Mješovita srednja škola

„Hazim Šabanović“
Visoko

Predmet : Fizika
Predmetni nastavnik : Kolašinac Senad, prof.
Razred : Id, Ie

PRIPREMA
za izvođenje časa

Čas : 85.
Nastavna jedinica : Deformacije, Hookov zakon
Tip časa : Obrada novog gradiva

Nastavne metode : Monološka, dijaloška, demonstracija

Oblici rada : Frontalni, individualni

Cilj časa: Upoznati pojam elastičnih i plastičnih tijela

Zadaci časa :
Obrazovni zadatak : Naučiti šta su to deformacije, šta je elastičnost i plastičnost
Odgojni zadatak : Steći novi uvid u različite prirodne procese, poticati radoznalost
Funkcionalni zadatak : Prepoznati primjene elastičnih tijela u svakodnevnom životu.

Literatura :
„Fizika za prvi razred srednjih škola“, dr Ahmed Čolić
„Zadaci i ogledi iz fizike za prvi razred srednjih škola“, dr. Ahmed Čolić, Bego Mehurić
TOK ČASA

Uvodni dio (5 min.)

Ponavljam ranije naučeno gradivo bitno za razumijevanje novog gradiva. Učenicima postavljam pitanja
za ponavljanje:

Pitanje: U kojim agregatnim stanjima se materija može naći?

Odgovor: Materija se može naći u čvrstom, tečnom ili gasovitom agregatnom stanju.
Pitanje: Da li jedna ista materija može biti u više agregatnih stanja?
Odgovor: Bilo koja materija može biti u bilo kojem od tri navedena agregatna stanja.
Pitanje: Od čega to zavisi, tj. kako materija može da mijenja agregatna stanja?
Odgovor: To zavisi od temperature. Promjenom temperature materija može da promijeni i svoje
agregatno stanje.
Pitanje: Navesti jedan primjer promjene agregatnog stanja sa temperaturom.
Odgovor: Najpoznatiji i najočitiji primjer promjene agregatnog stanja sa temperaturom je primjer
vode.
Pitanje: Od čega se sastoje molekule?
Odgovor: Molekule se sastoje od atoma.
Pitanje: Od čega se sastoje atomi?
Odgovor: Atomi se sastoje od jezgre, u kojoj se nalaze protoni i neutroni, i omotača, u kome se nalaze
elektroni.
Pitanje: Šta je mol?
Odgovor: Mol je količina supstance sistema koji sadrži toliko elementarnih jedinki koliko ima atoma u
0,012 kg izotopa ugljenika C-12.
Pitanje: Kako se računa pritisak idealnog gasa?

Odgovor: Pritisak idealnog gasa se računa po formuli , gdje je srednja

vrijednost kinetičke energije molekula gasa u sudu.
Pitanje: Kako glasi opšta jednačina stanja idealnog gasa?
Odgovor: Opšta jednačina stanja idealnog gasa glasi: , gdje je p pritisak idealnog gasa, V
zapremina gasa, n količina supstance (gasa), R univerzalna gasna konstanta

i T termodinamička temperatura.

Najavljujem novu nastavnu jedinicu i cilj časa. Na vrh table pišem naslov:

„Deformacije, Hookov zakon“

Glavni dio (35 min.)
Čvrsta tijela zbog jakih sila između čestica imaju stalnu zapreminu. Vrši li se pritisak na čvrsto tijelo
nastat će promjena oblika i zapremine toga tijela. Nastupit će deformacija tijela. Ako tijelo poslije
djelovanja spoljne sile, dođe opet, pod utjecajem unutrašnjih elastičnih sila, u prvobitno stanje, onda ono
ima osobine elastičnog tijela. Takva su, naprimjer, čelična tijela. No, kod supstanci, kao što je olovo,
ilovača, vosak i sl., i vrlo slabe sile izazivaju trajne deformacije. Trajna deformacija se karakteriše
svojstvom supstance koja se zove plastičnost. Deformacijom se tijelu daje energija, koju ono može
ispoljiti: potencijalna energija. Sabijena opruga, savijena šipka, sabijen gas i sl. su primjeri elastičnih
tijela.
Deformacija tijela može biti elastična i plastična. Ako se tijelo poslije djelovanja spoljašnje sile vraća u
prvobitan oblik, onda je deformacija elastična. Elastična tijela su, na primjer, guma, čelične opruge, federi
kod vozila, itd. Ako se tijelo trajno deformiše, onda je deformacija plastična. Plastična tijela su na primjer
olovo, glina, vosak.
Elastičnost i plastičnost su karakteristike svih čvrstih tijela. Sva tijela su elastična do izvjesne granice koja
se zove granica elastičnosti. Kada se prekorači ta granica, nastaje trajna deformacija.
Deformacije tijela po obliku mogu biti različite. Razlikuju se četiri osnovna tipa deformacije:
 istezanje (ili sabijanje),
 smicanje,
 uvrtanje (torzija),
 savijanje.
Kada na čvrsto tijelo djeluju spoljašnje sile, onda se ono nalazi u napregnutom stanju. Kao mjera za
naprezanje se uzima veličina koja se zove napon. Normalni napon je odnos sile i površine na koju sila
normalno djeluje, F/S.
Engleski fizičar R. Hook (Huk) je u 17. stoljeću utvrdio zakon koji važi za sve oblike elastične
deformacije. Hukov zakon glasi:
Relativna deformacija je proporcionalna naponu.

- veličina deformacije
k - koeficijent elastičnosti.
- spoljni napon koji izaziva deformaciju

Deformacija je proporcionalna naponu. Povećanjem napona povećava se i deformacija. Ovo ne može teći
u nedogled. Deformacijom se mijenja razdaljina među česticama. Velikom deformacijom remete se veze,
prelazi se granica elastičnosti pa može dođe do kidanja (napon kidanja). Pri djelovanju spoljne sile tijela
se mogu deformirati na različite načine.

Deformacija savijanja

Izduženje poređenjem sa prvobitnom dužinom l daje relativnu deformaciju izduženja, a veličina

napona je određena odnosom sile F i površinom poprečnog presjeka S, pa Hukov zakon dobiva konkretni
oblik
Koeficijent elastičnosti je ovisan od materijala. E je modul elastičnosti ili kratko Jangov modul.
Prema izrazu vidi se da je to napon koji bi izazvao deformaciju izduženja jednaku prvobitnoj dužini

Pored elastičnosti čvrsta tijela imaju svojstvo tvrdoće. To svojstvo se karakteriše otporom prodoru drugih
tijela u njega. Različiti su pristupi ocjene tvrdoće.
U geologiji, naprimjer koristi se Mosova (Mohs) skala: 1. Talk, 2. Gips, 3. Krečnjak, 4. Fluorit, 5. Apatit,
6. Feldspat, 7. Kvarc, 8. Topaz, 9. Korund, 10. Dijamant. Dijamant je najtvrđi i para sve druge minerale
niže u skali.
Primjer:
Gumena traka ima dužinu l = 40 cm. Kad se jedan njen kraj optereti tegom od 100 g izduži se za 2 cm.
Ako je presjek trake 0,5 cm2, naći modul elastičnosti gume!
Rješenje:
Zadaci za vježbanje:
1. Za koliko će se produžiti žica duga 135 cm, presjeka 1 mm2 ako se optereti tegom mase 9 kg? Modul

elastičnosti žice je .
Rješenje:

