Dr.

Asal Durakovit

MJESTO MUSTIMANA
U HNVATSKtIJ NANOTINOJ
ZAJETINTCI
 Prq 0F HAil/ltlroN
l_o- BCX 5607b* '
sroNEy CCEhk, onl
Lsc scs
DR. ASAF DURAKOVIE

MJESTC MUSLIMANA
HRVATSKOJ NARODNCJ
ZAJEDNICI

197 2

TORONTO, ONTARIO, CANADA

PITANJE NACIONALNOG OPREDJELIENJA
MUSLIMANA BOSNE I IIERCEGOVINE

Dr. Asal Durakovi(

DIVIDE ET IMPERA
PITANJE nacionalnog opredjeljenja muslimana Bosne i
Hercegovine dovedeno je do dana,dnje-taze nakon dugotraine
tem-eljito pro,vodjene antihrvatske politike, koju je Ueo"graAik;
vlada provodila u Bosni i Hercego-vini s poznatim rezuitatima.
upravni aparat Bosne i Hercegovine doseljen iz srbije u razlidita
rremena novije povijesti, kao i famulusi toga sistema regruti_
rani iz.redola samoga stanovni5tva Bosne i i{ercegovin", dou*
je svojim sistematskim-i_smi5ljenim radom do tog-a stupnja, da
se danas vei moZe ozbiljno postaviti pitanje o b-ududnosii-na-
cionalnog opredjeljenja itanovnistva te republike.
. -muslimanskog
Muslimani se danas nalaze pred vitalnim pitanjem, koje u prvi
mah izgleda dosta zamamno, a to je: da li prihvatiti p"onudfenu
muslimansku nacionalnost, zasnovanu na nov6sFor.oioi teorijama
o muslimanskoj etnidkoj posebnosti u Bosni i Hercegovini, "koje
ne analiziraju povijest tih hrvatskih pokrajina iz pridislamskog
razdoblja.
je- pitanje od vaZnosti za muslimane Bosne i
uf. it.TorarToga, $to se nije lako i
Hercegovine
-samo_
neopasno postaviti kao
stalna grupa pged zbilania koja se nasluiuju u utistol bududnosti
na burnoj balkanskoj vjetrometini. Iskuslva su ih iz povijesti
naudila o.potrebi opreza pred Danajskim poklonima, ali j" orogu
puta. teorija o odvajanju muslimana od misli o hrvatskoj pripai_
nost_i- stavljena u ruke,samih muslimana, koji su 5iritelji iAel" o
muslimanskoj nacionalnoj posebnosti, naravno u stuZbi zidet-
nika
-tih ideja. Vrijeme je da se tome pitanju posveti zasluiena
?ry."i-?,
pnje nego nas buduinost poudi o u&njinim propustima,
i cijeli se hrvatski narod treba duboko zamisliti nad tim pitanj'em,
koje prelazi okvire muslimanskog stanormibtva Bosne I fferc"-
govine i ulazi u pitanje buduinosti cijelog hrvatskog naroda.
 BOSNA IHERCEGOVINA U SASTA\U STARE
HRVATSKE DRZAVE
Dolazak Hrvata u podrudje danaKnje postojbine ve7-un .je
-nijete
* **bo hrvatskih plem6na iz Hrvatske, koja se gulazil"
; ;F; Karpatskih planill, a naseljavala su je hrvatska ple-
;;; u jednof intefiauli svojih migracila u pradavne
-dgTou-t:"
Ht-
S";d s podrudla Hinduku5a' poEetak migracije -11 njielg kojim-
;rk; vezin ie s ukazom bizantijskog cara Heraklija,
koje
su
bili
n.uJtU ff"mena imala protjerati Avare iz kraieua su
iauzeliod Bir*tu. U dugbtrainim borbama s avarskim plemenirna
iOUril, Hrvati su ih usfje[ protjerati na sjever
i shodno Hera-
ffij""o Prostaxisu dobili su kao nagradu obecane zemlle t(oJe. ly
*iU tO Avara. T.emliaje obuhva6ata provincije Dalmaciju' Ilirik
i t;;j", prostiruii se od Istre do rij-ke Drine i od Jadranskoga
Seoba Hrvata na Jadran podinje ". ?-*oj
-*" O,j riieke Save. a opisana je u studioznoj raspravi Kon-
;";;;;d1"oga stoljeia, u kojoj se navode pojedinosti l?:"lI?yTJ"
it*tiou PorfirJgenetd,
iuf-u"i1", nUiu i Panonije. i<ato-ie danainja Bosna.bila lijelom
Dalma-
u sastavl'rimske panonije, a dijelom rimsko-bizantijske j".9i9
nasJj"*nje Bosne i Hercegovine integraloi naselja-
"tj;, t"ifi pokrajina koje su bile spomenute u Heraklijew Pros-
til]"
taxisu.
Povijesni podatci kazuju d'a su Hrvati naselili novu domoviru
rJu-'pr-*'"na, kojima' je vl-adala .stata vladarska obitelj iz
"v"iir." Hrvatske u Zakarpatskoj domovini. postoje izvori koji spo-
minf aa i" ,"au- pG-"ou bio predvodjenoPlemena od petero bra6e i
dviie setre iz spomenute vladarske-porodiie' su zasebno
;;.,"1il;;;j"dtl"?i1"tou" svoje n-ove domovine' a ditava ig ou-
*i:""" pokra3lna nove zemlje bstala pod upravom brata pwijenca
i njegovih nasljednika.
plemenu'
Glavnina Hrvata, koji su pripadali najbrojnijem
naselila je podruEje danainje Bosne s najbrojnijot"
k:,t,::1j1ftl3l
u-poa*fio Bosahske Krajine' To podrudje,nile, urltujl:l:- :*
su naselila druga plemena u
,uiiou, kao ni Hercegovinu, koju-
pk"Jlt rtavunje i goin"fanumya,lojg i" podrudje dana5nje f"lT-
Vtasida do Drine takodjet
;;"i"": Naseljavanje oa ptu"io"
iij" *^o # naivece plemg- H*-dll tako da je potpuno nase-
tjJoi" goro" i Heicelovine. bilo od viXe plemena' Ti podatci' za-
iedno s 6nim d.a it f,J*fj. Bosne i Heicegovine.
bilo banovina'
lA l" poj am aut;htoni hrvatski uraz, kazuiu 9i i:-'o,--"il.1 t':,:*
;;;#d {*1.- poiamhrvatske imigracije.bila naseljena iskljudivo hrv?t-
skim narodom. oOU-fnita ioji je upravqao banovinom nije

2
bio poznat drugim narodima Europe, i Bosna kao banovina mo_
gla je biti iskljudivo hrvatska.
9 nltan1y hrats\9g
. vjerodostojm! Bosne i Hercegovine postoji
p.,odrijetla
3rz povijesnih
izvora, od kojih posednu vriieAnoit
ima zapis Duvanjskoga sabora tz 753., zvan
,,ilIethodos',, koji je
pisan. hrvatsEm jezikom. Taj dokument kazuje, Oa je Hrvatska
sadinjena od Bijele Hrvatgke na zapadu, Crvene itrvatite na jugu,
i
.9d.Z1e9rja koje
je obuhvadalo danalnju Bosnu, s granicom ia
rijeci Drini.
_. -
Ljglopis iz osmoga sroljeia koji je posluiio kao gradja za
djelo ,,Kraljeystyo Hrvata", napisano u ft. stotleeu, nivodi do-
slovce,_da j9 vladar Hrvata zaposjeo Bosnu kao dio svojega kraljev-
s{a. ,-rI bi kralievstvo niegovo Bosna i Valdemin iteri do polonije,
{}9 Lptl-orsko kao i "agorsko
vidi: D. Mandi6: Etni6ka
krallevstvo', (o pojedinostima
povijest Bosne i Hercegovine, Rim
1967.).
Mgdju ostalim dokumentima koji kazuju o hrvatskoj pri-
-
padnosti Bosne i Hercegovine valja posebno istaii ,,Ljetopis-pbpa
Dukljanina" iz 12. stoljeca, koji jesno navodi pripadnoit Bosne
kraljevstw Hrvata.
Arapski zemljopisac Ibn Idris iz 11. stoljeia pi3e o hrvatskom
stanovni3tvu Bosne i Zahumlja. Za grad, Ston Ibn Idris kaZe, da
su mu stanovnici Hrvati.
_ Vrijedno je spomenuti uredno i znanstveno vodjene zapise
Ivana Kinamosa, koji je kao tajnik cara Emanuela Komnena
osobno putovao Srbijom i posvetio je Bosni i Hercegovini posebnu
paZnju i zanimanje. Njegovi zapisi iz 12. stoljeiJkazuju, da je
Bosna i Hercegovina zasebna drlava koju dijeli od Srbije rijeka
Drina i nije pod bilo kakvom srpskom upravom. Taj je narod
mogao biti jedino hrvatskoga podrijetla, jer su Srbi i Hrvati bili
jedini slavenski narodi u Bosni i Rabi, a Kinamos jasno kazuje,
da je zapadna granica Srbije rijeka Drina.
Medju mnogobrojnim izvorima, koji su jasni u svojim stavo.
vima da je Bosna i Hercegovina dio stare Hrvatske drZave, nije
na odmet spomenuti i dokumente iz vremena turskih sultana Mu-
rata II. i Mehmeda el Fatiha, koji u svojim fermanima, kojima
jamde slobodu trgovine Dubrovnika u turskome crstvu, jasno
dijele Bosnu od Srbije.
Neovisno o spomenutim autentidnim povijesnim izvorima
bilo je, a ima i danas, pokuKaja da se mimoidju povijesne istine
i da se stvore teorije o pripadnosti Bosne i Hercegovine Srbiji.
Niti jedan takav pokuSaj nema znanstvene vrijednosti, jer je jedino
razdoblje kada je Bosna bila pod srpskom upravom bilo u vrijeme
vladavineKonstantinaPorfirogeneta,.kadajesrpskiZupanCaslav
ili":fl ?:f*:;1.i"'61,'r'i'-i-viuu'u.'T*f
nad Bosnom tra1ao svega 11 godina'
jer je 1 ,t"--}fi**ffi
(960') u Bos"l
II. oovratio Bosnu ffti"tttoi i odteoije o srpskoj."q'*l
toga-vremena
;itl;;;tj;;til6* ;r""i: Sve ..'-l:11
u'iit je teorija stvoreno velik broj' ostalu luJeme
ffiil i3"ii.tti, o pripaclnosti Bosne i
ored snasom pou,1.,nii ;;;i';th dokaza
il"o""gouln" hrvatskoj dr.i,wi' r- r^" -^..^,r'
naloai
toliti ,,4 short history of Yugostavia]j
Derby u svojoj stare
bile
dosta kompromisno, ll *'not"u
i Hercegovina srediXte
otvo-
unatoE svome
il;;tk;;Ave Gl' 5/58i' Taj engleski autor' Bosne' ipak ne
renom stavu lutnie iieiria ttt'"uttfo-.podriietlu
moZe izbjeci nuzno'f p"'it?"ti"i"--n;ii*itt'ittinu' pa u rdcenici

;:i,".',:'t#iis"*g;in*iu1+:lrutr:1$"Ti'li;ix
no gotovo ,ru*"'oojilf tt*i11tt!"39
britanskih autora da ne po-
autor u svojoj analizi
sveiuju dostojnu p;;i; povijesti }I.rvata' na Balkanskom
dolaska Slavena p'#*5it ian1S"19
domovine
"
poluotoku ne istieetil"i*t" i:ou'd"o't
Bosne kraljevstvu Hr-
jasno diiele svaku povezanost
iata. UnatoE ,orn", ilitgiue riiefi
Bosne sa Srbijom: ,,;'"fl;i;;t-k;
iiio ttttiu Bosni' Lazar jc tek
bio knez u Srbiji". t l?1J
.Aa' r-^r^ oa -F.rrrl-n kruiiio
se Tvrtko krrrr.'
je bila banovina sv9 d9 'kada
Bosna obale i otoka otl
za kralja, u ,utovi'ii""il"tJ19t1e iadranske todke uspona' doveli su
Madjara, koji su o""ii"gJ;;io'oujytsgi Dalmaciie' Derby strogo
do modnoga kurl"*iou so;'
Hrvatike
diieli Bosnu od S';l;; i ouuooi
";i"&il;-gosni't4o -tu nakon Kosovske bitke
Krai mo6noga kraljevstva
rnnogi Srbi traZili
vezaln ie uz pad B"r;;;;
,fttf upi*'l] ot*anliiskog carstva godine
ednu 6a B os ne
.,'iuiii.-r"ri "T"nr r[-" J iit i *1
utin, o ak on zapo s i

To m aie vi a' Razdobl e ko

je j
6
dao po gubiti *o"i lg"'^t'i-i " !i n posebnosti ._t:lou-
o etnidko!
sliiedi osnov" r" oJti- teorijarna poo totttoit upravom primilo
nirtva Bosne in""J"!**it"l;Gj"
Islam.
HRVATI BOSNE I
'pnnaatu I#RCEGOVINE
KRSeANSTvo
v jerasrarodreurih{rvatat*.1'-#tff tfli;,titit"l".tlltt
iz Iranske pradomovine' S tom T.YJ:t
koii-ie bio Prri vladar'::ou9'
osvoiene oo euul].'il; KIG stn
Il,Hi,*"r, ;q"dill;it"ortti" mnogobo'stua' ali ie ved niegov
zajedio_ J iH;;,ro- "901",*Jo,lffili, T-Siffiil"r#
'G; *ff Jilil",il i'J#'fJ'?:"* "Ii;k; ii*o'
fig i"' hrvatsko

