WITTGENSTEINOV ESTETIČKI

MINIMALIZAM I MAKSIMALIZAM
Kristijan Krkač

ZSEM, Vukasovićeva 1, 10000 Zagreb, kristian.krkac@gmail.com

Predavanje (strojopis): ESTLAB, Osijek, 15/03/2022

Tamo gdje drugi krenu naprijed, ja ostajem stajati na mjestu.

(Wittgenstein, CV/RP 75, MS 136 80a: 8. 1. 1948.)

Sažetak U tekstu autor izlaže Wittgensteinovo razumijevanje i iskustvo lijepoga i

estetike kao filozofije umjetnosti. Pritom se iz konteksta njegovog umjetničkog odgoja,
zatim umjetničkog iskustva, njegovih napomena o estetici i filozofiji umjetnosti i na
koncu primjene svega navedenog u njegovoj filozofiji nastoji opravdati razumijevanje
njegove filozofije umjetnosti, ali i njezine primjene u njegovoj filozofiji i unazad u
filozofiji umjetnosti, ali i u njegovim estetskim iskustvima i rezultatima.
Ključne riječi: Wittgenstein, estetika, filozofija umjetnosti, lijepo, anti-esencijalizam,
obiteljske srodnosti, oblik života.

HIPOTEZA
(H1) Wittgenstein, iako je o lijepom, estetici i filozofiji umjetnosti u svim razdobljima svoje filozofske
karijere govorio malo, sažeto i nejasno, ipak se čini kako je to područje jedno od onih u kojem postoji ne
većinski prihvaćena isprekidanost njegove misli (npr. TLP vs. PI) nego, usprkos isprekidanosti, a možda i
zbog nje, neprekinutost (ili neki oblik dosljednosti, npr. razvoja u smislu proširenja mogućeg).
 Wittgenstein je s jedne strane napisao premalo o estetici koja mu je u životu, a čini se i u filozofiji
načelno i općenito, ali i u konkretnim temama, bila vrlo važna što ću pokušati opravdati kao njegov
estetski minimalizam, a s druge je strane imao previše estetskog iskustva i previše znao o lijepom iz
prve ruke i to ću pokušati opravdati kao njegov estetski maksimalizam (za uvode u Wittgensteinovu
estetiku vidi: Osborne 1966, Eldridge 1987, Glock 1996, Johannessen 2004, Richter 2004, Budd 2008,
Hagberg 2014, Schroeder 2017). U nastavku teksta pružit ću prvo eksplikaciju H1, a zatim argumente
za H1 i pokušaj izvođenja zaključka iz argumenata.1

EKSPLIKACIJA HIPOTEZE
(EKSP1 ad H1) Za razliku od većinski prihvaćene isprekidanosti Wittgensteinove misli (npr. TLP vs. PI, tj.
slučaj/činjenica/svijet vs. oblik života, logička slika vs. pregledni prikaz, propozicija (rečenica) vs. jezična
igra, logika vs. gramatika, model vs. modeliranje itd.) u dominantnim područjima njegove filozofije,
postoje indicije u prilog najmanje dva oblika dosljednosti njegove misli; prvi je oblik razvoja (npr. po
pitanju stavova o moralu i etici od neizrecivosti do pokazivosti djelovanjem ili praksom), a drugi je oblik
varijacija na istu temu, npr. po pitanju stavova o ljepoti i estetici (za tumačenja odnosa TLP i PI vidi:
Krkač, Lukin 2021, Krkač, Điri, Soldo 2021, Điri, Lukin, Krkač 2016, Krkač 2012, Krkač, Lukin, Mladić
2012, Krkač 2011, Krkač, Lukin 2009, Krkač 2008, Krkač, Lukin 2007, Krkač 2003b, Krkač 2003a).

(EKSP2 ad H1) Kad se nastoji razumjeti Wittgensteinov stav o lijepom i estetici ili slobodnije njegova
filozofija umjetnosti, tad je neizostavno (A) razumijevanje umjetničkog utjecaja na njega tijekom odgoja i
života (vidi Skicu 1, odnos 4–3), zatim (B) utjecaja tog utjecaja na njegovo bavljenje umjetnostima (odnos
3–2), nakon toga (C) utjecaj bavljenja umjetnostima na njegove napomene o lijepom, estetici i filozofiji
umjetnosti (odnos 2–1) i na koncu (D) utjecaj tih njegovih napomena na ljepotu same filozofije (1) što se
svodi uglavnom na stil pisanja, ali i slikovnih prikaza.

1 Ovaj tekst je 21/02/2022 od strane autora provjeren sustavom PlagScan i sadrži 0% plagijata. Ilustracije su
preuzete iz dosad objavljenih radova autora. Zahvaljujem se vlasnicima prava za pravo prijenosa fotografija skulpture
glave djevojke. Fotografija Meštrovićevog poprsja Wittgensteinove majke načinjena je tijekom izložbe u Zagrebu
2017. godine. (K.K.)
 Skica 1: Elementi Wittgensteinovog odnosa prema lijepom i estetici

Za razliku od velike većine filozofa, Wittgenstein je uz filozofsko iskustvo imao i iskustvo u inženjerstvu,
znanosti, medicini, arhitekturi, ali i u umjetnosti (navedimo barem uvodno neke elemente koji
oprimjeruju odnose 1–4 na Skici 1 i barem djelomično ju opravdavaju).

 (A) GLAZBA Wittgenstein je svirao nekoliko instrumenata i bio je vrlo analitičan i kritičan slušatelj
glazbe (majka, sestre i braća su mu također bili glazbeno obrazovani pri čemu je najpoznatiji brat
Paul za kojeg je između ostalih M. Ravel skladao Koncert za lijevu ruku).

