UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK ZA GEOGRAFIJU
SMJER: TURIZAM I ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

SEVDALINKA

(Seminarski rad iz predmeta Kulturološki aspekt stanovništva)

Studentica: Profesorica:

Ajla Đulić prof.dr. Alma Pobrić

Sarajevo, maj 2018

SADRŽAJ:

1. POJAM I NASTANAK SEVDALINKE.....................................................................................4

2. SEVDALINKA U BOSNI I HERCEGOVINI............................................................................6

3. SAZ – BOŠNJAČKI NACIONALNI INSTRUMENT...............................................................8

4. DOAJENI SEVDALINKE U BOSNI I HERCEGOVINI...........................................................9

4.1. SAFET ISOVIĆ..................................................................................................................10

5. SEVDALINKA U MODERNO DOBA....................................................................................13

ZAKLJUČAK................................................................................................................................14

LITERATURA I WEB IZVORI...................................................................................................15

2
UVOD

Tema ovog seminarskog rada je Sevdalinka kao kulturna baština u Bosni i Hercegovinu. U radu
je kroz nekoliko poglavlja prikazano najbitnije o ovoj pjesmi, a to je njeno mjesto kroz historiju,
pojam sevdisanja, bošnjački nacionalni instrument – saz, te doajeni sevdalinke u Bosni i
Heregovini. Prilikom pisanja rada korištene su metode analize i sinteze, te deskripcije.

Sevdalinka je bosanska, lirska, ljubavna, gradska i seoska pjesma. Riječ sevdalinka je nastala od
turske riječi ''sevdah'' koja znači ljubavnu čežnju i ljubavni zanos. U sevdahu je orijentalna
duhovnost, čija je osnovna karakteristika – naglašeni senzualizam, došla do punog izraza.1

Sevdalinka je ustvari nešto posebno i specifično, posebno na ovim prostorima gdje je faktički i
nastala. Sevdalinka je puno više od obične, stare pjesme. Sevdalinka je ustvari tradicija, običaj
naroda, način života.

Prema riječima muzikologinje Amre Toske "Sevdalinka je gradska ljubavna pjesma što zbori o
univerzalnim osjećanjima ljudskog bića, koje će, dok je na ovom svijetu, voljeti, željeti, tugovati
i patiti. Svi se međusobno možemo, ako hoćemo, razumjeti na ovom univerzalnom nivou, a
sevdalinka je vrsta melopoetskog jezika koji nam to razumijevanje može olakšati. Zato je ova
pjesma bitna, ne samo za Bosnu u Hercegovinu, u kojoj svi, bez obzira na religijsku pripadnost,
poznaju i baštine sevdalinku, već i za neki drugi ljudski svijet, jer sevdalinka u razgovoru sa
svakim čovjekom govori o svakom čovjeku"

Ona smatra kako će sevdalinka uvijek i samo predstavljati samu sebe, jer je dio blaga
sveukupnog ljudskog naslijeđa. Ipak, njen autentični izvor je u Bosni i Hercegovini i iz tog je
razloga veoma važno, smatra Toska, njegovati ovako vrijednu tradicijsku formu, te joj omogućiti
da nastavi svoj život i kroz izvjesne transformacije koje nastaju kao rezultat individualnog
promišljanja i osjećanja jednog tradicijskog izraza.2

1
Preuzeto sa: http://inatkuca.ba/bs/page.php?id=7, pristupljeno 30.03.2018.
2
Preuzeto sa: http://www.klix.ba/magazin/muzika/univerzalni-osjecaji-ceznje-tuge-ljubavi-i-jada-sevdalinka-zivi-i-
dan-danas/141222013, pristupljeno 30.03.2018.

3
1. POJAM I NASTANAK SEVDALINKE

Sevdalinka je jedan od najreprezentativnijih žanrova bosanskohercegovačke i bošnjačke usmene

književnosti uopšte. Kao muzičko-poetski oblik javlja se na tlu Bosne i Hercegovine nakon
dolaska Osmanlija i pod utjecajem kulturnih tekovina Islama. Gradovi, uređeni po principima
orijentalne urbanizacije, bili su jedini moguć socijalni milje za razvoj ovoga oblika. Ako
sevdalinku moramo sociološko-historijski odrediti, onda ona spada u visoko urbanu,
patrijarhalnu sredinu Bosne i Hercegovine.

