Da li je FBI napokon ovo priznao: Hitler je umro u

Paragvaju 1973. godine?!

08. 08. 2019. u 22:15:00Radiosarajevo.ba
Prema historijskim knjigama, Adolf Hitler je 1945. godine izvršio samoubistvo sa
ljubavnicom Evom Braun.

Međutim, postoje informacije koje ukazuju na drugu teoriju, prema kojoj Hitler nije
umro, već je pobjegao i živio u Južnoj Americi,

Zvanični podaci govore da je brutalni diktator, posramljen porazom u aprilu 1945.

godine, pucao sebi u glavu dok je njegova žena popila tabletu cijanida u bunkeru u
Berlinu.

Njihova tijela su brzo spaljena i zakopana.

Ali šta ako je to bilo samo da bi se skrenula pažnja dok je ovaj najveći zločinac u
historiji ljudskog roda za to vrijeme izbavljen kako ne bi pao u ruke Sovjeta?

Zvuči nevjerovatno, ali historičar Abel Basti je objasnio ovu teoriju uz detaljne
pretpostavke u svojoj knjizi pod nazivom „Hitler u izgnanstvu“.

"Postojao je sporazum s Amerikom da Hitler pobjegne kako ne bi dospio u ruke

Rusa", naveo je Basti.

"To je logično naučnicima, vojsci i špijunima koji su kasnije sudjelovali u borbi protiv
ruskog režima", dodao je on.

Basti vjeruje da je Hitler pobjegao kroz tunel koji je ispod površine vodio do
aerodroma Tempelhof, gdje ga je čekao helikopter koji ga je prevezao u Španiju.

Prvo je došao do Kanarskih ostrva, pa je nastavio do Argentine gdje je živo deset

godina, da bi se nakon toga smjestio u Paragvaju gdje je bio pod zaštitom diktatora
Alfreda Stresnera.

"Bogate porodice koje su mu pomagale tokom godina bile su zadužene za

organizovanje njegove sahrane", objasnio je Basti. "Hitler je sahranjen u podzemnom
bunkeru, koji je sada elegantni hotel u gradu Asunsion.
Ulaz u bunker je 1973. godine zapečaćen, a četrdesetoro ljudi je došlo da se oprosti
od Hitlera. Jedan od onih koji su bili na sahrani je i brazilski vojnik Fernando Nogijera
de Arauho koji je ispričao novinarima sve o ceremoniji“. 

Jedan operativac CIA sa dvadestjednom godinom iskustva na terenu i jedan od

elitnih oficira američke obavještajne službe, Bob Baer, opisao je nešto slično tome u
dokumentarnoj seriji pravljenoj za kanal History Channel pod nazivom „Lov na
Hitlera“, koja je emitovana 2015. godine.

Baer i njegov tim tvrdili su da su otkrili dokaze da je Hitler pobjegao uz pomoć 700
strana objavljenih dokumenata FBI. 

Još jedan izvještaj govori o tome da su nacističke podmornice pristale u Argentinu.

Središte FBI počelo je da predaje izvještaje o Adolfu Hitleru javnosti i istraživačima u

skladu s aktom o slobodi informacija 26. aprila 1976. godine u skraćenoj verziji.

Prvi dokument broj 65-53615-35 koji je veoma redukovan pušten na sajtu FBI,
kompletno je objelodanjen istraživačima 1991. godine i dostupan je već desetak
godina u Nacionalnoj arhivi.

Javni izvještaji: Ne postoji dokaz da je Hitler umro u Berlinu. Jedan od istraživača je

primjetio: "Američki vojnici nisu pronašli Hitlerovo tijelo, niti postoji neki pouzdani
očevidac koji tvrdi da je Hitler umro",

Teorija prema kojoj je Hitler umro 1962. u tajnom nacističkom raju

u Argentini poznata je otprije. Sad su je ponovo oživjela dva
britanska istraživača u knjizi “Sivi vuk: Adolfov bijeg”. Povjesničar i
novinar Gerrard Williams i filmaš specijaliziran za ratnu
povijest Simon Dunstan tvrde da je previše dokaza da je Adolf
Hitler lažirao svoju smrt i pobjegao u južnu Ameriku da bi se
vjerovalo u priču iz školskih udžbenika. - Nije nam bila namjera
iznova pisati povijest. No, ne postoje forenzički dokazi za Hitlerovu
smrt, a svjedočanstva o bijegu i životu u Argentini su uvjerljiva -
izjavio je Williams.
Plan bijega
Prema ovom dvojcu, Hitler i Eva iscenirali su svoja samoubojstva i
pobjegli uz pomoć američkih agenata kojima su zauzvrat dali pristup
ratnoj tehnologiji nacista. Führera i Evu Braun “odigrali” su jedna
glumica i Hilerov dubler za koje se u ono doba vjerovalo (i pisalo u
novinama) da ih Hitler ima nekoliko. Muškarac i žena ubijeni su za
spas svog vođe. Jedan od najzanimljivijih detalja iz knjige je da je
Eva Braun Hitleru u Argentini rodila dvije kćeri, kao i da su se
Hitler i njegova dugogodišnja ljubavnica kasnije razveli. Pravi
datum Hitlerove smrti navodno je 13. veljače 1962.

