1.Opiši što je jalba, što se zna o njezinom postanku?
- Jalba je kapica, dio nekadašnje ženske nošnje i tehnika pletenja, primijenjenoj za izradu specifične ukrasne tkanine. Na području sjeverozapadnog Pokuplja naziv jalba odnosi se na kapicu, poculicu, pokrivalo za glavu udatih žena. Među najstarije primjerke pletenja jalbe ubrajaju se kapice iz egipatskih grobnih nalaza, od kojih su neki stari i do 4000 godina. Način njihove izrade razriješen je tek 1896. godine na osnovu tehnike izrade sličnih kapica u Ukrajini. Pretpostavlja se da je tehnika pletenja jalbe prenesena iz Egipta u Grčku. S ostalog područja europskog kontinenta najstarije potvrde o poznavanju jalbe nalazimo među grobnim nalazima iz brončanog doba u Danskoj. U razdoblju od 15. do 17. st. taj je način rada, bio vrlo popularan i među višim slojevima građanstva na području zapadne i centralne Europe. Pretpostavlja se da su Slaveni i poznavanje tehnike pletenja jalbe, kao jednu od vještina tekstilnog rukotvorstva, ponijeli iz svoje pradomovine i ponegdje je i u novoj sredini zadržali gotovo do naših dana. 2.Koji se nazivi u stručnoj literaturi koriste za ovu tehniku, koji u njemačkoj i norveškoj literaturi? - Egipatsko ili koptsko tkanje, švedski naziv „spranging“, njemački i norveški „Sprang“, njemački „Spitzengeflecht“ i tehnika „Flechttehnik“. 2. Gdje se jalba radila u Europi, a gdje u Hrvatskoj (nabroji lokalitete)? - Na području zapadne i centralne Europe, Njemačka, Belgija, centralna Slovenija, Čehoslovačka, na području Skandinavskih zemalja, Mađarska, Rumunjska, Nizozemska, Švedska. Na području SR Hrvatske poznavanje i upotreba tehnike pletenja jalbe u prošlom stoljeću zabilježena je u nekoliko lokaliteta. To su sela Retfala i Laslovo kod Osijeka, Virovitica, Marija Bistrica, Rude kod Samobora, na području Pokuplja sela Svetice kod Karlovca, Polje i Trg kod Ozlja. 3. Kada prestaje izrada jalbe u Hrvatskoj i koja ju tehnika zamjenjuje? - U godinama iza I. svjetskog rata, vjerojatno pod utjecajem osnivanja seoskih škola, žene upoznaju tehniku kukičanja, pa se i kapice jalbe izrađuju pletenjem na kukicu. 4. Koji se pribor koristi za izradu jalbe u Trgu kraj Ozlja? - Okvir za pletenje, tzv. lucenj ili lucen, imao je u selu Trg specifičan oblik kakav koliko do sada znamo nije nigdje drugdje zabilježen. Napravljen je od ljeskove grane savijene u obliku luka i usađene u dužu pravokutnu daščicu. Z izradu kapica upotrebljava se deblja bijela, industrijski predena, pamučna pređa. Za sabijanje prepleta upotrebljavalo se 4-8 daščica koje su se kod rada učvršćivale uz donju stranu prepleta. 5. Što je jalba u Trgu kraj Ozlja? Kakvog je oblika bilo žensko oglavlje na koje se stavljala jalba? - Kapicu jalbu imala je pravo nositi samo udata žena. Kosu je splela u dvije pletenice, koje bi se polagale preko tjemena tako da su krajevi suprotnih pletenica dolazili u visini očiju. Preko njih se polagala i vezala jalba. Preko jalbe žena je prilikom izlaska iz kuće vezala maramu. Cijelo je oglavlje imalo specifičan oblik bikornusa. U godinama iza I. svjetskog rata oblik rogova postojao je sve veći zahvaljujući upotrebi posebnog predloška zvanog „rogi“ izrađenog od kartona i presvučenog tkaninom. 6. Kakvi se motivi dobivaju tehnikom pletenja jalbe? - Kao glavni i jedini motiv ukrasa na svim je primjercima kapica prisutan oblik romba. Javlja se u gustim zbijenim paralelnim nizovima, ili su površina svakog rombića i međuprostor ispunjeni većim ili manjim šupljikama. 