HOMER - ILIJADA

Grci
Ahilej – Grčki junak, Tetidin sin, jedina
slabost mu je peta
Agamemnon – Atrejev sin, kralj Mikene
Patroklo – bliski prijatelj Ahileja, bori se
protiv Hektora u Ahilejevom oklopu kako bi
potaknuo grke na borbu
Atena – božica mudrost i rata, bori se na
strani Grka
Hera – zaštitnica obitelji, udružuje se s
Atenom
Tetida – Ahilejeva majka
Klitemnestra – Agamemnova žena
Trojanci
Briseida – Ahilejeva robinja, Hristova kći
Hektor – trojanski princ
Prijam – kralj Troje, otac Parisa i Hektora
Svećenik Hrist – Apolonov svećenik
Paris – trojanski princ
Andromaha – Hektorova žena
Zeus – vrhovni bog
Apolon – brine za Hektora te moli bogove
da se Hektor vise ne zlostavlja

Alessandro Baricco (prema uzoru na Homera)

- u prvom tekstu vidimo kako Agamemnon odbija vratiti Hristu kćer i ne želi prihvatiti
otkupninu za nju koju mu nudi Ahilej

- u drugom tekstu vidimo Hektora kako se oprašta od žene i sina zato što kreće u bitku iako
mu žena govori da ne ode

- u trećem tekstu vidimo interakciju između Ahileja i Prijama nakon što je Ahilej ubio
Hektora i zlostavlja ga tako sto ga vuče oko Patroklovog groba

Homer

I.pjevanje

- vidimo kako Agamemnon odbija vratiti Hristu kćer i ne želi prihvatiti otkupninu za nju koju
mu nudi Ahilej iako ga žena čeka

- Ahilej i Agamemnon imaju raspravu te mu Ahilej govori da će otići i da se više neće boriti
protiv Troje

- svećenik Hris se moli Apolonu kako bi spasio Troju te Apolon šalje nevidljive strijele koje
uzrokuju kugu

- zbog Apolonovog napada je sazvana skupština tijekom koje Agamemnon sazna razlog
Apolonova napada i traži da se Briseida oduzme Ahileju

-nakon što mu je oduzeta Briseida Ahilej tužno zaziva majku Tetidu i moli je za pomoć

VI. Pjevanje
- rat i dalje traje i Hektor ne gubi nadu

- Hektor se oprašta od žene i djeteta te odlazi u bitku protiv Ahileja iako mu žena savjetuje da
to ne radi

- ne sluša svoju ženu koja mu govori da će poginuti

- nakon tog razgovora odlazi u bitku zajedno s Parisom

XXIV.pjevanje

- nakon njihove borbe u kojoj je Ahilej pobijedio vukao je Hektorovo tijelo oko Patroklova
groba osam dana

- kada su bogovi za to saznali održali su skupštinu i odlučili da Hektorovo tijelo treba vratiti
Trojancima

- Prijam ne vjeruje da će Ahilej vratiti tijelo iako mu je to zapovjedila Tetida koja je zapovijed
dobila od Zeusa

- Prijam tamo dolazi uz pomoć bogova navečer, Ahilej mu pristaje dati tijelo

- obojica počnu plakati, Ahilej zbog Patroklove smrti a Prijam zbog Hektorove

- dogovaraju se da će biti razdoblje mira devet dana i da će se nakon toga nastaviti rat