Kad su ruske snage ušle u Berlin i zauzele Hitlerov bunker, nacisti su

već objavili vijest da je “Führer umro kao heroj”. Staljin je isprva
sumnjao i zahtijevao je dokaz. Moskva je godinama kasnije
obznanila da su sovjetski obavještajci pronašli spaljena tijela u
dvorištu kancelarijata. Pokopana su na tajnoj lokaciji izvan grada, a
nekoliko su ih puta premještali. Godine 1970. tijela su ekshumirana i
kremirana, a pepeo je prosut u rijeku Biederitz. Sovjeti su rekli da ne
žele da Hitlerov grob postane svetište neonacista.

Autori knjige, s druge strane, s mnoštvom pojedinosti opisuju

Hitlerov bijeg. Dvadeset sedmog travnja, tri dana prije Hitlerove
službene smrti, njegovo je mjesto preuzeo dubler, a Evino glumica.
Njih dvoje su iz Berlina prvo otišli u Tonder u Danskoj. Potom su se
vratili u Njemačku u grad Travemunde. Tamo su se ukrcali u avion
za španjolsku vojnu bazu u Reusu, južno od Barcelone. Fašistički
general Franco nabavio im je avion do Fuerteventure na Kanarskim
otocima. Idućeg dana bjegunci su se ukrcali u podmornicu.
Destinacija: argentinski Mar del Plata. Za Berlin pod granatama to
je bio znak da se izvrši egzekucija dvaju dublera.

Je li Hitler proveo posljednjih 17 godina svog života na udobnom

ranču u Patagoniji? - Knjiga je obično smeće, kao i tvrdnje njenih
autora - odgovara jedan od vodećih britanskih
povjesničara Guy Walters. - Trebali bi se sramiti što iznose takve
besmislice - dodaje. Jedino s čime se Walters slaže je da famozni dio
Hitlerove lubanje, koju čuvaju Rusi, ne pripada nacističkom vođi. U
knjizi se, naime, ponavlja tvrdnja koju su iznijeli američki
znanstvenici nakon DNK analize prije dvije godine. Lubanja, koja se
trenutno nalazi ruskom državnom arhivu, i za koju se tvrdilo da je
Führerova, pripada ženi mlađoj od četrdeset godina. Dokaza da je
Hitler počinio samoubojstvo ima napretek, naglašava Walters.

Hitler se nije ubio? Otišao je u Argentinu i

živio još 17 godina
Adolf Hitler i njegova supruga Eva Braun pobjegli su iz Berlina 28.
travnja 1945. U bunkeru su ih zamijenili dvojnici. Do smrti su boravili u
Patagoniji sa dvije kćeri
Adolf Hitler i Eva Braun ubili su se 30. travnja 1945. u bunkeru u Berlinu, nakon čega
su njihova tijela spaljena u vrtu parlamenta. Službena je to verzija povijesti kakvu danas svi
znamo. 

Ni danas nema fizičkog dokaza o smrti

No, zapravo ne postoji niti jedan fizički dokaz da su upravo Hitler i Eva Braun umrli u
bunkeru. U trenutku njihove smrti nije bilo svjedoka, a čuveni dio Führerove lubanje, koji
je desetljećima bio čuvan u Moskvi, konačno je 2009. podvrgnut DNK analizi. Analiza je
pokazala da lubanja pripada nepoznatoj ženi, staroj između 20 i 40 godina, a koja nije
Eva Braun.

Teorije zavjere o Hitlerovoj smrti pojavile su se neposredno nakon završetka Drugog

svjetskog rata. Prva knjiga na tu temu napisana je već 1953. godine. Uglavnom se uvijek
govorilo o tome kako su Hitler i Eva pobjegli u Južnu Ameriku, gdje su živjeli i imali
djecu. U posljednjoj knjizi koja iznosi jednu takvu teoriju, britanski publicisti Gerrard
Williams i Simon Dunstan tvrde kako ima više dokaza da je Hitler pobjegao u
Argentinu nego da je skončao u berlinskom bunkeru. 

