajući pogledati sugovornika, a poslije stanke je izjavila: - Držala sam
da je najopasniji pod svih.

203
 Prije nego što je nastavila, usredotočila je svoj pogled na neku daleku
točku. - Glyndwr je prijetio da će lažnoga papu navesti da poništi moj brak i
da će me onda vjenčati s Rhysom Gethinom.
Dakle, taj Gethin je „Burni“!, pomisli William. Na pomisao da su s
Catherine postupali kao s pokretnom imovinom s kojom se može trgovati za
nečiju korist, osjetio je navalu krvi koja kao da mu je bubnjala u glavi.
- Glyndwr je dopustio Mareduddu Tudoru da me odvede iz Harlecha kako
ne bih bila Gethinu pred očima - rekla je. - Bojao se da bi me Gethin mogao
odvesti seoskom svećeniku kojemu će uperiti nož u leđa kako bi nas
„vjenčao“ .
- Dakle, Glyndwr te želio zaštititi od Gethina? - upita kraljević.
- Bila je više riječ o tome da mu Glyndwr nije htio dopustiti da ga požuruje
- odgovorila je s tužnim osmijehom. - Vidiš, Glyndwr još nije bio odlučio što
će sa mnom.
Na pomisao da ju je umalo izgubio, Williamovom kralježnicom prostrujali
su hladni trnci. Catherinino blijedo, iscrpljeno lice govorilo mu je da je
razgovor o Rhysu Gethinu uznemiruje.
- Moja žena je umorna - primijetio je prije nego što ju je kraljević Harry
uspio opteretiti novim pitanjima.
- Oprosti, Kate - ispriča se Harry i žurno ustane. Nakratko je spustio
pogled na njezin trbuh i malo se zacrvenio. - Nisam bio ni svjestan da tako
dugo blebećem.
Kao zapovjednik, kraljević je svoju vojsku vodio u bitke, pa je bilo lako
zaboraviti da je istodobno mladić od osamnaest godina, koji je u mnogočemu
neiskusan.
Catherine mu dotakne ruku i nasmiješi se. - Nisam bolesna, Harry, samo
sam trudna.
- Dakle, dobro se osjećaš? - nesigurno je upitao.
- Zapravo se ovih dana osjećam izvanredno - odgovori ona, široko se
smiješeći. - Mnogo bolje nego prvih tjedana kad sam bila iscrpljena i imala
napade mučnine.
Izraz kraljevićeva lica govorio je da ne želi slušati o tome. Catherine je
brzo poželio laku noć pa se još jednom ispričao i otišao razgovarati sa svojim
ljudima.
Williamu se stisnuo želudac pri pomisli da je njegova trudna, iscrpljena
žena prešla na stotine kilometara po lošim cestama. Zaboga, spavala je vani,
na kiši i u blatu! Činilo mu se da si to neće moći oprostiti dok bude živ.
Pomogao joj je da ustane pa ju je otpratio uza stube, zatomivši želju da je
podigne i nosi. U spavaćoj sobi nije se ni najmanje osvrtao na njezine
prosvjede, nego ju je spremio u postelju, a onda je sjeo na rub pa ju je
204
zglobovima prstiju pomilovao po obrazu. - Žao mi je što nisam bio ondje da
te zaštitim ili učinim da ti bude manje neudobno.
- Ne krivim te - uvjeravala ga je, ali te njezine riječi nije mogao prihvatiti
kao odrješenje za svoj golemi propust.
- Ispričavam se i što sam nagovijestio da si možda imala udjela u otmici.
Gledala ga je suzivši oči, očito procjenjujući je li iskren, a onda je poslije
poduže stanke rekla: - I ja bih htjela znati tko me izdao, Williame. Netko je to
učinio, netko je pobunjenicima javio da ću tog dana posjetiti samostan.
Nije ga mogla odriješiti te krivice, ali mu je možda otkrila kako da se
djelomično sam iskupi.
- Učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih pronašao čovjeka koji te izdao
- obećao je, a pritom je pomislio: I natjerat ?u ga da skupo plati za njezine
patnje. - Ponovno ću ispitati sve u dvorcu i u selu.
- Raspitaj se o zakupcu Tyleru - uputila ga je. - Uvijek sam sumnjala da je
radio za Rayburna i prenosio poruke pobunjenicima.
Ako je Tyler u tome imao prste, više neće vidjeti sunčev zalazak, odluči
William.
Poljubivši je u čelo, ostavio ju je da se odmara.
Kad se vratio u dvoranu, do dugo u noć razgovarao je s kraljevićem
Harryjem o podacima što ih je iznijela Catherine.
- Kakva žena! - prokomentira Harry, pa se naceri i odmahne glavom.
- Ah, doista - tiho se složi William.
- Nijedan kraljević nikad nije imao savršenijeg uhodu - likovao je Harry. -
Hrabra je i smiona... A k tome je beskrajno odana. Beskrajno, kažem Vam -
ponovio je, širom raširivši ruke. - Svetaca mi, neprijateljima može tako drsko
lagati da joj povjeruju svaku riječ. No ipak, meni ili Vama ne bi mogla izreći
laž ni kad bi joj to spasilo život.
William se trgnuo. Iako ga Harry nije imao namjeru ukoriti, bilo mu je
jasno da njegov sugovornik ima neograničeno povjerenje u Catherine, pa se
osjetio bijedno poput crva jer je on sam sumnjao u nju.
- Kao što znate, ove će godine kraljevski dvor božićne blagdane
proboraviti u dvorcu Eltham - nastavi kraljević. - Dođite u Monmouth pa
ćemo ondje zajedno jahati.
Harry je Williama zapravo podsjetio na to da se od njega očekuje da se
pojavi na dvoru. Northumberland je iz Škotske još pobunjenički rovario, pa
je kralj zahtijevao da mu William očituje svoju odanost. Nevoljko je pristao
da se za dva dana sastane s kraljevićem u Monmouthu.

***

205
- Tyler je izdajica.
Catherine podigne pogled i pogleda muža koji je stajao na vratima
privatnih odaja.
Prišavši joj, sjeo je pokraj nje i uhvatio je za ruku. - Nakon što je kraljević
jutros otišao, otputio sam se u selo. Nekoliko ljudi reklo mi je da je Tyler prije
nekoliko tjedana kupio kravu, a nitko ne zna odakle mu novac.
- To je sumnjivo - primijetila je.
- Da, a sad je nestao, što potvrđuje naše sumnje. Nitko ga nije vidio od
onoga dana kad si se vratila. Vjerojatno se bojao da su ti tvoji tamničari rekli
što je učinio.
- Ilije znao da ću posumnjati da je upleten.
- Poslao sam ljude da ga traže - reče William. - Kad-tad će ga naći i dovesti
natrag.
Očekivala je da će je ta vijest posve umiriti, ali nije bilo tako, a činilo se da
se i njezin muž osjeća nelagodno.
- Stoje? - upitala je.
- Namjeravam Stephena povesti sa sobom u Eltham.
- To mi je drago - odgovorila je. - Bit će dobro da kralj i ostali vide da je
Stephen brat Williama FitzAlana, a ne samo Carletonov sin.
Smiješak joj je izblijedio kad je primijetila da William izbjegava njezin
pogled.
- Za vrijeme moje odsutnosti, Edmunda ću imenovati zapovjednikom
obrane, kao i uvijek - izjavio je.
Ljutito ga je pogledala, podbočivši se rukom. - To mi nisi htio reći zato što
vrlo dobro znaš da mi se neće svidjeti.
- On je moj zamjenik. Postavljam ga za zapovjednika jer u njega imam
povjerenja. Za njega bi bila velika uvreda kad to ne bih učinio.
Govorio je vrlo strpljivo, a to joj je išlo na živce.
- Ne vjerujem mu - bunila se, ne trudeći se sakriti da je razdražena. - Ne
želim biti prepuštena njemu na brigu.
- Kako to možeš reći kad je gotovo umro pokušavajući te zaštititi? -
podsjetio ju je. - Bez oklijevanja bi to ponovno učinio. Ozbiljno shvaća moje
povjerenje.
- A što je s drugim ljudima? Svakako bijednoga od njih mogao postaviti za
zapovjednika, a Edmunda povedi sa sobom.
Htio joj je ukloniti pramen koji joj je pobjegao iz pokrivala za glavu, ali ga
je udarila po ruci.

206
 - Imam i druge dobre ljude, ali Edmund je daleko najbolji borac među
njima. Zarekao se da će se pokušati pomiriti s tobom - nastavio je blažim
glasom. - Zašto mu tako prigovaraš?
- Već sam ti rekla da mu ne vjerujem. - Pogledavši ga postrance, vidjela je
da njezinu tvrdoglavom mužu nije dovoljno ono što je rekla, pa je nastavila
iako je već bila procijenila da mu o tome ne bi smjela govoriti: - Ne sviđa mi
se kako me gleda.
Duboko je uzdahnuo i raširio ruke. - Catherine, ne mogu otpraviti ljude
samo zato što te gledaju, jer mi u tom slučaju ne bi nitko preostao. Svi
muškarci zure u tebe, ne mogu se suzdržati.
Žilama joj se razlio bijes, pa je ustala kako bi se doimala višom dok mu
upućuje ljutit pogled. - Pogrešno si me shvatio, a počinjem se pitati je li to
namjerno. - Tresla mu je kažiprstom pred licem. - Kažem ti, mužu, da si vidio
kako me Edmund gleda, takvo što se ni tebi ne bi svidjelo.
Raširio je nosnice, a oči su mu zadobile leden izraz. - Je li te dotaknuo? -
upitao je tiho, glasom koji je nagovijestio opasnost.
Ne, Edmund je nije dotaknuo, osim jedanput prije nekoliko mjeseci, a
tada je zapravo samo prevukao prstom po njezinoj podlaktici. Nije mogla
dopustiti da taj čovjek pogine zbog takve uvrede - ili barem zasad to nije
htjela, pa je zato mrzovoljno stisnula usnice i odmahnula glavom.
William je zadobio opušteniji izraz. - Upozorit ću Edmunda da ne kaže i
ne učini ništa što bi te moglo uvrijediti.
- No ipak ćeš ga ostaviti ovdje? - Jedva se suzdržala da nogom ne udari o
pod poput ljutitog djeteta.
- Kad ja ne mogu biti ovdje, na svoje mjesto moram postaviti najboljega.
Činim to kako bih ispunio obećanje da ću te zaštititi.
- Jednom prilikom nisi uspio ispuniti to obećanje. - Bijesno je izlanula te
riječi prije nego što je postala svjesna njihova značenja. Imala je dojam da je
njezina primjedba ostala gorjeti u prostoru što ih je dijelio.
- Nisam tako mislila - povukla se. Iako je zažalila što je izrekla te bolne
riječi, još uvijek je bila tako ljuta da su joj se ruke tresle. - Ali ne mogu ti reći
koliko me uznemiruje činjenica da zanemaruješ moje mišljenje o nečemu što
je za mene vrlo važno.
- Kralj mi vjeruje kad je riječ o pitanjima vojne obrane - primijetio je, a u
glasu mu se osjećala molba. - Zašto ti ne možeš imati povjerenja u mene?
- Možda bi meni trebao vjerovati više nego Edmundu - odbrusila je - ali
naposljetku, nikad nisi imao povjerenja u mene, je li?
Rekavši to, odlučnim koracima otišla je u spavaću sobu i za sobom
zalupila vratima.

207
 William joj je pokucao na vrata, a kad nije bilo odgovora, glasno je rekao:
- Otpravit ću Edmunda.
Odškrinula je vrata. - Kada?
- Još danas će otići.
Ipak mu nije posve otvorila. - Uvelike griješiš ako misliš da ne znam zašto
to radiš.
- Nastojim pokazati da poštujem tvoje želje.
- Činiš to zato da ne bih bila previše ljuta da ti večeras dođem u postelju.
Pitao se bi li trebao priznati da je to djelomično istina, no zaključio je da
je možda bolje da šuti.
- Ako si nesretna zato što je ovdje Edmund, onda i ja želim da ode -
ustvrdio je.
Zalupila je vratima, jer očito je nešto pogrešno rekao. Neka mi Bog
pomogne!, pomislio je. Još se neko vrijeme motao pred njezinim vratima,
pokušavajući smisliti što bi još mogao reći, ali ništa mu nije padalo na um.
Duboko je uzdahnuo, a onda je sišao da napiše preporuku i porazgovara
s Edmundom.
- Uzrujao si moju ženu - obratio se malo poslije svom zamjeniku.
- Poznato je da trudne žene sebi zabiju u glavu čudne stvari. - Edmund
slegne ramenima. - Tko zna zastoje tako.
- Preporučit ću te za službu kod kraljeva brata, Thomasa Beauforta.
Dobar je čovjek, a blizak je s kraljem i kraljevićem Harryjem - izvijesti ga
William.
- Poslije svih godina što smo ih zajedno proveli i nakon svega što smo
prošli, izbacuješ me zbog nje.
- Upozorio sam te da ću izabrati nju budem li ikada morao birati između
vas dvoje - podsjeti ga William. - Ne izbacujem te, nego sam ti samo pronašao
bolje zaposlenje. Čast je služiti Thomasu Beaufortu.
- Ne vidiš li da te uništila? Lažljiva je ku...
William ga zgrabi za vrat. - Ne govori to ako želiš poživjeti!
Razbjesnio se do te mjere da mu je u ušima bubnjala krv. Ako je Edmund
ikada tako govorio Catherine, zašto mu to nije rekla?
Njegov je zamjenik podignuo ruke i zagraktao: - Dobro, u redu!
William je poduže počekao prije nego što ga je pustio.
Edmund je trljao vrat i pokušavao doći do daha. - Imaš pravo - počeo je
kad je ponovno mogao govoriti. - Nisam je htio uvrijediti, ali svoju ženu
moraš staviti na prvo mjesto. Tvoja ponuda da mi nađeš zaposlenje kod
Thomasa Beauforta vrlo je velikodušna.

