Milan Gudelj i Du{ko Wölfl

ALKOHOLIZAM
[TO JE TO?
Kako pomo}i obiteljima koje pate zbog alkoholizma

Rijeka, 1994.
 Nakladnik
Dr. Du{ko Wölfl

Urednik izdanja
Dr. Du{ko Wölfl

Tehni~ki urednik
Dr. Du{ko Wölfl

Lektor
Andrija Vu~emil

Korektura
Autori

Tisak
Tiskara NEOGRAF, Rijeka

ISBN 953-96204-0-6

Katalogizacija u publikacijij CIP, Nau~na

biblioteka, Rijeka

Gudelj Milan, Wölfl Du{ko: Alkohollizam - {to je

to?

ISBN 953-96204-0-6
 KAZALO
PREDGOVOR.........................................................................................................I

U V O D ...................................................................................................................1

ZA[TO LJUDI PIJU

ALKOHOLNA PI]A?............................................................................................4
Povijesne napomene ........................................................................................................4
Dru{tvene uvjetovanosti pijenja alkoholnih pi}a i alkoholizma ................................6
Navike pijenja ..............................................................................................................6
Prilagodba dru{tva na pijenje .....................................................................................7
Psihofarmakolo{ki faktori pijenja ..............................................................................8
Tolerancija dru{tva prema poreme}ajima pona{anja uzrokovanim pijenjem alkoholnih
pi}a....................................................................................................................................9

ZABLUDE U ODNOSU NA ALKOHOLNA PI]A...........................................11

Alkoholna pi}a kao dodatni izvor energije .................................................................11
Uzimanje alkohola kao prehrambenog artikla .......................................................11
Poslijedice takve “prehrane” ....................................................................................12
Alkoholna pi}a i njihova ljekovitost ............................................................................14
Uzimanje alkoholnih napitaka kao lijeka................................................................14
Alkohol i komunikacija .................................................................................................16
Alkohol i seksualnost ....................................................................................................17

ALKOHOL...........................................................................................................19
Resorpcija alkohola.......................................................................................................19
Izlu~ivanje alkohola ......................................................................................................20
Djelovanje alkohola na ~ovjeka....................................................................................21

ETIOLOGIJA ALKOHOLIZMA .......................................................................25

Uvodne napomene .........................................................................................................25
Kratak osvrt na teorije o etiologiji alkoholizma ........................................................25
Biolo{ke teorije..........................................................................................................26
Psiholo{ke teorije ......................................................................................................27
Op}a teorija sustava ..................................................................................................28
Ovisnost o akoholu ........................................................................................................29
Univerzalni faktori ...................................................................................................29
Pripadnost odre|enoj skupini ..................................................................................30
Specifi~ni uvjeti u kojima `ivi pojedinac .................................................................30
 Ostali etiolo{ki faktori alkoholizma ............................................................................31
Sekundarni ili simptomatski alkoholizam ...............................................................31
Jatrogeni alkoholizam ...............................................................................................31
Modeli uzroka alkoholizma..........................................................................................31

DIJAGNOSTIKA ALKOHOLIZMA..................................................................33
Univerzalni ~initelji - ...................................................................................................35
Osobna stajali{ta dijagnosti~ara .................................................................................35
Kako u svakodnevnom `ivotu prepoznati alkoholi~ara (autodijagnostika)...........36
Alkoholi~ar u ordinaciji lije~nika primarne zdravstvene za{tite .............................40
17 klini~kih znakova prema Skinneru............................................................43
Laboratorijske pretrage kod alkoholizma ................................................................44
Rutinske laboratorijske pretrage kod alkoholizma ................................................44
Odre|ivanje koncentracije alkohola u krvi, mokra}i i izdahnutom zraku .44
Odre|ivanje vrijednosti gama-GT ................................................................45
Srednji volumen eritrocita ..............................................................................45
Ostale pretrage ................................................................................................45
Analiza cerebrospinalnog likvora ............................................................................45
Ehoencefalografija ....................................................................................................46
Elektroencefalografija ..............................................................................................46
Vrijednost i funkcionalnost testova .............................................................................46

KLINI^KA SLIKA ALKOHOLIZMA...............................................................47

Pona{anje alkoholi~ara u obitelji i dru{tvu................................................................49
Tjelesni, `iv~ani, i du{evni poreme}aji alkoholi~ara .................................................54
Tjelesna o{te}enja .....................................................................................................54
Upalne promjene probavnog sustava ............................................................55
Bolesti jetre ......................................................................................................56
Upala gu{tera~e ...............................................................................................57
O{te}enja sr~anog mi{i}a - miokardiopatija .................................................58
O{te}enja krvnih `ila - vaskulopatije .............................................................58
Ko`ne promjene ..............................................................................................59
O{te}enja `iv~anog sustava alkoholi~ara.................................................................59
Psihi~ki poreme}aji alkoholi~ara .............................................................................60
Patolo{ko pijano stanje ...................................................................................60
Delirium tremens.............................................................................................61
Psihoza ljubomore ...........................................................................................62
Alkoholna padavica (epilepsija).....................................................................62
Alkoholna slaboumnost (demencija).............................................................63
Korsakovljeva psihoza.....................................................................................63
Dipsomanija .....................................................................................................63
Alkoholizam, depresija
i samoubojstvo ..............................................................................................................64
Neki posebni oblici alkoholizma ..................................................................................64

4
 Alkoholizam lije~nika i zdravstvenog osoblja .........................................................65
Alkoholizam terapeuta .............................................................................................65
Sindrom ugleda u dru{tvu i materijalnog blagostanja............................................66
Alkoholizam nekih posebnih profesija ....................................................................67
Profesionalni voza~i.........................................................................................67
Vojska ...............................................................................................................67
Policija ..............................................................................................................68
Sve}enici ...........................................................................................................68

LIJE^ENJE I REHABILITACIJA ALKOHOLIZMA .....................................69

Uvod ................................................................................................................................69
Osnovne karakteristike Hudolinovog kompleksnog socijalnog psihijatrijskog
traitementa alkoholizma...............................................................................................70
Neke napomene u odnosu na lije~enje alkoholi~ara..................................................71
Medikamentozna terapija alkoholizma ......................................................................72
Vitamini i simptomatski lijekovi. .............................................................................72
Sredstva kojima se posti`e kemijska internacija.....................................................73
Negativne strane uzimanja Tetidisa...............................................................73
Pozitivne strane Tetidisa.................................................................................74
Sredstva sediraju}eg i trankvilizantnog djelovanja.................................................75
Psihoterapijski postupci ...............................................................................................76
Predpostavke psihoterapije alkoholizma ...............................................................76
Individualna psihoterapija ........................................................................................77
Grupna obiteljska psihoterapija alkoholizma.........................................................78
Socioterapijska zajednica..........................................................................................81
Edukacija alkoholi~ara..............................................................................................83
Klub lije~enih alkoholi~ara (KLA) i rehabilitacija alkoholizma .............................84
Jo{ o apstinenciji ...........................................................................................................86
Recidiv alkoholizma ......................................................................................................88
Recidiva Kluba lije~enih alkoholi~ara .....................................................................89
“Mokre” i “suhe” recidive ........................................................................................89
Naj~e{}e pogre{ke u postupku s recidivom...........................................................90
Patrona`a ...................................................................................................................90

PREVENCIJA ALKOHOLIZMA .......................................................................92

[to se radi, a {to bi trebalo raditi? ..............................................................................94
Pravi apstinenti ..........................................................................................................94
Umjereni ili dru{tveni potro{a~i...............................................................................96
Alkoholi~ari ...............................................................................................................96
Alkoholi~ari s ireverzibilnim o{te}enjima ...............................................................97
Za{to su rezultati slabi? ...............................................................................................97

5
ALKOHOLIZAM I DRU{TVENE PROMJENE, PROMJENE U SUSTAVU
ZDRAVSTVA I ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA .........................................99

Literatura............................................................................................................102

6
 PREDGOVOR

Poslijednjih pedesetak godina naglo se pove}ao

znanstveni interes za poreme}aje vezane uz pijenje alkoholnih
pi}a. U Hrvatskoj se {ezdesetih godina po~eo provoditi
Nacionalni program za{tite i unapre|enja du{evnog zdravlja i
suzbijanja bolesti ovisnosti. Ipak, zadnjih se godina na tom
podru~ju doga|a ne{to nepovoljno, {to se ne mo`e u
potpunosti opravdati ratnim vihorom.
Potro{nja alkoholnih pi}a raste. Sve su ~e{}a istra`ivanja
koja pokazuju da se sve vi{e djece, mlade`i i mla|ih dobnih
skupina uop}e odaje pijenju alkoholnih pi}a. Alkoholi~ari se u
sve ve}em postotku nova~e u mla|oj dobi i takvi dolaze na
lije~enje. Od ukupnog broja alkoholi~ara koji se lije~e u
Hrvatskoj, 11 % ih je mla|e od 30 godina. U porastu je i
alkoholizam `ena, a to je nagla|ena opasnost za nestabilnost
obitelji. U nas se u mnogim centrima primjenjuje suvremeni
kompleksni traitement alkoholizma, a ipak se niti 10 %
alkoholi~ar ne lije~i tom metodom. Registriramo ubrzano
ga{enje rada klubova lije~enih alkoholi~ara tako|er i u
podru~jima koja nisu zahva}ena ratnim doga|anjima. To
upu}uje na zaklju~ak da se pogor{ava stanje za{tite du{evnog
zdravlja uop}e, te da su promjene u dru{tvu mnogo slo`enije
nego se to na prvi pogled vidi.
Tijekom {kolovanja zdravstveni radnici (poglavito
lije~nici za vrijeme studija medicine) ne dobivaju niti
minimalna znanja o suvremenom postupku s problemima

I
vezanim uz pijenje alkoholnih pi}a. To se odnosi i na
{kolovanje stru~njaka u prosvjeti i pedagogiji.
Radne grupe u primarnoj zdravstvenoj za{titi utro{e od
30 % do 50 % svoga radnog vremena na poslijedice pijenja
alkoholnih pi}a. Te{ko je shvatljivo, da se od njih ne tra`i
usvajanje suvremenih metoda prevencije, lije~enja i
rehabilitacije alkoholizma. Ratna stradanja napadnute zemlje,
svakodnevno su poja~ana stradanjima zbog nerazumne
tolerancije dru{tva prema pijenju alkoholnih pi}a.
Istovremeno je na tr`i{tu prisutna stanovita oskudica
prikladne litrature s podru~ja alkohologije. Radi toga smo se
odlu~ili da ste~eno znanje i tridesetgodi{nje iskustvo u radu na
prou~avanju, prevenciji, lije~enju i rehabilitaciji alkoholizma
ugradimo u ovu knjigu. Ona }e mnogima pomo}i da lak{e
spoznaju bit problema. Tako|er }e im omogu}iti lak{e
pronala`enje pravih rje{enja za svoje probleme.
Knjiga je namijenjena {irokom krugu ~itatelja:
u~enicima medicinskih {kola, studentima medicine,
psihologije, pedagogije i defektologije. Preporu~amo ju
lije~nicima, socijalnim radnicima, pedagozima, nastavnicima i
drugim odgajateljima, jer }e ima olak{ati shva}anje smisla
trezvenog utjecaja na djecu, mlade` i klijentelu. Knjiga }e im
koristiti pri radu, a isto tako pri vlastitom samoodgoju. Sve
nabrojene profesije moraju imati potpuno jasne stavove u
odnosu na pijenje alkoholnih pi}a. Posebno smo obradili
ulogu lije~nika i njegovu odgovornost ukoliko pacijentu
preporu~a alkohol kao lijek ({to se prema suvremenim
znanstvenim spoznajama smatra nedopustivim).
Knjigu osobito preporu~amo obiteljima koje pate zbog
prekomjernog pijenja alkoholnih pi}a. Ona }e im omogu}iti
pronala`enje pravog puta u rje{avanju problema obiteljskog
alkoholizma. Omogi}uje im upoznavanje znanstvenih istina o

II
alkoholu i alkoholizmu, te o lije~enju i rehabilitaciji
alkoholom izazvanih problema. Tek se tada spoznaje
neophodnost apstinencije i prihva}anja dugotrajnog programa
traitementa alkoholizma.
Pouzdano znamo da ima mnogo ljudi koji su duboko
zapali u probleme vezane uz pijenje alkoholnih pi}a, uz
istovremeno vrlo energi~no odbijanje istine koja im se ~esto
prikazuje. Njih pozivamo da knjigu pro~itaju i da se iskreno
postave prema iznesenim stavovima. Ako nakon ~itanja i
najmanje posumnjaju da bi se kod njih moglo raditi o
problemima izazvanim pijenjem alkoholnih pi}a, trebali bi se
sa svojim najbli`ima dogovoriti i po}i na razgovor k izabranom
lije~niku, ili, jo{ bolje, k alkoholo{koj grupi stru~njaka.
Posebno smo naglasili probleme kada je akoholizam
povezan s nekim profesijama (vojnici, policajci, sve}enici ili
voza~i), te s materijalnim blagostanjem i visokim polo`ajem u
dru{tvu. Alkoholizam u spomenutim kategorijama pu~anstva
mo`e imati vrlo neugodne i te{ke poslijedice za {iru zajednicu.
Izdavanje ove knjige pomogli su Croatia osiguranje iz
Rijeke, Tiskara Neograf iz ^avala i Poduze}e GMT iz Rijeke,
pa im se ovom prilikom zahvaljujemo.
Su{ak, lipnja 1994.
Autori: dr. Milan Gudelj

dr. Du{ko Wölfl

III
 U V O D

Alkoholizam se sve do konca drugog svjetskog rata

smatrao isklju~ivo moralnim problemom. Nije ni danas
rijedak slu~aj da se lije~e samo te{ki organski i psihi~ki
poreme}aji alkoholi~ara (dekompenzirana alkoholna ciroza,
delirium tremens, alkoholna demencija i dr), a naj~e{}e se
ni{ta ne poduzima za osnovnu bolest.
U programima {kolovanja zdravstvenih, socijalnih, i
prosvjetno pedago{kih radnika samo u rijetkim slu~ajevima se
aloholizmu pridaje odgovaraju}a pa`nja. Fond sati je malen, a
naj~e{}e edukaciju provode kadrovi koji nemaju uvida u
su{tinu interpersonalnih i intrapsihi~kih poreme}aja pojedinca
i obiteljskih skupina.
Obzirom na zna~ajni udio alkoholizma u traumatizmu,
bolovanju, ranoj invalidnosti, u nastanku psihi~kih poreme}aja
kod ~lanova obitelji, raspadu obiteljskih skupina, alkoholizam
se u mnogim zemljama izjedna~uje sa drugim bolestima.
Suvremene spoznaje dinamike nastanka alkoholizma, s
naglaskom na dugogodi{nje obiteljske i dru{tvene poreme}aje,
name}e potrebu pru`anja adekvatne pomo}i i tim skupinama.
Posebnu pa`nju treba pru`iti i onim pojedincima u obitelji i
dru{tvu koji toliko piju i pokazuju znakove ranog aikoholizma,
koje se uobi~ajeno naziva “prekomjernim” potro{a~ima
aikoholnih pi}a (“problem drinkers” iii “excesive drinkers”).
Posebnu skupinu ~ine dru{tveno depravirani alkoholi~ari, koji
su u trajnom sukobu sa dru{tvom, radi ~ega se ~esto nalaze u
1
kazneno popravnim ustanovama, socijalnim ustanovama iii na
ulici. O njima se govori kao o besku}nicima, lutalicama (“skid
row alcoholics” prema angloameri~kom nazivu), kojih me|u
ameri~kim alkoholi~arima ima oko 3%
Budu}i je alkoholizam definitivno prihva}en kao vrlo
ozbiljan socijalno - medicinski problem, treba mu se i u
planiranju zdravstvene za{tite dati odgovaraju}e mjesto.
Alkoholizam se u svjetskim okvirima smatra tre}om
boiesti (iza kardiovaskularnih bolesti i karcinoma), te mu se i
u preventivnom smisiu treba posvetiti specijalna pa`nja. Osim
toga, istovremeno bi se provodila prevencija posljedica pijenja
alkoholnih pi}a, pu{enja duhana i uzimanja drugih sredstava
koja mogu izazvat ovisnost.
Problem ocjene privremenog i trajnog gubitka radne
sposobnosti kod alkoholi~ara predstavlja iznimno va`no
podrucje, {to proizlazi iz svakodnevne prakse primarne
zdravstvene za{tite i potvrde znanstvenih aktivnosti.
Dosada{nje spoznaje ukazuju, da se alkoholizam
dijagnosticira naj~e{}e u ireverzibilnoj fazi, zbog ~ega su
poduzimani terapijski - rehabilitacijski postupci ostali bez
pozitivnih rezultata, radi ~ega je invalidnost bila u visokom
postotku.
Izvje{}a iz strane literature o prevenciji alkonolizma i o
posljedicama pijenja alkoholaih pi}a u industriji i prometu
rezultiraju formiranjem posebnih Centara koji se bave
prevencijom, lije~cenjem i rehabilitacijom alkoholi~ara. Bez
obzira da se njihova iskustva ne mogu u potpunosti primjeniti
kod nas, ona su od velikog zna~aja, jer daju pozitivne rezultate
kojima se mo`emo koristiti.
Socijalna medicina danas, u uvjetima transformacije
dru{tva, pretvorbe vlasni{tva, a posebice rata i svih negativnih
posljedica i nagla{enu potrebu adekvatnog postupka pojavi
2
pijenja alkoholnih pi}a i alkoholizma. Dru{tvena kriza u kojoj
se nalazimo uvjetuje poja~ano pijenje, {to rezultira porastom
.alkoholi~ara, koji umjesto lije~enja dospijevaju na liste
“~ekanja”, a vrlo ~esto dobivaju otkaz kao vi{ak radne snage
{to jo{ vi{e ote`ava i onako bremeninito dru{tvo rastu}om
socijalnom patologijom.
Usprkos ~injenici da su duboki dru{tvnvi korjeni pijenja
alkoholnih pi}a i alkoholizam j e jedna od posljedica
tradicionalno pozitivnih stavova prema pijenju, tom istom
dru{tvu su neophodni stru~njaci, koji }e snagom znanstvenih
istina mijenjati predrasude, a uklju~enjem u prevenciju, rano
otkrvranje i suvremeno lije~enje i rehabilitacija alkoholi~ara
dat }e poseban doprinos dru{tvenom napretku u ovim te{kim
trenucima.

3
 ZA[TO LJUDI PIJU
ALKOHOLNA PI]A?

Povijesne napomene
Te{ko je pojednostavljeno odgovoriti na postavljeno
pitanje. Uzroke tzv. “umjerenog”" pijenja, prekomjernog
pijenja i alkoholizma u prvom redu moramo potra`iti u
povijesnim po~ecima upotrebe alkoholnih pi}a i nekim
osobitostima ~ovjeka.
Nalaz dokaza o postojanju vinove loze u slojevima
kamenoga uglja potvr|uje, da je vinova loza postojala mnogo
ranije od ~ovjeka. Dolaskom ~ovjeka na ovaj svijet i prvi
po~eci organiziranog tra`enja hrane rezultiraju slu~ajnim
otkri}em teku}ine na tvrdoj podlozi ispod vinove loze. Otpalo
gro`|e je procesom vrenja pretvoreno u teku}inu (vino), kojeg
je `edni, umorni, a nadasve napeti lovac popio - osjetio
opojnost napitka, opu{tenost i }utio se ugodno raspolo`en.
Ovom trenutku i do`ivljaju treba pridodati jednu od
karakteristika ~ovjeka, tra`enje i pronala`enje novih izvora
u`itka uz uporno ponavljanje do`ivljenog. Uz to, ~ovjek svojim
razumom prilago|ava prirodu svojim potrebama.
Pripitomljuje vinovu lozu i tako po `elji proizvodi alkoholni
napitak. Od tada pa do dana{njih dana, vino ~ini ~ovjeku `ivot
le`ernijim i veselijim. Li{ava ga straha i samo}e. Vinu se u
novije doba pridru`uju i ostala alkoholna pi}a s istom
funkcijom u dru{tvu.
4
 Razvojem dru{tva u smislu sve organiziranijeg
mehaniziranog `ivljenja (od prvih dru{tvenih zajednica do
najsuvremenijih dru{tvenih sistema), alkoholna pi}a dobivaju
vi{u funkciju u dru{tvu! Olak{ava komunikacije i zbli`avanja,
slu`i u vjerskim obredima i obi~ajima, postaje dar Bo`ji.
Pridaje mu se svojstvo ljekovitosti. Uvo|enjem poreza na
prodaju alkoholnih pi}a u slo`enijim ljudskim zajednicama,
alkoholni napici dobivaju posebni zna~aj, jer su postali vrlo
zna~ajni izvor koji puni kase dru{tvenih struktura.

Poznato je da su se mnogi otoci civilizacije i kulture

javljali i opstajali dok je na tom podru~ju bilo vode. No, isto
tako je poznato, da su znanost i umjetnost nicali na padinama
bre`uljaka sa vinogradima.

Te{ko je procijeniti prve po~etke upotrebe vina, dok se

po nekim podacima proizvodnja piva javlja pred oko 20
stolje}a prije Krista, a destilacija datira u doba oko 400 godina
prije Krista.

[irenjem proizvodnje i potro{nje alkoholnih pi}a,

razvijaju se obi~aji i navike pijenja. Postepeno se razvijala,
uvjetno re~eno, alkoholna kultura u odnosu na proizvodnju,
obi~aje pijenja, posebni rituali specifi~ni za pojedince i grupe.
Dru{tveni odnosi pra}eni pijenjem (porast tolerancije prema
pijenju, progla{avaju}i i prihva}aju}i pijenje normalnim u svim
`ivotnim situacijama), itd. - ne mijenjaju se do dana{njih dana.
(prema: Branko Lang , Odabrana poglavlja iz alkohologije,
psihoterapije i terapijske zajednice, Anali kl. bol. “Dr. M.
Stojanovi}”", Vol. 27 - Supl. 55, Zagreb 1988., Lang, B., Ne
piti i biti slobodan, “Bellupo”" Podravka, 1991.)