"Postoje sve pretpostavke da je Hitler mrtav, ali nema ni najmanjeg dokaza o

njegovoj smrti", rekao je 12. listopada 1945. američki general Dwight Eisenhower. 

Službenu verziju o Hitlerovoj smrti nikada nije prihvatio niti Staljin. On je

na Potsdamskoj konferenciji tvrdio da je Hitler pobjegao - "vjerojatno u
Španjolsku ili Argentinu". 

Jedan američki senator čak je ponudio milijun dolara za dokaz o Hitlerovoj smrti, no
taj novac nitko nikad nije dobio. Najdugovječniji direktor FBI-a J. Edgar Hoover je sve do
šezdesetih godina prošlog stojeća čuvao dosjee s izvješćima o svim slučajevima
kada je Hitler viđen. Međutim, mnogi dosjei FBI-a o Hitleru i Evi Braun nikada
nisu objelodanjeni, kao niti oni koje čuvaju britanske tajne službe.

Hitlera i Evu zamijenili su dvojnici

Autori knjige "Sivi vuk - Bijeg Adolfa Hitlera" smatraju kako su Hitler i Eva pobjegli
28. travnja 1945., a da su ih u bunkeru zamijenili dvojnici koje je Reichsleiter Martin
Bormann pronašao. 

Hitlera je zamijenio Gustav Weber, a Evu Braun jedna od trećerazrednih glumica iz

"ergele" Josepha Goebbelsa. Weber je bio Hitlerov dvojnik od 20. srpnja 1944. kada
je na njega pokušan atentat u Vučjoj jazbini. Führer je tom prilikom bio ozbiljnije
ozlijeđen nego što se to objavilo u javnosti. Weber je čak mijenjao Hitlera prilikom
posljednjeg službenog fotografiranja, kada je podijelio medalje pripadnicima Hitlerove
mladeži, 20. ožujka 1945. u vrtu ureda kancelara. 

Dok su Hitler i Eva bježali, dvojnici su ih glumili dva dana. Nakon što se Bormann uvjerio da
su Hitler i njegova supruga na sigurnom, dvojnici su ubijeni i to najvjerojatnije
rukom Heinricha Müllera (Gestapo), nakon čega je inscenirano njihovo samoubojstvo. 

- Došli smo do podnožja nekih drvenih stepenica koje su vodile gore u njegovu
sobu, samo tri metra od prozora kraj kojeg sam stajao. Tamo, u dnu tih
stepenica pronašli su poluspaljeno tijelo čovjeka koji je imao pramen crne kose
na desnoj strani lica i male crne brkove. Podobnije su ga pogledali, a onda je
njihov liječnik došao do zaključka da je to loš Hitlerov dvojnik, a ne sam Hitler.
Ako je to točno, onda je on nestao bez traga i glasa, ispričao je 3. svibnja
1945. BBC-jev reporter Thomas Cadett koji je sa sovjetskim snagama ušao u
Führerov bunker.

Bijeg iz Berlina
U ponoć 28. travnja 1945., dok su drugi stanari Führerovog bunkera spavali, Hitler, Eva,
ovčarka Blondi, Martin Bormann i još sedmero pouzdanih SS-ovaca tiho su šmugnuli kroz
bunker do Hitlerovih privatnih odaja u zgradi starog ureda kancelara. Tamo je bio skriveni
tunel za bijeg. 

Na kraju tunela čekao ih je Hermann Fegelein, suprug Evine sestre Gretl Braun. On je

ranije od Himmlera 'sredio' zrakoplov Junkers Ju-52 koji je skupinu čekao na
uzletištu Hohenzollerndamm. Skupina je izašla iz tunela kod Fehrbelliner Platza gdje
su im se pridružili Evina sestra Ilse i Fegeleinov blizak prijatelj SS-ovac Joachim
Rumohr sa suprugom. Od tamo su ih tri tenka i dva polugusjeničara prebacila do piste. 

Associated Press i Reuters su 1947. objavili razgovor s

pilotom Peterom Baumgartom koji se tada nalazio u varšavskom zatvoru. On je tvrdio da
je osobno prevezao Hitlera, Evu i njezinog šurjaka Fegeleina iz Berlina.
Povjesničari i istraživači do danas su uvijek ignorirali tu činjenicu iako se radilo o izvještaju
dvije najutjecajnije novinske agencije.