208
 - Želim da danas odeš - reče William pa sugovorniku u ruku gurne
zapečaćeni pergament što ga je kao preporuku napisao kraljevu bratu. -
Beauforta ćeš naći na božićnom kraljevskom dvoru u Elthamu.
- Nadam se da ćemo se rastati kao prijatelji - poželi Edmund.
- Ubuduće pazi što govoriš o mojoj ženi, jer ću se u suprotnom pobrinuti
da te Beaufort otpusti, ako te prije toga ne ubijem - zaprijeti William.
Zbog svega toga s Edmundom bio je vrlo loše raspoložen, a tu noć proveo
je sam i nesretan u svojoj spavaćoj sobi. Iako su između njih bile samo
privatne odaje, imao je dojam da je Catherine tako daleko kao da je zatočena
u dvorcu Harlech.
Kad je sljedećeg jutra stigao u Monmouth, još uvijek je bio mrzovoljan.

209
 TRIDESETO POGLAVLJE

C atherine je zbog Edmundova odlaska istodobno obuzeo osjećaj krivice i

olakšanja. Pomislila je da je možda bila odviše gruba prema Williamu. Još
nije zacijeljela rana koju joj je nanio kad je onako govorio na putu kući iz
Beaumarisa, a činjenica da je odbacio njezin sud o Edmundu samo je dodala
sol na ranu. Popustio joj je samo zato što se htio pomiriti s njom, a ne zato što
je vjerovao njezinoj prosudbi.
Gdje se zadržao Jamie? Jacob ga je odveo da vidi okot mačića u štali, ali
dosad su se već trebali vratiti. Još malo pa će biti vrijeme za večeru.
Dok je šivala, zastala je i nakrenula glavu. Kakva je to buka? Čula je tresak
i krik koji je ledio krv, a onda su uslijedili drugi krikovi i povici. Skočila je, ali
vrata su se otvorila prije nego što je došla do njih.
Edmund je ispunio gotovo cijeli okvir. Tako se uspaničila da nije mogla
ispustiti ni glasa. Polako je uzmicala, a sad kad su vrata zjapila otvorena,
odozdo su dopirali još glasniji povici i zveket.
Edmund je zatvorio vrata i naslonio se na njih. - Mislila si da si me se
riješila, je li? - široko se nasmiješio.
Osjetila je omamljenost jer je disala ubrzano i s naporom, kao da dahće.
Edmund je došao do stola pa je iz svoje čuturice natočio vino u pehar što
ga je ondje našao.
- Dođi, Catherine, nazdravi mom uspjehu - pozvao ju je, mahnuvši rukom
prema jednoj od dvije stolice u prostoriji.
Kad je sjela, gurnuo je pehar prema njoj, a onda je podigao svoju čuturicu.
Prinijela je pehar ustima, a on je otpio velik gutljaj svog vina.
Prisilila je sebe da nekoliko puta polako, duboko udahne prije nego što
mu se obratila. - Smijem li pitati što slavimo?
Nije znala kakvu igru Edmund igra, ali morala se pretvarati da surađuje
kako bi dobila vremena za razmišljanje.
- Zauzeo sam dvorac.
Nije se mogla suzdržati da ne dahne, iako je to već nagađala.
- Čim moji ljudi zaključaju poslugu, donijet će jednu vašu bačvu piva u
dvoranu - izvijestio ju je. - Noja sam htio prirediti privatnu proslavu s tobom.

210
 Nije se osjećala nimalo sigurnije kad je čula da je buka dolje zamrla.
Molila je Boga da je Jacob pronašao mjesto na kojem se uspio sakriti s
Jamiejem.
- Mislila sam da putujete na sastanak s Thomasom Beaufortom.
- Umjesto toga, posjetio sam gospodara Greya - odgovori Edmund,
namignuvši joj. - Taj stari lisac ovo imanje priželjkuje takoreći od dana kad
se rodio. Vrlo rado je platio onoj rulji dolje.
Catherine je povjerovala da Grey doista ima prste u tome. Sutra u osvit
pokušat će prigrabiti onoliko zemlje koliko se bude usudio.
- Kako ste zauzeli dvorac? - upitala je, jer trebalo joj je vremena, a
računala je i na njegovu taštinu.
- Ljudi me poznaju kao Williamovu desnu ruku, pa su mi otvorili vrata.
Prerezao sam nekoliko vratova i začas smo većinu stražara okovali u
stražarskoj kućici.
- Valjda ne mislite da će Vam kralj dopustiti da zadržite dvorac Ross - reče
Catherine.
- Ne, ali neće ga ni vratiti Williamu - odgovori Edmund glasom punim
gorkoga bijesa. - Misliš U da će još uvijek uživati kraljevu naklonost nakon što
je u samo šest mjeseci izgubio dvorac? Ha!
William će biti sretan ako ga ne raščetvore i ne izvade mu utrobu,
pomislila je.
- Osim što će ostati bez dvorca, William će izgubiti i ženu, i to ne prvi, nego
drugi put. - Edmund se promuklo nasmije i udari dlanom po stolu. - Poslije
toga neće ga više poštovati ni kralj ni bilo tko drugi.
- Ali zašto? Zašto biste to učinili? - upitala je.
- Izbacio me poslije svega što sam za njega učinio, otpravio me kao psa
koji se vuče s repom među nogama. Zato sam mu oduzeo dvorac i uništio ga.
Ne skidajući pogled s nje, natraške je prišao vratima, a kad je ruku
ispružio iza sebe, čula je struganje jer je zasun skliznuo na svoje mjesto.
- A sad ću mu oduzeti ženu - završio je.

***

William se pola dana dosađivao u Monmouthu dok se kraljević Harry bavio

nekim nepredviđenim poslom. Catherinein muž jedva je čekao da se pojavi
na kraljevu božićnom dvoru i da sve to već jednom završi, jer će se onda moći
vratiti kući. Međutim, kraljević je tek sredinom popodneva bio spreman
nastaviti put u Eltham.

211
 - Put počinjemo u vrlo nezgodno vrijeme - William se mrmljajući obrati
Stephenu. - Za nekoliko sati morat ćemo se zaustaviti da prenoćimo.
Kad su uzjahali konje, kroz glavni ulaz protutnjalo je četrdesetak
oružnika, a na čelu im se vijorio Lancasterov barjak s lavom.
Kraljević ih je motrio suzivši oči. - To je moj ujak Beaufort.
William je sjahao, jer danas više neće stići u Eltham. Motrio je
Beaufortove ljude, ali nije vidio Edmunda.
Nakon što su izmijenili pozdrave, William se obrati Beaufortu. - Jučer sam
Vam poslao čovjeka. Ako ste došli Londonskom cestom, morali ste ga
susresti.
- Tom cestom smo putovali još od Elthama - odgovori kraljev brat. - Prošli
smo pokraj nekoliko ljudi, ali nitko nas nije zaustavio.
Williamu se u želucu javio neugodan osjećaj.
- Teško nas je promašiti - nastavi Beaufort. - Jeste li sigurni da je Vaš
čovjek putovao Londonskom cestom?
Edmund je samo tim putem mogao poći u dvorac Eltham.
William je samoga sebe pokušao uvjeriti da je nešto moglo spriječiti
Edmunda. Primjerice, možda mu je konj počeo šepati ili su ga napali
razbojnici, a možda se putem napio i pronašao kakvu ženu.
Deset godina borio se uz Edmunda, a ne bi mogao ni izbrojati koliko puta
mu je povjerio svoj život, no sad su mu u ušima odjekivale samo Catherineine
riječi: Ne vjerujem mu.
Sjetio se kako ju je one noći sreo ovdje, u dvorcu Monmouth, a tada mu je
rekla da njezin zaručnik nije čovjek kojemu bi mogla vjerovati. Iako je
Catherine u to vrijeme bila neiskusna šesnaestogodišnjakinja, Rayburna je
procijenila točno kao nitko drugi.
Srce mu je snažno lupalo kad je uzjahao.
- Catherine je možda u opasnosti - obratio se kraljeviću Harryju. -
Prenesite kralju moju ispriku.
Nije čekao da čuje odgovor, nego je svojim ljudima dao znak da ga slijede
pa su galopom izjurili kroz glavni ulaz.

212
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

J este li Vi uredili da me otmu? - upita Catherine, nastojeći Edmundu

odvratiti pozornost.
- Da, učinio sam to da ga spasim - priznao je. - Zbog tebe je od samoga
početka ispadao budala. Vidio sam da ćeš ga upropastiti jer si mu pred nosom
išla u postelju sa svakim muškarcem, od kraljevića do trubadura.
Sjedio je na stolici na drugom kraju maloga stola, upravo otpivši još jedan
veliki gutljaj iz čuturice.
- Velšani su te poželjeli oteti čim sam im rekao da bi kraljević Harry za
tebe platio bilo kakvu cijenu - rekao je, hladno se nasmiješivši. - Onda sam
Williama uvjerio da si pobjegla s ljubavnikom. Časna riječ, samo sam morao
posaditi sjeme.
Osjetila je da ispod šaljivog zadirkivanja u njemu kuha bijes.
- Očekivao sam da će činjenica da su zahtjev za otkupninom poslali
kraljeviću ukloniti sve sumnje o tome kakva si zapravo žena - rekao je,
odmahujući glavom. - Nakon toga, William te trebao drage volje ostaviti da
truneš u Walesu. Namjeravao sam ga izliječiti od tebe, a ako su mi Velšani sve
to htjeli zasladiti time što su mi ponudili novac, zašto ga ne bih primio? -
Udario je šakom o stol. - William ima zemlju i bogatstvo! Tako mi
nebesa, nisam li i ja barem nešto zaslužio?
Njegovo promjenjivo raspoloženje plašilo ju je u istoj mjeri kao i ono Što
je govorio.
- Ali umjesto da mi isplate ostatak novca, ljudi onog kopileta Rhysa
Gethina pokušali su me ubiti!
Rhys Gethin bio je dovoljno razuman da ne vjeruje čovjeku koji je izdao
svoje suborce.
- Ali kako ste to mogli učiniti Williamu? - upitala je. - Bili ste mu prijatelj,
pomoćnik zapovjednika. Vjerovao Vam je.
Okrenuo se pa se kroz prozor zagledao u mračno nebo. - Volim ga kao
brata - kimnuo je glavom. - Nekoć smo baš sve dijelili. Bili smo najbolji vojnici,
ali bez zemlje i bez obiteljskih veza. - U glasu mu je primijetila tugaljivu
čeznutljivost. - U životu kakav smo vodili imali smo slobodu, a uvijek je bilo i
mnogo žena, jer William ih je privlačio kao muhe. - Duboko je uzdahnuo i
odmahnuo glavom. - Ali nikad nije bio zadovoljan takvim životom. Ne, uvijek
je želio ono što nije imao.
213
 Podigavši čuturicu vidio je da je prazna, pa ju je odbacio, a onda je uzeo
njezin pehar i otpio velik gutljaj. Pomislila je da je dosad već vjerojatno pijan,
iako to nije izrazito pokazivao.
- Onda mu je kralj dao dvorac, zemlju i naslov... I to sve samo zato što je
svog oca odbio slijediti u izdaju. - Dok je govorio, po stolu su padale sitne
kapljice pljuvačke. - Doista je dobio preveliku nagradu.
- Vrlo dobro ga poznate, pa Vam je jasno da zapravo ne teži ni za
bogatstvom ni za zemljom - rekla je tiho. - Želi samo vlastitu obitelj i dom.
- Ne zavidim Williamu što je imao sreće - rekao je, netremice je gledajući,
a ona je imala dojam da će njegov pogled u njoj progorjeti rupu. - Ali uza sve
ostalo ima i tebe, ženu za koju nije morao ništa platiti.
Kad je čula te riječi, zapljusnuo ju je val panike koji je prijetio da je
preplavi.
- Oženio bi te bez obzira na to tko si i kakve si pojave, jer bilo ti je
potrebno da te netko spasi - nastavi Edmund. - Vidiš, kad se postavi pitanje
časti, Williamu nedostaje smisao za razumno djelovanje kakav su imali
njegovi roditelji. Možda bih mu oprostio što je takav srećković da je za ženu
morao uzeti kakvu ružnu nasljednicu, no taj je kurvin sin umjesto toga dobio
ženu koja sve ostale baca u zasjenak - ustvrdio je s takvom gorčinom da mu
je glas zvučao promuklo. - To je više nego što jedan čovjek zaslužuje.
Godine što ih je provela s Rayburnom izoštrile su joj nagone kakve ima
lovina, pa je osjetila da se Edmund sprema napasti i da je na samom rubu
vladanja sobom.
- Što je Tylerom? - upitala je u nadi da će mu ponovno odvratiti pozornost.
- Poznavao je neke pobunjenike, pa je prenosio moje poruke Rimu
Gethinu.
- Što mu se dogodilo? - upitala je, iako je slutila odgovor.
- Kad te William doveo natrag, znao sam da će se dosjetiti da te izdao
netko odavde, pa sam mu spomenuo Tylerovo ime. - Slegnuo je ramenima. -
Mislim da će u proljeće pronaći njegovo truplo.
- Kako to da Vas ne brine činjenica da će Vas William potražiti? - upitala
je pomalo otrovno.
- Dobro da si me to pitala! - nasmijao se, ali u smijehu mu je osjetila
nelagodnost. - Vjeruj mi, kad se vrati, namjeravam biti daleko, vrlo daleko
odavde.
Hvala Bogu, pomislila je, ubrzo će otići, a sa sobom će povesti i svoj ološ.
Pogledala ga je suzivši oči. - Možda biste morali smjesta početi bježati.
- Imam tri dana vremena, a možda i više prije nego što primi vijest i vrati
se. Ipak, otići ćemo ujutro.

