Filozofija odgoja

10. 10. 2016. 1., uvodno predavanje fali

17.10. 2016. 2. predavanje

FILOZOFIJA ODGOJA I „ODGOJ ZA BUDUĆNOST“

- razmatra što odgoj jest, koji mu je smisao

- teza da filozofija sama po sebi odgojna, ona kao takva pridonosi našem odgoju
- jer filozofirati znači promišljati o svijetu i o našem položaju u njemu, o smislu
- kad to činimo (filozofski promišljamo), nalazimo se na putu samo-razvoja (ono što
bi psiholozi nazvali samoaktualizacijom)  a važan dio tog procesa je filozofiranje
=> dakle samo po sebi je odgojno
- pojam samo-odgoja: ja odgajam samog sebe – tu filozofija ima važnu ulogu
- odgoj nije samo situacija u kojoj smo svi u relaciji s nekim odgajateljem ili
odgajanikom
- je li preodgoj odgoj?  jest: kad ispravljamo „pogreške“ u odgoju, mi i dalje
odgajamo
- Pavao Vuk Pavlović: „Filozofima možete pobjeći, filozofiji ne.“
- na našim prostorima najznačajniji filozof odgoja, praktički pokrenuo to
područje
- ima li odgoj kraj? – ne
- pedagogija bi rekla da ima: dosežemo ga onda kada odgajaniku više nije
potreban odgajatelj  jer pedagogija uvijek misli na odgojne situacije
izvana, i ne brine se previše o samo-odgoju
- Pavlović kaže da odgoj ima kraj, i to tada kada nam više ne treba odgajatelj
– ali kad je to?  kad mogu odgajati sebe, i druge
- jedna od stvari koja nas razlikuje od drugih živih bića je to što imamo sposobnost
odgojivosti, tj. biti odgojeni  stoga je i odgoj nužnost u životu čovjeka
- uzgoj – ostvarenje biološkog (prije stotinjak godina su naši pedagozi koristili taj
termin misleći na odgoj)
- odgoj – ono nešto više
- manipulacija – kada mi želimo pospješiti vlastitu korist, dok u odgoju toga nema (?)
- manipulacija =/= sloboda; iako manipulacija nije nužno loša, no ni totalna sloboda
nije dobra u odgoju
- ne postoji potpuno slobodan odgoj, on uvijek sadrži neki utjecaj, neku vrst
manipulacije
- Rousseau je pokušao zamisliti potpuno slobodan odgoj – no ni tamo to nije
uspjelo

- uloga odgajatelja:
- u odgoju bi trebala biti 2 subjekta, a ne objekt i subjekt – oboje bi trebali aktivno
participirati u odgoju, to je uvijek zajednička aktivnost
- pr. nezadovoljan nastavnik ne može taj posao raditi dobro

1
 - Pavlović govori o „suzvučenju“ tj. harmoniji koja nastaje iz odnosa oba sudionika
odgoja: svaki od njih u proces odgoja unosi nešto svoje, kao neku melodiju 
implikacija je da ne možemo sa svakim stvoriti harmoniju: ne može svatko svakoga
odgajati
- mi kao odgajatelji trebamo nastojati da s čim više odgajanika uspijemo, no
istovremeno se moramo tješiti ovime jer s nekima ipak nećemo nikako
uspjeti

- odgoj za budućnost
- odgajamo li za sadašnje ili buduće društvo? – za sadašnje nam je lakše odgajati, za
buduće ne znamo kakvo će biti
- Edgar Morin: Odgoj za budućnost – kako se suočiti s budućnošću?
- 3 su osnovna cilja:
- snalaženje u globalnom društvu
- preoblikovanje područja odgoja
- pomoć u razvoju čovječanstva (Nietzsche o Schopenhaueru)
- 7 temeljnih spoznaja:
- 1) osvijestiti činjenicu da griješimo i da ono što mislimo da znamo, možda
nije istinito  rješenje: stalno sumnjati i preispitivati + biti spremni mijenjati
- sumnja je najsnažnija motivacija za svaku filozofiju
- nužan aktivan pristup: trebamo biti spremni korigirati naše stavove
- 4 zablude:
- A) mentalne (sve ono u našem umu): pamćenje, konačnost (kada
mislimo da je nešto konačna istina)
- patkozec: naš mozak funkcionira tako da vidi samo jednu stvar
iako postoje dvije istovremeno – mi možemo misliti da znamo
sve, no moguće je da postoji još nešto; također moguće je da
različiti ljudi vide različite stvari
- Ludwig Wittgenstein: započeo filozofiju jezika – iz nje se razvila
analitička
- B) intelektualne: oslanjammo se na neku teoriju koja nam se čini
završenom i zaokruženom, no svaka teorija je sustav, a svaki sustav
po sebi teži za samoodržanjem, teži da odbije iz sebe ono što se ne
uklapa
- C) paradigmatska zasljepljenost: cijeli naš nazor na svijet zasnovan je
na nekim temeljnim uvjerenjima koja dijelimo sa svim članovima naše
zajednice, i ako se to sruši, može se i sve ono što se na njih oslanja
srušiti
- D) zablude razuma1: racionalnost vs. racionalizacija
- racionalnost kao suočavanje s lošim pogreškama, pomaže nam
da napredujemo, da riješimo greške – biti racionalan znači biti
trajno kritičan, dok racionalizacija znači biti podložan iluziji

1
razum je onaj koji upotrebljava ono što moj um ima kako bi djelovao
2
 - 2) pertinentna spoznaja – relevantna spoznaja + primjenjiva u danom
trenutku
- selektiramo i manipuliramo segmente spoznaje u neku koherentnu cjelinu
koja nam omogućuje da djelujemo
- A) kontekst – svaka spoznaja ima smisla u svom kontekstu
- B) globalnost – cjelina i njeni dijelovi su uvijek povezani
- C) multidimenzionalnost – spoznaje nikad nisu plošne: npr. život
svaka znanost zahvaća samo s jednog aspekta  tako i drugi važni
pojmovi
- D) kompleksnost – veza između jednoga i mnoštva
- kako kroz odgoj njegovati pertinentnu spoznaju? – treba odgajati opću
inteligenciju (Morin tu podrazumijeva znatiželju)
- mi prirodno vidimo cjelovito, tako i djeca intuitivno naslućuju da su stvari
povezane: no onda ih stavimo u školu i kažemo da je jedno biologija, a
drugo fizika

24. 10. 2016. 3. pred.

- 7 temeljnih spoznaja:
- 3) poučavati ljudsko stanje
- čovjek je fenomen po sebi: mi smo kompleksna bića sastavljena od
sposobnosti, npr. istovremeno i razmišljamo i osjećamo  unitas multiplex
- genijalnost – ne u psihološkom smislu, već sposobnost da vidimo veze na
neobičnim mjestima, da dobivamo ideje, nove uvide
- zbog sukoba u nama se stvaraju problemi: potrebne su nam nove ideje da
kreativno riješimo te poteškoće
- 4) zemaljski identitet
- živimo na planetu Zemlji, dijelimo to s drugim ljudima  važna je
solidarnost, mi ne samo da koegzistiramo, već i imamo interakciju
- 5) suočiti se s neizvjesnostima
- usmjerenost prema budućnosti – moramo biti otvoreni za promjene planova
- odgoj svjesnih realista: procjenjuju situaciju i kojoj se nalaze i sukladno tome
djeluju
- trebamo mladima prenijeti takva znanja i vještine da se znaju snaći u
novim situacijama
- 6) poučavati razumijevanje
- da razumijemo zašto nas drugi ne razumiju – tu su važne one četiri zablude
- etika razumijevanja: koncept koji ne pripada etici kao filozofskoj disciplini
- otvorenost u komunikaciji i potreba za razumijevanjem drugoga
- suosjećanje
- 7) etika ljudskog roda
- interakcija pojedinca, društva i vrste, sve istovremeno

3
NAGOVOR NA FILOZOFIJU

- ljudi su istraživali stvari: biljke, životinje, kamenje - i sve te stvari se mijenjaju

(npr. pojeli smo životinju i sad je mrtva)  nešto mora stajati iza svega toga – ono
po čemu stvari jesu takve kakve (i što) jesu
- znanosti rade privid: jer to je ono što se mijenja, što je nestalno, propadljivo
- => Russell: „Znanost je ono što znamo, filozofija je ono što ne znamo.“

- Schopenhauer – začetnik metafizičkog pesimizma: kaže da imamo neku težnju,

neki poriv što nas tjera da mislimo i djelujemo – kad to zadovoljimo, dosadno nam
je i patimo jer nemamo svrhu
- cijeli život je izmjenjivanje patnje i dosade
- mrzio je žene: zbog svoje majke2, navodno su se stalno svađali
- dao najbolju analizu suosjećanja

- citat Eugena Finka: »Pitanje kao filozofski problem nastaje u začuđenosti. Prava
začuđenost je uvod u filozofiju i bitno se razlikuje po dubini. (…) Najdublja
začuđenost jest začuđenost nad najsamorazumljivijim; jer u ovome se događa
najveći preobražaj onih koji su začuđeni.« (1989., 30-32)  dobro sumira razloge
za filozofiju
- poticaji na filozofiranje: začuđenost (ali ovisi na kojem stupnju)
- citat Jaspersa: »Sažmimo: izvori filozofiranja leže u čuđenju, u sumnji, u svijesti o
izgubljenosti. U svakom slučaju, sve počinje time što čovjeka nešto zgrabi i potrese,
i u toj zaprepaštenosti on uvijek traži neki cilj. (...) Tri motiva koja smo predočili
važeća su, doduše, ali i nedovoljna. Oni podliježu jednom uvjetu, uvjetu
komunikacije među ljudima.«  komunikacija je nužna: ona je dio kritičkog
mišljenja – mi moramo svoje ideje i spoznaje provjeriti s drugima