5
 Dru{tvene uvjetovanosti pijenja
alkoholnih pi}a i alkoholizma

Navike pijenja
“Sretan je onaj ~ovjek koji ne mo`e podnijeti vi{e od
nekoliko ~a{a, a da se ne opije. Nesretan je onaj stvor koji
mo`e popiti mnogo ~a{a, a da se na njemu ni{ta ne primijeti,
kao i onaj koji mora popiti mnogo ~a{a da bi se ”ugrijao".
(Jack London u Kralj Alkohol)

[irenjem proizvodnje i potro{nje alkoholnih pi}a

razvijaju se i obi~aji i navike pijenja. Tako danas zapa`amo da
gotovo i nema prilike koja nije popra}ena pijenjem nekog od
alkoholnih napitaka (~a{}enje i sl.). (Lang B., Neka
razmatranja o dru{tvenim korjenima alkoholizma, AL-Klub,
god. XX, br. 3-4, str. 1:2, ZGB, 1984. Hudolin V., Bolesti
ovisnosti, Zagreb, 1972.)
Uobi~ajeno je piti za vrijeme ljetnih vru}ina - zbog `e|i,
u zimskim hladno}ama - radi utopljavanja. Ro|enje djeteta je
popra}eno veseljem uz ~a{icu, ali pijenjem se ubla`ava i `alost
za umrlim. Pije se za dobrim jelom, ali se ~e{}e i vi{e pije bez
ikakvog posebnog jela. Fizi~ki rad je gotovo nezamisliv bez
pijenja, dok se istovremeno mnogo vi{e pije u dokolici, na
zabavama i u sli~nim situacijama kada se ni{ta ne radi.
Najbolji opis ovog pijenja nalazimo u knjizi ve} spomenutog J.
Londona - (Kralj akohol), kad ka`e: ... “kad ih zadesi nesre}a,
ljudi piju. Kad nemaju sre}e, oni piju u nadi da }e sre}a do}i.
Ako umjesto sre}e do|e nesre}a, oni piju da zaborave. Ako se
sretnu s prijateljem, oni piju. Ako se posvade s prijateljem i
izgube ga, opet piju. Ako im je udvaranje okrunjeno
uspjehom, toliko su sretni da moraju piti. A kad budu
odbijeni, piju iz suprotnog razloga. Ako nemaju {to raditi, oni
i tada piju, jer sigurno znaju da }e, kad popiju dovoljan broj
6
~a{a, crvi po~eti gmizati u njihovim mozgovima i da }e imati
pune ruke posla. Kad su trijezni, `ele da piju. A kad se napiju,
`ele da piju jo{ vi{e...”". A kad nemaju ba{ ni{ta od toga, onda
piju ba{ zbog toga.
Prilagodba dru{tva na pijenje
Promatranje osoba u alkoholiziranom stanju tijekom
stolje}a, dovodi do spoznaje, da pijenje, osobito u ve}im
koli~inama, {teti osobama koje to ~ine. Budu}i je to odvajkada
masovna pojava, dru{tvo od svojih radnih po~etaka
organiziranog `ivljenja svjesno te{kih posljedica pijenja,
organizira mehanizme za{tite. Stvaraju se norme u kojima je
tzv. umjereno pijenje prihvatljiva norma pona{anja, a
organizira se borba protiv prekomjernog pijenja. Mjere
zabrane ili ograni~enja pijenja odgovaraju nivou razvoja
dru{tva, njegovim potrebama i mogu}nostima, te uhodanim
elasti~nim normama. Norme se po potrebi mijenjaju - od
prilike do prilike. U isto vrijeme, razli~ite sredine su imale
razli~ite norme. Tako dolazimo do specifi~nih ekolo{kih
karakteristika pijenja. U krajevima gdje se proizvodilo i tro{ilo
vino, nije se podnosilo pijenje `estokih pi}a. Niti pijanstvo nije
bilo prihvatljivo, dok je svakodnevno, umjereno pijenje
(bevanda) bilo prihvatljiva norma pona{anja i smatrano
najnormalnijim oblikom pona{anja (Dalmacija, otoci, Istra).
Nasuprot tome, podru~ja gdje su se uglavnom pila `estoka
pi}a nisu dozvoljavala svakodnevno pijenje, dok su opijanja u
vrijeme svetkovina, praznicima i vikendom bila
najuobi~ajenija norma pona{anja (H. zagorje, Slovenija,
Skandinavske zemlje) (Hudolin V., Bolesti ovisnosti, Zagreb,
1972. Hudolin V., Mala enciklopedija alkoholizma,
Panorama, Zagreb, 1972.). Zadnjih dva do tri desetlje}a
dolazi do promjene normi. Prihvatljivo je posvuda
svakodnevno piti i opijati se. Pijenje alkoholnih napitaka
postaje univerzalno prihvatljivo u svim krajevima svijeta u
7
kojima je uvrije`eno pijenje alkoholnih pi}a. Stvoreni su
psiholo{ki i dru{tveni odnosi s izrazitim dvozna~nim
(ambivalentnim) stavom prema pijenju alkoholnih pi}a, koji
karakteriziraju tzv. alkoholnu kulturu s karakteristikama:
NENORMALNO JE PITI MNOGO,
NENORMALNO JE NE PITI, a
POSVE JE NORMALNO - NORMALNO PITI.
Pri tome je normalnost u pijenju sasvim relativna. Jer,
svaka sredina za koli~inu koju pije ima prihva}enu sociolo{ku,
psiholo{ku, kulturolo{ku, pa ~ak i medicinsku kvantifikaciju.
Psihofarmakolo{ki faktori pijenja
Izri~ito pozitivni odnos dru{tva prema konzumiranju
alkohola le`i u njegovu psihofarmakolo{kom u~inku na
~ovjeka. On je izraziti anksiolitik i blagi sedativ. Ubla`avaju}i
napetost razgaljuje du{u i umnogome olak{ava me|usobno
komuniciranje.
Anksioznost je u ~ovjeka i `ivotinja normalna pojava,
bez koje ne bi bila mogu}a prilagodba na svakodnevne nove
zahtjeve. Ne bi bila mogu}a borba za opstanak, pa ~ak ni
napredak i vi{i stupanj civilizacije (Lang B., Psihot. i ter. zaj.
alk., JUMENA, Zgb, 1982.)
^ovjek tijekom evolucije nije razvio neograni~eni prag
podno{ljivosti (tolerancije) na frustracije. Naj~e{}e rastemo u
oskudici, sku~enost, a vrlo ~esto i u emocionalno neskladnom
obiteljskom sustavu. Daljnji `ivot je tako|er pun osuje}enja,
zabrana, kazni i raznih nepravdi. @ivimo u vremenu potpune
zaokupljenosti samoljublljem i strahom od obespravljenosti.
Nasilje nije nikad ja~e carevalo. Ljudsku zajednicu
karakterizira “kultura mr`nje”", gdje frustracija, gnjevnost,
suparni{tvo, sebi~nost i mr`nja istiskuju sklad, ljubav,
toleranciju...
8
 Navedene su svakodnevne pojave koje provociraju
kvalitativnu i kvantitativnu poja~anu anksioznost. To su
neugodne emocije koje ~ovjek te{ko podnosi. Stoga on
spontano tra`i neko sredstvo koje }e ubla`iti to stanje. Na{ao
ga je u alkoholnom pi}u, prihvatio ga i ugradio ga u `ivot u
svakodnevnoj potrebi za olak{anjem napetosti. Tako se
alkoholno pi}e instaliralo u kulturu najve}eg dijela
~ovje~anstva i postalo svakodnevnim i nerazdvojnim
pratiocem suvremenog ~ovjeka.

Tolerancija dru{tva prema

poreme}ajima pona{anja
uzrokovanim pijenjem alkoholnih pi}a
Suvremeno dru{tvo, s visoko razvijenom idustrijom i
prometom, iziskuje ljudsko pona{anje bez ikakvih {tetnih
utjecaja na psihofozi~ke sposobnosti jedinke. Taj realitet je u
svakodnevnom raskoraku s op}e prihva}enom i nerazumnom
tolerancijom prema pijenju alkoholnih pi}a. Dodu{e, dru{tvo
reagira zakonskim regulativima, zabranama, kako bi se
uklonili ili barema umanjili {tetni u~inci. Zabrana sama po
sebi nema prakti~ne vrijednosti.
Potro{nja alkohola po glavi stanovnika raste, a
prporcionalno tome raste i broj alkoholi~ara i svih drugih
{tetnosti koje proisti~u iz toga. Zna~ajno je napomenuti i to,
da visoka tolernacija prema poreme}ajima pona{anja ima
nepovoljan utjecaj na primarnu prevenciju, pa ~ak i na
dijadnostiku alkoholizma. U obiteljima i radnim grupama gdje
se tolerira pijenje, uvijek }e se registrirati manje alkoholi~ara,
nego to odgovara realitetu. Obzirom na moraliziranje
problema, u odre|enim dru{tvenim skupinama se rje|e
dijagnosticira alkoholna bolest (kod intelektualaca,
rukovodilaca i sl., sindrom materijalnog blagostanja i ugleda u
dru{tvu).
9
 Visoka tolerancija prema pijenju ima usku vezu i s
~initeljima proizvodnje i potro{nje alkoholnih pi}a, {to prati
posebna zainteresiranost odre|ene dru{tvene zajednice za
potro{nju uslijed ~ega je organizirana maksimalna dostupnost
potro{a~ima iza koje se krije materijaln dobitak. [tetnosti kao
da nema ili smo gluhi za upozorenja stru~njaka. Na taj na~in i
elementi proizvodnje i potro{nje alkoholnih pi}a sa znatnom
doboti od poreza, ukomponirani u obi~aje i navike pijenja
postaju bitan dru{tveni ~initelj u nastanku alkoholizma u nas.

10
 ZABLUDE U ODNOSU NA
ALKOHOLNA PI]A

Alkoholna pi}a kao dodatni izvor

energije
Vrlo je staro i duboko ukorijenjeno uvjerenje u na{oj
sredini, kako su alkoholna pi}a izuzetno korisna pri fizi~kom
radu zbog dodatne energije neophodne u obavljanju
svakodnevnih poslova. Opis primjera iz prakse vrlo
ilustrativno pokazuje u kolikoj mjeri ta zabluda mo`e biti
pogubna za onoga koji ju upra`njava.

Uzimanje alkohola kao prehrambenog artikla

Pijenjem alkohol dospijeva u probavni sustav, a odatle
vrlo brzo u krv. Tada po~inje metabolil~ki proces u kojem se
osloba|a velika koli~ina energije, pa se u prp{losti alkohol
prihva}a kao zna~ajan dodatak ili ~ak zamjena za hranu. Jo{
se i danas u mnogim hrvatskim krajevima alkoholni napitci
uzimaju kao dodatak hrani. Gotovo svaki fizi~ki rad popra}en
je obvezatnim pijenjem. Ribar ne ide u barku bez bevande,
lu~ki i gra|evni radnici gotovo u pravilu popiju ne{tu uz
“marendu”.
Ljudi to ~ine iz dubokog uvjerenja u korisnost takvog
pona{anja. Osjetili su da im posao ide bolje, le`ernije i da se
osje }aju sna`nijima. Tu zabludu je te{ko odkloniti, jer na{
prosje~ni ~ovjek ne zna iztinu. Da di alkohol postigao u~inak
hranjivosti, mora biti u krvi u tako visokim koncentracijama
11
da izaziva te`e poreme}aje pona{anja i predstavlja opasnost za
osobu koja pije. ^ovjek postaje nesiguran, s osljabljenim
refleksima i mi{i}nom snagom, s produ`enim reakcionim
vremenom i smanjenom kriti~no{}u u proizvodnom procesu,
postaje realna opasnost za sebe i okolini.

Poslijedice takve “prehrane”

Opisat }emo jedan od mnogih, me|usobno sli~nih
doga|aja iz prakse alkohologa.
U ordinaciju alkohologa dolazi klijent u pratnji supruge.
Ima oko 45 godina. Uputio ga je njegov lije~nik na pregled i
mi{ljenje o radnoj sposobnosti, jer je u obradi za invalidsku
penziju. Uputna dijagnoza je alkoholizam. Do tada nije
nikada lije~en.
Iz razgovora se saznaje da on od svoje rane mladosti pije
skoro svakodnevno, a {to je postajao starijim, doze su se
lagano pove}avale. Godinama prije dolaska pije ujutro par
rakijica “znate, samo doma}u lozu”. Uz marendu bevandu.
Bevandu ima i za potrebe ga{enja `e|i. Za objed i ve~eru koju
~a{u vina. na pitanje “za{to to radi?”, odgovara kao iz topa -
“pa kako bih moga svaki dan raditi bez toga, to mi je da imam
snagu”. Razlog upu}ivanja na pregled? - “Ve} du`e vremena
se osje}am slab, nemo}an, nemam apetita, ni{ta ne mogu
jesti... samo mogu malo bevande... ne mnogo... manje nego
prije. Moj doktor mi ka`e da mi jetra bolesna. Ma kakvi
bolesna. Mene nikada ni{ta nije boljelo. Ja sam iscrpljen,
slab...” itd.
U razgovor se uklju~uje supruga, koja je do sada {utila.
“Vrije|a nas kad tako vrijednog ~ovjeka progla{avate
pijancem. Skoro trideset godina smo u braku, nikad ga nisam
vidjela pijanog... uvijek radi... pa kako bi mogao tolike godine
izdr`ati a da ne popije...”
12
 Ponovo se obra}amo na{em klijentu. Jada se kako ne
mo`e hodati. Ne dr`e ga noge, a stopala “kao da nisu moja...
ne osje}am ih” itd.
Opisani primjer iz prakse ne samo da oslikava zablude,
nego upozorava na te{ko}e dijagnosticiranja raznih faza
bolesti od strane lije~nika primarne zdravstvene za{tite.
Dijagnosticira se alkoholizam u fazi neizlje~ivih organskih i
psihi~kih o{te}enja. Nije rijedak slu~aj da takovi bolesnici u
dobi kada bi trebali biti najproduktivniji, do|u na invalidsku
komisiju sa obiljem simptoma, a da alkoholizam nije ni
dijagnosticiran. U oba slu~aja se skoro ni{ta ne mo`e u~initi,
jer su poreme}aji ireverzibilni - neizlje~ivi.
Za cjelodnevni trud fizi~kog radnika utro{i se mnogo
energije. Poznato je da se razgradnjom alkohola dobija velika
koli~ina energije (razgradnja 1 grama osloba|a 7 kalorija).
No, potrebno je znati da se oksidacija alkohola u organizmu
odvija samo u jetri, pri ~emu se oslobo|ene kalorije ne mogu
iskoristiti za rad (energija se ne osloba|a u mi{i}ima).
Oslobo|ena energija se u vidu topline izlu~uje iz organizma.
Radi toga srce mora ubrzano raditi, dolazi do pro{irenja
kapilara po povr{ini tijela, dolazi do poja~anog znojenje,
ubrzanog disanja. Istovremeno alkohol umanjuje radnu snagu
mi{i}a, otklanja potrebni osje}aj umora, radi ~ega osoba ima
iluziju ve}e izdr`ljivosti u radu. Stimulacija mi{i}a uzimanjem
alkohola je u samom po~etku pijenja, ona je bez prakti~nog
korisnog u~inka, a nepovoljne posljedice su u dugogodi{njem
pijenju uz rad katastrofalne, jer dovode do vrlo te{kih
o{te}enja sr~anog mi{i}a, mozga, jetre, te svih organa, osobito
osjetljivih na alkohol.

13
 Alkoholna pi}a i njihova ljekovitost

Uzimanje alkoholnih napitaka kao lijeka

Nije tome davno kada se alkohol primjenjivao kao
univerzalni lijek. Davao se nervoznima za smirenje, kao
sredstvo za spavanje, za pobolj{anje teka (aperitiv), protiv
bolova, za bolju cirkulaciju it.d. Te{ko bi se mogla na}i bolest
za koja se nije lije~ila nekim alkoholnim pripravkom. I danas
mnogi farmaceutski pripravci sadr`e alkohol (sirupi).
Me|utim neshatljivo je i dru{tveno i stru~no neopravdano
pona{anjezdravstvenih radnika, prvenstveno lije~nika, koji jo{
uvijek za mnoge bolesti preporu~aju alkoholne napitke kao
lijek. I to se doga|a danas, kada je suvremenim znanstvenim
metodama utvr|eno da nema bolesti za koju bi lije~nik smio
preporu~iti alkoholno pi}e. Takvo “lije~enje” mo`e imati za
posljedicu nastajanje sekundarnog alkoholizma koji se u tom
slu~aju mo`e smatrati jatrogenim o{te}enjem.
Uobi~ajeno je vjerovanje kako alkohol {iri krvne `ile u
svim unutarnjim organima ~ovjeka. U tu svrhu se najvi{e
preporu~a sr~anim bolesnicima. Nerijetko se do`ivljavaju
sasvim suprotni u~inci. Osoba s lak{im oblikom poreme}ene
sr~ane cirkulacije popije preporu~eni vinjak, do`ivi jake
bolove u predjelu srca (angina pectoris), koje nije do tada
do`ivljavao u stanju mirovanja, uspani~en tra`i pomo}.
Uspani~en je zaboravio da ima negdje u ku}i tabletice
nitroglicerina. Obja{njenje alkohologa prima sa rezervom, jer
mu je “te korisne preporuke”" dao njegov odabrani stru~njak
za srce.
Rad srca je reguliran automatizmima - prema potrebi
organizma. U miru je potreba organizma za kisikom
minimalna - i radi toga srce radi u polaganom ritmu. Ako se u
tom slu~aju popije neko alkoholno pi}e, srce mora br`e raditi
(da izbaci nepotrebnu toplinu), ne dolazi do potrebnog {irenja
14
sr~anih krvnih `ila, radi ~ega srce “osje}a”" po`udu za
kisikom, kojeg nema, zbog ~ega osoba do`ivljava tu situaciju
jakim bolom u predjelu srca. Ovo je neposredni dokaz o
zabludi {irenja krvnih `ila u unutarnjim vitalnim organima
~ovjeka, {to je davno potvr|eno kateterizacijom srca u stanju
trezvenosti i u stanju raznih koncentracija alkohola. Vi{e
koncentracije alkohola izazivaju ubrzaniji rad srca i pogubnije
u~inke za sr~anog bolesnika.
Skoro da nema bolesti ili bolesnih stanja kojima se na
neki na~in ne preporu~a alkoholni napitak kao sredstvo (lijek)
izbora.
Tako alkohol umiruje nervozne (sedira), sni`ava visoki a
povisuje niski krvni pritisak, pobolj{ava apetit, ubla`ava
`elu~ane i crijevne tegobe, ubla`ava reumu, glavobolju.
“Lije~i”" slabokrvnost i gripozna stanja (kuhano vino ili
rakija), itd.
[to se mo`e dogoditi pokazuje primjeru iz prakse jednog
od nas (autora - dr. Gudelja).
“Pozvan samu ku}u zbog febrilnog stanja 35 godi{njem
radniku. Saznajem da su mu nekoliko dana pru`ali pomo}
kuhanim vinom, ali nije dolazilo do pobolj{anja.
Dijagnosticiram gnojnu anginu. Ordiniram njekcije penicilina.
Tre}i dan pacijent umire. Nema opisa anafilakti~kog {oka od
strane uku}ana. Zatra`im sudsko patolo{ku ekspertizu i
saznajem: u momentu smrti u tijelu umrlog je bilo 3,5 promila
alkohola uz nazo~nu gnojnu upalu grla.”
Znamo da smrt od akutnog trovanja alkoholom nastaje
tek ako se u krvi na|e preko 5 pro mila alkohola. U opisanom
slu~aju, otrovi gnojne angine su smanjili `ivotnu otpornost na
alkohol i doza dosta ispod doze koja u normalnim prilikama
izazove komu, izazvala je smrt.
15
 Mnogo ve}a opasnost prijeti osobama koje piju
nekakove tablete (recimo protiv boli i sl.) i piju alkoholna
pi}a. Naime, dokazano je da ako se u krvi na|e alkohol i neko
sredstvo u tableti koje na neki na~in djeluje na mozak, da
mo`e nastati tzv. adiraju}a reakcija, sa smrtnim ishodom.
Nema smisla preporu~anje alkoholnog napitka kao
lijeka za bilo koju bolest ili bolesno stanje, osobito od strane
stru~nih osoba. Alkohol je uvijek kontraindiciran, a primjena
od strane lije~nika je vitium artis.

Alkohol i komunikacija
Opojnost alkoholnog pi}a ~ini ~ovjeka bezbri`nijim,
opu{tenijim, rje{ava ga nesigurnosti, straha i osamljenosti ~ini
ga sretnijim. Svakodnevno ula`enje u nove susrete, nove
grupe, olak{ava mu komunikaciju i zbli`avanje. Daje mu
osje}aj dodatne snage i povi{enog raspolo`enja u
savladavanju straha od nastupa. Radi toga su se u razvijanju
obi~aja, pri svakom dru`enju u samom po~etku servirala
alkoholna pi}a, {to je zadovoljstvu dru`enja dalo vi{i nivo
ispunjenja. No, iskustva {tetnih posljedica alkoholiziranja pri
dru`enju u novije doba dovode do kriti~nijeg promatranja i
stava na tu pojavu. Radne grupe, stru~ni timovi, stru~ni
kolegiji, grupno kreiranje politike itd. isklju~uju alkohol u
vrijeme kreativnog rje{avanja zadanih problema.
Alkoholiziranje i dru`enje radi opu{tanja se ostavljaju nakon
zavr{enog posla, na banketima, zabavama u slobodno vrijeme.
Zabluda o “bo`anskom”" u~inku alkohola u
komunikacijama nalazimo u svakodnevnom `ivotu. Pratimo li
pojedinca i njegove skupine konstatiramo, da se one, ma da su
nastale olak{avaju}im djelovanjem alkohola raspadaju, ako se
alkohol nastavlja piti u beskona~nost, u svakodnevnim
rje{avanjima `ivotnih potreba. Obitelji sa svakodnevnim
pijenjem jednog ~lana postaju poreme}ene (disfunkcionalne),
16
sa patnjama i stradanjima djece i odraslih ~lanova koji ne piju
uop}e ili samo sporadi~no popiju. U velikom postotku dolazi
do raspada obiteljskih skupina upravo zbog “smrti”" pozitivnih
emocija zbog nekriti~nog pijenja jednog od ~lanova obitelji.
Stradaju i {ire dru{tvene skupine ako nekriti~ki zadr`e obi~aje
pijenja u svakodnevnom rje{avanju radnih zadataka.
Usprkos tome, svjedoci smo nerazumno visoke
tolerancije dru{tva prema pijenju alkoholnih pi}a u radnim
organizacijama i dru{tvu, {to nanosi ogromne, nesagledive
{tete pojedincu i dru{tvu.

Alkohol i seksualnost
Jedna od tvrdokornijih zabluda o posebno
stimulativnom djelovanju alkohola na seksualni `ivot ~ovjeka
je uvjetovala njegovu {iroku prihvatljivost, ~ak i onda, kada se
zbog nekriti~nog pijenja raspada partnerstvo izme|u
mu{karca i `ene.
Ve}ina je mladih mu{karaca u po~ecima seksualnog
sazrijevanja i sticanja seksualnih iskustava osjetila “blagodat”"
alkohola. Naime, mladena~ko doba je popra}eno jako
nagla{enim seksualnim nagonom. No, za uspje{no vo|enje
ljubavi presudnu ulogu igraju psihi~ki faktori. Tako, strah od
kastracije je ~esti razlog pada erekcije u presudnom trenutku
mladih momaka. I gle ~uda, popije odre|enu koli~inu
alkohola, “utopi”" strah i uspostavi `u|eni odnos. U budu}im
situacijama unaprijed popije, ne dozvoljavaju}i da mu strah
pokvari ugo|aj. Tako alkoholno pi}e postaje pomaga~ i
stimulator seksualnog `ivota mnogih ljudi, nastavlja se i dalje,
~esto u fazi najharmoni~nijih odnosa, kada alkohol, ako se
nekriti~no pije, postaje faktor razaranja nje`nih struktura
testisa i nje`nih ljubavnih toplih emocija me|u partnerima.
Alkohol otupljuje seksualno zadovoljstvo (libido), ubija
17
pozitivne emocije, {to rezultira ~estim frigiditetima i
impotencijom kod mu{karaca.
Zaklju~no recimo, da alkoholno pi}e u prvim
poku{ajima ostvarenja heteroseksualnih odnosa olak{ava
mladi}u i djevojci u savladavanju straha i tako im omogu}ava
do`ivljaj ugode. Zabluda je pri tome da je alkohol
stimuliraju}e sredstvo. Odigrao je ulogu otklonjiva~a straha
(sedativ) i tako omogu}io seksualni odnos. Stvaranjem ~vrstih
emocionalnih odnosa i uhodavanjem psihoseksualnih odnosa i
`ivota mladih, alkohol vi{e nema mjesta. Jer, opisali smo
posljedice navikavanja i vjerovanja, {to je zabluda sa
suprotnim, poni{tavaju}im u~inkom.

18
 ALKOHOL

Kad govorimo o alkoholu, mislimo na etilni alkohol, koji

je bezbojna teku}ina, ~ija je formula C2H5OH, a nalazi se u
svim napitcima koji slu`e za ljudsku uporabu i zovu se
alkoholna pi}a. Dobija se vrenjem (fermentacijom) ili
destilacijom. Alkoholna pi}a, uz odre|ene koli~ine alkohola i
vode , sadr`e neznatne koli~ine drugih primjesa, koje
prirodnom alkoholnom pi}u daju miris, okus, boju ili izgled.
Umjetnim alkoholnim pi}ima se ti sastojci namjerno dodaju.
Neki od nuz sastojaka mogu biti sami po sebi opasni po
ljudsko zdravlje, a me|u njima je najopasniji metilni alkohol
(metanol), koji u malima koli~inama djeluje otrovno na
`iv~ani sustav.
Alkoholna pi}a mogu sadr`avatai male koncentracije
etanola (pivo, vino), srednje koncentracije (bla`e rakije, neki
likeri i sl.), te visoke koncentracije (`estoka pi}a poput
konjaka, viskija, votke itd.).

Resorpcija alkohola
Nakon pijenja, zbog male molekularne mase i lake
topljivosti u vodi alkohol brzo prolazi kroz sva tkiva (~ak i u
otvorenim ranama). Minimalne koli~ine se mogu resorbirati
preko di{nog sustava, udisanjem alkoholnih para (alkohol je
jako hlapljiva teku}ina). Takav na~in unosa u organizam
bezna~ajan je u sudsko - medicinskoj praksi. ALkohol iz
`eluca i crijeva vrlo brzo ulazi u krvotok. Ako se pije nata{te,
ta je resorpcija vrlo brza, osobito kod `estokih alkoholnih
19
pi}a. Ako se `estoka pi}a piju nakon jela, ili se piju pi}a s
manjom koli~inom alkohola, koncentracija u krvi posti`e se
sporije. Sva koli~ina alkohola popijenog na mah resorbira se
nakon pola sata (brza resorpcija) do sat i pol (spora
resorpcija). Alkohol u krvi dolazi do svih organ i tkiva u
organizmu. Vrlo lako prodire u mozak, mi{i}e, jetru i bubrege.
Djelovanjem alkohola u mozgu izaziva se poreme}aj
funkcija mo`danih stanica, {to se o~ituje smetnjama
ravnote`e, govora, vida, sluha i mi{ljenja.