 (B) POEZIJA, KIPARSTVO Poznato je kako je napisao pjesmu (objavljenu u CV), kako je modelirao
Glavu djevojke (model za kiparski portret bila mu je M. Respinger, gornja ilustracija niže). Na donjoj
ilustraciji lijevo je Meštrovićev portret Leopoldine Ludwigove majke (izložen u Zagrebu 2017.) kojeg
je naručio otac Karl koji je financirao Meštrovićev rad u Parizu, a desno je Margareta Ludwigova
sestra poznata po tome što je njezin portret 1905. naslikao Gustav Klimt povodom njezina vjenčanja.
 (C) ARHITEKTURA S Paulom Engelmannom je projektirao i nadzirao gradnju Kuće Wittgenstein (u
Beču za svoju sestru) pri čemu se danas za kuću misli kako iako je načelno u stilu minimalizma bez
ornamenata (utjecaj Adolfa Loosa), kako ipak nije u stilu Bauhausa nego ima izvoran stil kakav dotad
nije bio poznat (pitanje stila te kuće je stvar prijepora).
 (D) PRAĆENJE UMJETNOSTI Pratio je radove mnogih umjetnika (slikara, kipara, skladatelja, pjesnika,
pisaca, komentatora društvenih zbivanja, crtača stripova itd.), a mnogima je i raspodijelio dobar dio
svoje ostavštine (dio je primio npr. G. Trakl) i o njima napisao cijeli niz napomena. Obožavao je čitati
popularne krimi-priče i gledati američke kriminalističke filmove (volio je stare, a ne novije filmove,
iako nije sasvim jasno što je držao pod starim filmovima; vjerojatno nijeme crno-bijele filmove).

 (E) ESTETIKA NEFILOZOFSKIH RADOVA U njegovom neumjetničkom i nefilozofskom radu njegovi

izumi i patenti slove za vrlo elegantne (poput primjerice patenta mlaznica tzv. mlaznog motora, tj.
propelera), ali i unikatne (u navedenoj kući osobno je projektirao npr. kvake na vratima i prozorima,
ali i prvi ugaoni radijator u povijesti čiju je proizvodnju i postavljanje nadgledao više mjeseci).

 (F) ESTETIKA FILOZOFSKIH RADOVA Ovdje postoje dva elementa.

 (1) PISANJE: Prvi je stil pisanja. Na koncu, ali ne i najmanje važno, on je puno pažnje pridavao stilu
pisanja od npr. stila numeriranja rečenica (Satz, sentence) ili napomena (Bemerkung, remark), preko
strukture i forme, ali i toga kako zvuče kad ih se glasno pročita. Rasprava o ovoj temi vodi se između
(a) eksternalista koji tvrde kako je njegov stil pisanja izvanjski sadržaju napisanog i (b) internalista
koji tvrde kako je stil sastavni dio sadržaja. Eksternalisti (Strawson, Kanterian, Kuusela, Hintikka,
Fogelin, von Savigny i Glock) drže da je stil izvanjski metodi/sadržaju, a internalisti (Malcolm, Kenny,
Baker (kasniji), Hacker i Schulte) drže da je stil sastavni i neodjeljiv dio metode/sadržaja. Krajnji
eksternalizam (Kanterian i Kahane) tvrdi kako se iz teksta mogu eksplicirati jasne analize i argumenti
i da preostali stil doslovno nema nikakvog utjecaja. Krajnji internalizam (Baker (kasniji), Cavell,
Pichler i Stern) koji tvrdi „da je stil manje-više metoda sama“. (Stern 2017:42)
 (2) RISANJE: Drugi element su slikovni prikazi u Wittgensteinovim radovima (tuđi, ali i nebrojeno
njegovih skica). Često je svoje tekstualne napomene upario s kakvom skicom, tuđom (npr. Neckerova
kocka ili Patkozec) ili vlastitom (njegovi crteži lica mogu se držati prvom uporabom tzv. smajlića u
filozofiji, a moguće i uopće) pri čemu je držao kako tekst i slika čine cjelinu (moguće kako mu je ovdje
pred očima bio patentni dokument koji standardno sadrži skicu i tekstualno pojašnjenje (njegovi
patenti i danas se čuvaju na Sveučilištu u Manchesteru).
o (2.1) Primjeri (2):
o (a) Pojam slike kao modela: „In the proposition a world is as it were put together
experimentally. (As when in the law-court in Paris a motor-car accident is represented by
means of dolls, etc.) [Cf. TLP 4.031.] (…) One name is representative of one thing, another of
another thing, and they themselves are connected; in this way – like a tableau vivant – the
whole images the situation. [Cf. TLP 4.0311.]” (NB 1969 7, 26)
o (b) Wittgensteinov crtež Heraklitove slike rijeke.

o (c) Wittgensteinovi crteži Neckerove kocke.

 o (d) Wittgensteinovi „Smajlići“ (emotikoni).

o (e) Primjeri Müller-Lyer linija, dvostrukog križa i glave Patka-zec ili Patkozeca.

o (f) Muholovka (za tekstualnu i slikovnu estetiku filozofskih radova vidi: Krkač, Lukin 2021,
Krkač, Điri, Soldo 2021, Krkač 2020, Krkač 2019, Điri, Lukin, Krkač 2016, Krkač 2012, Krkač
2011, Krkač 2010, Krkač, Lukin 2009, Krkač 2008, Krkač 2005).