- Aristotel: Nagovor na filozofiju / Προτρεπτικός

- Aristotel je 13 godina podučavao Aleksandra Makedonskog te je kasnije ostao na
njegovom dvoru sve dok nije bio prognan
- bio je zaposlen kao „najviši nadglednik za ptičare, lovce, šume, more….“ 3
- imao je široko znanje: mnogo se bavio „stvarnošću“ te se smatra utemeljiteljem
brojnih znanosti (npr. biologije i sl.)
- nazivalo ga se i učiteljem onih koji znaju
- imao je znatan utjecaj na znanost, filozofiju, ali i na svjetonazor – bio je vrlo
popularan u srednjem vijeku (tada je u filozofiji prevladavala kombinacija teologije i
Aristotela)

2
Johanna Schopenhauer je u svoje vrijeme bila poznata spisateljica, rano je ostala udovica i u društvu je navodno bila
popularna (#vesela udovica); Š. je bio prijatelj Goethea, a G. je za Š.ovu majku rekao da će u povijesti ostati zapamćena
samo kao njegova majka
3
dakle bio je ministar poljoprivrede, mora i šumarstva
4
- škole koje su vodili Platon i Aristotel bile su u današnjem smislu više sveučilišta
nego škole
- peripatetička škola: šetanje iz naziva škole se ne odnosi samo na fizičko šetanje,
već i na tumaranje u prenesenom smislu: učenik dobije zadatak i temu ili spis za
pročitati i onda se šeće sam sa sobom i razmišlja – nakon toga se sastaje s
nastavnikom
- ζῷον πολιτικόν – Aristotel ne kaže društveno biće, nego političko  to znači biti
članom organizirane zajednice
- mi kao individualna bića težimo sreći, no najveća je politička vrlina
pravednost
- jedino čovjek može komunicirati  i ne samo da moramo komunicirati, već moramo
i djelovati
- cjelovito smo biće: prvo spoznajemo, zatim komuniciramo o tim stvarima,
potom djelujemo, i to na korist zajednice – tek smo tada ispunjeni
- element koji nas razlikuje od drugih bića: λογός (umni govor)
- možemo li zamisliti nešto što ne možemo opisati riječima?  pitanje još kod
Platona; također kod Wittgensteina (filozofija jezika)
- etimologija riječi škola: σχωλή = dokolica; smisleno popunjeno vrijeme slobodno od
rada  škola je nešto što radimo zbog sebe, za nas same

- baviti se filozofijom znači sumnjati, znači posvetiti se filozofskim razmatranjima –

ništa toga nije pošteđeno, pa ni filozofija sama
- Aristotel kaže da sve nastaje na 3 načina: prirodno, po zamisli ili slučajno – ono što
nastaje prirodno ili po zamisli ima svrhu, ono što nastaje slučajno nema
- τέλος – svrha
- svrha svake stvari je bolja od stvari same
- ono bolje dolazi kasnije u nastanku: razboritost (φρόνησις) u razvoju dolazi
zadnja
- tijelo je slabije od duše, pa se razvija prvo, obje postoji od početka, ali se
razvija različitim tempom  tako i u odgoju, prvo se razvija tijelo, zatim duša
- 2 su dijela duše: razumski i nerazumski (on se razvija prvi)
- razumski uključuje um, νοῦς – on se razvija kod sretnika, a za to treba
vrijeme i odgoj, no to i jest svrha našeg postojanja: da se razvijemo do kraja
- nakon toga dolazi i razboritost (φρόνησις) kao veza između razumnog dijela duše i
tijela (tijelo je ono najprimitivnije što imamo) i to tako što mi ona govori koje svoje
misli, ideje, zaključke da iznosim i prema njima djelujem
- birati razboritost radi nje same: ne samo znati, nego i činiti
- pomaže ako smo tu i tamo u dokolici – da razvijamo um
- filozofija razvija um, kao što tjelovježba razvija tijelo
- prije filozofije treba naučiti matematiku, koja služi kao vježba apstraktnog
mišljenja
- prije matematike treba naučiti glazbu, jer se ona može učiti od najranije dobi
te otkriva uvid u harmoniju

5
 - čovjek bez duše je nalik na biljku
- čovjek s tijelom i nerazumnim dijelom duše je kao životinja: njime vladaju samo
nagoni i strasti, želje, potrebe, instinkti
- samo razumski dio duše bez ostaloga je νους, tj. Bog (čista supstancija, najviša
instanca)
- Aristotel kaže da, na osnovu njegovih bioloških spoznaja, žene imaju manju šansu
za razboritost4
- suprotnost razboritosti je bezumlje – biti bez uma

- čemu služi bavljenje filozofijom?

- filozof ide vidjeti ono iza, a ne ponavljati ono što je oko njega
- usporedba s graditeljem kuće: dobar arhitekt ne smije imitirati drugog, već mora
poznavati sve zakonitosti gradnje
- bavimo se filozofijom kako bismo stekli mudrost (=/= znanje)  mudrost inače
stječemo samo ako smo stari, tj. iskustvom

- koja je zadaća bavljenja filozofijom?

- filozofija vježba naš um, omogućuje nam da se realiziramo kao razumna bića
- filozofija je odgojna, tjera nas da se razvijamo

- što postižemo baveći se filozofijom?

- možemo biti mudri
- možemo se razviti kao cjelovito biće
- filozofija je ugodna djelatnost  jer je to naša svrha
- kao i tjelovježba: teško je, ali poslije ugodno
- a kako je filozofija nešto što dolazi na kraju, ona je najugodnija
- „filozofirati znači biti budan“ – ali ugodno je i spavati  no to je privid: ako je i
ugodno sanjati, to nije pravi život
-

4
jer u 9 mjeseci razvoja nisu stigle sve (khm) razviti
6
7.11.2016. 4. pred.

ETIKA VRLINA (Aristotel)

- upućuje nas na to kakav je dobar odgoj i čemu trebamo težiti

- etika vrlina kako ju je A. zamislio je najdugovječnija etička koncepcija u povijesti
filozofije, te najvažnija i najutjecajnija
- tek od prosvjetiteljstva se pojavljuju druge etičke teorije, do tada je A.ova bila
jedina
- temelj etike vrlina je odgoj karaktera: pitamo se kako odgojiti (dobrog) čovjeka
- ponovno je ušla u modu sredinom i krajem 20.st., no u neobičnoj formi pod
nazivom MORALNI ODGOJ  bila je devijantna od originalne teorije utoliko što je
pretpostavljala da je država ta koja propisuje koje su vrline koje će se odgajati, što
je moralno a što nije, te se nastavnici i roditelji trebaju pridržavati tih pravila
- kod A. pak nijedan odgoj ne može biti propisan od strane države  to je
onda politički odgoj; država doduše može odgajati građanina
- zapravo niti jedan moralni odgoj propisan od strane države niti nije u punom
smislu odgoj, a kamoli tek moralan

- ostale etičke teorije: postoje 2 glavne moderne – usmjerene su na djelovanje (dok

je A.ova na karakterne osobine)
- kod njih je dakle djelovanje predmet etike: taj dio možemo proglasiti
moralnim/nemoralnim tj. dobrim/lošim  te etičke teorije ne vrednuju osobu
kao dobru/lošu nego samo njihovo djelovanje
- problem je u tome da mi intuitivno sudimo osobu po tome što ona radi
- pitamo se kako se dakle radi taj prijelaz iz onoga što jesam u ono što činim
- također intuitivno imamo sklonost stupnjevati nečiji čin: nema veze što je A ukrao
nešto, B je ukrao nešto skuplje  procjena akcije nekog drugog nema veze s
moralnošću prvog
- zakon i moralnost se ne poklapaju u potpunosti (!!) – najčešće da, ali ne uvijek i ne
po sebi
- možemo nekog tko je prekršio zakon i dalje smatrati dobrom osobom
- ali ako netko izgubi naše povjerenje, iako to nije ilegalno, više ga ne
smatramo dobrom osobom

- svaka etička teorija želi naše subjektivne procjene povezati u neki sustav
- MORAL = moja subjektivna refleksija o tome što je dobro, a što loše
- etika – bavi se sustavima (filozofska subdisciplina)
- svaka etika pokušava naći poveznice između subjektivnih refleksija i povezati
ih u sustav
- etika je refleksija o moralu