214
 Moram samo preživjeti do jutra, pomislila je.
- Znaš li da ću te povesti sa sobom? - upitao je.
Nije uspjela dovoljno brzo spustiti pogled da sakrije užasnut izraz u
očima, pa se zadovoljno nasmijao.
- Očaravaš muškarce na svakom koraku. Jedan od njih svakako će platiti
za tebe - pretpostavio je. - Svima ću poslati zahtjev za otkupninu pa ću te
prodati onome tko najviše ponudi. Kažem ti da ću Gethina natjerati da plati
dvostruko veću svotu zbog onoga što mi je učinio. - Otpio je još gutljaj vina, a
oči je tako suzio da su mu bile nalik na proreze. - No čak i kad bi William
uspio skupiti dovoljno novaca nakon što izgubi dvorac Ross, nikad mu ne bih
dopustio da te kupi.
Catherine je osjetila takvu navalu bijesa da se tresla, ali onda joj se u
utrobi pomaknulo dijete pa su joj misli ponovno postale hladne i bistre.
Odlučila je da će spasiti sebe i svoje dijete.
- Bila bi šteta kad bih te dao čovjeku kao što je Rhys Gethin. Mislim da nije
baš profinjen u postelji - primijeti Edmund, a nije bilo sumnje kamo mu misli
smjeraju. - Vjerojatno vodi ljubav jednako kao što se i bori, svom brzinom
navaljuje ravno naprijed kako bi dobio nagradu.
Nagnuvši se preko stola, rukom joj je podignuo bradu dok je ona mirno
sjedila, a svaki mišić bio joj je napet.
- Možda ću se odreći novca i zadržati te za sebe. - Oči su mu sjale i teško
je disao. - Vjeruj mi, Catherine, mogao bih te navesti da uzvikuješ moje ime i
da me moliš da sve to ponovim.
Prekasno je s lica uspjela izbrisati izraz odvratnosti. Pustio joj je bradu i
uhvatio je za ručni zglob.
- Poslije toga ćeš otići onom prostaku Velšaninu, koji će s tobom postupati
grubo, kao s kurvom, a tvoje dijete dati će nekomu.
Osjećala je njegov bijes kao da joj je na kožu prislonio oštricu. Pokušala
je ruku izvući iz njegove, ali imao je željezni stisak.
- Ja ću te prvi imati - izjavio je, povukavši je da ustane. Želim da William
na tvojim pokrivačima namiriše još jednog muškarca kad se vrati kući.

215
 TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

W illiam i njegovi ljudi šutke su jurili kroz popodnevno svjetlo koje je

zadobivalo sve izrazitiji sivi preljev. Cijelo vrijeme se molio da nema
pravo, da je Catherine na sigurnom i da ga se njegov bivši zamjenik previše
boji da bi takvo što učinio. Edmund vjerojatno zna da će ga William slijediti
preko cijele zemlje, pa i u pakao, i ubit će ga ako...
Sunce se spustilo iza obzora, a zrak je postao hladan i oštar. No trnci mu
kralježnicom nisu prostrujali zbog zime, nego zbog zloslutnog osjećaja što ga
je obuzeo.
Napokon se u prvom mraku zimske večeri pojavio jedva vidljiv obris
dvorca Ross. Na tom posljednjem dijelu puta William je svog umornog konja
potaknuo da brže potrči, pa je do ulaza stigao prije svojih ljudi. Kad je
gromkim glasom pozvao stražare, ništa se nije dogodilo. Nisu se odazvali, a
nisu ni spustili pokretni most. Pogledao je stražarsku kućicu i kule. Kako nije
bilo baklji, posvuda je vladao mrak kao da je dvorac napušten i u njemu
više nema ni žive duše.
Neka mi Bog pomogne, pomislio je. Zauzeli su dvorac, a unutra su bili
njegova žena i Jamie! Na njemu je bila odgovornost da zaštiti svakog
pripadnika kućanstva. Nekako je morao ući. Sjetio se da se svojski potrudio
pojačati obranu dvorca. Znao je da su u skladištima vreće sa žitom, tako da to
zdanje može izdržati opsadu tjednima, ako ne i mjesecima.
Potrajalo bi najmanje dva dana da ovamo dopreme toranj za opsadu, a za
to vrijeme mnogo bi se toga moglo dogoditi. Ne smije tako dugo čekati. Čuo
je topot kopita i frktanje konja, jer njegovi ljudi su mu se pridružili.
- Užad! - povikao je, a u glasu mu se osjećala panika. - Trebamo užad da
se popnemo na zidove!
Njegovi pratitelji su šutjeli. Jedan ili dvojica možda uza se imaju nešto
užadi, ali to neće biti dovoljno da se popnu na vanjski zid.
- Williame!
Okrenuo se kad je u mraku začuo glas svog brata.
- Znam kako ćemo - izjavi Stephen.
Catherine je vrištala dok ju je Edmund vukao preko privatnih odaja
prema vratima spavaće sobe.
- Nitko neće doći - obratio joj se, a glas mu je nadjačao njezine krikove.

216
 Kad ju je ponio prema visokoj postelji, gotovo su je slomila sjećanja na
Rayburna. Mahala je nogama, vrištala i pokušavala mu noktima izgrepsti lice.
Nitko je više neće bez borbe uzeti protiv njezine volje!
Gurnuo ju je na postelju, a onda ju je opkoračio. Držeći joj ruke nad
glavom, nagnuo se do njezina lica. - To možemo učiniti grubo, ali i ne moramo
- izjavio je hrapavim glasom. - Sama izaberi, jer imat ću te ovako ili onako.
Bacakala se, ali ju je čvrsto uhvatio. Jednom rukom ju je držao, a druguje
stavio pod tuniku, odakle je izvadio poduže uže.
Neka mi Bog pomogne, želi me vezati, pomislila je.
Stavio joj je usta na uho i prošaptao: - Da, Catherine, učinit ću to.
Malo se odmaknuo da je pogleda, ali još joj je bio tako blizu da je na licu
osjećala njegov dah koji je mirisao na ukiseljeno vino.
- Možeš surađivati i uživati - rekao je, gotovo kao da je zadirkuje. - Onda
ćeš moći ocijeniti jesam li bolji od Williama.
Stavio joj je dlan na obraz, a onda joj je palcem prešao preko donje usnice.
- Što kažeš, Catherine? Kako će biti?
Bilo joj je teško razmišljati jer ju je držao, ali nije mu smjela dopustiti da
je sveže. Ako za to ima ikakvih izgleda, ruke joj moraju ostati slobodne.
- Hoćete li obećati da ćete paziti na moje dijete? - upitala je slabim,
visokim glasom.
- Da, posebno ću paziti - gotovo je preo.
Progutala je knedlu i kimnula glavom. - U redu, svojevoljno ću to učiniti,
ali strašno ste me uplašili. Morate mi dati vremena da se smirim... Ako... Ako
ću uživati.
- Dosta mi je čekanja. Čekao sam i gledao dok si se ti zabavljala s
Williamom, kraljevićem, pa čak i s onim trubadurom.
Netremice joj je motrio usta. Oh, Bože, neću moći podnijeti da me poljubi
u usta, pomislila je. Ne puštajući joj ruke, sagnuo se i poljubio je u vrat. Ugrizla
se za usnicu, jer htjela mu je povikati da prestane.
- No pun sam razumijevanja - rekao je slabo se nasmiješivši. - Dat ću ti
toliko vremena koliko mi treba da izujem čizme.
Spustio ju je s postelje na pod.
- Upali svijeću dok izuvam čizme - rekao je. - Mrači se, a želim te vidjeti.
Ruke su joj se tresle dok je palila već istrošenu svijeću, a za to vrijeme je
osluškivala ne bi li što čula iz prizemlja. Do nje nisu dopirali zvukovi stražara
koji se probijaju u dvorac da je spase, nego je čula samo tiho mrmljanje
muških glasova i provale smijeha. Ako se kani spasiti, morat će sama nešto
poduzeti!

217
 Osjetivši pogled na sebi, okrenula se i vidjela Edmunda kako sjedi na
klupi, a čizme drži u zraku.
- Divna si - prokomentirao je, požudno prelazeći pogledom po njoj. - Dao
sam ti vremena. Sad te želim vidjeti golu.
Ustuknula je dva koraka, ali dalje nije mogla jer je leđima udarila o
postelju. Nekako ga mora usporiti i ovladati događajima!
- A što je s Vama? - Podignula je kutove usta kao da se slabo smiješi. - Ako
želite da uživam, i Vi ćete morati svući odjeću. - Zatitrala je trepavicama i
nakrenula glavu. - A svakako ćete sve morati raditi polako.
Hvala Bogu, napio se još više nego što je mislila. Sudeći po tome kako je
otvorio usta poput ribe što su je izvukli iz vode, povjerovao je u njezino
pretvaranje, ili je barem žarko želio da ona popusti.
- Niste li rekli da imamo vremena do svitanja? - upitala je, razvlačeći
svaku riječ. - To je doista mnogo vremena.
Spustio je čizme na pod i ustao, a onda je šutke i pomno svukao svu
odjeću. Očito nije slušao kad mu je rekla da sve radi polako.
Pokušavala je sama sebe uvjeriti da se sve dobro odvija, ali stajao je pred
njom gol i bilo je vidljivo da je vrlo uzbuđen. Srećom, bio je tašt, pa je krivo
protumačio njezine zajapurene obraze.
Dok joj je prilazio, spustila je pogled kako joj u očima ne bi vidio sve
izrazitiju paniku. Kad joj je dlanovima prešao po rukama i poljubio je u vrat,
bila je sigurna da će primijetiti da se trese i da je znojna od straha.
No nije se trebala zabrinjavati.
Okrenuo ju je i pritisnuo se uz nju, pa je kroz slojeve odjeće osjetila njegov
otvrdnuli ud dok se pomicao uz nju i stenjao.
- Mislio sam da će mi se žudnja smanjiti zbog tvog izraženog trbuha -
izjavio je, teško dišući pokraj njezina uha - ali želim te više nego ikad.
Sve se to previše brzo odvija!, pomislila je. Trebalo joj je vremena, još
vremena!
Ljubio ju je u vrat dok je otkopčavao malu dugmad na leđima haljine.
- Molim Vas, hladno mi je - požalila se, pritisnuvši ruke na prsa kako
haljina ne bi pala.
- Onda ću te ja zagrijati, jer vruć sam kao vatra - odgovorio je.
Jednim hitrim pokretom pustio joj je ruke i trzajem povukao haljinu
nadolje. Na trenutak joj je visila na izraženu trbuhu i bokovima, a onda joj je
skliznula oko nogu. Catherine je ostala stajati pred njim samo u laganoj tunici
što ju je ispod odjenula.
Podigao ju je u naručje i spustio pogled na nju.

218
 - Obećajem ti, Catherine, do kraja ćemo iskoristiti vrijeme što ćemo ga
zajedno provesti.

219
 TRIDESET TREĆE POGLAVLJE

E dmund je iznenađujuće blago položio Catherine na postelju.

Pazio je da joj svojom težinom ne optereti trbuh, pa je ležao gol sa strane.
Nogu je prebacio preko njezine, a time kao da ju je prikovao za postelju.
Imala je osjećaj da je u klopci, okružena njegovim mirisom, toplinom i
muškim tijelom.
Sama sebi je rekla da je, bez obzira što Edmund učinio, gore patila u
Rayburnovim rukama kad je još bila djevojka od šesnaest godina. Sada je bila
mnogo opasniji protivnik.
Šakom joj je zgrabio kosu, pa ju je prinio svom licu i duboko udahnuo. -
Od onoga trenutka kad sam te prvi dan vidio na pokretnom mostu znao sam
da nisi nalik ni na jednu drugu ženu - izjavio je.
Protrčao je lice njezinom kosom što ju je držao u ruci i zatvorio oči. Mišići
su joj se stegnuli, jer se pripremila, ali bilo je prerano. Imat će samo jednu
priliku!
- Želio sam te od samog početka - mrmljao je dok ju je ljubio postrance po
licu - ali kad sam te onoga dana vidio na zidu dvorca, dok ti je kosa vijorila,
znao sam da ću te uzeti Williamu ispred nosa ako oboje ostanemo u dvorcu.
Podigao se na lakat, a onda joj je prstom prešao duž obraza i niz vrat.
Pogledom je pratio crtu što ju je vukao, a onda mu se prst našao na početku
njezine tunike. Ubrzano je disao, a onda je osjetila da mu se raspoloženje
promijenilo. Nagnuo se nadolje i poljubio mjesto gdje mu je zastao prst, ondje
gdje je ovratnik tunike bio najniži.
No još uvijek je čekao.
Oštro je udahnula kad joj je dlanom obuhvatio dojku. Zastenjao je od
zadovoljstva, jer pogrešno je protumačio zvuk što ga je ispustila. Nizao je
poljupce duž njezine ključne kosti, pa je na koži osjećala njegov vruć, vlažan
dah.
To uopće nije bilo nalik na ono što joj se događalo s Rayburnom.
Zaprepastila se kad je shvatila da Edmund s njom želi voditi ljubav i pružiti
joj zadovoljstvo, no ipak je osjećala da nad njom vrši nasilje. Stisnula je šake,
zatvorila oči i brojala.
Sljedeće čega je postala svjesna bio je Edmund koji se na rukama i
koljenima nadvio nad njom, a jezik mu je bio u njezinu uhu. U panici gotovo

220
više nije mogla razumno razmišljati i jedva se suzdržavala da ne počne
vrištati i šakama ga udarati u prsa.
Spuštao se niz njezino tijelo i pritom šaptao njezino ime. Kad je osjetila
da joj je kroz tanko platno vlažnim jezikom dotaknuo bradavicu na dojki,
obuzeo ju je poriv da ga zgrabi za kosu i trzajem mu glavu odmakne od sebe,
ali to je ne bi spasilo.
Polako je ispružila ruke iza svoje glave, pa ih je zavlačila pod jastuk dok
nije napipala bodež, no da bi to izvela, morala je malo izviti leđa.
- Da, da! - stenjao je i ustima je bolno zgrabio za dojku. Sad se pokretao
na njoj, pritišćući svoj nabrekli ud o njezin kuk, a pritom joj je sisao dojku.
Jednom rukom je držala korice, a drugom je povlačila dršku i napokon
oslobodila oštricu. Posve se pripremila.

