Francisova turbina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Francisova turbina je vrsta vodene turbine koju je

konstruirao britansko-američki inženjer James Bicheno Francis
a primarno služi za proizvodnju električne energije uz pomoć
generatora. Francisove turbine imaju veliki stupanj
iskoristivosti kapaciteta s preko 90%, te veliki raspon
djelovanja u odnosu na visinu (konstruktivni pad) fluida pri
protoku kroz turbinu. To je naročito naglašeno kod vode gdje
postiže optimalan rad pri konstruktivnom padu od 20 metara
do čak 700 metara, a izlazna snaga može biti od par kilovata
do 750 MW. Promjer rotora može biti od 1 m do 10 m, a broj
Francisova turbina (uz odobrenje Voith-
okretaja rotora od 83 do 1000 okretaja u minuti.
Siemens)
Francisov tip turbine je najučestaliji tip turbine koja se instalira
u pogone za proizvodnju električne energije koji rade na bazi
protoka vodene mase kroz pogon za proizvodnju – najčešće su
to hidroelektrane.

Sadržaj/Садржај
Razvoj
Djelovi Francisove turbine
Spiralni dovod
Pretprivodno kolo
Privodno kolo
Rotor ili radno kolo
Difuzor ili odsisna cijev
Ležajevi
Turbinski poklopac
Način rada Montaža radnog kola ili rotora
(Hidroelektrana Grand Coulee)
Izvori
Također pogledati

Razvoj
Vodeničko kolo se koristilo još prije 2000 godina, za pogon vodenica, a posebno mlinova, međutim stupanj
iskorištenja je bio mali. U 19. stoljeću vodne turbine su znatno povećale stupanj iskorištenja, pa su se mogle
natjecati sa parnim strojem, naravno tamo gdje je voda bila dostupna.
1826. francuski inženjer Benoit Fourneyron je razvio prvu
vodnu turbine, koja je imala visoki stupanj iskorištenja (do
80  %). U Fourneyronovoj turbini voda struji kroz lopatice
statora, od osovine prema obodu i udara u lopatice rotora čijim
se okretanjem energija vode pretvara u mehaničku energiju.

1848. američki inženjer J.B. Francis unosi revoluciju u

konstrukciji vodnih turbina s konstrukcijom reakcijske turbine.
Reakcijskim ili pretlačnim turbinama nazivaju se vodne
turbine, u kojima je tlak na ulazu u rotor veći od onoga na
njegovom izlazu. U pretlačnim turbinama se dio potencijalne
Presjek kroz Francisovu turbinu, sa
energije pretvara u kinetičku energiju u statoru, a dio u rotoru.
privodnim zakretnim lopaticama (žute),
Zakretanje radnog kola uzrokuje promjena količine gibanja i
koje su namještene na minimalni protok
reaktivne sile (razlika tlaka, Coriolisov učinak i dr.)

Djelovi Francisove turbine

Francisova turbina je reakcijska ili pretlačna turbine, a to su
vodne turbine u kojima je tlak na ulazu u rotor veći od onoga
na njegovom izlazu. Pojedini dijelovi reakcijskih vodnih
turbina načelno se razlikuju najviše po konstrukciji radnog
kola kao glavnog dijela, dok im je većina ostalih dijelova:

spiralni dovod,
statorske lopatice,
Presjek kroz Francisovu turbinu, sa
difuzor i
privodnim zakretnim lopaticama (žute),
ležajevi, koje su namještene na maksimalni protok

slična po konstrukciji i funkciji. [1]