Izlu~ivanje alkohola
Etilni alkohol koji se nalazi u krvi ne ostaje trajno u
organizmu. On se iz tijela eliminira tako da se dijelom
razgradi (metabolizira), a dijelom izlu~i nepromijenjen.
Razgradnja se najve}im dijelom odvija u jetri koja prema
Hudolinu vr{i kompletan proces razgradnje (18), dok Lang
smatra da se u jetri oksidira 80 % alkohola (uz osloba|anje
CO2 + H2O i 7 kalorija topline po gramu etanola) 15 % se
razgradi u bubrezima, a ostatak u mi{i}ima, plu}ima crijevima
a mo`da i u mozgu. Zbog toga je jetra najugro`enija. Ona u
jednom satu razgradi onu koli~inu alkohola koja odgovara
koncentraciji od jednog promilau krvi. Na tu se razgradnju ne
mo`e utjecati u smislu pospje{ivanja, ma da alkoholizirana
osobe to poku{avaju kratkim snom, pijenjem mlijeka, ve}e
koli~ine vode (uriniranje), znojenjem.
Ostatak od 10 % alkohola se nepromijenjen izlu~i
mokrenjem i disanjem. Znojenjem se izlu~uje zanemariva
kolo~ina alkohola iz organizma. Odnos koncentracije
alkohola u mokra}i prema koncentraciji u krvi je 1.20:1.00 , u
izdahnutom zraku prema krvi 2100:1, a u slini prema krvi
1.12:1. Prema tome koncentracija alkohola u tijelu se mo`e
izra~unati na osnovi odre|ivanja koncentracije alkohola u
20
krvi, mokra}i, slini, cerebrospinalnom likvoru i u izdahnutom
zraku, jer su opisani odnosi konstantni.

Djelovanje alkohola na ~ovjeka

Kad govorimo o posljedicama djelovanja alkohola na
ljudski organizam mislimo na pijanstvo. Pijanstvo je posljedica
jednokratne upotrebe alkohola, a stupanj pijanstva odgovara
koncentraciji alkohola u krvi.Posljedice djelovanja alkohola
odnose se na metabolizam, posljedice od strane `iv~anog
sustava, kao i one koje se odnose na psiholo{ku reakciju
~ovjeka pod utjecajem alkohola.
Od meteboli~nih poreme}aja u akutnom pijantsvu
spomenimo hipoglikemi~ne krize, ~esti gubitak soli i teku}ina
zbog povra}anja, pad krvnog tlaka, ubrzan rad srca. [tetnost
se potencira paralelnim pijenjem i pu{enjem, a osobito je
opasno pijenje alkoholnih pi}a i uzimanje lijekova, osobito
psihofarmaka.
Kod akutnog pijanstva dolazi do produ`enja reakcionog
vremena, koje se registrira ve} kod niskih koncentracija
alkohola u krvi. Tome se pridru`uje negativno djelovanje
alkohola na osjetne organe (vid i sluh), te ravnote`u i
sposobnost koordinacije. Pada tonus muskulature i mi{i}na
snaga, posebno nakon koncentracija ve}ih od 3 promila.
Djelovanje alkohola s naro~ito o~ituje u {tetnom
dkelovanju na koru velikog mozga ve~ kod malih
koncentracija, a pri vi{im koncentracijama dolazi do
poreme}aja funkcije malog mozga, srednjeg mozga i
me|umozga.
Kod malih koncentracija popu{taju ko~nice zbog
inhibitornog djelovanja alkohola na mozak. Porastom
koncentracije dolazi do slabljenja, pa ~ak i blokiranja
prijenosa impulsa u sredi{njem `iv~anom sustavu.Dobro
21
raspol`enje prelazi u prenagla{enu veselost, sve do
raskala{ene veselosti (euforije).
Kriti~nost u odnosu na doga|anja popu{ta, dolazi do
brisanja eti~kih normi, samoprocjenjivanje dolazi u stadij u
kojem osoba postaje opasna po sebe i okolinu. Razularena
veselost i bezobzirnost se temelje gubitkom sposobnosti
koncentracije i pravilnog reagiranja, a postepeno opada i mo}
razmi{ljanja.
Promjena pona{anja porastom koncentracije alkohola u
krvi ide postepeno i o~ituje se ovako:

0.3 do 1 promil
Kod koncentracije od 0.3 do 1 promil alkohola u krvi
nastupa opu{teno, veselo raspolo`enje s bezobzirno{}u, pri
laganom padu kriti~nosti u odnosu na sveukupnost doga|anja
i osobnosti.

1 do 1.5 promila
Od 1 do 1.5 promila nastupa po~etno, blago pijano
stanje, sa povi{enom veselo{}u i popu{tanjem eti~kih normi
pona{anja. Pokreti postaju slabije uskla|eni i javlja se lagano
zano{eje u hodu.

1.5 do 1.9 promila

Kod koncentracije od 1.5 do 1.9 promila osoba je
izrazito pijana. Osjetila su poreme}ena, radi ~ega se te`e
snalazi, o~ni kapci padaju, o~ne jabu~ice se te`e kre}u, govor
je nerazumljiv, pona{anje bez smisla, zana{anje sve ja~e i
ravnote`a znatno poreme}ena.

22
 2 do 3 promila
Od 2 do 3 promila nastupa te{ko pijano stanje (potpuno
pijantsvo). Osoba je potpuno nekriti~na, dolazi do gubitka
identiteta, govor je onemogu}en, kretanje bez svrhe, jedva se
odr`ava na nogama, zapli}e pri hodanju i pada.

iznad 3 promila
Pri koncentracijama iznad 3 promila nastaje stanje
opasno po `ivot. Dolazi do gubitka svijesti koji se produbljava,
da bi kod koncentracije iznad 4 promila nastupilo komatozno
stanje. Kod koncentracije od oko 5 promila mogu}a je smrt
zbog zatajivanja respiratornog centra i drugih komplikacija, a
sa 6 promila smrt je sigurna. (slika)
Opisano {tetno djelovanje alkohola na ljudski organizam
odnosi se na odraslu, zdravu osobu. Mnogo su osjetljivije
osobe kod kojih nije zavr{en rast i mijelinizacija `iv~anih
vlakana. Mala djeca, osobito dojen~ad nerijetko umiru od
trovanja alkoholom. Do trovanja dolazi obi~no nesretnim
slu~ajem, kada dijete opona{a roditelje i pije umjesto vode
alkoholno pi}e koje alkoholizirani roditelji ostavljaju
dostupno djetetu. U nekim slu~ajevima majka namo~i krpu u
alkoholno pi}e i daje dojen~etu da si{e i tako ga umiri dok ona
obavlja druge poslove. Posebno je opasna autoterapija
kuhanim vinima ili rakijom.
Budu}i se ~esto susre}emo s osobama u te{kim stanjima
akutnog pijanstva, jedino {to mo`emo pomo}i je odvesti
opijenog u najbli`u bolnicu s intenzivnom skrbi. Treba paziti
da se kod transporta eventualno ne ugu{i (~ak i u vlastitoj
bljuvotini).
Nagla{avam, da je rad u akutnom pijanom stanju vrlo
opasan. Na{ zakon ne dozvoljava rad pripitim osobama (pijan
ne mo`e). Nala`e neposrednom rukovodiocu da ga smjesta
23
udalji s radnog mjesta. Ako tako ne postupi, sam ~ini te`i
prekr{aj, a za eventualne posljedice odgovara po~initelj i
rukovodilac koji ga nije odstranio s posla.
Vo`nja pod utjecajem alkohola je posebno opasna.
Zakon o sigurnosi u prometu dozvoljava amaterima
koncentraciju alkohola u krvi do 0.5 promila. Kod
profesionalaca i najmanja koli~ina alkohola u krvi predstavlja
prekr{aj i uvjetuje oduzimanje voza~ke dozvole. ALkohol ve}
u malim koncentracijama u krvi izaziva kod voza~a slabljenje
refleksa i produ`eno reakciono vrijeme, {to se s porastom
koncentracije u krvi pogor{ava. Opada tonus muskulature i
dolazi do slabljenja mi{i}ne snage. No, ono {to je najva`nije,
popu{ta pa`nja i mogu}nost kriti~kog prosu|ivanja, a
nadvladava alkoholizirana iluzija osje}anja poja~ane mo}i,
brzine refleksa i op}e sposobnosti za vo`nju, {to je osobito
nagla{eno kod ni`ih koncentracija alkohola u krvi. Pijani
voza~i (konentracija vi{a od 1.5 promila) ili ne voze, ili voze
polako do prvog jarka.
Zakon o prometu zabranjuje vo`nju alkoholiziranim
profesionalnim voza~ima, a za alkoholi~are je obvezatan dulji
tretman i nakon toga pomna individualna procjena njegove
sposobnosti upravljanja motornim vozilom.

24
 ETIOLOGIJA ALKOHOLIZMA

Uvodne napomene
Iako je alkoholizma Magnus Hus (prema Hudolinu)
uvrstio u bolesti, {to je prihvatila i svjetska zdravstvena
organizacija (9, 20), u svakodnevnoj praksi se susre}emo sa
stajali{tima dru{tva i ve}eg dijela zdravstvenih djelatnika za
koje je to nepoznata bolest. Ova ~injenica ima veliko
prakti~no zna~enje, jer je nemogu}e pristupiti adekvatnom
lije~enju i rehabilitaciji, a nadasve prevenciji odre|ene bolesti
bez detaljnog poznavanja njezinih uzroka. Uz ove napomene
va`no je istaknuti i to, da je alkoholizam uz ostale bolesti
ovisnosti, bolest o ~ijoj se biti malo ili ni{ta ne zna. ^injenica
je da nema zdravstvenog djelatnika u primarnoj zdravstvenoj
za{titi koji barem tre}inu svog radnog kapaciteta ne tro{i na
neku od posljedica alkoholne bolesti. O posljedicama ovog
stanja s dru{tvenog aspekta trebalo bi mnogo pisati, radi ~ega
upu}ujem na citiranu literaturu.

Kratak osvrt na teorije o etiologiji

alkoholizma
Poja~ani interes dru{tvenih, stru~nih, a posebno
znanstvenih radnika za etiologiju alkoholizma le`i u uvjerenju
da bi se odre|enim zahvatima s obzirom na uzro~ne ~initelje
mogao uspje{no suzbiti problem alkoholizma. Aktivnost je
usmjerena ka nastojanjima za smanjenje ne samo broja
alkoholi~ara, nego i uspje{nog lije~enja i rehabilitacije, te
prevencije alkoholizma. Taj problem nije ni izdaleka
25
jednostavan i lako rje{iv, i ne bez razloga, Hudolin isti~e da
alkoholizam nema jedinstvene etiologije, kao ni drugi
poreme}aji pona{anja. On nagla{ava ekolo{ku etiologiju
alkoholizma pa bi se, prema tome, moralo voditi ra~una i o
ekolo{kom lije~enju i rehabilitaciji alkoholizma.

Biolo{ke teorije
Me|u biolo{kim teorijama isti~u se one, prema kojima
se naslje|uje specifi~ni tip metabolizma, koji sekundarno
dovodi do alkoholizma. U prilog ovim teorijama govori
~injenica da oko 50 d0 70 % alkoholi~ara potje~e iz obitelji
kojee su bolovale od alkoholizma. [to se ti~e genetskih
utjecaja na nastanak alkoholizma, mo`e se danas identificirati
35 do40 % alkoholi~ara (Vesel i sur, Kopun i Propping).
Me|utim genetski faktori utje~u i na individualnu reakciju na
alkohol, na razli~itu osjetljivost mozga i drugih tjelesnih
sustava, toleranciju na alkohol, brzinu eliminacije, pa ~ak i na
razvoj ovisnosti. Ovo ukazuje na zaklju~ak da su na|eni
genetski faktori konstitucionalna osobitost jednog postotka
djece alkoholi~ara i predstavlja potencijalno ve}u mogu}nost,
a ne obligatnost nastanka alkoholizma. Ostaje kao zaklju~ak
da se u ve}ini obitelji alkoholi~ara alkoholizam prenosi kao
karakteristika ste~ena odgojem a ne naslije|em.
Biolo{ke studije o utjecaju alkohola na biolo{ku osnovu
nastanka alkoholizma datiraju od 1926. godine. Richter, te
Williams i sur. (prema Whiteheadu) su ispitivali deficit
vitamina i ostale genotropne faktore u etiologiji alkoholizma.
Ta ispitivanja traju i danas i na osnovi nalaza njihovih
rezultata mo`emo zaklju~iti da mi jo{ uvijek znamo vrlo malo
o mehanizmima koji su bitni u tuma~enju patolo{ke sklonosti
prema alkoholu. Whitehead nagla{ava da pregled studija o
genetskim aspektima alkoholizma dovodi do zaklju~ka da je
jo{ uvijek nemogu}e otkriti alkoholizam u neke osobe prije
26
pojave manifestnih znakova bolesti. ^ak {to vi{e, vrlo je te{ko
razlikovati prekomjernog potro{a~a alkoholnih pi}a od
alkoholi~ara, a nemogu}e je po genetskom kodu za nekoga
pretpostaviti da }e postati alkoholi~ar.Zbog toga se u
preventivnim i terapijskim programima ne mo`emo koristiti
ovim studijama.

Psiholo{ke teorije
Psiholo{ke teorije isti~u psiholo{ku uvjetovanost
alkoholizma. Spominje se fiksacija na infantilnim osnovama i
neuroza, te sociopatska struktura li~nosti kao temelj na koji
vanjske frustracije provociraju ja~u anksioznost. Ponavljano
uzimanje alkohola dovodi do ubla`enja napetosti i
euforizacije, {to ima bitnog utjecaja u nastanku alkoholizma.
Poznati psihoanaliti~ari (Freud, Knight, Fenichel,
Cameron , Grigs, Tolentino, Zimberg ) tvrde da su
alkoholi~ari u svom ranom djetinjstvu, u primarnim
objektalnim odnosima do`ivjeli frustracije, {to je u njih
uvjetovalo fiksaciju na oralnu fazu razvoja. Alkohol im
omogu}ava brza oralna zadovoljstva i osje}aj potrebne
sigurnosti. Pijenje se ~ak uspore|uje sa sisanjem maj~ina
mlijeka, da bi se ubla`io stres nastao u fazi sisanja.Samim tim
su alkoholi~ari u dubokoj regresiji, fiksirani u oralnoj fazi,
~ime analiti~ari obja{njavaju neuspjehe u individualnim
poku{ajima lije~enja alkoholizma. Oralna fiksacija i frustracija
na tom nivou pru`a nepremostiv otpor u uspostavljanju
pozitivnog transfera i privo|enja k svijesti potisnutih sadr`aja
itd.
Psiholo{ke osobine li~nosti privla~e veliku pozornost
znanstvenika. Naj~e{i i stalno prisutni problem na tu temu je u
etiolo{koj vezi izme|u karakteristika li~nosti i stupnja
ovisnosti. Sama ovisnost o alkoholu izaziva neke promjene u
psiholo{kim i drugim karakteristikama ovisnika, ali se one ne
27
moraju raszlikovati od ranije postoje}ih razlika i
predispozicija koje mogu voditi ka ovisnosti.
Godine 1972. Keller (prem Whiteheadu) nagla{ava da se
alkoholi~ar ili `eli isticati ili potpuno povu}i, {to ovisi o
razli~itostima karaktera li~nosti.
Na temelju dostupne literature od 1963. do 1956 Syme
(po Whiteheadu) dolazi do zaklju~ka da nema nikakvog znaka
po kojem bi se moglo vidjeti da postoji ve}a vjerojatnost da }e
jedan tip li~nosti postati alkoholi~ar prije nego drugi tip.
Alkoholi~ari nisu me|usobno identi~ne osobe. Pijenje je
zastupljeno u svih tipova li~nosti i u svih se mo`e razviti
alkoholizam. U tome ~esto igra presudnu ulogu etni~ka
pripadnost, pripadnost odre|enim skupinama, uvjeti u kojima
pojedinac `ivi, a u krajnjem slu~aju i osobni motivi li~nosti
(Lazi}).
Istra`ivanja faktora sredine u etiologiji suvremenih
socijalnih poreme}aja najvi{e obe}avaju.

Op}a teorija sustava

Op}a teorija sustava (Generala System Theory, GST;
Lazi}) i suvremeni epidemiolo{ki pristup etiologiji
alkoholizma (Whitehead) sveobuhvatno i najpotpunje zadiru
u kompleks etiolo{kih ~initelja nastanka alkoholizma. Pa`nja
se usmjeruje ka me|usobnom utjecaju triju skupina faktora, a
to su: sredstvo (uzro~nik), li~nost (doma}in) i sredina (gledi{ta
sredine).
U na{em promatranju sredstvo (uzro~nik) je alkohol,
li~nost je osoba koja ga konzumira, dok je sredina vi{e
socijalni nego psiholo{ki entitet.
Prema op}oj teoriji sustava isti~u se tri bitna faktora u
oblikovanju stajali{ta u odnosu prema alkoholu i njegovoj
28
op}oj prihva}enosti: univerzalni ~initelji, pripadnost
odre|enoj skupini i specifi~ni uvjeti u kojima `ivi pojedinac.

Ovisnost o akoholu
U odnosu na uzro~nika, spominje se prisutnost
fenomena ovisnosti o alkoholu. Ona mo`e biti psiholo{ka ili
fiziolo{ka, {to rezultira ponavljanim uzimanjem sredstva.
Fizi~ka ovisnost je pra}ena pojavom porasta tolerancije,
pojavom apstinencijalnih smetnji i povla~enjem istih
ponavljanim uzimanjem sredstva. U psiholo{koj ovisnosti radi
se o psiholo{koj potrebi i pobudi za sredstvom u kriznim
situacijama, pri ~emu uzimanje sredstva provocira ponavljanje
`eljenog osje}aja. Pri tome veliki postotak alkoholi~ara gubi
kontrolu nad koli~inom popijenog alkohola.
Postoje nepobitni dokazi o uskoj povezanosti potro{nje
alkohola i nastanka alkoholizma. Ova podudarnost mora na}i
svog odraza u prevenciji alkoholizma. Smanjuju}i proizvodnju
i potro{nju alkohola smanjujemo broj alkoholi~ara i sve
posljedice vezane uz pijenje, {to neminivno zadire u osnovna
dru{tvena stajali{ta u odnosu prema toj pojavi. Razumljivo je
samo po sebi da je sekundarna (lije~enje) i tercijarna
(rehabilitacija) prevencija nemogu}a bez isklju~enja pijenja u
`ivotnim i radnim sredinama alkoholi~ara.
Faktori po kojima se neku osobu (li~nost) ocjenjuje kao
ovisnika su biolo{ke i psiholo{ke naravi.
Univerzalni faktori
Izrazito pozitivno stajali{te prema alkoholu u na{im
krajevima proisti~e iz ~injenice:
- `ivimo u vinorodnom krajevima u kojima se od anti~kih
vremena uzgaja vinova loza i proizvodi vino. {to i danas ima
zna~ajnu ekonomsku va`nost; proizvodnja {ljiva i drugih
izvora alkoholnih napitaka je jo novijeg doba,
29
 - alkoholna pi}a se tretiraju skoro kao prehrambeni
artikli,
- alkohol se primjenjuje kao univerzalni lijek,
- anksioliti~ko i blago umiruju}e djelovanje olak{ava
komunikacije, ubla`ava svakodnevne tegobe, {to alkohol
uzdi`e na pijedestal vrijednosti i izraz je najvi{e ~asti,
- dostupnost alkoholnoh pi}a je maksimalna,
- roditelji, odgajatelji i drugi bez ustezanja piju pred
djecom, {to mehanizmima odgoja i identifikacije uvjetuje
repeticiju nau~enog pona{anja (djeci branimo piti dok sami
pijemo).

Pripadnost odre|enoj skupini

Gledi{te skupine kojoj pojedinac pripada prema pijenju
alkoholnih pi}a vrlo je va`no. Pri tome je presudan stav
obiteljske skupine, ali u kasnijoj `ivotnoj dobi nije zanemarivo
stajali{te i drugih skupina. Skupina nagla{ava zna~aj i
vrijednost alkohola i daje podr{ku ~lanovima koji imaju
zajedni~ko gledi{te, stoga je u na{oj kulturi te{ko ostati
apstinent. On smeta skupini koja pije.

Specifi~ni uvjeti u kojima `ivi pojedinac

^ovjek tijekom `ivota dolazi u vrlo razli~ite situacije i
sredine. ^esto je prilagodba tim novim uvjetima ote`ana i
izaziva poja~anu anksioznost ({kolovanje izvan mjesta
stanovanja, rad na terenu, u inozemstvu, boravak u zatvoru,
plovidba itd.). Ti specifi~ni uvjeti mogu dovesti do promjene
ranije uspostavljenog stajali{ta. Osobito se to ~esto vi|a u
pogledu prihva}anja alkohonih pi}a.

30
 Ostali etiolo{ki faktori alkoholizma
Napomenimo, ~isto obavijestno, i druge etiolo{ke
faktore alkoholizma. Tako se susre}emo sa specifi~nim
alkoholizmom poodmakle dobi.
Sekundarni ili simptomatski alkoholizam
U odre|enom broju slu~ajeva alkoholizam se mo`e
razviti na temelju drugog psihi~kog ili organskog poreme}aja.
Takav alkoholizam nazivano sekundarnim ili simptomatskim
alkoholizmom. Tu se ubraja alkoholizam neuroti~ara,
psihopata, slaboumnih osoba i drugih du{evnih bolesnika, te
pojavnost alkoholizma u odrenim somatskim poreme}ajima,
pri kojima naj~e{}e lije~nik preporu~uje alkohol kao lijek. Tu
spadaju kardiopati, osobe s reseciranim `elucem, osobe s
neurotskim ili neurasteni~nim smetnjama i sl.
Jatrogeni alkoholizam
Nastali alkoholizam je u ovom slu~aju poslijedica
pogre{nog lije~enja zbog ~ega dolazi do o{te}ivanja
pacijentovog zdravlja, pa se mo`e govoriti i o jatrogenom
alkoholizmu. Preporuku lije~nika, da pacijent uzima alkohol
kao lijek ili kao dodatak drugim lijekovima, mogla bi se
shvatiti kao vitium artis. Osobito je nedopustivo savjetovati
pacijentu da uzima alkohol i psihotropne lijekove
istovremeno.
Lije~nik uvijek mora imati na umu da je upotreba
alkohola u bilo kojoj bolesti kontraindicirana.

Modeli uzroka alkoholizma

Postoje i razli~iti modeli uzroka alkoholizma kao {to su:
moralni model, medicinski model, teorija devijantnog
pona{anja, kulturalne i transakcijske teorije itd. Svi ti modeli,
prema Langu (14), samo djelomi~no tuma~e nastanak
31
alkoholizma, zapostavljaju}i temeljne ~initelje dru{tvenog i
prekomjernog pijenja. Intencija svih ovih teorija sastoji se u
tome da se pod svaku cijenu prona|e uzrok, koji bi skupinu
alkoholi~ara doveo u posebni entitet, izvan konteksta
dru{tvene potro{nje alkoholnih pi}a. Iako je dokazano da je
broj bolesnika od alkoholizma u nekoj populaciji upravno
srazmjeran potro{nji alkohola po stanovniku te populacije.
U zaklju~nom dijelu razmatranja etiologije alkoholizma
moramo istaknuti da se u tom pogledu mogu utvrditi uzroci
biolo{ke, psiholo{ke i sociokulturne prirode, u razli~itim
me|ureakcijama. Naglasak je u prvom redu na dru{tveno
prihvatljivom i vrlo tolerantnom odnosu prema uzimanju
alkoholnih pi}a i prate}em poreme}aju pona{anja. Ovakav
dru{tveni odnos, prema Langu, le`i u povijestnim i obi~ajnim
~initeljima, psihofarmakolo{kom djelovanju alkohola i,
kona~no, socijalno kulturolo{koj razini razvoja alkoholne
kulture.
“Ako bi se druk~ije shvatio nastanak alkoholizma, do{lo
bi do distanciranja dru{tvenih potro{a~a alkoholnih pi}a od
alkoholi~ara i nemogu}nosti preventivnog djelovanja na
potro{nju alkoholnih pi}a i stav dru{tva prema prate}im
problemima vezanim uz pijenje. Alkoholi~ari ~ine samo jedan
segment dru{tvene potro{nje i tolerancije, a ne posebni entitet
koji se mo`e potpuno izdvojiti od dru{tvenog konteksta
alkoholizma” (Lang).