***

William je zajedno s ostalima slijedio Stephena kroz žbunje i visoku travu

pokraj zida dvorca koji se dizao na obali rijeke. Blato mu je čizme vuklo
nadolje, a jednom je zagazio u rupu punu ledene vode.
- Stari Jacob mi je rekao da postoji tunel - izvijesti ih Stephen, gledajući
preko ramena. - Ovdje je otkad su sagradili dvorac.
William se zarekao da nikad više neće zamjerati bratu što iz ljudi izvlači
razne tajne.
- Za taj tunel ne zna nitko osim Jacoba i Catherine - nastavi Stephen, a
onda doda: - I Roberta.
Naravno!
- Tunel izlazi u spremište blizu kuhinje - reče mladić - Sad smo blizu
otvora.
Pipajući duž zida, William je nisko dolje, iza nabujalog žbuna, našao otvor.
- Slijedite me - pozvao je ostale. - U tunelu budite tihi i pripremite mačeve.
Stephene, ti ostani na začelju.
U tunelu je bilo vlažno i mračno kao u rogu. Ulaz je bio visok samo oko
šezdeset centimetara, ali kad je William upuzao, vidio je da je tunel dovoljno
prostran pa su se mogli uspraviti. Dok je pipao u mraku, oko njega su se
razbježale životinjice. Poslije nekoliko metara došao je na kraj tunela, a kad
je opipao strop nad glavom, pod rukom je osjetio drvo, a ne kamen. Vratašca!
Stavio je bodež među zube i gurnuo drveni ulaz.
Ispod vrata prostorije dopiralo je svjetlo. Vidio je razne posude i vreće
žita. Popeo se i pomogao čovjeku koji ga je slijedio, a onda je otišao do vrata
prostorije i osluhnuo. Kad se na tom malom prostoru naguralo šest njegovih

221
ljudi, polako je otvorio vrata. Baklja u zidnom svijećnjaku bila je upaljena, ali
nije vidio nikoga u blizini.
S mačem u ruci brzo je pošao niz hodnik. Dok je prolazio pokraj kuhinje,
čuo je prigušene zvukove, no znao je da Edmund ondje ne bi zaključao
Catherine zajedno s poslugom.
- Otvori vrata - prošaptao je čovjeku iza sebe - ali ostalima reci da ostanu
gdje jesu i da budu tihi dok se ne vratimo po njih.
U dvorani iznad njih čuo je muške glasove, pa je pojurio gore, preskačući
po dvije stube. U prostoriju je uletio s mačem u jednoj, a s bodežom u drugoj
ruci. Vidio je da se te pijane budale spotiču jedan preko drugoga dok
pokušavaju uzeti oružje, pa je zaključio da njegovi ljudi s njima neće imati
težak posao. On pak nije imao vremena da zastane i pomogne im.
Tu nije bilo ni Catherine ni Edmunda.
Potrčao je prema stubištu. Pritom je mačem posjekao čovjeka koji ga je
htio zaustaviti, dok je drugoga bacio preko ramena, i sve to u trku.
Jednom, kad su bili djeca, Harry joj je pokazao kamo u čovjeka treba zabiti
nož da mu oštrica prodre sve do srca. Oklijevala je, pokušavajući se sjetiti.
Možda će biti dovoljno da ga samo ozlijedi i onesposobi.
Edmund joj je odjednom počeo grozničavo povlačiti tuniku. Više nije
mogla čekati. Kad je svom snagom zamahnula rukom nadolje, oštar bodež
zabio mu se duboko u rame. Nekako je uspjela izvući oštricu prije nego što je
njezin napadač naglo raširio ruke i ustuknuo, tuleći od boli.
Postala je svjesna da je počinila vrlo opasnu grešku, jer lice mu je izobličio
ubojit bijes. Trebala ga je ubiti.
Podignuo se na koljena i stavio ruku preko prsa da opipa ranu na ramenu,
a kad ju je odmaknuo, vidio je da mu je ruka prekrivena krvlju. Motrio je krv
na njoj, a onda je izbuljivši oči pogledao Catherine. Povukao je ruku unatrag
da bolje zamahne, a onda ju je tako pljusnuo da je vidjela sve zvijezde.
Prije nego što joj se razbistrilo pred očima, zgrabio je prednji dio njezine
tunike i razderao je popola. Taj ga je napor stajao snage, pa se nagnuo
naprijed, držeći ruke visoko na prsima. Nije mogla reći je li vidio da Catherine
još drži nož ili je možda bio uvjeren da ju je udarcem onesposobio.
Ovaj put nije oklijevala. Objema rukama zgrabivši dršku, zarila mu je
bodež ispod same prsne kosti, a prostorijom je odjeknuo jedan jedini krik.
U tom strašnom, dugom trenutku ostao je nagnut nad njom kao da ga je
netko ondje objesio. Lice mu je zadobilo iznenađen izraz, dok mu je između
usnica navirao tanki potočić krvi koja je liptala i s mjesta ispod prsa gdje mu
je Catherine zabila nož, slijevajući joj se po rukama.
Srušio se na nju, a prsa su mu se našla na njezinu licu. Drška bodeža bolno
joj se utisnula u rame, otežavajući joj disanje. Bjesomučno ga je gurala,
222
nastojeći maknuti njegovu težinu sa svog trbuha. Činilo joj se da je zadobila
snagu mahnite osobe.
Stenjući od napora, otkotrljala ga je sa sebe, no pao je pokraj nje pa su se
našli licem u lice. Bezizražajne, mrtve oči zurile su u njezine. Vikala je i
plakala, a truplo je istodobno gurala rukama i nogama sve dok se nije
stropoštalo preko ruba postelje. Začula je snažan, tupi udarac kad je lupilo o
pod.
Podigavši koljena, tijelo je savila u zaštitni krug oko djeteta, i tek je tada
dopustila mraku da je proguta.

223
 TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE

W Illiam je trčao uza stube koje su vodile do osobnih obiteljskih soba, a

srce mu je snažno tuklo od straha. Bože, molim te da ne zakasnim!,
ponavljao je u sebi. Dok se penjao stubama, čuo je povike i zveket mačeva, jer
u prizemlju se razvila bitka. Vrata privatnih odaja namjeravao je otvoriti u
trku, ali se zabio u drvo jer se nisu otvorila. Razdraženo tuleći, navalio je na
njih ramenom.
Glasno je zvao Catherine, lupajući šakama po vratima kad je čuo da ga
Stephen upozorava: - Williame, makni se na stranu.
Okrenuo se i vidio da njegov brat i još trojica nose veliku kladu s ognjišta
koja im je trebala poslužiti kao ovan za razbijanje vrata. Odmaknuo se.
Kad su treći put udarili, šarke su popustile, a teška drvena vrata
zastrugala su po podu. William je pojurio u prostoriju prije nego što su
njegovi pratitelji spustili kladu. Stajao je nasred privatnih odaja i u
polumraku se osvrtao oko sebe. Gdje je? Gdje je?, pitao se.
Stephen se progurao pokraj njega i upalio svjetiljku na stolu dok je
William pogledom prelazio po praznoj sobi ne bi li primijetio kakve tragove.
Na stoluje ležala čuturica, a Catherinein okvir za vez bio je na podu. Molim te,
Bože, ne! Pogled mu je pao na otvorena vrata njezine spavaće sobe.
Bila je ondje - znao je to, a namirisao je i krv!
Za vrijeme bitke nikad se nije bojao. U sukobima ga je uvijek prožimala
hladna odlučnost, a um bi mu postao bistar i oštar. Ali sada se bojao, štoviše,
strah mu se zavukao u svaku poru i duboko u kosti. Dok je prilazio otvorenim
vratima iza kojih je vladao mrak, trebalo mu je više hrabrosti nego za bilo koji
drugi pothvat što ga je u životu izveo.
Uzeo je svijeću koju mu je Stephen gurnuo u ruku, a onda je bratu mahnuo
da ga ne prati. Stephen se nije osvrtao na to, nego ga je slijedio sa svjetiljkom
u ruci. Čim je William ušao u spavaću sobu svoje žene, vidio je da na podu u
lokvi krvi leži Edmundovo truplo.
Stephen je kleknuo pokraj mrtvaca, ali William nije obraćao pozornost na
Edmunda. Ionako nije mogao ubiti čovjeka koji je već poginuo.
Pogledom je polako prelazio od nepomičnog trupla do okrvavljenog
pokrivača koji je visio sjedne strane postelje, a onda je pogledao visoku
postelju do koje nije dosezalo svjetlo Stephenove svjetiljke.

224
 Primijetio je da je zasjao pramen zlatne kovrčave kose koji se valovito
spuštao preko ruba. Nije se mogao ni pomaknuti, nego je pogledom nastojao
prodrijeti u sjene i vidjeti što to leži na izgužvanoj posteljini. Na postelji je
neka pojava ležala daleko previše mirno.
Oh, Bože, Bože, Bože! Povikao je njezino ime, a svijeća mu je ispala iz ruke.
U sljedećem trenutku pritisnuo je njezino beživotno tijelo na prsa i bolno
povikao od jada.
Mrtva je! Catherine je mrtva!
Začuvši Williamov krik koji je parao srce, Stephen je skočio i otrčao do
postelje, a onda je glasno uvukao zrak. Bilo je toliko krvi da je umalo ispustio
svjetiljku. Sve je bilo okrvavljeno. Postelju su prekrivale grimizne mrlje, a
William je u naručju držao omlitavjelo tijelo.
Bacivši pogled prema vratima, vidio je da se ljudi koji su iza njih nahrupili
u prostoriju povlače, a kad se okrenuo postelji, vidio je što i oni: William se
nagnuo nad Catherine i plakao, njezina glava visjela mu je preko ruke, a
okrvavljena tunika bila je razderana i rastvorena.
Stephen je brzo skinuo ogrtač pa joj je prekrio razgolićena prsa i istaknuti
trbuh.
- Hvala ti - prošapće William.
Stephen će se uvijek sjećati neizmjernog jada što ga je vidio u očima svog
brata kad je William podignuo pogled.
- Je li živa? - Stephenov glas bio je nalik na graktanje.
Brat mu nije odgovorio, a Stephen je ponovio pitanje kao da navaljuje, no
ni sad nije bilo odgovora.
Mladić ispruži ruku, pa s dlanom nagore dotakne Catherinein obraz.
Truplo ne bi trebalo biti tako toplo, pomislio je. Edmund je bio posve hladan.
U Stephenu je rasla nada kad joj je pod pokrivačem pronašao ruku i opipao
joj zglavak ne bi li osjetio bilo.
- Živa je! - povikao je, a kad je vidio da William tupo zuri u njega, zgrabio
ga je za ruku i glasnije ponovio: - Williame, kažem ti da je gospa Catherine
živa!
Okrenuo se ljudima koji su stajali na vratima. - Pronađite Alys i dovedite
je ovamo, ona će znati što nam je činiti.
Nekoliko ljudi istrčalo je iz prostorije.
Stephen je bio navikao da njegov stariji brat preuzima vodstvo, ali bilo je
očito da William sad neće biti od pomoći. Stephen je bezbroj puta vidio kako
njegova majka i Catherine liječe bolesne ukućane i razne ozljede pa se,
ugrizavši se za usnicu, pokušavao sjetiti Što su sve radile.