4
pleme,.koje.je. naseljavllo juggzapadnu Bosnu i Zahumlje,
bilo
prvo. qlemq koje je kridanitvo, taj se val prelio i ; ;J;;
-p_ri-ilo
nrv'atska plemena. Nesuglasice s krb6anstvorn bile su,
medjutim,
redovan pratilac Sirenja vjere medju Hrvatima,
-pooouo
tako da su se neka
plemena nakon_ prihvaianja k Sia"st"a orueuiu- ,turoJ
vjeri."Posebno je zanimljiv sludaj Neretljanskih Hrvata, k;ii;
sc odricali krsianstva iz ruzlogi 5ro im ie Crkva t"d.;;ii;j;
gusarenje. Panonski Hrvati koji su bili iiloze* napaaaliria
oo
strane kr5ianskih vladara Europe takodier su nakon stanovitos
vremena prihvadali odbadenu vjeiu srarih lrrvatskih ptem"na.
leJai
od primjera te faze kr$ianstva u krajevirna panonske Hrvatske
jest.borba kneza viiesrava s markgroiom prilrom,
koii ie pred-
vodio vojsku franadkoga kratja Karla, Iiredi kridanrtro'tu" i"-
ggvor nljltkanju hrva-rskih_ plemena. Njegova je vojska, *"Oiutl*.
bila potuiena kod KaStela od kneza vilesrava. T; su p-okreti
protiv krlians-wa ip?k bili lokatrizirani, i val kr#anstva urlor.
zahvatio sva hrvatska. plemena, tako da su Neretrjansti HrvJti ;"
konadno prihvatili kr$ianstvo u IX" stoljedu, u vriiern" k;";;
Branimira, a Panonski Hrvati u vrijeme Metodija i njegovtr ule-
nika' otprilike krajem isrog stoljeci. oo trala "g. rrorj&u stutua
na latinskom-je-ziku bila je zamijenjena glagoljadkom sluibom, diji
su zaietnici bili slavenski aposioli Sv. biiit i UetoCile.

BOGOMILSKI POKRET
.- -
Krajem desetog stoljeia Bosna je zahvacena iirenjem bogo.
milskog polrgp koii ie zadet' Bugarskoj od pravoslavnog pip"
je
lqgoryi|a, \oji podeo svoje udenje u prvoj polovini toga ,iotieia.
Pripadnici bogomilske zajednice (Fataieni,' Sawleni kritjani, " Bo-
sansli-krsljani) posebno su ojadali u podetku 13. stoljeca, kada su
proglarKeni pravovjernim kt'$danims, nakon Eto su priinali vrhovnu
$ufgynu ylryt lage Inocencija III. IJnatod tome priznavanju koje
j.e bilo tek formalno, oni se nisu oclricali svoga-udenja i'na,6ina

4u9,q. koji
je bio strogi iivot molitve i oclricinja. fo ;e dovelo
do kriZarskih pohoda od strane europskih vladara, ali ti ju pohodi
samo. ojalali bogomilstvo u Bosni, jer se time pokret gotoio po-
istovjetio s borbom za slobodu i nezavisnost, iako da su mu se
mlogr pridruiili. U toku 13. i 14. stolje6a, bogumilsH se pokrer
.-"-ttio po ditavoj Bosni, osim bosanske posavine koja nije pripa-
d4,a b-osaqskoj banovini, te osim Hercegovine i nekih Arugiir dra-
njih dijelova Bosne (Duvno, Livno, GlamoI), u kojimi se taj
pokret nije uspio znatnije proXiriti.
- StvarTje bogomilske crkve bosanskih krstjana podetak je
odvajanja Bosne od hrvatskih katoliikih krajeva. To le posebno
 jasno iz-
do$lo do uraLaia doba Kulin-bana' tada se Bosna
u bogomiiskog
dvojila iz hrvatske t"iiri&" *"Oi*
i'OoUitu TrradE
sredilta' " se Iookazala dovolino us-
Borba protiv bogomila ratom ruJe u Bosni osnivaiu
pjeinom, pa ry 1a ,.Uo'Uo'
'"titji"i-ntpt.u"l*qkll'
franievaike m$rJe za piotiv- hereze i obnavljanje tatolidke
ttanlev-adkog reda Odonis''u
viere. Taj je rad t"plE"""g"""iat prvol
sDoxazumu s stlepanom Kotromanidem' u
bosanstii-ian8m
uspjeian' i mnogi-su
ii"[ffiii4: ".G"?ii"r*;i;il" P.'-g i"
katoti.tu vieru. Time se ilJe
illi.i,1ii^.i*# put.*-pririii dal ie stai ali prip adni ci
isk-orii ni o okret, *':; J;";iGqlt tti I
o
p j
bosomili su istierani iz
e

svoie zaiednice' Poloii#'fi'-siori9e1 pt"imio Herceg Stjepan'

gosne od strane k'ulj;;;t;S9' irt le
koii mu nije bio
"ri
p"ii"z"*'iitrlto n't*
protjerivania-o:9fd^i
pod Turke' koje su bogomut pn-
;';il ffiazi do puou Coto"
o*l*oait"rl" oc ptogottu katolidkih vladara'
il
"f;i;^
PAD BOSNE POD TURKE I PRIJELAZ ISLAM
HRVATA NA
BOSANSKO.UENCECOVAEKIH
ie L463' sa svojom
Turski sultan Mehmed el Fatih -zaweo a utvrd j enog st arog
voi skorn glavni grad'ii".ii"-l
i,.q i f oO, AAi"u"t
je poguuit"ffiti-t"t'"^rttg kralia Stiepana Toma-
srada dao sindzakatom i prikljucena
Ieviia. Te je godine il"*" ii"grasena osvojene Bosne neXto
je po-
ie Osmanlijskom carstvu' Ctu'ii"u ugarsko-hrvatskog kralia Ma-
iisnuta na istok u'pi"!oi'" ratovima i Islama kroz
die Korvina i o,'u1t'iuT;;;1;;;;tf1o.K'liun'tva
notouo detiri stolji", ;ii;ilf330* ;tOiottueni narod rt dva ne-
-,,lii"-lii&"^i"u"*:-.dl;f
,'f,:,,l:l? j;'o.;:ff :t,;fi
ii;*_i.:
ft .:iTf,:i#llhillill,'i?li'i",{.ii!,!;1::-,"::':*illi'?Tu1
iltil'i'"z"nje hrvatskog, na.roda' it'
l.:' g:L:: i:fi X;Tii .;
ianstva' trairla aonut u"t'"i za oiuvanjJ sigurnosti dvaju svje^
drZave'
i"i",'*t"urienih u srcu hrvatske istoka i zapada"u t't:Oli:"i"
Osim ratova na granici sukoba
hrvatskog naroda t#tit i"
t*l:^: Eimbenik iseljenja' ler su
"r;Ci
mnos,napuitari4;n'"";;'*i:*":n-"^'it['#t*#:i:i'"?3'"d;
r:i:sruu;,x':"ffi
#"**;;;;;1j""^li su se Vlasi' pravoslavne
vlete'
mlesro iseljenih od strane Austn3e
a neslavensk", ptati"'f"'
t"ii*u
"il*il.n'fl;i':i";;;;i"';;il]ry::-T^;
bili.pomaeani
-crkve, i ostaiali su na
i Madiarske. ruo'i'ot'i;prk;' ;;";"slavne
zelniii' isellenih Hrvata'

6
 U wijeme pada Bosne stanovni3tvo je bilo iskljuiivo hrvatsko,
podijeljeno u katolidku i bogomilsku vjeru, s malim brojem Hrvata
pravoslavne vjere, koji su tivjeli u nekim dijelovima Travunje i
Zahumlja.
_
O islamizaciji Bosne i Hercegovine postoje razliCite teorije,
od kojih neke zastupaju mi5ljenje, kako danalnji muslimani po-
tjeEu iskljuEivo od bogomila (A. Solovjev, cit. D. Mandii, 1963.).
Studij zapadnih kao i istodnih inrora kazuje, medjutim, kako
glavnina dana5njih muslimana potjede od Hrvata-katolika, jer je
broj bogomila bio relativno malen u vrijeme pada Bosne. Porast
broja bogomila bio je samo u Hercegovini, u kojoj su bili na.Sli
utodi5ta, nakon progona od strane kralja Toma5a, dok se porast
broja muslimana u Bosni, nakon pada pod Turke, ne moZe pri-
pisati bogomilskoj frakciji Hrvata, s obzirom da ih je u Bosni
bio ostao malen broj. Taj se porast muslimanskog stanovniBtva ne
moie pripisati niti doseljavanju stanovni$tva iz azijskih krajeva,
jer su turski podanici azijskog podrijetla dolazili u Bosnu mahom
na kra6e vrijeme i nakon odredjenog roka se vraiali u svoje
postopine unutar velikog carstva. O tome postoje podatci u ve-
likom opusu turskog profesora Barkana (cit. Mandid 1963.), koji
u wojim temeljitim istraZivanjima nije naiao slurdajeva trajnog
naseljavanja muslimana n Azije u Bosnu i Hercegovinu. Shodno
tome, glavnina muslimana Bosne i Hercegovine potjede od Hrvata-
katolika za koje u carskim fermanirna postoje zapisi da su to
.stari mjeStani koji ne poznaju turskoga jezika".
Nakon osvajanja Bosne sultan Mehmed je dao slobodu vje-
roispovijesti katolicirna Bosne i Hercegovine, kao i svecenicima
Katoliike Crkve. Ukazom ,,Ahd-nama" sultan je, osim zajam-
denih sloboda, katolicima prisegao i na niz ustupaka osvojenim
kraievima, uz uvjet priznavanja vrhovne vlasti Visoke Pofte. eak
p obnovljena vlast kraljevske ku6e Kotromanida, unutar turske
uprave.
Unatoi zajamdenom poXtivanju vjerskih sloboda pod novom
:.pravom, mnogi su bogomili prihvaiali islam, jer je ta vjera u
mnosome bila bliZa patarenima od katolidke. Nisu bili zaborav-
!,eai progoni bogomila od strane katolidkih vladara, tako da je
islam znaiio konadno oslobodjenje od svih progona.
Prijelaz katolika na islam podeo se zbivati tek kasnije, kada
su katolici, a posebno sveienici preknlili ugovor utemeljen ,,Ahd-
ua.usm" sultana Mehmeda, kojom jamdi slobodu vjere uz obavezu
pokornosti turskoj upravi. Otvorena suradnja i tajni rad protiv
Turske i'medju kr#anskih zemalja i katolika Bosne dovela je
karotiike svedenike i narod u nemilost i rezultat su bili progoni
 blauonakloni stav prema
od strane Turaka, koji su promijenili svoj
NajstroZe kaz'ne koje su primjeijivate za rad protiv
katolicima. sv#enika
carevine, dosizale .o t*i na;viSi domet u. orosonima
;;;;;t"""' rosl;edici tih progona bila
i lsd6vnika i ,utuurunii,i;
;"';;;; pi"i"z""i.i katolika na islam'
Proces islamizacije Bosne i Herccgovine-nastavljao
* p,!3;
nakon vellKrn
ianim intenzitetom u'drugoj polovini 16' stolieca'
;;;;'il;ji-ru uui la krsiansku raiu' da bi se pokrileje
potrebe ';;;;i
carevlne *o3u1" nalazila u neprestanim
ratovima' To
utolu kaiolika' koje je doseglo.svoj
["""r" o. ".iik"g #;"jiuun;u je
maksimum u prvoj p;i;;;il7' siolj#a'.kada
zbog slab-ljenja

caxstva do3lo do .X,t""1"Jt"it """lttufojeg-ured;enja' Iod 5:-lt

pod stalnom sumnjom-.rada
ru
"" -",i bili uglavnom katolici,
ff ostao je u katolidkoi
orotiv turskog . :l1ry"
ii*.r t.L malin"urrt*''iitupm
broj Hrvata u Bosni "
i Hercegovrn'
U toku cijeloga procesa -islamizacije Bosne i Hercegovine '
jer se unato6 slobodi koju je
Srbi nisu imali nikat'vu "O1"tu, carstva' velik
unutar turskoga
Srpska pravoslavna CtWu "Liuufu Pravo-
krajeva
broi Srba selio premi tl"nttu iz osvojenih -StPiJ"t'
,"sri*. Meirmeda jo* od pada
:i;iJ" il;"iii"-i.-p,ii ,ujtuou
koga ie sdm sultan proglasio
Carigrada, ler ie patri'jaih Genadije'
iuradjivao sa sultanonr
vrhovnim poglauu,om'FtuuotrtunJ Crki'e' neprijateli Rima
je kao nepomirliivi
io5 prije pada Carigi"O". i91 Srpska pravoslavna
nazivao suladnike , tutoii"i*u apostatama'progona-
Crkva priznavala i.'tiitt"-"i"tt i'nije
bilo ryl:,t]i"ith
svjedole-netaknuti mnogobrolnt ma-
*?"*lu niti crkve, o demu
oerioda turske uprave'
nastiri, koji su t" ,hu"Ai tokom cijeloga dio Srba pri-
U toku cielokupne?i;; u-p; t"t ilt ""^utan
hvatio islam. --:L :--,^r-
izvora a '
Iz statistiikih podataka iz stariiih i suvremenih
ovt-
Bosne i Herecegovine
dentno je da ie ptl.;;;;%-t;limana najiiBii hrvatski
hrvatskog podrijeUai?"o ;" ti"t*"iSwo
saEuvalo
postivanja dg-*".i..p*
iezik i naidiSdu ,t*ttu*, uslijed wetosti
je ut^liki dio starih obiiaja
,oaice u islamskoJ?""it,l"to da muslimanske po'
strukture
Hrvata ostao sa€ui* oo"iu' Ivrste jer je
ostalitr kraieva Hrvatske,
rodice. Toga nisu
"t*;i-ii-ati mijen jalo obidaj e' tradici jc i' jezik'
miieSanie r rurriditii-t'"uldima
islamske obitelji'
iltf;ti;1tl; "-tt*r"a"i""i ttttg"g"'avota Hrvata-muslimana do-
U vrijeme *"t" uprave Y"fi{i" broi
rurti o'"-u"lwo, tuko ai mloiu imenima kojima se
se
sizao visoke
i*o*u,oiriturskJ;;tiil.;.1?1"-'- '-i:i,:.f,"":L?tJ';TiJil;
kana. Medjutim dostojanstvemcrma po
iz hrvatskih r.r"i"t'o]"il'"Tiu ;#il;;til po'o"i je lr/iahmud-para