 (G) FILOZOFIJA UMJETNOSTI U filozofskim djelima njegove napomene o lijepom, estetici i filozofiji
umjetnosti su rijetke, kratke, ali upečatljive i snažne. Mogu se podijeliti na (a) napomene o
konkretnim umjetnicima i (b) napomene o lijepom i estetici načelno. (c) Tema koja djelomično
 presijeca estetiku, epistemologiju i teoriju umjetnosti je i njegova rasprava Napomene o bojama kao
npr. „Boja sjaji u svom okolišu (Kao što se oči smiju samo na licu.). Crnkasta boja – tj. siva – ne sjaji.“
(ROC/NOB I 55) (za detaljne studije o Wittgensteinovoj filozofiji umjetnosti i estetici vidi:
Mandelbaum 1965, Lewis 1977, Korsmeyer 1978, Cioffi 1984, Cavell 1989, Schulte 1989,
Johannessen 1990, Lüdeking 1990, Bouveresse 1991, Tilghman 1991, Schroeder 1993, Wijdeveld
1993, Allen and Malcolm 2001, Allen and Turvey 2001, Lewis 2003, Sharpe 2004, Kaufman 2007,
Scruton 2011, Desideri 2013).

(EKSP3 ad H1) FILOZOFIJA UMJETNOSTI Wittgensteinova filozofija umjetnosti (posljednji odjeljak prije
G) može se podijeliti pod vidom (a) na stavove o skladateljima, piscima, pjesnicima i drugima i pod vidom
(b) na (b1) opće stavove o kulturi (i civilizaciji), (b2) stavove o stilu općenito i onom filozofskom i (b3)
stavove o estetici (lijepom i filozofiji umjetnosti). Ovdje se trebamo okrenuti izvornim tekstovima pa
ćemo napraviti određen izbor koji eksplicira H1.

 (H) KULTURA
o „“Le style c’est l’homme“, „Le style c’est l’homme meme.“ Prvi izraz ima jeftinu epigramsku
kratkoću. Druga točna inačica pokazuje sasvim novu perspektivu. Kaže da je čovjekov stil
slika njega samoga.“ (CV/RP 89)
o „Možda će jednog dana kultura ustati iz ove civilizacije“. (CV/RP 73)
o „U civilizaciji velegrada duh (Geist, spirit) se može samo zabiti u neki kut“ (…) „ali on lebdi
nad pepelom civilizacije kao neki (vječni) svjedok, kao osvetnik božanstva. Kao da očekuje
novo utjelovljenje (u novoj kulturi). (PPO/JPP 55)
o „Kultura je poput velike organizacije koja svakom članu propisuje njegovo mjesto na kojem
može raditi u duhu cjeline i njegova snaga može pravedno biti mjerena njegovim uspjehom
razumijevanim unutar te cjeline“. (CV/RP 8-9)
o „[Wittgenstein] Ono što pripada na jezičnu igru je cijela kultura. (…) (Rhees) Postoji li
tradicija u crnačkoj umjetnosti? (…) [Wittgenstein] Što bi bila tradicija crnačke umjetnosti
(engl. Negro art)? To da žene nose haljine od odrezanog lišća? Itd. Itd. Ne znam. Ne znam
kako bi se vrednovanje crnačke umjetnosti Franka Dobsona (prvi koji je u Englesku uveo
interes za azijsku i afričku skulpturu) usporedilo s vrednovanjem školovanog crnca. Ako
kažeš kako ju vrednuje još uvijek ne znam što to znači. Može napuniti sobu s umjetničkim
djelima crnačke umjetnosti. Kaže li samo „Ah!“? Ili čini ono što čine najbolji crnački
glazbenici? Ili slaže li se s time i time? Možeš to nazvati vrednovanjem. Potpuno različitim od
onoga školovanog crnca. Iako i školovani crnac također može imati umjetnička djela crnaca u
sobi. Vrednovanje crnca i Franka Dobsona potpuno su različita. Ti s njima činiš nešto
različito. Zamislimo kako se crnci odjenu na njihov način, a ja kažem kako cijenim dobru
crnačku tuniku – znači li to kako bih si jednu dao sašiti ili kako bih rekao (kao kod krojača):
„Ne … to je predugo.“ Ili znači li to kad kažem „Kako šarmantno.“ i sl.?“ (LC/PR 26-28)
 KOMENTAR: Wittgensteinov pojam kulture i civilizacije je dvojak. Ponekad misli
pozitivno na kulturu i civilizaciju Austrougarske koja je počela nestajati i prije 1918.,
a ponekad misli negativno na kulturu i civilizaciju nakon 1918., a napose nakon
1945. godine. Pojam vrednovanja usko je vezan uz kulturu i umjetničko djelo.

 (I) STIL
o „Stil je izraz opće ljudske nužnosti.“ (PPO/JPP 17)
o „Ljudi danas misle da su znanstvenici tu da ih poduče, a pjesnici, glazbenici i sl. da ih zabave.
To da ih ovi drugi imaju čemu podučiti nikad im ne pada na pamet.“ (CV/RN 42)
o „Izbor naših riječi je toliko važan jer je smisao točno pogoditi fiziognomiju stvari u pitanju,
jer jedino misao koja je točno usmjere na može voditi pravim putem.“ (BT/VS 303)
o „Zaista filozofiju treba pisati onako kako se piše pjesma.“ (CV/RN 28)
o „Nedavno sam rekao Arvidu nakon što sam gledao vrlo stari film s njim u kinu: Moderan film
prema starom je kao današnji automobil prema automobilu napravljenom prije 25 godina.
Utisak koji stvara je smiješan i trapav i način na koji je proizvođenje filmova unaprijeđeno
usporedivo je s tehničkim napretkom koji vidimo kod automobila. Taj napredak, ako ga se
može zvati napretkom, ne treba zvati napretkom u umjetničkom stilu. Mora da je tako i s
modernim plesom. Jazz ples, kao i film, mora biti nešto što može biti unaprijeđeno. Ono što
razlikuje sve ove razvoje od oblikovanja stila je to da duh (Geist, spirit) u njima ne igra ulogu.“
(CV 5)
o „Ono što sam ja u srži jest slikar i to uglavnom vrlo loš slikar.“ (CV/RN 95)
 o „Moja je namjera odzviždati temu.“ (RPP II/NFP II 575)
o „Često mislim da je ono najviše što želim postići to da skladam melodiju.“ (PPO/PJP 17)
 KOMENTAR: Za razliku od pojma kulture koji mu je blizak pojmu civilizacije, pojam
stila vezan je samo uz kulturu blisko vezanu uz umjetnost, ali analogijom i uz
filozofiju, jer stil u umjetnosti treba biti stil u filozofiji.

