AKTUALNO
PODVALE
u znanosti
Sve što se traži to se i krivotvori. Pa kako se ne
traže samo razvikane marke odjeće, nakit i zdra-
va hrana, nego i znanstveni radovi, i oni se krivo-
tvore. Neke su krivotvorine svjesne podvale, po-
put najpoznatije, Sokalove, druge su tek pokušaji
da se postigne kakva-takva reputacija u znan-
stvenom svijetu, bez rada i talenta. O tome piše
član našeg uredništva i dugogodišnji suradnik
Prirode, Tihomir Marjanac, profesor geologije na
zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fa-
kultetu.
prof. dr. sc. Tihomir MARJANAC, Zagreb
N
edavno je, 25. rujna, u Jutarnjem listu izašao članak o
podvali grupe mladih informatičara iz Beograda pod
naslovom »Pobuna u Srbiji protiv znanstvenika pre-
varanata. Maskirali se pa objavili urnebesan rad«.* Poslali su
parodiju znanstvenog rada u rumunjski časopis Metalurgia In-
ternational (do nedavno bio na popisu najboljih znastvenih ča-
sopisa SCI), a on ga je objavio očito bez provjere, recenzije. Ju-
tarnji list piše da su to mladi Beograđani napravili kao pokušaj
kritike sustava koji znanstveni doprinos u Srbiji (ali jednako
tako i u nas) procjenjuje brojanjem, a ne vrednovanjem znan-
stvenih članaka. Metalurgia International navodno ne provodi
recenzijski postupak, a objavu naplaćuje 200 eura. To je u da-
našnje vrijeme, izgleda, česta pojava kod nerangiranih (open-
access) časopisa, dakle časopisa koji su za čitatelje besplatni,
svima dostupni na internetu, pa kako troškove ipak netko
*Oba spomenuta članka, kao i drugi članci spomenuti u ovom napisu, nalaze se u popisu literature.
32
PROVJERA SLOBODNIH ČASOPISA – NA NAJVIŠOJ RAZINI
Sokalovu podvalu posve nalik na onu beogradsku nedavno je učinio i
ugledni znanstveni časopis Science za provjeru časopisa sa slobodnim
prisupom (open-access). Suradnik tog časopisa John Bohannon na-
pisao je lažni rad o čudotvornom lijeku te ga poslao pod raznim
pseudonimima na adrese takvih časopisa, da bi potom o rezultatima
eksperimenta objavio članak u Sciencu. Od 304 časopisa koji su primi-
li rukopis, samo 98 ga je odbilo, što znači da je njegovoj podvali nasje-
lo 206 časopisa, a ti očito ne provode recenziju jer su u njegovom ru-
kopisu bile takve nesuvislosti da ih je morao svatko uočiti, samo da ga
je pročitao. Na tu podvalu nasjeo je i časopis International Journal of
Integrative Medicine, koji u Rijeci izdaje tvrtka InTech, o čemu je pisao
Jutarnji list 5. listopada 2013., koji je u nas prvi i donio vijest o ovoj
podvali. Za »utjehu«, lažni rad prihvatili su i časopisi koje izdaju neki
poznati izdavači (npr. Elsevier).
(O detaljima vidi u popisu literature pod brojem 10.–12.)
mora platiti, plaćaju ih autori. Autori potpuno izmišljenog
članka izjavili su kako su napravili »Sokalovu podvalu na srp-
ski način«.
Sokalova podvala
Što je to »Sokalova podvala«? Naziv je nastao po matematičaru
i fizičaru Alanu Sokalu (sl. 1.) sa Sveučilišta New York koji je
1996. napravio lažni članak (sl. 2.) te ga poslao u časopis Social
Text koji izdaje Sveučilište Duke. Objavljen u broju 46/47 reče-
PRIRODA • STUDENI • 2013.