8
llrygt, k9.ii je bio miljenik sulrana Mehmeda, Davur-pa5a Bogo-
jevii, Ahmed-paia Hercegovid, Sinan-pa5a Borovini6, Rustdm-
pala Hrv'at. Mehmed-paKa Sokolovid, jedan od najsposobnijih
vezira u turskoj povijesti; Sijavu5-pa$a Hrvat, Murat-paXa Urvit,
Dilaver-paia Hwat, Ishak-pa5a Gazi, Jakub-pa5a Hadun, _{akub-
pasa
lg1jaf,-.Salih-pata Nevesinjac, Sulejman-paIa prijepoljac
i mnogi itri (vidi Safvet Badagii: Znameniti Hrvati, Bo$njaci i HLr-
cegovci u turskoj earevini).

BOS\A I HERCEGOVINA U SVIJETLU HRVATSKOG

NAR.ODNOG PREPORODA
Veliki pokreti u Europi u drugoj polovini iB. i u podetku
19. stoljeca radjaju teZnju habsburske vladaladke kuie za uvo-
djenjem jedinstvene uprave i jedinstvenog jezika u cijelome car-
9nu. Taj se pokulaj sukobio s otporom pokrajina carstva, medju
kojima i Hrvatske, u kojoj se stvara pokret za kulturno i politidko
okupljanje svih Hrvata. Taj jc pokret zahvatio kako Hrvate ka-
lslike, tako i muslimane, diji preporoditelji (Janko Draikovii,
Ljudevit Gaj i dr.), nisu zaboravili Bosnu koja se nalazila pod
i.urskom upravom. Hrvatski narodni preporod uskoro je prerastao
u preporod JuZnih Slavena, uzevii naziv Ilirski pokret, prema
urrijeZenom naiinu stranaca nazivanja Hrvata llirima. Pokret je
naGao na velik odaziv u Bosni, a na slab odaziv medju Srbima,
Slovencima i Bugarima. Pokret je bio zabranjen zbog naziranja
opasnog Panslavizma, ali niti kasniji Strossmayerov pokuiaj oiiv-
ljavanja pokreta pod jugoslavenskim imenom nije nai5ao na odjek
kod Srba i Slovenaca. Srbi su bili protivni kako ilirstvu, tako i
Strossmayerovu jugoslavenstvu, jer su uspje$ni srpski ustanci
ofivljavali mogudnost obnavljanja DuSanova carstva, s idejom o
ujedinjavanju svih Juinih Slavena pod srpskom upravom, u Iemu
s bili podupirani od nekih slavista toga vremena. Ideje nisu
o*ale bez djela i te su teZnje dobile formu u ,,Naiertaniju" Ilije
GaraSanina 7844., u vrijeme kneza Aleksandra Karadjordjeviia.
Ideja velikosrpstva, data u ,,Ne,iertaniju", iSla je tako daleko, da
se upotrebljavala terminilogija o ,,Srbima zapadnog i istodnog
reroispovedanija". Vuk Stefanovii KaradZii ide dak tako daleko,
da Hrvatima smatra samo dakavce i kajkavce u lupaniji zagre-
baEkoj. varaidinskoj i kriZevalkoj, dok su Bosna i Hercegovina,
Banat, Badka, Srijem, Slavonija, Dalmacija, Lika i Krbava
rpske pokrajine. -
Te su koncepcije s jasnom pozadinom nai5le na otpor hrvat-
tkih suvremenika" posebno Ante Stardeviia, koji je u nizu govora
i ilanaka razotkrio Karadtideve tendencije, kao i tendencije svih
onih koji ga potpomaZu, i saZeo ih je u nalelu ,,Hrvatska
Hrvatomtt.
Tendencija srpske propagande u polovini 19. stolje6a bila
je ujediniti Bosnu sa Srbijom, a Hercegovinu s Crnom Gorom.
Pravoslavni Srbi su se pridruZili Hercegovadkom ustanku, koji je
bio podignut od strane Hrvata, i traiili su, suprotno zahtjew
Hrvata, ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Crnom
Gorom. Hercegovadki su katolici, medjutim, uputili sluibeni pro-
glas Visokoj Porti i europskim drLavama, da ne Zele ujedinjenje
sa Srbijom.
Rat Srbije i Crne Gore s Turskom 1875., a zatim Rusko.
turski rat L877., doveli su do Berlinskog kongresa, koji je 1878"
donio na prijedlog Engleske odluku, da se Bosna i Hercegovita
pripoje Austro-Ugarskoj, {to je bio i zahtjev podetka Hercegovai-
kog ustanka. Iste godine Austro-Ugarska izvr5ila je aneksiju
Bosne i Hercegovine.

POSTOJI LI SVIJEST O HRVATSKOJ PRIPADNOSTI

U MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE
Unatod privilegijama, koje je Srpska pravoslavna Crkva ufi-
vala u Osmanlijskom carstvu, trajno prisutna tradicionalna ne-
sno5ljivost Srba prema svemu 5to je vezano za mudne uspomene
iz doba turske upravs, zahva(ala je sve 5to je u vezi ne samo s
Turskom, nego i s Islamom u iirem pojmu rijedi. Ta se mrZnja
trajno ispoljavala u podetku oslobodjenja Srbije, nad musliman-
skim stanovni5tvom Srbije, a kasnije zahvaiuju6i i muslimane
Bosne i Hercegovine u vrijeme kada su povijesne prilike rodile
srpsku teZnju dominacije nad tim tradicionalno hrvatskim kra-
jevima.
Stvaranje ,,Ktvave Krajine" 1804. i pokolji dahija, u kojg
su bili uklju8eni i mnogi neduini muslimani, a ne samo oni koji
su bili u vezi s omrznutim dahijama, a zatim borbe u srpskim
usiancima stvarale su atmosferu konaino dodekane osvete i u
tim danima ranog devetnaestog stoljeca ne moie se govoriti o
prisutnosti viteikog momenta od strane Srba prema muslimanima.
Treba se razumijeti mnoge pojedinosti iz toga doba, jer je ojadjeni
srpski narod imao dosta laziLoga za obradun s dahijama i tiranijggt,
tcja je uvedena u Srbiju u vrijeme njihove vladavine, koja- je bila
o*,rai-etru i od strane Porte, ali nisu svi oni koji su nepravedno bili
sasjeleni imali drugog ,,grijeha" prema tome narodu osig Pri-
padnosti muslimanskoj vjeri. Trajna tYinia za osvetom -Ko.so.ya
p,ostojala je joi od prvitr dana oslobodjenja Srbije, i-traje jo$ i
danas, a bila je radogom da su muslimani ne samo Srbije nego

1a
i otul+ krajeva, toji su naseljeni muslimanskim stanovniltvonn,
imali dovoljno prilika
ry djelu vidjeri zavjetnu mrznju srba protiv
!l*u. Ugovorom u Drino?olju, koji je bio potpisan izmedju
Rusije i Turske, muslimani su morali napustiti Srbiju. fo ie
stanovni5tvo naselilo u istodnu Bosnu u dolini rijeke Drine. si-
renje Srbije pojadavalo je te progone, i muslimanslo stanovni5tvo
po_ye i Hercegovine nuZno je upiralo svoj pogled prema Ausrriji
i Hrvatskoj. SAm je Husein-beg Grada5deviC naXio utodi5ta u
slobodnoj Hrvatskoj nakon svoga neuspjelog ustanka.
Hrvatski narodni preporod, te ilirski i jugoslavenski pokret
koji su u 19. stoljeiu podigli nacionalnu gordost Hrvatske imali
su u svome programu kao vaZnu komponentu nuinost konadnog
piipajanja Bosne i Hercegovine svojoj iskonskoj rnatici, sa zajedl
iikim jezikom koji bi bio Itokavski jezik HerCegovine.
Te su ideje nalazile odjek ne samo medju katoliikim, nego
i medju muslimanskim stanovniXtvom Bosne i Hercegovine. lfi
su dogodjaji, medjutim, bili pomno praieni i od strane veliko-
:rpskih krugova, koji su imali kao vitalnu zada(a anektiranje
los.ne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori. Srpski interesi za po-
Jruije Bosne i Hercegovine nisu, medjutim, imali rnoguinost po-
:ularnosti na tlu same Bosne i Hercegovine, Iije je stanovniltvo
:iadicionalno svjedodilo inkompatibilnost srpskog i muslimanskog
.lementa. Povijesni motivi svakako nisu postojali u teZnji Srbije
::ina Bosni i kazuju suprotno, u nizu vjerodostojnih primjera"
F{rvatska misao tinjala je u Bosni i u vrijeme turske uprave"
\Jl.-rge su stare i 6asne muslimanske obitelji duvale i Stovale
:r,'atsku zastat'u kao obiteljsku dragocjenost; brojne su dZamije
3sne i Hercegovine bile ukralene hrvatskom trobojnicorn (vidi
l'I:rdii. 1963.), a Ali-PaIa Rizvanbegovid ratovao je pod hrvat-
.kcn zastavom. Sjeverozapadni dio Bosne (Ikajina) nazivao se
r'; Co dolaska Austrije turskom Hrvatskom.
Turska uprava u Sarajevu naziva bosanski jezik hrvatskim
15:6.), a hrvatski jezik bio je drugi diplomatski jezik na dvoru
T-:rske carevine. Hrvatsko osjecanje Omer-pa5e Latasa bilo je
j:{rienuto u pismu I.F. Jukiia Ljudevitu Gaju (1850.), u kome
ixminje podast, koju je Omer-pa5a ukazivao bamr Jeladidu, 3a-
- ;;i nu Fadi-pa5u s izrazima svojega :Ktovanja. Niz je drugih
-".zr.r g& p rvenstveno klasidne i neizbrisive nepodn oBlj ivosti iz rned
iu
::!a i muslimana, 5to su muslimani Bosne i Hercegovine bili
'""Ieko skloniji prihvatiti manje od dva zla i prikloniti se radije
L:s:nii negoli Srbiji, koja je insistirala na aneksiji Bosne i Ftrer-
;rtor-ine.
- Cinjenica da muslimani Bosne i Hercegovine dugo vremena
rrie:r inali jasne predodlbe o svome pravom podrijetlu i svoloj