32
 DIJAGNOSTIKA ALKOHOLIZMA

Postoji mnogo razli~itih definicija alkoholizma.

Naj~e{}e se spominje ona koju je prihvatila Svjetska
zdravstvena organizacija
Definicija alkoholizma prema skupini eksperata Svjetske
zdravstvene organizacije glasi:
“Kroni~nim alkoholi~arom smatra se osoba koja je
prekomjerno uzimala alkoholna pi}a, u koje se razvila
psihi~ka ili fizi~ka, ili i fizi~ka i psihi~ka ovisnost o alkoholu i
koja pokazuje du{evni poreme}aj ili takve poreme}aje
pona{anja, koji ukazuju na o{te}enja fizi~kog i psihi~kog
zdravlja, odnosa s drugima i socijalnog i gospodarskog
stanja”.
U skupinu alkoholi~ara uklju~uje se i onaj tko pokazuje
prodrome poreme}aja u tom smislu.
Spomenuta definicija donesena nakon drugog svjetskog
rata, kako god do~ekana s entuzijazmom, ubrzo do`ivljava
kritiku, na koju nije mogla dati zadovoljavaju}e odgovore.
Definiciju bolesti, koja predvi|a simptome nepristupa~ne
poznatim mjernim instrumentima medicinske dijagnostike,
lije~nik ne mo`e prihvatiti. I sam Jelinek , jedan od glavnih
autora ove definicije uvi|a da ona ne rje{ava prakti~nu stranu
dijagnostike alkoholizma. Pristupa razradi tipologije
alkoholi~ara, s nazivima skupina po gr~kom alfabetu (alfa,
betam gama i delta alkoholi~ari), koju Hudolina dopunjava
zeta skupinom. To je u mnogome doprinijelo razvoju
33
alkohologije u definicijskom, terminolo{kom i dijagnosti~kom
smislu. Me|utim ostaje niz pote{ko}a uslijed ~ega se
alkoholizam kao bolest stavlja jednom u dru{tvene okvire, a
drugi put u klasi~ne medicinske i psihijatrijske. (Lang).
Institut za prou~avanje i suzbijanje alkoholizma i drugih
ovisnosti kojeg su godine 1964. u Zagrebu osnovali Hudolin i
suradnici, ponukan neophodno{}u potrebe da jasnu definiciju
i dijagnostiku alkoholizma pribli`i zdravstvenoj i socijalnoj
slu`bi, daje definiciju koja glasi:
“Alkoholi~ar je osoba koja je dugotrajnim i
prekomjernim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihi~ki,
fi~ki ili na oba na~ina), pa su se u nje, uslijed toga, razvila
zdravstvena (psihi~ka i fizi~ka) o{te}enja i socijalne te{ko}e,
pristupa~ni klasi~nim medicinskim i socijalnim postupcima”.
Nakon ovoga trebalo bi biti sve jasno. Barem ono
najosnovnije, a to je, da je alkoholizam bolest, a alkoholi~ar
bolesnik1. Dodu{e, nitko to ne negira. Problema u op}em
pogledu i nema. Me|utim, poku{aj individualnog
dijagnosticiranja nailazi na bezbroj te{ko}a. Tu se prepli}u
op}e prihva}ena dru{tvena gledi{ta, koja su duboko
ukorijenjenja u osobna stajali{ta ne samo bolesnika, nego i
dijagnosti~ara. Mogu se podijeliti u dvije skupine:

1. Univerzalni ~initelji i

2. Osobna stajali{ta dijagnosti~ara

1 Postoji 37 raznih definicija alkoholizma. Hudolin smatra, da ne\{to \{to ima toliko
definicija, zapravo ne postoji, pa je to jo\{ jedan od razloga da se smatra da
alkoholizam nije bolest ve\} stil `ivljenja. Mi bismo dodali da se isto tako mo`e re\}i
da je alkoholizam samo jedan od oblika shva\}anja problema nastalih u vezi s pijenjem
alkoholnih pi\}a

34
 Univerzalni ~initelji -
Pojam pijenja, barem u dijagnosti~kim poku{ajima,
podrazumijeva samo ekscesivno pijenje. Ono svakodnevno je,
prema gledi{tu dru{tva, bli`e prehrambenim ili nekakvim
ritualnim, uobi~ajenim radnjama, nego alkoholiziranju. Pod
prekomjernim pijenjem se smatra skoro svakodnevno opijanje
uz zapu{tenost, “valjanje u blatu” itd. Dodu{e, sre}u se i takvi
(uz veliko pitanje da li su uvijek pijani) za koje je uvrije`en
pogrdni naziv - pijanci, propalice. Dodajmo ovome i prisutno
moraliziranje problema alkoholizma, {to }e uz ove
univerzalne faktore biti jo{ jedan prilog otporu alkoholi~ara i
drugih u poku{aju da ih se etiketira alkoholi~arom, {to je
jednako etiketi pijanice.

Osobna stajali{ta dijagnosti~ara

Prema Langu, osobna stajali{ta dijagnosti~ara slijede iz
~injenica:
- Problemi pijenja koje iznose alkoholi~ari (zdravstveni,
socijalni i drugi), dobiveni heteropodacima ili ~ak
laboratorijskim pretragama, izazivaju dilemu: ne postoje li te
promjene u pojedinca i bez alkoholizma? Nije li pijenje samo
jedan faktor koji modelira dobiveni podatak ili nalaz, a uzrok
je ne{to drugo?!
- Osim medicinskih problema, u centru na{eg ispitivanja
i promatranja je i pona{anje alkoholi~ara. Ono vrlo ~esto
name}e pomisao da bi trebalo pribje}i moralnim mjerilima u
rje{avanju tog problema (problemi la`i alkoholi~ara,
agresivnost, zlostavljanje obitelji itd.).
Postavlja se neizbje`no novo pitanje: “A {to je bolest u
svemu tome?!”
Ove dileme stavljaju jo{ uvijek alkoholi~ara me|u
“dru{tvene probleme” ili, u krajnjem slu~aju, u strogo
35
definirane psihijatrijske okvire.Rasprostranjeno je mi{ljenje o
tome da alkoholizam i nije bolest. Za Hoffa je to oblik
pona{anja psihopatske li~nosti, dok je za Newtona
alkoholizma izraz neuroza.
Bitno je ovdje istaknuti da j za dijagnostiku alkoholizma
- osim dobrog poznavanja zdravstvenih o{te}enja - va`no
dobro poznavanje karakteristika li~nosti alkoholi~ara,
dinamike razvoja alkoholne bolesti, te me|usobne
povezanosti alkoholizma, obitelji i dru{tva op}enito.
Alkoholi~ar donosi simptome i la` kao va`nu
karakteristiku li~nosti (u odnosu na pijenje i simptome). Radi
toga, razgovor s obitelji (pitati podatke patrona`e), sa
socijalnim radnikom i pomo} laboratorija daju dijagnozu s
velikom sigurno{}u.

Kako u svakodnevnom `ivotu

prepoznati alkoholi~ara
(autodijagnostika)
Alkoholizam je godinama isklju~ivo obiteljski problem,
pri ~emu jedan od ~lanova obitelji pije i u`iva u tome, a ostali
~lanovi manje ili vi{e trpe zbog prilagodbe na nepovoljne
odnose, radi ~ega s vremenom nastaje obiteljska patnja, uz
osje}aj bespomo}nosti. Istovremeno, skoro da nemamo
za{titne mehanizme obitelji u patnji zbog alkoholizma.
Naj~e{}e u toj fazi niti sama obitelj ne prepoznaje
alkoholizam. Obi~no ka`u: “On je dobri~ina, svi ga vole i vuku
ga u dru{tvo... i tako, popije koju vi{e i tada se sa njim ne
mo`e... nije to vi{e onaj ~ovjek od prije... Kad je s nama u ku}i
ne pije. Nema boljeg ~ovjeka. Kad ne bi bilo tog dru{tva...”.
No, taj dobri~ina u pravilu ponavlja pijenje, dovodi
obitelj sve ~e{}e u o~aj, sve ~e{}e sam do`ivljava gri`nju
savjesti, sebi i obitelji daje “~vrsta” obe}anja da }e smanjiti...
36
 Poku{ava prestati, i bez ve}e muke uspijeva. Ali, vrlo
brzo opet je u dru{tvu. Nude ga, sam `eli popiti samo jednu.
Ali, otka~i se i pije kao i prije. U ovoj fazi alkoholizma -
prete`no sa obiteljskim poreme}ajima, potro{a~ alkohola
nema neke te`e zdravstvene i socijalne pote{ko}e. Ipak, to su
znaci sigurne bolesti i ako se lije~enjem ne zaustave, dovode
do te{kih zdravstvenih i socijalnih problema samog
alkoholi~ara, a ~lanove obitelji do specifi~nih poreme}aja u
sferi psihi~kih poreme}aja. Sada oni obilaze lije~nike u nadi
da }e im se pomo}i. U pravilu im se daju savjeti i “ljekovi”,
koji ne dovode do pobolj{anja nego do dubljeg propadanja, sa
te{kim komplikacijama i ~estom potrebom bolni~kog
tretmana. Uzrok, bolesni otac ili suprug i dalje pije, nekriti~an
za zlu sudbinu svoje obitelji, ne dovode}i u pomisao
mogu}nost da su njihove patnje uzrokovane njegovim
alkoholizmom.
Uz ovaj opis, navodimo vrlo popularni upitnik
samodijagnostike alkoholizma (prema Hudolinu V., Klubovi
lije~enih alkoholi~ara, [kolska knjiga, Zagreb, 1990.)
“Pokus apstinencije” od {est tjedana je vrlo jednostavno
i lako primjenljiv. Nema alkoholi~ara koji barem u po~etku
svog alkoholizma, pa i u izrazitijoj klini~koj slici bolesti - nije u
stanju apstinirati {est tjedana. Va`no je pratiti zbivanja u sebi
i: ako u tom vremenu ne popije, te ako nema ja~eg nemira,
jutarnjih nervoza, silne `elje za pi}em, rezultat je povoljan.
No, ako se poka`u apstinencijske smetnje, osoba uz veliki
napor apstinira ili, ako ne izdr`i i popije, morao bi se javiti
svom izabranom lije~niku, a jo{ bolje alkohologu, koji }e vam
pomo}i u savladavanju po~etne, ali sigurno alkoholne bolesti.
Jedan od najprikladnijih na~ina za samodijagnostiku je
upitnik, kojeg prikazujemo.

1. Gubite li od radnog vremena zbog pijenja?

37
2. Kvari li pijenje va{ obiteljski `ivot?
3. Pijete li zbog srame`ljivosti u dru{tvu?
4. O{te}uje li pijenje va{ ugled?
5. Jeste li bilo kada osje}ali kajanje poslije pijenja?
6. Jeste li do{li u financijske pote{ko}e zbog
pijenja?
7. Kre}ete li se u manje vrijednom dru{tvu ili
okolini kad pijete?
8. Slabi li pijenje va{u skrb za obitelj?
9. Jesu li va{e ambicije oslabile otkad pijete?
10. Te`ite li za alkoholnim pi}em u odre|eno doba
dana?
11. Po`elite li pi}e i ujutru nakon pijenja?
12. Izaziva li pijenje u vas smetnje sna?
13. Je li va{a produktivnost oslabila otkada pijete?
14. Ugro`ava li pijenje va{ posao ili djelatnost?
15. Pijete li da biste izbjegli brige ili neprilike?
16. Pijete li sami?
17. Jeste li ikada potpuno izgubili sje}anje na ono
vrijeme dok ste pili?
18. Jeste li se lije~ili zbog pijenja?
19. Pijete li da osjetite samopouzdanje?
20. Jeste li bili hospitalizirani radi pijenja?

38
 Pozitivan odgovor makar na jedno pitanje shvatite kao
upozorenje, jer bi se moglo raditi o alkoholizmu. No, pozitivni
odgovor na dva pitanja ukazuje da su svi izgledi da ste
alkoholi~ar. Pozitivni odgovor na tri i vi{e pitanja ukazuje na
sigurni alkoholizam.
Upozorenje: - Neka vas to ne smeta. Prepoznavanje
alkoholizma odgovorima na ova pitanja govore, da se vama na
jednostavan na~in mo`e pomo}i. Osobito je va`no pri tome,
da o tom problemu iskreno raspravite sa svojim bra~nim
partnerom, i skupa potra`ite alkohologa, koji }e skupa sa
vama na}i put ka va{oj sre}i.
Ovaj upitnik mo`e ~lanu obitelji poslu`iti u rje{avanju
svojih dilema u pogledu sumnji na uzroke njihovih obiteljskih
problema. Ako na|u pozitivne odgovore na postavljena
pitanja (u odnosu na ~lana obitelji koji prekomjerno pije)
preporu~amo: razgovarati o problemima pijenja i tra`iti
pristanak da skupa do|ete alkohologu. Razgovor mora biti
vo|en kad je “potencijalni”" alkoholi~ar trijezan. Uz to,
nikada ne inzistirati na tome da je on alkoholi~ar - imat }ete
problema. Uporno tra`ita da skupa do|ete alkohologu, gdje
}e se razrije{iti pretpostavka. No, alkoholi~ar u pravilu grubo i
naprasno prekida te razgovore. To je najbolji znak o njegovoj
zabludi. [to vi{e negira eventualni alkoholizam znajte da je
njegov alkoholizam dosta uznapredovao. Tada preporu~amo
razgovor sa njegovim izabranim lije~nikom, eventualno sa
socijalnim radnikom i patrona`nom sestrom. U slu~aju da u
mjestu gdje `ivite ili u blizini postoji organizirana alkoholo{ka
slu`ba, mo`ete se i njima obratiti za pomo}.
Posljednjih je godina u zapadnom svijetu vrlo popularan
i jednostavna upitnik za samodijagnostiku alkoholizma,
pojednostavljeni CAGE upitnik (Ewing J. A., Detecting
Alcoholism: The CAGE questionnaire, Journal of the
American Medical Association, 252:1905-1907, 1984.) Sam
39
izraz CAGE dolazi od po~etnih slova ~etiri rije~i, koje stoje
umjesto ~etiriju pitanja na koje se tra`i odgovor:

C -Cut down (smanjiti) - Jeste li u posljednje

vrijeme razmi{ljali o potrebi smanjenja vlastitog
pijenja?

A - Annoyed (ometan) - Jeste li se u posljednje

vrijeme osje}ali ometani primjedbama iz okoline
o va{em pijenju i preporukama da smanjite ili
napustite pijenje?

G - Guilty (kriv) - Jeste li u posljednje vrijeme imali

osje}aj krivnje u vezi s va{im pijenjem?

E - Eye opener (otvara~ za o~i) - Jeste li pili

alkoholno pi}e rano ujutro, da biste popravili
raspolo`enje i mogli po~eti uobi~ajeni posao?

Na osnovu iskustva mo`emo re}i, da ako osoba srednje

dobi potvrdno odgovori samo na dva od gornjih pitanja, rije~
je o tzv. problemskom potro{a~u ili alkoholi~aru, dok u
mla|im dobnim skupinama indikativan je samo jedan
pozitivan odgovor.
Upitnici samodijagnostike su vrlo prakti~ni i mogu se
jednostavno primijeniti. Zgodno bi bilo da ih se umno`i i
medicinska sestra ih uru~i klijentima na popunjavanje. Sve se
mo`e obaviti u kratko vrijeme obi~no dok se ~eka na red kod
svog lije~nika. Tim bi lije~nik imao ~vrstu polaznu to~ku u
daljnjem dijagnosti~kom postupku za svog klijenta.

Alkoholi~ar u ordinaciji lije~nika

primarne zdravstvene za{tite
Alkoholizam na jednom podru~ju u op}oj populaciji ne
mora predstavljati ve}i problem. Problem nastaje onda, kada
40
se poreme}aj izazvan pijenjem alkoholnih pi}a javi kod
pojedinca, a pri tome se on ne dijagnosticira. Osobito su ~este
gre{ke u po~etnim fazama alkoholizma, {to mo`e imati vrlo
{tetne posljedice za tu osobu.
Rana dijagnostika i lije~enje daje {ansu obitelji
alkoholi~ara i samom alkoholi~aru da br`e i bez te`ih
posljedica normaliziraju obiteljski `ivot i tako sprije~e ~esto
neizlje~ive posljedice kasne dijagnostike alkoholizma.
Svjedoci smo da lije~nici primarne zdravstvene za{tite vrlo
malo vremena posve}uju posljedicama pijenja alkoholnih pi}a,
radi ~ega su izuzetno rijetke dijagnoze po~etnog stadija
alkoholizma. Primjenjuje se klasi~ni medicinski model
dijagnostike, ~eka se na te{ke organske ili psihi~ke posljedice i
tek tada, prema vode}em simptomu upu}uju alkoholi~ara na
odgovaraju}i bolni~ki traitement. Tu ~esto ne prepoznaju
alkoholizam, a ako ga i prepoznaju, nisu svijesni da se
upisivanjem u otpusno pismo “stroga zabrana alkohola” ne
mo`e pomo}i obitelji alkoholi~ara i samom alkoholi~aru.
Ovo potvr|uje jedno na{e ispitivanje. Naime, na
slu~ajnom uzorku mu{kih klijenata jedne ordinacije primarne
zdravstvene za{tite primijenili smo posebno sastavljen upitnik.
Ustanovili smo da oko 40% mu{kih klijenata te ordinacije
dolazi zbog nekog simptoma koji je posljedice prekomjernog
pijenja.
Istovremeno je dijagnostika alkoholizma postavljena
samo kod dvojice ireverzibilnih (neizlje~ivih) alkoholi~ara.
Radi olak{anja dijagnostike alkoholizma u ordinacijama
lije~nika primarne zdravstvene za{tite, navodimo naj~e{}e
podatke dobivene anamnezom, a upu}uju na alkoholizam
(prema Hudolinu, Klubovi lije~enih alkoholi~ara, [kolska
knjiga, Zagreb, 1990).

41
 1. ^este te{ko}e koncentracije.
2. Te{ko}e zbog smetenosti.
3. Te{ko}e zapam}ivanja novijih doga|aja.
4. halucinacije, vidne ili slu{ne.
5. Drhtanje ruku, posebno ujutro.
6. Zastra{uju}i snovi.
7. Bu|enje uz glavobolju.
8. ^esti tremor ruku u posljednje vrijeme.
9. Ozljede iz napadaja ili tu~njave poslije 18. godine.
10. Bu|enje zbog `e|i.
11. Suhi jezik.
12. Ka{alj govoto svakog dana, uz iska{ljavanje.
13. Jutarnje mu~nine itd.

Tim smetnjama treba pridodati {to detaljnije podatke o

pijenju od samog klijenta, a posebno od ~lanova obitelji.
Korisne podatke mo`ete dobiti od patrona`ne sestre i
socijalne slu`be.
Nakon anamneze, preporu~amo pomni pregled i
traganje za simptomima - Skinnerovih znakova (Skinner H.
A., Holt S., Shen W. J., Ysrael Y., Clinical versus laboratory
detection of alcohol abuse: The Alcohol Clinical Index,
British medical Journal 292:1703-1708, 1986).
“Alkoholni klini~ki indeks”" sa 17 simptoma i 13
medicinskih anamnesti~kih podataka daju relativno to~ne
dijagnosti~ke pokazatelje, uspje{nije od laboratorijskih
testova. (13 asamnesti~kih podataka opiano u knjizi)

42
17 klini~kih znakova prema Skinneru
1. Tremor ruku - fini tremor prstiju ispru`enih ruku s
razmaknutim prstima.
2. Atakti~ni hod - nemogu}nost hodanja po crti kad se od
ispitanika tra`i da hoda stavljaju}i nogu ispred noge.
3. Nemogu}nost da u~ini puni ~u~anj, razumljivo ako ne
postoje poznate mi{i}ne i ko{tane bolesti, op}a slabost ili
starost.
4. Spider nevus - vi{e od pet `ilnih, pauku sli~nih o{te}enja
koja se {ire oko jedne `ile, a u podru~ju distribucije gornje
{uplje vene.
5. Kolateralna cirkulacija - pro{irenje vena zvjezdastog oblika
od pupka preko trbu{nog zida (“caput medusae”").
6. Ginekomastija - samo kod mu{karaca, pove}anje
`ljezdanog i masnog tkiva obiju prsnih `lijezda.
7. Abdominalna bolna osjetljivost - mo`e se izazvati
palpacijom bilo kojeg mjesta na trbuhu, a koja je posljedica
bilo kojeg uzroka.
8. Rinofima - razli~iti stupnjevi odebljanja epitela, pro{irenje
lojnih `lijezda i crveno-plava boja distalnih dijelova nosa.
9. Eritem (crvenilo) lica ili nosa, tzv. viski nos (Whisky nose).
10. Oblo`eni jezik razli~itog intenziteta.
11. Edem mekog nepca - jasno odebljanje mekog nepca,
podru~ja tonzila i jezi~ca, obi~no uz crvenilo, ali bez
infekcije.
12. Nikotinske mrlje na prstima - obi~no izme|u ka`iprsta i
srednjeg prsta desne ruke.
13. Eritem dlanova - trajno crvenilo proksimalnih i lateralnih
dijelova dlanova.
14. Ogrebotine i oderotine ko`e zbog svje`ih ili starih ozljeda.
15. O`iljci zbog svje`ih ili starih ozljeda vi{e nego jedan o`iljak.
16. Ope~ena mjesta cigaretom svje`e ekskorijacije ili stari
o`iljci na ope~enom mjestu ko`e, obi~no na rukama ili
tijelu.
17. Tetoviranja po udovima ili tijelu.

43
 Dijagnostika alkoholizma prvenstveno provodi lije~nik
osobito s alkoholo{kom edukacijom. U tome mu poma`e
medicinska sestra i paraprofesionalni radnici u timu (socijalni
radnik, psiholog, defektolog), a vrlo ~esto i radnici kadrovske
slu`be u radnim organizacijama (socijalni radnik, industrijski
psiholog, i dr.)
Osobito je va`no u prakti~nom radu, na vrijeme
dijagnosticirati stanje u kojemu je potrebna zdravstvena
pomo}, bez obzira da li se radi o problemskom pijenju ili
alkoholizmu. ^ak je ponekad potrebna hitna medicinska
pomo} u slu~ajevima komplikacije tzv. umjerenog pijenja
(alkoholna koma, uznemirenost kod prvih opijanja). No, ako
se postavi ispravna dijagnoza, ona nema prakti~ki zna~aj za
pojedinca i njegovu obitelj ako se ne provede suvremeni
tretman obiteljskog alkoholizma.

Laboratorijske pretrage kod

alkoholizma

Rutinske laboratorijske pretrage kod

alkoholizma
Kod alkoholizma rade se sve rutinske laboratorijske
pretrage, te po potrebi one koje zahtijeva specifi~nost
pojedinog slu~aja u odnosu na komplikacije. Osim rutinskih
pretraga postoje neke koje se ~e{}e rade kod alkoholi~ara.

Odre|ivanje koncentracije alkohola u krvi,

mokra}i i izdahnutom zraku

Ova mjerenja imaju posebnu va`nost u akutnim

intoksikacijama te u sudsko - medicinskoj praksi. Nemaju
vrijednosti kao laboratorijske pretrage pomo}u kojih se
dijagnosticira alkoholizam. Prisutnost alkohola u krvi ne
zna~i da je rije~ o alkoholizmu.
44
 Iznimka je slu~aj kada je koncentracija alkohola u krvi
ve}a nego {to odgovara klini~koj slici pijanstva (pijana osoba
ne mo`e glumom smanjiti stupanj pijanstva). To upu}uje na
visoku toleranciju na alkohol, pa treba posumnjati na
alkoholizam .

Odre|ivanje vrijednosti gama-GT

Aktivnost gama-GT (glutamil transpeptidaza) mijenja se

u krvi kod prekomjernih potro{a~a alkoholnih pi}a. Negativni
gaama-GT isklju~uje alkoholizam. Pove}ana aktivnost gama-GT u
serumu slu`i kao test da se u odre|enoj populaciji odredi broj
prekomjernih potro{a~a. Jdan od indikatora o{te}enja jetre je
povi{ena aktivnost ALT (alanin amino transferaza).

Srednji volumen eritrocita

Kod alkoholi~ara nastaju o{te}enja eritrocitne loze u

ko{tanoj mo`dini. Zbog o{te}enja eritroblastne serije, u
perifernoj krvi cirkuliraju eritrociti pove}anog volumena.
Smatra se da veliko pove}anje volumena eritrocita i
povi{eni gama-GT jesu va`na laboratorijska indikacija
alkoholizma.

Ostale pretrage

Osim pra}enja transaminaza , prate se koncentracije

urata, HDL i kolesterola. Male doza alkohola (kod umjerenih
potro{a~a) pove}avaju HDL, a prekomjerno pijenje rezultira
pojavom hiperlipidemije.