- kada je Hektorovo tijelo došlo u Troju spalili su ga i sljedeće jutro pokopali

Razgovor Hektora i Andromede iz njezine perspektive

Odlučila sam otići na kulu iznad zidina kako bih razbistrila misli. To što je moj sin tamo bio i
to što sam slušala njegov dragocjen smijeh nažalost nije puno pomoglo. To što moj muž opet
odlazi u bitku koja bi ovaj but stvarno mogla završiti njegovom smrću me uništava, sin nam
se rodio prije nekoliko mjeseci i tek smo postali obitelj a on bi sad mogao otići zauvijek. Već
sam izgubila braću, majku i oca u jednom u ratu, sada sam napokon krenula iznova, ne želim
to ponoviti, ne znam mogu li to opet podnijeti. Nadam se da i on razmišlja o tome što mu se
može dogoditi, Ahilej je ubio toliko ljudi zašto bi Hektor bio drugačiji pogotovo nakon što mu
je ubio najboljeg prijatelja, zašto bi prema njemu pokazao milost i suosjećanje… Kao da je
znao Hektor se pojavio na kuli ubrzo nakon mene, znala sam što će reći ali nisam bila
spremna za to. Rekao mi je što planira i htio se oprostiti od našeg sina i mene. Probala sam ga
uvjeriti u to da ne ode, rekla sam mu koliko se drugih ljudi može boriti umjesto njega ali je on
odlučio da to mora biti on. Znao je da nitko nije ravan Ahileju te da on dolazi i da će tražiti
borbu s Hektorom, da će izgledati kao kukavica i iznevjeriti svoj narod ako se ne bori protiv
Ahileja. Znao je da mora biti jak i da se mora boriti u čast svom ocu. Znao je da će jednog
dana prekrasni grad Troje pasti, ali se nadao da se to neće dogoditi ovako i nadao se je da će
se to dogoditi dugo nakon njegove vlasti i naposljetku prirodne smrti od starosti. Probala sam
ga nagovoriti na to da samo povede vojsku i obrani jedinu slabu točku na trojanskim
zidinama, u očima sam mu vidjela da želi ostati s nama, živjeti u miru i gledati svog sina kako
odrasta ali jednostavno ne može. Razmišljala sam o tome da mu kažem da pobjegnemo skupa
ali sam znala da to nije moguće. Rekao mi je sve sto sam već duboko u sebi znala ali odbijala
prihvatiti, rekao mi je da će ako Grci dođu odvesti mene u ropstvo i vjerojatno ubiti našeg
sina, naše jedino dijete. Rekao mi je da će me kao robinju svi vidjeti kako plačem od muke i
kako će svi govoriti da sam žena one kukavice Hektora koji se odbijao boriti i spasiti svoj
grad te je odabrao zaštititi samo svoju obitelj ali da na kraju nije ni to uspio. Tijekom cijelog
našeg razgovora sam samo razmišljala o tome da postoji velika mogućnost da će nam to biti
zadnji razgovor, a trebali bismo ih imati još toliko puno, neke tužne, neke sretne, neke
razočaravajuće, neke ljutite , u njegovom pogledu sam vidjela da mu iste takve misli prolaze
kroz glavu i da je on također svjestan činjenice da nam je ovo posljednji razgovor. Vidjela
sam kako i on baš poput mene pokušava ne plakati, pokušava se uvjeriti da će sve biti u redu,
kako se pokušava uvjeriti da je sve ovo san i da će se ubrzo probuditi ali nažalost nije…
Nakon našeg razgovora je prišao sinu. Kako je imao cijeli prekrasni oklop na sebi skupa s
veličanstvenom kacigom naš sin ga nije prepoznao te kada mu je prišao se počeo plakati i
okretati prema dadilji koja je tamo bila s nama. Ubrzo je shvatio zašto nas sin plače te je
skinuo kacigu s glave. Istoga trena naš je sin prestao plakati i krenuo mu se bacati u naručje.
Hektor i ja smo znali sve sto slijedi ali naš sin nije. Hektor ga je podignuo iznad glave i
krenuo se obraćati Zeusu. Rekao je Zeusu i svim božanstvima koja ga čuju da neka njegov sin
bude gospodar Troje i najjači medu svim Trojancima, dok je to govorio ga je u jednom trenu
stavio meni u naručje i nastavio se obraćati bogovima ali se krenu obraćati meni u isto
vrijeme. Krenuo je pričati o tome kako se nada da će se jednog dana vraćati iz bitke s krvavim
oružjem svog neprijatelja i kako se nada da ću ja biti tamo i gledati ga kako prilazi
neprobojnim zidinama Troje. Kada je završio s tim mi je rekao da će sve biti u redu te da ako
će umrijeti to će biti volja sudbine i on neće moći utjecati na to. Kao da je znao kada smo
završili s razgovorom se pojavio Paris i rekao Hektoru da je vojska spremna, da ga čekaju i da
mora krenuti. Podignuo je svoju veličanstvenu kacigu s poda, stavio ju je na glavu, oprostio se
i otišao. Dadilja mi je uzela sina iz naručja te smo krenuli natrag u naše sobe.

- Petra Mokos, 1.A