ll
pripadnosti ina svoj korijen u dimbeniku naobrazbe stanovni5tva,,
koja je bila suprimirana, i to s jasnom tendencijom, da se musli-
manima onemogu6i visoko Skolovanje. Ta je tendencija bila
realno prisutna u vremenu od pokreta medju stanovniitvom da-
na5nje Jugoslavije za odbacivanjem utjecaja tudjinaca i samo-
stalnoKdu. Cim su muslimanski intelektualci irnali prilike zboritr
u ime svojega naroda, bila je jasna orijentacija muslimana Bosne
i Ilercegovine. Cinjenica je, medjutim, da takovi stavovi nisu imali
uvijek jednaki odjek kod muslimana, jer je pojam hn'atske pri-
padnosti bio vezan uz pojam koji je krjvo srastao s pojrnonr
Hrvat, a to je pripadnost Rimokatolidkoj Crkvi, koia je u
povijeBti imala jednako neprijateljski stav prerna Sirenju Islarna'
kao $to su ga imali i Srbi prema turskoj okupaciji. Stoga je ra-
zumljivo oklijevanje muslimana za iziu{niavanje Hrvatima, jer
je povijest bila pisana krvavirn slovima na granici katolidke Hr-
vatske prema Bosni i Hercegovini. Ta je vjerska podvojenost
bila uzrokom, da su muslimani radije ostajali na neutralnirn pn-
zicijama u vezi s nacionainim momentorn, jer se steklo uvjerenje
da su muslimani u moguinosti da budu izigrani jednako od strane
Hrvatske kao i od strane Srbije. Takovi stavovi nisu bili gu$eni
niti u samom hrvatskom katolilkom Ziteljstvu, u kojemu je pojant
muslimana dugo vremena krivo tumaien i prema kome je umjetna
odrZavana atmosfera udaljenosti. Muslimani nisu imali osjecaj
pravoga mjesta, zahvaljujudi kratkovidnosti onih Hlyata, koji su
poistovieeiroati pripadnost rimskoj Crkvi s pripadno$iu hrvatskom
narodu. Energidan borac protiv tih vitalno opasnih stavova za
bududnost hrvatskih muslimana u Bosni i Hercegovini bio je s6m
Ante StarEevii, koji je bio borac za stavljanje muslimana na
mjesto koje im pripada, priznavajudi im kvalitet najstarijeg i
' Zaa{&
najIiSdeg plemstva Hrvatske.
ra ii{davanja pojma vjere i pojma nacionalnosti
pripala je intelektualcima Bosne i Hercegovine, koji su, u.prvome
i"du pt-*to pera knjiZevnika muslimana, kao i pre!9 -{as-opi1a
Behaf (Sarajevo 1900.-1910.) i Biser (Mostar 1912.-i918.) doveli
do iirenja pokreta hrvatske misli medju muslimanima' Bio je niz
drugih iasopisa, kao Gairet, Muslimanska Sviiest' Narodna uz-
danica i dr., koji su njegovali hrvatsku nacionalnu svijest musli-
mana, a medju imenima koja su ostala u povijesti..tih.Pgkreta,
vrijedna su spomena: kao Osman Hadii6, Hamid DZinii, Safvet-
bci Ba3aeii. Ekt"* Mulabdii, iasni poglavar -Musa Reis-ul-u ema
bZ-em*uain Cau5evi6, Halidbeg Hrasnica' Cazim Catic'
Diafer-beg Kulenovii, Hamdiji Kre3evljakovid i mnogi drugt
O jasnoj irrvatskoj orijentaciji- muslimana Bosne i Hercegovlqe
goriori i'sAm Sveto'zar Pribicevi6, u svome djelu .,Diktatura kratrla

t2
Aleksandrat, u kome,, medju ostalim, jasno navodi istovjetnost
bosansko-hercegovadkih muslimana s ostalim Hrvatima.
Unatod prosvjetiteljskim stavovima koji su jednako odrZavali
ideju Hrvatstva, kako dolazeci od strane katoiiikog, tako i od
muslimanskog stanovni5tva Bosne i Hrvatske, jo! jt i danas os_
talo dosta negativnih stavova od strane hrvatskbg katoliikqg
stanovniitva o mjestu muslirnana u hrvatskoj zajednici. Ti $aI
vovi koji se u pravilu zasnivaju na vjerskom momentu, toliko
su Stetni i negativni, da o njihovom energi{nom likvidiranju u
mnogome ovisi i pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimana
Bosne i Hercegovine.

POKUSAJI STVARANJA BOSANSKE NARODNOSTI

I MUSLIMANSKE ETNICKE PRIPADNOSTI
.. Idejai nije
''rijgme
stvaranja bosanske narodnosti o kojoj se govori u novije
tako nova. Te su ideje imale svoj temelj jo5 u
$litici Austro-Ugarske, kojoj je smetala ideja ujedinjenja Bosne
! Hercegovine s matidnom Hrvatskom. Ideja bosanske nacional-
iosti bila je posebno zagovarana od Kallaya i grofa Bilinskog,
koii su u toj podijeljenosti gajili ideje rrajne aneksije Bosne i
l{:rcegovine Madjarskoj, odnosno Austriji. Hrvatski Sabor je
:;aiio u Zagrebu jo5 1878. od kralj,a Hrvatske Franje Josipa, da
s Bosna prikljudi Hrvatskoj, 3to je Franjo Josip odbio i raspustio
,e Sabor, s motivacijom da je prekoraUio svoje kompetenciie.
Austrija je sistematski radila na uni3tenju hrvatske nnisli u
Bosni i Hercegovini, lukavom politikom uvodjenja ,,bos'anskog
r€:dka", favoriziraju€i nepismenost i zaostalost nnuslirnanskoga
cenevai!1y3 u isto vrijeme sa svojom nazovi prosvjetiteljskom
'losom, koja bi, prema njihovoj propagandi, irnala pobolj5ati
sta-nje u Bosni uvodjenjem samostalnosti u toj pokrajini. S druge
rrarle, austrijska je uprava pomagala Srbe u Bosni i Hercegovini,
a iemu su posebno aktivnu ulogu imali Kallay i Burian a taz-
'toblju od 1883. do 1911., u isto vrijeme, kada je Khuen Heder^
rar]' nastojao uguXiti budjenje hrvatske misli u vrijeme svojega
tuaovanja u Hrvatskoj od 1882. do 1903. Hedervary je jednako
rootrebljavao pomod Srba za slabljenje Hrvata, pornaZudi $irenje
rmvoslavlja u Hrvatskoj, na jednak nadin na koji je, prema upu*
-'ma 'tz PeBte, Iinio i Kallay u Bosni. To je urodilo jadanjem
Erpcrla u Bosni, kao potencijalnog oruija protiv jedinstva Bosne
. Hercegovine i Hrvatske.
Ta se politika nije ogranidila samo na jaEanje pravoslavlja,
:lw i na muslimane Bosne i Hercegovine, koji su se prema
Saiertaniju" Ilije Garaianina trebali pridobiti za srpske teZnje

I3
u Bosni i Hercegovini. U tome se dijelom i uspjelo, nakon nepri-
hvaianja nuslimanskog Ziteljswa Bosne i Hercegovine, da se
sloZe s aneksijom Bosne Austro-Ugarskoj nakon Berlinskog kon*
gresa. Te nakane muslimana suprotstavljanju aneksiji bile su
pomagane od strane Srbije. Nakon 5to je aneksija bila izw5ena
protivno tim teZnjama, austrijska je vlast okrutno obradunala s
muslimanima. koji su se protivili pripajanju Bosne i Hercegovine
Austriji. Nakon Hercegovadkog ustanka protiv sluZbe u austrijskoj
vojsci (1881.). Srbi su ponovo pokuiali suradnju s muslimanima,
6to su, uostalom, pokuiavali i u nekotko kasnijih navrata, pri-
kazujudi se zaititnicima Islama protiv opasnosti od Hrvata-kato-
lika. Ta su nastojanja prikazana u sr"ijetlu dogodjaja kasnije po-
vijesti kao tal-tidki potez protiv iirenja hrvatske misli medju
muslimanima, dija je pozadina bila likv'idacija 5to je muslimansko
i trajno zaposjednuie Bosne i Hercegovine srpskim stanovniltvont.
Ti su pokuiaji, medjutim. u prarilu zavr6avali neuspjehom,
jer su muslimani shvatili pozadi-nu ..skrbi" Srbije za Islam. Pod
propagandom opasnosti za vjeru pred utjecajem katoliike Austrije
i Hwatske, Srbi su potpomagali iseljavanje puslimana iz Bosne
i Hercegovine u Tursku. da bi kupovali u bescijenje njihove
zemlje naseljavajudi srpsko stanorniStvo.
Tendencije srbizaciie Bosne i Hercegovine uzele su toliko
rnaha nakon Prvog svjetskog rata- da se pojam 6u3limana Hrvata
smatrao opasnim za onosa rko b'i se njime deklarirao. Ta se
tendencija silno poveiala nalion Drugog svjexkog rata, kada su
se gotovo tvi alsslimani izjasnili kao neopredijeljeni. Duboke rno-
tive toga fenomena bilo bi nuino analizirati posebnom studijo-m,
ali se mogu razumjeti pomnim praienjem metodidnog rada Ko'
munistidke partije Jugoslartje na ofivljavanju starih, uvijek pri-
sutnih srpskih h-egemonistitkih ideja. koie su odrZavane na tajni
nadin u novoj Jugoslaviji. iije panijsko rukovodstvo dine ugiav-
nom Srbi. Pod njihovom je propagandom pojam Hrvata bio, a
joX je iesto i danas, poistovj#ivan s pojmom o ubojicama, na-
ioOnim neprij ateljima, ustalam a. f a"listima, suradnicima okupatora
i slidno. Ti propaganda nije niti izdaleka toliko primjenjivana na
Srbe, koji su si 6orili protiv komunistidke Jugoslavije, niti su
u njoj niSli mjesta zlodini detnika. bar ne u onoj mjeri, u kojoj
se moZe govoriti neutralnom znanstYenom usporedborn promatra-
njem tijeka novije Povijesti.
Ta je situacija srbiziranja Jugoslavije pod mas!9m Koryq"
nistidke partije najsnainije ostala prisutna u Bosni i Hercegovini,
u kojoj le uijecai i teror Srba uzeo toliko maha, da ne santo
uupo.f""lt i druXiveni poloZaj, nego iak i sloboda, pa i Zivot,

14
nisu bili sigurni onima koji bi se smjelo deklarirali Hrvatima,
posebno ako su pripadnici muslimanske vjeroispovijesti. Izjainja-
vanje nnuslimana Bosne i Hercegovine neopredijeljenima, irraitto
je u-godinama poslijeratnog terora nad Hrvatima tek izjaKnjavanje
muslimana da ne pripadaju srpskoj nacionalnosti. Neki so mui-
limani, koji su bili posebnog karaktera, prihvadali srpsku narod-
nost, takovih je bilo malo, i stav ostalih muslimana prema
-ali
takovim muslimanskim neprijateljima jasan je u svakodnevnorn
fivotu, u kome irna mnogo primjera o preziru prema takovim
izdajnicima i slabiiima, koji su prodali East za dru5tveni poloiaj.
_ -. Mnogi su od tih prija5njih muslimana u novije vrijeme po.
Eeli razumijevati u'dinjenu pogrje5ku, ali se prezir ne moie-iz-
brrisati niti novijim prihvaianjem umjetno stvarane muslimanske
pripadnosti. Ti su primjeri, medjutim, beznaiajni po svojoj
malobrojnosti. Muslimansko stanovni5tvo Bosne i Hercegovini
do te je mjere uspjelo sagledati igre koje se vrie oko muslimana,
da tendencije stvaranja posebne narodnosti, koliko god bile
-su
@upirane ,Sirokom akcijom Komunistidke partije i brojnim
prigodno stvorenim djelima i raspravama, jasne i jednostivne
u svojoj providnosti, jer je iza stvaranja te umjetne narodnosti
jod uvijek prisutna stvarnost u Bosni i Hercegovini, koja je u znaku
rpske uprave i srpskoga jezika, kojim je uniSten iisti i lijepi
brvatski govor bosansko-hercegovaCkih muslimana. Na njegovo
ur-iesto doSao je jezik kojim se danas sluZi Bosna i Hercegovina,
a koji ne treba zasebnoga komentara. Dovoljno je tek proditati
bilo koju publikaciju, objavljenu u Sarajevu ili u bilo kome dijelu
tsmne. ili pogledati jezik sarajevskih novina, pa da se vidi po-
zedins potpomaganja stvaranja zasebne nacionalnosti muslimana
Ecsne i Hercegovine. To nije ostalo samo u planu rada od
kcmunistidke Jugoslavije naovamo, jer je zavjetna teZnja Srba
,gd dar:oine bila borba protiv muslimana svim moguiim sredstvima,
k ;a je dosegla kulminaciju vje5tine u novijim danima sakrivanja
fr ideja iza crvene zastave Komunistidke partije.
O pozadini trajne teZnje Srba za dominacijom u Bosni i za
r,:ranjem ,,srpske Bosne" bez muslimanskog stanovniStva kazu-
lr Eln€r primjeri iz povijesti. Srpski ministar Blaznavac izjavio je
tr" $''o{ne razgovom s franjevcem Antom KneZevi6ern 1875., da
-:eka se 6gslimani sele ili krste, u protivnom da 6e biti
.;rseieni", ito je naiSlo na osudu KneZevi6a i na gnu5anje
hqfu je komentirao tu Blaznavdevu izjavu. Jednako je znailajna
r zjar-u Stojana Proti6a (*) u vrijeme sastanka Jugoslavenskog
r?l Yidi: Ivan Me.Strovit, Uspomene na polititke liude i dogodiaje,
[ad- [efi;rice Hrvatske revije, Bs. As. Aires, 1961.

t5
odbora u Ca"nesu 1917., koju je dao u prisutnosti hrvatskih
dlanova Jugoslavenskog odbora, a kojom je izjasnio stav Srbije
prema muslimanima, koji je bio jednak prije spomenutom stavu.
Te su se ideje ostvarile u pokoljima izvrlenima od strane
srpskih i crnogorskih detnika nad neduinim muslimanskim sta-
novni3tvom Bosne i Hercegovile, posebno u podrudju istolne
Bosne, o iemu je saduvan potresan dokumentacijski materijal,
koji nije dostupan javnosti u komunistiikoj Jugoslaviji, s obzirom
da srbokomunistima nije bilo u interesu sj#ati ili upoznavati
narod sa dolinima nad muslimanima Bosne i Hercegovine, s
obzirom da njihov rad u Bosni i Hercegovini jo( nije zavrlen.
fetniiki zloii-ni nad muslimanima izwleni su u skladu s
odobienjem srpske izbjegliike vlade u Londonu i bili su sastavni
dio programa srpske borbe. Nema nadila da se opi3u strahote
tih zloiina. posebno u koarerima Cajnide, Fo{a, Rogatica, ViSe-
grad. Postoje saiuvani autentidni izvjeitaji Eetnidkih oficira,
upuienih Vrhovnoj komandi i Draii N{ihajloviiu, o monstruozno
preciznim pojedinosdma lihidacije stanovniifva Bosne i Herce-
govine. u kojima se s neljudski cinidnom pedantno36u navodi broi
futara i nadin na koji su lihidirane. Tragovi tih dolina jo$ i
danas postoje neizbrisani u okrnjenim porodicama muslimanskog
i
sfanovniStva istoEne Bosne d*gh krajeva, i svi oni muslimani
koji su se iselili iz tih krajeva. a sada iive u drugrm krajevima
Bosne i Hrvatske, firi su svjedoci strahota koje su bile podinjene
nad ilanovima njihovih obitelji. Drugi svjetski rat definitivno
je uniStio svaku i najmanju nit, koja bi eventualno mogla pove-
zivati Srbe I 6x5limane u buduinosti. Zloiini iive i ne zaborav-
ljaju se; dok je zadnjeg 6s5limana u Bosni i Hercegwinj,
prenosit ce se Xvi i saEuvani s koljena na koljeno,.. kao sjeianje
na iskonsko neprijateljstvo Srbije prema svemu Sto je musli-
mansko i Ito je jo5 gore ujedno i hrvatsko. Nema naEina
-
da se Srbija bilo kada ponovo - pojavi pred muslimanima u ulozi
mirotvorca.