Sevdalinka, jedan od najreprezentativnijih žanrova naše usmene književnosti i naše narodne

umjetnosti općenito mogla je nastati kada su istočnjački oblici življenja bili potpunije shvaćeni u
onom dijelu stanovništva Bosne koje je primilo Islam, kada su se oblikovale specifične gradske
sredine sa svim potrebnim institucijama, kada su se potpuno izgradile gradske četvrti-mahale, u
kojima su kuće, prema mogućnostima domaćina, imale posebne prostore: ograđenu avliju sa
kapidžikom, bašču sa čardakom, ašik-pendžer i drugo, dakle kada se život počeo odvijati u onom
ambijentu koji čini dobro poznata zbivanja u sevdalinci. To se moglo zbiti pedesetak godina
nakon pada Bosne pod osmansku vlast, tj. početkom 16. stoljeća, a kako se u načinu života nije
ništa mijenjalo sve do okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, može se smatrati da zlatno
doba života sevdalinke traje do ovoga datuma. Sevdalinka se tada još uvijek ne gasi, ali se
narušava cjelovitost životne podloge iz koje se ova pjesma rađala, jer prodorom zapadnjačke
kulture življenja počinju isčezavati neki od oblika života iz kojih je ona nicala, pa se gube
okolnosti u kojima se mogla nesmetano, dalje razvijati.3

U prvom redu, sevdalinka je nastala pod utjecajem mekama, kojeg su na tlo Bosne i Hercegovine
donijeli Turci. Mekam je u Bosni i Hercegovini doživio određene transformacije, suženiji je od
turskog, naročito od arapskog. Danas postoji autentičan bosanski mekam na kojem se bazira kako
sevdalinka, kao svjetovna forma, tako i islamska sakralna muzika, uključujući i ezan. U melodiji
sevdalinke prepoznaju se utjecaji španskog romansijera kojeg su u Bosnu donijeli Sefardi, te
elementi melodike i poetike slavenskih naroda, pogotovo sa područja Panonije. O nastanku
sevdalinke ima više teorija. Tako npr. Njemački slavist Gesseman tvrdi da je ona proizišla iz
višeg sloja bh. feudalstva. Drugi tvrde da je to pjesma sirotinje, naroda, "raje", koja je kroz radost
3
Maglajlić, M., 1983: Od zbilje do pjesme, ''Glas'', Banja Luka

4
i veselje, kroz muku i patnju, davala oduška svojim osjećanjima. Treći opet kažu da je sevdalinka
prvenstveno ženska pjesma, da su je spjevale patrijahalno vaspitane djevojke sjedeći iza
mušebaka, vezući na đerđefu na kome je svaka iglica pojačavala čežnju za dragim koji je
putovao carskim drumovima, trgovao ili ratovao dok su one čekale, sanjale, maštale i svoju
čeznju pretvarale u pjesmu. U svakoj ovoj teoriji ima nešto istine jer je nemoguće da svo
stvaranje u narodnoj tradiciji potiče od jednog društvenog sloja pa bio on viši ili niži. Ovakva
pjesma mogla je da nastane kako na begovskim čardacima tako i u sirotinjskim kućama jer su svi
živjeli u istom krugu među istim prirodnim kulisama.4

Kroz historiju Bosne i Hercegovine su prodefilovali mnogi pjevači i pjevačice sevdah-pjesme.

Ova tradicija u našem narodu je oduvijek imala posebno mjesto i značaj. Hamza Dizdar je
svojevremeno napisao da naš narod voli svoju pjesmu i svoje pjevače. ''...Često se, i u najstarijim
vremenima, više cijenio dobar pjevač sevdalinki od dobra junaka! Pa i od dobra jahača, učena
čovjeka, pa čak i od kadije ili kakvog drugog alima...'' 5

2. SEVDALINKA U BOSNI I HERCEGOVINI

4
Preuzeto sa: http://www.bosnjaci.rs/tekst/9/bosnjacka-narodna-pjesma-sevdalinka.html, pristupljeno 30.03.2018.
5
Gunić, V., 1997: Sevdalinke o gradovima, NITP ''BOŠNJAK'', Bihać, str. 9