Spiralni dovod

Spiralni dovod je dio turbine koji vodu iz dovodnog sustava,

prije ulaska u radno kolo treba jednolično rasporediti po obodu
turbine. Na taj se način osigurava jednolično opterećenje po
obodu radnog kola i sprečava asimetričnost koja bi mogla
uzrokovati pojavu sila i vibracija u turbini. Spiralni dovod
imaju Francisove, Deriazove (dijagonalne) i većina
propelernih turbina. Spiralni dovod može biti otvoren ili
zatvoren, od lima, lijevanog željeza, betona ili kombinirani Pogled na spiralnu komoru. Spiralni dovod
ravnomjerno dovodi vodu rotoru i stvara
željezno-betonski.
rotacijsko strujanje vode (Hidroelektrana
Presjek spiralnog dovoda može biti kružan, eliptičan, trapezan Grand Coulee)
ili pravokutan. Vrsta dovoda odabire se prema raspoloživom
padu i snazi turbine. Prema načinu raspodjele vode u dovodu
razlikuju se potpuna spirala i poluspirala, te jednostrujna i višestrujna spirala. Spiralni dovod mehanički
učvršćuje lopatice pretprivodnog kola. Kružni poprečni presjek spirale, koji je najveći na ulazu spirale,
postepeno se smanjuje prema repu spirale, gdje postaje eliptičnog oblika.
Pretprivodno kolo

Pretprivodno kolo je glavna noseća konstrukcija preko koje se

prenose sva statička i dinamička opterećenja na betonsku
konstrukciju strojarnice. Izrađuje se kao zavarena čelična
konstrukcija, sastavljena od dva čelična obruča međusobno
spojena stabilnim lopaticama, koje usmjeravaju vodu na
lopatice privodnog kola. Ima obično 10 do 12 lopatica.
Lopatice dodatno umiruju i usmjeruju vodnu struju na putu
prema regulacijskom aparatu, uz minimalne gubitke
istovremeno.

Privodno kolo
Mala Francisova turbina (plava), spojena
Privodno kolo (privodni aparat) turbine je mehanizam, koji na električni generator
pomoću zakretnih lopatica regulira protok vode kroz turbinu i
usmjerava vodu na lopatice radnog kola pod najpovoljnijim
kutom. Sastavljeno je od dva obruča, između kojih je radijalno
postavljeno 20-32 hidraulički profiliranih lopatica. Zakretanje
lopatica privodnog kola, a time i regulacija protoka vode kroz
turbine, ostvaruje se zakretanjem regulacijskog prstena
pomoću servomotora, koje se sistemom polužja i ručica
prenosi na svaku lopaticu posebno.

U incidentnim situacijama, kao što je ispad električnog

generatora iz mreže ili neki kvar na vitalnom dijelu turbine,
lopatice privodnog kola se automatski zatvaraju i prekidaju
dovod vode u turbinu. Zatvaranje ne smije biti prebrzo, zbog Rotor Francisove turbine u Hidroelektrani
opasnosti od prekida stupca vode u radnom kolu ili difuzoru, Tri klanca
što bi moglo prouzročiti povratni udar vode u radno kolo.
Privodeće lopatice su jedini pokretni dijelovi Francisove
turbine (osim rotora), koje svojim položajem reguliraju protok kroz samu turbinu.

Rotor ili radno kolo

Pravilno distribuirana voda iz spirale prolazi međuprostorom predprivodećih i privodećih lopatica, koje
svojim oblikom osiguravaju pravilan smjer vode na ulazu u rotor. Rotorom se vrši pretvorba raspoložive
vodne energije u mehanički rad. On se sastoji od 12-17 čvrsto fiksiranih lopatica. Poznate su izvedbe s više
od 20-ak lopatica (npr. HE Dubrovnik ima 24 lopatice). Lopatice tvore zakrivljene kanale kroz koji struji
voda, a pričvršćene su s gornje strane na glavčinu, te s donje strane na vijenac rotora .

Radijalni položaj ulaznog i izlaznog presjeka rotora nije isti, a kako bi se osigurala nepromjenjivost
poprečnog presjeka potrebno je povećavati visinu kanala prema izlaznom presjeku. Oblik rotora u
meridijalnoj ravnini značajno ovisi o brzohodnosti stroja. Kod sporohodnih strojeva, radijalni položaj
ulaznog presjeka rotora veći je od radijalnog položaja izlaznog presjeka. Povećanjem brzohodnosti razlika
postaje sve manja. Daljnjim povećanjem brzohodnosti, ulazni promjer postaje manji od izlaznog promjera
rotora, a u graničnom slučaju rotor Francisove turbine prelazi u propelerni oblik.