LICE I NALICJE POLITIKE KOMI.NISTICKE

JUGOSLAVIJE PREI{A MUSLIMANIMA
U BOSNI i HERCEGOWNI
U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rxa bila je vei
od sam6g poditka jasna politika beogradske vlade o stvaranju
jakog ant-ihrvatskog pokreta u Bosni i Hercegovini. -Ta se politika
Lur*iu stala provodiii naseljavanjem Srba u Bosnu i Hercegovinu,
s upravnim funkcijama i vla3iu, koji *,S poEetka imali.zadaCu
onemogudavanja wih onih, koji nisu bili u skladu s novim ten-

t6
dgnojama antihrvatske misli, koja je bila zaodjenuta u ruho
sjeCanja na ustaltvo. Posebnu
!g ulogu u pomaganiu tih do5ljaka
imali muslimani, koji su prihvatili kompromis z.a datL im privilegije
od strane_vlade i koji su pomagali stvaranje mita o foseUn6jti
B*l: i Hercegovine, koja nema nidega zajedniEkog s iaiistidkim
teorijama o njezinom hrvatskom podrijetlu. Ta je pottika vr5ena
na nadin koji zasluZuje svaku paZnju po beskrupuloznosti koja
je dovedena do saw3enstva. Ta se poliiika stvarala na nadin da
je obecavala i jo5 i danas obedava samostalnu Bosnu, muslimansku
narodnost i druge pogodnosti. Cinjenica je, medjutim, da te sve
ideje dolaze ne od strane samih muslimina, koji su od rata do
naiih dana bili naudeni sluZiti s pokorno56u, jei su pale i pre-
velike Zrtve, a da ih ne bi naudile $utnji, nego od strane neograda
koji nakon novije povijesti ponovno radja ulogu prijatelja,hiro-
ivorca i prosvjetitelja. Svakom je, medjutim, tko 1 nnalo poznaje
rezultate toga..rada, jasna politika koja je ua njega sakrivena, jer
ie vec i previ3e dokaza u svakodnevnom iivotu-Bosne i Flerie-
eovine koji kazuju o pozadini roga rada.
_.Shodno temeljito razradjenoj politici o potrebi rada medju
nuslimanima preko samih muslimana, stvoren je odredjeni broj
.-misionara" za Kirenje tih ideja, medju kojima imade i nekoliko
rynena koja su vrijedna svake paZnje, jer ih njihova djela kvali-
Sciraju znanstvenim radnicima, usmjerenima na studij posebnosti
:suslimana Bosne i Hercegovine u povijesnom i etnidkom po-
_dCu. Djela nekih od tih autora plod su dugotrajnog studijskog
mda i fusto su izwsno dokumentirana velikim brojem znanstve-
'rih radova, ali u pravilu su pisana na nadin svojstven komu*
rsiikim piscima, a taj je nedovoljna analiza ili neadekvatno
:azmatranje suprotnih stavova onih djela koja su navedena u
rlrhovim bibliografskim podatcima. Vrijedna je paZnje Einjeni-
;a- da je medju nekima od tih autora iskristaliziran dio onih koji
sa u tome radu doista podeli vjerovati u posebnost bosansko.
lercegovalkih muslimana, pa u tome svijetlu jednako kritidki
:osupaju kako s Hrvatima tako i sa Srbima, komentirajudi
rybove argumente o muslimanima Bosne i Hercegovine s obzi-
reci sa njihovo podrijetlo.
Atif Purivatra u knjizi ,,Nacionqlni i politiCki razvitak mu-
frilI', jednako je beskompromisan u svojim stavovima protiv
Tkp srpstitr tako i hrvatskih autora o pretenzijama na Bosnu i
F{erccgovinu, dajudi muslimanima naslov posebne etnidke skupine,
Jdentifikujuii se kao poseban, pa donekle i samostalan etnidki
d!clc". Neovisno o izvrsnom poznavanju materije i velikoj bi-
leryefiti. to se djelo moZe primiti s dosta zamjerki, jer nena

T7
 i uzima iz citiranih djela tek onLe
dostatne znanstvene kritidnosti
stavke koje sluie kao doprinos postavljenim tezama od strane
aBtora. Komentirajuii ideje o hrvarskom podrijetlu muslirnana,
autor navodi i uvaZenog povjesniiara D. Mzrndiia. nazivajudi
njegove dokaze nedovoljno argumeniiranima, ne ulaze6i u aralizu
bilo kojeg od tih nedovoljno argunaentiranih dokaza, koje D.
Mandii navodi napretek u svojim studioznim raspravama o Bosni
i Hercegovini i podrijetlu stanovniirva tih pokrajina. Jezik fr;:ojirn
je ta knjiga pisana takodjer dovoljno govori i s6m je sebi dovofian
komentar.
Autor, medjutim, navoCi i zapaianla koja su clostojna pa:*njc,
a ta su sadriana u podatcima da je pitanje muslimana narmjerno
zanemareno. kako od strane srpskih. tako i hn,atskilr ar,ltclra
novijeg vremena. Ienoriranje muslimana s jedne ili clruge sfr&ne
svakako ce imati svoju reperkusiju u oprecljeljcnju muslim:lana
novostvorenoj narodnosti. jer na pr. ,.Enciklopedija Jugoslavija'.
nema uvdtenog ni pojma muslimana, Ito sigurno ne ie lmlatj
pozitivan odjek medju muslimanima, kojima se niti danas me
pridaje dovoljna painja i pomaie se ideja o njihovoj etnidicoj
posebnosti.
Utjecaj propagandisriikog obavjeitavanja javnosti, kakqa Iu-
goslavije tako i drugih znmalja, koji je plod politike uskradivanja
hrva*kog podrijetla muslimana Bosne i Hercegovine, jasala .[e i
u mnogim djelima stranih izdavadkih kuia. Tako Muriel F{eppel
u wojoj knjizi ,,Yugoslavia" (London 1961.), stoji na i:wxrita
antihrvatskim tendencijama. spominjuii pretjerane hryatske arn-
bicije za svoj teritorij. Tome se, medjutim, nije iuditi, ako se
ima na umu da su diplomatski, kulturni i ekonomski predstavnici
Jugoslavije u pravilu oni kojima je anrihrvatska polirika hiia
preporukom za njihove poloiaje. Ipak u toj knjizi autorica ni"ie
mogla izbjeci podatak da je muslimansko stanovniitvo, koje dini
l2Vo ttkupne populacije, bilo mahom na strani Nezavisne Dri.ave
Hrvatske. Neovisno o povijesnoj analizi prijaSnjih razdoblja, taj
navod britanske autorice jasno kazuje, kako nije bilo suradnje
izmedju muslimana i Srba do vremena kada su muslimamf pri-
stupali komunistidkoj vojsci, ali tih je sluiajeva bilo naano u
usporedbi s ostalim musiimanskim vojnicima u Drugorn svjetskom
ratu.
Engleski povjesnidar H.C. Darby ide dak tako daleho ur
svojoj povr6noj ili nedobronamjernoj informiranosti, da. ne sarxlo
povijest Bosne i Hercegovine, trego i povijest Dalmacije razrnetna
zasebno od povijesti Hrvatske.

,18
(t
 Unatod jasnim povijesnim izvorima o podrijetlu muslim.ana,
dinjg-niga je, medjutim, da su muslimani bosne I F{ercegovine
imali dosta nzloga u povijesti biti sumnjidavi ne s"*o prema
Srbima, nego i prema Hrvatima nemuslirranima. ,,predzidj; kr5-
danstva" u tome je odigralo svoju ulogu i ta je podvojenost, koja
je sfvorena drugom vjeronn, i danas u uspomeni muslimana kao
razlog za rezeritanost, jer se neovisno o bogatstvu rnuslimanskog
naslijedja gotovo nikakva palnja nije posvetila regisrriranju i ga-
jenju muslimanskih obidaja, znanstvenog, kulturnog i drugih do-
prinosa muslimanskog stanovniitva povijesti F{rvata, a u novije
wijeme jednaka je (utnja i nove Jugoslavije prema muslirnanskom
doprinosu. To dakako. ne moie stvoriti veliki iuteres muslirnana
za zajeCnice koje ih nedostatno priznaju, i na tome se problemu
imademo zarnisiiti, jer o njemu ovisi i prihvadanje povijesnih
istira muslimana o vlastitome podrijeriu i pripactrnosti. Zanenta-
rivanje toga pitanja imat de trajne a rnoida i nepopravljive po-
s!jedice za i:itanje rijedinjcnja rezdvojenih <.iijelava hrvatskog
laroda.
Ne smije se, medjutim, postupati nepravedno u tim ocjenama
sutnje prema muslirnanima i teretiti tim sumnjidenjem cijeli hr-
';atski intelektualni svijet. Ima pristupa popravljanju tih po.
gfeiaka, ali ti su pristupi vezani mahom na dalekovidnije hrvatske
:acnike. koji su u stanju ocijeniti vaZnost toga pitanja. A stavovi
Lryatskih znanstvenika jo5 su uvijek daleko skloniji nnuslimanirna
{ istih takovih razmatranja od strane Srba. Tako na pr. Milenkc
Filip'ovi6 (1959.) navodi potpuno izostajanje svijesti o nacionalnoj
:npadnosti medju tzv.,,srpskohrvatskim muhamedancima"" Taj
a';ior koji je ibez tih svojih stavova poznat po svojim nacionalis-
atkim stavovima u vezi s pitanjem Srbije, iesto niti ne zazire
rC rzostavljanja pojma Bosne i Hercegovine, zamjenjujudi stanov-
:Eilo tih krajeva izrazom ,,Muhamedanci srpske i hrvatske na-
:reralnosti". Njima on pripisuje ubrzavanje procesa nacionalnog
:gredieljenja, bez analize povijesnih podataka i s jasnorn ten-
jetcijon jednakog davanja moguinosti izja6njavanju muslimana
:; srpeku narodnost.
A. Purivatra navodi i dmgi primjer, koji je clostojan svakog
rai;coja i osude, a to je izostavljanje pojma rnuslimana u ,,Enci-
Crpedili Jugoslavije", u dijem su stvaranju velikim dijelom radiii
::-srski znansfveni radnici. Tu nema niti traga doprinosu mus-
'-rara kulturi JuZnih Slavena, ito, dakako, ne moic rezultirati
:iohrohotnom primanju toga problema od strane muslimana. Pu-
T''atra citira i druge sluibene izvore Jugoslavije, kao 5to je
r:otikacija Saveznog Sekretarijata za informacije (ABC- einjenice

t9
o Jugoslaviji), u kojoj je odsutan pojam muslimana. Autori t€
edicije ipak nisu zaboravili unijeti je.dan krivi podatak koji
pripisuju povijesti, a taj je, da je Bosna u Srednjem vijeku bila
dio srpske drZave. O nau6noj osnovanosti toga stava moZe kazati
dovoljno svaki priruEn-ik povijesti Jurnih Slavena, a publikacija
ilustrira tko stoji iza te edicije, koja je sluZbeno odobrena kao
informativni materijal o Jugoslaviji.
Stoj#i na pozicijama favorizkanja etnidke pripadnosti mu-
slimana posebnoj grupi JuZnih Slavena. Purivatra tek povr$no
i letimilno spominje wijeme moguieg radjanja te etnidke po'
sebnosti. Specifidnost razvitka Bosne i Hercegovine podinje u
15. stoljeiu. a traje pod neprekinutim utjecajem izvora nove
kulture, koja je adaptirana zahtjerima i obogaiena duhorn Sla-
vena, do 19. stolj#a, kada je i taj matiEni utjecaj istodne kulture
prestao i ustupio mjesto 1i4 pzliEitih utjecaja drugog podrijetla
i maEaja. U rrijeme kada su hrvatska plemena naselila Bosnu,
prorok Islama tek je propovijedao Islam arapskirn plemenima
u HedZasu. U to je rrijeme u Bosni ve6 postojala naseobina
Hrvata sa starom plemenskom organizacijom i vladarima a sttte
vladaladke kuce. Autor nije naiao vrijednim analizirati strukturu
toga osebujnog i etniiki posebnog stanoniStva u toku 8 stolj#a
od dolaska Hn'ata do islamizacije Bosne. Nisu li ti stanovnici
bili etniEka posebnost i u rrijeme heretitkih pokreta u tim kra-
jevima, kao i vrijeme velike drlave i mocnih vladara. Mcrle
se svakako prihvatiti stav Purivatre, da je islamizacija stvorila
definitivnu posebnost muslimana Bosne i Hercegovine. Ta se
posebnost, medjutim, sworila na jednoj naslijedjenoj osnoli, a
naslijedje je hrv'atsko. O tome svjedodi jezik, koji je saduvan u
ekskluzivnoj strukturi muslimanske porodice, kao i mnogi podatci
iz narodnog naslijedja, kako lirskih. tako i epskolirskih pjesama,
pa i narodnih epova iz muslimanskog ciklusa. Valja spomenuti
stihove koje je napisao saraievski pjesnik, muslimanski redovnik,
$ejh Ahmed Kaimija:
Oi Hrvati iuite me i potuite me
Islamu se prignite, Allahu se dignite...
O naslijedju koje je zasnovano na hrvatskoj tradicionalnoj
ocnovi, ima mnogo dokumenata i nije ih moguie razmotriti na
ovome mjestu. O njima je solidan izvor medju inima djelo D,
lvf*ndiia: Etnilka povijest Bosne i Hercegovine.
Taj podatak o posebnosti novonastale kulture i etniEke po-
sebnosti od odredjenog vremena nije medjutim bio dovoljan
izazov Hrvatima nspuslimanima da se upuste u Sire razmatranje
pitanja toga integralnog dijela hrvatske kulturne ba-5tine, molda