5
O našoj sevdalinci pisali su mnogi književnici i teoretičari književnosti, etnomuzikolozi i
sakupljači narodnog blaga. Hamza Humo je rekao: ''...Koliko ima duševne mehkote i ljepote u toj
sevdalinci! Ne gledajte samo spoljašnost. Ima tu prikrivene nježnosti i obzira, ima tu još i
rumenog stida na obrazima. Ima tu još poštivanja i prefinjene skromnosti, ima tu još ponosa koji
plane kao vatra. Ima tu još širokoh srca za dobro i oduševljenja za ljepotu prirode. Naposljetku,
ima tu i jedan krhko-obazriv i bratski nježan ton u međusobnom ophođenju kakav se rijetko
susreće na drugoj strani...'' 6

Govoreći, pak, o poetskom karakteru sevdalinke, profesor Muhsin Rizvić je izrekao ove riječi:
''Po svom poetskom karakteru sevdalinke imaju u sebi ponešto od bitnosti balade, njenu
zamračenu tragiku bolnog osjećanja koje je ostavio neki povod ili događaj. Razlika je u tome što
sevdalinka nema radnje u njenom izrazitom razvoju i dinamičnom toku, nego samo u podsvijesti
događaj – zgodu, u njegovoj punoj sažetosti i prostranosti, više kao povod i rezime, iz koga se
izvija ono bitno – ljubavni uzdah kao sudbonosni lirsko-erotički ishod. Ili ona pokazuje samo
preživljavanje događanog ishoda, bitnog fragmenta događaja, onog koji nosi pun emocionalni,
lirski potencijal i rezultira vapajem, jaukom čežnje i ljubavnog bola. Zato je sevdalinka, ustvari,
lirski monolog žene...'' 7

Kako vrijeme prolazi sevdalinka polako pada u zaborav, no tu su nove generacije koje moraju da
se potrude da ne dozvole to, jer sevdalinka je jedno od obilježja našeg naroda.

Sazlijska pjesma je nastala mnogo ranije u ruralnim sredinama, kao jedan od izričaja sevdaha.
Sasvim sigurno je da je ona preteča sevdalinki koju poznajemo u ovoj muzičkoj formi u kojoj
danas pjevamo, gajimo i čuvamo. Sevdah je usko vezan sa doživljajima, uživanjem, pored
ostalog i za kucanje saza, šargije, tambure i drugih starih instrumenata. Znači, sevdalnika je
nadogradnja sazlijske muzike, pa je zbog tog lijepa i neponovljiva.

U Bosni i Hercegovini, bosanska sevdalinka je nastajala i pjevana, uglavnom, uz saz. Drugih

muzičkih instrumenata, izuzev harmonike (a i to rijetko), nije bilo. Instrumenti, kao što su
violina, klavir, klarinet, tambura, javili su se, u narodnoj muzici, u periodu poslije Prvog
svjetskog rata.

6
Gunić, V., 1997: Sevdalinke o gradovima, NITP ''BOŠNJAK'', Bihać, str. 8
7
Gunić, V., 1997: Sevdalinke o gradovima, NITP ''BOŠNJAK'', Bihać, str. 8-9

6
Mahale, koje su bile karakteristične po svojim sokacima, baštama i šadrvanima, bile su mjesto
okupljanja mladih, koji su se upoznavali i zaljubljivali, odlazeći sa ibricima i đugumima na vodu.
U predvečerje, mladići bi dolazili pod prozore svojih djevojaka i ašikovali. Običaj je bio da
djevojka sjedi uz prozor i sa svojim momkom ašikuje do kasno u noć.

Ovakvi običaji sevdisanja i pjevanja nisu karakteristični samo za Sarajevo, nego i za druge
gradove i krajeve poput Banja Luke, Mostara i sl. Naravno da je pjesma ''Otkako je Banja Luka
postala'' nastala u Banjoj Luci, a ''Oj, Mostaru, širok li si'' u Mostaru.

Koliko god sevdalinka bila rado slušana u Bosni i Hercegovini, tako je rado slušana i u
Sandžaku. Tamo su nastale brojne sevdalinke, pogotovo kod muslimana Bošnjaka, koji su
oduvijek naseljavali ovaj kraj.