7. Na području Slovenije, u dvjema crkvama nalaze se prikazi izrade jalbe. Koje su to crkve, kada su freske nastale i koji je njihov tematski sadržaj? - Crkva sv. Marije u Crngrobu i Crkva sv. Primoža kod Kamnika. Zidna slika s prikaozom Svete Nedjelje u Crkvi sv. Marije u Crngrobu datira se u razdoblje između 1460. do 1470. godine i predstavlja jedan od razvojnih vrhova ove teme. Autor je vjerojatno osoba iz kruga Janeza Ljubljanskog. Ovaj rad je važan zbog prikaza 47 prizora iz svakodnevnog života kasnog srednjeg vijeka, među kojima je i scena u kojoj vidimo napravu sličnu našem lucenu. Drugi likovni predložak na kojem se također javlja sprava koja u svojoj osnovi podsjeća na lucen je zidna slika iz Ciklusa Bogorodice u Crkvi sv. Primožda kod Kamnika nastala oko 1504. godine. Jedan od prikaza prikazuje djetinjstvo Bogorodice, kako tka zastor za hram. 8. Na temelju čega je slovenski povjesničar umjetnosti Emilijan Cevc reintrepretirao scenu na zidnoj slici u Crngrobu? - Slovenski povjesničar umjetnosti Emilijan Cevc govori da na zidnoj slici u Crngrobu nije prikazana naprava za tkanje, nego alat za nekakvo pletenje. Ova promjena mišljenja je izravna posljedica filma o jalbi iz 1956. godine na savjetovanju istočno-alpskih etnologa u Ljubljani. Film je snimio Milovan Gavazzi u Trgu kod Ozlja. Shvatio je da sprava koju su Stele i on definirali kao tkalački stan nije ništa drugo do složenija verzija lucena kakav je prikazan u Gavazzijevu filmu. 9. Usporedi sva tri pročitana teksta i na pola kartice napiši osvrt na sadržajne sličnosti i razlike. - Najstariji tekst Gabrić Paule Jalba u selu Trg kod Ozlja govori nam o terminološkim problemima oko korištenja izraza za pletenje jalbe. U tekstu se iznosi kraća povijest postanka jalbe te se više koncentrira na detalje izrade jalbe i način korištenja jalbe u svakodnevnom životu. Navodi dva primjera, starica koje u ono vrijeme znaju izvorno pletenje jalbe. Detaljno opisuje proces izrade i alat. U tekstu Nerine Eckhel nailazimo na nešto malo širu povijest, također opisani proces izrade jalbe praćen s fotografijama. Obje autorice upozoravaju na zaborav tehnike pletenje jalbe. Autor Alen Hajba referira se na tekst prethodne autorice, Nerine Eckhel, ali dodaje notu povijesti umjetnosti. Govori o zidni oslicima koji su dokaz izrade jalbe u kasnom srednjem vijeku i polemici slovenskih povjesničara umjetnosti o jednoj zidnoj fresci.
2. CJELINA: AGAVA
1. Što je agava i za što se koriste njezina vlakna?
- Agava je mesnata suptropska biljka iz koje se izvlače vlakna od kojih se onda rade niti za izradu čipke. Na Hvaru se koristila za izradu užadi.
2. Koje se tehnike koriste za izradu čipke od agavinih niti?
- Čipke se izrađuju u tri različite vrste. Jedna je da se iglicom na kartonu izbode osnovni uzorak i potom se iglom šiva čipka. Druga vrsta je da se iglom izradi mala sredina zvana tenerifa, a uokolo isplete mrežica i na njoj ispuni uzorak provlačenjem niti, tzv. mreškanje. Treća vrsta zvana antika.
3. Gdje se i danas njeguje tradicija izrade čipke od agavinih niti?
- Danas tu čipku rade koludrice hrvatskog benediktinskog samostana.
4. Kada je započela izrada čipke od agavinih niti u Hvaru?
- Kada su se i zašto benediktinke počele baviti tom vrstom čipkarstva, odgovora koji bi se temeljili na pisanim izvorima, nema. Ostaje predaja po kojoj su se benediktinke počele baviti izradom agavinih čipki prije otprilike 130 godina.
5. Koji je najstariji predmet izrađen od agavinih niti u Hvaru i gdje se čuva?
- U samostanskom muzeju postoje tek rijetki stariji uzroci agivinih čipki, Isusova košuljica, i to bez navedene godine nastanka ili imena redovnice koje su ih izradile.
6. Koja je etnografkinja/istraživačica poč. 20. stoljeća našla čipku od agave u Hvaru
i upozorila javnost na taj fenomen? - Jelica Belović-Bernadzikowska