 (J) UMJETNOST
o „Ima još nešto što bih želio reći o razumijevanju slike. Uzmimo žanrovsku sliku: kažemo da ju
razumijemo ako prepoznajemo što se na njoj zbiva, što ljudi na njoj rade. Ovdje je mjerilo
razumijevanja možda to da ako nas se pita što ljudi na njoj rade, objasnimo to riječima,
prikažemo mimikom itd. (...) S druge strane, možda se radi o slici koju smo razumjeli na prvi
pogled i u tom nam je slučaju teško reći u čemu se sastoji razumijevanje slike. (...) Volio bih
reći da vidim nešto familijarno (poznato) ispred sebe. Ali ono što konstituira familijarnost
nije povijesna činjenica da sam često viđao predmete poput ovih na slici itd., jer povijest iza
iskustva zasigurno nije prisutna u samom iskustvu. Prije će biti tako da familijarnost leži u
činjenici da isprve dohvaćam osobit ritam slike i držim ga se, osjećam se kod njega kao kod
kuće. A za ostalo vrijedi da različito iskustvo konstituira familijarnost u svakom
pojedinačnom slučaju; slika stola nosi jedno iskustvo sa sobom, a slika kreveta drugo.“
(PG/FG 37)
 KOMENTAR: Pojam razumijevanja umjetničkog djela u kasnijim napomenama
povezuje s pojmom obiteljskih sličnosti ili srodnosti iz Filozofskih istraživanja.

 (K) ESTETIKA
o „Većina filozofskih rečenica (tvrdnji) i pitanja proizlaze iz nerazumijevanja logike našeg
jezika. (One pripadaju pod istu klasu rečenica kao i pitanje je li dobro više ili manje identično
s lijepim.) (TLP 4.003)
o „Jasno je da se etika ne može iskazati riječima. Etika je transcendentalna. (Etika i estetika su
jedno.)“ (TLP 6.421)
o „Jezik zaodijeva misao. I to tako da je iz izvanjskog oblika odjeće nemoguće zaključiti na oblik
odjevene misli ispod; jer je izvanjski oblik odjeće načinjen sa sasvim drukčijim namjerama, a
ne zato da razotkrije oblik tijela.“ (TLP 4.002)
o „Ako ostavimo ono dobro i izvorno, moja knjiga Tractatus Log.-Phil. također sadrži kič, tj.
odjeljke kojima sam ispunio procjepe tako reći u vlastitom stilu. Koliki se dio knjige sastoji od
takvih odjeljaka ne znam i teško je sad objektivno procijeniti.“. (PPO/PJP 39 (Nordmann,
Klagge) 16. 05. 1930.)
o I to je stajalište u kojem se primjerice netko nađe u etici ili estetici kad traži definicije koje će
korespondirati našim pojmovima.“ (PI 77)
o „Predmet (estetika) vrlo je velik i potpuno pogrešno shvaćen koliko ja to vidim. Uporaba
riječi „lijepo“ još je pogodnija za pogrešno razumijevanje ako pogledamo jezični oblik
rečenica u kojima se pojavljuje. „Lijepo“ (i „dobro“) je pridjev pa smo ponukani reći: Ovo ima
određenu kakvoću, onu biti lijepo.“ (LC 1)
o „Kako bismo postigli jasnoću estetičkih riječi potrebno je opisati načine života. Mislimo da o
estetskoj prosudbi trebamo govoriti kao „Ovo je lijepo“, ali ako govorimo o estetskoj
prosudbi, uopće ne nalazimo takve riječi nego riječi koje koristimo kao gestu koja je
popraćena složenom aktivnošću.“ (LC 35)
o „Dizajniraš vrata i gledaš ih i kažeš „Više, više … a-ha, u redu.“ (gesta) Što je to? Izraz
zadovoljstva? (LC 9)
 KOMENTAR: Čini se kako je raniji transcendentalni stav o estetici kasnije zamijenjen
imanentnim ljudskim estetskim praksama, aktivnostima, vrednovanjima i sl.
umjetnosti. Odbijanje esencijalizma, definiranja, a prihvaćanje obiteljskih sličnosti i
oblika života kao konteksta estetskog razumijevanja, ali okom ovog ne postoji
konsenzus komentatora.