Mnogo je pjevača iz ovog kraja koji su pomogli u očuvanju naše tradicionalne pjesme. Ističu se
Hamdija Šahinpašić i Zehbo Pekušić, koje su mnoge pjesme ovog kraja pisali i sačuvali od
zaborava. Obojica su ostavili desetine snimaka na Radio Beogradu. U nešto mlađoj generaciji
pjevača iz Sandžaka, izdvajaju se Hamid Ragipović Besko, Ćazim Čolaković, Rizo Hamidović,
Reuf Peković i još neki.

Sevdah nikad nije podrazumijevao samo ljubav između žene i muškarca, ljubav je i planina,
rijeka, livada, cvijeće itd., sevdalinka s ljubavlju pjeva o svemu lijepom što nas okružuje. Ako
govorimo o sevdahu i njegovom nastanku, onda moramo sagledati cjelinu, a i segmente, u
kontekstu odnosa svakog čovjeka ponaosob. Sevdah je kolektivan i individualan. Mnogi
smatraju da su sevdah i sevdalinka isključivo uživanje u pjesmi, njenoj muzici ili stihovima, ali
je to shvatanje pogrešno. Sastavni dio sevdaha i sevdisanja je igra, kolo, jer naš čovjek, koliko
god ima potrebu da pjeva, toliko voli i da igra. U našim krajevima igranje kola je karakteristično
i veoma rasprostranjeno. Tako da su kulturno-umjetnička društva, koja su osnivana prije 50, 60 i
više godina, gajila igre isto onoliko koliko i pjesme. To zajedno čini jednu cijelinu, pa kažemo da
je to folklor. Priliko igranja kola, kao pratnja javljaju se razni muzički instrumenti, kao i u
pjesmama. Tako se kolo igra uz harmoniku, frulu, šargiju, tamburu, violinu i saz.

Uloga kulturno-umjetničkih duštava u prezentiranje folklora je veoma važna, a društva su

osnivana u svim krajevima, kako ruralnim, tako i u gradskim.

7
 Fotografija 1 Bosasnka igra folklora

Izvor: https://i0.wp.com/prijedor24.com/wp-content/uploads/2018/03/folklor-e1499470189480.jpg?
fit=801%2C407

Ljubitelju sevdaha je najteži zadatak da izdvoji neke sevdalinke ispred nekih drugih. Kroz
desetljeća napisane su i otpjevane na desetine, pa i stotine legendarnih pjesama u izvedbama
mnogih različitih pjevača. Ali ako već moraju da se izdvoje neke sevdalinke ispred drugih, onda
bi to bile one koje su među narodom najslušanije ili najpopularnije, a takve su: ''Kiša bi pala'',
''Zvijezda tjera mjeseca'', ''Bosno moja divna mila'', ''Grana od bora'', ''Bosno moja poharana'',
''Šehidski rastanak'', ''Moj dilbere'', ''Snijeg pade na behar na voće'', ''Sjetuje me majka'', ''Kad ja
pođoh na Bentbašu'', ''Crven fesić'', ''Pokraj puta rodila jabuka'', ''Tebi majko misli lete'', ''Ah
meraka'', ''Djevojka sokolu zulum učinila'' i tako dalje, i tako dalje...

Navedene pjesme su ponajviše izdvojene jer se najčešće izvode na festivalima ili takmičenjima,
no ako bi gledali samu kvalitetu pjesama onda bi bilo zaista nemoguće izdvojiti nekoliko
sevdalinki, jer su samo Safet Isović i Zaim Imamović, kao vjerovatno dva najveća izvođača,
snimili na stotine sevdalinki.

8
3. SAZ – BOŠNJAČKI NACIONALNI INSTRUMENT

Saz je riječ perzijskog porijekla i u prijevodu znači trska – šum trske, čemu njegov ton najviše
sliči.

Saz je u naše krajeve dospio za vrijeme osmanske uprave. Do novijeg doba i prodora novih
insrumenata bio ja najzastupljeniji u pratnji bosanske narodne pjesme i folklornih igara, kao i u
instrumentalnoj muzici Bošnjaka, zbog čega se smatra bošnjačkim nacionalnim instrumentom.
To je melodijski instrument, korišten pretežno samostalno, bez podrške i sudjelovanja drugih
instrumenata u pratnji pjesama ili intrumentalnim izvedbama. Najčešći oblik primjene je pratnja
vlastitog pjevanja, a rjeđe praćenje drugog pjevača.

