Professional Documents
Culture Documents
Finansijski Menadzment - Upravljanje Zalihama
Finansijski Menadzment - Upravljanje Zalihama
Finansijski Menadzment - Upravljanje Zalihama
PREDMET:
TEMA:
Upravljanje zalihama
Mentor: Student:
SADRZAJ
1. Uvod....................................................................................................................................2
2. Pojam i vrste zaliha.............................................................................................................3
2.1. Sirovine i materijali
2.2. Nedovrsena proizvodnja
2.3. Gotovi proizvodi
3. Troskovi zaliha....................................................................................................................6
4. Just-in-time system upravljanja zalihama...........................................................................7
4. Kada pribavljati zalihe........................................................................................................8
5. Kljucne odluke o zalihama..................................................................................................9
5.1. Koficijent obrta zaliha
LITERATURA.....................................................................................................................11
1
1.Uvod
2
2. Pojam i vrste zaliha
Nivo ulaganja u zalihe sirovina i materijala zavisi od njihovih bitnih karakteristika. Lako
je shvatiti da se sirovine i materijali koji su izlozeni vecem riziku kvara, loma, isparenja, ili
moralnog zastarevanja ne mogu nabavljati u vecim kolicinama u odnosu na neophodne
proizvodne i druge poslovne potrebe. Svako duze drzanje takvih sirovina i materijala na
zalihama imalo bi za posledicu srazmerno velike gubitke u njihovoj vrednosti i pre nego sto
su privedeni svojoj upotrebi.
3
2.2. Nedovrsena proizvodnja
Nedovrsena proizvodnja obuhvata sve one realittete nad kojima se jos obavlja
proizvodnja u toku. To su delimicno zavrseni proizvodi koji se nalaze u nekom od
intermedijalnih stanja proizvodnje. Komad metala,npr.na kojima su vec izvrsene izvesne
proizvodne operacije ali koji ce jos dobiti neke dodatne karakteristike do kraja proizvodnog
procesa mogu se smatrati nedovrsenom proizvodnjom. Sam nivo nedovrsene proizvodnje
zavisi pre svega od duzine slozenosti proizvodnog procesa.
4
2.3. Gotovi proizvodi
Inace, potreba da se drze vece zalihe gotovih proizvoda moze da potekne iz teznje da se
prodaja odrzi efikasnom ili da se proizvodnja ucini ekonomicnom.
Sa druge strane treba voditi racuna da postoji uska medjuzavisnost izmedju ulaganja u
zalihe gotovih proizvoda i prosecnih troskova odnosno cene kostanja po jedinici proizvoda.
Najekonomicnije kolicine proizvodnje cesto su vece od onih koje su potrebne da zadovolje
procenjenu traznju za proizvodima preduzeca i zbog prisustva visokih fiksnih troskova
pripreme i lansiranja pojedinacnih proizvodnih porudzbina, odnosno serija. To znaci da
ukoliko su ustede na troskovima proizvodnje u vecim kolicinama vece od dodatnih
troskova drzanja povecanih zaliha gotovih proizvoda, proizvodnja za zalihe moze se
pokazati ekonomski opravdanom i prihvatljivom orijentacijom.
5
3. Troskovi zaliha
6
4. Just-in-time system upravljanja zalihama
Just-in-time system upravljanja zalihama znaci da isporuka materijala stize ,,tacno na
vreme’’, odnosno da ne postoje zalihe materijala. Samo izuzetno se moze pretpostaviti
drzanje malog obima sigurnosnih zaliha.
Ovaj system upravljanja zalihama pretpostavlja da tok materijala i proizvodni proces teku
od pocetka do kraja bez zastoja. Cilj uvodjenja sistema je da se proizvodnja ucini
maksimallno efikasnom i da se troskovi drzanja zaliha svedu na najmanju meru.