Difuzor ili odsisna cijev

Nakon što prođe kroz rotor turbine, voda otječe kroz difuzor. Namjena difuzora (odsisne cijevi) je
smanjenje izlazne brzine, čime se smanjuju izlazni gubici energije, a time povećava ukupna korisnost
turbine. Difuzor omogućava turbinski rad neovisno o promjenama razine donje vode, a u turbinama s
okomitim vratilom, mijenja smjer strujanja vode iz okomitog u vodoravni, uz najmanje hidrodinamičke
gubitke. Prema obliku difuzor može biti ravan ili stožast, kombiniran i ljevkast.

Ležajevi

Sile koju djeluju na vratilo turbine preuzimaju aksijalni ležaj, i jedan ili više radijalnih ležajeva. Aksijalni
ležaj može biti zajednički za turbine i električni generator, koji su obično povezani krutom spojnicom.
Osnovni se radijalni ležaj najčešće nalazi uz rotor i naziva se vodećim turbinskim ležajem, a svojim
svojstvima je hidraulički ležaj.

Turbinski poklopac

Turbinski poklopac služi za usmjeravanje vode i prenošenje aksijalnih sila nosećeg ležaja preko prstena
privodnog i pretprivodnog kola na temelje. Na turbinskom poklopcu se osim ležaja uobičajeno smještaju
brtva turbinskog vratila, zračni ventili i hidrauličke brave.

Način rada
Veličina aktivne zakretne sile na rotor ovisi o promjeni količine gibanja vode, tlačnoj razlici, Coriolisovu
ubrzanju, centrifugalnom ubrzanju i dr. Utjecaj svakog od tih faktora na zakretnu silu određuje stupanj
reakcije turbine.

Voda se dovodi tlačnim cjevovodom i jednolično se raspoređuje po obodu radnog kola pomoću spiralnog
dovoda. Zakretanjem statorskih lopatica (privodne zakretne lopatice) mijenja se protok kroz turbinu
(regulacija snage). Posljedica zakretanja statorskih lopatica jest promjena kuta strujanja na lopatice rotora,
što uzrokuje znatne hidrodinamičke gubitke, zbog čega Francisova turbina ima relativno loša regulacijska
svojstva.

U radno kolo, koje se sastoji od 12-17 čvrsto fiksiranih lopatica, voda ulazi radijalno, a izlazi aksijalno i
odvodi se kroz difuzor u odvodni kanal turbine. Upotrebom difuzora smanjuju se izlazni gubici turbine koji
su povezani s kinetičkom energijom vode.

Francisova turbina obično ima okomito vratilo, jer je turbina s vodoravnim vratilom prikladna samo za
manje snage. [2]

Izvori
1. [1] (http://www.riteh.uniri.hr/zav_katd_sluz/zav_meh_flu_rac_inz/nas/rez_flu/Vodne_turbine.p
df) "Vodne turbine" dr.sc. Zoran Čarija, Tehnički fakultet Rijeka, 2010.
2. [2] (http://www.fer.hr/_download/repository/Elektrane_03.pdf) "Vrste hidrauličkih turbina"
prof.dr.sc. Sejid Tešnjak, prof.dr.sc. Davor Grgić, prof.dr.sc. Igor Kuzle, Fakultet
elektrotehnike i računarstva Zagreb, 2010.

Također pogledati
Hidroelektrana
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Francisova_turbina&oldid=41120784

Ova stranica je zadnji put izmijenjena 02:54, 24 august 2021.

Tekst je dostupan pod Creative Commons Attribution/Share-Alike licencom;

dodatni uslovi se mogu primijeniti.
Za
detalje pogledajte uslove korištenja.