2il
n razloga dto su Hrvati-katolici jo3 uvijek u snu povijesne ne-
logidnosti, koja je bila podupirana od onih koji su od toga
imali interesa, da je pojam Hrvat ujedno i nuZno pojam katolik.
Zapostavljanje Bosne i Hercegovine koja je prihvatila krivu vjeru
prema definicijama Rima i podcijenjivanje muslimanskih Hrvata
koje je rczdtat trajnih povijesnih zabluda, niti je nova niti ogra-
niiena pojava.
Ivan Muiii, u svojoj knjizi ,rRazmatrania o poviiesti IIr-
vata", Split 1963., pravednim gnjevom usmjerava svoju kritiku
o poistovjeiivanju katolidke vjere i Hrvatstva, koje je nanijelo
mnogo zla hrvatskom narodu. Gorki plodovi te zablude joK de
se Cesto okusiti u zoru novih zbivanja u povijesti Balkana.
Stanko Vujica u svojoj potkrijepi Muii6evim mislima navodi
na str.l47 svoje knjige ,,R.azmiSliania o sadaBniosti Hrvata"
(1968.), da unutar naKih granica iive Hrvati dviju vjera, katolici
i muslimani. Razmi5ljanje o jednoj porodici, podijeljenoj samo
vjerom, ne ukljuEuje ni u kome sludaju i Srbe, jer izmedju njih
nema nikakve povezanosti, osim svijesti o trajnom neslaganju,
koje je bilo odrZavano od strane Srba, jer zavjetna misao o
obnovi Du$anova carstva nije nestala i trajno je prisutna u
namjeri i u djelu. Ta ie zavjelna misao dolazlla do izraiaia ne
samo u ratu, nego i u mirnom dobu, kada je usred mira u
kraljevini Jugoslaviji 1924. poklano u samim Sehovi6ima 3 000
neduZnih muslimana, osim ostalih bezakonja, o kojima postoji
rjerodostojna evidencija. Ta je zavjetna misao pokazana i t 2.
wjetskom ratu, pokoljem 5 000 mustmanskih Eena, djece i sta-
raca u F&i 1942., paljenjem 49 muslimanskih sela od strane
ietnidkog bandita Pavla DjuriXiia, u kome je paljenju ubijeno
nekoliko tisuia muslimana i odvezeno 2 000 vagona Ziveinih
aemirni6s, paljenjem 172 muslimanskih sela u Pljevaljskom i
Pribojskom kotaru i ubijanjem 4 200 muslimana, pokoljem u
diamiji u Kasindolu, silovanjem muslimanskih djevojaka u Po-
ljanici, gradnjom monstruozne ,dlamije" od 47 muslimanskih
leieva sve su to pojmovi, koji su dovijeka uniBtili svaku mo-
glctrost- Srbije da nadje i tradak povjerenja od strane muslimana.
Onima kojima su nabrajanja tih strahota tek jednostrana osuda od
srane ojadjenih muslimana, koja nema objektivnosti, neka poslu-
ie za ilustraciju zapisi iz dnevnika partizanskog generala Koste
Ndjq koji ih je opisao nakon protjerivanja detnika iz FoEe, godi-
* 1942. Bilo je i srpskih oficira koji su s gnu3anjem komentirali
donine rulje pljaika5a, koljada i moralnih bijednika u detnidkoj
roisci. Jezdimir Dangri spominje 1942. zloline srpske vojske i
le&, da ga je ,,sram 3to se Srbinom naziva".
21
 Cak poznati Dobrivoje Jevdjevi6 r4zmatra ta bezakonja s
ogorienjem, ali su takovi primjeri ljudskog karaktera ostali ogra-
niEeni na usamljenike. Ti svi podatci kazuju, da nema mogudnosti
srpske dominacije nad muslimanima Bosne i Hercegovine mirnim
puten. To bi moglo biti moguce tek putem sile, ali dini se da je
sila Jugoslavije kao cjeline, a posebno srpskih hegemonista, na
svome zalasku. O tome ie vi5e re6i bliska budu€nost.
Dr. Mladen ealdarevii pii; 1963.. da se neovisno o pod-
rijetlu muslimani Bosne i Herce-eovine osjecaju kao posebna
etnidko-historijska grupa. Tu on ubraja i pojam osjeianja o
posebnoj vjerskoj pripadnosti. Dostojno ie iudjenja ditati takove
neprecizne konstatacije, ier je u znanslvenoj raspravi pojam
,,osjed.ati se" ogtaniien, pa smo skloni smatrati, kako ealdarevid
u svome {lanliu u sarajevskoj ..Svjetiosti" nije imao znanstvenitt
pretenzija. Muslimani se ne osjejaju pripadnicima Islama, jer to
prelazi donaenu pojma osjeianja. niti se netko moZe osjecati pri-
padnikell neke ernilke posebnosti. Za sve pojmove postoje kvan-
titativne i objektivne kateeorije. tako Ca se iak i Purivatr:a, kcji
bi imao potkrijepiti stav o etnidkoj posebnosti muslimana, kr:iiiiki
zaustavlja nad tim ealdareviievim razmiSljanjima, nazivajufi ih
nejasnima.
Stavovi muslimanskih nacionalisia o etnidkoj poscbnosli
muslimana mogli bi se uzeti ozbiljno, da su osnovani na znan=
stvenoj podlozi. Nije, medjutim, ozbiljno kritiiki citirati r:ekt
znaiajne autore, s tvrdnjema, da nisu dovoljno argumentirana
njihova djela" i modda je stav nekih autora o ozbiljnim znansve-
nim raspravama, osim neobjeltivnosti metode pristupa problemu,
sadrZan i u dinjenici, da su mnoga djela koja razmatraju objek-
tivne istine o povijesti Bosne i Hercegovine, zabranjena iiiera-
tura u komunistidkoj Jugoslaviji. Osim D. Mandiia, u tu kate-
goriju su uvriteni i Ivan MuZi6, kao i sam V. Holjevac sa svojim
djelom ,rHrvati izvan domovine".
Svaka teorija, makar ne imala nikakve objektivne vrijednosti,
moZe se rczraditi do studioznih pojedinosti, o demu svjedode
primjeri iz novije povijesti. u kojima su djela odredjenih filozofa
uzimbna kao osnova za kreiranje lazliEitih teorija, koje su nak-
nadno pokazane neosnovanima. U Iirenju ideje o muslimanskoj
nacionalnosti u Bosni i Hercegovini sudjelovali su brojni poma-
gadi zadetnika te ideje, medju kojim se imenima moie vidieti
i nekih koja nisu nepoznata javnosti, kao E. Kardelj, E' Redii6,
I. Kosanovid, 5. Kuli5ii, V. Jokanovi6 i dr. Purivatra kal'e u
citiranju nekih od tih autora, a bez vlastite 'analize tih radova

22
y lvome djelu, kako su njihove tvrdnje ,,op$irno obrazloZene i
dokunnentovane".
Te stavove-koji su sWoreni na ideju komunistiikog ruko_
,
vocistva- Jugoslavije, ne moze se- zanemariti,
ier su zahvatili"javnost
na Sirokom i solidno pripremljenom planu, tako da
ravnim utjecajem propagande dosta muslimana Bosne i Herce_
ie pod iz_
gov{ne ved pokazalo sklonost prihvadanja tih teorija. To je zato,
ito-je-realna poyrjes! nepoznata, s obzirom na nastivne prclrame
u lkolama Jugoslavije, a_i stoga, ,Ito je propaganda o tini iOe;anna
osnovana na solidnoj podlozi, s dovoljnim flnincijskim sredstvima
qodporom vlade. Ved od 20. sjednice CK SK BiH 1968., na
!kojoj je raspravljano o muslimanskoj narodnosti, stvoren je velik
broj" s-uradnika koji su se ukljuiili u razradu i {irenje tih ranije
zarni3ljenih
l"9.ttlu. Sredstva q!1enja tih ideja nisu samo {tanpa,
radio i telgvizila. Rad je zami5ljen mnogo iuptilnije. Broj suraa-
nika povecao se na taj naiin da su se samli dlanovi isiamskih
vjerskih zajednica regrutirali u njihove redove, zbog odredjenih
l1loga i shodno svojoj dotada6njoj reputaciji i ugledu -nogi od
njih su idealno oruZje u rukama onih koji su u pozadini tih te;rija.
7,ato se sistematski radi dak na upoznavanju s tim stavovima
krugova islamskih vjerskih zajednica, a ulogu predavada dobili
su sami muslimani. Unatod tome, taj rad nema onoga usojeha
koii bi trebalo oEekivati. Jedan od tih predavada izjavio-je u
filzgovoru s autorom ovog dlanka, kako, naZalost, muslimani
jo5 nisu razvijeni politidki do te visine da mogu prihvatiti te
teorije, niti mogu razumjeti, da je to nacionalna renesansa
mustimanskog stanovni3tva Bosne i Hercegovine. Ti su predavadi
izilliizvan granica Bosne i Hercegovine i vr5e svoj utjecaj dak
i na muslimane u uZoj Hrvatskoj, ali s jo5 manje uspjeha, jer
je odbor Hrvatske Islamske Zajedntce sastavljen od dlanova, koji
se nalaze na viloj intelektualnoj razini od samih vrhova islamske
zajr:dnice Jugoslavije, a da se i ne spominju ostale zajednice
Bosne i Hercegovine, tako da su te teorije bile jo5 u poletku
prepoznate od Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Cesto citiranu gqdnja, da se prilikom popisa stanovniitva
Jugoslavije 1948. muslimani nisu izjalnjavali ni- Srbima niti Hr-
vatima, nakon odobrenja da se mogu izjasniti neopredijeljenima,
sasvim je jednostavna za interpretaciju. Srbima se, osim malog
broja nisu izjasniti, a Hrvatima se nisu smjeli, zbog pritiski
i opasnostifeljeli
za poloLaj i Cak liSenje slobode, jer se u-diklaturi
uvijek moZe naknadno stvoriti razlog za kaziu. popisi stanov-
niStva, dakle, ne kazuju mnogo, jer je i danas pojam hrvatske