7
- etike usmjerene na djelovanje:
- pr.1. ima li razlike između osobe koja nikad nije prekršila neko prometno
pravilo jer se boji kazne, a druga jer misli da pravila treba poštivati – jedna
se boji posljedica, a druga vjeruje u ispravnost sustava  nema razlike u
rezultatu/ishodu!
- pr.2. dogodi mi se nezgoda na pustoj cesti, moram u bolnicu, dolazi auto čiji
vozač se drži propisa – propuštajući pješake na zebri i čekajući na crvenom,
dovezao me u bolnicu puno kasnije iako je meni bila potrebna hitna pomoć
- da me pokupio „potpuno sumanuti lik“ koji vozi 100/sat i zahvaljujući
tome dođem brže u bolnicu – on bi mi bio draži
- ovisi na što stavljamo naglasak: na motive ili na posljedice
- test procjene moralnog stupnja razvoja djeteta: Lawrence Kohlberg proveo
psihološko istraživanje u 60ima i ustanovio da postoji ljestvica moralnog
razvoja u 6 stupnjeva
- Kohlberg postavio djeci pitanje: čovjek ima jako bolesnu ženu koju može
spasiti samo jedan jako skupi lijek koji mu ljekarnik ne može prodati po
jeftinijoj cijeni (jer time ugrožava svoju egzistenciju) – čovjek ukrade lijek iz
ljekarne i spasi ženu: je li učinio dobro ili loše?  ovisno o dobi djece,
različito odgovaraju; također razlika po spolu (djevojčice i dječaci različito
odgovaraju); također ustanovio da rijetki ljudi dođu do zadnjeg stupnja

- 2 tipa etika:
- KONZEKVENCIONALISTIČKE ETIKE – u središte svog razmatranja stavljaju
posljedice
- hedonizam
- utilitarizam – najzastupljenija konzekvencionalistička etička teorija: prema
njoj se moje djelovanje procjenjuje po posljedicama koje izaziva, a to se
mjeri po ukupnoj količini sreće tj. nesreće
- ako djelujem A i to meni donosi 0 jedinica sreće, a nekom drugom 5,
trebam djelovati za nju, jer je ukupna sreća veća; ako djelujem B, što
meni donosi 5 jedinica sreće, a drugoj osobi 6, opet trebam djelovati
za nju, no između A i B trebam izabrati B jer je tada *ukupna* sreća
veća
- DEONTOLOŠKA ETIKA (Immanuel Kant)
- od deon što znači dužnost
- Kant kaže da su važni motivi: ono što činim iz dužnosti je moralno, a ono što ne
činim iz dužnosti nije moralno  ja imam svoju subjektivnu procjenu po kojoj
djelujem
- kategorički imperativ – je test za to: moje djelovanje je moralno/nemoralno ovisno
o tome može li se poopćiti
- pr. malo dijete se utapa u hladnoj rijeci: u vodu skaču spasiti dijete njegova
majka i nepoznati prolaznik – koja je razlika?
- kad vidimo stranca kako skače u vodu, pitamo se je li dobro kad bi svi ljudi
tako radili? (da, mislimo da je tako dobro)
8
 - dok majka to radi iz majčine ljubavi, a to se ne može poopćiti: majčino
djelovanje je na nuli, dok je strančevo moralno

- etika vrlina pak radi nešto sasvim treće: naglasak je na karakteru

- ne pita se koji su motivi ili posljedice djelovanja, nego koje osobine mora
posjedovati dobar čovjek
- A. prvo definira koje su vrline, pa ako bismo tako odgajali ljude, imali bismo
kreposne građane
- etika vrlina kaže da mi pomažemo drugima jer je činiti dobro samo po sebi vrlina
- ona vrednuje karakter po djelovanju  tko čini dobro je dobročinitelj, a
dobročiniteljstvo je dobro, dakle on je dobar
- no i ova etika uzima od druge dvije: uzima u obzir i motive i posljedice
- A., kad govori o odgoju dobrog građanina, govori o tri stvari:
- 1) vrlina
- 2) razboritost
- 3) eudaimonia  odatle ponekad naziv za ovu A.ovu teoriju eudaimonizam
- postoji li jedna glavna vrlina ili neki set njih, postoji li neki minimum ili su jedino
sveci kreposni?
- u svim društvima postoje neke vrline, no u svakome se različito tumače i
hijerarhiziraju
- A. je ustanovio da vrlina može biti iskorištena i za neprihvatljiva djela:
- pr. Robin Hood – ima vrlinu darežljivosti (uzima od bogatih, a daje
siromašnima) no što ako umre od gladi? (jer je pretjerano darežjiv); ima i
vrlinu hrabrosti  no te vrline se ostvaruju u neprimjerenom kontekstu
- osoba s vrlinom iskrenosti – može povrijediti druge pretjeranom iskrenošću
- A. kaže da je naporno biti krepostan
- kako se odlučuje što je dobro a što loše? – razboritošću  ona nas vodi od uma do
djelovanja
- bez nje ne možemo kreposno djelovati
- razboritost pomaže kod konflikata među različitim vrlinama
- pr. mala djeca – možemo li za njih reći da su nemoralni?
- ako ukrade prijateljevu igračku – razlika je ako je znalo ili nije
da se to ne smije!
- zato po zakonu za maloljetnike odgovaraju staratelji – jer
njihova razboritost još nije na razini (kaže zakon)
- dijete se nije ponašalo ni moralno ni nemoralno nego amoralno
(ne znamo je li moralno ili nemoralno, jednostavno je izvan
morala uopće, niti za niti kontra)
- također postoji i imoralno, kada se odbacuje postojeći moral i
pokušava izgraditi svoj – no to je moguće samo unutar filozofije,
samo teorijski: najpoznatiji pokušaj daje Nietzsche
- => vrlina se dakle može i učiti  zato je moguć i odgoj!
- A. kaže da su dakle za učenje vrlina zaslužni odgojitelji

9
- eudaimonia se prevodi otprilike kao blaženstvo, happiness
- cilj odgoja prema A. je razviti se u sretnu osobu koja doprinosi zajednici
- nužna je realizacija na dva polja: moram se em razviti u sretnu osobu, em moram
doprinijeti zajednici  zato i jesmo zoon politkon, moramo nešto činiti i za
zajednicu
- prema etici vrlina, ja sam taj koji se mora razviti u moralnu osobu, ali to mora biti u
dosluhu s moralom zajednice
- mi koji smo dobri, odlučujemo koje su vrline za zajednicu
- kako se mijenjaju generacije, tako se mijenja naglasak koji stavljamo na različite
vrline
- to je potpuno različita ideja od one po kojoj država/sustav određuje što je
dobro/loše – te koncepcije kreću s različitih pozicija
- kod A. mi možemo evoluirati, a kad nas kontrolira sustav, on nas uvijek drži
na istoj razini
- uloga odgajatelja: mora omogućiti razvoj individue – mora biti spreman da
odgajanik ima i drugačije stavove  sloboda u odgoju je nužna (toga nema ako
država propisuje što se mora odgajati)
- kod A. zajednica određuje što je dobro/loše, no ona ostavlja prostor za slobodu i
promjenu (može biti i pozitivna i negativna)

- A. spominje 2 grupe vrlina:

- 1) umne: npr. razboritost: nju učimo – bazira se na znanju i iskustvu, svi
imamo potencijal razviti ju
- 2) ćudoredne – njih je puno više: na njih se navikavamo
- razvoj umnih vrlina spadao bi pod obrazovanje, a ćudorednih pod odgoj: pri
tome postoje velike mogućnosti odgoja, no ne može se uvijek potpuno
promijeniti osobu, odgoj nije svemoćan  neki pojedinci su poput kamena
kojeg ne možemo naviknuti da pada prema gore (no takvi su rijetki)
- odgajatelj: zadatak mu je razvijati ćudoredne vrline – u skladu s normama
zajednice, no moraju ostaviti mjesta za fleksibilnost  za fleksibilnost je nužna
razboritost, za nju je nužno obrazovanje: mora ići paralelno s odgojem
- dobro odgojena i obrazovana osoba će moći procijeniti je li došlo vrijeme za
promjenu strukture vrlina u zajednici

- prema A., pustinjak, ma i da je najbolji, najkreposniji na svijetu je potpuno zakazao

jer ne nudi ništa zajednici
- Kant i A. se dosta razlikuju: prema K. ne treba težiti da budeš sretan, nego da
budeš dostojan sreće, dok prema A. je to nemoguće: ne mogu ja biti sretan ako mi
zajednica nije sretna i obrnuto

10
21. 11. 2016. (fali predavanje prije ovog o Sokratu)

PLATON

- Rafaelova slika:
- Platon je naslikan prema Leonardu da Vinciju; pokazuje gore – na svijet
ideja, dok Aristotel pokazuje prema dolje, na svijet realnosti
- idealizam u filozofiji: svijet je samo odraz ideja, a njima se filozofija treba
baviti
- osim P. i A. i drugi filozofi: Heraklit (πάντα ῥεῖ), Diogen 5, Averroes
- na slici A. drži Nikomahovu etiku, a P. Timeja (tema je kozmos  stremljenje
idealnom6) – Sokrat je bio prvi začetnik etike, a Nikomahova etika prvo
važno djelo  u N. etici je važno stremljenje onom pojavnom

- A. je pisao traktate, više znanstveni stil – P. je pisao dijaloge: Sokratova metoda tj.
dijalektička metoda
- P. osnovao Akademiju
- važna djela: Apologija (Obrana Sokratova), Država (Polieteia); dijalozi većinom
nazvani po sofistima gdje Sokrat s njima raspravlja

- Država / Πολιτεια
- potraga za definicijom pravednosti
- osnovna koncepcija pravednosti je da razl. elementi budu u harmoniji i ravnoteži
- u idealnoj državi su svi sretni, a ne samo jedan pojedinac ili jedna grupa ljudi
- država se mora organizirati oko te misli – i tada je ona pravedna
- konkretno, svatko radi svoj posao i ne petlja se u tuđi
- ljudi su nekad loši, pohlepni itd.  za njih se onda država treba pobrinuti i
kontrolirati ih
- tadašnji svjetonazor: politika i moral su nužno povezani  treba djelovati na javno
dobro
- država mora biti pravedna i harmonična  analogija sa ljudskom dušom
- država mora imati neko vodstvo: aristokracija – vladavina najboljih (ο άριστος =
najbolji)  a one najbolje pronalazimo kroz odgoj
- P. misli da je najgori oblik vladanja demokracija jer je puk povodljiv,
impulzivan, loše odgojen itd.

