Tipovi vrela i izvora

Složena i raznovrsna geološka građa i litološka osnova, dinamičan reljef, ekstremni

pluvijalni i temperaturni režim, kao i drugi prirodni uslovi, doprinijeli su da se na
prostoru opštine Nikšić, jave razni oblici kraških vrela i izvora. Za veliki dio tog prostora
karakteristične su velike količine padavina, a istovremeno i velike suše u većem dijelu
godine. Duboki krš, kao sunđer upija vodu, a ona na rijetkim mjestima izbija na
površinu u obliku vrela i izvora.

U opštini Nikšić mnogo je karakterističnih kraških tipova vrela. Vrelo tipa glava rijeke,
svakako je najadekvatniji naziv sistema vrela Glava Zete. To su tkz. voklijška vrata.
Ona obično predstavljaju površinski nastavak podzemnog toka ili ponoričkog toka.
Vokliska vrata ili glava rijeke obično se dijele na: pećinska, skrivena, razbijena, vrela
zvana oka i vrelski sistemi.

Najljepši primjeri pećinskih vrela su vrelo Pećina slanska, na sjevernom obodu Slanskog
polja, koje se danas nalazi na početku Slanskog jezera, i vrelo Zoja u Gornjem polju.

Sakrivena vrela obično izbijaju iz obrušenih stijena i ispod strmih litica. Proces

oburvavanja stijena izazvan je unazadnim pomjeranjem izvorišta, a osobito je
karakterističan za mjesta kontakta krečnjaka i nepropusnih stijena. Najljepši primjer za
to je vrelo Glava Zete, nastalo stropoštavanjem pećinske tavanice duž kontakta
krečnjaka i fliša.

Pukotinska vrela nastaju na mjestima gdje je podzemni tok razbijen u više kanala,

prije njihovog izbijanja na površinu. Lijepi primjeri takvih vrela su vrela Vidrovana i
Vukovo vrelo u Gornjem polju. Vrela Vidrovana izbijaju ispod vertikalnih kosa, iz brojnih
pukotina, u koritu doline Surdup, kojom je nekada, u vrijeme pleistocena, tekla otoka
krnovskog lednika. Vukovo vrelo čini više vrela, polukružno raspoređenih, na pojasu
dugom oko 130 m, visinske razlike do 5 m.
Vrela oka karakteristična su za ravne djelove polja i predstavljaju rupe. Najljepši
primjeri takvih oblika vrela su: Krupačko oko, Veliko i Malo Slansko oko i Oobostičko
vrelo u Donjoj Zeti.

Estavele predstavljaju hidrološku pojavu vezanu obično za kraška polja. U vrijeme

kišnog perioda godine oni funkcionišu kao vrela, a u sušnim mjesecima su ponori, što
se objašnjava složenim sistemom podzemnih kanala. U glavnom dovodnom pećinskom
kanalu nalazi se suženje, kroz koje u vrijeme kišnog perioda ili otapanja snijega ne
može da prođe sva voda dalje u podzemlje, pa jedan dio izbije sporednim kanalom na
površinu zemlje kao vrelo. U periodu smanjenog priticanja vode, glavni kanal primi svu
vodu i tada sporedni otvor funkcioniše kao ponor. U Nikšićkom polju ima oko 60
estavela, od kojih je najpoznatija Gornjepoljski vir. To je najveća estavela u Dinaridima.

Mukavice (potajnice) ili intermitentna vrela su posebno složene i vrlo rijetke hidrološke

pojave u kršu. To su vrela iz kojih u ljetnjim mjesecima voda izbija određenim ritmom
sa većom i smanjenom izdašnošću. U kišnom periodu godine, to su obično vrela sa
manje primjetnom oscilacijom u količini vode koja iz njih izbija. Mehanizam rada
potajnica objašnjava se postojanjem posebnih pukotinskih sistema u podzemlju.
Podzemna voda se kroz pukotine sliva u rezervoar koji je sa mjestom izbijanja vode na
površinu povezan sifonom. Kada se podzemni rezervoar napuni do vrha sifona, dolazi
do isticanja vode po principu krive natege. Voda kroz odvodni kanal iz podzemnog
rezervoara potisne vazduh, koji za sobom povuče vodu da ona brže otiče u rezervoar.
Tako dolazi do prekida isticanja vode, i obnavljanja ritma punjenja rezervoara i
pražnjenja. Ritam isticanja i prekidanja vrlo je različit u pojedinim periodima rada
estavele, zavisno od brzine priticanja vode. U Crnoj Gori su 3 potajnice: Vidov potok u
Gornjem polju, vrelo Zaslapnice u Nudolu i Šavnička glava.
 VJEŠTAČKA JEZERA I AKUMULACIJE