Analiza cerebrospinalnog likvora

Nema specifi~nih promjena koje su zna~ajka
alkohoizma. Promjene se mogu na}i kod alkoholi~ara i kod
akutno pijanih osoba. To su pove}ana je koncentracija
45
bjelan~evina, pove}an broj stanica i promijenjene krivulje
koloidnih reakcija.

Hudolin smatra da te promjene upu}uju na o{te}enja

kore mozga.

Ehoencefalografija

Ovom pretragom mo`e se izmjeriti velli~ina mo`danih

komora, osobito tre}e komore. Tako|er se radi pri sumnji na
subduralni hematom koji je relativno ~est kod alkoholi~ara.
Tako|er se mo`e utvrditi i cerebralna atrofija. Ova je pretraga
vrlo jednostavna i mo`e se raditi ambulantno.

Elektroencefalografija

Promjene elektoencefalograma su va`ne u dijagnostici,

diferencijalnoj dijagnostici i lije~enju alkoholne epilepsije.
Elektroencefalografski se mo`e dugotrajno pratiti
antiepilepti~ko lije~enje. Metodu polako istiskuju
ehoencefalografija i kompjutorizirana aksijalna tomografija
mozga.

Vrijednost i funkcionalnost testova

Podaci potrebni za dijagnozu alokoholizma mogu se

dobiti jednostavnim ispunjavanjem upitnih listi}a. Oitanja su
prikazana ranije u ovom poglavlju. Testiranje provodi
medicinska sestra prije nego pacijent ide na pregled kod
alkohologa.

Ovakva dijagnostika je ponekad br`a i mnogo jeftinija

od nekih skupljih laboratorijskih pretraga.
46
 KLINI^KA SLIKA ALKOHOLIZMA

Najjednostavniji prikaz dinamike razvoja alkoholizma

omogu}ava nam Hudolinova modifikacija Jellinekove sheme.

Iz sheme je vidljivo da je razvojni put alkoholizma

postupan. Ovisno o obi~ajima i prihv}enim normama pijenja,
te o zdravstvenom stanju osobe koja pije, predalkoholi~arska
faza pijenja mo`e trajati du`e ili kra}e vrijeme. U prosjeku
pro|e 5 - 10 godina tzv. umjerenog, dru{tveno dozvoljenog
pijenja do prvih manifestacija i znakova bolesti. I u toj fazi
osoba mo`e imati odre|enih te{ko}a, vezanih uz pijenje
(voza~ i pijenje i sl.). Pred nastup alkoholne bolesti spominju
se povremene amnezije za detalje u pijanom stanju, {to nije
pravilo. Ima alkoholi~ara s uznapredovalom slikom
alkoholizma, a tvrde da nikada nisu imali amneziju. U svih
47
osoba koje uporno piju dolazi do tolerancije prema alkoholu.
Tu pojavu prati adaptacija metabolizma na potrebu
razgradnje sve ve}e koli~ine alkohola, koju prati i adaptacija
sustava (dolazi do pove}anja jetre).

Prijelaz iz faze umjerene potro{nje u alkoholizam ili

pijenje iz ovisni~kih pobuda i potreba je vrlo postupan. Te{ko
je re}i kada netko pije stoga {to je alkoholi~ar, a kada u
okvirima dru{tvene potro{nje, jer i alkoholi~ari godinama piju
u nekakvim okvirima dru{tveno dozvoljenih normi. ^esto se
doga|a da u situacijama kada se kompletna grupa opije, ba{
alkoholi~ar ostane u granicama umjerenosti. “On zna piti!”
Njegova radna okolina (s visokim stupnjem tolerancije za
pijenje) i {ira dru{tvena okolina, a osobito dru{tvo s kojim
pije, godinama ne pripisuje njegovo pijenje nekim ovisni~kim
pobubdama. U tom smislu moramo ista}i neke elemente vrlo
indikativne na po~etak alkoholizma.

Javlja se ovisnost i prestanak porasta tolerancije, postaje

ba`daren. Osoba vi{e ne pije u uobi~ajenim prilikama - ima
svoj ritam - ili kad po~ne, onda se ugalvnom i opije. Uz to,
postepeno nastupaju i razni socijalni, u prvom redu obiteljski
poreme}aji. Dolazi do poreme}aja li~nosti s prate}im
poreme}ajima pona{anja, ne samo u obitelji, nego i u svim
drugim skupinama u kojima alkoholi~ar radi i `ivi. Godinama
su ti poreme}aji najja~e prisutni u obitelji. Osnovne
karakteristike tog stanja u obitelji odra`avaju se u ~injenici da
alkoholi~ar stalno pije, sve podre|uje svojim ovisni~kim
principima. ^ak se ka`e da on godinama u`iva u tom pijenju,
dok obitelj na svoj na~in pati. Hudolin ovu fazu bolesti naziva
obiteljskom fazom alkoholizma.

48
 Pona{anje alkoholi~ara u obitelji i
dru{tvu
Poznavanje karakteristika pona{anja alkoholi~ara u
obitelji i drugom va`nom sustavu za njegovu egzistenciju, a to
je radna sredina, su vrlo zna~ajni za shva}anje biti
bolesti.Budu}i da ih je Lang sistematizirao, a svaki terapeut ih
bezbroj puta spoznajno pro`ivio, smatramo da ih, uz osobno
vi|enje, treba iznijeti:

· alkoholi~ar najprije izgubi uobi~ajeni ritam dola`enja

ku}i;

· gubi se mogu}nost razgovora o svakodnevnim

obiteljskim problemima (o djeci, planiranju i
dogovaranju itd.);

· postaje izrazito netolerantan prema `eni, a kasnije i

djeci;

· razumijevanje ustupa mjesto agresivnim ispadima;

· ~esto je prisutno aberantno pona{anje u smislu

lascivnosti do nekontroliranih seksualnih ispada prema
`eni, a doga|a se i prema vlastitoj `enskoj djeci;

· ~este promjene raspolo`enja - od eufori~nosti do

depresivnih stanja; verbalne poruke “ubit }u se” su ~est
izraz manipulacije, a ne moraju pratiti i depresivnost;

· povremeni osje}aji krivnje i izra`avanje kajanja za

po~injene postupke;

· obe}anja su naj~e{}e la`na, a u trenucima osje}anja

krivnje zanju biti i iskrena: “Stvarno sa m tad abio
iskren, ali to je ja~e od mene. Tada mi je najte`e, jer
razo~aram sebe”;

· on je uvijek u pravu, a u isto vrijeme sumnji~av prema

postupcima `ene i djece;
49
 · povremeno potkupljuje djecu da bi “dokazao” svoju
dobrotu ili razbio vezu s majkom; potkupljivanje `ene je
u po~etnim fazama alkoholizma manipulatorski poku{aj
isposlovanja oprosta;
· svi ku}ni poslovi i obaveze prelaze na `enu i djecu
(osobito na selu). Tako postepeno `ena stekne svu
“vlast” u ku}i; `ena postaje centralna figura, koja i u fazi
eventualnog lije~enja tu “vlast” nastoji uporno sa~uvati;
· dolazi do postupnog gubitka osnovnih higijenskih
navika;
· dovodi “prijatelje” u kasne sate; bu~no nekontrolirano
pona{anje, “razveseljava” i susjede; “Kakvi su ti ljudi,
zovu policiju...”;
· ako slu~ajno do|e do novaca, odvodi obitelj u gostionu
ili odvla~i djecu kojoj daje piti;
· `ena mu je kriva za sve neda}e; ogovara ju pred majkom,
djecom, a osobito pred “prijateljima”;
· postupno dolazi do gubitka kontakta sa `enom i djecom;
· postaje nekriti~an, neodgovoran, bez trunka
samopo{tovanja;
· sva upozoravanja do`ivljava izrazom mr`nje, zbog ~ega
~esto tjera `enu i djecu iz ku}e; “Treba mi malo mira”;
· ako poku{aj iznu|ivanja po{tovanja ili nekog prohtjeva
nije udovoljen, prenosi agresiju na stvari u ku}i (razbija),
a prema `eni najprosta~kijim izrazima manifestira
ljubomoru;
· u obitelj unosi neizvjesnost, napetost i strah;
· tjera djecu na la`; moraju mu donositi pi}e - ako nema
novaca, doga|a se da ih natjerava na kra|u kako bi mu
nabavili pi}e itd.
Promjene pona{anja u radnoj sredini se naj~e{}e
manifestiraju i registriraju u kasnijoj fazi bolesti. Tada su i
ostali dru{tveni i zdravstveni poreme}aji poodmakli.
50
Dru{tvene posljedice alkoholi~arevog pona{anja postaju, zbog
te`ine i masovnosti pojave toliko nagla{ene da se ta faza
alkoholizma naziva dru{tvenom fazom . Karakteristike
pona{anja alkoholi~ara u radnoj sredini su:
· godinama je alkoholi~ar uzoran i po{tovan radnik ili
rukovodilac (dok u isto vrijem stradava obitelj). Iznimka
wsu alkoholi~ari s ekscesivnim pijenjem od ranih
po~etaka alkoholizma.

· kasnije dolazi do ~estih zaka{njavanja i izla`enja s

radnog mjesta (ako tu nema pi}a) radi obavljanja
“neodlo`nih” obiteljskih ili poslovnih zadataka i sl.

· dolazi do “opravdanih” ili neopravdanih izostanaka s

posla; “opravdanja su ~esto bila pokrivena hranarinskom
doznakom ili mu se izostanci odbijaju od dopusta.;
”Lako je lije~nika prevariti. Ili, ka`em mu istinu i
obe}am...";

· neizbje`ivo dolazi do poreme}aja u radnoj grupi (tu ne

mo`e manipulirati, ili je manipuliranje ograni~eno);
izbjegava radne obveze, spletkari, unosi nedisciplinu,
provocira konfliktne situacije; sebe isti~e a druge
ogovara, osobito rukovodioce; uno{enje alkoholnih pi}a
i ~a{}avanjem potkupljuje radnike u grupi itd.

· popu{ta briga i interes za posao; fu{ari, uni{tava sredstva

za proizvodnju; ~esto dolazi i do otu|enja tih sresdstava;

· postaje nekriti~an za postupke; provocira agresivne

ispade uz istovremeno tra`enje pravde; on je “`rtva”
spletki i mr`nje rukovodilaca i sl.;

· svaki poku{aj dobronamjerne kritike i pomo}i prihva}a

znakom mr`nje, zbog ~ega ga se svi klone, “rade iza
le|a”.

Poreme}aji pona{anja u dru{tvu imaju tako|er postupan

slijed. Zapo~inju obi~no gubitkom interesa za dru{tvena
zbivanja uop}e, pa u svojoj sredini. Sve manje prati tisak i
vijesti na radiju ili televiziji. ^ita krimi}e, stripove ili {portske
51
novine. Beletristika u najve}em postotku slu~ajeva prestaje
biti izvor duhovnog zadovoljstva alkoholi~ara. ^esta su
nedoli~na pona{anja na javnim mjestima, {to ga dovodi u
neugodne situacije. U pijanom stanju po~inja krivi~na djela,
koja su naj~e{}e naivna i smije{na. Nekontrolirani ispadi u
lokalima upereni protiv simbola vlasti ~esto imaju neugodan
epilog. Kritizira, ogovara najbli`e, stvara “svoju” psihologiju,
on sve zna, sve mo`e itd. Tu|a mi{ljena a posebno postupke
koji mu ne idu u prilog, napada. Za sitnicu stvara gu`vu.
Postaje toliko neprijatan u pijanom stanju, da ga ~esto i ono
dru{tvo s kojim pije postupno po~inje izbjegavati. Ponekad se
sam povla~i i s tamnim nao~alima obilazi lokale. Popije
svugdje po koju, da bi kamuflirao alkoholizam. Tako od
“dru{tvenjaka” postaje “solo drinker”.

Razvoj poreme}enih odnosa u obitelji i dru{tvu je

postupan. U prvoj fazi poreme}aja obiteljskih odnosa
“obra~uni” se naj~e{}e odigravaju u spava}oj sobi (da po{tede
djecu) ili, jo{ ~e{}e, drugi dan (“prestala sam govoriti kad je
pijan...”; “nema{ kome govoriti, a doga|alo se da mu u ljutnji
ne{to ka`em i on me znao o{amariti...”). Alkoholi~ar se na
napade osje}a ugro`en, {to uz razvoj osje}aja krivnje rezultira
davanjem obe}anja i poniznim pona{anjem. Obe}anja da vi{e
ne}e piti su uglavnom iznu|ena ili data radi “oprosta”, a
najrje|e u fazi osje}aja krivnje imaju izraz iskrenosti. Bez
obzira na povod, on uskoro ponovo pije i polako stvara
mehanizme obrane, u kojima je la` trajni pratilac njegove
svakodnevice. Obitelj ga do~ekuje s neraspolo`enjem (“on je
dobri~ina - odmah se pokupi spavati i nema smisla...”),
agresijom (“ne mogu to vi{e trpjeti, a ne mogu {utjeti. Izvi~em
se ili... pa mi je lak{e”), a ~esto i sa strahom (“nikada ne
znamo {to }e se dogoditi... ako je malo popio tra`i kavu... a
ako je vi{e popio onda moramo bje`ati”). On postupno
razvija veliki broj racionalizacija. Potreba za pi}em i
52
istovremena nemogu}nost adekvatnog komuniciranja uvjet je
za njegovo manipuliranje u “obja{njenju” svog pona{anja.
Nitko mu ne vjeruje. Dapa~e, za sve neda}e se okrivljuje njega
i njegovo pijenje. Projicira krivnju naj~e{}e na `enu ili neke
situacije u kojima se ~esto “slu~ajno” ili po poslu zate~e, ili
pak napada dru{tveni sustav u kojem on mora piti da bi
mogao egzistirati.
Emocionalne veze bra~nih drugova se postupno gase.
Razvija se povremena odbojnost, koja s vremenom provocira i
mr`nju s averzijom `ene prema seksualnim odnosima. Razvija
se i impotencija u alkoholi~ara, za koju on okrivljuje suprugu.
U ovoj fazi sukobi rezultiraju dugotrajnim {utnjama do
razvoja stanja, za koje mo`emo re}i da je do{lo do smrti
emocionalnih odnosa u obitelji. Alkoholi~ar se pona{a kao
stranac. Ako nije do{lo do razvoda braka, obitelj vodi osnovnu
brigu o njegovoj prehrani i odijevanju. Ne pitaju ga vi{e gdje
provodi vrijeme, sretni su da ga nema, a kada se pojavi `ele
“da se smiri u svom kutu, samo da nas pusti na miru”.
Paralelno s tim propada i alkoholi~arevo funkcioniranje
u drugim socijalnim strukturama. Ako tome dodamo i te{ka,
nepopravljiva tjelesna i du{evna o{te}enja, te neizbje`ivu
izolaciju u svim normalnim prirodnim sustavima, postaje jasno
da u ovoj fazi poreme}aja alkoholi~ari stvaraju svoj sustav. To
je sustav skupina alkoholi~ara, organiziranih iz ljudske
potrebe dru`enja, a u kojem je alkohol jedini pojam
vrijednosti koji ih dr`i. To obja{njava prakti~ki nemogu}nost
lije~enja alkoholi~ara u toj fazi poreme}aja (ireverzibilnost).
Ovako prezentiran opis razvoja klini~ke slike
alkoholizma nije potpun. Proizlazi da je za sve obiteljske i
dru{tvene neda}e krivac jedino alkohol i alkoholi~ar.
Me|utim, problem se mo`e i obrnuto postaviti. Koliko je
obitelj i dru{tvo pokreta~ki i uzro~no - posljedi~ni agens u
nastanku alkoholizma. Mnogi autori isti~u da je obitelj
53
alkoholi~ara u svakom slu~aju poreme}ena, bilo primarno, pri
~emu ima zna~ajnu ulogu u razvoju alkoholizma, ili
sekundarno, trpi zbog svog ~lana alkoholi~ara. Isto se mo`e
re}i i za {ire dru{tvene skupine i dru{tvo u cjelini (Hudolin).
Spoznaja, da supruge alkoholi~ara nisu uvijek nevine `rtve
njegovog impulzivnog pona{anja bila je od izuzetne va`nosti,
jer se od tog trenutka kristaliziraju shva}anja o alkoholizmu
kao obiteljskom, a ne idividualnom problemu. Ove spoznaje
su utemeljile osnovne principe obiteljske terapije alkoholizma,
pri ~emu je za obiteljskog terapeuta obitelj, a ne pojedinac,
predmet promatranja i traitementa .
No, socijalna psihijatrija i spoznaje o {irim dru{tvenim
korijenima nastanka alkoholizma i potrebe programiranog
djelovanja u dru{tvenim sustavima uvjetuju uvo|enje
jedinstvenog Hudolinovog kompleksnog postupka u
dijagnostici, lije~enju, rehabilitaciji i prevenciji alkoholizma.

Tjelesni, `iv~ani, i du{evni

poreme}aji alkoholi~ara

Tjelesna o{te}enja
Kod svakog pregleda alkoholi~ara treba posvetiti
posebnu pa`nju organskim i du{evnim poreme}ajima. Koliko
god je djelovanje alkohola na ljudski organizam dobro
prou~eno, ipak nam jo{ nisu posve jasne sve faze o{te}enja.
Alkohol o{te}uje pojedine organe neposredno (to su organi
koji dolaze u direktni dodir s alkoholom - usna {upljina,
`drijelo, jednjak, `eludac i crijeva). Posredno o{te}enje tkiva i
organa posljedica je djelovanja {tetnih tvari koje nastaju
razgradnjom alkohola u tijelu. Va`nu ulogu ima pri tom
manjak vitamina, osobito B skupine do kojeg dolazi zbog
kompletne mobilizacije B kompleksa u metabolizaciji
alkohola u krvi. Osim toga, B vitamini se kod alkoholi~ara
54
manje unose zbog nekvalitetne ishrane, a k tome se
vjerojatno i slabije resorbira zbog upalnih procesa u `elucu i
crijevima alkoholi~ara. Osim toga, dugotrajna funkcionalna
o{te}enja stanica ljudskog organizma s vremenom prelaze u
organske bolesti, ~esto po `ivot opasne (akutni pankreatitis,
akutna nekroza jetre, zatajivanje srca itd.). Me|u ~e{}im
o{te}enjima su o{te}enja jetre, jer taj organ u najve}em
postotku razgra|uje alkohol i na taj na~in osloba|a organizam
od njegove {tetnosti. Zbog bolesti same jetre ne mogu
pravilno funkcionirati niti drugi organi i organski sustavi.
Tako se u alkoholi~ar o{te}uje hormonalni sustav i stvara se
manje androgena, {to dovodi do feminiziranog izgleda,
smanjenog libida i sterilnosti. Kod `ena alkoholi~arki ~esto
dolazi do disfunkcije ovarija. Zbog ubrzanog starenja
organizma i zatajivanja vitalnih organa, alkoholi~ari umiru
ranije (prosjek trajanja `ivota je 52 - 53 godine prema 69
godina u mu{karaca nealkoholi~ara).
O{te}enja pojedinih sustava su prikazana na slici. Ovdje
}emo ukratko opisati neka naj~e{}a o{te}enja organizma
alkoholi~ara. Detaljnije opise pojedinih klini~kih slika mo`e
se na}i u knjigama i ud`br;enicimaraznih grana organske
medicine.

Upalne promjene probavnog sustava

Kod alkoholi~ara su ~este upalne promjene gornjeg
dijela probavnog sustava. Upalne promjene vide se na sluznici
ustiju. `drijela i jednjaka. ^esto se videi crvena i odebljana
uvula bez posebnih znakova infekcije. Zubalo je zapu{teno i
defektno. Nije nikakva rijetkost da je alkoholi~ar mla|e dobi
skoro sasvim bez zuba.
Upalne promjene u smislu gastririsa~este su i u sluznici
`eluca. Kroni~ni podra`aj `eluca mo`e biti i uzrokom ~estih
povra}anja, osobito u jutro, nakon ustajanja. Alkohol direktno
55
o{te}uje sve sluznice s kojima dolazi u dodir. O{te}enja
sluznice tankog crijeva i `eluca mogu rezultirati smetnjama u
probavi hrane i resorpciji hranjivih sastojaka.

Bolesti jetre
Jetra je organ u kojem se metabolizira veliki dio
alkohola unesenog u organizam. Ve} se u ranijim fazama
bolesti, a i kod ljudi za koje se jo{ ne bi moglo postaviti
dijagnozu alkoholizma mo`e laboratorijskim testovima
ustanoviti o{te}enje jetre. Ta su o{te}enja reverzibilna i s
prestankom pijenja jetra se brzo oporavlja. Ukolika takva
osoba opet po~inje piti, ubrzo se opet javljao{te}enje jetre.
Nekoliko godina ekscesivnog pijenja dovoljno je da se u
jetri pojave mikroskopske promjene. Istovremeno se
promijene i laboratorijski nalazi. To se naziva
presimtomatskom fazom alkoholne bolesti jetre. Umjereno je
pove}anje nivoa SGOT i retencije BSP. Ovakvo se stanje
mo`e naglo pogor{ati, pa se razvijr akutna alkoholna bolest
jetre (Acute alcoholic liver disease). Nastupa vi{e ili manje
naglo, sa `uticom i temperaturom. Za tu bolest rabi se i naziv
hepatitis alkoholi~ara (Anderson). U vrlo te{kim slu~ajevima
mo`e se razviti akutna `uta atrofija jetre s vrlo brzim smrtnim
ishodom.
Specifi~na bolest jetre koja se naj~e{}e vi|a kod
alkoholi~ar u poodmakloj fazi bolesti jest alkoholna ciroza
jetre (cirrhosis hepatis alcoholica, cirrhosis portalis ili
Laennecova ciroza). Dugotrajno {tetno djelovanje alkohola
povezano s jo{ nekim faktorima (neadekvatna prehrana,
manjak vitamina u hrani) dovode najprije do masne
infiltracije, jetre, a u te`im slu~ajevima razvija se prava
alkoholna ciroza.
Naj~e{}i uzrok ovog tipa ciroze jetre jest dugotrajno i
kontinuirano pijenje alkoholnih pi}a. Epidemilo{ka istra`ivanj
56
pokazala su da je udio ciroze u mortalitetu neke populacije
upravno srazmjeran potro{nji ~istog etanola po glavi
stanovnika.
Ciroza jetre je kroni~na, vi{e ili manje dugotrajna i
neizlje~iva bolest. Jetra postepeno gubi svoju funkciju. Zbog
ote`anog protoka venske krvi portalnog sustava kroz jetru
razvija se kolateralna cirkulacija na nekoliko specifi~nih
mjesta u organizmu (hemoroidalne vene, vene jednjaka,
trbu{ne podko`ne vene). Zadebljane trbu{ne podko`ne vene
~ine karakteristi~an znak - Caput medusae (glava meduze,
mitskog ~udovi{ta kje je umjesto kose imalo splet zmija). Taj
se znak ~esto navodi kao specifi~an za alkoholizam. Svakako
treba naglasiti da se tada radi o vrlo poodmakloj fazi bolesti.
O{te}enje nabreklih vena jednjaka s posljedi~nim
iskrvarenjem ~esti je uzrok smrti bolesnika s alkoholnom
cirozom jetre.