- Alegorija o špilji
- sjene na zidu su naš „stvarni“ svijet: ali to je samo privid  no to je samo zato što
za drugo ni ne znamo (kao i ljudi na stolcima u spilji)

5
živio u bačvi, jednom je svijećom po danu tražio čovjeka; jednom je Platonu upao na predavanje i jeo tamo; jednom
ga je posjetio Aleksandar Veliki i rekao mu da će mu dati što god ovaj želi jer je čuo da je on mudar čovjek – D. se
izležavao na nekom trgu pa je rekao „Želim da mi se makneš sa sunca“
6
suprotnost riječi kosmos je kaos  kosmos u smislu uređenog sustava koji funkcionira po nekom redu i pravilima
koja su harmonično uređena; u Timeju se osim toga spominje i Atlantida (po prvi puta uopće) – P. ju je iskoristio kao
metaforu (jer su njeni stanovnici živjeli u harmoniji dok se nisu posvađali i zaratili i za kaznu su potopljeni)
11
- okov popušta oko jednog zatvorenika: sve ga boli, ali on ustraje zbog znatiželje –
puže kroz spilju, vidi svjetlo, izlaz, uoči događanja ispred vatre, izlazi van (tj.
spoznaje ideje), boli ga, svjetlo mu je prejako, teško mu je, ali on konačno spoznaje
da je mačka ne sjena, ni maketa pred vatrom, nego *mačka* koja živi van spilje 
spoznao je istinu, shvatio da postoje ideje, i sad mu je lijepo
- no on ne smije ostati vani, nego se mora vratiti u spilju i osloboditi makar još
jednog iz spilje (i tako dalje i dalje)
- upravo to je ono što radi i filozof, ujedno i odgajatelj (između njih zapravo
nema razlike)
- filozofija je oslobađajuća, pa i odgojna
- oni koji su izašli iz spilje su oni άριστοι
- kad se jedan takav vrati u spilju, drugi misle da je lud, vrijeđaju ga, izopćili bi ga –
jer on im govori „Vi mislite da ste sretni, ali mogli biste biti još sretniji“

- veza odgoja, filozofije i države: ne bi svi iz spilje stigli van, nekima se ne bi dalo
krenuti, neki bi odustali na pola puta itd.  svi to možemo, ali ne radimo to svi
- => odgoj je dakle za P. orijentacija, preokretanje duše
- treba nam prvi poticaj kojeg nam daje odgoj, no ne može nas se odgajati
umjesto nas: ako odustanem, to je moj promašaj, a ne odgoja; ja ne mogu
tuđim razumom spoznati

- P. kaže da u svakom čovjeku nešto prevladava – i tu jednu posebnu nadarenost

treba poticati: trebamo se baviti jednom, a ne više stvari: tako da postanemo ful
dobri u tome
- kako to napraviti: uzmemo svu djecu zajedno, odgajamo ih na isti način
(time mičemo obiteljske utjecaje), a talenti će se sami pokazati
- Država treba imati potpunu kontrolu nad odgojem, već time što djecu oduzima iz
obitelji: jer je pogubno za harmoniju u Državi ako se netko drugome miješa u posao
(jer ne radi ono za što je najbolji)

- harmonija u Državi je slična harmoniji u duši:

- kako duša ima tri dijela, tako i Država tri staleža  djecu treba potrpati u ta
tri staleža prema njihovim sposobnostima => harmonija, svatko radi ono za
što je njegova duša najbolja, nitko se ne miješa drugima u posao  svaki
član će biti sretan, dakle i država će biti sretna; kad je sve lijepo
raspoređeno, država je pravedna

- Politeia je utopija
- P. propisuje kako bi svaki stalež trebao živjeti
- ne misi da je moguće da se pojedincu ne sviđa stalež u koji ga je Država stavila jer
ga je prvo trebala odlično odgojiti

12
 - u Siracusi je P. pokušao ostvariti idealnu državu  nije uspjelo, prodali su ga u
ropstvo7
- P. je čak htio uvesti neku vrstu genetičkog inženjeringa da kontrolira koji m. i ž. bi
se smjeli spariti
- P. bi čak novorođenčad koja nije dovoljno dobra (zaostale itd.) ostavio na livadi tri
dana pa tko preživi dobro je8
- motiv koji je čest u raznim utopijama (pa i Mooreovoj) je da država manipulira
svojim građanima, ali na njihovu dobrobit

- geometrijska jednakost: da bolji dobiju više

- aritmetička jednakost: da svi dobiju jednako

- Platonova odgojna metoda je davati svima jednako, iste šanse i iste mogućnosti
- npr. u internatima: gube se individualne razlike iz pojedinih obitelji
- P. je zagovaratelj statusa quo: u odgoju je najgore uvođenje noviteta – jer ne
znamo na što će se to izroditi, npr. igre za djecu se ne smiju mijenjati; proširio tu
ideju i na pjesnike (svojevrsna cenzura): pjesnici trebaju dozvolu, prvo to treba
pregledati čuvar zakona

- pedagoška laž: kad odgajatelj laže odgajaniku, ali za njegovo dobro („shvatit ćete
kasnije“)

- komentari/kritike na Platona:
- koncept nepromjenjive države u kojoj su svi sretni podsjeća na ljude iz špilje
- problematično je da odgoj postane samo sredstvo
- kod P. je izraženo vječno pitanje odnosa pojedinca i države
- meritokracija  njome se promovira prosječnost
-

7
no na tržnici ga je sreo poznanik iz Atene i otkupio ga za puno love jer je bio skup jer je bio pametan – u Ateni je
zatim od viška otkupnine koju su mu frendovi vratili P. kupio Akademov gaj
8
??!!
13
5. 12. 2016.

JEAN-JACQUES ROUSSEAU

- Platon je smatrao da svoj djeci treba u školovanju dati jednako jer će svatko od
njih zauzeti svoje mjesto u Državi prema svojim sklonostima i talentima
- J.J. Rousseau smatra da se dijete ne odgaja za društvo ili državu nego za samoga
sebe – svaki pojedinac se treba odgajati u slobodi
- Rousseau govori o „prirodnom čovjeku“ kojeg ćemo odgajati
- također govori i o prirodnom i društvenom stanju
- Rousseau je politički filozof – oni se pitaju otkuda nam država?
- teorija društvenog ugovora: jednom davno smo se od prirodnog stanja
udružili u društvo
- čovjek se rađa slobodan  kako odgojiti u slobodi i ostati slobodan cijeli život, kako
njegovati slobodu pojedinca, kako zadržati prirodnost koje smo se davno odrekli
- no Rousseau ne traži da se vratimo u šumu: potrebno je odgojiti prirodnog čovjeka
u slobodi ali tako da on i dalje funkcionira u društvu  ne treba se odreći
društvenosti => plemeniti divljak

- J.J. ima problem s društvom u kojem živi: smatra da je korumpirano, iskvareno,

puno lažnih vrijednosti, te da je došlo do devijacije društvenosti
- kad bismo imali više slobodnih pojedinaca u društvu, onda bi ono evoluiralo,
postalo bolje

SENZIBILITET
- koncept suosjećanja; jako zanima filozofe i književnike druge polovice 18.st.
- radi se o moralnom osjećaju
- pitaju se zašto nam je stalo do drugih, zašto djecu odgajamo u skladu s
konvencijama, odakle patnja u svijetu, kako na nju reagirati
- Die Leiden des jungen Werthers – dobar primjer tadašnje atmosfere
- Samuel Richardson: Clarissa – Diderot je rekao da se s obzirom na to kako
tko reagira na tu knjigu može vidjeti kakav je čovjek
- Rousseauov roman Julie ou la nouvelle Héloïse: svi stalno plaču o
konvencijama, osjećajima
- Rousseau: suosjećanje je karakteristika – ne osjećaj već osobina ili čak mehanizam:
svako ljudsko biće je sposobno za suosjećanje
- ono nam omogućuje da izađemo iz nas samih te se povežemo s drugima –
to ne možemo učiniti na racionalan način  suosjećanje je ono što
omogućuje društvenost, a time i moralnost
- stoga u odgoju trebamo njegovati suosjećanje
- Rousseauova teza: čovjek se rađa dobar, ali ga institucije čine lošim
- devijacije se događaju boravkom u iskvarenom društvu
- egoizam je nešto prirodno: služi nam da se zaštitimo u nevolji (npr. traženje
zaklona po nevremenu) – no odrastanjem u društvu taj se poriv izvitoperio
14
 - dvije su dakle vrste egoizma: 1. ljubav prema sebi (prirodni ) te 2.
samoljublje
- u oba težimo vlastitoj sreći, no do drugog dolazimo lošim odgojem
- nisu svi društveni odnosi loši, samo oni koji nas sprečavaju u razvoju, koji potiču
naše samoljublje
- kako spriječiti pad iz ljubavi prema sebi u samoljublje? – suosjećanjem, jer nas ono
povezuje s drugima