Vještačka jezera se formiraju planskim radom, na povoljnim mjestima gdje je zemljište

vododrživo, i gdje se mogu zaustaviti na duže ili kraće vrijeme površinski tokovi. Vode
većih akumulacionih jezera obično se koriste za proizvodnje električne energije, a
manja za navodnjavanje ili za snabdijevanje vodom naselja. Prirodno su u vrijeme
obimnijih kiša u kraškim poljima i uvalama nastajale poplave. One su bile posledica
većeg priliva nego što su ponori mogli propustiti vode. Posebno je to bilo karakteristično
za niže djelove Grahovskog polja, prostor oko Donje Zete i za pojedine uvale.

U periodu ubrzane industralizacije i urbanizacije, poslije Drugog svjetskog rata, bilo je

neophodno podići akumulacije za potrebe hidroelektrana. Za potrebe HE Perućica
stvorena su vještacka jezera u Nikšićkom polju (Krupačko, Slansko, Vrtačko,
kompenzacioni basen Slivlje) i u Liverovićima (Nikšićka župa). Kasnije je na Trebišnjici
podignuto Bilećko jezero u cilju omogućavanja navodnjavanja poljoprivrednih površina
polja.

Krupačko jezero

Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Nikšićkog polja. Okruženo je znatnim dijelom

krečnjackim obroncima brda Uzdomira i Zle gore, a od Slanskog jezera odvojeno je
krečnjackom zaravni Riđanskih rupa, sa mnogo plitkih rupa i brežuljaka. Površina jezera
je 5,7 km2, dubina između nadmorskih visina 609 m i 621 m, tj. 12 m. a ukupna
zapremina 42 000 000 m3 vode. Dužina brane je 1 480 m, širina u kruni brane 5 m, a
dužina jezera je 2,5 km.
Krupačko jezero hrane vodom sublakustrijska vrela: Poklonci, Žabica, Krupačko oko,
Zmijanac i druga manja. Voda jezera je čista i jezero predstavlja jednu od najčistijih
akumulacija vode u Crnoj Gori. Ukoliko bi došlo do izvjesnih zagađivanja, uzrok bi
trebalo tražiti u podzemnoj hidrološkoj vezi sa ponorima u Zavrhu i Miločanima. Taj
problem bi se mogao riješiti sprečavanjem poniranja površinskih voda iz Zete i
Miločanskog potoka u pomenute ponore. 4 su zone gubljenja vode poniranjem:
Zakruplje, prostor oko zatvorenog ponora Krupačka jama, oko desnog boka brane i
četvrti koji se javlja kada je nivo vode jezera viši od 618 m.n.v. i kada se voda preliva
prema ponorima u zavrhu i Miločanima.

Na dijelu obale Krupačkog jezera, od

sjevernog dijela brane i duž Uroševića greda, napravljena je gradska plaža, koji se u
ljetnjim mjesecima intezivno koristi. Voda jezera je čista, i u ljetnjim mjesecima
ugrijana do 280C, pruža izvaredne mogućnosti za kupanje i za razvitak sportova na
vodi. Prema jezeru od grada je više asfaltnih puteva, tako da su brojni turistički i
ugostiteljski objekti povezani gradskim saobraćajem. Krupačko jezero je bogato ribom,
i na njemu je razvijen sportski ribolov.