Slika 1. Alan Sokal – znan-
stvenik koji je napravio svjetski
poznatu podvalu u znanosti.
nog časopisa na str. 217–252. Istog dana kad je članak bio
objavljen, Sokal je u časopisu Lingua Franca objavio članak u
kojem tvrdi da je članak objavljen u Social Text lažan, da je to
podvala koju je napravio da pokaže kako je u sociologiji mogu-
će objaviti doslovce bilo što, samo ako potvrđuje ideološko
opredjeljenje uredništva. Taj je rad bio doslovce izmišljen, ali je
bio napisan na »znanstveni« način, pa je lako mogao zavesti
one koji se ne bi zadubili u njegovo čitanje.
Naknadno je Sokalov članak poslužio u zanimljivom sociološ-
kom eksperimentu koji je proveo Robb Willer sa sveučilišta
Cornell. Jednoj skupini studenata taj je članak dan na čitanje
kao tekst jednog od njihovih kolega, a drugoj kao tekst uvaže-
nog znanstvenika. Studenti kojima je bilo rečeno da je autor
teksta uvaženi stručnjak, smatrali su da je Sokalov članak sve-
Slika 2. Sokalov rad je totalna izmišljotina: on »dokazuje« kako kvantna gravitacija potvrđuje sociološke teorije.
PRIRODA • STUDENI • 2013.
AKTUALNO
obuhvatan, zanimljiv i vrijedan, što je eksperimentalna potvr-
da Sokalove tvrdnje da akademski status autora predodređuje
na koji će se način prihvatiti njegov tekst. Što je Sokal time
postigao? Je li postigao da ubuduće bude manje lažnih članaka?
Nije. Nakon objave priznanja uslijedila je prava oluja. Mnogi
nisu prihvatili Sokalovo objašnjenje, nego su ga doživjeli kao
dodatni napad na društvene znanosti, koje se ionako sa prirod-
nima gledaju »preko nišana«. Potom je uslijedilo još nekoliko
sličnih podvala, a po »sveznajućoj« Wikipediji, najmanje ih je 16.
Podvala – korist ili šteta?
Ima li, zaista, smisla podvaljivati izmišljene radove da bi se uka-
zalo na manjkavost sustava? Svjesna podvala je ipak podvala,
pa je unatoč priznanju učinjeno (ne)djelo. Šteta je po ugled
znanosti i samih znanstvenika učinjena. Time što su objavili i
priznali da su to učinili, autori izmišljenog članka nisu spriječi-
li da tako (ali bez priznanja) ne rade i drugi. Nisu pridonijeli
etičnijem pisanju znanstvenih radova, ali su pridonijeli javnom
mnijenju da smo mi znanstvenici obična piskarala koji objav-
ljuju štogod hoće ako plate 200 eura.
Alan Sokal je vodio prepisku s uredništvom časopisa Social
Text i na temelju toga napisao nekoliko knjiga, te postigao velik
publicitet. U svijetu u kojem se za publicitet doslovce gine, nije
trebalo dugo čekati da se pojave imitatori. Pojavile su se i druge
podvale, a »poduzetni« programeri sa Massachusetts Institute
of Technology (MIT) su čak napisali računalnu aplikaciju koja
samostalno generira (naravno besmislene) znanstvene članke
iz fizike! Jedan (zar samo jedan?) takav članak objavljen je
2005. na svjetskoj konferenciji »World Multiconference on Sy-
stemics, Cybernetics and Informatics«. Danas je, koliko mi je
33
AKTUALNO