ARGUMENTI
(ARG1 ad H1) Wittgensteinovi stavovi o ESTETICI (prije pod K) kao dijelu njegove filozofije umjetnosti ili
stavovi filozofije umjetnosti očito su se mijenjali. U ranim radovima spadali su u neizrecivo (npr. u TLP).
Kasnije su poslali izrecivi (npr. u PI). U kasnim radovima i izrecivi i smisleni, ali utoliko što pokazuju: (a)
raznolikosti estetičke (ili esetetičnost) jezične igre, (b) utemeljenost estetičke jezične igre na ljudskim
djelatnostima povezanima s njima i na koncu s oblicima života i (c) estetička opravdanja utemeljena na
(a) i (b). Ipak, misli su mu konstantno vrlo sažete i podosta nejasne, iako je u kasnijim radovima puno
jasniji nego u ranijim.
 Skoro identičan i istovremeno paralelan niz promjena primjećujemo u njegovom izlaganju o moralu i
etici. Religija s druge strane, pokazuje djelomično sličan pristup, ali i djelomično različit jer primjerice
u Dnevnicima 1914-16 piše eksplicitno suprotno napisanom u Prototractatusu ili u samom TLP. Čini
se kako se (EKSP3 ad H1) pod vidom estetike kao filozofije umjetnosti (a ne kao teorije ili povijesti
umjetnosti) može uzeti kao indicija u prilog ovom argumentu.

(ARG2 ad H1) Situacija s (ARG 1 ad H1) ima smisla neposredno pod (EKSP3 ad H1) pod vidom estetike,
ali (EKSP3 ad H1) pod vidom estetike ima smisla jedino ako ima smisla pod vidom umjetnosti, stila i
kulture.
 No treba imati na umu da su Wittgensteinovi stavovi o estetici (kao i o etici i religiji) s jedne strane,
dobrim dijelom oskudni i ovisni o njegovim stavovima o središnjim temama njegovih glavnih i
sporednih djela, a to su jezik, značenje, znanje itd. te su se mijenjali u nekoj mjeri kako su se mijenjali
i stavovi o središnjim temama, a s druge strane, oslanjaju se na njegovo bogato estetsko iskustvo,
kako autorsko, tako i na način izvođača, slušatelja, promatrača i prosuditelja koje se uglavnom nije
mijenjalo od trenutka kad ga je već kao mlad čovjek formirao pa tijekom cijelog života.

(ARG3 ad H1) Ključno mjesto koje opravdava H1 je:

 (a) u ranijoj filozofiji transcendentalno ili transcendentno shvaćanje lijepog i estetike vjerojatno pod
neposrednim utjecajem Kanta ili posrednim utjecajem preko Schopenhauera, iako je moguć i utjecaj
Kierkegaarda,
 (b) a u kasnijoj filozofiji shvaćanje lijepog i estetike kao uklopljene u oblike života i ljudske prakse
općenito, ali i estetske ljudske prakse (govor, geste, impresije, prosudbe) i njihovu „atmosferu“.

Stav (b) u odnosu na stav (a) može se držati analognim odnosima npr. rečenica (propozicija) iz TLP-a
prema jezičnim igrama iz PI, ili odnosom logike iz TLP-a prema filozofskoj gramatici iz PI. Iako je kasniji
stav (b) puno životniji i pun primjera estetskog iskustva, aktivnosti, impresija i prosudbi, možda ipak
zadržava uzvišenost lijepog jer Wittgenstein nasuprot cjelini estetskog iskustva sastavljenoj od mnoštva
stvari redovito upućuje na specifičnost i nesvodivost tog iskustva iako nigdje ne kaže u čemu se one
sastoje. Razlozi za to su mnogi, a neki vjerojatni su kako je o estetici i lijepom želio reći nešto važno, točno,
ali ujedno na kratak, bridak i ujedno lijep način što je rezultiralo nizom nejasnih napomena, ali kako je
također želio reći nešto o specifičnosti estetike i lijepog, ali to je uglavnom ostalo neizrečeno, možda zato
jer se ne samo po sebi pokazuje nego mi to pokazujemo našim riječima, gestama, ekspresijama, utiscima,
tumačenjima i cjelinom oblika života. Neizrecivost i pokazivost estetike (kao i etike i religije) iz razdoblja
TLP-a postala je djelomična izrecivost i nešto što mi pokazujemo načinom na koji živimo.