Kako se nije koristio u kombinaciji s drugim instrumentima, njegova upotreba je ostala u

prvobitnim okvirima. Iz tog razloga, nije bio predmet analize, upotrebe i izučavanja obrazovanih
muzičara te je zbog toga, i niza drugih razloga, postepeno potiskivan iz upotrebe. Međutim,
mogućnosti mu prevazilaze područje njegove dosadašnje primjene.

Sevdalinka je kao tvorevina ''narodne duše'' jedino originalna i kompletna uz saz, koji, opet, u
rukama samo dobrog sazlije pokazuje svoju dušu. Samo u sevdalinci praćenoj sazon opet će
behar biti behar, šadrvan će biti šadrvan, akam, zora, cvijeće, sevdah od kojeg ''goreg jada
nema'', sve će biti nepatvoreno, dobit će svoju dimenziju i boju, boju koju ima u prirodi i životu.
Samo će tako sevdalinka ostati ono što jeste, bez opterećenja i balasta modernističke šminke. 8

Uz saz jedan od prepoznatljivih instrumenata je harmonika, za omladinu vjerovatno i obilježje

narodne muzike i sevdalinke. Najpoznatiji predstavnik harmonike u BiH po mnogima je Ismet
Alajbegović Šerbo. Kao jedan od neprevaziđenih poznavalaca sevdalinke, Alajbegović je učinio
mnogo na harmonizaciji te pjesme. Izgradio je poseban stil na harmonici, bez virtuoznih pasaža i
vrtoglavih kola koja su kasnije proslavile harmonikaše kao što su Jovica Petković i drugi. Šerbin
stil bio je mnogo primereniji sevdalinci, onakvoj kako su je pjevali stariji pevači - poravno, bez
napora, uvijek oslanjajući se na melodiju pjesme kao na osnovu improvizacije. Moglo bi se čak
8
Trako, Š., 2003:Saz u Bosni – prošireno izdanje, Fondacija Omera Pobrića,Visoko, str. 5-7

9
reći da je Šerbino sviranje (ako izuzmemo harmonijsku potku koju daje harmonika) od svih
harmonikaša ponajbliže pratnji sevdalinke. Šerbina harmonika nije ona bučna mešina zbog koje
bi pjevač morao vrištati. Takvo sviranje harmonike pre Šerbe naprosto nije zabilleženo.9

4. DOAJENI SEVDALINKE U BOSNI I HERCEGOVINI

Kakvi su samo glasovi i pjevači pjevali sevdalinke, zasigurno je teško da se neko sam izdvoji,
iako se kraljem sevdalinke smatra možda ipak i najveći od svih njih, veliki Safet Isović. Uz
legendu sevdaha, tu je još mnogo doajena ove muzike u Bosni i Hercegovini, iako polako
ostajemo bez naših dragulja koji su nas napustili, poput Mehe Puzića, Zaima Imamovića, Nada
Mamula, Himzo Polovina, Zehra Deović, Zekerijah Đezić, Silvana Armenulić i sl.

Naravno, tu su pjevači iz starijeg doba koji su živi i održavaju sevdalinku, poput Hanke Paldum,
Bebe Selimović, Nedžada Salkovića, Seje Pitića i sl.

Tu su opet pjevači koji tek dolaze, odnosno koji će poraditi na tome da sevdalinka živi i dalje,
bar još nekoliko generacija. Među najistaknutije na tom planu možemo izdvojiti Amiru
Medunjanin, Božu Vreću, Ibru Bubilna, Azru Husarkić, Almu Subašić itd.

Moderniziranjem muzike automatski se modernizirala i sevdah pjesma. Pa su automatski i neke

grupe u Bosni i Hercegovini počele baviti sevdalinkama, na malo moderniji način. Svakako
najviše su se istakli Mostar Sevdah Reunion i Divanhana, sa sada već poznatim interpretacijama
poput ''Crven fesić nano'', ''Ko se ono brijegom šeće'', ili ''Čudna jada od Mostara grada'', Oči
moje kletvom bih vas kleo'' itd.

Starije generacije pomalo već obuzima nostalgija za nekadašnjim vremenom, pa i muzikom tog
vremena. Oni se svi rado prisjećaju muzike i melodija dok su slušali koncerte i programe Radio
Sarajeva ili Radio Beograda.