poznato, dostupno nekoliko takvih aplikacija (programa) koji s
više ili manje uspjeha generiraju »znanstvene« članke na en-
gleskom jeziku.
Iz perspektive urednika znanstvenog časopisa i recenzenta, do-
spjeli smo u duboku krizu. Antiheroji su postali heroji. Suočeni
smo s poplavom radova koji pretendiraju da budu znanstveni, a
sve to treba pročitati, procijeniti..., prihvatiti ili odbiti. Svi ti
odgovorni ljudi su volonteri, ne primaju nikakvu naknadu niti
stimulaciju za svoj rad. Posao urednika postaje sve teži, jer je
sve teže angažirati istraživače koji žele (i imaju vremena) pro-
vjeravati tekstove koje su njihovi autori poslali u znanstvene
časopise, a njihov se broj množi iz dana u dan.
Svakodnevno dobivam mailove uredništava open-access časo-
pisa koji me pozivaju da upravo u njihovom časopisu objavim
svoj rad, samo ih trebam kontaktirati, poslati rad i u najkraćem
roku javit će mi je li rad prihvaćen, nakon čega trebam samo
platiti traženi iznos, i eto publikacije! Instant-članak, nešto kao
instant-juha, treba samo platiti, ne treba ni podgrijati. Open-
-access časopisi nude zaista brzu uslugu, neki oglašavaju na svo-
jim stranicama da će autor dobiti odgovor uredništva u roku
dva, tri dana nakon predaje rukopisa (npr. Internatinal Journal
of Mechanical Engineering Research & Applications, ISSN 2347-
-1719) i da će rad biti objavljen odmah nakon registracije, a ci-
jena izdavanja je 100 dolara ili 2700 rupija za autore iz Indije,
za što autor osim on-line objave dobiva i jedan papirni primje-
rak članka. U tako kratkom roku nije moguće provesti niti po-
vršnu provjeru teksta, a kamoli pravu recenziju. Kad posjetite
stranice njihovih izdavača, uočit ćete da oni izdaju veliki broj
časopisa (neki i više od stotinu) i sve to dobro i profesionalno
izgleda, s respektabilnim popisom internacionalnih članova
uredništva, no s recenzentima koji prema Bohannovim riječi-
ma odavno nisu dobili nikakav tekst na čitanje iz časopisa na
čijim su stranicama navedeni.
Šalji, šalji, dok ne objavi!
Osim ovdje opisanih podvala, postoji i još jedan vrlo opasan tip
podvale, onaj koji se zasniva na plagiranju i manipulaciji. Ima
»autora« koji metodom »izreži i lijepi« (copy-paste) iz nekih čla-
naka povade pasuse, pa ih kompiliraju u vlastiti članak. Potom
takav tekst pošalju u časopis radi objave. Urednik tog časopisa
tada recenzentima pošalje rad na provjeru, a ovi dobronamjer-
nu autoru isprave greške, poprave jezik, preporuče ispravke, pa
upute autora na propuštenu relevantnu literaturu. Autoru se
potom članak vraća sa svim tim ispravcima i uputama, uz pre-
poruku da članak dotjera i ponudi ga nekom drugom časopisu.

Slika 3. Obavijest o povlačenju članka koji je objavljen 2005. u časopisu Cell Research. U ovom slučaju prvi autor povučenog članka Wei Hua Yan,
objavio je rad za čije je koautore nadopisao svog mentora dr. Chien-Chung Chana i šefa laboratorija u kojem je radio dr. sc. Soldana Ferronea. Oba
»koautora« izjavila su da uopće nisu vidjeli taj rad prije objavljivanja i zatražili su njegovo povlačenje. Oni nisu dali dopuštenje za objavu podataka iz
provedenog istraživanja koji je vodio Chan u Ferroneovom laboratoriju, niti je Yan autor eksperimenta, niti je sudjelovao u interpretaciji rezultata.
Ovo nije u pravom smislu plagijat, nego krađa podataka.