Slano jezero

Nalazi se u krajnjem jugozapadnom dijelu Nikšićkog polja. Zapadne i južne obale

jezera, dosta su strme. To su djelovi okolnih uzvišenja Kite (1 240 m), Gostaca (1 178
m) i Budoša (1215 m), dok je prema sjeveru, prostor prema Krupačkom jezeru,
krečnjačka zaravan Riđanske rupe. Obala jezera je dosta razuđena, osobito prema
Riđanskim rupama i Budošu. Sa sjeverne i sjeverozapadne strane pored jezera prolazi
magistralni put Nikšić – Vilusi, gdje je raskrsnica za pravce magistralnih puteva prema
Boki Kotorskoj, prema Trebinju i prema Bileći. Preko brane Slanskog jezera, prolazi
magistralni put Nikšić – Cetinje. Oko jezera je cesta, ali nije asfaltirana, što otežava
mogućnost boljeg korišćenja jezera u turističke namjene. Površina Slanskog jezera je
8,89 km2, pa je ovo poslije Pivskog jezera, najveće vještačko jezero u Crnoj Gori.
Dubina jezera, između 604 m. i 622 m.n.v. je 18 m. Ukupna zapremina vode iznosi 112
000 000 m3. Najveća dužina jezera je 4,4 km, a dužina brane je 1 629 m. U sredini
Slanskog jezera je krečnjačko ostrvo Viza (663 m), pokriveno krškom šumskom
vegetacijom. Jezero hrane vodom sublakustrijska vrela: Vrelo na Blatini, Slanska
pećina, Slansko oko, Ošca, Krbanja, Manito oko i druga manja. Voda jezera je bistra i
čista, te i ovo jezero, kao i Krupačko, predstavlja veliku akumulaciju čiste vode. Za
sada se jezero koristi za potrebe HE Perućica, za ribolov i lov na pernatu divljač.

Poslednjih godina je utvrđeno znatno gubljenje vode iz Slanskog jezera. Voda se gubi
poniranjem ispod brane – u njenom sjevernom rubu, na kontaktu brane i krečnjackog
oboda, ispod sredine brane, kao i na južnom spoju brane sa krečnjačkim obodom.
Najveća su gubljenja vode kroz novootvorene ponore duž južnog oboda, na potezu
Orlina – Broćanac.

Slansko jezero, velike površine i količine čiste vode, zajedno sa Krupačkim jezerom čine
djelove urbane zone opštine Nikšić, što obavezuje korisnike vode da se više vodi računa
o mogućnostima korišćenja ovih jezera i za druge djelatnosti, kao što su: izletnički
turizam, rekreativni i sportski turizam i sl.

Liverovićko jezero
 Liverovićko jezero je u dolini Gračanice, udaljeno 5,5 km od
istočnog oboda Nikšićkog polja. Brana vještačkog jezera je podignuta u klisuri između
uzvodnog dolinskog proširenja, u srednjem dijelu doline Gračanice i dolinskog
proširenja ispod brane jezera (Krstovače), gdje se Gračanica uliva sa desne strane u
potok Žljebina.

Brana vještačkog jezera Liverovići izgrađena je 1957. godine. Visoka je od temelja 45,5
m, duga u kruni brane 127 m, a široka 2 m, sa maksimalnim usporom vode na
nadmorskoj visini 738,7 metara, a sa najnižim nivoom vode u jezeru 719,0 metara.
Njegova površina je 0,93 km2, a zapremina 9 050 000 m3 vode.

RIJEKE NIKŠIĆKOG POLJA

Zeta

Zeta je glavna rijeka Nikšićkog polja, Bjelopavlovićke ravnice, a vjerovatno je u

prošlosti to ime i nosio riječni tok Morače poslije njenoga spajanja sa Zetom na
Vranjanskim Njivama. Od toga je i ostao naziv Zetska ravnica, kao i raniji naziv države
Zeta.