Svi pomenuti interpretatori i interpretatorice sevdah pjesme su bili nešto posebno, ljudi su ih
drugačije gledali, posebno naijstaknutije. Svaki čovjek je znao za Safeta , Himzu, Zaima, Bebu,
9
Preuzeto sa: http://muzikaharmonike.com/viewtopic.php?f=4&t=11, pristupljeno 30.03.2018.

10
Zehru i ostale. Prepoznatljiv zvukove i glasove ovih umjetnika je svako znao, i svi su pjevušili i
rado slušali te stihove.

Fotografija 2 Doajeni sevdaha

Izvor:
https://www.facebook.com/byTocilovac/photos/a.725983694107492.1073741827.271183382920861/1730
339460338572/?type=1&theater

4.1. SAFET ISOVIĆ

Zasigurno jedan od najvećih interpretatora sevdalinke, ako ne i najveći. Čovjek koji će zauvijek
ostati u pamćenju, zapisima i sjećanju kao pjevač koji je uvijek unosio dušu u svoju pjesmu i
davao poseban osjećaj toj pjesmi.

11
Prvi pjevač druge generacije solista bio je Safet Isović. On je, kao mlad momak, došao u
Sarajevo, te se odmah priključio u KUD ''Slobodan Princip Seljo''. Na nagovor prijatelja, otišao
je na audiciju Radio Sarajeva i bio primljen. Ako su u prvoj generaciji solista se najviše istakli
Zaim Imamović, Nada Mamula, Jozo Kristić, onda je bez ikakve dvojbe pojavom Safeta Isovića
Radio Sarajevo dobilo najveće ime narodne muzike, što je Safet vrlo brzo potvrdio svojom
nenadmašnom interpretacijom, bojom glasa i velikim darom za improvizaciju prave bosanske
sevdalinke. 10

Husein Kurtagić je rekao da je uvjeren da je Safet Isović daleko najveći pjevač bosanske pjesme
u 20. stoljeću . Isović je postao izuzetno popularan već nakon 2 ili 3 godine po dolasku na Radio
Sarajevo. Njegova popularnost je tako brzo rasla da je već šezdesetih godina bio najpopularniji i
najcjenjeniji pjevač u bivšoj Jugoslaviji. Safet Isović je čak potpuno zasjenio najveće
interpretatore u Srbiji poput Cuneta Gojkovića ili Tozovca.

Safet je puno brže napredovao na estradi i bio popularniji od drugih pjevača i osvajao je publiku
u Jugoslaviji brže nego iko. Podatak da je bio popularniji u Srbiji nego u BiH zvuči frapantno, ali
je to istina, a i on sam je volio više pjevati tamo nego ovdje. To je bilo tako vjerovatno jer je
Srbija bila znatno veće tržište, a bosanska sevdalinka izuzetno popularna. Redovan gost je bio u
Domu sindikata u Beogradu i svaki put je uspio da napuni dvoranu dupke punu. Zanimljiv detalj
iz njegovog života se desio upravo u toj dvorani gdje je pjevao pred oko 2000 ljudi. U jednom
momentu dok je prolazio između ljudi u publici mikrofon mu se ugasio, međutim on je pustio
svoj glas, te bez ikakvog ozvučenja otpjevao pjesmu, i svi su ga čuli. Druga anegdota i jako
zanimljiv detalj se desio 17. aprila 1972. u Makedoniji. Poznata je činjenica da se niko nije smio
usuditi pjevati nakon Safeta na koncertima ili gostovanjima. Zbog njegove popularnosti i
kvaliteta sve bi zasjenio i niko se više ne bi zanimao za ostatak poslije. Stoga su njega uvijek
postavljali zadnjeg da pjeva, kao ''šlag na tortu'' reklo bi se. Međutim na prestižnom festivalu u
Skoplju te 1972-ge godine, on i Husein Kurtagić su predstavljali Bosnu (Srbija – Lepa Lukić,
Cune, Tozovac; Hrvatska – Vera Svoboda...). Prema scenariju Safet je trebao pjevati negdje u
sredini programa. Program se uživo prenosio, veoma popularan festival. Međutim, problem je
nastao kad je Safet izašao na scenu. Zapjevao je pjesmu ''Sjetuje me majka'' i bacio publiku u
delirij. Dodao je još i ''Mujo kuje'' a publika je bila u nekakvoj čudnoj pometnji, pregršt emocija,