- „čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima“ – „okovi“ su loši dijelovi

društva, konvencije, norme, pravila koja nisu u skladu s čovjekovom prirodom
- no Rousseau ne traži da živimo u anarhiji, već u društvu koje će biti u skladu
s našom prirodom
- ključan trenutak: pojava privatnog vlasništva jer je vezana za zavist i gramzivost
(želim još, želim tuđe)
- kako se vratiti iskonskoj biti čovjeka, a i dalje živjeti u zajednici?  njegovati
suosjećanje i kroz taj dugotrajni proces će se društvo samo popraviti
- Rousseau interpretiraju kao „primitivista“ još od Voltairea – ali to je kriva
interpretacija

- EMIL ILI O ODGOJU

- u knjizi Emil ili o odgoju9 R. govori o prirodnom ili negativnom odgoju
- odgajatelj bi trebao što manje direktno utjecati na dijete  naziv „negativan“ jer se
odgajatelj suzdržava od ciljanog odgoja
- odgoj mora slijediti prirodni razvoj čovjeka
- odgajatelj neprimjetno postavlja situacije iz kojih odgajanik uči
- u ovom konceptu odgoja se najviše naglašavaju sloboda i odgajanik sam, a
odgajatelj i vanjski utjecaji su svedeni na minimum  no i dalje su tu: nužni su za
odgoj, odgoj ne može postojati bez nekakvih vanjskih utjecaja  čak i ovako
slobodnom konceptu odgoja kao što je Rousseauov postoji neka vrsta
„manipulacije“

- odgoj sa tri strane:

- sa strane prirode – razvija moje prirodne kapacitete, za što sam sposoban
- sa strane čovjeka – neizostavni odgajatelj koji stvara odgojne situacije koje
su neprimjetne: dijete uči iskustveno, a ne poukom
- i sa strane stvari

- Emil je pisan iz pozicije odgajatelja, ide kronološki od rođenja, nije pisan prema
stvarnim događajima, al je pun detalja
- npr. Emil živi na selu, a ne u gradu, ima samo jednog odgajatelja, rođen je u
bogatoj obitelji
- znatiželja – jedna od važnih prirodnih dispozicija

9
tj. Émile ou De l'éducation jer nema hrvatskog prijevoda
15
 - odgajatelj čeka da dijete pokaže interes: pr. Emil pita otkud dolazi mlijeko?
pa ga odgajatelj vodi po livadi u šetnju i tamo pokazuje krave koje pasu pa
pričaju o njima te posjete seljaka koji se brine za njih
- Emil jako dugo nije postavio pitanja poput „Ima li Boga?“ ili „Otkud ja na ovom
svijetu?“ – za to mu je prvo trebalo apstraktno mišljenje, dakle to nije nešto što
može prije 12., 15. godine (prema Rousseauovom mišljenju)  R. misli da djecu ne
treba religijski obrazovati prije te dobi
- zbog toga je ta knjiga tada bila zabranjena i spaljivana

- individualni pristup – jer odgajatelj ima jako puno posla (jedan odgajatelj na jednog
odgajanika)
- odgajatelj je uvijek na oprezu i iskorištava bilo koji trenutak kad dijete nešto
želi znati
- Emil što više mora usvojiti sam
- pitanje kažnjavanja: R. misli da dijete treba kazniti tako da osjeti posljedice svog
djela
- pr. Emil je razbio prozor: odgajatelj ne treba učiniti ništa: ne viče, ne drži
prodike, niti mijenja prozor, samo ostavlja Emila u sobi – Emilu je hladno 
Emil će naučiti da nam prozor treba i zapamtit će si to
- postoje neke konvencije koje nemaju smisla – protiv njih se Rousseau buni,
ali neke su smislene: ne treba razbiti svoj niti tuđi prozor  takve konvencije
Emil treba shvatiti
- Rousseau dakle nije za povratak prirodi u smislu života u komuni i
odbacivanja odjeće (odjeća nam treba da nam ne bude hladno, ali
koje boje je odjeća nije baš bitno)

- jedan dio knjige posvećen je odgoju Sofije: no R. nije toliko otvoren za njen odgoj
koliko za Emilov – R. inzistira na prirodnom odgoju, a djevojčice su po prirodi
zakinute (vole svjetlucave stvari, npr.)
- Sofiju se odgaja da bude Emilova družica, da bude krotka  proizlazi iz ideje
o prirodnosti; nju se ne odgaja toliko na drugačiji način, već za drugačije
ciljeve
- „Raditi kao seljak, misliti kao filozof“  ne treba se bojati raditi, jer imamo tijelo
koje treba razvijati (prvih 7-10 god.)
- Emil mora moći i misliti: i tijelo i um su kod njega razvijeni i snažni – od
15.g. nadalje Emil treba čitati knjige

- od 15.g. bi Rousseau Emila pustio u društvo – sve više i više takvih Emila u društvu
će društvo učiniti boljim: E. je zdrav, suosjećajan, zna misliti, snalažljiv je, zna
funkcionirati u društvu
- pr. jednog dana je Emilu u posjet došao rođak njegovih godina iz grada: R.
misli da će on, kad ih se ostavi same u sobi, prevrnuti cijelu sobu, dok Emil
neće učiniti ništa – Emil zna što je sloboda, i on ju ne treba istraživati

16
 - no njegov rođak je cijelo vrijeme pod nadzorom i sada osjeća slobodu
koju želi (pretjerano) iskoristiti
- pošto su Emilov odgajatelj i vođenje Emila neprimjetni, tako je i autoritet
odgajatelja neprimjetan
- Rousseau smatra da bi pretjerani autoritet nad djetetom može rezultirati
dvjema vrstama reakcije kod djeteta:
- 1) pobuna – dijete se buni, ali je slabo, malo i nemoćno, stoga
pribjegava manipulaciji: laže, skriva, emocionalno ucjenjuje
- 2) pokora – dijete uči biti beskičmenjak, bez kritičke distance

- kako bi napravili vezu između prirodnog i društvenog života, treba nam suosjećanje
 ono čini plemenitost u plemenitom divljaku (a divljak je zbog onog prirodnog)
- vjera u moć odgoja kod Rousseaua se temelji na njegovom uvjerenju da ono što
nas razlikuje od životinja je to da se čovjek može usavršavati
- biti čovjekom znači biti sposoban usavršavati se

- i danas postoje odgojni koncepti koji nastoje funkcionirati po ovim principima

(negativni odgoj): pr. slobodna škola Summerhill – sami kažu da njeguju
Rousseauove i Nietzscheove koncepte odgoja
- djeca ne moraju doći na nastavu, pravila donose sami10, vlada direktna
demokracija, imaju nastavu ali i radionice, jedina fiksna pravila su vrijeme
buđenja i spavanja
- iskustvo pokazuje da prvih par tjedana nakon što dođu u školu djeca uopće
nejdu na nastavu, ali kad im postane dosadno, sami počni dolaziti bez prisile
- nakon završene škole puno češće idu za umjetničkim zvanjima
- slični koncepti: Waldorf, Montessori

10
nešto kao plenum FFZG-a lol
17
12. 12. 2016.

DISCIPLINA

- Platon: svima jednako, svi će biti sretni  je li to u redu: ako država kontrolira sve
- Rousseau: individualni odgoj, pojedinac u središtu  no čak i R. ne ukida
odgajatelja
- prvo mjesto gdje se učimo bezličnom autoritetu je škola
- obitelj je mjesto afektivnih odnosa i autoritet jasno dolazi od neke osobe – u
školi pak postoji sustav, pravila su takva kakva jesu
- u školi se učimo disciplinirati, pokoravati pravilima koja ne razumijemo
nužno, učimo se samokontroli
- pr. kad prvašić koji kreće u školu te postaje dijelom sustava: 6-godišnjak koji ne želi
ući u razred (iako mu je učiteljica super i ima prijatelje u razredu i igraju se i
zabavno mu je u školi) – razlog: njemu se spava
- predlaže da sad ide doma spavati, kaže da škole ima i popodne  njemu je
taj sustav u kojem on mora nešto napraviti iako ne želi najveći šok pri
polasku u školu

- kako naučiti dijete da poštuje autoritet, ali istovremeno da ne stvori ovisnost o