225
 - Recite posluzi da donese toplu vodu - obratio se nazočnima. - Nisam
siguran što će nam sve trebati, pa zato neka donesu alkohol i toplu juhu s
mesom.
Izjurili su gotovo i prije nego što je završio.
Zapljusnuo ga je val olakšanja kad je hitro ušla Alys, pritom zdušno
proklinjući Edmunda.
- Taj vražji okot sve nas je zaključao u kuhinji!
Čim se pojavila, sve je preuzela na sebe. Ne osvrćući se na truplo na podu,
požurila je do Williama koji je na postelji još uvijek u naručju držao
Catherine., Smještaju je pregledala.
- Nema rane! - izjavila je.
Onda je otišla dati upute onima koji su u privatnim odajama spravljali
kupelj, a trenutak kasnije Stephen ju je čuo kako vičući tjera poslugu: - A sad
svi van, van!
Dok se žurno vraćala u spavaću sobu, preko ramena im je doviknula: - I
zatvorite vrata za sobom!
- Gospodaru FitzAlane, molim Vas da je odnesete u privatne odaje - rekla
je glasom koji ne trpi pogovora. - Moram isprati krv i bolje pregledati
gospodaricu.
No William se doimao kao da je nije čuo, jer je i dalje čvrsto držao
Catherine i polako je ljuljao.
Alys je stala na stubu kojom su se penjali u krevet i umjela mu se u lice. -
Gospodaru, to nije krv Vaše žene, nego samo onoga kopileta koji Vam je bio
prijatelj!
Bez razumijevanja je žmirnuo prema njoj, pa je povisila glas. - Gospodaru,
morate ustati s te svoje zadnjice i pomoći mi. Smjesta!
Stephen je gotovo mogao vidjeti kako te riječi prodiru Williamu u glavu
dok mu je pogled lutao od Alys do mladića i natrag. Kad je William ustao s
postelje, noseći Catherine, njegov brat osjetio je da mu se ramena malo
opuštaju.
Hvala svecima, William je ponovno s nama!, pomislio je.
U privatnim je odajama William s Catherine u krilu sjeo na klupu što su
je postavili do kupelji. Po Alysinim uputama, Stephen je uzeo pehar s juhom
od mesa i kleknuo pred bolesnicu. Držao joj je pehar pod nosom, a onda je
vidio da je duboko udahnula paru što se dizala iz juhe. Poželio je povikati od
radosti kad je napola otvorila oči i otpila malen gutljaj.
Činilo se da ju je juha okrijepila, jer otpila je još jednom, a onda i treći put.
Stephen je bacio pogled na Alys, a ona se nasmiješila i kimnula glavom.

226
 Podignuvši ruku, Catherine mu je dotaknula zglavak i prošaptala: - Hvala
- a mladić joj je poljubio ruku, jedva se suzdržavajući da ne zaplače.
- Jamie? - upitala je.
- Na sigurnom je - odgovori Stephen. - Jacob i on sakrili su se u štali.
- A sad van, Stephene - obratila mu se Alys, a kad se okrenuo, spreman za
prepirku, dodala je: - Moramo je staviti u kupelj.
Mladić je tako brzo skočio da je gotovo prevrnuo posudu s juhom. - Bit ću
pred vratima ako me zatrebate - rekao je.
Čim je otišao, Alys je uputila Williama da u kupelj najprije stavi noge svoje
žene. - Važno je da je utoplimo - primijetila je.
Onda je započela pomni pregled počevši od nogu, pritom brišući krv s
Catherine. - Dobro je, dobro - mrmljala je i kimala.
- Krv nije moja - izjavi Catherine tako slabim glasom da je William morao
napregnuti sluh da je čuje. - Mislim da nisam ozlijeđena.
Prislonio je obraz na njezin i zatvorio oči. Hvala Bogu, hvala Bogu!,
pomislio je.
- Psst, ne govorite još, draga - blago je upozori Alys. - Hajde da Vam
skinemo tu prljavu odjeću i položimo Vas u ugodnu, toplu kupelj. Poslije toga,
posebice kad uzmete još jedan pehar juhe, osjećat ćete se mnogo bolje.
William je podigao Catherine s krila kako bi joj Alys mogla svući
poderanu tuniku, a onda ju je, prije nego što joj je postalo hladno, spustio u
vodu iz koje se dizala para. Alys joj je pod glavu stavila smotano laneno
platno, a onda je ulila još juhe u pehar. Kad ga je dala gospodarici da ga primi,
nastavila je pridržavati pehar sve dok se nije uvjerila da Catherine neće
ispustiti posudu.
Onda je poslužiteljica Williamu dotaknula ruku i glavom pokazala na
stranu, pozvavši ga da pođe s njom. Nevoljko je ustao i pridružio joj se.
- Ne vidim vanjske ozljede osim modrica oko zglavaka ijedne na obrazu -
tiho ga je izvijestila Alys. - Sad moram ispitati je li je taj čovjek na što prisilio.
- Našli smo je u postelji, prekrivenu krvlju - prosiktao je William kroz
stisnute zube - a ti sumnjaš da je to učinio?
- Znamo samo da je pokušao - mirno će Alys. - Sjetite se da smo ga našli
kako mrtav leži na podu... S njezinim bodežom u srcu. - Pročistila je grlo i
nastavila: - Gospodaru, bit će najbolje da nakratko odete iz prostorije. Ako ju
je na silu uzeo, bit će ozljeda kojima će biti potrebna njega, a morat ću
provjeriti i kako je dijete.
Rukama je protrljao lice kao da želi odagnati strašne misli. - Ostat ću,
osim ako ona želi da odem.

227
 Alys se nije doimala zadovoljno, ali nije prosvjedovala kad je sjeo pokraj
svoje žene. Držao je Catharineinu ruku pod vodom dok joj je Alys tiho
govorila.
Kad je osjetio da ga je Catherine čvršće uhvatila za ruku, predložio je: -
Otići ću ako želiš.
Slobodnom rukom zgrabila je rub korita i nagnula se prema njemu. - Ne,
ne ostavljaj me.
Osjećaji su ga gušili, pa isprva nije mogao govoriti. Htjela je da bude uz
nju, iako ju je nemilo iznevjerio, a to je bilo više nego što se imao pravo nadati.
Držao je da je to više nego što je zaslužio!
Podigao joj je ruku iz vode i poljubio joj mokre prste. - Ostat ću sve dok
me budeš htjela.
Tog trenutka doista je počela njegova pokora za grijehe što ih je počinio
prema svojoj ženi. Držao ju je za ruku i zurio kroz prozor u mračnu noć dok
joj je Alys postavljala strašna pitanja. Je li je Edmund udario gdje drugdje
osim u lice? Je li je bacio na tlo? Je li sigurna da nije primila udarac u trbuh?
Napokon je na svoj izravni način upitala je li je silovao.
Catherine je neko vrijeme šutjela, a onda je neizravno odgovorila - Da
sam bila djevica, još bih imala himen.
William je dosad zadržavao dah, ali sad ga je ispustio, iako se zbog njezina
pažljivog odgovora pitao što se zapravo dogodilo Međutim, Alys više nije
ispitivala Catherine, nego je stavila ruke na njezin istaknuti trbuh. Kad je
poslije nekog vremena pogledala Williama i njegovu ženu, lice joj je ozario
širok osmijeh.
- Dijete je dobro! - izjavila je.
- Hvala Bogu! - uzvikne William, stežući Catherine ruku.
Cijelim putem do dvorca Ross molio se da Bog zaštiti njegovu ženu, ali
nije izgovorio nijednu molitvu za plod u utrobi. Ipak, Bog je u svojoj milosti
sačuvao i njihovo dijete.
- Pokušajte razmišljati o svemu čemu se u budućnosti možete veseliti -
uputi Alys Catherine dotaknuvši joj obraz. - Imate dobroga muža i dijete, a
uskoro ćete u naručju držati još jedno novorođenče.
Catherine stisne usnice i kimne glavom.
- Ovo je dijete vrlo poletno, okladila bih se da će i drugo biti dječak -
nastavi Alys, a onda ukočeno ustane. - A sad u postelju. Sanje najbolji lijek.
Prije nego što je otišla, ponovno je pozvala Williama na stranu. - Vaša
gospa je jača nego što mislite. I prije je proživljavala loše stvari, pa i još gore
od ovoga što se dogodilo. - Potapšala ga je po ruci. - Pravi je blagoslov što ovaj
put ima Vas da joj pomognete.

228
 Williamu je bilo drago što je napokon ostao sam, tako da se može zdušno
brinuti o svojoj ženi. Pomogao joj je da izađe iz korita, a onda ju je hitro
obrisao, preko glave joj je navukao tuniku i odnio je do postelje u njezinoj
sobi. Pokrio ju je, a kad se razodjenuo i uvukao pokraj nje, uzeo ju je u naručje
i čvrsto je držao.
Noć je uglavnom proveo budan, slušajući njezino ujednačeno disanje. Bez
obzira na to koliko im godina Bog dao, bit će zahvalan za svaku noć u kojoj će
mu njegova žena zaspati u naručju.

229
 TRIDESET PETO POGLAVLJE

C atherine je probudila prepirka pred vratima spavaće sobe.

Čula je Williamov duboki glas, a onda i Jamieja koji se počeo glasno žaliti
i jadikovati. Stresla se kad je bosim nogama stala na pod, a onda je
zgrabila kućnu haljinu i požurila do vrata.
Otvorivši ih, vidjela je da njezin četverogodišnji sin i njezin muž ljutito
zure jedan u drugoga, a obojica su zauzeli isti stav s rukama na kukovima.
Malo dalje stajao je Stephen, a kad je primijetio da ih Catherine gleda, nije
pokušao sakriti da ga sve to zabavlja. - Jamie! - pozvala je.
Dječak joj je pritrčao i zagrlio joj noge, a ona se nasmijala, pa se spustila
na koljena i zagrlila ga.
- Pažljivo s majkom - oštro ga upozori William i pruži Catherine ruku kako
bi joj pomogao da ustane. - Žao mi je, pokušao sam ga natjerati da čeka dok
se ne probudiš.
Nasmiješila se sinu kako bi mu pokazala da je sve u redu.
- Čim se odjenem, svi ćemo se sresti na doručku - obratila im se. - Sinoć
sam večerala samo juhu s mesom, tako da se osjećam izgladnjelo.
Uobičajeno ozračje obiteljskog obroka smirivalo joj je cijelo biće. Iako su
drugi već odavno jeli, kuharica je poslala pladnjeve pretrpane kruhom,
komadima raznoga mesa, zdjelama s kuhanim marelicama i zašećerenim
orasima. Dok je Catherine doručkovala, Jamie joj je pričao kako se s Jacobom
i okotom mačića skrivao u slami. Osjetila je olakšanje, jer dječak je držao da
je sve to bila igra.
Na Williamov znak, po Jamieja je došla dadilja. - Psi su ljubomorni na
mačke - rekla mu je. - Nesretni su, pa su prestali mahati repovima.
- Nisu - prosvjedovao je Jamie, ali ipak je skočio i pošao za njom.
- Mislio sam da će biti bolje da dječaku ne pričam previše - reče William
kad su svi otišli.
Catherine kimne glavom. Njezina sina dovoljno je umirila sama činjenica
da ju je vidio, ali sudeći po Williamovim tamnim podočnjacima i naboranoj
koži između obrva, svog muža morat će smiriti na drugi način.
Odmahnuvši rukom na Williamove prosvjede, zamolila je Stephena da joj
ispriča kakva je bila njihova uloga u onome što se jučer događalo.

230
 - Oštroumno si se sjetio tunela - pohvalila ga je kad je završio, a Stephen
se zacrvenio.
Potapšala ga je po ruci. - A još si oštroumnije izmamio tu tajnu od Jacoba.
Mislim da prije toga nije to ni s kim podijelio.
Stephen, koji je još bio crven u licu, postrance je bacio pogled na brata, a
William mu je značajnim pokretom glave pokazao vrata. Stephen je shvatio
znak i ustao.
- Vrlo me veseli što vidim da si živa i na sigurnom - rekao je, kićeno se
naklonivši.
Catherine uz smiješak odmahne glavom. - Taj dječak je neodoljiv, a
otmjen je za dvojicu. Neka nam nebo pomogne!
No Williama nisu zanimale rasprave o njegovu bratu.
- Vrijeme je da se odmoriš. - Ustao je i pružio joj ruke. - Hajde, pomoći ću
ti da se popneš stubištem.
- Ali ustala sam tek prije jedan sat - prosvjedovala je.
Na kraju je popustila, dopustivši mu da je povede na kat, ali odlučno je
odbila leći u postelju. Smjestio ju je na prozorsku klupicu, pod noge joj je
stavio stolčić i čvrsto je umotao u pokrivač.
Izvukla je jednu ruku i potapšala mjesto pokraj sebe. - Sjedi malo sa
mnom - pozvala ga je.
Udobno mu se smjestila u naručje i položila mu glavu na rame. -
Vjerojatno želiš doznati i sve ostalo - rekla je poslije nekog vremena.
Pogledavši mu lice s izrazitim crtama, vidjela je da je najprije stegnuo, a
onda opustio vilicu.
- Samo ako želiš govoriti o tome - odgovorio je, zureći ravno pred sebe - i
kad budeš posve spremna... A ne sada.
- Upravo sad ne mogu prestati razmišljati o tome - priznala je.
- Možda ću sve to ostaviti iza sebe ako nekome ispričam.
Potvrdio je kimanjem i uhvatio je za ruku. - Pomoći će ti.
Kad je jednom počela, nije mogla prestati, nego je ispripovijedala cijeli taj
užas, svaku riječ, pogled i dodir. Pričanje joj je donijelo olakšanje, ali je
Williamu bilo mučno. Shvatila je da je to morao čuti. Time što je tu noćnu
moru sad preživio s njom, obavio je pokoru kakvu je morao izvršiti prije nego
što počne opraštati sam sebi.
Svoj bijes pomno je sakrio iza maske, ali kad mu je ispričala što joj je
Edmund učinio kad ga je prvi put ubola bodežom i kako se užasnula kad ju je
udario, William je skočio i stisnutih šaka koračao gore-dolje po sobi dok je iz
njega navirala bujica psovki.