34 PRIRODA • STUDENI • 2013.

 AKTUALNO

Naknadne intervencije recenzenata pomažu da se te izvorne

Slika 4. Obavijest o povlačenju članka objavljenog 2008. godine u ča-
sopisu Astrophysics and Space Science. Članak je povučen na zahtjev
Middle East Technical University iz Ankare zbog plagiranja tuđih radova.
Poduzetni »autori« tada samo isprave greške u tekstu koje im je
označio recenzent, dopune literaturu po recenzentovim uputa-
ma te ponove postupak. Nakon nekoliko pokušaja i ispravaka,
rad biva i objavljen! Upornost se na kraju ipak isplati, ali je
dvojbeno čiji je to uopće rad? Autorov, recenzentov ili neime-
novanog autora članka iz kojeg su »posuđeni« pasusi? I ova vr-
sta znanstvenog članka je podvala, bolje reći – prijevara!
Kako prepoznati takve radove? U fazi rukopisa, relativno je
jednostavno prepoznati dijelove teksta koji su pisani različitim
stilom, pa su neki pasusi posve razumljivi i logični, a drugi po-
sve nerazumljivi. Dio odgovora može se kriti u korištenju auto-
matskih (on-line) prevoditelja koji ne mogu ispravno prenijeti
misao iz izvornog teksta i ne vladaju stručnom terminologijom.
Tko je bio autor izvornog teksta koji je bio prevođen, nećemo
doznati. Vrlo je vjerojatno da to nije bio sam »autor« ponuđe-
nog rukopisa.
razlike izglade i da pri sljedećem čitanju tog teksta (kada ga
»autor« ponudi nekom drugom časopisu) recenzenti ne uoče
stilske razlike u tekstu. Tada je prijevaru moguće otkriti samo
vrlo detaljnim čitanjem teksta i poznavanjem sve prethodno
objavljene literature o prikazanoj temi! Prema riječima jednog
umirovljenog profesora sa sveučilišta u Jeruzalemu, on je svoje-
vremeno otkrio desetak plagiranih diplomskih radova koje su
studenti naprosto prepisali iz starih članaka, u očekivanju da
tako stare radove više nitko ne pamti.
Ima među znanstvenim člancima i krivotvorina, i to ne mali
broj! Autori krivotvorina uspijevaju napisati članak po svim
normama znanstvenog pisanja, samo što su rezultati izmišljeni.
Nekima to uspijeva i više puta za redom, pa se događalo da se
nakon otkrivanja prijevare mora oglasiti povlačenje velikog
broja članaka nekog autora i njegovih suradnika. Povlačenje
radova oglašava se na stranicama časopisa u kojem je rad bio
objavljen (sl. 3. i 4.), a to znači da se taj povučeni rad u buduće
više ne smije citirati. A kako da to mi znamo ako nismo pret-
plaćeni na taj časopis? Kako citiranje povučenog rada nije do-
pušteno, svaki rukopis u kojem se to otkrije bit će odbijen. Eto
još jednog problema za autore! Srećom, ima i onih koji nadziru
povučene članke.
Kako otkriti krivotvorinu
Ima ljudi koji su na temelju izmišljenih rezultata izgradili repu-
taciju (samo kakvu!) i status velikih stručnjaka, dok se prijevara
nije razotkrila. Primjer krivotvorina u znanstvenoj publicistici

Slika 5. Jednostavan primjer razlikovanja »posuđenih« i originalnih slika. Lijevo je motiv »posuđen« iz Prirode br. 10/2013, sa stranice 29, skeniran i
kopiran iz digitalnog (pdf) dokumenta, a desno je originalni snimak. Premda je izvorna slika u boji, »posuđena«, slika je prikazana »crno-bijelo« jer bi
se tim trikom poslužio manipulator. Usto bi je vjerojatno i zrcalio kako bi se što više razlikovala od originala. Ako usporedimo obje slike prikazane u sivim
tonovima, uočava se nerealno visoki kontrast »posuđene« slike i manja oštrina. Valja znati i da je grafička kvaliteta Prirode veća od kvalitete većine
znanstvenih časopisa, posebno onih starijih, pa bi u slučaju stvarne »posudbe« razlike u kvaliteti slika bile još vidljivije.