23
nardnosti obiljeZen kao, u najmanju ruke, negativan, napose u
Bosni i
Hercegovini.
Tu politiku Jugoslavije nije teiko razumijeti. Problemi Ju-
goslavije nisu ostali ogranideni samo na ekonomski beznadnu
situaciju, nego i na egzistenciju jugoslavenstva. Stvaranje posebne
etniike grupacije muslimana u Bosni i Hercegovini imalo bi zadaiu
zaustaviti barem jedan dio medju:racionalnih nerazumijevanja, u-
nutar slabe Jugoslavije, koja su iz daoa u dan sve veda opasnost za
mir unutar njezinih granica. Bosna i Hercegovina trebala bi prido-
nijeti spasavanju Jugoslavije, diji je famulus ostao vjerna frazeolo-
gija ,,Socijalistiiko Jugoslovens*o produkt je naieg istorijskog"
drultvenog i ekonomskog, kao i politidkog :.ez,vitka dija je dinami-
ka na5om revolucijom dobila snaian zamah" (crtat iz ,,znanstve-
nog" djela A. Purivatre). Mnoge su rasprave o pitanju muslimanske
osebujnosti i ostale u okvirima sliine nakaradne frazeologije i nur
treba im posebnog komentara. Taj snaian zamah jest zamah
snjeZne lavine koja je zapodela svoj put. Njegovi su putevi jasni
i.ak i iz perspektive samoga Balkana, iz koje se istine uspijeva"lu
sagledati kasnije nego iz slobodnoga svijeta.
U svojoj tendenciji davanja vlastite nacionalnosti muslimani-
ma Bosne i Hercegovine. Komunistidka partija Jugoslavile imala
je i nekih rudimenata pozitivnih stavova, jer se u odbijanju hr-
vatske narodnosti morala jednako postaviti i prema svojatanju
6uslimana od strane Srba. Brojne srpske teorije o muslimanima
bile su osudjivanje bez kompromisa, a pn'o zasjedanje Avnoi-a
navodi, da se ,,velikosrpski pljadkaii ne ie viSe nadmetati okt:
muslimana". Nisu ipak mogli prijeii preko povijesti koja je rbk
prethodila prvome zasjedanju Avnoj-a SAm je Tito u vi6e svojih
govora isticao zloiine srpskih hegemonista nad muslimanskim
stanovni5tvom istoine Bosne od strane Nedicevih, Pedandevih.
Ljotiievih i drugih ietnika. Draia tr{ihajlovid je u razgovoru s
Titom 1941. izlawo, da muslimani i Hrvati, nakon kazne i od-
mazde, moraju biti potpuno potEinjeni Srbima. Tito je na wijerne
shvatio vainost smirivanja muslimana Bosne i Hercegovine i
kaZe: ,, Dokazivali smo svim mogudim nadinima ojadjenom mu-
slimanskom i hrvatskom stanovni5tlu, da Srbi nisu zlikovci i da
zlodine w5i samo Saka tetnika Mihajloviia, Peianca i Nedi6a".
U toku rata komunistidka partija nastojala je mobilizirati
tr svoje redove sve ito je bilo raspoloiivo. Proglasi mladim mu-
sllmanima, Hrvatima, Srbima, imali su zada(u mobilizaciju da bi
se ispunio cilj revolucije dolazak na vlast. Nakon rata podeo
-
je, medjutim, obraiun. Poznata je sudbina pokreta Mladi Musli-
mani, od kojeg neki dlanovi jo5 i danas 6ame u tamnicama
24
tmrunistidke Jugoslavije, a mnogi su izgubili i fivote u
bodnoj" Jugoslaviji. ,,slo-

ULOGA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE

U PITANJU NACIONALNOG OPREDJELJENJA
MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE
.. Pltanje- pnpadnosti islamskoj_.vjerskoj zajednici sastavni je
$g_-svih
pokreta koji su se zbivali medju muslimanimu ou o6-
[uekoJ pozornici Bosne i Hercegovine. politidke stranke koii
su
bile.posebno b.rojne u podetku ovoga stoljeda, imale ., , pr*ii,
muslimanski_ vjerski znalaj;. u-okviru svoga politidk.g p;.rFil;.
,T lif su bile.najpo"natije Muslimansk-a narodna organizacija,
uJedmjena muslimanska organizacija, Musrimanska demokratska
stranka, Muslimanska narodna stranka, Muslimansku .;;;tt;;
stranka i dr. Reis-ul-ulema DZemaludin eaudevii, toji je jeaan
od najsvjetlijih likova novije povijesti muslimana irorri" i d;;-
g-ovine, bio je sasvim jasan u-pitanju nacionalne pripaonosii-mu-
slimana Bosne i Hercegovine, kao i Safvet U"g bafugit k;jt j.
bio predsjednik bosanskog Sabora, Dr. Halid-Hrasni"ca'i d'r"'-
fojava brojnih politidkih stranaka rnedju muslimanim a zna_
4u j" WEglan odludivanja muslimana Boine i Hercegovine o
yfastito] sudb.ini, jer su mimoilaZenja muslimana ,, pititittom
fivotu Bosne i Hercegovine bila redovna pojava. poznat je primjer
memorand"ma- koji je bio predan ugarJkom predstavniku grofu
T*i 9 prolivljenju stanovnika Bosne i HercLgovin" prlpo"i"oju
Ugars-koj. Na tome memorandumu, koji je bio-pisan ,i i-"'.t'u_
novniltva Bosne i Hercegoving, nije bilo potpisa niti jednoga
muslimana. Poznato je, da
{ti u Jugoslav-ensi<om odboru nie
bilo-niti jednoga muslimana,-iako je student Mehmed ei5i6 uputio
1918. pismeli,,zahtjev srpskoj vladi i Jugoslavenskom odboru,
da se u taj odbor postavi bar jedan musliiran. stav srba unutai
Jugoslavenskog odbora prema muslimanima bio je do te mjere
ne-prijateljski, da su i sami idejni zadetnici Odbora, koji su svi
-prijedlozima
bili tlrvati, _ostajali iznenadjeni pred monstruoznim
srpskih predstavnika unutar Odbora o budu6nosti mlslimana. O
tome postoje svjedodanstva iz zapisa Mebtroviia, Trumbiia i
Supila.
O odsutnosti slobode politiEke aktivnosti muslimana u kra_
ljevstvu SHS kazuje izjava muslimanskih predstavnika iz I9lg.,
kojom su se imali obavezati na potpunu poslu5nost Narodnom
vijeiu SHS, bez prava na vlastite stavove.
O muslimana u novostvorenoj kraljevini koia je
bila pod-poloZaju
srpskom dominacijom kazuju zlolini, vr5ini u mirnom

25
clobu nad nnuslimanskim stanovni5tvom kralievine Jugoslavije.
Ti su zlodini dosegli tolike razmjere, da je na zahtjev muslimanskih
predstavnika, ministar Pribicevid morao traiiti uvodjenje ener-
koji su bili
ltoitt mjera za oluvanje mirasrpskit u
-19*tii. Muslimani,
traiili
fillufm"i i ubijani od itrane pljaikaia, su..pomod
prLto R"ir-ut-uleme eauSevii4 koji je uzaludno traZio po{tivanie
svetosti kufnoga praga, osobne slobode i fivota muslimana. N{u-
snmanrka vjerJka'zajiOnica radila je svim snagama na ublalivaniu
tih bezakonja. Stradanja 6u5limana nisu ostala nepoznata.slobod-
'eauievii
nome svijeiu. jer je bio objavio neke pojedilosti u
francuskome iiitu -t-e temps. 1919." \{inistar Pribi6evi6 je na
zatrtiev beogradske vlade trafio od cauiertia, da pod prijetnjom
suspenzije 6po*gn" te viiesti. -(to je taj dostojanstveni - starac
*Ctilo, unatoi toie ito je bio iz.loZen pritisku od strane vlade.
jugoslavenska muslimanska organizacija osnovana 1919'
odigrali je dosta znaiajnu ulo-zu u TlyTj" muslimana od.srp
.mf; progona. Organi'aiija se jasno deklarirala protivnom veliko-
srpskim"teorijami o Srbima triju vjera. vjenki znatai.te.orga-
n;iracije bio je jasno odredjen principiTa o borbi za zaititu islam-
*t" ,1'.r" i traaicila" ,"noopr"roosti islam.a s krlianstvom, za3titi
,uo3iri" islamske zajednice,- djelatnosti ierijatskih sudova, obavez-
obuci i poitivanju islamskih principa u vojsci'
"ol'u1"rtto1
Neprestanabezakonjanadmuslimanimadovelasudododina
komita u Bilecu 1920., kada je doslo do protestnog sastanka
muslimanauSarajeru,kojijesa2000prisutnihizvojevaorezo-
i""fi" r6titi Zivota i imetla muslimana. 5to je nai5lo na velik
odjek u " Bosni i Hercegovini.
Muslimanska narodna stranka osnovana 1920' njie se -us-
pijevala odrZati pred,,Muslimanskom jugoslav.enskom.organiza-
L-ijo*", jer je zastupali interese begova i velikih feudalaca' "Ju-
g,ltr""Jt"t"'muslimanska orgaq i z3ciJ-ali 3" prizn al a j e ?a5iievu. vladu
iizt., unatod mnogim pro;sdma. ia pomoc Paiiievoj vl{i
i Vidovdanskom ustavu nijejerimala znatnijeg :i:q3 na po?9ll-
Sanle sigurnosti muslimana, su se progom i dallg nastavlla-n'
Oriit niqO, bilo u je to vrijeme os36 lizliiitih politilkih stranaka
mredju muslimanima Bosne i Hercegovine'
UnatoddiktaturiinedovoljnojslobodiustarojJugoslaviji,
stanje muslimana nije se u stYarnosti. nimalo poboljlalo .luk*
btulog svjetskog raia, jer su tendencije borbe protiv Susliman-
"tt"uAi"ila ouitauq.te od strane komunistidke Jugoslavije'- pod
utit
ustavnom maskom garantiranih vjerskih sloboda' Te su slobode
-*S"o3o
r ubiia:lu ti:1s.|$
ur aiaja .t diamij slu'benft a
Joli"- Ao a

i zatvaranju miadih muslimana, koji su bili potiueki onlentranl

26
yreya tlr"*r\oj ili prema samostalnosti muslimana. Velik je
broj sru"Senih hramova i ubijenih muslimanskih intelektualac;.
Poznat--je primjer ruSenja dZamije a Zagrebu, za koju su komu-
nisti silom sakupili potpise muslimanf Zagreba, iao potporu
rylenju te prekrasne gradjevine. Oni koji su odbili potpisati taj
dokument, zavrXili su u zatvorima pod batinama i priilom Ai
potpi5u taj,za.htjev. Bilo ih je koji nisu niti pred vefikorn opas-
no56u potpisali taj nedasni dokument. einjenica je da su ta ko-
munistidka zlodjela ostala poznata javnosti i ba se fraz,e iz
Ustava- Jugor_lquij. mogu shvatiti kao slovo koje ni{ta ne kazuje.
Iz sru5ene diamije u Zagrebu odneseni su skupocjeni zlatni
ukrasi, ,a prekrasni sagovi bili rasjeleni u manje diieiove i raz-
neseni bez traga. Takovih je primjera pljadke i baibarstva bilo
u velikorn broju po cijeloj Bosni i Her-egovini, kao i u ostalim
lgajevima gdje ima muslimanskog Livlja, ukljudujuii Sandiak,
K.9s9v9 i dijelove Makedonije. O tim bezakonjima postoji eviden-
cija koja je satuvana, unatod svim nastojanjima komunistidke vtasti
da_ne ostane traga tim zlodjelima. Novija povijest, koja 6e slijediti
r;akon pada komunistidke Jugoslavije, imat de prilike upoznati
iavnost s onirn djelima, koja su ostala sakrivena javnosti u toku
trajanja konaunistidke diktature.
U politici kontroliranja muslimana vlast u Jugoslaviji upo.
trijebila je islamsku vjersku zajednicu, starodrevnim nadinbm
kompcije, ucjene i poloZaja. Kako je struktura vrhovnog islam-
skog starjeXinstva produkt demokratskog nadela Islama, da se
svi predstavnici biraju od osnovnih jedinica, koje su odbori is-
lamskih vjerskih zajednica odredjenog podrudja. do vrhovnih
vjerskih upravnih organa, to nije bilo telko u muslimanske
krugove infiltrirati suradnike vlasti, koji su bili sami iz musli-
manskih redova i shodno tome imali su pravo uIe#a u biranju
vjerskih upravnih organa. Na taj su nadin svi vrhovni sluZbenici
imali slu"Ziti vlasti, ili izgubiti poloiaj. Mnogi Casni i Eestiti
muslimani nisu pristajali na taj kompromis i gubili su poloiaje,
pa i slobodu, dok su drugi prodavali svoj znadaj za pol&aj,
gubili dast i ostali poglavari islamske zajedniee s trajnim biljegom
na tasti, koji se ne moZe izbrisati, jer se sve o tim djelima zna"
Medju tirn suradnicima komunistidke vlasti bio je prijainji Reis-
ul-ulerna FejiC, kao i sadalnji vrhovni poglavar IVZ HadZi Sulej-
man Kemura. Te su kompromise dinili i drugi sluibenici trslam-
skog vrhormog starje5instvaw razToga, da bi oduvali svoje poloZaje
u vrhovnom islamskom starjeXinstw. Poznato je da se u tome
starjelinstvu nalazi i odredjeni broj drugih sluibenika, koji svojim
kvalifrkacijanna ne odgovaraju duZnostima koje obavljaju. A s

27
druge strane, postoji nekoliko uvaienih teolgsa- i orijentalista,
tojioir" dinili'kompromise koji su bili trainni, i sadamanje obavljaju
J"Lotti koje nisu na visini njihove naobrazbe, dok spo-
*ot"i ,ruzu"nici toga starjesinstva ulivaju privilegije koji nisu
poznati predstavnicima drugih vjerskih zaiednica'
Islamska vjerska zajednica u Zagrebu u novije
je- vrijeme
postala glavna meta vrhornog starjelinstva u. Saraievu'
5llmskgS
Odbor{wz u Zagrebu nadma5ili u mno-
i;;* izuttati rada
Bosne i Hercegovine' Cinjenica da su
;;*;t"d ;nogih odbora
iluslimani Hrv-atske osnovali vils puslimanskih centara q .P?d-
ruliu Hrvatske i Slovenije bez detaljnijeg konsultiranja sredisnjeg
Jdotu u Sarajevu, kao i program gradnje islamskog Sarajeva' centra u
Zug"A", nattazi na najveii oipot ttptauo od strane
Aii ti"^ti predstavnici, slijede6i uputeninjenici iz Beograda' nastoje
tririi#ti izgradnju toga'c€trtra-. unaio'd da se Zagre-
iJii "au"i nlje nikJne obratio za financijsku- FtT:. einje-
oi.u i",-."O1uiim, da je odbor. u 'NZ veliku
7a-grebu stekao po-
p"f.**t -.0;n ostali; odborima na podrudju Bosne
i i"r""goui". i au zu mnog predavaEi iz Sarajeva' Soji nisuza-u
-odnosima rrhor:n]m- starjeiinstvom, te kojima
dobrim s ie.
ti*i." javni nastup^
od strane siarjeSinstva' bili pozvani od
;t;;" a*.ebaikog odbora i drZali- su na tribini detvrtkonn,
zajednici'. javna .pre-
k;;:" oErZaua u ZagrebaEkoj Islamskoj
davanja. Na prijetnju \irhowe islamske ?jTP": ,= :5:j:Y:'
ii t'"'poduze^ti admin;strarivne mjere pr.otiv Islamske za1ednree
t" greb aiki e odb or t-ate gorilti tdC:y"::i ^dl,:"r
j