10
Kurtagić, H., ''Muzika mog vremena'', MEDIAPRESS, Sarajevo, 2008., str. 32

12
mnogo ovacija. Nisu mu dali da ode sa scene. Klanjao se i odlazio u garderobu 17 puta! Festival
je prestao sa emitovanjem te noći, jer su ljudi htjeli samo Safeta Isovića, nikog drugog. 11

U nekim intervjuima Safet je govorio da je naučio pjevati od Joze Penave. Naravno to nije baš
tačno jer Saju niko ništa nije trebao ući, njegov talenat se nalazio od samog rođenja u njemu. I
sam Jozo je rekao: ''Kada dođe na korepetciju, meni se ruke slede, srce zastane, a u moje uši
ulazi glas najljepšeg slavuja.'' Baš tako je pričao Jozo Penava. Sav raskoš je pokazao u pjesmi
''Đul zulejha''. Tu pjesmu su za arhiv Radio Sarajeva snimili ponajprije Husein Kurtagić i Zaim
Imamović, onako kako je zapisano da se treba pjevati u knjizi Vlade Miloševića. Međutim Sajo
je nju otpjevao na svoj način, i to kao što nikad niko nije. Pokazao je svu raskoš glasa i
nevjerovatan osjećaj. I dan danas njegova izvedba ''Đul Zulejhe'' ne može nikog ostaviti
ravnodušnim.

1992. godine je teško ranjen u ratu te ga sin Benjamin odvodi u Njemačku naliječenje ostatak
rata. Poslije se vratio u Bosnu i bio direktor fondacije ''Bosanski sevdah''.

Nezaboravni stihovi pjesama poput ''U šeheru kraj bistra Vrbasa'', ''Moj zumbule'', ''Jablani se
povijaju'', ''Kad sretneš Hanku'' pripadaju samo njemu, uz niz drugih pjesama poput ''Aj kakve
Ajka crne oči ima'', ''Đul zulejha'', neizostavnu ''Baladu o Morićima'', ''Da zna zora'', ''Sjetuje me
majka'' itd

Popularni Sajo je rođen 20.10.1936 u Bileći, a umro 02.09.2007 u Sarajevu.12

11
Kurtagić, H., ''Muzika mog vremena'', MEDIAPRESS, Sarajevo, 2008., str. 32-33
12
Kurtagić, H., ''Muzika mog vremena'', MEDIAPRESS, Sarajevo, 2008., str. 34-35

13
5. SEVDALINKA U MODERNO DOBA

Sevdalinka kao kulturna baštine Bosne i Hercegovine je i danas koliko toliko raspostranjena
širom zemlje, ali i Evrope, ponajviše zahvaljujući uspomenama na legende sevdaha, ali i mladim
pjevačima i ljudima koji su prihvatili da održavaju ovu tradiciju ''živom''.

Na tragu Himze Polovine, Nedžada Salkovića, Zaima Imamovića, Safeta Isovića, Mehe Puzića,
Nade Mamule, Hanke Paldum, Silvane Armenulić, Ekrema Pilića, Bebe Selimovi i drugih, koji
su prije mnogo godina dali jednu novu notu tadašnjem sevdahu, danas imamo nove, mlade,
kreativne ljude koji zadržavaju melodiju i tekst, a sve ostalo mijenjaju u skladu sa duhom
vremena u kojem žive i svojim ličnim osećajem za sevdah. 13

Među najaktivnije čuvare sevdaha svakako ubrajamo Divanhanu, Mostar Sevdah Reunion,
Damira Imamovića i Božu Vreću.

Divanhana je grupa koja izvodi tradicionalnu muziku u modernom aranžmanu te predstavljanje

sevdalinke kao jedne lijepe tradicije cijelome svijetu. Ova grupa nastupa širom Evrope, pa i
svijeta, sa mnogobrojnim nastupima po Balkanu, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj, Australiji,
SAD-u... Vokalistica Divanhane je talentovana Naida Ćatić, a istakli su se obradama pjesama
''Crven fesić'', ''Emina'', ''Da sam ptica'', ''Zvjezda tjera mjeseca'' itd.