(Korolar ad ARG3) Moguće je kako postoje i dodatni razlozi za teško razumijevanje Wittgensteinovih
stavova o estetici i lijepom. Prvi je taj kako je njegova estetika uglavnom pred-moderna ako pod
modernom držimo onu 20. st. (npr. klasična glazba vs. suvremena klasična glazba 20. st.), iako je
komentirao moderne filmove, glazbu, ples, slikarstvo itd. Drugi je taj što je on za razliku od većine filozofa
koji su pisali o estetici imao značajnog i različitog estetskog, tj. umjetničkog iskustva. Danas je možda
nezamislivo kako filozofi koji pišu o estetici imaju estetskog autorskog iskustva i time iako nepoznato što,
ali pridaju drugačiji kontekst svojoj filozofiji lijepog, ali Wittgensteinu to nije bilo nezamislivo. Štoviše,
vjerovao je kako je to važan dio njegovog života, ali na neki način i njegovog opusa (njega samog) pa
samim time i filozofskog dijela opusa.
 Danas nema puno primjera filozofa koji imaju takva iskustva i takve rezultate svojih životnih opusa.
Što se tiče estetike od svjetskih filozofa na pamet mi pada profesor Keith Lehrer sa svojom knjigom
Art, Self, and Knowledge (Oxford, 2011) koji je ujedno i slikar i izlaže svoje slike, a od tuzemnih
filozofa na pamet mi pada Davor Pećnjak sa svojim radovima o estetici poput Aesthetic Properties of
the Art of Painting: Subjective or Objective? (Athens Journal of Humanities and Arts, 6 (2019), 1; 71-
84), ili Filozofija umjetnosti (u Krkač, K. Uvod u filozofiju (ur.), Zagreb: MATE, 2009:157-175), ali i sa
svojim slikarskim radovima koje je i izlagao. Obojica su mi u razgovorima rekla kako im je umjetničko
iskustvo relevantno utjecalo za estetske filozofske stavove. Ovo je dakako samo anegdotalni dokazni
materijal jer ovdje nemam podataka o npr. postotku filozofa umjetnosti koji ujedno imaju barem
nekog autorskog umjetničkog iskustva, iako nije jasno što bi taj podatak kad bih ga i imao zaista
pokazivao ako ne bi bilo značajne razlike između te skupine filozofa umjetnosti i ostalih filozofa
umjetnosti koji ne bi imali takvog autorskog iskustva i to baš u njihovoj filozofiji umjetnosti.
 ZAKLJUČAK
(ERGO) Teško je bilo što zaključiti temeljem dostupnih argumenata (ARG1–3) koji djelomično slijede iz
eksplikacija (EKSP1–3) hipoteze (H1) osim možda očitog što i nije revolucionaran zaključak. Ipak, možda
je nekoliko stvari očito pa i previše očito do granice trivijalnosti.
 Prva očita stvar je kako su estetika i lijepo našli svoje mjesto, iako minimalno, u Wittgensteinovim
središnjim filozofskim djelima kojima one nisu bile važna tema (TLP i PI).
 Druga očita stvar je kako se njegov stav o estetici i lijepom mijenjao kako se mijenjao i stav o glavnim
pitanjima njegove filozofije (o jeziku, značenju, logici, gramatici itd.). Za razliku od drugih ne-
središnjih tema o kojima je napisao skupine bilježaka (npr. o filozofiji psihologije najopsežnije, ali i o
izvjesnosti), o estetici nije napisao takvu skupinu bilježaka (najbliža skupina je ona napomena o
bojama, ali ona se ne tiče estetike direktno). Estetske napomene su male, kratke i nejasne, a razasute
su po raznim djelima i zasad nemamo radova koji ih okupljaju i analiziraju. Jedino donekle cjelovito
djelu su njegova predavanja o estetici (40-ak stranica što su bilješke njegovih studenata).
 Treća očita stvar je da je estetici i lijepom pridavao izraženo mjesto u svojoj filozofiji, ali čini se s
jedne strane samo na način na koji se to uklapalo u opće filozofske stavove koji se nisu ticali estetike,
a to je činio vjerojatno zato što je estetici pridavao izraženo mjesto u svom životu (estetskim
iskustvima, umjetničkim aktivnostima, tumačenjima itd.).
 Posljednja i ne baš očita stvar je kako je možda svoje stavove o lijepom i estetici nastojao razvijati po
uzoru na stavove bliskih tema poput etike i religije, tj. na način kako se estetsko i lijepo od
neizrecivog, ali pokazivog mijenja opisivo i pokazivo našim iskustvom, aktivnostima i načinima
(oblicima) života. To se može držati određenim estetskim minimalizmom.
No, je li ovim zaključkom (ERGO) potvrđena početna hipoteza (H1) ili ne? Ponovimo hipotezu: (H1)
Wittgenstein, iako je o lijepom, estetici i filozofiji umjetnosti u svim razdobljima svoje filozofske karijere
govorio malo, sažeto i nejasno, ipak se čini kako je to područje jedno od onih u kojem postoji ne većinski
prihvaćena isprekidanost njegove misli (npr. TLP vs. PI) nego, usprkos isprekidanosti, a možda i zbog nje,
neprekinutost (ili neki oblik dosljednosti). (H1) djelomično je potvrđena.
 Prvo, zasigurno je pisao i govorio malo o estetici. Toliko je činjenično i tekstualno dokazivo. Dakle,
estetički minimalizam.
 Drugo, ono što i jest rekao nije previše jasno.
 Treće, jasno je da je stavove o estetici i lijepom vezao uz svoje opće i glavne teorije, tj. kao posljedice
tih teorija (u TLP estetika je neizreciva, a u PI i LC je pokaziva, opisiva i u kontekstu oblika života) i tu
su stavovi ili isprekidani ili se razvijaju kroz najmanje 3 stupnja: TLP, PI, LC i CV.
 Četvrto, njegove napomene o kulturi, a napose o stilu direktno je povezivao sa stilom filozofije koji
treba biti poput stila u umjetnosti (poeziji). Dakle, ovdje postoji određena neprekinutost između ne-
filozofije i filozofije. Stil se odnosi ne samo na stil pisanja nego i na stil crtanja (napose skica) i tu
također postoji neprekinutost između ne-filozofskih i filozofskih crteža.
 Peto, posljednje, ali ne i najmanje važno, postoji neprekinutost Wittgensteinovog bavljenja
umjetnošću (crtanje, sviranje, poezija, kiparstvo, arhitektura), praćenja umjetnosti i komentiranja
umjetničkih djela (mnogih skladatelja i njihovih skladbi, filmova, romana, poezije, slika itd.) što je
neprekinutost ili barem kontekst njegovog osobnog oblika života iz kojeg ako je relevantan za
filozofski oblik života taj isti barem dijelom može razumjeti, iako ne i u potpunosti. Pod tim vidom
Wittgensteinova je estetika određen estetski maksimalizam (kao sveprisutnost estetike i izvan
filozofije).
Ukratko, čini se kako je H1 samo djelomično potvrđena jer se isprekidanost i neprekinutost ne odnose na
istu stvar, a i te različite stvari nisu sasvim jasno povezane kako bi se H1 potvrdila u potpunosti.

“In the elder days of art,

Builders wrought with greatest care
Each minute & unseen part,
For the Gods are everywhere.
(This might serve as my motto.)”
(CV RP 39, 20/04/1938)
Literatura
Korištena Wittgensteinova djela

D Diaries / Dnevnici 1914.-1916. Oxford: Basil Blackwell, 1979.