Dio toka Zete u Nikšićkom polju naziva sa još i Gornja Zeta. Prije podizanja vještačkih
akumulacija na djelovima Nikšickog polja i dolini Gračanice, Zetu je formiralo oko 30
rijeka, riječica i potoka. Glavni tok rijeke nastaje u Gornjem polju od većeg broja vrela i
dvije rijeke: Sušice i Rastovca. Nizvodno od Gornjeg polja, Zeta prolazi kroz Mokru
Njivu, gdje sa desne strane prima periodični potok Kaluđerovac, sa lijeve strane je
stalni tok Glibavac. Kod mosta na Duklu, Zeta sa lijeve strane prima rijeku

Bistricu,  čije izvorište čini 3 grupe vrela, u

podnožju Tovića. Zapadnim podnožjem Studenačkih glavica više je stalnih vrela od
kojih nastaje Grabovik. Sa južne strane Trebjese i u južnom dijelu Nikšića su periodična
vrela Mrkošnice. Prije ulivanja Zete u ponor Slivlje, sa lijeve strane prima rijeku
Gračanicu. Zeta je u Nikšićkom polju ponornica. Utvrđene su podzemne veze pojedinih
ponora u Nikšićkom polju i vrela Donje Zete, koja nastaje u sjeverozapadnom dijelu
Bjelopavlovićke ravnice od više jakih vrela od kojih je najvažnije Glava Zete (71 mnv).
Preko Bjelopavlićke ravnice, Zeta dosta meandrira, tako da je dužina njenog toka oko
54 km, dok je dužina prave linije između vrela Glave Zete i ušća u Moraču 33 km. Zeta
i na ovom dijelu toka prima mnoge manje pritoke, rječice i potoke. Sa desne strane
prima vode Drenovačkih, Svinjačkih, Milojevićkih vrela, vrela Dobrik i više manjih
izvora. Dvije rijeke su važnije desne pritoke. To su Gračanica koja se uvlači ispod
padina Garača ka Dolu Pješivačkom i Sušica koja teče južnim obodom Bjelopavlovićke
ravnice od 17 km.

Rastovac

Rastovac je rijeka u Nikšićkom polju, u istočnom dijelu Gornjeg polja. Najviši izvori su
svega 350 m udaljeni od ponora u koritu Gornjeg Vidrovana, čija je podzemna
hidrološka veza sa vrelom Zoja bojanjem utvrđena. Njihova minimalna izdašnost u toku
ljetnjih mjeseci se procjenjuje na 150 l/s. Proticaj na Rastovcu godišnje dosta varira, ali
rijeka ne presušuje.

Sušica
Sušica je rijeka Nikšićkom polju (Gornje polje), koja nastaje od dva jaka kraka:
Vidrovana – Gornja i Donja Vidrovanska vrela i Boljšnice – Vukovo vrelo. Nizvodno
dobija vodu iz više vrela, od kojih je jače Mlinsko vrelo. Nizvodno Sušica, ispod brda
Viroštaka, u kišnom periodu dobija vodu od Gornjepoljskog vira (najveća estavela u
Dinaridima), a u sušnom periodu Sušica dijelom gubi vodu u estaveli Gornjepoljski vir.
Godine 1896. podignuta je brana kako bi se spriječilo da sva voda Sušice u ljetnjim
mjesecima ne ponire u estavelu, a brana je omogućila da se dio vode koristi za
navodnjavanje površina donjeg dijela Gornjeg polja. Spajanjem Sušice i vidrovana
nastaje rijeka Zeta.

Bistrica

Bistrica je lijeva pritoka rijeke Zete u Nikšićkom polju, nastaje od 3 grupe izvora u
južnom podnožju planine Tović u selu Rubeža. Utvrđena je podzemna hidrološka
povezanost ponora na Barama Bojovića (1450 m) i vrela Bistrice (636 m). Krajem juna
korito Bistrice ostane suvo do početka obimnih jesenjih kiša. U vrijeme visokog
vodostaja Bistrica daje Zeti i više m3/s vode.

Gračanica

Gračanica je pritoka rijeke Zete, u istočnom dijelu Nikšićkog polja. Dolina gornjeg dijela
rijeke (Nikšićka župa) ekonomski je jedan od najvažnih djelova opštine Nikšić. Dolina je
duga 20 km, a široka do 4 km. Sa sjeveroistočne strane iznad visokih dolinskih strana
nalaze se zaravan Štitovo i Kutsko brdo, a sa jugozapada su ogranci Prekornice,
Kablena glava (1151 m) i Žirovnica (820 m). U zimskom periodu godine Gračanica ima
izrazito bujični karakter dok je ljeti korito suvo.