7
4. Kada pribavljati zalihe
Jedna od osnovnih odlika menadzmenta preduzeca jeste kada plasirati porudzbinu, ili
radni nalog, za zamenu utrosenih zaliha. Prilikom donosenja ove znacajne odluke potrebno
je isplanirati momenat za ispostavljanje zahteva za zamenu koji ce uzeti u obzir vreme
neophodno za izvrsenje porudzbine. Ako se radi npr.o nabavci sirovina i materijala, to
vreme zavisi od vremena neophodnog da se plasira porudzbina i vremena koje je
dobavljacu potrebno da pripremi i isporuci porucenu kolicinu. Kada su u pitanju pozicije
zaliha koje se proizvode u samom preduzecu, onda je to vreme koje je potrebno da se
lansira radni nalog, izvrsi priprema, obavi proizvodnja i zavrseni proizvodi dopreme u
magacin.
Ako preduzece zna da je potrebno deset dana da ispostavljena porudzbina sirovina ili
materijala stigne do dobavljaca, odnosno da se zavrsi porucena kolicina gotovih proizvoda i
da se dnevno utrosi ili proda 5 jedinica zaliha, onda momenat za plasiranje porudzbine
dospeva kada zalihe padnu na nivo od 50 jedinica. Naime, cim se zalihe spuste na taj nivo,
trebalo bi plasirati porudzbinu za kolicinu koja je jednaka optimalnoj velicini porudzbine s
obzirom da bi ta kolicina bila primljena tacno u trenutku kada postojece zalihe budu
potpuno iscrpljene.
8
5. Kljucne odluke o zalihama
U nacelu postoje dve osnovne vrste odluka o zalihama. Prva se odnosi na problem
koliko pribavljati zaliha u jednoj porudzbini ili seriji, a druga na to u kojim intervalima
pribavljanje treba da se izvrsi. Ukoliko su troskovi po jednoj porudzbini sirovina i
materijala, odnosno troskovi aranziranja jedne proizvodne serije, srazmerno veci, utoliko
pribavljane zaliha treba da se obavlja u vecim kolicinama. Nasuprot tome, sto su
porudzbine za zamenu zaliha vece, prosecan iznos ulaganja u zalihe, takodje se povecava,
zajedno sa troskovima njihovog drzanja. Otuda, optimalna solucija za ovu vrstu odluka bi
bila ona velicina porudzbine, odnosno proizvodne serije, koja prouzrokuje najnize ukupne
troskove pribavljanja i drzanja zaliha.
Odluka o tome u kojim intervalima pribavljanje zaliha treba da se obavlja zavisi od
balansiranja troskova drzanja zaliha sa troskovima koji bi nastali zbog nedostatka zaliha.
Ukoliko preduzece vise odlaze plasiranje porudzbine za zamenu zaliha sirovina i
materijala, odnosno ispostavljanje radnog naloga za dodatnu kolicinu gotovih proizvoda,
utoliko pre moze dospeti u situaciju nedostatka zaliha, sto ima za posledicu nastanak
dodatnih troskova proizvodnje i nabavke, odnosno oportunitetnih troskova zbog
propustenih prihoda i dobitaka od prodaje proizvoda. Optimalna solucija za ovu dilemu bila
bi, prema tome ona ucestalost pribavljanja zaliha koja minimizira ukupne troskove drzanja i
nedostatka zaliha.
Za donosenje prednjih odluka postoje teorijski zasnovani i razradjeni postupci i modeli,
koji su u praksi dobro upravljanih preduzeca naisli na zasluzenu primenu.
9
Ovaj koeficijent pokazuje da se zalihe obrnu i reprodukuju 4,0 puta prosecno godisnje,
odnosno da rashodi realizovanih proizvoda u toku godine, iznose 400% u odnosu na
prosecnu vrednost zaliha, sto znaci da na svakih 4,0 dinara periodicnih rashoda na ime
realizacije jedan dinar ostaje vezan u vrednosti zaliha.
Takodje je potrebno naglasiti sa se u proizvodjackim preduzecima cesto srece praksa da
se koeficijent obrta ukupnih zaliha rasclanjava na parcijalne koeficijente obrta pojedinih
vrsta zaliha.
10
LITERATURA:
Doc. dr Goran B. Andjelic, Osnove finansijskog menagmenta
Novi Sad, 2007.
11