231
 Napokon se skljokao pokraj nje i pokrio lice rukama. - Mnogo, mnogo
puta vidio sam kako se Edmund bori - prošaptao je.
- Ne znam ni za jednu osobu koja mu je pružila drugu priliku i preživjela.
Ponovno ju je privukao u naručje. - Bio sam bahat i glup kad se nisam
osvrtao na činjenicu da si se zabrinula zbog njega.
Da, trebao ju je slušati!
- Edmund ti je bio prijatelj. - Nagnula se unatrag da ga pogleda. - Nisi
mogao znati da će to učiniti.
- Zarekao sam se da ću te štititi, ali promašio sam, i to ne jednom, nego
dvaput. - Nakratko je oklijevao, a onda je rekao: - Ne znam kako ćeš mi ikad
oprostiti.
- Drago mi je da sam se izbavila.
- Molim te, Catherine, ne moraš lagati kako bi opravdala moje propuste.
Ugrizla se za usnicu, pitajući se kako da mu to objasni tako da uspije
shvatiti. - Najgore u vezi s Rayburnom bilo je to što sam se osjećala posve
bespomoćno, no s Edmundom je bilo drukčije. Iako sam se bojala, nisam bila
bespomoćna. Vjerovala sam da ga mogu nadjačati i čvrsto sam odlučila da ću
to učiniti. Ponosna sam što sam bila dovoljno jaka i oštroumna da se spasim
- nastavila je. - To će mi olakšati da prijeđem preko svega što se dogodilo i da
se ne bojim.
Pustila je da joj glava padne na Williamovo rame. Umorilo ju je pričanje o
jučerašnjim bolnim događajima. Poljubio joj je vrh glave i čvrsto je držao u
naručju.
- Sretna sam što si mi muž, Williame - promrmljala je.
Odgovorio je tek kad je na njegovim prsima počela tiho i pravilno disati:
- A ipak si morala sama sebe spašavati.

***

Nakon što se nekoliko dana odmarala, Catherine je ponovno počela izvršavati

svoje svakodnevne zadaće. Edmundov napad zauvijek će joj ostati u lošem
sjećanju, ali k vragu, odlučila je da neće dopustiti da to ovlada njezinim
raspoloženjem. S uživanjem je upravljala kućanstvom dvorca, no bilo je tu
mnogo posla. K tome je sada, kamo god se okrenula, svugdje nailazila na
Williama, koji joj je neprestano ponavljao da se mora odmarati.
Dan ili dva je činjenicu da ga viđa svaki put kad podigne pogled
doživljavala kao potporu, ali poslije nekoliko dana činilo joj se da će je
njegovo neprestano motanje unaokolo izludjeti. Ni trenutka je nije ispuštao
iz vida.

232
 Toga dana popodne otišla je na kat vesti samo zato da na jedan sat
pobjegne od njega, a kad je čula da se otvaraju vrata, ispustila je vez u krilo.
Naravno, bio je to William.
- Ne moraš me čuvati od jutra do mraka - rekla je, i ne potrudivši se sakriti
razdraženost u glasu. - Idi u lov, izvedi momke na jahanje... Ili radi bilo što!
- Sretan sam kad sam ovdje s tobom - izjavio je, doimajući se poput
utjelovljene strpljivosti.
- Pa, umorna sam od toga, mužu - oštro je odgovorila, a onda je
razdraženo uzdahnula jer je i sama imala dojam da govori kao goropadnica.
- Znam da imaš dobre namjere, ali ponašaš se kao da ću se raspasti u
komadiće ako me samo na trenutak ne budeš čuvao. Čak me ni noću ne želiš
dotaknuti.
Eto, izrekla je to i nije požalila.
- Bojao sam se da bi te takvo što podsjetilo na... - Zastao je, a Catherine je
znala da njezin muž ne može podnijeti pomisao na ono što joj je napravila
ona svinja Edmund.
- Mislio sam da je prerano - završio je nespretno.
- Za koga je prerano, Williame? - htjela je znati. - Ne možeš me dotaknuti
da ne pomisliš da su na meni bile Edmundove ruke?
Bacila je vez na stol pa je ljutito odjurila u spavaću sobu i za sobom
zalupila vrata. On je još uvijek stajao ondje i zurio kad ih je ubrzo opet
otvorila.
- Nije dobro za dijete da me tako uzrujavaš! - povikala je i ponovno
zalupila vratima.

***

Majko Božja, što sam učinio?, razmišljao je, skljokavši se na klupu koja je
nasreću bila tik iza njega. Laktove je naslonio na koljena pa je rukama prošao
kroz kosu i preko lica.
Treba li sad ući k njoj ili će biti bolje ako je ostavi na miru? Što god učinio,
svakako će biti pogrešno.
U razmišljanju ga je prekinulo slabo kucanje na vrata privatnih odaja.
- Prokletstvo! - tiho je opsovao, a onda je trzajem otvorio vrata,
spremajući se da razdraženost iskali na osobi koju ondje ugleda.
- Zar nemaš nimalo razuma? - rekao je, ljutito zureći u Stephena. -
Catherine je mogla spavati!

233
 Njegov nastup uplašio bi svakoga drugoga, ali ne i njegova brata. William
je zastao i bolje ga promotrio. Stephen se meškoljio, oko prstiju je vrtio
odjeću i prebacivao težinu s noge na nogu.
Tako zbunjeno držanje nije bilo nalik na njega.
- Što je? - upita William.
Stephen se i dalje meškoljio, pa je njegov brat pomislio da će ga morati
stresti kako bi dobio odgovor.
- Imamo posjetiteljicu - izvijesti ga napokon Stephen.
- Catherine još ne može primati posjete - kratko odgovori William. - Sve
ih otpravi. - Počeo je zatvarati vrata, ali zastao je vidjevši da se njegov brat ne
miče.
Oštro je pogledao Stephena. - U čemu je problem, brate?
- Ne mogu je otpraviti.
- A zašto? - upita njegov sugovornik kroz stisnute zube.
- Jer je posjetiteljica naša majka.

234
 TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE

W illiam je brata zgrabio za ručni zglob i povukao ga u privatne odaje. -

Što kažeš?
- Naša majka je ondje u dvorani - ponovi Stephen. - Kaže da je došla
posjetiti tvoju nevjestu.
Williamu je u glavi bubnjala iznenadna glavobolja, tako jaka da su ga
boljele oči. Majka se nikad prije nije potrudila da mu dođe u posjet, ali trebao
je očekivati da će se pojaviti. Da, dolazi sad kad je stekao imanje, a sklon mu
je i kralj.
- Pustio sam je da čeka koliko sam mogao - reče Stephen - ali doista moraš
sići i primiti je.
William je sam sebi rekao da je najbolje udariti brzo, pa je odlučno izašao
kroz vrata, spreman za bitku.
Catherine je uho čvrsto pritisnula na vrata, pa je za dolazak gospe Eleanor
doznala kad i njezin muž. Bijes i ogorčenost koji su je izjedali još od
Edmundova napada zamijenila je grozničava znatiželja, a osjetila je i iskru
uzbuđenja.
Njezina svekrva bila joj je zagonetka. I William i njegov brat tu su ženu
oslikali kao tvrdoglavu osobu koja voli upravljati ljudima, no dok je William
izjavljivao da je ne voli, Stephen je prema majci osjećao snažnu naklonost.
Catherine je o toj gospi imala prilično dobro mišljenje, jer je bez obzira
na sve svoje mane rodila dva vrlo pristala sina, a Catherine ih je voljela svim
srcem.
Jedva je čekala da se sretne sa svekrvom! Čim je čula da je William za
sobom zatvorio vrata, pozvala je sobaricu da joj pomogne pri odijevanju.
Izazov se sastojao u tome da se uredi što bolje može, ali da se ne doima kao
da se posebno potrudila.
Odlučila je da će odjenuti srebrnasto plavu baršunastu haljinu koja joj je
naglašavala boju očiju. Uski prsluk prianjao joj je uz tijelo, a iz njega je haljina
u mekim naborima padala preko već izrazitog trbuha, dok su ovratnik, rukavi
i visoki pojas bili obrubljeni srebrnim trakama. Pokrivalo za glavu bilo je iste
srebrnasto plave boje, a srebrna mrežica pokrivala joj je pletenice s obadvije
strane lica.

235
 Nakon što se još jednom pogledala u sjajno srebrno zrcalo, požurila je niz
stube. Pred ulazom u dvoranu zastala je i poslušala ne bi li čula u kojemu se
smjeru kreće razgovor.
- Posjetila si nas u najnepovoljnije vrijeme - govorio je William uljudno
kao što je pristojnost zahtijevala, ali u glasu mu se osjećala određena grubost.
- Stephen mi je rekao da je ovdje nedavno bilo nevolja - odgovorio je tih,
bogat ženski glas. - Vrlo mi je žao što to čujem. Kako ti je supruga?
Kad je to upitala, Catherine je ušla u dvoranu.
- Gospo Eleanor - počela je, ali je zastala prije nego što je izgovorila riječi
dobrodošlice. Umjesto toga uzviknula je, stavivši ruku na prsa: - Ali... Vrlo ste
lijepi!
Catherine nikad nije vidjela tako lijepu ženu. Njezina ljepota oduzimala je
dah. Gospa Eleanor imala je duboke smeđe oči, crvenkastosmeđu kosu i
blijedu kožu nalik na Stephenovu, samo što su joj crte lica bile nježnije,
ženstvene. Moglo joj je biti oko četrdeset pet godina, ali doimala se deset, pa
i petnaest godina mlađa. Pripijena haljina naglašavala je obline za kojima se
okreću glave.
Catherine je postala svjesna da je glasno uzviknula te riječi, pa se
zacrvenjela dok se klanjala, prigibajući koljeno. - Lijepo je što smo se
napokon susrele - rekla je i toplo se nasmiješila posjetiteljici, iako joj je bilo
neugodno. - Vrlo mi je drago da ste došli.
Gospa Eleanor nasmijala se i ispružila ruke na pozdrav. - Hvala, draga -
rekla je, poljubivši Catherine u obraze. - Kad sam Vas čula, upitala sam se
kako me to moji sinovi opisuju. - Bacivši pogled na Williama, dodala je: - Kao
odbojnu i bahatu?
Okrenuvši se, Catherine je pogledala muža i Stephena. Zaprepastila se
vidjevši da William stoji prekriženih ruku, dok je u njemu naprosto kipio
neprijateljski osjećaj. Pobojala se da će se Stephenu zapaliti odjeća kad je
vidjela kako je uzmaknuo gotovo do samoga ognjišta.
- Čestitam Vam na sklopljenom braku - reče gospa Eleanor, a nakon što je
odmjerila Williamovu ženu, dodala je: - A i na blagoslovu koji je na putu.
Raduje me što su Vam se obrazi tako zdravo zarumenjeli. Krasno izgledate,
draga.
- Hvala, osjećam se odlično.
- Gospi Eleanor upravo sam govorio da ovo nije dobro vrijeme za
posjetitelje - prekine ih William.
Njegove grube riječi neugodno su se dojmile Catherine. - Moram ti
proturječiti - pogledom mu je stavila na znanje da ne odobrava njegovo
ponašanje. - Vrijeme ne može biti bolje, pred nama je predbožićno razdoblje.

