U razdoblju antike i njezine književnosti, točnije od 7. stoljeća prije Krista.
U tom razdoblju u središtu se nalazi čovjek, njegov društveni status, moralne odgovornosti za njegove odluke te druge ključne stvari koje vežu čovjeka uz njegov život. Sama književnost - antička, odnosno klasična književnost dijeli se na grčku i rimsku. Temelj europske književnosti započinje Homerom i njegovim epovima, ujedno najvažnijim epovima starogrčke književnosti, Ilijadom i Odisejom, nastalima u 8.st.pr.Kr. Homer je starogrčki pjesnik, koji je prema pretpostavkama živio krajem 8 ili 7.st.pr.Kr. Homer kao takav smatra se začetnikom epike.
Likovi koji se spominju u antičkom razdoblju specifični su po svojim
odlikama. U grčkom svijetu, heroji su bili poštovani manje od bogova, a više od demona. Ti heroji bili osobe, mitske ili stvarne koji su se iz zajednice izdvajali nekim posebnim kvalitetama. Kod kulture starih Grka, heroji nisu postojali oduvijek. Heroje je oblikovao narod i postojalo je više vrsta heroja. O nekim najslavnijim govorimo i do danas, to su primjerice Ahilej, Odisej, Heraklo,...
U svojim djelima, Homer svoje junake zove herojima. Jedan od glavnih
likova koji se spominje u njegovom djelu “Odiseja” je Odisej, prikazan kao junak koji je izrazito snažan i hrabar, pametan, oprezan ali i snalažljiv. Njegovi postupci poput rasuđivanja i prijevare spašavaju ga od svih opasnosti. Po Homeru, ime mu znači “sin boli”, što bi se prema radnji moglo zaključiti jer Odisej tijekom cijele radnje boluje bilo fizički ili psihički. Junaci u ostalim Homerovim djelima također su većinom prikazani kao hrabri i čestiti, ali u ozbiljnim situacijama junaci imaju stranu koja ih prikazuje kao ljute, ogorčene iz čega poslije proizlazi njihova hrabrost. To se može vidjeti na primjeru Ahileja i njegove srdžbe na Agamemnona i Hektora, likove koji su se nepravedno ponijeli u samom djelu. Svaki od junaka tako ima neku slabu točku, bilo fizičku ili psihičku, točnije nisu potpuno neustrašivi, odriješiti i sl. Najbolji primjer je Ahilej i njegova peta koja kada je pogođena, njemu je srce puklo od boli.
Sve u svemu, junaci su jedna od najvažnijih značajki Homerovih
djela. U njegovo vrijeme, to je označavalo čovjeka koji se borio na jednoj od strana za vrijeme trojanskog rata. Bili su vođeni svojim slabostima, srdžbama po kojima su se kasnije proslavili i cijelu radnju epa nosili na sebi.