Upala gu{tera~e

Osobito opasna komplikacija alkoholne bolesti jest

akutna upala pankreasa koja mo`e zavr{iti kao akutna
nekroza s brzim smrtnim ishodom. Ukoliko se bolesnik
oporavi i zapo~inje pravilno lije~enje alkoholizma prognoza je
dobra. Ukoliko se ne lije~i alkoholizam kao osnovna bolest,
ve} alkoholi~ar nastavlja piti nakon oporavka od akutne upale
gu{tera~e, ima velike izglede da se ta komplikacija ponovi u
znatno te`oj formi. U svakom slu~aju radi se o vrlo opasnoj
komplikaciji alkoholne bolesti.
Kod alkoholi~ara su vrlo ~esti kamenci u izvodnim
kanali}ima gu{tera~e. Takvi kamenci mogu za~epiti kanali}e.
Alkohol tako|er direktno o{te}uje acinarne stanice
pankreasa i stanice koje stvaraju inzulin. O{te}enje pankreasa
mo`e rezultirati i pojavom {e}erne bolesti.
57
O{te}enja sr~anog mi{i}a - miokardiopatija

Alkohol je otrov koji direktno o{te}uje sr~anu

muskulaturu na mikroskopskoj razini. Klini~ka slika takvih
o{te}enja ovisi o stupnju promjena i zove se alkoholna
kardiomiopatija ili miokardiopatija.
Kod uznapredovalih oblika alkoholne bolesti mo`e se
vidjeti specifi~nao{te}enja miokarda do kojih dolazi zbog
poreme}aja u pehrani i posljedi~ne hipovitaminoze. To je
obi~no manjak vitamina B kompleksa. Javlja se dilatacija i
hipertrofija lijeve klijetke (beri - beri).
U nekim slu~ajevima su prisutna oba opisana oblika
alkoholnog o{te}enja srca. Osobito su o{te}eni mitohondriji u
mi{i}nim stanicama (mitohondrijske sablasti).
Postoji specifi~an oblik sr~anog o{te}enja kod
alkoholi~ara koji piju velike koli~ine teku}ine, obi~no pive.
To je “pivsko srce” (engl. beer - drinkers’ myocardosis)

O{te}enja krvnih `ila - vaskulopatije

O{te}enja krvnih `ila u smislu razvoja degenerativnih

promjena ~est a su u alkoholi~ara. Ateroskleroti~ne promjene
su nagla{enije u alkoholi~ar a nego kod pacijenata koji ne
piju. Kako su alkoholi~ari skoro u pravilu i pu{a~i, sigurno
dolazi do zajedni~kog djelovanja nikotina i alkohola pri
nastajanju degerativnih bolesti krvnih `ila.
Stijenke krvnih `ila alkoholi~ara mogu biti oslabljene, pa
su `ile krhke (fragilne) i lako se o{tete. To je razlog relativno
~estom subduralnom hematomu kod alkoholi~ara, a da se
bolesnik uop}e ne sje}a traume glave, niti su tragovi traume
vidljivi .
Karakteristi~an oblik o{te}enja krvnih `ila jesu spider
nevusi koji nastaju tako da se stvori “kratki spoj” izme|u
58
sitnih arterija i vena (arteriovenozne fistule). Arterijsko
napajanje je u centru nevusa.

Ko`ne promjene

Vrlo ~esti ko`ni znak kod alkoholi~ara jest crvenilo lica,

te pove}ani, kvrgavi nos - rhinophyma (“nos pijanca”).
Manjak B vitamina uzrokuje karakteristi~ne pelagrozne
promjene ko`e u alkoholi~ara. Te se promjene vide kod te{kih
uznapredovalih i zapu{tenih slu~ajeva alkoholizma.
Karakteristi~na ko`na promjena je i `utica koja se javlja
pri o{te}enjima jetre. Vidi se kod akutnog alkoholnog
hepatitisa i ciroze jetre.
Kod alkoholi~ara, a osobito onih s cirozom jetre, po ko`i
mogu se vidjeti posebne formacije nastale od sitnih krvnih
`ila, koje se u egleskoj literaturi nazivaju spider nevus (made`
u obliku pauka). Kod mu{kih bolesnika su pigmentirane prsne
bradavice, a pod pazuhom manjka dlakavost.

O{te}enja `iv~anog sustava alkoholi~ara

Ova su o{te}enja naj~e{}a komplikacija alkoholizma i
nalaze se gotovo kod svih alkoholi~ara. Uglavnom su
metaboli~k naravi, zbog manjka B vitamina. ^esto se danas
govori i o o{te}enjima neurotransmitera. Naj~e{}e o{te}enje je
alkoholna polineuropatija, koja zahva}a periferne `ivce nogu,
rje|e ruku, a sasvim rijetko ostale `ivce. O{te}enja perofernih
`ivaca su obi~no simetri~na. U po~etku se bolesnici tu`e na
bolnu osjetljivost mi{i}a. Slijedi slabljenje do gubitka
povr{inskog i dubinskog osjeta i nestanak refleksa. ^esto se
`ale na gr~eve u listovima, osobito u snu. Lije~enje alkoholne
polineuropatije provodi se apstinencijom, adekvatnom
ishranom, velikim bozama vitamina B kompleksa i fizikalnom
terapijom.
59
 Kod alkoholi~ara se nalazi o{te}enja le|ne mo`dine,
produ`ene mo`dine, `uljevitog tijela, malog i velikog mozga i
autonomnog `iv~anog sustava. Propadanje ganglijskih stanica
dovodi atrofije mozga uz razvoj psihoorganskog sindroma s
alkoholnom demencijom. ^esto se kod alkoholi~ara na|e
subduralni hematom traumatske etiologije, a alkoholi~ar
ponekad u tim slu~ajevima negira bilo kakvu traumu glave.
Psihi~ki poreme}aji alkoholi~ara
Mo`e se re}i da nema alkoholizma bez poreme}aja
pona{anja alkoholi~ara i njihovih obitelji. Osim toga stalna ili
povremeno ekscesivna alkoholiziranost dovodi do slabljenja
kognitivnih procesa kod alkoholi~ara, gubljenja kriti~nosti,
produ`enog reakcionog vremena i slabljenja refleksa, {to
predstavlja posebni problem radne i osobito prometne
medicine. Ubrzano starenje alkoholi~ara i njihovo
psihofizi~ko i moralno propadanje dovodi kod relativno
mladih alkoholi~ara do slabijih poreme}aja u po~etku, pa do
ireverzibilnih poreme}aja, koji uvjetuju rani gubitak radne
esposobnosti. Osobito rano stradaju intelektualne funkcije,
koje se i kod lije~enja te`e oporavljaju, radi ~ega su jako va`ni
rana dijagnostika i lije~nje. Prekomjerno dugotrajno pijenje
dovodi se u vezu s nastankom ostalih psihi~kih o{te}enja, koja
}emo u kratkim crtama prikazati.

Patolo{ko pijano stanje

To je oblik akutnog pijanstva, karakteriziran te{kim
psihi~kim poreme}ajima. ^e{}e se javlja u pijanstvu
alkoholi~ara, a mo`e se javiti kod osobe koja prvi put pije ~ak
i manju koli~inu alkohola. Nazivamo ga sumra~nim stanjem,
jer nastupa naglo, sa su`enjem svijesti, nemirom, uzbu|enjem
i agresijom koja mo`e biti jaka. Tada osoba mo`e po~initi
bezrazlo`ne zlo~ine, lutati bez cilja i smisla i pona{ati se
nesuvislo. Takvo stanje mo`e trajati od nekoliko minuta do
60
nekoliko dana, zavr{ava snom, a nakon bu|enja ostaje
amnezija za taj period. Patolo{ko pijano stanje je ~esto
predmet sudsko - psihijatrijskog vje{ta~enja, pri ~emu se
osoba kojoj se to prvi put dogodilo zbog nekriti~nosti
osloba|a odgovornosti.

Delirium tremens

To je najte`i akutni psihi~ki poreme}aj alkoholi~ara i

pripada akutnom organskom psihosindromu. Me|u uzrocima
izbijanja psihoze naj~e{}a je nagla apstinencija, zatim trauma,
kirur{ki zahvat, infekcija ili psihi~ka trauma. Ponekad se javlja
s no}nim morama, jakim znojenjem i jutarnjim tremorom.
Tada se govori o predelirantnom stanju. Delirium tremens
mo`e nastati i bez predelirantnih smetnji. Razvije se
poreme}aj svijesti, smeteno stanje i smanjena orjentacija u
vremenu i prostoru. Uz to se javljaju i razna privi|enja
(iluzije) i halcinacije. Naj~e{}e se radi o vidnim
halucinacijama. U rje|im slu~ajevima mogu se javiti slu{ne
halucinacije s vrlo neugodnim sadr`ajima, pri ~emu su ostale
smetnje slabije izra`ene a svijest relativno dobro o~uvana.
Sadr`aji vidnih halucinacija su razli~iti. Bolesnik se ~udno
pona{a (“alkoholno ludilo”), {to uvjetuje sadr`aj halucinacija.
^esto su to sitne `ivotinje, a mogu biti ~udna bi}a. Alkoholi~ar
~esto burno ukazuje na ponekad zastra{uju}e slike. Ponekad
on “razgovara” s osobama u svom radnom procesu, kada
govorimo o profesionalnom deliriju. Nakon stanovitog
vremena bolesnik zapad u dubok san, nakon ~ega se obi~no
ni~eg ne sje}a.

Kod majki alkoholi~arki koje piju i u vrijeme trudno}e

mo`e se dogoditi iznenadna smrt novoro|en~eta koje je
nakon poroda ostalo bez alkohola. To je delirium tremens
novoro|en~eta.
61
 Smrtnos delirija je visoka, radi ~ega treba svako
delirantno stanje alkoholi~ara shvatiti kao hitno}u prvog reda
i osigurati hitni transport u bolnicu. Treba davati teku}inu u
infuzijama (ponekad i elektrolite), B vitamine i po potrebi
kardijake, a svakako i sredstva za smirenje.

Psihoza ljubomore

Ljubomora alkoholi~ara je vrlo ~esta pojava, kod koje

alkoholi~ar sumnja u vjernost `ene, a u alkoholiziranom
stanju, naj~e{}e zbog odbijanja “nje`nosti” izra`ava svoju
ljutnju grubim vrije|anjem i optu`ivanjem. Patolo{ka
ljubomora je rje|a i javlja se u starijoj dobi, pri ~emu je
alkoholi~ar ~vrsto uvjeren da ga `ena vara. Razvijaju se
paranoidni sadr`aji a bolesnik postaje agresivan. Postaje
mu~itelj `ene i obitelji, a znade se dogoditi da progoni i
susjeda kojeg je uklopio u svoje paranoidne sadr`aje. ^esto je
nemogu}e `ivjeti s takvim bolesnikom, pa dolazi do raspada
obitelji. Treba provesti bolni~ko lije~enje, nakon ~ega se
stanje obi~no smiri.

Alkoholna padavica (epilepsija)

Dugotrajnim propadanjem mo`danih stanica, nastaju na

pojedinim mjestima u `iv~anom tkivu mali o`iljci koji mogu
biti `ari{te epilepti~kih napad alkoholi~ara. Tijekom
alkoholizma su ~este konvulzije, ali i klasi~ni nadaji epilepsije.
Javlja se kod du`eg alkoholi~arskog sta`a i obvezno je izvr{iti
cjelovitu obradu pacijenta u smislu isklju~enja drugih uzroka
napadaja. Alkoholizam mo`e pogor{ati postoje}u epilepsiju.
Neophodna je terapija alkoholizma uz davanje antiepileptika.
U velikom broju slu~ajeva uz samu apstinenciju ne dolazi do
ponovnih epilepti~kih napadaj.
62
 No, svjedoci smo te{kih klini~kih slika psihoorganskog
propadanja mladih alkoholi~ara i u~estalih napadaja, {to je
te{ko rje{ivi problem, koji zavr{ava ranom ivalidno{}u.

Alkoholna slaboumnost (demencija)

Dugotrajno progresivno propadanje mo`danih stanica s
difuznom atrofijom mozga dovodi do razvoja alkoholne
slaboumnosti (demencije). Senilna ili stara~ka demencija
nastaje u dosta dubokoj starosti, kao rezultat op}eg starenja,
osobito slabljenjem cirkulacije, dok alkoholna denecija nastaje
kod relativno mladih osoba, koji osim alkoholizma nemaju
druge uzroke za demenciju.

Korsakovljeva psihoza
To je te{ki oblik demencije kombiniran s
polineuropatijom u poodmaklim stadijima alkoholizma.
Ote`ano je pam}enje, pa nastaju “rupe” u sje}anju koje se
ispunjavanju konfabulacijama, osoba je smetena i
dezorijentirana. Karakteristi~an je primjer takvog bolesnika,
koji smje{ten u bolnicu, susre}e na hodniku svog odjelnog
lije~nika. Ne sje}a se tko je taj ~ovjek, no odmah popunjava
“rupu” u sje}anju i pozdfravlja ga kao svog starog “vinskog”
druga skojim je nedavno pio u odre|enoj gostionici.
Lije~enjem u bolni~kim uvjetima s B vitaminima i uz
simptomatski traitement eventualnih drugih poreme}aja mo`e
se posti}i blagi fizi~ki oporavak, nakon ~ega slijedi adekvatna
skrb za takov bolesnike, koji su nesposobni za samostalno
`ivljenje.

Dipsomanija
Kod ovog oblika alkoholizma bolesnik ima povremeno
neodoljivu `elju za pi}em i ekscesivno pije nekoliko dana, do
fizi~ke iscrpljenosti. U to vrijeme popije ogromne koli~ine
63
alkoholnih pi}a. Nakon toga bolesnik mo`e apstinirati ili
umjereno popiti. Prava dipsomanija je rijetka. ^e{}e se
susre}u al~koholi~ari koji ~esto piju ekscesivno, a u relativno
kra}im intervalima se “oporavljaju” uz pijenje u umjrenim
koli~inama. Lang smatra da razdoblja dipsomanije nastaju kao
posljedica depresivnih stanja.

Alkoholizam, depresija
i samoubojstvo
Poznato je da eufori~no stanje izazvano alkoholom
pogoduje nastanku depresivnih stanja. Depresiju mo`e
izazvati i alkoholizam. No, poku{aj suicida i suicid ~esto se
spominju u alkoholi~ara, osobito u onih koji su primarno bili
depresivni ili su depresiju stekli tijekom alkoholizma (Lang).
Me|u samoubojicama ima od 9 do 25 % alkoholi~ara.
Alkoholizam je obi~no glavni ili sporedni, ali rijetko i jedini
motiv samoubojstva. Alkohol mo`e biti i sredstvo za izvr{enje
samoubojstva (otrovanje alkoholom). Zanimljivo je da su
takva samoubojstva vrlo rijetka.
Neki iz psihoanaliti~ke {kole smatraju da je alkoholizam
polagani poku{aj suicida, {to je poslijedica nagona za
samouni{tenjem.

Neki posebni oblici alkoholizma

Postoji nekoliko skupina u pu~anstvu u kojima
alkoholizam tako|er ima posebne zna~ajke.
Hudolin spominje samce ili rastavljene, odrasle
alkoholi~are koji su ostali u primarnoj obitelji, osobe koje su
na visokim dru{tvenim polo`ajima, seoske obitelji alkoholizam
u `ena, te alkoholizam poluseljaka - poluradnika i onih koji
rade na terenu.
Zanimljive su zna~ajke alkoholizma u nekih zanimanja.
64
Alkoholizam lije~nika i zdravstvenog osoblja
U medicinskoj praksi je te{ko prona}i stanje koje se
mo`e usporediti s alkoholizmom lije~nika, a moglo bi se re}i i
zdravstvenih radnika uop}e. Alkoholizam lije~nika je vrlo
te`ak problem, kako za okolinu tako i za samog zdravstvenog
radnika. On godinama `ivi u sustavu poreme}enih odnosa, a
istinu mu nitko ne `eli re}i zbog straha od sukoba (to je
nagla{enije nego u drugih profesija; sli~an se oblik
poreme}ene komunikacije nalazi kod sindroma ugleda u
dru{tvu i materijalnog blagostanja).
Rezultati lije~enja lije~nika alkoholi~ara slabiji su nego
kod drugih profesija. Razlozi su mnogobrojni. Lije~nik
alkoholi~ar na lije~enje obi~no dolazi u relativno poodmaklim
fazama bolesti. Lije~nici alkoholi~ari te{ko se uklapaju u rad
klubova lije~enih alkoholi~ara, ne sura|uju u postupku
lije~enja, pa je i prognoza u tim slu~ajevima obi~no lo{a. Vrlo
~esto je njihov alkoholizam kompliciran s drugim
ovisnostima, osobito tabletomanijom, jer su im sredstva za
umirenje lako dostupna. Kod lije~nika alkoholi~ara lije~e se
razni simptomi alkoholizma koji se tretiraju kao samostalne
bolesti. Odlazi se u invalidsku mirovinu, a ne liji~i se
alkoholizam.
Opravdano je pitanje, kako lije~nik alkoholi~ar mo`e
lije~iti druge alkoholi~are i kako se prema njima odnosi.
Osobito je osjetljiv problem alkoholi~ara - psihijatara koji
rade s bolesnicima od alkoholizma. Problem je osobito
nagla{en, ako lije~nik alkoholi~ar radi kao sudski vje{tak u
slu~ajevima gdje je alkoholizma prisutan kao element
postupka pred sudom.
Alkoholizam terapeuta
Na prvi se pogled mo`e ~initi da je to podvrsta
alkoholizma zdravstvenih radnika, poglavito lije~nika. Kao
65
terapeuti u klubovima rade i paramedicinske struke: psiholozi,
socijalni radnici i defektolozi, a to mogu biti i osobe bilo koje
struke koje su motivirane za rad u klubu. Lije~eni alkoholi~ari
koji dulje vrijeme apstiniraju, a pro{li su odre|enu edukacije
iz alkohologije, tako|er mogu biti terapeuti. Niti jedna
struka ili dru{tvena skupina nije imuna na alkoholizam, pa se i
me|u terapeutima mo`e na}i alkoholi~ara.
Alkoholi~ar neke od nabrojenih struka mo`e se skrivati
iza uloge terapeuta u klubu lije~enih alkoholi~ara. Svojim
nagla{enimn djelovanjem on poku{ava odvu}i pa`nju okoline
od vlastite bolesti. Takvi “terapeuti” su opasni i nepogodni za
rad u klubu.

Sindrom ugleda u dru{tvu i materijalnog

blagostanja
Posebna kategorija alkoholi~ara jesu osobe na visokim
polo`ajima koje nemaju iznad sebe pretpostavljenih. Takve
osobe imaju visoka primanja, pa su njihove obitelji obi~no
dobro situirane. Njima bi se moglo pridru`iti i neka zanimanja
kod kojih je mogu}e manipuliranje s radnim vremenom. Ima
ih me|u politi~arima, sveu~ili{nim nastavnicima i
rukovoditeljima u ustanovama i poduze}ima. Vrlo se te{ko
odlu~uju na lije~enje, a njihova obitelj prikriva alkoholizam
kojeg smatra za “sramotu”.
Supruge takvih alkoholi~ara svojim pona{anjem
indirektno podr`avaju alkoholizam svog bra~nog partnera, pa
tako spre~avaju pravodobno lije~enje. Ova vrsta alkoholi~ara
dolazi vrlo kasno na lije~enje kada su nastale promjene
irevezibilne. Prije dolaska na lije~enje (ako uop}e do|u) tra`e
diskretnu pomo} uglednih psihijatara rle|e alkohologa,
zahtijevaju poseban traitement, individualno lije~enje, te ve}
tada poku{avaju izmanipulirati terapeuta.
66
 Osim {to razvijaju te{ki oblik alkoholizma, alkoholi~ari
ove skupine djeluju vrlo {tetno u sustavima gdje rade. ^esto
zloupotrebljavaju polo`aj i skloni su raznim oblicima
korupcije. Poreme}aji pona{anja reflektiraju se na daleko
ozbiljniji na~in nego je to slu~aj kod ni`ih hijerarhijskih
struktura. “Alkoholizam ravnatelja nije jednako opasan kao
alkoholizma ~ista~ice”. Za dru{tvo, naravno!

Alkoholizam nekih posebnih profesija

Zanimljive su neke profesionalne skupine u kojima
alkoholizam ima posebne karakteristike. Navest }emo ~etiti
takva zanimanja: profesionalne voza~e, vojnike, policajce i
sve}enike.

Profesionalni voza~i

Zakon ne dopu{ta voza~ima niti najmanju koncentraciju

alkohola u krvi dok voze. Alkoholizam te struke direktno
ugro`ava njihovu egzistenciju jer “uhva}eni” od prometne
policije ostaju bez voza~ke dozvole. U nekim slu~ajevima se
prilikom redovitih lije~ni~kih pregleda dijagnosticira
alkoholizam, pa ih se upu}uje na lije~enje. Ponekad im se
preventivno, na odre|eno vrijeme oduzima voza~ka dozvola.
Problem je delikatan, jer bez dozvole (ako je oduzeta na dulje
vrijeme ili trajno), ti alkoholi~ari ostaju bez zaposlenja jer ne
ne mogu obavljati posao za koji su osposobljeni.

Vojska

Poznato je da su vojnici alkoholi~ari posebno zanimljivi

djelovanju stranih i neprijateljskih obavje{tajnih slu`bi.
Tijekom razvoja bolesti kod njih nastupaju psihi~ke promjene
koje omogu}uju njihovo predobivanje da rade za obavje{tajne
slu`be neke druge vojske. Osobito je osjetljiv problem, ako je
alkoholi~ar pripadnik vlastite obavje{takne slu`be.
67
 U vojsci bi se trebalo posebno paziti i na pijenja
alkoholnih pi}a uop}e, jer je stega u takvim slu~ajevima
apsolutno nezadovoljavaju}a. Vojnicima su dostupna razna
oru`ja i ubojita sredstva. To je osobit razlog da se u takvim
sredinama ne bi smjelo biti alkoholi~ara.

Policija
Alkoholizam je u policiji (kao i u vojsci) prisutniji nego
se to na prvi pogled ~ini (iako se to obi~no nastoji prikriti).
Zaposleni u policiji ~esto rade u ote`anim uvjetima, u kojima
je poja~ana anksioznost ili je prisutan strah, pa je razumljivo
da predstavljaju ugro`eniji dio populacije.
Pri redovnim kontrolama prometa, policija kontrolira
tako|er da li su sudionici u prometu alkoholizirani. Kolege iz
slu`be se ne kontrolira ili im se u slu~aju alkoholiziranost
“gleda kroz prste”.
Zaposleni u vojsci i policiji, za razliku od ostalog dijela
pu~anstva, razpola`u osobnim naoru`anjem. Nije svejedno da
li je osoba koja redovito nosi oru`je alkoholi~ar.

Sve}enici
Posebno je delikatan problem alkoholizma kod
katoli~kih sve}enika. Njihov poziv iziskuje redovito pijenje
vina tijekom slu`enja mise. To je jedna od rijetkih profesija u
kojoj je pijenje alkoholnog pi}a obvezno. Osim toga oni se
vrlo te{ko odlu~uju na lije~enje, na koje skoro uvijek dolaze
prekasno. Osnovni preduvijet uspje{nog lije~enja je
apstinencija. Zbog toga sve}enici alkoholi~ari mogu biti
premje{teni na radna mjesta gdje ne slu`e misu. U novije
vrijeme se za vrijeme mise umjesto vina u specifi~nim
slu~ajevima mo`e upotrijebiti bezalkoholni vo}ni sok (od
jabuke) koji se proizvodi posebno za tu svrhu.

68
 LIJE^ENJE I REHABILITACIJA
ALKOHOLIZMA

Uvod
Terapijski pristup alkoholizmu najvjerojatnije se pojavio
istovremeno kad su se pojavila i po~ela upotrebljavati
alkoholna pi}a. Znatniji pomak u lije~enju alkoholizma
novijeg je doba. Vezan je za pojedina imena i doga|aje. To su:
Pavljovljeva metoda stvaranja uvjetnog refleksa;

formiranje prvih skupina anonimnih alkoholi~ar

(A.A. skupine - Alcoholics Anonimous) u Americi
1935;

uvo|enje metode terapijske zajednice s

mogu}no{}u lije~enja velikog broja osoba s
poreme}ajima pona{anja ~etrdesetih godina
dvadesetog stolje}a ;

formiranje socijalnih klubova (Social Clubs) nakon

II svjetskog rata (prema Hudolinu) s elementima
grupne terapije i terapijske zajednice;

pronalazak antabusa (Hold i Martensen - Larsen,

citat po Hudolinu) i kon~no

osnivanje klubova lije~enih alkoholi~ara (KLA) u

Hrvatskoj 1964. godine i Hudolinovog
kompleksnog lije~enja alkoholizma prema na~elima
socijalne psihijatrije. Model lije~enja alkoholizma u
KLA u Hrvatskoj dobija najvi{e priznanje VI.
69
 svjetskog kongresa socijaln psihijatrije, koji taj
model isti~e kao uzor kako treba lije~iti
alkoholi~are .

Osnovne karakteristike Hudolinovog

kompleksnog socijalnog
psihijatrijskog traitementa
alkoholizma

- Alkoholizam je u kontekstu suvremene socijalne

psihijatrije i u duhu Op}e teorije sustava (General System
Theory, GST, Lazi}) shva}en kao dru{tveni problem koji u
~ovjeka, ovisna o alkoholu dovodi do progesivnih socijalnih,
psihi~kih i fizi~kih o{te}enja .

U alkoholi~ara zapo~inje lije~enje grupnim

psihoterapijskim postupkom i u terapijskoj zajednici bolnice,
a po otpustu nastavlja se lije~enje i rehabilitacija u mati~nog
KLA.

- Osnovni pristup traitementu je grupna obiteljska

terapija.

- Rehabilitacija zapo~inje u KLA koji je integralni dio

Op}inskog programa za{tite i unapre|ivanja du{evnog
zdravlja i suzbijanja ovisnosti, a organizirani su u mjesnim
zajednicama i radnim organizacijama. U programe
rehabilitacije uklju~uju se klju~ni faktori iz tih dru{tvenih
struktura .