PT Prototractatus London: Routledge & Kegan Paul, 1971.
TLP Tractatus Logico-Philosophicus / Logičko-filozofski traktat London: Routledge &Kegan Paul Ltd,
1961.
FI/PI Philosophical Investigations / Filozofska istraživanja Oxford: Wiley-Blackwell, 2009.
NOB/ROC Remarks on Colour / Napomene o bojama Oxford: Basil Blackwell, 1977.
LC/PR Lectures and Conversations on Aesthetics, Psychology and Religious Belief / Predavanja i
razgovori o estetici, psihologiji i religioznom vjerovanju, Berkeley and Los Angeles: University Of
California Press, 1967.
RP/CV Culture and Value / Raznolike primjedbe, Oxford: Basil Blackwell, 1998.
FP/PO Philosophical Occasions / Filozofske prilike, Indianapolis: Hackett, 1993.
JPP/PPO Public and Private Occasions / Javne i privatne prilike, Oxford: Rowman & Littlefield, 2003.

Komentari Wittgensteinove estetike

Allen, R. and Malcolm T., (eds.) (2001) Wittgenstein, Theory and the Arts, London: Routledge.
Bouveresse, J., 1991, ‘The Darkness of This Time’: Wittgenstein and the Modern World, In Wittgenstein
Centenary Essays, edited by A. Phillips Griffiths (Royal Institute of Philosophy Lecture Series 28),
Cambridge and New York: Cambridge University Press, pp. 11–38.
Budd, M. (2008) Wittgenstein on Aesthetics, in M. Budd Aesthetic Essays (pp.252–277), Oxford: Oxford
University Press.
Cavell, S. (1989) The Investigations as a Depiction of Our Times. In This New Yet Unapproachable
America: Lectures after Emerson after Wittgenstein Albuquerque, N.Mex.: Living Batch Press, 1989.
Cioffi, F. (1984) When Do Empirical Methods Bypass ‘The Problems Which Trouble Us’? in Philosophy and
Literature, edited by A. Phillips Griffiths (Royal Institute of Philosophy Lecture Series 16), Cambridge and
New York: Cambridge University Press, pp. 155–172.
Desideri, F. (2013) Grammar and Aesthetic Mechanismus from Wittgenstein's Tractatus to the Lectures
on Aesthetics” Aisthesis – Pratiche, linguaggi e saperi dell'estetico, 6 (1): 17–34.
Eldridge, R. (1987) Problems and Prospects of Wittgensteinian Aesthetics, Journal of Aesthetics and
Criticism, 45(3): 251–261.
Glock, H. - J. (1996) Aesthetics, in Glock, H. - J. (1996) A Wittgenstein Dictionary, Oxford: Blackwell.
Johannessen, K. S. (1990) Art, Philosophy, and Intransitive Understanding, In Wittgenstein: Towards re-
evaluation, edited by Rudolf Haller and Johannes Brandl (Proceedings of the 14th International
Wittgenstein Symposium), Vienna: Hölder-Pichler-Tempsky, pp. 323–333.
––– (2004) Wittgenstein and the Aesthetic Domain, in P. Lewis (ed.) Wittgenstein, Aesthetics and
Philosophy (pp.11–36), Aldershot: Ashgate.
Hagberg, Garry, "Wittgenstein's Aesthetics", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Fall 2014 Edition),
Edward N. Zalta (ed.), URL = https://plato.stanford.edu/archives/fall2014/entries/wittgenstein-
aesthetics/.
Kaufman, D. A. (2007) Family Resemblances, Relationalism, and the Meaning of ‘Art’, British Journal of
Aesthetics, 47: 280–297.
Korsmeyer, C. (1978) Wittgenstein and the Ontological Problem of Art, Personalist, 59(2) (April): 152–
161.
Lewis, P. B. (1977) Wittgenstein on Words and Music, British Journal of Aesthetics, 17(2) (Spring): 111–
121.
––– (ed.) (2003) Wittgenstein, Aesthetics and Philosophy, Aldershot: Ashgate.
Lüdeking, K. (1990) Pictures and Gestures British Journal of Aesthetics, 30(3) (July): 218–232.
Mandelbaum, M. (1965) Family Resemblances and Generalizations Concerning the Arts, American
Philosophical Quarterly, 2: 219–228.
Osborne, H. (1966) Wittgenstein on Aesthetics, British Journal of Aesthetics, 6: 385–390.
Schroeder, S. (1993) “Too Low!”: Frank Cioffi on Wittgenstein’s Lectures on Aesthetics, Philosophical
Investigations, 16, 261–279.
––– (2017) Wittgenstein and Aesthetics, in Hans‐Johann Glock and John Hyman (eds.) A Companion to
Wittgenstein, Oxford: Blackwell.
Schulte, J. (1989) Aesthetic Correctness, Revue Internationale de Philosophie, 43(169): 298–310.
Scruton, R. (2011) A Bit of Help from Wittgenstein, British Journal of Aesthetics, 51: 309–319.
Wijdeveld, P. (1993) Ludwig Wittgenstein: Architect. Amsterdam: Pepin Press.
Allen, R. and Turvey, M. (eds.) (2001) Wittgenstein, Theory and the Arts, London: Routledge.
Rowe, M. R. (2004) Criticism without Theory, in P. Lewis (ed.) Wittgenstein, Aesthetics and Philosophy
(pp.73–93), Aldershot: Ashgate.
Sharpe, R. A. (2004) Wittgenstein’s Music, in P. Lewis (ed.) Wittgenstein, Aesthetics and Philosophy
(pp.137–150), Aldershot: Ashgate.
Richter, D. (2004) Aesthetics and Art, in Richter, D. (2004) Historical Dictionary of Wittgenstein’s
Philosophy, Lanham: The Scarecrow Press, Inc.
Tilghman, B. R. (1991) Wittgenstein, Ethics and Aesthetics, London: Macmillan.