Fotografija 3 Divanhana

13
Preuzeto sa: http://www.p-portal.net/moderni-sevdah-stanje-duse-bez-roka-trajanja/, pristupljeno 27.04.2018.

14
 Izvor: https://www.divanhana.ba/biografija/

Mostar Sevdah Reunion je starija grupa od Divanhane koja je popularnost stekla modernom
obradom sevdalinke ''Čudna jada od Mostara grada'', ali i nizom drugih sevdalinki na sebi
svojstven način. Trenutni vokalista je Milutin Sretenović Sreta, a pored već navedene pjesme
poznati su i po obradama ''Moj dilbere'', ''Mujo kuje'', ''Grana od bora'', ''Vranjanka'' itd.

Damir Imamović je unuk jednog od najvećih pjevača sevdalinki ikada, Zaima Imamovića, te se
od 2004. zanima za sevdalinke i obrade pjesama svog djeda. Njegov otac, Nedžad Imamović, je
također jedan od poznatijih izvođača sevdaha, pa je i Damir htio donekle da nastavi tim stopama,
samo na malo moderniji način. Poznat je po obradama pjesama ''Da sam ptica'', ''Sarajevo'', ''Kod
tanana šadrvana'' itd.

Božo Vrećo je ekscentrični i talentovani izvođač sevdalinke na svoj način. Božo je u centru
javnosti bio ponajviše zbog privatnog života, što je u mnogome skrenulo pažnju sa njegovog
talenta i izvođenja sevdaha. Među prvim pjesmama koje je otpjevao izdvajaju se ''Kiša bi pala'',
''Jablani se povijaju'' te ''Dvije su se vode zavadile''.

15
ZAKLJUČAK

Sevdalinka kao etnomuzički fenomen je već dugo na našim prostorima, već dugo se održava i, za
nadati se, još dugo će ostati tako. Mnogo bitna i lijepa tradicija i običaj u našoj zemlji, koji nikad
ne bi trebao nestati, te kao takav sevdalinku svi smatraju kao nešto posebno, i oni koji je voli, ali
i oni koji nisu poklonik ove vrste muzike.

Jednostavno, sevdah, sevdisanje, zvuk saza i harmonike teško da će ikad biti zanemaren, iako
sevdalinka više nema status i položaj kao što je nekad imala, ali opet, nadamo se da će mlađe
generacije probuditi duh naroda koji je nekoć, u velikoj mjeri, uživao slušajući najljepše stihove
o ljubavi, životu, planinama, rijekama, gradovima, selima i sl. a sve to u izvedbama najboljih
pjevača ovih prostora.

Sigurno je da je sevdalinka jedna od rijetkih tradicija koja obuhvata svaki dio Bosne i
Hercegovine, od Bihaća to Trebinja, od Brčkog do Mostara, od Banja Luke do Sarajeva.
Nadajmo se da se ime Safeta Isovića ili Zaima Imamovića, ili pak s druge strane Nade Mamule
ili Zehre Deović neće zaboraviti, da će generacije koje dolaze prepoznati dušu i ljepotu njihovih
izvedbi.

I dalje postoje neke ustanova koje će očuvati kvalitetu i tradiciju naše zemlje, poput Kuće
Sevdaha u Sarajevu (održava Sarajevo, konkretno Stari Grad) ili Institut sevdaha (osnovan od
strane velikog Omera Pobrića) i dr.

16
LITERATURA I WEB IZVORI

1. Gunić, V., 1997: Sevdalinke o gradovima, NITP Bošnjak, Bihać

2. Kurtagić, H., 2008: Muzika mog vremena, Mediapress, Sarajevo
3. Maglajlić, M., 1983: Od zbilje do pjesme, Banja Luka
4. Trako, Š., 2003: Saz u Bosni – Prošireno izdanje, Fondacija Omera Pobrića, Visoko
5. http://muzikaharmonike.com/viewtopic.php?f=4&t=11
6. http://www.bosnjaci.rs/tekst/9/bosnjacka-narodna-pjesma-sevdalinka.html
7. http://www.klix.ba/magazin/muzika/univerzalni-osjecaji-ceznje-tuge-ljubavi-i-
jadasevdalinka-zivi-i-dan-danas/141222013
8. http://inatkuca.ba/bs/page.php?id=7
9. http://www.p-portal.net/moderni-sevdah-stanje-duse-bez-roka-trajanja/,

17