nadređenom?
- Rousseau: odgajateljev autoritet mora biti neprimjetan
- ako je iskazivanje autoriteta jasno, djetetu to neće nikako pasati, dijete će to
vidjeti kao samovoljno ponašanje odgajatelja
- 2 su moguće reakcije: pokoravanje (kada bez razmišljanja i nekritički
poštuje autoritete) te pobuna (kada se koristi strategijama za
zaobilaženje zahtjeva odgajatelja: manipulacijom, laganjem, suptilnim
ucjenjivanjem i sl.)
- prema Rousseauu odgajatelj će posložiti situacije oko djeteta tako da ono ne može
poželjeti nešto drugo što nije dobro za njega
- jedini problem kod toga je što se to možda može s malom djecom, no nikako
s adolescentima – to je vrijeme preklapanja; ne može im se govoriti svašta
(jer su dovoljno pametni da shvate da ih varamo) ali ne mogu još donositi
dobro utemeljene odluke: nismo više naivni, ali smo još ishitreni 11
- R. predlaže „pedagoški ugovor“12 – imaginarni koncept kojim odgajatelj i odgajanik
dogovaraju kako će funkcionirati odgoj
- kako ostvariti ravnotežu između slobode adolescenta i autoriteta?
- najvažnije je povjerenje
- odgajatelj će odgajanika upućivati samo na ono što je za odgajanika najbolje
 ali on ima povjerenja i poslušat će ga uvijek u potpunosti
- ne „shvatit ćeš sam jednog dana“ nego „ja ću ti objasniti (kasnije)“
- odgajaniku dakle neke stvari treba zaista zabraniti, bez obzira na to što to
odgajanik ne razumije
11
„Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali“
12
ne tim riječima, ali kao interpretacija
18
 - drugi model predlaže Immanuel Kant
- Kant smatra da djecu u školi trebamo dresirati, kao što radimo i sa životinjama
- „Čovjekovo dostojanstvo se sastoji u njegovoj nedovršenosti.“
- mi se moramo do- i usavršavati – to je odgoj  vrlo važna uloga odgoja ne samo
za pojedinca već i za filozofiju
- rađamo se jadni, o nama se treba brinuti: u najranijoj dobi nam treba njega,
zatim nam treba disciplina (dresura) – ona nas uči gdje su nam granice i
kreira od nas ljude, otvara prostor za čovječnost
- odgoj za budućnost – danas mi imamo neki utjecaj na budućnost: kako bi ona bila
bolja, svaka jedinka za sebe mora biti bolja  to je česta teza u filozofiji odgoja:
razvojem pojedinca, razvija se cijelo društvo, čak i čovječanstvo
- posebno je to izraženo kod Nietzschea: svi u sebi možemo razviti genija
- Kant – odgoj za slobodu: razvijanje autonomije uma
- moramo realizirati svoj praktični um (onaj koji djeluje)
- kategorički imperativ: npr. ako ubijem drugoga jer mi ide na živce: može li to
postati opći princip?  onda bi i mene netko mogao ubiti, dakle ne

- 4 su faze odgoja prema Kantu: tek je zadnja biti moraliziran, odnosno moći donositi
odluke u skladu s kategoričkim imperativom
- 1. faza: biti discipliniran – jedino mjesto u odgoju gdje se postavljaju granice
- 2. faza: biti kultiviran13 – nastavnici su vrlo važni: poštujemo pravila i
popunjavamo prostor slobode, a u tome nam pomažu nastavnici
- 3. faza: biti civiliziran – ulazak u društvo, biti građaninom
- 4. faza: biti moralan
- Rousseau kaže da se čovjek rađa dobar, Kant da je meh kad se rodi
- no prema Kantu odgoj je brana da čovjek ne bude loš, jer je lakše biti loš 
a ako nas odgoj nije uspio provesti kroz sve ove faze, onda smo naprosto zli
- škola kao dresura:
- kad dresiramo psa, želimo da reagira što brže i što točnije
- kad dresiramo dijete, želimo da odgodi ispunjenje svoje želje – da nauči
odgađati zadovoljenja želje
- tu se naime otvara prostor za razmišljanje te za potiskivanje
impulzivnosti: možemo napraviti plan, razmisliti o našim željama, biti
odgovorni  zato djeca moraju u školi naučiti mirno sjediti i raditi što
im se kaže
- reakcija djeteta je prema Kantu drugačija nego što je Rousseau
pretpostavio: zapravo se u tih par sekundi razvija razboritost
- u tom malom vremenskom razmaku Hegel je kasnije vidio početak
privatnog života
- treći model prema Foucaultu (umro 1984.)
- Foucault smatra da živimo u discipliniranom društvu
13
u originalu zapravo Bildung – problem prijevoda: obrazovanje, izgradnja (u smislu odgoja i obrazovanja zajedno);
engl. prijevod Bildung prevodi kao culture
19
 - knjiga Nadzor i kazna

- ideja panopticona Jeremyja Benthama14:

- ideja zatvora u kojem će zatvorenici biti dobri sami od sebe
- rješenje je moguće samim arhitekturnim oblikovanjem: kružni oblik zgrade, u
sredini koje se nalazi stražarski stup iz kojeg se može vidjeti u svaku ćeliju,
ali iz ćelija se ne može vidjeti stražara: zatvorenici pretpostavljaju da ih čuvar
gleda i neće raditi što ne bi smjeli  Big Brother
- u teoriji zapravo niti nema stražara
- bilo je pokušaja da se takav zatvor sagradi: jedna od tih zgrada danas je
škola  prema Foucaultu to je sasvim logično u tzv. discipliniranom društvu

- F. smatra da se mi stalno discipliniramo zbog straha od kazne u društvu

- u discipliniranom društvu se sve kontrolira
- ako sustav misli umjesto nas, onda je i sustav odgovoran za nas: paralela s
Ivanom Illichem – institucije nas umrtvljuju, potiskuju naš prirodni nagon za
znanjem
- prema Foucaultu se od ljudi rade mase – to je dobro za institucije jer se masama
lako da upravljati
- a pogotovo u tehnički sofisticiranom svijetu gdje se sve može o svakome
saznati, pa i naši prijestupi – to otvara mogućnost kazne
- disciplinirano društvo karakterizira i stalno uvođenje još represivnijih mjera

- škola je uvođenje u disciplinirano društvo:

- F. tvrdi da se u školi učimo pokoravanju (ideja prisutna još kod Rousseaua)
- no ne samo to: moramo postati pripadnici mase, što se postiže uvođenjem
standardizacije – homogenizacija učenika; jedinstvenost postaje
ujednačenost
- škola provodi „normalizaciju“; od učenika radi „automate“
- to između ostalog potiče i suvremena arhitektura škola: ostakljene su, pune
otvorenih prostora – legitimira se time što u prostoru ima više svjetla ili su
prozračnije i sl.  no zbog toga nema privatnosti, svi sve vide, dovoljna je
jedna učiteljica da kontrolira svu djecu
- F. kaže da u školi učimo što je normalno – no ta norma(lnost) dolazi izvana
- tako nastaje homogenizirano, disciplinirano, pasivno društvo
- primjer discipliniranog društva: casual friday u velikim tvrtkama: petkom se morate
opustiti, casual odjeća je obavezna

14
Jeremy Bentham bio je engl. filozof, utilitarist te jedan od prvih boraca za prava životinja, još u 18.st.: smatrao da
ljudi zlostavljaju životinje zato što misle da su one bezumne, da nemaju um; a bitno je ne da li mogu misliti, već patiti.
Bio je posvećen znanosti i istraživanjima te je donirao svoje tijelo znanosti: nakon smrti su ga balzamirali i izložili u
vitrini, mogao je „prisustvovati“ sastancima i sl.; zbog studentskih nepodopština s njegovom glavom, danas izložena
stoji voštana replika.
20
19. 12. 2016.

IVAN ILLICH: RADIKALNA KRITIKA SUVREMENIH OBRAZOVNIH SUSTAVA

- istraživanje Eurostata – provodi se već 10ak godina u 30ak zemalja; cilj je ustanoviti kakva je
struktura studenata s idejom da će se na temelju toga moći zaključiti kakav je sustav visokog
obrazovanja; 2014. provedeno kod nas:
- podatak o obrazovanosti roditelja upućuje na to da više studenata ima visokoobrazovane
roditelje nego što visokoobrazovanih roditelja ima u općoj populaciji, tj. da je vrlo malo
studenata s niskoobrazovanim (OŠ) roditeljima
- ovaj podatak upućuje da nemaju svi jednake šanse, te da se reproducira obrazovni
kapital
- drugi podatak da studenti s manje obrazovanim roditeljima češće pohađaju stručne studije, a s
visokoobrazovanim češće idu na sveučilišne studije
- statistike također pokazuju da se ova tendencija pojavljuje i u osnovnim i srednjim
školama: djeca češće idu u strukovne škole ako su im roditelji manje obrazovani
- također, djeca koja trebaju putovati u drugi grad do škole češće idu u strukovne škole
- interpretacija je da već plaćanje mjesečnog pokaza malo demotivira roditelje („bolje je
da ti čim prije dobiš posao kad ti već plaćamo pokaz“)
- ali ovo reproduciranje nije univerzalno (!):
- u Rumunjskoj, Poljskoj, Rusiji, Mađarskoj, Sloveniji, Slovačkoj, Njemačkoj se pokazalo
isto kao i kod nas
- u Norveškoj, Švicarskoj, Austriji i Nizozemskoj su postoci visokoobrazovanih među
populacijom roditelja studenata i općoj populaciji izjednačeni
- u Armeniji, Irskoj, Malti, Finskoj, Latviji, Litvi i Estoniji je to irelevantna varijabla
- podatak iz 2006. o pozitivnoj korelaciji između obrazovanosti majke i broja studenata te između
obiteljskih prihoda i broja studenata
- pozitivnu korelaciju između obrazovanosti majke i vjerojatnosti da će dijete studirati
Jutarnji list opisao naslovom „Mama važnija od inteligencije“
- škola vrednuje i ono što ne pruža: u školi se vidi ne samo rad koji je uložila učiteljica,
već i rad koji su uložili roditelji (ili točnije, majke) s djecom kod kuće – dijete kojemu je
mama pomogla sa zadaćom iz matematike će dobiti bolju ocjenu na testu
- fun fact: procjenjuje se da su prosječni troškovi za hrvatske studente (cijela država, svi studiji,
sva sveučilišta) za jedan semestar oko 15 300kn (uključuje hranu, stanarinu, pokaz, skripte itd.
bez školarine)