236
 - Bio bi ti teret zabavljati goste dok se oporavljaš od tih nedaća. - Spustivši
pogled na njezin trbuh, dodao je: - Moraš čuvati zdravlje.
- Tvoja mi majka neće biti teret - odgovorila je slabo se nasmiješivši, a
onda se okrenula Eleanor : - Vaš će mi posjet skrenuti pozornost s nedavnih
patnji. Uživat ću u ženskom društvu.
William je bio poražen, i bio je svjestan toga, barem sudeći po izrazu lica
koji je govorio da se pomirio sa sudbinom.
Kad god je William poželio vidjeti svoju ženu, nije mogao izbjeći susret s
majkom. Uvelike se iznenadio kad je vidio da dvije žene očito itekako uživaju
u međusobnom društvu. Morao je priznati da Eleanorina nazočnost ima
blagotvoran učinak na Catherine. U prolazu bi ih često čuo kako se smiju.
Iako je njegova žena i dalje bila vrlo iziritirana njime, nije se žalio jer je
znao da je zaslužio oštricu njezine ljutnje. Ipak, nije mogao razumjeti zašto je
njegova nazočnost svakim danom sve više živcira. Činio je sve što je mogao
da Catherine osjeti da je sigurna i zaštićena.
Poslao je ljude da otjeraju Greya s njegove zemlje, ali on sam nije izašao
iz dvorca otkad je Catherine pronašao kako okrvavljena nepomično leži na
postelji. Uvijek će se sjećati tog prizora. Živio je u strahu da će je netko
ponovo ugrabiti i odvesti ako njegova budnost i na trenutak popusti.
Zbog nazočnosti svoje majke i napetog odnosa s Catherine, neprestano je
bio vrlo loše raspoložen, a sve je još pogoršavala nesanica. Noću nije ležao
budan samo zbog zabrinutosti i osjećaja krivice, nego je i vruće želio svoju
ženu!
Osjećao je gotovo bolnu potrebu i neizdrživu žudnju za njom, no ipak je
sve to podnosio. Bojao se da bi joj se u trenutku kad bi je dotaknuo obnovila
sjećanja na onu noć. Iako je Catherine na određeni način nagovještavala da je
spremna nastaviti s bračnim odnosima, nije se mogao odlučiti da riskira.
Jedne kasne večeri zatekao ju je samu u dvorani nakon što su ostali
pripadnici kućanstva otišli na počinak. Bilo mu je drago što barem ovaj put
pokraj nje nije i Eleanor.
- Doimaš se pomalo umorno - oprezno joj se obratio, pokušavajući
pokazati brigu. - Možda bi se trebala povući u postelju.
- Nisam ni najmanje umorna - odbrusila je.
Sjeo je na klupu pokraj nje i pokušao smisliti što bi rekao.
- Već dugo nisam posjetila zakupce - izjavila je. - Sutra želim izjahati i poći
u pregled imanja.
Njezin je zahtjev došao tako neočekivano da je zaboravio na svoju odluku
da bude strpljiv i da je ne ljuti.
- Ne dopuštam - glatko je odbio. - Izvan zidova dvorca vreba previše
opasnosti.
237
 Bučno je zatvorila molitvenik što ga je čitala, a onda je njime udarila o
stol. .
- Hoćeš li me držati pod ključem u mojoj sobi, mužu? - upitala je, gledajući
ga kao da će ga spaliti pogledom. - Gori si tamničar od mojih otmičara
Velšana!
Bacila je pogled na stol. Prije nego što se snašao, podigla je vrč i bacila ga
na njega. Iz dvorane je izjurila tako ljuta da nije primijetila Eleanor koja je
stajala blizu ulaza.
William je uhvatio vrč, ali mu je jabukovača zalila odjeću i sad mu je
kapala s ruku. Otresajući ruke, podignuo je pogled i vidio da ga majka motri
s drugog kraja prostorije. Podignula je obrvu.
- Koliko dugo si već ondje? - upitao je.
- Dovoljno dugo da bih vidjela da svemu tome pristupaš potpuno
pogrešno.
Prišla je i pružila mu tkaninu sa stola da se obriše. - Možda sam te ipak
prerano poslala k ocu - zaključila je, odmahujući glavom.
- O ženama znaš nevjerojatno malo... Barem o ženi koja ti je supruga.
William se obrisao što je bolje mogao i bacio tkaninu na stol.
- Dođi, sjedni - pozove ga Eleanor, pokazujući stolice blizu ognjišta.
Dopusti da ti pomognem.
I njegova majka je u svom životu činila goleme pogreške, a u njegovom je
dosad uzrokovala samo bol i neprilike. Tek je sada uvidio koliko je očajan kad
je shvatio da je voljan poslušati čak i njezin savjet.
- Zaboravio si koga si oženio - počela je kad su se smjestili pokraj vatre. -
Žena koja je zavarala vlastitog muža i uhodila za kraljevića nije nalik ostalim
ženama.
- Naravno da nije kao ostale žene - progunđao je.
- Nisi se oženio djetetom koje se prenemaže, stoga ne bi trebao očekivati
da će se Catherine svidjeti da se tako odnosiš prema njoj.
- Ne odnosim se prema njoj kao prema djetetu - odgovorio je kroz
stisnute zube. - Samo želim da je na sigurnom.
- Ne razumiješ da se Catherine ponosi svojom snagom - ukaže Eleanor. -
Važno joj je da i ti cijeniš tu njezinu osobinu.
- Predlažeš li da joj dopustim da, iako je trudna, sama jaši po cijelom tom
kraju, i to zbog hira?
Njegova je majka duboko uzdahnula, dajući mu na taj način do znanja da
iskušava njezinu strpljivost. - Kažem ti da je ne smiješ tetošiti, jer ako budeš
tako postupao, naći će načina da ti prkosi. Ili još gore, popustit će ti, a onda
će postati drukčija žena od one koju voliš. Kako god bilo, bit će nesretna.

238
 William se prisjetio dana kad je došao preuzeti dvorac. Catherine je u tim
trenucima bila veličanstvena, nevjerojatno smjelo izašavši na pokretni most
ususret pridošlicama.
- Od početka sam se divio njezinoj hrabrosti - priznao je.
- Onda joj to moraš dati do znanja - upozori ga majka. - Žena voli kad
cijene njezinu ljepotu i dražest, ali želi da je vole zbog onoga što je najbolje u
njoj, što i ona u samoj sebi najviše cijeni. Sad idi k njoj - potaknula ga je,
potapšavši ga po koljenu. - Voli te, pa ćete sve srediti bez mnogo neprilika.
Prvi put otkako je bio mali dječak William je poljubio majku u obraz. Još
dugo nakon što je otišao, Eleanor je gledala u vatru i prstima milovala mjesto
gdje ju je sin dotaknuo usnicama.

***

William je pretražio njihove odaje, ali Catherine nije bilo. U ušima mu je još
zvonilo majčino upozorenje da će mu njegova žena prkositi, pa je pažljivije
pregledao Catherineinu spavaću sobu. Nije bilo znakova da je na brzinu
spakirala stvari. Preko otvorenih škrinja nisu visjele haljine kao onoga dana
kad je pobjegla u samostan. Hvala Bogu!
Kakva je on budala! Catherine je vjerojatno gore, u Jamiejevoj sobi.
Okrenuo se da izađe iz prostorije, a onda se vratio.
Nije bilo njezinih jahaćih čizama!
Zgrabio je ogrtač i pojurio u prizemlje, preskačući po dvije stube. Dok je
trčao preko vanjskoga dvorišta, dah mu je u hladnom noćnom zraku izlazio u
obliku bijelih oblačića. Koliko je vremena prošlo otkako je otišla iz dvorane?
Molio se da nije imala dovoljno vremena za bijeg.
Kad je šmugnuo kroz štalska vrata, vidio je kako je u kutu na drugoj strani
štale netko upalio svjetiljku. Nije zakasnio!
Ugledao je njezinu sjenu s kapuljačom pa ga je zapljusnulo sjećanje na
njihov prvi susret u Monmouthu. Dok je razmišljao o izravnoj i odlučnoj
djevojci koju je te noći zatekao u štali, odjednom mu je postalo jasno da je
njegova majka imala pravo.
U ono vrijeme bio je mudriji nego sada jer ju je nagonski razumio, iako je
bio vrlo mlad i tada je još nije poznavao. Te noći uspjeli su pronaći ravnotežu
između njezine odlučnosti da učini ono što je osjećala da mora i njegove isto
tako neumoljive nakane da se brine za njezinu sigurnost.
Sjećanje na taj susret raspirilo mu je nadu da tu ravnotežu mogu ponovno
postići.

239
 Prešao je preko štale, pazeći da se ne oda kakvim zvukom, a kad je stao
tik iza nje, javio se: - Vidim da još nisi naučila u mraku osedlati konja.
Kratko je vrisnula, naglo se okrenuvši prema njemu. Dugo ga je gledala, a
onda je podignula obrvu i odgovorila: - Vjerojatno bih trebala biti zahvalna
što me ovaj put nisi srušio na tlo.
- A ja sam zahvalan što mi ovaj put nisi uperila oštricu u srce - primijetio
je i dodao: - Iako mislim da si poželjela da je imaš.
- Molim se da me ne natjeraš na takvo što. - Izrekla je to tako da se William
ponadao da joj je oštrica napokon otupjela.
Bez riječi se okrenula i s kuke uzela konjske uzde.
Položio je ruku na njezinu i tiho rekao: - Dopusti da ti pomognem.
Oštro ga je pogledala, a dok ga je motrila, izraz joj se ublažio.
- Poći ćeš sa mnom?
- Da, ili ću poći s tobom ili ni ti nećeš ići - odgovorio je. - Sve kao i prije.
Stegnulo ga je oko srca kad mu je odgovorila neusiljenim osmijehom
kakav mu već dugo, predugo nije podarila.
Stražari na ulazu nisu mogli prikriti iznenađenje kad im je rekao da
otvore vrata. Sam je sebe uvjeravao da će njih dvoje vani biti sigurni, pa je
zatomio poriv da zgrabi uzde njezina konja i okrene ga. Nebesa mi, čak su i
pobunjenici tako razumni da ne lutaju vani u toj hladnoj noći, pomislio je.
Catherine ih je povela oko dvorca na stazu koja je vodila do rijeke.
Laknulo mu je kad je vidio da njegova žena misli na svoju trudnoću, jer konja
je poticala tek toliko da korača. Sam je sebi rekao da uvijek mora imati na
umu da je Catherine zapravo razborita žena, unatoč činjenici da ga je navela
da unaokolo jaši u ponoć, i to u prosincu.
Sjahali su pa su se pješice popeli na obalu mračne rijeke. Na noćnom nebu
sjali su mjesec i zvijezde. William je i Catherine i sebe obavio svojim
ogrtačem, a onda je svoju ženu čvrsto držao uza se.
- Je li ti dovoljno toplo? - upitao je.
- Mmm - promrmljala je, naslonivši se na njega.
- Znam zašto si one noći u Monmouthu pošao sa mnom na jahanje - rekla
je. - Bojao si se onoga što bi se dogodilo da si me odnio u dvorac dok bih ja
udarala nogama i vrištala.
- Da, to je bio jedan od razloga. - Kad se toga sjetio, nasmijao se i protrljao
bradu o vrh njezine glave. - Ali poslije, nakon što smo se samo jednom
poljubili, htio sam zaboraviti na čast i ukrasti te. - Zatvorivši oči, još ju je
čvršće zagrlio. - Zato sam teško povjerovao u tvoju priču o Jamiejevu ocu. Da
sam te ja samo jednom imao u postelji, ne bih mogao otići kao što je to on

240
učinio. Ako bi bilo potrebno, ubio bih Rayburna i suprotstavio se kralju, ali
nikako ne bih mogao dopustiti da te poslije toga dobije neki drugi muškarac.
- Zašto si ovaj put pošao sa mnom? - upitala je poslije nekog vremena. -
Zašto si promijenio mišljenje o tome kako me želiš zadržati u dvorcu?
Duboko je udahnuo i izdahnuo. - Nisam se motao oko tebe zato što sam
mislio da si slaba - rekao je, iako mu je to bilo teško priznati - nego zato što
sam znao da sam ja slab.
Okrenula se i pogledala ga. - U tijelu nemaš ni jednu jedinu slabu kost,
Williame FitzAlane. O čemu to govoriš?
- Nikad nisam osjetio istinski strah do onoga trenutka kad sam doznao da
te Edmund drži iza vrata zatvorenih zasunom. A onda, kad sam te vidio
okrvavljenu i kad sam povjerovao da si mrtva... - Prisjećajući se toga
progutao je knedlu. - Izgubio sam se u tako dubokom mraku da sam pomislio
da odatle nikad više neću izaći, a nije mi ni bilo stalo da izađem.
Uhvatila ga je za ruku i prinijela je svom obrazu. - Trebala sam razumjeti
da ti je bilo vrlo teško kad si me našao onakvu.
- Ne želim te promijeniti tako da više ne budeš jaka, smjela žena koju
volim, ali moraš mi pomoći - rekao je jer je htio da ga uspije razumjeti. -
Dvaput sam te gotovo izgubio. Živim u strahu da će te snaći još koja nesreća
i da ću, kad se to dogodi, ponovno zakazati.
- Dobar si i častan čovjek, Williame. - Obavila mu je ruke oko pasa, a glavu
mu je naslonila na prsa. - Ne znam zašto me Bog odlučio blagosloviti takvim
mužem, ali vrlo sam zahvalna.
Poslije, za vrijeme povratka u dvorac, William je imao osjećaj da je lagan
kao da je s njega spao teret, a biće mu je ozarila sreća. Gore, na čistini,
zaustavili su konje da još jednom pogledaju rijeku. Catherine je odjednom
naglo podignula ruke prema nebu i nasmijala se, ispunjena istim osjećajem
sreće koji je i njega obuzeo, pa je uvidio da napokon posjeduje sve što je ikad
želio.

***

Neko vrijeme proveli su u dvorani gdje su pred ognjištem grijali ruke. Kad je
Catherine ponovno počela osjećati prste na rukama i nogama, pogledala je
muža podigavši obrve, a onda je nakrenula glavu i pokazala prema stubištu.
Popeli su se u privatne odaje, gdje joj je Willliam skinuo ogrtač i oko
ramena joj omotao pokrivač.
- Kasno je - rekao je, poljubivši je u čelo. - Vjerojatno si umorna.