- Od prvog dana traitementa uvedena je edukacija

alkoholi~ara i ~lanova obitelji, koja se nastavlja u KLA a u
odre|enom broju slu~ajeva i {koli za alkoholizam. Po
zavr{etku odre|enog segmenta traitementa, alkoholi~ar i
~lanovi njegove obitelji pola`u ispit iz znanja o alkoholizmu.
70
 - Usvojeno je na~elo da se svakom alkoholi~aru i
njegovoj obitelji osigura barem petogodi{nji program
sveobuhvatnog lije~enja.
- Idealni pristup lije~enju i rehabilitaciji alkoholizma se
sve vi{e realizira u dispanzerima i jedinicama primarne
zdravstvene za{tite, bez izdvajanja alkoholi~ara iz njegovih
biolo{kih struktura.
- U ovaj kompleks je ukomponirana i medikamentozna
terapija, uz sve poznate terepijske zahvate koji se primjenjuju
u terapiji organskih poreme}aja.

Neke napomene u odnosu na

lije~enje alkoholi~ara
Nema dvojbe da je alkoholizam obiteljska bolest pri
~emu jedan ~lan obitelji godinama pije i donekle u`iva u tome,
a obitelj u kojoj ve}ina ~lanova uop}e ne pije (djeca), ili pije
ponekad (`ena), pati. U toj fazi alkoholizma (obiteljskoj)
dolazi do adaptacije na bolest, vi{e se savjetuje no inzistira na
lije~enju. Bolest se produbljava a alkoholi~ar ~esto pobolijeva
od posljedica pijenja. Obitelj se te{ko razboljeva, a alkoholi~ar
ima sve ~e{}e osje}aje krivnje. Sada treba izvr{iti pritisak za
lije~enje. No, `ene naj~e{}e pod lije~enjem podrazumijevaju
uklanjanje alkoholi~ara iz ku}e, po mogu}nosti {to dalje. To je
pravi trenutak da primarna adravstvena i socijalna slu`ba
pomogne obitelji i da im podr{ku. U dogovoru s radnom
organizacijom treba izvr{iti kona~ni pritisak na alkoholi~ara.
^lanovima obitelji se poma.`e da svog ~lana odvedu u
najbli`u, po mogu}nosti vanbolni~ku ustanovu za suvremeno
lije~enje alkoholizma. Terapijski tip specijalizirane
alkoholo{ke slu`be }e tako pripremljenu obitelj uklju~iti u
svakodnevni program i osigurati im kontinuitet programa u
KLA, najmanje kroz 5 godina. Mnogi pitaju, za{to najmanje
pet godina, kada spoznaju da je alkoholizam do`ivotni
71
problem, jer ste~ena ovisnost traje do`ivotno. Odgovor je
jednostavan: ve}ina alkoholi~ara u tom periodu shvate
problem i definitivno prihvate `ivot bez alkohola uz trajnu
pripadnost grupi van obitelji koja njeguje apstinenciju, a to je
klub lije~enih alkoholi~ara. Uz to, nau~e zna~aj i na~in
davanja nekih lijekova, va`nih ali nikako sudbonosnih u
lije~enju alkoholizma.

Medikamentozna terapija alkoholizma

Uvrije`eno je uvjerenje prema kojem alkoholi~ar treba
prestati piti i time je sve rije{eno. No, alkoholi~ar je to bezbroj
puta ~inio, ali, nakon nekog vremena nastavio piti. Drugi pak
smatraju da lije~ene alkoholi~are treba na neko vrijeme
zatvoriti u odgovaraju}u ustanovu (budu}i se godinama “ludo
pijano pona{a”, to su naj~e{}e psihijatrijske ustanove). Tu
treba primjenjivati neke grupne metode i “utuviti” mu u glavu
da ne smije piti. Vrlo je ~est stav da alkoholi~ara uop}e ne
treba lije~iti, ve} je dovoljno zaprijetiti mu ili ga stegovno
kazniti.
Zadnjih skoro tridesetak godina se u Hrvatskoj
primjenjuje suvremeni kompleksni obiteljski postupak
lije~enja i rehabilitacije alkoholizama, u kojem je neizbje`iva
primjena nekih ~lijekova uz napomenu, da nema specifi~nog
lijeka kojim bi se mogao lije~iti alkoholizam.
Vitamini i simptomatski lijekovi.
O{te}enja alkoholi~ara, ~esto vrlo te{ka, poslijedica su
direktnog {tetnog djelovanja alkohola i sekundarno
poreme}enog metabolizma zbog nesta{ice vitamina.
Svakom alkoholi~aru preporu~a sedavanje vitamina B
grupe najmanje 6 mjeseci, a kod te`ih oblika polineuropatije i
godinu dana. Ostala simptomatska terapija je uvjetovana
sekundarnim o{te}enjima organizma. Primjenjuje se ona
72
terapija koja se daje i drugim bolesnicima koji nisu
alkoholi~ari.

Sredstva kojima se posti`e kemijska internacija.

Prvi takav lijek je antabus (tetraetiltiuramdisulfid).
Nakon uzimanja antabusa onemogu}eno je pijenje alkoholnih
pi}a. Kod nas se upotrebljava Tetidis. Ako se nakon uzimanja
Tetidisa pije alkohol nastupaju `estoki simptomi otrovanja sa
laganom smeteno{}u, cvenilom i licu, porastom tlaka,
ubrzanim radom srca, glavoboljom, gu{enjem, mu~ninom,
povra}anjem itd. Opisana reakcija naziva se provokacija.
Dolazi i do smrtonosnih komplikacija (kod kardiopata i sl.).
Tetidis se uzoma po jednu tabletu dnevno kroz godinu
dana. Treba ga davati ~lan obitelji (prete`ito supruga ili
suprug), {to ima dvostruko pozitivno zna~enje. Alkoholi~ar je
nakon dugogodi{njeg obe}avanja da ne}e piti “proigrao”
povjerenje obiteljskog partnera. Nakon uzimanja Tetidisa on
stvarno ostaje trijezan, {to djeluje umiruju}i na sve ~lanove
obitelji. Tako se polako vra}a poljuljano ili izgubljeno
povjerenje, a postignutom trezveno{}u mo`e se primjeniti
obiteljska psihoterapija i drugi postupci u lije~enju
alkoholizma.

Negativne strane uzimanja Tetidisa

1. Alkoholi~ar na lije~enje u pravilu dolazi pod prisilom.

U prvom kontaktu s terapijskim timom on daje verbalni
pristanak na apstinenciju. No, uz to treba pristati i na
uzimanje lijekova. Time on dokazuje svoje “pristajanje”. Vrlo
je opasno davanje Tetidisa bez znanja i pristanka bolesnika.
Osobito je to va`no znati, jer ~lanovi obitelji ~esto ne
uspijevaju dovesti alkoholi~ara na lije~enje i ~esto mole
sredstvo koje }e mu kri{om davati. Takvo podmetanje uz
73
pomo} lije~nika mo`e rezultirati nepovoljnim poslijedicama a
nikada apstinencijom.
2. Osim te{kih komplikacija reakcije antabusa s
alkoholom postoje i mnoge druge apsolutne i relativne
kontraidikacije za uzimanje antabusa:
a)Mada rijetke, opisane su antabus psihoze, koje mogu
dugo trajati i nepovoljno se razvijati. Antabus se mora odmah
prekinuti davati. Lak{e psihi~ke reakcije kao znak otpora
lije~enju su ~este, i ne iziskuju apsolutni prekid davanja. No,
mogu se razvijati te`e psihi~ke komplikacije u vidu akutnog ili
kroni~nog psihosindroma. Ovdje se svakako radi o
jatrogenom o{te}enju.
b)Medicinske (organske ili psihi~ke) kontraindikacije su:
te`a o{te}enja srca ili koronarnog optoka, te`a o{te}enja jetre,
traumatska ili postraumatska encefalopatija i epilepsija,
du{evna zaostalost i demencija.
3.Alkoholi~ar po prestanku uzimanja antabusa, nakon
72 sata (toliko dugo se lijek zadr`ava u organizmu) mo`e piti,
pa on to ~esto i ~ini, osobito kada mu se u prethodnom socio -
psihijatrijskom procesu nije razvila motivacija za apstinenciju.
4. Opisane su bla`e smetnje kao posljedica du`eg
davanja antabusa, kao: umornost, pospanost, slabiji libido i
lak{e `elu~ane i crijevne te{ko}e. Mo`e se pojaviti i alergija na
antabus, pa onda treba odmah prekinuti davanje.

Pozitivne strane Tetidisa

1. Ako alkoholi~ara u po~etnom svakodnevnom
traitementu motiviramo za dugotrajni postupak, onda mu
Tetidis daje kemijsku podr{ku uz podr{ku obitelji, {to kod
njega izaziva stvaranje odluke za apstinencijom, a pozitivni
efekti lije~enja potvr|uju do`ivljajnost smislenosti lije~enja i
trijeznog `ivljenja.
74
 2. Zbog male toksi~nosti, davanje antabusa u
minimalnim terapijskim dozama, uz nastavak
sociopsihoterapijskog postupka, obitelj alkoholi~ara do`ivljava
kao `eljeni sklad i napreduje u zrelom rje{avanju obiteljskih
problema.

Sredstva sediraju}eg i trankvilizantnog

djelovanja
Vrlo ~esto se u praksi doga|a da se alkoholi~aru u
po~etku lije~enja daju psihofarmaci u visokim dozama
(Meprobamat, Apaurin itd.). Takva se praksa nastavlja, ~esto
u nedogled, {to rezultira da alkoholi~ar prestane piti alkohol,
a postane ovisan o novom sredtsvu. Oko 15 % alkoholi~ara uz
to pije i alkoholno pi}e (prema Hudolinu, 18). Samo je u
malom broju te`ih oblika psihofozo~kih poreme}aja kod
alkoholi~ara indicirana psihofarmakolo{ka terapija uz strogu
kontrolu lije~nika, a ne smije trajati dulje vrijeme. Ti su
poreme}aji:

te`i oblici apstinencijalnih smetnji, predelirij i

delirij;

te`i oblici depresija alkoholi~ara i ~lanova obitelji,

osobito kod suicidalnih bolesnika;

ponekad kod bolesnika s jakom napeto{}u i

tjeskobom, te u nekim slu~ajevima jako izra`ene
ljubomore.

75
 Psihoterapijski postupci

Predpostavke psihoterapije alkoholizma

Za razumijevanje du{evnog zdravlja i potrebe primjene

psihoterapijskih postupaka s alkoholi~arima, najprikladnija je
definicija Hudolina (1984.) koja glasi:

“Du{evno zdravlje je mogu}nost komunikacija i

interakcija u zajednici u kojoj odre|ena osoba `ivi i radi uz
osje}aj zadovoljstva te osobe i osoba s kojima dolazi u dodir,
te mogu}nost te osobe da voli i bude voljena.”

Promatramo li alkoholi~ara i njegovu obitelj u svijetlu

definiceije du{evnog zdravlja uo~avamo (prema Langu ) da
ve} u fazi prekomjernog pijenja dolazi do poreme}aja
pona{anja alkoholi~ara, {to izaziva prijekore i verbalne
obra~une. Alkoholi~ar izra|uje sustave odbrane, bori se za
svoju neovisnost i pravo na svoja zadovljstva (logi~an je napad
na obitelj). S vremenom osje}a krivnju zbog prekr{enih
obe}anja da vi{e ne}e stvarati probleme. Gubi autoritet i
ugled i razvija mnoge racionalizacije. Postaje ljubomoran.
Manipulira s djecom. Postepeno nastupa potpuna nebriga za
obitelj i dolazi do njegove alijenacije. Postaje teret i sramota
obitelji. Istovremeno se trudi da zadovolji na radnom mjestu i
pije potajno. Prva upozorenja prihva}a kao izraz mr`nje
prema sebi, manipulira u radnoj sredini i stvara lo{e
me|uljudske odnose i postaje kritizer. Stalno isti~e svoje
zasluge va`nost u radnoj orgaizaciji. Kasnije se sve ~e{}e `ali
na psihosomatske poreme}aje, nepovoljne uvjete rada i sve je
~e{}e na bolovanju. Kona~no postaje osoba koja stalno `ali
samu sebe. Nema zanimanja za doga|aje u vanjskom svijetu i
~esto dolazi u sukob s dru{tvenim normama. Svoju slobodu i
demokraciju upra`njava po gostionama i postaje osoba na
margini dru{tvenih zbivanja.
76
 O~ito je, da se kod alkoholi~ara radi o dubokim
promjenama li~nosti, koje izazivaju obiteljske i socijalne
poreme}aje, te du{evne smetnje. Promjene li~nosti moraju se
dijagnosticirati i lije~iti.
U alkohologiji se ~esto susre}emo s premorbidnom
li~no{}u alkoholi~ara kao {to su pasivno - ovisne li~nosti i
ciklotimne li~nosti s depresivnim karakteristikama. Dosta se
spominje psihopatska li~nost kao ~esta karakteristika
premorbidne li~nosti alkoholi~ara, a jo{ ~e{}e li~nost s
neurotskim razvojem. Istovremeno, veliki je postotak
alkoholi~ara prije razvoja alkoholizma bio normalna li~nost.
Bez obzira na premorbidne karakteristike li~nosti
alkoholi~ara, alkoholizam sam po sebi modelira i modificira
pona{anje bolesnika bolesnim principima zbog ovisnosti
(mora piti!). Postupno se adaptira na principe ovisnosti, radi
~ega je jasno da je nemogu}e restaurirati alkoholi~ara i
njegovu obitelj bez psihoterapije.

Individualna psihoterapija
Psihoterapija du{evnih poreme}aja primjenjuje se ve} u
19. stolje}u. Profesionalna psihoterapija je vezana uz im i
djelo S. Freuda, koji je po~etkom dvadesetog stolje}a postavio
temelje dinamske i dubinske psihologije te psihoanaliti~kog
u~enja i prakse. Psihoterapijske su metode unijele znatan
napredak u lije~enju alkoholi~ara. Ako ni{ta drugo, one su
prekinule izrazito agresivni stav terapeuta prema
alkoholi~arima.
Psihoterapija se definira kao bilo koji oblik pru`anja
pomo}i i lije~enja interpersonalnim putem, u kojem treba
djelovati na du{evni `ivot bolesnika, s planskim nastojanjem
da se postigne stabilnost i harmoni~nost njegove li~nosti
(Lang: Odabrana poglavlja iz alkohologije, psihoterapije i
77
terapijske zajednice). Tu je najva`niji faktor odnos lije~nika i
bolesnika.
Individualne psihoterapijske tehnike nisu mogle zadirati
u poreme}aj interpersonalnih odnosa i emocionalnih
poreme}aja u pripadaju}im skupinama alkoholi~ara.
Metodom slobodnih asocijacija, analizom snova (itd), u dijadi
odnosa psihoterapeut - alkoholi~ar nije se moglo u}i u sr`
specifi~nih poreme}aja alkoholi~ara. ALkoholi~ar nije mogao
ste}i uvid (insight) u bolest, niti smisao i motive za
apstinenciju. Radi toga se zagovaraju povoljniji grupni
obiteljski postupci alkoholi~ara, u srednje velikim grupama, te
socioterapijskim zajednicama s velikim brojem sudionika. Uz
to se vrlo ~esto grupni postupci kombiniraju s individualnim.
Primjenjuju se one tehnike i postupci koji su prilago|eni
specifi~nim potrebama klijenta.

Grupna obiteljska psihoterapija alkoholizma

Mnogobrojne teorije o nastanku du{evnih poreme}aja,
osobito alkoholizma, nose u sebi isklju~ivost i dilemu: da li su
da|eni poreme}aji primarni ili sekundarni (!?). Iz toga slijege
i ~esti pogre{ni pristupi lije~enju, rehabilitaciji, a u krajnjem
smislu i prevenciji poreme}aja.
Lije~enje alkoholizma se jo{ uvijek provodi na klasi~an
na~in. Neuspjesi i razo~aranja u lije~enju alkoholizma
tradicionalnee medicine proizlaze iz ~injenice, da se u
alkoholi~aru gleda ~ovjeka koji prekomjerno pije, pa ima
tjelesne, du{evne, obiteljske i dru{vene pote{ko}e. Pri tom se
zanemaruje poznavanje karakteristika osobitosti alkoholi~ara
i dinamika razvoja alkoholne bolesti. Ne uva`ava se
me|usobna povezanost alkoholizma, obitelji i dru{tva uop}e.
Tradicionalna medicina ne poznaje ni zna~ajan fenomen
poreme}enog pona{anja alkoholi~ara, a upravo je teakvo
pona{anje u osnovi poreme}aja njegove lli~nosti .
78
 Suvremeni pristup lije~enju alkoholizma, uvo|enjem
grupne psihoterapije i terapijske zajednice u stacionarnim
psihijatrijskim ustanovama (kod nas zadnjih tridesetak
godina), dovodi do korjenitih promjena i brzog napretka u
uspje{nijem pristupu lije~enju alkoholizma.
Bolesnik postaje aktivni i ravnopravni sudionik svog
lije~enja. Ubrzo rje{ava unutarnje konflikte, stje~e uvid u
bolest (insight) i osnovna saznanja o njoj, te tako osvije{ten
dolazi u svoje prirodne socijalne skupine. Sada je spreman
uklju~iti se u realizaciju cjelokupnih vitalnih odnosa. Otkriva
neizbje`na osuje}enja, zbog nepovjerenja i neprihva}anja, {to
ga je dovodilo u nepremostive emocionalne krize te povratak
u bolest i nova razo~aranja. Ackerman je to slikovito opisao:
“Jedno je biti izlije~en, a sasvim drugo ostati zdrav. ^ovjek to
ne mo`e posti}i potpuno sam. Da bi sa~uvao svoje zdravlje,
mora ga stalno dijeliti s drugim zdravim osobama. Mora
prona}i grupnu klimu u kojoj }e mo}i uzrastati i u zdravim
ljudskim odnosima ostvarivati svoje potencijalne sposobnosti.”
Zbog toga je neophodno u terapiji alkoholizma provesti
postupak koji je Hudolin ozna~io kao kompleksni postupak
“kojima se zahva}a u sustav interakcija, u kojima alkoholi~ar
`ivi i radi”, a u kojem obiteljska (psiho) terapija ima zna~ajnu
ulogu.
Tradicionalno gledano, obitelj u kojoj postoji
alkoholi~ar, naj~e{}e se promatra s dva aspekta: kao primarni
uzrok pijenja i kao `rtva alkoholi~ara. Bez obzira {to je ova
vje~ita dilema odraz postoje}ih stavova prema alkoholizmu,
ona ukazuje na ~injenicu, da je obitelj alkoholi~ar u svakom
slu~aju poreme}ena. Obitelj ima u najve}em broju slu~ajeva
primarnu ulogu u razvoju alkoholizma. Iz obitelji alkoholi~ar
potje~e 60 - 80% alkoholi~ara, a svaka takva obitelj godinama
pati od poslijedica alkoholne bolesti. Treba naglasiti da ostali
~lanovi obitelji (poglavito supruge) nisu nevine `rtve
79
impulzivnog i ~esto neprihvatljivog pona{anja alkoholi~ara.
Jedno od najrevolucionarnijih odkri}a suvremene psihijatrije
je spoznaja, da su mentalni bolesnici `ivjeli ili `ive u obitelji, i
da su oni simptom globalne obiteljske disfunkcije.
Radi toga se i patologija pojedinca mo`e shvatiti jedino
u sklopu poreme}enih obiteljskih komunikacija i uloga koje
su primarno manifestacija grupnih procesa. Cijelu obitelj
treba lije~iti kao biolo{ku, socijalnu i psiholo{ku jedinicu .
U grupnoj obiteljskoj terapiji se lak{e provociraju
osje}aji rivalstva, zavisti, ljubomore, ovisnosti ili dominacije,
agresivnosti i otu|enosti. Sve je to svakodnevna realnost u
obitelji alkoholi~ara.
Obitelj alkoholi~ara pati, a sam ovisnik godinama u`iva
u pi}u i nije svijestan svojeg udjela u tome. S vremenom i sam
po~inje patiti (osje}aj krivnje, tjelesne tegobe), ali i tada, u
pravilu, uzrok tome nalazi u ne~em drugom. On je sam “zreo”
za lije~enje kada ga ne~ija ili njegova patnja prinude na to, a
ni tada (kao neuroti~ari - Bion, 11) iskreno ne `eli lije~enje.
Alkoholi~ar dolazi na lije~enje pritje{njen zdravstvenim,
dru{tvenim i obiteljskim problemima. Daje verbalni pristanak,
a otpore uklju~ivanju u grupu (otpori terapiji) manifestira na
razne na~ine:
“Mogu ja bez pi}a.”
“Nakon ovoga sam ~vrsto odlu~io da do`ivotno ne
pijem.”
“Dajtve vi meni tablete, pit }u ih, i bit }e sve u redu.”
S malo truda savladava se po~etni otpor, te njega i
njegovu pratnju uvodi u otvorenu grupu.

80
Socioterapijska zajednica

U klasi~nom na~inu lije~enja (zasnovanom na

medicinskom modelu bolesti) alkoholi~ar je bio objekt u
postupcima u kojima dominira apsolutni autoritet
medicinskog osoblja. Tradicionalna psihijatrija je samo
nadgledala i ~uvala alkoholi~ara uz primjenu lijekova i raznih
metoda odvikavanja od pijenja. Alkoholi~ari su u najboljem
slu~aju bili uklopljeni u radne programe psihijatrijskih
ustanova. U radnim grupama razvijale su se spontane
komunikacije izme|u alkoholi~ara, zdravstvenog osoblja i
ostalih bolesnika. To je za~etak postupka socijalizacije
alkoholi~ara.

Nakon drugog svjetskog rata psihijatrija uvodi kao

novost razne grupne postupke kojima se obuhva}a i
alkoholi~are. Tek je socijalna psihijatrija svojim postavkama
omogu}ila znatniji napredak i reformiranje lije~enja
alkoholi~ara i du{evnih bolesnika uop}e. Ona je dala poticaj
nastanku Jonesove terapijske zajednice 1950. godine.

Prve po~etke nastajanja terapijske zajednice nalazimo

ve} prije drugog svjetskog rata. Me|utim, za razliku od
spomenute Jonesove terapijske zajednice, ovu su ustanovili
sami alkoholi~ari kjoji su odbijali pomo} medicinske struke,
osobito psihijatara. Novitet je bio u tome, {to je alkoholi~ar
postao subjekt svog lije~enja, u kojem je po~eo aktivno
sudjelovati poma`u}i sebi i drugima. Radilo se o stanovitom
obliku samopomo}i i samolije~enja. Radilo se o grupama
anonimnih alkoholi~ara (ALcoholics Anonymous). Osnovali
su ih alkoholi~ari dr. Bob S. i Bill W. Djelovanje grupa
anonimnih alkoholi~ara je znanstveno utemeljeno nakon
drugog svjetskog rata (odprilike u isto vrijeme kada su
nastajale prve terapijske zajednice). Anonimni alkoholi~ari
djeluju i danas osobito u razvijenim zemljama zapada.
81
 Terapijska zajednica alkoholi~ara je od samog po~etka
unosila mnogo novosti u lije~enje, a njezin neodvojivi element
je bila i resocijalizacija i integriranje bolesnika u dru{tvo.
Odnos terapijskog osoblja i bolesnika izmijenjen je u
korist alkoholi~ara. Terapijsko osoblje moralo je izmijeniti
svoju tradicionalnu ulogu, a osobito svoj stav prema
alkoholi~arima. Sada su alkoholi~ari mogli na stru~nim i
znanstvenim temeljima u~iti o svojoj bolesti, {to im je
omogu}ilo da se uspje{no rehabilitiraju i resicijaliziraju
uklju~ivanjem u kasnije postupke. Ti su postupci obuhva}aju
modificiranu terapijsku zajednicu u Klubu lije~enih
alkoholi~ara. Paralelno se provodi kompleskni socijalno -
psihijatrijski traitement u koji je uklju~ena obitelj, radna
sredina i svi oni koji su u neposrednom dodiru s
aalkoholi~arima.
Trapijska zajednica sastavljena je od stru~nog (ili
terapijskog) osoblja i alkoholi~ara. To je grupa ljudi koja broji
stotinjak ~lanova (ponekad i vi{e). Podijeljena je u vi{e manjih
podgrupa. Manje grupe rade poput obiteljskih skupina i u
njima se rje{avaju problemi do odre|ene razine.
Uloga svih ~lanova terapijske zajednice podjednako je
va`na. Lije~nici i ostalo terapijsko osoblje moraju se
prilagoditi principima jednakosti, jasnom komuniciranju, a
tako|er moraju biti tolerantni prema promijenjenom
pona{anju. Alkoholi~ari u terapijskoj zajednici predstavljaju
veliki terapisjki potencijal. Oni su glavni ~initelj u svom
uspje{nom (ili neuspje{nom) lije~enju. U terapijskoj zajednici
alkoholi~ar postaje, tako|er, aktivni sudionik u lije~enju
drugih alkoholi~ara (bolesnici postaju sami sebi terapeuti!).
Bolesnici sudjeluju u dono{enju odluka u sklopu funcioniranja
terapijske zajednice (o ku}nom redu, stegovnim mjerama,
odpustu bolesnika, premje{tanju na drugi odjel itd.).
82
 Dnevni sastanci svih bolesnika i ukupnog terapijskog
osoblja (meeting) najva`niji su u strukturi terapijske
zajednice. Sve odluke se donose nakon sveobuhvatne
diskusije. U manjim grupama s alkoholi~arima rade
medicinske sestre, defektolozi, psiholozi i socijalni radnici.
Radni terapeuti vode gimnastiku i razne rekreativne
aktivnosti. Glazboterapeut organizira glazboterapiju.
Svakodnevni doga|aji i i krizne situacije u terapijskoj
zajednici, te njihovo rje{avanje va`an su element u socijalnom
u~enju.
U toku boravka u ustanovam gdje radi terapijska
zajednica, alkoholi~are se priprema na kasniji rad u Klubu
lije~enih alkoholi~ara. U bolnici radi ogledni klub, a ve} se u
toku bolni~kog boravka redovito jednon tjedno odlazi na
sastanke nekog od vanjskih klubova.
Terapijska zajednica mo`e readiti i u dispanzerskim
uvjetima. To ima svoje prednosti jer se rad u dispanzeru mo`e
organizirati tako, da alkoholi~ari rade na svojim radnim
mjestima, a iza posla dolaze u dispanzer. Dispanzerska
terapijska zajednica ima sve elemente kao i bolni~ka.
Klub lije~enih alkoholi~ara tako|er radi na principima
trapijske zajednice. U rad kluba se bokni~ki lije~eni
alkoholi~ar i njegova obitelj uklju~uju jo{ za njegovog boravka
u bolnici. Klub je zapravo analogan manjim grupama
terapijske zajednice.