- Ivan Illich
- kritizira obrazovni sustav, i medicinski sustav također (knjiga Medical Nemesis)
- obrazovni sustav kritizira u Deschooling Society (srpski prevod: Dole škole)
- zbog ovih kritika svojevremeno postao vrlo popularan: od 50-tih do 70tih je radio
predavanja po SAD-u; sa suradnicima osnivao alternativne škole i kampove i sl.
- smatra da su škole preuzele čitavu vrijednost znanja na sebe
- društvo mora biti raškolovano – no ne tako da se ukinu škole, nego da se ukine
obaveznost
- u knjizi postavlja dijagnozu, a na kraju daje i svoj prijedlog
- škola je prevara – ne isporučuje ono što je obećala
- škola zadržava siromašne u njihovom podređenom statusu
- stvorila je mitologiju oko sebe

21
 - puna je izmišljenih umjetno stvorenih sustava koji ne odgovaraju onome što
pojedincu treba
- Illich smatra da bi trebalo ukinuti obavezu škole – onih par generacija koje nisu išle
u školu zatim da naprave reformu školstva: tako bi se prvo provelo raškolovanje
čitavog društva
- škola obeshrabruje svaku potrebu za znanjem izvan svojih okvira
- radi se o pasivizaciji  škola ubija našu volju za znanjem
- 2 su obmane školstva
- 1) da se u školama unapređuje učenje i pravednost
- 2) da znanje najvećim dijelom proizlazi iz nastave
- proces formalnog obrazovanja je izvanjski nametnut: postoji određena norma,
određeni standard kojeg se svi trebaju držati

- „poustanovljavanje vrijednosti“ – institucije zauzimaju naše živote

- kako su nas dobile da im to dopustimo – stvorile su ovisnost: mi smo ovisni o
institucijama, prebacujemo odgovornost sa samih sebe na institucije
- škola producira određenu ljestvicu vrijednosti koju će prebaciti na cijelo društvo
- npr. neodgovorno je ne otići doktoru ili ne slati dijete u školu
- u školama se prema Illichu događa „duhovno samoubojstvo“
- „škole služe ciljevima nastavnika“: kako institucija raste, raste njen birokratski
aparat  sami rade sebi posao (jer nastavnici moraju nešto raditi)
- znanje je rascjepkano: jedan dio u biologiji, jedan u kemiji, jedan u 5. jedan u 8.
razredu
- Illich i Foucault nisu imali direktne veze, ali kritiziraju jednu te istu stvar: za društvo
je lakše imati masu uniformiranih pojedinaca nego šarolike individualce
- radi se tek o suptilnim metodama koje potiču ideju normalnosti
- zaraženi smo školom: škola je uvjerena u vlastitu važnost te tako uči i učenike
- stvaraju se nove diskriminacije – na temelju (ne)imanja diplome
- diploma ili certifikat znači samo da smo mi stručnjaci za one dijelove nekog
područja koje nam je škola rekla da su bitni
- prirodna znatiželja se pretvara u kompulzivnu trku za postignućem

- kako dolazi do ovisnosti o ustanovama?

- one mutiraju i stalno moraju izmišljati nove razloge zašto postoje
- nastaju kao druželjubive pa postanu manipulativne
- institucije su sve ono u čemu sudjelujemo zajednički, a daje nam država ili društvo:
npr. promet
- rado se koristimo njima i korisne su nam, npr. telefonske linije
- ali lako pređu u manipulativne – postanu skupe, velike, s razvijenim
birokratskim aparatom: žele natjerati klijente da se njima koriste, uvjeravaju
nas da nam trebaju
- pa tako i škola
- izvorno značenje riječi σχωλή: dokolica kao smisleno ispunjavanje slobodnog
vremena – da zadovoljava našu prirodnu znatiželju  škola je najgora od svih
22
 manipulativnih institucija jer nas istovremeno podučava da su nam i druge ustanove
nužne

- Illichevi prijedlozi rješenja:

- temeljito rekonstruirati obrazovni sustav: ukinuti obaveznost pohađanja škole
- škola pretpostavlja da se svi razvijamo istim tempom, na isti način, da smo
svi kao Borg – a nije tako
- ukidanje diskriminacije na temelju posjedovanja papira, jer to ne govori koliko smo
doista stručni
- slobodni pristup znanju: otvaranje burza vještina i burza teorijskih znanja
- ideja burzi je zamišljena tako da možemo kontaktirati one koji znaju o nečemu više
od nas  dolazi do slobodne razmjene znanja
- i dalje postoji strukturirani oblik školovanja, ali se jednako vrednuje i druge oblike
obrazovanja: na nama preostaje samo izbor koji ćemo preferirati

23
9. 1. 2016.

AUTORITET

- autoritet i sloboda uvijek dolaze zajedno

- Platon je smatrao da je odgoj orijentacija (priča o spilji: duši treba vodstvo, netko
tko je spoznao istinu da druge vodi van)
- Aristotel je smatrao da se treba odgojiti idealni građanin
- Rousseau je predložio model odgoja s najviše slobode, no ni on se nije riješio osobe
odgajatelja, već on i dalje indirektno utječe na dijete (promatra ga i analizira te na
temelju toga neprimjetno postavlja situacije iz kojih dijete uči)
- pr. medicinska sestra koja djetetu vadi krv: može ga prevariti („pogledaj
tamo“) ili mu može lagati („ma to ti je samo kao ubod komarca“), a može
mu samo i reći: „iz koje ruke želiš da ti izvadim krv – lijeve ili desne?“ 
time djetetu daje osjećaj kontrole
- škola Summerhill – bazira se na Nietzscheu i Rousseauu
- osnivač Neill kaže da bi autoritet ugasio znatiželju u djeci

- pozitivna strana autoriteta je dokidanje samovolje

- društvena regulacija:
- teoretičari društvenog ugovora (npr. Rousseau) kažu da se mi odričemo
totalne slobode kako bismo mogli živjeti u društvu jer nam ono nudi
sigurnost, zaštitu, povjerenje u sustav, iako su nam neke druge slobode
smanjene
- negativni efekti autoriteta: manipulacija
- može biti i suptilnija
- pr. vječni maloljetnici: toliko su bili zaštićeni da kao odrasli ljudi nisu
odgovorni za sebe, iako su u stanju dobiti posao i sl.
- negativni autoritet sebi dopušta više nego što dopušta onom drugom: „radi kako ti
ja kažem, a ne kako vidiš da ja radim“  implicira da smijem više od tebe
- ako se dijete ponaša agresivno, reći ćemo da ima problem, no ako se roditelj
ponaša agresivno prema djetetu kažemo da je to nekad u redu jer se radi o
odgojnoj metodi
- pr. iz OŠ: dječak ima loše ocjene, no kako svi nastavnici misle da on može
bolje, ustanovljeno je da se radi o tome da on ne zna učiti – roditelji su u
dogovoru sa školom zamoljeni da pomognu djetetu da bi se on naučio
fokusirati (npr. moraju mu kod kuće omogućiti vrijeme i mjesto na kojem će
učiti i sl.) – roditelji se slažu, mama kaže može, sve pet – no kroz par
tjedana još uvijek nema pomaka
- dolazi i tata u školu, nakon čega se sve značajno poboljšava, dječak ispravlja
loše ocjene i ostaje na visokoj razini znanja – tatina tajna je u tome da uči s
dječakom, i pri ispitivanju gradiva mu za svaki krivi odgovor daje šamar
- no rezultati su tu: i mama i tata i nastavnici i dječak su sretni i zadovoljni
- je li to vrijedno toga?  ne, nije, čak i ako je to jedini način da dijete
nauči, dobre ocjene nisu vrijedne šamara: jer čak i ako su sad svi
24
 zadovoljno, moguće je da će ostati druge, dublje i trajnije psihološke
posljedice

- 4 su odgojna stila, a promatraju se kroz dva parametra: roditeljsku kontrolu i

roditeljsku toplinu
- 1) autoritaran – naglasak je na kontroli
- prisutno kažnjavanje jer ima puno pravila (koje dijete ne razumije
nužno)
- očekivanja su visoka
-  dijete će postati povučeno, ćudljivo, niskog samopoštovanja
- 2) autoritativan – kontrola i toplina u balansu
- toplina i nadzor u ravnoteži: postoje granice dopuštenog, ali se
iskazuje i pažnja i razumijevanje
- razvija se dječja znatiželja
- roditelji pitaju dijete za njegovo mišljenje i objašnjavaju svoje odluke
-  dijete je komunikativno, empatično, energično
- 3) permisivan – puno topline, malo kontrole; popustljivost
- nema strukture u postavljanju granica, iako dijete jest voljeno
-  dijete nema osjećaj odgovornosti, slabo kontrolira impulzivnost,
socijalno je neosjetljivo na potrebe drugih
- 4) ravnodušan – nema niti kontrole niti topline
-  dijete je neodgovorno, nezainteresirano, zaokupljeno je samim
sobom

- postoji potreba za redefiniranjem autoriteta nastavnika: kritiziramo tradicionalni

odnos čistog autoriteta nastavnika prema pasivnom učeniku
- sve češći permisivni stil
- dovodi do neobičnih situacija: sedmogodišnjak se na cesti dere na mamu
„kurvo, kurvo!“
- bili su u dućanu, on je zaželio da mu ona nešto kupi što ona nije učinila,
napravio je scenu u dućanu i nastavio sve do doma
- mama je samohrana majka i misli da ako ga ikad disciplinira ili kazni da će
on „nazvati plavi telefon, oni će pozvati socijalnu službu i onda će joj uzeti
dijete“ – njena logika je da će ostati bez sina ako mu ne dozvoli da se na
cesti za njom dere kurvo
-  mami pod hitno treba pomoć (obrazovanje!)