2. Čelično uže lifta ne smije da se izduži više od 4 mm. Dužina užeta je 15 m, površina poprečnog
presjeka 2 cm2, a modul elastičnosti 220 GPa. Koliko je maksimalno dozvoljeno opterećenje užeta
lifta?
Rješenje:
Čvrsto tijelo se pod djelovanjem vanjske sile može deformisati, pri čemu razlikujemo elastična i plastična
tijela. Elastična tijela se po prestanku djelovanja sile vraaćaju u prvobitan oblik, dok plastična ostaju
deformisana.
Vidjeli smo i da veličina deformacije zavisi od iznosa vanjske sile koja izaziva tu deformaciju. Što je veča
sila kojom djelujemo na tijelo i tako ga deformišemo, to će biti i veći iznos deformacije. Međutim, ovo se
ne može nastavljati unedogled. Elastično tijelo ne može da se po volji deformiše bez posljedica.
Uzmimo, na primjer, elastičnu oprugu. Ako je malo razvučemo pa pustimo, ona će se vratiti u prvobitan
oblik, odnosno dužinu. Dakle, kad je pustimo, ona će opet imati istu dužinu kao i prije nego što smo je
razvukli. Ako je sada razvučemo još malo više, opruga će se opet vratiti na početnu dužinu.
Međutim, ako je previše razvučemo, opruga će se istegnuti. Kad je pustimo, ona se više neće vratiti na
početnu dužinu, odnosno ostaće razvučena. Opruga je, dakle, ostala deformisana. Ona se sada ponaša kao
plastično tijelo. Kažemo da je opruga izgubila osobinu elastičnosti.
Dakle, ako se elastično tijelo previše deformiše, ono gubi osobine elastičnosti i postaje plastično tijelo.
Jasno je da postoji granica između ova dva slučaja, odnosno najveća sila (i deformacija) koju opruga
može podnijeti a da pri tome i dalje ostane elastična. Ako se na tijelo djeluje malo većom silom (i izazove
malo veća deformacija), opruga se trajno deformiše. Ta najveća deformacija koju tijelo može podnijeti i
ostati elastično je granica elastičnosti.
Prema tome, granica elastičnosti je najveća deformacija poslije koje se tijelo može vratiti u početni oblik.
Ako se pređe granica elastičnosti, tijelo se trajno deformiše.
Ako se to tijelo i dalje deformiše, u nekom trenutku ono neće moći da trpi deformacije i ostane u jednom
komadu. Recimo, ako oprugu, koju smo već istegli, i dalje razvlačimo, u nekom trenutku ćemo je
prekinuti. Dakle, imamo još jednu granicu kod deformacija, a to je najveća deformacije koju tijelo uopšte
može podnijeti. Tu granicu zovemo granica čvrstine.
Prema tome, granica čvrstine je najveća deformacija koju tijelo može podnijeti i ostati čitavo. Ako se
pređe granica čvrstine, dolazi do pucanja i loma tijela.
Primjer:
Normalni napon kidanja metalne žice iznosi 3 N/mm2, a njen presjek S=15 mm2. Kolika je maksimalna
masa tereta koja se može okačiti o žicu a da se ona ne prekine?
Rješenje:

Zadatak:
Za koliko će se produžiti žica duga 240 cm, presjeka 3 mm 2 ako se optereti tegom mase 25 kg? Modul

elastičnosti žice je .
Zadaci:
1.
Normalni napon kidanja metalne žice iznosi 4,5 N/mm2, a njen presjek S=25 mm2. Kolika je maksimalna
masa tereta koja se može okačiti o žicu a da se ona ne prekine?
Rješenje:

2.
Normalni napon kidanja metalne žice iznosi 3,5 N/mm2. Koliki je presjek žice ako je maksimalna masa
tereta koja se može okačiti o žicu a da se ona ne prekine 8 kg?
Rješenje:
Završni dio (5 min.)

Ponavljam pojam deformacije, elastičnosti i plastičnosti i Hukov zakon. Dajem učenicima zadatak za
domaću zadaću:
Za koliko će se produžiti žica duga 135 cm, presjeka 1 mm 2 ako se optereti tegom mase 9 kg? Modul

elastičnosti žice je .

Plan table

Deformacije, Hukov zakon

Čvrsta tijela:
- elastična
- plastična

Deformacije:
 istezanje (ili sabijanje),
 smicanje,
 uvrtanje (torzija),
 savijanje.
Δl – izduženje
ε - veličina deformacije l – prvobitna dužina
k - koeficijent elastičnosti. E – Jangov modul elastičnosti
σ - spoljni napon koji izaziva deformaciju F – sila
S – površina presjeka