Preobražaj, avangardna pripovijetka austrijskog autora Franza Kafke
objavljena za vrijeme njegova života, 1915. godine, sadrži elemente ekspresionizma, dadaizma, nadrealizma, te ekspresionizma. Ova književna epoha smještena je u vremenski okvir desetih i dvadesetih godina 20. stoljeća, a glavne su joj odrednice poricanje tradicije i potraga za originalnim načinom izražavanja. Djelo pripada tmurnom razdoblju autorova stvaralaštva koje je pogođeno osjećajem usamljenosti, bespomoćnosti i strahom. Priloženi ulomak nalazi se na samom početku ove pripovijetke te je cilj ovog eseja na temelju njega prikazati djelo u kontekstu avangarde i povezati njegovu autobiografsku stranu s autorovom zbiljom. Priloženi ulomak služi kao uvod u ovo djelo, točnije smješten je u prvi od ukupno tri dijela pripovijetke i upućuje nas da se glavni lik preobrazio u golemog insekta. Ova preobrazba simbolizira Gregorov, ali i Kafkin osjećaj zatočenosti u društvu, kao Židova u predratnom razdoblju Prvog svjetskog rata te kao sjenu svoga oca. Upućeni smo kako prezire svoj posao, ali ga zbog financijskih poteškoća svoje obitelji mora zadržati. Promatra sliku žene u krznu koju je jednom prilikom izrezao iz časopisa i uokvirio: „Nad stolom, nad kojim bijaše rasprostrta raspakovana kolekcija uzoraka različitih tkanina – Samsa bijaše trgovački putnik – visjela je slika koju je nedavno vio izrezao iz nekog ilustriranog časopisa i stavio u zgodan pozlaćen okvir.“ Na temelju njegovih misli o neprestanom radu možemo zaključiti kako ta slika simbolizira otuđenu erotiku i manjak brižnosti za kojom očajno žudi. Od ovog trenutka pa do smrti Gregor je osuđen na apstinenciju od ljudskog kontakta koja je uzrokovana ne samo strahom obitelji, nego i vlastitim osjećajem srama i gađenja koje osjeća prema vlastitom tijelu. Osjećaju se elementi ekspresionizma u Gregorovu strahu i alijenizaciji te dadaizma i nadrealizma koji se očituju u paradoksalnom odnosu animalnog prikaza i realnog okruženja. Soba u kojoj se nalazi tmurna je, a vremenske nepogode samo pojačavaju dojam subjektova kafkijanstva uzrokovanog nezadovoljstvom i nesigurnošću odnosa prema ocu. Dom je magijskog realizma, mjesto je tjeskobe i samoće u kojem je Gregor apsolutno bespomoćan i zbunjen. U konačnici, na prozoru izbija Sunce koje simbolizira Gregorovo oslobođenje od očevih, ali i okova društva predratnog razdoblja dvadesetog stoljeća. Saznavši za preobrazbu, otac napušta bilo kakav prijašnji odnos sa sinom i pokušava ga se riješiti dok majka i sestra još neko vrijeme gaje određenu dozu empatije koju iskazuju brinući se za njega. U ovoj komponenti pripovijetke, odnosima unutar obitelji, snažan utjecaj ostavljaju elementi egzistencijalizma. Ovakav odnos usporediv je s Kafkinim odnosom prema vlastitom ocu čija dominantnost i muževnost u njemu stvara osjećaj nesugirnosti i straha. Očeva dostojanstvenost u romanu prikazana je simbolom uniforme. Kada ga Gregor ugleda u radnom izdanju, njegovo se mišljenje o njemu mijenja na bolje, ali očevo daljnje odbijanje rezultira povratkom Gregorova prvobitnog mišljenja o njemu, a prikazuje se simbolom prljave uniforme. Govoreći o odnosu Gregora i Grete, treba spomenuti motiv hrane koju mu ona priprema. U početku donosi mu kruh i mlijeko, njegovo najdraže jelo što ukazuje na idealnost njihova odnosa prije metamorfoze, no postupno ona donosi sve truliju hranu što je dokaz kvarenja njihova odnosa uzrokovanog Gregorovim invaliditetom i nemogućnošću komunikacije. Također jedne noći obitelj ostavlja vrata njegove sobe otvorena te on gladan promatra goste kako se časte. Konačni krah njegova odnosa s obitelji predstavlja tzv. jabuka razdora kojom otac pogađa Gregora te time čak i pridonosi njegovoj smrti. Od tog događaja na dalje Gregorova soba postaje odlagalište smeća, a obitelj se sve manje brine za njega te im je veća namjera riješiti ga se. Jedne večeri, čuvši kako sestra, s kojom je imao idealan odnos, predlaže njegov odlazak, Gregor umire shvativši kako obitelj ne može krenuti dalje s njim na leđima. Na temelju svega navedenog možemo zaključiti kako je ovo djelo od goleme važnosti uvodeći pojmove kafkijanstva i alijenacije te magijskog realizma u avangardnu književnost. Ovo djelo zauzima jedno od mjesta na tronu svjetske književnosti