241
 Odmaknula se od njega i otišla do vrata da navuče zasun, a onda se
okrenula i uputila mu svoj najopakiji osmijeh.
- Što je? - upitao je.
Gotovo je zakolutala očima vidjevši da je vrlo glup.
Netremice ga gledajući u oči, spustila je pokrivač do nogu, a onda je
počela otkopčavati dugmad otraga na haljini. Požurio je prema njoj da joj
pomogne, a ona ga je zgrabila za tuniku na prsima i privukla ga k sebi.
- Poljubi me. - To nije zvučalo kao zahtjev.
Polako joj se nasmiješio, a onda se nagnuo i dotaknuo joj usnice svojima.
No ona se nije šalila, nego mu je obavila ruke oko vrata i udijelila mu pravi
poljubac za sjećanje. Kad su napokon došli do daha, zgrabila ga je za pojas
kao da se bojala da će joj pobjeći. Otkopčala je pojas i zavukla ruke pod
njegovu tuniku i košulju. Nasmiješila se kad su joj prsti napipali toplu kožu i
grube dlake.
Pobjeda joj je bila nadomak ruke.
William ju je zgrabio za ručne zglobove da je zaustavi. - Što to radiš?
- Rekao si mi da ću ti morati pomoći da nađeš put - podsjetila ga je,
zatomivši cerekanje - ali mislila sam da ćeš se sjetiti tog dijela.
Pustio joj je ruke i obuhvatio joj lice dlanovima. - Mislim da još nisi
spremna za to, ljubavi.
- Oh, jesam! - Nagnula je glavu unatrag da ga još jednom poljubi, uvjerena
da mu je znatno oslabila volja da se bori protiv nje.
Kad je osjetila da se posve predao poljupcu, utonuvši u njega, prešla je
rukom preko njegova uspravnog koplja. Glasno je udahnuo i pokušao se
odmaknuti, ali povukla ga je još dublje u poljubac, a pritom mu je ruku
podignula na svoja prsa.
Srećom, više ga nije trebalo usmjeravati.
Ostala je bez daha kad ju je okrenuo i podigao joj kosu da joj dokraja
otkopča haljinu. Tako ju je poljubio u vrat da su joj kralježnicom prošli trnci.
- Jesi li sigurna? - prošaptao je, a usta su mu bila blizu njezine kože.
- Jesam - uzdahnula je dok se on još bavio s dugmadi. - Već sam se umorila
od čekanja na tebe.
Nasmijavši se, spustio joj je haljinu i poljubio je u rame, a ona je
nestrpljivo povukla haljinu nadolje, do pasa.
Više nije bilo ni oklijevanja ni pošalica. Njegova strast kao da se posvuda
rasprsnula. Snažno ju je povukao k sebi, pa je na vratu osjećala njegova topla,
vlažna usta dok joj je rukama obuhvatio dojke. Zatvorivši oči, naslonila je
glavu unatrag na njegovo rame. Upravo to joj je bilo potrebno da izbriše
sjećanje na Edmundov dodir.

242
 Podignuvši je u naručje, odnio ju je u spavaću sobu, gdje joj je cijelu noć
ponovno i ponovno izjavljivao ljubav.
Ovoga mu je puta u potpunosti vjerovala.

243
 POGOVOR

Godina 1417.

W illiam joj je prstom prešao po podlaktici. - Imamo cijelo popodne za

sebe, djeca se neće motati oko nas. Želiš li da to vrijeme provedemo u
raspravi o njima?
Catherine se nasmijala i stisnula mu ruku. I dvanaest godina kasnije
njihova ljubav i međusobna strast bili su jednako snažni. - Bog nas je uistinu
blagoslovio - primijetila je.
- Danas nas je blagoslovio tako da nam je podario dan bez djece - rekao
je, povlačeći je da ustane.
Prije nego što su došli do stubišta, Catherine je iza svojih leđa začula
muški smijeh, a u dvoranu su nahrupili Stephen i Jamie.
- To je vrlo lijepo iznenađenje! - izjavila je dok je prelazila preko
prostorije da ih pozdravi. - Nismo vas očekivali još četrnaest dana.
- Nismo dulje čekali jer ste nam previše nedostajali - reče Stephen dok se
naginjao da je poljubi u obraz.
- Pretpostavljam da dame na dvoru vjeruju svim vašim lažima -
zadirkivala ih je Catherine. - Poslije ćete mi pričati zbog čega ste se uistinu
prije vremena vratili kući.
Smjestila ih je pokraj ognjišta, a onda je poslala po vino.
- Siguran sam da ti kralj namjerava vratiti imanje obitelji Carleton - reče
William bratu - pa nema razloga da odgađamo tvoje zaruke.
Catherine je uzdahnula. Je li William morao načeti tu temu prije nego što
su natočili vino? Potpuno se slagala s mužem da bi se Stephen morao što prije
skrasiti u braku, ali ona bi pričekala miran trenutak pa bi nasamo
porazgovarala sa Stephenom.
- Ali nema razloga ni za žurbu - javi se mladić. Govorio je vedro, ali
Catherine mu je u očima primijetila tvrdoglavi izraz.
- Ipak - nadovezala se - neće škoditi ni da to raspravimo.
- Imam poklone za malene - izvijesti je Stephen, očito joj pokušavajući
skrenuti pozornost s teme svojih zaruka. - Kamo ste ih sakrili?
- Otišli su posjetiti nadstojnicu samostana. - Prekrižila je ruke na prsima.
- A sad, Stephene...
244
 - Doista, Catherine, svaka mlada dama koju si mi preporučila da je
promotrim strahovito je dosadna - Zadirkujući je, okrenuo se Jamieju i rekao
glasnim šapatom: - A k tome je i popustljiva na sve moguće pogrešne načine.
- Odavno si trebao nama prepustiti da ti sredimo te zaruke - obrati mu se
William - jer sad su se tome posvetile naša majka i nadstojnica Talcott.
- Mislio sam da će novi muž više zaokupiti našu majku - progunđa
Stephen. Gospa Eleanor se nakon što je umro Stephenov otac udala za
dvanaest godina mlađeg muškarca.
Williamu su oči sjale jer se dobro zabavljao. - Predlažem da brzo riješite
to pitanje, ili će vas njih dvoje namamiti u klopku nekim svojim planom -
rekao je.
- Odavno ti to govorim - odvrati Stephen i namigne Catherine. - Ako mi
uspiješ pronaći ženu poput tvoje, vjenčat ću se čim objave zaruke.
Catherine zakoluta očima. - Svoje lažno laskanje sačuvaj za glupače s
kojima, kako čujem, provodiš vrijeme.
Kad su muškarci nastavili razgovor, ugrizla se za usnicu i zurila u vatru.
Trebala je znati da će mu mlade žene dozrele za udaju biti dosadne. Možda bi
Stepbena više zanimala nevjesta iz inozemstva ili mlada udovica...
Kad ga je pogledala, mladićev osmijeh izblijedio je zbog nečega u njezinu
izrazu. Bio je svjestan da je ona tvrđi protivnik nego što su njegova majka i
nadstojnica samostana zajedno.
- Imamo novosti - izvijesti ih Jamie. - Maredudd Tudor prijavio se za
pomilovanje.
- Hvala Bogu! - uzvikne Catherine i stavi ruku na prsa. Maredudd se
skrivao već osam godina, od dana kad je dvorac Harlech pao, a pobuna je
ugušena. - Jadna Marged. Mora da su sve te godine za nju bile vrlo teške.
- Dovoljno dugo je čekao - primijeti Stephen. - Kad su prije četiri godine
okrunili Harryja, on je Glyndwru i svim pobunjenicima Velšanima obećao da
će ih pomilovati.
- Ako Maredudd želi pomoći svom sinu, trebao bi ga poslati da s nama
sudjeluje u vojnom pohodu na Normandiju - primijeti William. - U borbi
protiv Francuza uvelike bi potvrdio da je vjeran engleskoj kruni.
Catherine stavi ruku na Williamovu podlakticu. - Hoće li to biti uskoro?
Nadala sam se da će Harry počekati još godinu dana prije nego što povede
drugi vojni pohod.
- Kralj se priprema cijelu zimu - tiho ih izvijesti William. - Neće dopustiti
da prođe još jedno ljeto, nego će se otići boriti za krajeve što su ih naši
nekadašnji kraljevi izgubili u korist Francuske.
- O tome govore svi na dvoru - potvrdi Jamie, a oči su mu sjale. - Došli smo
vam javiti da je kralj zapovjedio da se za nekoliko tjedana skupe svi muškarci.
245
 Catherine zatvori oči. Bilo im je vrlo teško kad su prije dvije godine
poduzeli prvi vojni pohod.
- Jamie - Stephen tiho pozove mladića - hajde da iz samostana dovedemo
tvoju braću i sestre.
Koraci su im odjekivali u prostoriji kad su se hitro povukli, kao da bježe.
William povuče Catherine sebi u krilo. - Nikakvo nas zlo neće zadesiti -
umirio ju je, podignuvši joj bradu prstom. - Zaboravljaš da smo zastrašujuća
trojka. Kad nas vide, Francuzi će se razbježati kao zečevi.
Molim te, Bože, daj da se moji muškarci vrate iz ovoga rata, pomolila se u
sebi.
Palo joj je na um da se tijek njezina života više nego jedanput promijenio
u samo jednom danu. Bez obzira na to koliko ju je William nastojao zaštititi,
sve bi ponovno moglo postati drukčije.
No zasad će uživati u onome čime je blagoslovljena i bit će zahvalna za
vrijeme što će ga provesti s Williamom.
Neće uzaludno potrošiti nijedan dan!
- Williame, povedi me gore. - Ustala je i pružila mu ruku.
Mnogo kasnije, dok je ležala položivši mu glavu na prsa, čula je kako dolje
djeca ulaze u predvorje, a na nju su utješno djelovali njihov smijeh i snažni,
pravilni otkucaji srca njezina muža.

246
 POVIJESNA BILJEŠKA

Š to više čitam o velikoj pobuni Velšana do koje je došlo prije šeststo godina,
to se više divim kraljevićima Owainu Glyndwru (čita se Glindjur), vođi
velških pobunjenika, ali i Harryju, koji je velik dio mladosti proveo u gušenju
te pobune.
Glyndwr je preuzeo nadzor nad cijelim Walesom, potaknuo je pobunu
koja je trajala deset godina, postigao je da ga u inozemstvu priznaju i snažno
je zagovarao program naprednih reformi. Osobno bih bila sklona stati na
njihovu stranu, ali povijest se okrenula protiv njih.
I Henry V. (u ovoj knjizi kraljević Harry) začudno je mnogo postigao. Dok
sam pisala o tome kakav je bio u mladim danima, nikako ga nisam vidjela kao
lakomislenog mladića kojega je opisao Shakespeare. U osamnaestoj godini
već je bio iskusan zapovjednik zadužen za engleske snage koje su se borile
protiv Velšana. Čini se da je kao kralj gotovo svaki svoj trenutak posvetio
dužnostima. Poslije katastrofalnih vladavina Richarda II. i Henryja IV.,
ujedinio je Englesku, jer je istodobno bio ratnički kralj kojega su vojnici
voljeli, ali i vješt, neumoran upravitelj. Pomirio je nesložne plemenitaše,
među staležima je poticao nacionalni osjećaj, usvojivši engleski jezik na
dvoru, a k tome je odlučno preokrenuo tijek Stogodišnjeg rata s Francuzima.
Još jedan zanimljiv povijesni lik u knjizi je dječak Owain (ili Owen) Tudor,
sin velškog pobunjenika. Poslije smrti Henryja V. 1422. godine, Owain je
dobio beznačajan položaj činovnika u kraljičinoj službi. Imao je vezu s
kraljevom mladom udovicom koja je razbjesnila pripadnike obitelji
Lancaster - u toj vezi rodilo se petero djece. Ironično je da će unuk tog
pobunjenika Velšanina i francuske kraljevne, žene Henryja V., 1485. godine
prigrabiti prijestolje i utemeljiti dinastiju Tudor.
Osobna svojstva tih i drugih povijesnih likova opisala sam koristeći se
dostupnim podacima, a ostalo sam izmislila. Posebno se ispričavam
potomcima velškoga pobunjenika Rhysa Ghetina, jer za potrebe svoje priče
opisala sam ga kao neprivlačnu osobu.

247
 BILJEŠKA SA STOLA MARGARET MALLORY

Dragi čitatelji,
dok sam radila na knjizi Vitez žudnje (koja je sad u prodaji), otkrila sam da
uživam kad dijelove priče pišem sa stanovišta svog junaka. Nakon što sam
godinama samo nagađala o tome kako muškarci razmišljaju, činjenica da sam
znala što se događa u glavi i u srcu mog lika pričinjala mi je duboko
zadovoljstvo. Voljela sam osjećaj da sam u stanju čitatelju pokazati zašto
William postupa onako kako postupa. (Muškarci doista imaju svoje razloge.)
Još je začudnije ono što sam u postupku pisanja doznala o sebi kao
spisateljici: volim tjeskobne ljubavne prizore. Nesporazumi i sukobi što ih
glavna junakinja i junak doživljavaju mogu se u spavaćoj sobi u velikoj mjeri
dramatično razviti. (Svojim roditeljima i djeci uskratit ću te prizore, jer ću ih
žiletom izrezati iz njihovih primjeraka knjige.) Naravno, glavni likovi na
kraju primaju nagradu za svoje patnje.
Kad govorimo o junacima i tjeskobnoj ljubavi, moram spomenuti da je
Stephen, mlađi brat glavnoga lika u Vitezu žudnje, protagonist moje sljedeće
knjige Vitez užitka (prosinac 2009.). Stephen je u Normandiji, gdje se bori
zajedno s kraljem Henryjem (koji je u prvoj knjizi kraljević Harry), a onda
doslovno odmjerava vještinu mačevanja s Isobel, ženom koju želi, ali je ne
može dobiti. Iako znamo da u Stephenu, koji je izvanjski gledano očaravajući
mladić, kuca junačko srce, naša ozbiljna i staložena junakinja odbije ga, jer
drži da je taj čovjek samo „vitez užitka“.
Vitez žudnje moja je prva objavljena knjiga, pa bih veoma voljela doznati
mišljenja čitatelja. Nadam se da čete me posjetiti na mojoj mrežnoj stranici:
www.Margaret-Mallory.com. Čitatelje bi mogle zanimati fotografije dvorca
Alnwick, koje će ondje pronaći, Percyjeva uporišta u kojemu je odrastao moj
junak William, kao i fotografije prekrasnog kipa Napržice, Williamova
glasovitog polubrata. Napržica u punom oklopu i na ratnom konju koji se
propinje posve je onakav kakvog sam ga zamislila u knjizi.

Margaret Mallory
Scan i obrada:
Knjige.Club Books

248