Baumgart je dobio naredbu da odleti do aerodroma u Tønderu u Danskoj, nekadašnju

bazu cepelina Njemačkog Carstva. Skupina se potom ukrcala u drugi zrakoplov koji ih
je prebacio do Travemündea na njemačkoj obali. Evina sestra Ilse odlučila je ostati u
Njemačkoj, kao i Rumohr i njegov supruga. Fegeleinova supruga Gretl bila je u
poodmakloj trudnoći pa su zaključili da je za nju preopasno putovati. Smatrali su kako će
kasnije biti vremena da mu se žena i dijete pridruže.

Preostali članovi skupine ukrcali su se u zrakoplov koji ih je prevezao u Reus u

Kataloniji, područje koje su fašisti generala Franca držali u željeznom stisku nakon
poraza katalonskih republikanaca u Španjolskom građanskom ratu. Sljedeća stanica bit
će španjolski Kanarski otoci (gdje je postojala baza Villa Winter) odakle
će podmornicom klase IX. krenuti u daleko utočište - Argentinu. 

Gdje vodi trag novca?

Nacistički ratni stroj gazio je sve pred sobom u pobjedničkim danima Blitzkriega 1939.-
1941. Okupirane europske zemlje nemilosrdno su opljačkane. Iz nacionalnih
trezora ukradene su zlatne poluge i drago kamenje, a da ne spominjemo koliko je
novca ukradeno žrtvama Holokausta. Velike količine prebačene su kroz neutralne zemlje
Švicarsku, Švedsku i Španjolsku na privatne račune. 

Nakon što je Bormann 1943. shvatio da je rat izgubljen pokrenuo je Aktion

Adlerflug (operacija Orlov let) za krijumčarenje zlatnih poluga, dragulja i ostalih
dragocjenosti iz Njemačke u sigurna skrovišta širom svijeta, naročito u Južnu Ameriku. 

Bormann je smislio i Aktion Feuerland (operacija Vatrena zemlja) kako bi osigurao

skrovište nacističkim vođama. Odabrana jazbina nalazila se u Patagoniji u Argentini,
ali je cijena bila visoka.

Autori "Sivog vuka" tvrde kako su dokaz tome brojke koje pokazuju stanje argentinskih
zlatnih rezervi. Argentinske zlatne rezerve narasle su s 346 tona 1940. na 1173
tona 1945. što odgovara iznosu od 1,4 milijarde dolara. 

Život u Argentini

Podmornica U-518 dovezla je Hitlera i Evu do obala Argentine nakon 53 dana. Tijekom

života u Južnoj Americi više su se puta selili da bi se na kraju skrasili u podnožju Anda. 

U svoju palaču Inalco preselili su se 1947. godine. Palača se nalazila u

poljoprivrednoj koloniji Nahuel Huapi. To područje bilo je gotovo nepristupačno sve do
'60-ih godina prošlog stoljeća, kada je sagrađen put koji vodi preko Anda u Čile. 

Područje između San Carlos de Barilochea i Villa La Angosture u pokrajini Rio

Negro neodoljivo je podsjećalo na Bavarsku, a palača Inalco na Berghof. Nedaleko od
granice s Čileom, na najudaljenijem kraju jezera Nahuel Huapi, Inalco je bio skriven od
pogleda i do njega se moglo doći samo brodom ili hidroavionom.

Jednim poljskim novinama javio se 1995. čovjek koji se predstavio samo kao Herr

Schmidt. Njegov je otac bio SS-ovac koji je nakon rata pobjegao u Argentinu. Obitelj mu se
pridružila 1948. godine. Schmidt je tada imao 12 godina, ali je rekao kako se sjeća da su
područje gdje su živjeli nacisti nazivali "Dolina Adolfa Hitlera" i da su se okolna naselja
zvala Deutschland (Njemačka), Heimat (Domovina) i Vaterland (Zavičaj). Nitko nije
živio izvan doline. Pripadnici zajednice sami su uzgajali većinu hrane, a sve drugo donosilo se
iz obližnjih gradova.

Hitler je imao četvero djece, dvoje s Evom

Teoretičari tvrde kako su Eva i Hitler već imali kćer Uschi koja je rođena 1938. u
Njemačkoj (službeno je Ursula, iz milja zvana Uschi, bila kćer Evine prijateljice Herte
Schneider, ali postoji toliko fotografija Eve i Hitlera s tom djevojčicom da su mnogi kasnije
nagađali da je to zapravo njihovo dijete). U Argentini im se neposredno nakon rata rodila
druga kćer.  