PRIRODA • STUDENI • 2013. 35

AKTUALNO
je egipatski geolog Mostafa Mansour Imam (zaposlen u Saudij-
skoj Arabiji) koji je od 1996. do 2003. objavio 12 članaka o fo-
silnim algama u međunarodnim znanstvenim časopisima, a
razotkriven je kada su drugi autori na njegovim slikama prepo-
znali slike iz svojih članaka. Valja napomenuti da ne postoje
dvije identične snimke nekog fosila. Uvijek postoje neke razli-
ke, a kada su dvije snimke identične – jedna je sigurno ukrade-
na. Pažljivim pregledom slika u krivotvorenim radovima uočit
ćemo da su slabijeg ili jačeg kontrasta nego što bi trebale biti,
slabije su oštrine, ponekad se vidi raster od prethodnog tiska ili
čak moare koji nastaje zbog nepodudarnosti rastera u tisku i
rastera kojim radi korišteni skener (sl. 5.).
Krivotvoritelji i plagijatori u znanosti nerijetko bivaju kažnjeni.
Profesor James Twitchell sa Floridskog sveučilišta u SAD-u,
2009. godine kažnjen je zbog objavljivanja plagiranog rada sus-
penzijom od pet godina. Toliko je bio bez plaće, a i ranije je
umirovljen. Južnokorejski veterinar i biotehnolog Hwang Woo
Suk je 2009. zbog krivotvorenja istraživanja (bavio se klonira-
njem životinja i istraživanjem ljudskih matičnih stanica) i obja-
ve lažnih radova kažnjen otkazom sa Sveučilišta u Seulu, dvo-
godišnjom zatvorskom kaznom i oduzimanjem imovine. Nešto
blaže su prošli Indijci Chaturvedi Sunil i koautori povučenog
članka u indijskom oftalmološkom časopisu (Indian Journal of
Ophthalmology). Njima je do daljnjega zabranjeno objavljivanje
radova.
Danas, kada smo doslovce zatrpani silnim brojem znanstvenih
članaka koje trebamo pročitati, citirati, koji nam služe da upo-
POSTANITE KOLEKTIVNI PRETPLATNIK »PRIRODE«!
SVE JE ISTO – SAMO JE CIJENA NI@A.
Za pretplatu od 1.600 kuna godi{nje dobit }ete paket od 10 primjeraka
svakog broja na jednu adresu. Usto }ete dobiti, kao bonus, jo{ jedan
primjerak svakog broja Prirode na drugu adresu – koju nam ozna~ite.
Izra~unajte sami koliko ste u{tedjeli!
36
znamo i procijenimo znanstveni rad i doprinos drugih istraži-
vača, suočeni smo s velikim rizikom da nehotice budemo uhva-
ćeni u mrežu tuđeg plagiranja, prijevara i podvala. Zato se
protiv tih pojava mi znanstvenici moramo svim silama boriti.
Literatura
1. http://www.jutarnji.hr/pobuna-protiv-kvaziznanstvenih-radova-
u-srbiji-rad-objavili-u -perici-i-laznim-brkovima/1128442/
2. http://www.scribd.com/doc/167706815/EVALUATION-OF-
TRANSFORMATIVE- HERMENEUTIC-HEURISTICS-FOR-
PROCESSING-RANDOM-DATA
3. http://en.wikipedia.org/wiki/Alan_Sokal
4. http://www.physics.nyu.edu/faculty/sokal/transgress_v2/trans-
gress_v2_singlefile.html
5. http://www.physics.nyu.edu/faculty/sokal/lingua_franca_v4/lin-
gua_franca_v4.html
6. http://en.wikipedia.org/wiki/SCIgen
7. http://www.nature.com/cr/journal/v15/n8/full/7290378a.html
8. http://retractionwatch.wordpress.com/
9. http://paleopolis.rediris.es/cg/CG2009_A04/
10. http://www.sciencemag.org/content/342/6154/60.full
11. Bohannon J.: Who’s Afraid of Peer Review? Science 342/6154
(4. listopad 2013.), str. 60–65.
12. http://www.jutarnji.hr/rijecki-casopis-objavio-lazno-znanstveno-
otkrice/1130632/
Uredni{tvo
PRIRODA • STUDENI • 2013.