Ostali korišteni radovi o Wittgensteinu

Krkač, K., Lukin, J. (2021) Wittgenstein’s turn from model to modeling, Disputatio philosophica:
International Journal on Philosophy and Religion, Vol. 23 No. 1, 2021, pp. 3-21. DOI:
https://doi.org/10.32701/dp.23.1.1 URL: https://hrcak.srce.hr/file/394384.
Krkač, K., Điri, J., Soldo, M., (2021) Čuda džungle, Uvod u filozofiju Ludwiga Wittgensteina, Zagreb, ZSEM,
MATE d.o.o.
Krkač, K. (2020) Wittgenstein’s four-stroke faces and the idea of visual philosophy, Wittgenstein Studien,
De Gruyter, (online 2019, print 2020), Vol. 11, No. 1, 2020:31-52, DOI: https://doi.org/10.1515/witt-
2020-0003.
Krkač, K. (2019) Steadily Cubic: A Squared Odyssey, Wittgenstein’s cube examples, Disputatio
philosophica: International journal on philosophy and religion, Vol. 21 No. 1, 2019, pp. 47-66,
https://doi.org/https://doi.org/10.32701/dp.21.1.5.
Krkač, K. (2018) Review of Christian Martin (ed.), Language, Form(s) of Life, and Logic: Investigations
after Wittgenstein (De Gruyter, 2018), Notre Dame Philosophical Reviews, An Electronic Journal, 2019,
ISSN: 1538-1617, 03/06/2019 URL: https://ndpr.nd.edu/news/language-form-s-of-life-and-logic-
investigations-after-wittgenstein/, 03/06/2019, pp.1-6.
Krkač, K. (2017) Wittgenstein in Croatia, On the occasion of 75 years of Wittgenstein in Croatian
philosophy (1941-2016), Disputatio Philosophica, 19, 1, 2017:101-116.
Điri J., Lukin J., Krkač K. (2016) Modeling axis by rotation, Aesthetics today, Contemporary Approaches to
the Aesthetics of Nature and of Art, Contributions of the 39th International Wittgenstein Symposium,
Majetschak S. Weiberg A. (eds.), Kirchberg am Wechsel, ALWS, 2016, pp. 57-60.
N. Melville, K. Krkač (2015) The Primacy of Function over Structure, Analogy Reading of Wittgenstein’s
“Meaning is Use” Aphorism, Synthesis Philosophica, No. 60, (2/2015), pp. 289-307.
J. Điri and K. Krkač (2014) Kako čitati djelo L. Wittgensteina O izvjesnosti, Obnovljeni život, 2014, vol 69,
No. 3, 285-428, pp. 355-368.
Krkač, K., Lukin, J., Mladić, D. (2013) Know-how I: Wittgenstein and practical certainty, in Moyal-Sharrock
D., Munz V. A., Coliva A. (eds.) Mind, Language, and Action, Papers of 36th International Ludwig
Wittgenstein Symposium, Austrian Ludwig Wittgenstein Society, Kirchberg am Wechsel, 2013, pp. 222-
224.
Krkač, K. (2012) A Custodian of Grammar, Essays on Wittgenstein's Philosophical Morphology, Lanham,
University Press of America.
Krkač, K., Lukin, J., Mladić, D. (2012) Rendezvous with fear – Wittgenstein, “Alien” and hope/fear blend, in
Weiss M. G. and Greif H. (eds.) (2012) Ethics – Society – Politics, Preproceedings of 35th International
Ludwig Wittgenstein Symposium, Kirchberg am Wechsel, ALWS, 2012, pp. 166-168.
Krkač, K. (2011) Quid pro quo Clarice, L. Wittgenstein’s multiaspectual notion of clarity, Synthesis
Philosophica, 2012, Croatia, No. 52 (2/2011), pp. 357-374.
Krkač, K. (2010) Wittgenstein's Dubbit III: Caught in Kirchberg am Aspekt-Wechsel, Wittgenstein Studien,
De Gruyter, 1/2010:121-51.
Krkač K., Lukin J. (2009) Philosophical Morphology, Disputatio Philosophica, 2009:3-23.
Krkač, K. (2008) Odjeća i tijelo. Ontologija u djelu TLP Ludwiga Wittgensteina, Status Questionis, god. II,
br. 3, 2008:97-117.
Krkač K., Lukin J. (2008) Wittgenstein the Morphologist I, Synthesis Philosophica, 46, (2/2008) pp. 427–
438.
Krkač K., Lukin J. (2007) Forms of life as forms of culture, in H. Hrachovec, A. Pichler, J. Wang (eds.)
Philosophy and Information Society, Proceedings of 30. International Wittgenstein Symposium, Kirchberg
am Wechsel, ALWS, 2007:112-114.
Krkač K., Lukin J. (2006) Wittgenstein on Consciousness in Philosophical Investigations, in G. Gasser, C.
Kanzian, E. Runggaldier, (eds.) Culture: Conflict-Analysis-Dialogue, Proceedings of 29th International
Wittgenstein Symposium, Kirchberg am Wechsel, 2006:156-159.
Krkač, K. (2005) Wittgensteinov patkozec, Filozofska istraživanja, god 25, sv. 3., 98, 2005:647-662.
Krkač, K. (2003) Smells Like Pragmatism, Wittgenstein's Anti-skeptical Weapons, Prolegomena, 3,
2003:41-61
Krkač, K. (2003) Wittgensteinov pragmatizam, vlastita naklada, Zagreb.