"-2"-*it", -i,t
zaiecnt-
u torie sludaju proglasiti samostalnim Odborom lslamsKe
jurisdikciju whovnog starjeiinstva
ce za Hrvatsku, ne priznavajuci
Vt"i"".. Vtfrooui o"tpoi*i" desio.se nakon 5to je Islamska
";"i;;;" H*utrt. oJ.-eitulu tl-o^gu predstavnika za kanonizaciiu
je do3lo bez konsultiranja
Sv. Nikole Taveli6a o-d*u' 1970" ito
je-po'd pritiikom vlade Reis-ul-ulema
t-'Slt"i"""-, i nakon-dega iitamske zaiednice u Zagrebu'
X".ttJ pokufuo tutputtii oauor jer islamske zajednice
To mu nije poilo ,t'.uLo-, stroga.prarila
nlno glisa
Jtp"Il":i "it**Eap- ';bora Zacrebu' Kod nastojanja viernika' koji su bez
""
rezerve poduprli p;litikt u-
angaZirati musli-
;&;!;"fi;-y'"g*uut-t"g Jro.u pokuSal-o sep9-drijetla" a Liue
mane, koji ,u *ut.Aottog {'albansko.g
pJnrJ."oL u*ut.Loi, a" ii gl*ali protiv ooluka odbora' ali
to niie uspjelo," uoutoi'dobro tmisllenom planu swgavanja toga

;b;i;, tiii i dalje nmtavlja sa svojim radom'

sa strane ko'
Pritisak na taj odbor vrlen je s raznih strara'
,olrii" zu G.rf" fiit"ti", tao i iu ttt*" visokih vladinih funk-

28
ciorera. Poznata je izjava koju je dao Miko Tripalo I97A., a
koja-glasi:,,Suprotstavljamo se nekim reakcionarnim tendencija-
ma da se u Zagrebu gradi Islamski Centar". Pritisak je bio jak s
{fr+ stlana, putem novinskih Elanaka, od kojih je poznat
ilanak Abida Budimlida ,,Muslimanski nesporazumf', do oiobnog
posjeta sluibenika komisije za vjerska pitanja odboru u Zagrebu,
koji nisu urodili plodom, jer zahvaljuju6i nekolicini karakternih
aktivista toga odbora, Islamska zajednica u Hrvatskoj nastavlja
svoj aktivan i plodonosan rad na Sirenju vjerskoga iivota musli-
nnana u Hrvatskoj, a njeni slulbenici, koji nisu profesionalci
nego entuzijasti, medju kojima je i velik broj rrdadih dlanova,
nisr podloZni pritiscima sa strane, niti bilo kakvom kompromisu"
Sve veia suradnja toga odbora s velikim brojem drugih odbora
WZ iz Bosne i Hercegovine dokazom je, da je autoritet pred-
stavldka vrhovnog islamsftog starje5instva kompromitiran do te
mjere, da se suradnja sa Zagrebadkim odborom smatra pitanjem
6asti i pokazivanja ravnodu5nosti prema sluibenim stavovima
sredi5njeg odbora
'NZ tr Sarajew.

ZAKLJUEAK
Bosna i Hercegovina su povijesno jedinstvena cjelina s
erstalim hrvatskim zemljama, koja se razvijalau specifidnim uvje-
tirna utjecaja dviju razliditih v,:ra i
kultura, od vremena pada
Bosne pod Osmanlijsko carsfvo. Geografski Bosna i Hercegovina
dine ifltegralni dio hrvatskog podrudja, kojemu je isto6na granica
na rijeci Drini, koja je bila prirodna granica izmedju istodnog
i zapadnog Rimskog carstva. Bosna i Hercegovina vitalno su
srediXte stare hrvatske drZave jo5 od vremena, kada su prva
hrvatska plemena naselila danalnju domovinu, i od toga su se
vremena trajno nalazile unutar velike hrvatske drZave do vremena
odvajanja Bosne i Hercegovine utjecajem islama, od ostalih hr-
vatskih pokrajina. Teorije o utjecaju Srbije u Bosni i Hercegovini
u Snednjem vijeku jesu tek tvrdnje, koje nemaju povilesne
$snOve.
Muslimansko slanovni5tvo Bosne i Hercegovine jest u 95Vo
shdajwa hrvatskoga podrijetla, o demu kazuju podatci iz povijesti.
O istovjetnosti bosansko-hercegovadkih muslimana s ost-alim
hrsatskim stanovni5tvom postoji niz dokaza iz podruIja govora,
pisma" obilaja, zajednidkih ostataka stare hrvatske mitologije
i sl" Promjene u strukturi stanovni3tva Bosne i Hercegovine tek
su novijeg datuma, jer se useljavanje Srba u Bosnu u veiem
CIps€gu poEelo zbivati tek nakon aneksije Bosne i Hercegor.ine

29
Austro-Ugarskoj. Prijainje su migracije imale svoj smjer pre{na
sjeveru a ne prema zapadu, ukljudujudi i veliku seobu u vrijerne
Arsenija Crnojevi6a koncem 17. stolje6a.
Novija zbivanja u Jugosiaviji koja su pode{ak znafajnih
promjena, koje ie se u bliskoj budu6nosti odigrati u roj polinacij-
skoj zajednici Juinih Slavena i Neslavena, namedr; r:u*nim razrna-
tranje pitanja sudbine i buduinosti nacionainog opredjeljenja nnu-
slimana Bosne i Hercegovine, koji su sistematskim radorn beograd-
ske vlade dovedeni u stanje odludivanja o vlastitoj izotriranosti i
izlaganju dogodjajima koji slijede. Swaranie r'lastite nacionalncsti
muslimana tek je jedan viSi stupanj u igri oko potpunog odvaianja
muslimana Bosne i Hercegovine od matidnog hrvatskog naroda,
a ulogu prosvjetitelja o"o!u putu nemaju oii toii -su"ustvari i
stvorili tu teoriju. nego su oni mobilizirani iz redova samih
stanovnika muslimanskog podriie:la. koji su. pouieni nafinu
Sirenja novih ideja, poieli i sami vjerovati u moguinost njihova
ostvarenja. a moida i nji}ova poziiir:nog utjecaja na budu6nost
muslimana Bosne i Hercegorine. Ti Siritelji ideje o muslimanskoj
nacionalnosti. kao da ne ride stanje u Bosni i Hercegovini u
ovome dasu. kada zagovaraiu odvajanje muslimala od narnda
od kojega potjeiu. i kac' da zaboravljaju, ako ne stariju, a ono
noviju porijest. koju su dobrim dijelom stvarali oni koji nisu
daleko od stvaratelja muslimanske ..renesanse" u Bosni i FIer-
cegovini. Narod. medjutim. aiie zaboravio ni pouke iz pro5losti,
niti stanje koje dana-s vlada u Bosni. kao latentna srbizacija, koja
ima viie rezultata nego da ie provodjena ranijim nadinima pri*
mjene sile. To je i razlog ito se ideje o nacionalnoj posebnosti
ne prihvaiaju u onom ops€gu. koji bi trebalo oiekivati prema
trudu i dugotrajnom strpljivo uloZenom vremenu u tu akciiu.
Pred tim se dogodjajiraa ne smije stajati u ulozi promalrada
sa znatiZeljom ito 6e buducnost doniieti na tu pazornicu oduvijek
kobnih dogodjaja. psadina je te poliiike usmierena na slabljenje
Hrvatske. a putem porpunog odv-ajan.fa rauslimana hrvatskog
podrijetla od naroda kome porijesno pripadaju.
Nadin pristupa tome problereu iest iedn:k naiinu, koiirn
se u Bosni i Hercegolini sistematski guSila sr"aka hnatska misao"
a taj je bio putem netodnog inforrniralia- prooe"ande i sakrivania
po',,ijesnih istina.
PrilaZenje tome problemu reba se rniti na jednak naCin,
a to je pruianje podataka o istinama o poriiesnoj pripadnosti,
koje treba davati na uvid sima mudi.nnanima. ikoluju6i ih za
zadatu rasvjetljavanja zatajenih isdna- koje ie pomo6i rnusii-
rnanskom stanorrriStvu da shrati sr-oj polcriai u zaiednici * na-

30
rodima Jugoslavije, kao poloZaj vlastite izoliranosti onim Easom.
kada se za tw izoliranost sami odlule. Na taj se das 6eka od onih
koji de se tim dogodjajima posluiiti u ostvarenju vlastitih ciljeva"
Njima, medjutirn, treba dati do znanja, da hn'atski narod ne
de uskratiti svoju pomo6 niti onirn prevarenim rnuslimanima, jer
su i oni pripadnici jedne iste porodice, i svaka nepravda i beza-
\6njs naneseno muslimanirna jest naneseno i njihovoj ostaloj
braCi Hrvatirna drugih vjera. Tko dirne u muslirnane, dirnuo !e
u cijeli hrvatski narod, i Zelja ie Hrvata da rnuslimani ne ostanu
prevareni u ovirn kobnim iasovima novije povijesti, a ako i
ostanu, ne ie biti napu3teni. U ovo vrijeme, kada se sloboda
hrvatske misli ne moZe zaustaviti kontrolom oslabljene Jugoslavije,
tas je za pruianje povijesnih istina narodu Hrvatske, ukljudujuii
obadvije vjere, da bi sagiedali one istine. koje su toliko dugo
sakrivane i mijenjane nedovoljnim i krivim odgajanjem generacija,
polev{i od osnovne naobrazbe. Kod toga treba pomagaii svaku
onu akciju koja dolazi od strane muslimana, koji su svijesni svoje
hrvatske pripadnosti, a takovih ie velik broj, i treba im pruiiti
svaku pomoi u radu na iirenju istina o pravom podrijetlu mu-
sli-rnana medju cjelokupnim stanovni5tvom Bosne i Hercegovine
islamske vjeroispovijesti. O tim ie momentima ovisiti bliska
bududnost toga dijela stanovni{tva Bosne i Hercegovine, koje
treba pogledati u odi istini, da jedino i puno prijateljstvo, upo-
ri-Ite i pomot mote, oEekivati samo od hrvatskog naroda, koji je
i necvisno o razlikama o toku povijesti joI uvijek narod iste krvi
i iskona.
Na tim se temeljima ima graditi bududnost uz najvede rne-
djusobno po5tivanje i suprotstavljanje utjecajima koji rade protiv
toga cilja. PoistovjeCivanje vjere i narodnosti treba se energidno
suzbijati unutar hrvatskog naroda katolidke vjere, koje je donij'elo
dosta zla hrvatskome narodu. Ta su vitalna pitanja od valnosti ne
samo za sudbinu nacionalnog opredjeljenja muslimana Bosne i
Hercegovine, nego i za bududnost cijelog hrvatskog naroda.

2. lipnja 1971.

3l
 VAZ}IIJI LITERATURNI IZVORI

BALIC, S"; Etnidko nalitje bosansko-hercegovatkih muslimana, B&,, 1962,

DARBY, I{. C.; SET'rON-WATSON, R. W.; PHYLIS, A.; LAFFAN
t.G.n.; CLISSOLD, S: A Short History of Yugoslavia from turly
Times to 1966, Caliribridge Univ. Press, 1966.
FIEPPEL, M.; SINGLETON, F. B: Yugoslavia (Nations of the Modern
World), London, Ernest Benn Ltd. 1961.
MANDIC, D.: Bogomilska crkva bosanskih krstiana, Hrv. Pov. Inrt".
Chicago, 1962.
fr{ANDIC, D.: Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrv. Pov.
Inst., Rim, 1963.
MANDIC, D.: Herceg-Bosna i Hrvats&c, Hrvatska revija. g, XITL/4, 52,
423-462, Posebni otisak, Buenos Aires, 1963.
MANDIC, D.: Etnitka povijest Bosne i Hercegovine, Hrv. Pov. Inst..
Rim, 1967.
MANDIC, D.: Bosna ie Hrvatska, Hrv. Misao, 4l/l-8, Buenos Aires,
1963.
MUZlf, I.: Razmatranja o povijesti Hrvata, Split, 1967.
FI.IRMTRA, A.: Nacionalni i polititki razvitak muslimana, Svietloct,
Sarajevo, 1969.
VUJICA, S.: Raztnatranja o sadaJniosti Hrvata, ,,Croatia". Cultural
Publisbing Centre, Chicago, 1968.

i2
Frank Vedrina Printing Toronto, Ont., Canada