- model skrivenog autoriteta

- skriveni kurikulum
- kurikulum je sveukupnost nastavnih ciljeva (uključuje i nastavni plan i
program); skriveni kurikulum je onaj neplanirani: na njega ne mogu
nastavnici utjecati sami, ali bi ga trebali nastojati biti svjesni
- pr. 1. – slanje dvostrukih poruka: učiteljica u 2.razredu OŠ na SRZ
govori o temi tolerancije: pred razred prozove Kineskinju, dječaka koji
25
 ne ide na vjeronauk, dječaka sa slušnim aparatićem i usvojenog
dječaka – i kaže razredu „pa svi su oni isti kao i mi, mi smo svi
prijatelji bla bla“
-  mi to sada vidimo na jedan način, no pitanje je kako bismo to bili
doživjeli kao djeca
- kolega predlaže dopunu satu: da se nakon što se prvih par izredalo,
proziva po drugim kriterijima (tko ima 2 iz matematike, kome roditelji
nisu Hrvati itd.) dok se stvarno ne ustanovi da smo svi isti
- kolegica kaže da će i prije nego što im je društvo moglo prenjeti krivu
poruku djeca sama naći način da isključe drugu djecu („jer
jednostavno nekad znaju biti zla“)
- pr. skrivenog kurikuluma br.2.: u udžbenicima povijesti ima više slika
konja nego žena – i to šalje neku poruku, iako nije očito

- Milgramov eksperiment: istraživanje o podložnosti autoritetu

- nagnalo ga je suđenje nacističkim zločincima poslije WW2 koji su rekli da su
samo izvršavali zapovijedi
- ovaj eksperiment se sada uz etičkih razloga više ne smije izvoditi
- ispitanici su stavljeni u situaciju gdje su mislili da nepoznatim osobama
zadaju strujne udare – promatralo se koliko će daleko ići pod utjecajem
istraživača (koji je imao funkciju autoriteta nad njima)
- strujni udari bili su od 15 do 450V: svim ispitanicima dan je strujni
udar od 15V da osjete koliko je to (praktički se ni ne osjeća)
- rezultati su zabrinjavajući: svi ispitanici su išli do 300V (intenzivni šok) a 60%
ih je išlo do kraja
- eksperiment je proveden u različitim varijantama:
- ispitanik ne vidi, ali čuje glumca (ovaj prvo jauče, pa viče, pa moli da
stane, pa preklinje da prestane)
- ako istraživač (autoritet) nosi bijelu kutu ili je navodno s poznatog
sveučilišta, ako ih dođe više  veći broj ispitanika je poslušno
- trebalo bi imati na umu sve te faktore koji mogu utjecati na nas
- te kao nastavnici, paziti na mogućnost da zloupotrijebimo svoj autoritet: reflektirati
o tome, učiti
- kad novinari pitaju nekoga tko je spasio utapajućeg iz hladne rijeke zašto je
to napravio, svi uvijek kažu „pa svatko bi to napravio!“  ali ne bi
- također: biste li davali nepoznatoj osobi strujne udare dok se ne osvijesti: svi
kažu ne bi

- pedagoški autoritet – nužno asimetričan

- prividni paradoks: ne tražimo poslušnost, nego pažnju da bi se naše riječi mogle
preispitati

26
23.1. 2017. zadnje predavanje

NIETZSCHE

- knjiga Schopenhauer kao odgajatelj15: N. Š.a uzima kao odgojni ideal, uzor
- N. i Š. živjeli u otprilike isto vrijeme, no nisu se nikada uživo sreli
- osamljenost – jedna od karakteristika koju N. pripisuje istinskom odgajatelju: on
posjeduje određene vrline koje su masi neprihvatljive – masa ga odbacuje i osuđuje
- to je zapravo i bila Š.ova sudbina16
- Nietzscheov koncept genija: nerazdvojiv od koncepta idealnog odgajatelja
- i N. i Š. za sebe su mislili da su geniji
- no N. kad govori o geniju ne cilja na intelektualnu nadmoć, već govori o
osobi koja se stalno usavršava, razvija
- slično i Rousseau; razlika R. vs. N.: Emil se treba razvijati kao zasebna
jedinka i živjeti u vlastitom svijetu, na marginama društva, pa će
provesti revoluciju s ruba  kod Nietzschea genije je onaj koji daje
društvu razvijajući svoje potencijale
- genij je onaj koji kod svog učenika može razviti genijalnost  N. misli da svi
možemo postati genijalni => no za to je presudan odgajatelj
- „genije je onaj koji čini iskorake“ – ali oni moraju biti na korist cijelom
ljudskom rodu
- Nietzsche Schopenhauera vidi kao onog odgajatelja koji mu je pomogao da
razvije svoju genijalnost
- ideja da masa odbacuje genija nije nova: Platon, špilja
- jedna od posljedica prosvijećenosti je usamljenost  no idealan odgajatelj ustraje:
postojanost i ustrajanje u idealima su bitne karakteristike idealnog odgajatelja

- u 2. dijelu N. proširuje priču: kaže da nama kao zasebnim jedinkama odgovaraju

različiti odgajatelji
- osim Š. ističe još dvojicu: Goethe i Rousseau – i oni nam svojim životom
mogu biti odgojni uzori; imaju različiti temperament i ponašanje, ali dovode
do istih odgojnih ciljeva

- u 5. poglavlju N. se vraća na pitanje što je zapravo cilj odgoja

- jedan od ciljeva odgoja je da se ljudsko biće mora izvesti od životinjstva
- N. misli da mnogi ljudi ostanu na razini životinjstva – ne u smislu da smo
samo na razini instinkta, već u smislu da se životinje ne usavršavaju
- do toga može doći na dva načina:
- a) odlukom ljudi samih – mi biramo biti dio životinjstva, pripadnicima
mase
- b) ako nema autentičnog odgajatelja

15
no predznanje o Schopenhaueru nije nužno da bi se razumjelo Nietzschea
16
Š. je bio vrlo talentiran, ali i tvrdoglav: inzistirao je da drži predavanja u isto vrijeme kad i Hegel, ali kad mu nitko nije
dolazio na predavanja, umjesto da promijeni termin, dao je otkaz
27
 - N. kaže da mi ne iskorištavamo svoje potencijale: životinje ne mogu same
napredovati kao individue, ali ljudi mogu – ako nisu, ili su sami tako odlučili
ili odgoj nije bio odgovarajuć
- zašto to ljudi biraju?  jer smo lijeni, ne da nam se: naporno je biti bolji, biti
drugačiji – isti razlozi zašto društvo odbacuje genije – lakše je biti pripadnik
mase, biti konformist
- oni koji su postali genijima su ne-više-životinje, već istinski ljudi – nije da
samo postoje kao pripadnici mase nego zbilja žive
- 3 su skupine takvih genijalnih ljudi – svi su izašli iz životinjstva, razvili se do
neke autentičnosti, te su sposobni utjecati na druge tj. biti odgajatelji
- 1) filozofi – razumiju svijet na drugačiji način – misle drugačije
- 2) umjetnici – kreativni su – stvaraju drugačije
- 3) sveci – posvećuju se djelovanju – djeluju drugačije

- koji je zadatak čovječanstva?  svatko od nas može biti genije

- bilo bi logično da društvo samo po sebi potiče genijalnost kod pojedinaca
- ovom konceptu je sličan koncept Übermenscha – čovjek kojem je društvo
pomoglo da se razvije do kraja
- no kako društvo zna da je netko genijalan? – zato što takva osoba doprinosi kulturi
- kroz kulturu napreduje čitav ljudski rod
- u 6. poglavlju N. dakle govori o kulturi:
- analizira tj. kritizira kulturu – brine ga što se kultura često zlorabi, što ju pojedinci
zlorabe  problem u zloporabi je što ostavljamo dojam da pomažemo razvoj
genija, a zapravo sprečavamo
- to se događa s 4 strane:
- 1) sebičnost poduzetnika, tj. poduzetništvo samo
- N. otvoreno kritizira tezu da što više obrazovanih ljudi imamo, to će
naše gospodarstvo više napredovati
- no to je zloporaba: takvo obrazovanje nam daje znanja koja su
usmjerena samo jednom cilju
- ako je obrazovanje organizirano isključivo s ciljem stjecanja novca,
radi se o zloporabi obrazovanja, a pogotovo kulture
- 2) sebičnost države
- država želi širiti svoj utjecaj i kulturu izvan svojih granica: država
ulaže u kulturu zbog natjecanja s drugim državama
- tako zlorabi kulturu jer ju utilizira
- 3) varka lijepe forme
- kad se pojavi grozan sadržaj, prezentira ga se u lijepoj formi
- tu N. misli na pitanja morala: kad se neodgovarajuće prakse umotaju
u ćudorednu nužnost
- također i u obrazovanju prisutno: bezvezne ali shiny stvari se
prezentiraju kao važne
- 4) sebičnost znanosti
- najviše u području obrazovanja
28
 - kad oni koji bi trebali u nastavi participirati kao nastavnici i naučnici
ne rade svoj posao i sluge su državi i/ili poduzetništvu
- time iznevjeruju svoje odgajanike, ne potiču ih da postanu
geniji
- čine to tako da ne potiču sumnju, aktivan angažman odgajanika i ne
prezentiraju cijelu istinu
- najgore je kad to rade nastavnici filozofije: imaju najveće šanse za
uspjeh (stvoriti genija), pa će i najviše podbaciti

- Nietzsche se često spominje u programima alternativnih škola, npr. Summerhill

29