Hitler je navodno imao vezu i s poznatom njemačkom atletičarkom Tilly Fleischer koji ju

upoznao na zloglasnim Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine. Smjestio ju je u jednu
seosku kuću kraj Berlina i njihova romansa je potrajala osam mjeseci. Kada je saznao da Tilly
čeka dijete, zamolio je svog prijatelja dr. Fritza Heusera da se vjenča s njom. Heuser ga
je poslušao. Nakon pada Trećeg Reicha 1945., Heuser je napustio Tilly i pobjegao iz
Njemačke. Hitler je samo jednom vidio kćer koja se zvala Gisela. Ona je 1966. objavila
knjigu u kojoj tvrdi da je Hitlerova vanbračna kćer.

Postoje nagađanja da je Hitler imao dijete i s Magdom Göbbels. Dvoje se navodno

'spetljalo' tijekom ljetovanja na Baltičkom moru 1934. godine. Magda je rodila sina
Helmuta, kojeg je kasnije ubila u berlinskom bunkeru zajedno sa svojih pet kćeri prije nego
što su ona i njezin suprug Joseph izvršili samoubojstvo. 

Eva je ostavila Hitlera i uzela kćeri

Williams i Dunstan nadalje tvrde kako je Eva 1954. napustila Hitlera i preselila se u

gradić Neuquén, gdje još dan-danas postoji "njezina kuća" za koju svi žitelji znaju. 

Svoje tvrdnje potkrepljuju izjavom odvjetnika koji je vodio brakorazvodnu parnicu,

a koji i danas živi u Buenos Airesu. Odvjetnik kaže kako su kćeri nakon rastave živjele s
majkom, a nakon njezine smrti napustile su Neuquén. Žive još uvijek negdje u Argentini. 

Umro je 1962. nakon moždanog udara

U "Hitlerovoj Dolini" je od 1947. živio i Führerov liječnik, izvjesni Otto Lehmann.

Njegove navodne memoare sačuvao je mornar s broda Admiral Graf Spee Heinrich
Bethe, s kojim je dr. Lehmann njegovao oboljelog Hitlera. Bethe je memoare predao
kapetanu Manuelu Monasteriju s kojim se sprijateljio '70-ih godina 20. stoljeća. 

Monasterijeva knjiga iz 1987. Hitler murió en la Argentina (Hitler je umro u Argentini)

obuhvaća neka Lehmannova zapažanja i Betheova sjećanja. Hitler je najvjerojatnije bolovao
od Parkinsonove bolesti i to još od '30-ih godina prošlog stoljeća. Nakon 1950. simptomi
su mu se pogoršali, a pogotovo nakon što se 1955. preselio u La Claru.

Politika mu više nije bila važna, povukao se u sebe i nije imao dodira s vanjskim svijetom.
Lehmann je opisao kako je u razdoblju od 1955. do 1961. Hitler neprekidno fizički i
mentalno propadao, a lice mu je postalo dijelom paralizirano. 
U podne 12. veljače 1962. tada 72-godišnji Hitler srušio se u kupaonici. Tri sata kasnije
doživio je moždani udar i tijekom noći pao u komu. Umro je 13. veljače u 15 sati,
zabilježio je dr. Lehmann.

Hitler se u Argentini družio s Pavelićem

Hitler se tijekom života u Argentini družio s drugim odbjeglim nacistima pa tako i

s Antom Pavelićem koji je živio pod lažnim imenom Antonio Serdar i bio je poznat
kao "don Lorenzo". O tome je svjedočio Hernán Ancín koji je radio za Pavelića kao
stolar od 1953. do 1954. godine. Rekao je kako su Hitlerovi redovito posjećivali Pavelića.

- U osnovi je bio isti. Imao je sijedu kratku kosu, ošišanu po vojnički. Bez
brčića. Kada je Hitler stigao, podigao je stisnutu pesnicu ispružene desne
ruke. Pavelić mu je prišao, spustio svoju šaku na Hitlerovu pesnicu i obujmio
je. Potom su se osmjehnuli i Pavelić se rukovao s Hitlerom. Uvijek su se tako
pozdravljali - ispričao je Ancín, koji nakon 1954. više nikad nije vidio ni Pavelića ni
Hitlera.

Sličnu priču ispričao je i novinar i teolog Drago Pilsel koji ju je čuo od svog oca. Naime,
njegov djed je s obitelji emigrirao u Argentinu nakon Drugog svjetskog rata. U Buenos Airesu
se sprijateljio s Pavelićem. Pilsel je priču o druženju Pavelića i Hitlera čuo još kao dječak.
Hitler je navodno pomogao Paveliću da pobjegne iz Argentine, dao mu je novac te
mu osigurao lažan identitet i pratnju.