Edukacija alkoholi~ara
Pogre{no je mi{ljenje da alkoholi~ar tijekom trajanja
bolesti nau~i sve o alkoholizmu, pa ne treba vi{e ni{ta o
njemu u~iti. Istina je, da bolesnik u toj fazi stje~e neka znanja,
me|utim ona su od male koristi za uspje{no lije~enje. On ima
83
pogre{nu sliku o alkoholizmu i o njemu zna ugalvnom ono {to
ne bi trebao znati.
Kod svake bolesti, osobito kroni~ne, bolesnika treba
upoznati s njezinim osnovnim zna~ajkama. Tako se tijekom
ljije~enja alkoholi~arima daju znanstveno temeljeni podaci o
alkoholizmu. Iznesena znanja treba prilagoditi njegovu
razumijevanju. Edukacijom treba obuhvatiti i ~lanove obitelji,
a po`eljno bi bilo i da se educira i ~alnove njegove radne
grupe.
U~enjem se steknu slijede}a znanja:

{to je alkoholizam,
poslijedice alkoholizma,
promjene pona{anja u alkoholnoj bolesti,
lije~enje alkoholizma,
klub lije~enih alkoholi~ara i
samopomo} i uzajamna pomo} alkoholi~ara.

Klub lije~enih alkoholi~ara (KLA) i

rehabilitacija alkoholizma
Klasi~ni medicinski model lije~lenja i rehabilitacije
alkoholi~ara, koji se jo{ uvijek naj~e{}e primjenjuje, zapo~inje
lije~enjem vode}eg simptoma, zabranom pijenja alkoholnih
pi}a, u pravilu je reziltirao ranom recidivom pijenja. Slijedile
su eventualne ponovljene hospitalizacije, sve dok prerana smrt
nije zatvorila krug alkoholi~arske sudbine.
Skupine Alcoholics Anonimous uvode pojedince u
grupno lije~enje alkoholizma, a njihovi pozitivni rezultati su
doveli do toga, da je u Hrvatskoj 1964. godine zapo~eo novi
84
proces grupnog traitementa alkoholi~ara. Brzo se pro{irio na
podru~je biv{e Jugoslavije, u Italiju, a ima znakova {irenja i u
drugim zemljama svijeta.
Spoznaja da je alkoholi~ar ~ovjek (koji do`ivljava i
reagira), te da je alkoholizam obiteljski, a zbog masovnosti i
te{ki dru{tveni problem, uvjetovala je potrebu dugotrajnog
obiteljskog postupka u KLA. Rad u klubovima temelji se na
principima terapijske zajednice. ^lanstvo ~ine lije~eni
alkoholi~ari, ~lanovi njihovih obitelji i stru~njaci raznih profila
koji su ovladali osnovama lije~enja alkoholizma u takvim
skupinama. Klub se sastaje jednom tjedno u to~no odre|eno
vrijeme i na odre|enom mjestu. Osnovna je zada}a kluba
nastavak zapo~etog lije~enja, pri ~emu se uz ~uvanje
apstinencije odigrava proces obiteljske promjene, stvaranje
novih prijateljstava, prihva}a se `ivljenje bez alkohola.
Osobito je va`no prihvatiti `ivot bez alkohola u vlastitom
domu u kojem se dr`e bezalkoholna pi}a koja mo`e piti svaki
~lan obitelji. ^lanovi kluba organiziraju prijateljski posjet
(patrona`u) ugro`enoj obitelji (ako neopravdano izastane sa
sastanka kluba). Time lije~eni alkoholi~ar kao subjekt svog
lije~enja poma`u}i drugima, poma`e i samom sebi.
Klub lije~enih alkoholi~ara mo`e imati do 25 ~lanova -
dvanaest obitelji i terapeuta. Ako se broj pove}a potrebno je
napraviti dva kluba. Pri tom se nailazi na otpore jer se “stari”
~lanovi ne `ele dijeliti, a terapeutima je to navodno novo
optere}enje. To je nova te{ko}a koja kojase javlja od strane
timova primarne zdravstvene za{tite i financiranja rada.
Zdravstveni radnici ka`u da nemaju vremena za
alkoholi~are, a fondovi zdravstvenog osiguranja klubove ne
uvr{tavaju u obvezne oblike rada zdravstvene slu`be. Protiv
ovakvog stanja mo`e se navesti ~injenica, da je znanstveno
potvr|eno, da svaki tim primarne za{tite u svakodnevnom
poslu 30 do 50 % svog radnog vremena tro{i na poslijedice
85
pijenja alkoholnih pi}a. Ako bi nau~io kako se alkoholizam
dijagnosticira i lije~i, mogao bi u dva kluba rje{avati ve}inu
problematike svoje klijentele. Time bi se fondu u{tedila velika
materijalna sredtsva. U{tedom bi se osim financiranja rada
klubova mogao podi}i standard siroma{ne zdravstvene slu`be.
Mnogo se raspravljalo o rehabilitacijskim programima
alkoholi~ara. Bilo je poku{aja stvaranja posebnih sportskih
grupa, grupa za rekreaciju, posebnih radionica itd. Iskustva su
pokazala da je alkoholi~ar {tetno, a prakti~ki i nemogu}e
izolirati od dru{tva. Pravilno lije~eni alkoholi~ar bez ve}ih
problema nastavlja `ivot i rad u svojim pripadaju}im
sustavima, gdje je pijenjem stvarao sliku o sebi. Apstinencijom
dokazuje mogu}nost lije~enja i mogu}nost povratka i
uklju~ivanja u sve dru{tvene strukture i sporstko - rekreacione
programe. Tako daje veliku podr{ku onimakoji jo{ uvijek
izbjegavaju lije~enje, a dru{tvu i pojedincu vra}a izgubljeno
povjerenje u smisao lije~enja alkoholizma.

Jo{ o apstinenciji
Apstinencija je fenomen koji se do`ivljava ovisno o
stru~nosti i stupnju edukacije. Za laike - nealkoholi~are, je to
pokazatelj uspje{nog lije~enja osobe koja je prekomjerno pila.
Za stru~njake i terapeute, apstinencija je conditio sine qua
non za provo|enje uspje{nog lije~enja i rehabilitacije
alkoholi~ara. Apstinencija omogu}uje rehabilitaciju,
resocijalizaciju i reeedukaciju alkoholi~ara, a tako|er i
odgovaraju}u obiteljsku terapiju. Sve to prema na~elima
kompleksnog postupka lije~enja alkoholizma. Apstinencija (u
svom vremenskom trajanju) je odabrana kao djelomi~no
mjerilo uspje{nosti lije~enja, pa se odre|eni periodi (godina
dana, pet godina, deset godina) obilje`avaju dodjelom
individualnih diploma. Neki alkoholozi u svojim sustavima
zahtijevaju i druge pokazatelje osim apstinencije. Tako, na
86
primjer, Rugelj zahtijeva od svojih klijenata da prestanu pu{iti
(ukoliko su pu{a~i) i da u prvih pet godina traitementa
pove}aju svoju naobrazbu za barem jedan stupanj (oni s
osnovnom {kolom trebaju zavr{iti srednju {kolu, oni sa
srednjom vi{u itd).
Mo`emo tvrditi:
Bez apstinencije nema lije~enja alkoholizma.
Ona je tome glavni preduvjet. Alkoholi~ar nikada vi{e ne
mo`e postati umjereni, dru{tveni potro{a~ alkoholnih pi}a.
Neke {kole lije~enja (behavioristi) poku{avali su od
alkoholi~ara “stvoriti” dru{tvene potro{a~e. Neki su smatrali
da je alkoholi~ar izlije~en tek onda kada opet mo`e piti i
trajno ostati u grupi dru{tvene potro{nje. Sve su te {kole
kona~no priznale svoj neuspjeh i prihvatile da je apstinencija
od alkoholnih pi}a osnovni preduvjet bilo kakvog znanstveno
utemeljenog postupka lije~enja alkoholizma.
Osim apstinencije samih alkoholi~ara zahtijeva se i
apstinencija ~lanova obitelji. Lije~eni alkoholi~ari ~esti tvrde
da im ne smeta ako ~lanovi obitelji piju. Iza takvog stava krije
se njihova `elja za pijenjem. Pokazalo se da je apstinecija (za
cijelu obitelj) onaj model pona{anja koji osigurava kvalitetno
lije~enje i rehabilitaciju cijele obitelji. Ako se jedan bra~ni
partner lije~i, a drugi i dalje pomalo pije, uspjeh lije~enja u
pravilu je slab.
Uz to u domu lije~enih alkoholi~ara ne piju ni gosti. U
obitelji lije~enih alkoholi~ara alkoholno pi}e nema smisla i ne
dr`i se.
Svakako treba napomenuti, da apstinenciju kao model
pona{anja prihva}aju i mnogi terapeuti koji rade s klubovima
lije~enih alkoholi~ara (iako sami nisu alkoholi~ari).
Iz ovoga je vidljivo da je apstinencija osnovni preduvjet
svim drugim uvjetima normalnog funkcioniranja alkoholi~ara.
87
Ako alkoholi~ar recidivira, ili jo{ gore, ako su recidive
u~estale, onda se s pravom sumnja u smisao i potrebu
lije~enja alkoholi~ara uop}e (a ne samo u slu~aju doti~noga
recidivista). Podsje}amo da je alkoholizam bolest, a uz
alkoholi~ara `ive jo{ i tri do ~etiri ~lana obitelji koji trpe i koji
se razboljevaju (djeca) i postaju izvor ve}ine patolo{kih pojava
u dru{tvu. Moramo prekinuti sa svojim dilemama i pru`iti
pomo} dok god je ona potrebna, prakti~ki do`ivotno.

Recidiv alkoholizma
^esto se postavljaju pitanja: [to je uspjeh u lije~enju?
Koji su pokazatelji tog uspjeha? Kako dugo lije~iti
alkoholi~ara? Ima li smisla lije~iti alkoholi~ara vi{e puta? Ima
li ga uop}e smisla lije~iti? itd.
Te{ko je u kratkim crtama dati detaljne odgovore. No,
kada govorimo o uspje{nom lije~enju obi~no se
podrazumijeva apstinencija alkoholi~ara. To je razumljivo. jer
ako ona nije dugotrajna (do`ivotna apsinencija je ideal
postupka), nemogu}e je posti}i sve ostale pokazatelje koji se
svode na zaklju~ak o tzv. normalnom funkcioniranju
alkoholi~ar u obitelji, radnoj zajednici i drugdje, a da je pri
tom i on psihofozo~ki zdrav. U najve}em broju slu~ajeva,
alkoholi~ar nakon izvjesnog vremena pokazuje otpore
lije~enju - “opravdano” izostaje s terapijskih sastanaka, odbija
Tetidis jer mu “{kodi” (“meni on ne treba, jer sam i tako
~vrsto odlu~io da ne}u piti” itd." Postoje mnogi znaci otpora
terapijskom procesu koji se nazivaju suha recidiva . Naime,
alkoholi~ar jo{ ne pije, a ako se otpor ne prepozna, ili ako
~lanovi obitelji prihvate igru, on uskoro po~inje piti, {to
nazivamo recidivom alkoholizma (mokra recidiva). To zna~i
da se obiteljska bolest ponovo javila u tom ~asu, ma da
alkoholi~ar ne osje}a neke smetnje, dapa~e njemu je ugodno.
Nastaje panika, razo~aranje i `alost uz povrat svih do`ivljenih,
88
ali ne zaboravljenih emocija koje su se “njegovale” tijekom
alkoholizma. Preporu~amo {to hitnije poduzeti postupak
ponovnog lije~enja, u KLA, ili neko vrijeme u svakodnevnom
postupku u vanbolni~kom ili bolni~kom programu.

Recidiva Kluba lije~enih alkoholi~ara

Posebna je pojava recidiva Kluba lije~enih alkoholi~ara.
Takav klub je napustio osnovnu koncepciju rada. ^lanovi se
bave aktivnostima koje nemaju veze s osnovnim ciljevima
kluba. Rad kluba postaje sve lo{iji. Alkoholi~ari i ~alnovi
obitelji stalno recidiviraju. Pojedinci, obi~no stariji ~lanovi
name}u se u radu kluba, a ~esto su ve} po~eli piti spekuliraju}i
s mogu}no{}u tzv. umjerenog pijenja. Povratkom
“umjerenom” pijenju `ele si stvoriti autorite u klubu.
Takvi klubovi su obi~no glomazni, ne dijele se na manje
skupine (jedna grupa je maksimalno 12 obitelji), ali na
sastanke dolazi mali broj ~lanova, u pravilu bez ~lanova
obitelji. Prozivnici takvih klubova su ogromni, iako na
sastnake dolazi samo mali postotak. Uop}e se ne brinu za
~lanove koji ne dolaze na sastanke kluba, ve} to opravdavaju
njihovom manjom vrijednos{}u, slabom voljom i `eljom za
pijenjem. Ukoliko je u takve doga|aje uklju~en i radnik u
klubu, stanje se jako pogor{ava. Radnici u takvim klubovima
~esto su frustrirane osobe koje ne posti`u svoje ciljeve na
radnom mjestu, ve} se `ele afirmirati preko rada u klubu.
Da ne do|e do opisanih nezdravih situacija u klubu,
treba stalno odr`avati kontakte s drugim klubovima, a tako|er
i s alkoholo{kim centrima. U slu~aju recideve kluba, najbolje
je zatra`iti superviziju.

“Mokre” i “suhe” recidive

Mokra recidiva zna~i povratak pijenju, i to je ono {to se
uglavnom podrazumijeva pod pojmom recidiva. Suha recidiva
89
ozna~uje stanje u kojem alkoholi~ar jo{ ne pije ali se vra}a
starim oblicima pona{anja, nikako ne uklju~uje vlastitu obitelj
u postupak i pestaje se zanimati za druge. Ponekad je takvo
stanje opasnije od mokre recidive. Suhoj recidivi treba u klubu
pokloniti punu pa`nju.

Naj~e{}e pogre{ke u postupku s recidivom

Agresivni stav ~lanova kluba prema ~lanu koji je u
recidivi mo`e posti}i stanje suprotno od `eljenog. Alkoholi~ar
u recidivi ponekad jedva do~eka takav povod da napusti klub i
vrati se pijenju. Stariji apstinenti se obi~no stide svoje
recidove, pa je ili zataje ili napuste klub bez ikakvog
obja{njenja.
U slu~ajevime suhe recidive neki klubovi (koji napu{taju
pravilan postupak) grije{e, jer je ~lanovima dovoljna ne~ija
apstinencija. U takvim slu~ajevima potrebno je analizirati rad
kluba i po potrebi provesti superviziju.

Patrona`a
Redovito dola`enje na sastanke kluba, kako lije~enog
alkoholi~ara , tako i ~lanova njegove obitelji ozna~ava
uspje{no provo|enje lije~enja i djetlotvorno rje{avanje
razli~itih te{ko}a i kriza do kojih mo`e do}i osobito u prvoj
godini ~lanstva u klubu. Ako alkoholi~ar izostane sa sastanka
ili prestane dolaziti u klub, to je znak da su pote{ko}e
nastupile a ne rje{avaju se pravilno. Sli~no je u slu~ajevima
kada prestanu dolaziti ~alnovi obitelji. Zna~i da se razvija
kriza koja lako mo`e zavr{iti kompletnim povratkom bolesti.
Da bi se sprije~ilo opasne poslijedice tavih stanja
potrebno je u klubu razvijati prijateljstvo i solidarnost me|u
~lanovima. Ako su se pote{ko}e javile, i alkoholi~ar je izostao
sa redovitog sastanka, potrebno je njega i njegovu obitelj (ako
je ima) posjetiti u njegovu domu. Takva se posjeta u `argonu
90
kluba naziva patrona`a. Provodi se kod svakog neopravdanog
izostanka. Patrona`a sama po sebi nije nikakav poseban
postupak u klubu, ve} je to oblik normalnih klupskih odnosa.
U slu~aju nastanka kriznih stanja, suhe ili mokre recidive
takvav oblik djelovanja treba poja~ati. Prijateljsku posjetu
treba obaviti uvijek je u domu ~lana kluba, a nikada na
njegovom radnom mjestu ili drugdje.

Problemi s patrona`om javljaju se u klubovima koji su se

udaljili od osnovne koncepcije rada, osobito kod pojave
recidive kluba. Patrona`a se vrlo teko provodi kod ~lana koji
je samac, t.j. nema obitelji. Patrona`u u pravilu ne obavlja
radnik u klubu, osim u iznimnim situacijama. Ponekad
patrona`u treba obaviti vi{e obitelji istovremeno. U nekim
slu~ajevima se organizira sastanak cijele grupe u domu ~lana
kojem je potrebna patrona`a. Ukoliko se s patrona`om ote`e,
i predugo ~eka, stanje se mo`e jo{ vi{e pogor{ati.

^esto se postavlja pitanje do da ima smisla organizirati

patrona`ne posjete nekom ~lanu kluba. Odgovor je
jednostavan: sve dok se ~lan n vrati normalnom radu i klubu.
Osobito je va`no da ~lanovi obitelji (ako ju alkoholi~ar ima)
ne napuste klupske sastanke za vrijeme dok njihov ~lan ne
dolazi na sastanke ili je ~ak u recidivi.

Temeljni principi pristojnog pona{anja nala`u da se

nedolazak unaprijed najavi ili opravda na vrijeme. Svaki
neopravdani i nenajavljeni izostanak s klupskog sastanka
predstavlja zapravo stanoviti poziv u pomo} od strane ~lana
kluba. Zato grupa treba reagirati prijateljskom posjetom tom
~lanu. Neki predla`u da se sastanak kluba u takvim
slu~ajevima prekine, zatim se potra`i ~lana koji nedostaje, te
se sastanak nastavi kada je i on prisutan.

91
 PREVENCIJA ALKOHOLIZMA

Ro|enje djeteta je popra}eno ~a{}avanjem, a majci se

obi~no nosi crno vino, da se br`e oporavi. To je ujedno i prvi
kontakt novoro|en~eta s alkoholom (preko maj~inog
mlijeka, ukoliko ga ve} nije dobivalo preko maj~ine krvi prije
poroda; alkohol lako prolazi kroz placentarnu barijeru). @ivot
djeteta je u obiteljskom krugu popra}en pijenjem i pu{enjem.
Kada dijete, u~e}i od roditelja, uzme ~a{u s alkoholnim pi}em,
~esto bude ka`njeno ili strogo ukoreno: “To nije za djecu...
{tetno je!”.
Dijete je zbunjeno. Kako mo`e biti {tetno ono u ~emu
roditelji u`ivaju? Osim toga braniti djetetu ono {to sami
roditelji ~ine, ima za poslijedicu istovjetnost zabrane
sjedinjenja u ljubavi s roditeljima. Dijete kri{om malo popije
ili proba pu{iti.
Dolaskom u {kolu - opet zabrane, a njegov novi model
za identificiranje (u~itelj) ponekad s u`itkom pije i pu{i u
prisutnosti djece.
Odrastanjem ulazi dijete u nove, odraslije krugove, a
svudgje se susre}e s pijenjem i pu{enjem. [to mu je ~initi?
Ako ne privhati propisani model pona{anja (pijenje, pu{enje
itd) {to onda? Iako prvi poku{aji nisu ugodni (zbog ga|enja,
mu~nine, gu{enja) mnogi ne odustaju. Nastavlja se s
“vje`banjem” i ne pro|e mnogo vremena kada vi{e pijenje i
pu{enje ne izazivaju neugodu. Dapa~e, s ponosom se isti~e
svoju “odraslost”, poistovje}ivanje sa sredinom i uklju~enje
92
me|u odrasle. Tako mladi ~ovjek postaje aktivni ~lan
ovisni~ke kulture i samo je pitanje nekih za njega nedostupnih
okolnosti kad }e jegov `ivotni kurikulum plutati u moru
prijete}ih opasnosti.
Moramo naglasiti, da su osim roditelja, nastavnici,
zdravstveni radnici, rukovoditelji, a posebno osobe jakog
medijskog utjecaja (s cigaretom i ~a{om u ruci) odgovorni za
{irenje pojave pijenja i pu{enja. Zdravstveni radnici i sami
odgojeni u ovisni~koj kulturi koji piju i pu{e, bez neophodnog
znanja i prihva}anja trijeznog `ivljenja bez cigarete ne mogu
prevenirati {tetnost te pojave. Oni moraju shvatiti da je za njih
nedopustivo pijenje i pu{enje, i prihvatiti model pona{anja
kojim }e od ordinacija i drugih zdravstvenih ustanova stvoriti
mjesta, na kojima se pru`a pomo} onima koji su zbog
vlastitog neznanja i zabluda postali ovisnici. Zdravstveni
radnici trebaju pru`iti uzor pona{anja i tako doprinijeti
samnjenju pijenja, pu{enja i uzimanja opojnih sredstava.
U nekim razvijenim zemljam asvijeta, pijenje i pu{enje
na radnom mjestu smatra se sramotnim oblikom pona{anja.
Pro}i }e dugo vremena dok se pedago{ka i zdravstvena
slu`ba tako osposobi. Treba napraviti preventivne programe
za vrti}e, {kole svih uzrasta, fakultete i radne organizacije. U
njima treba zahtijevati apsolutnu trezvenost bez pu{enja.
Obrazovni postupak bi trebalo zapo~eti ve} od petog razreda
osmogodi{nje {kole i nastaviti ga kroz cijelu obrazovnu dob,
kako bi mladi ljudi odrastanjem stekli uvjerenje o {tetnosti
uzimanja sredstava ovisnosti. Tek tada bi se moglo o~ekivati
smanjenje uzimanja tih sredstava i njihovih {tetnih posljedica.
Danas djecu i mlade` ugro`avaju nove opasnosti, nove
droge, ali i jedna nova bolest - AIDS, koja je u svom {irenju
usko povezana uz uporabu sredstava ovisnosti. Radi toga ne
smijemo ~ekati. Seminarima treba osposobiti nastavnike
93
biologije, pedagoge i psihologe u {kolama, a djelatnike
skupina primarne zdravstvene za{tite posebno {kolske djece.
Oni bi trebali sustavno provoditi program prevencije
suvremenih socijalnih poreme}aja - bolesti ovisnosti odgojno
obrazovnim utjecajem.

[to se radi, a {to bi trebalo raditi?

^esto se govori i pi{e da je lije~enje alkoholizma Sizifov
posao, te da je rehabilitacija alkoholira~ara najbla`e re~eno
vrlo problemati~nog ishoda. Iza ovih jednostavnih konstatacija
krije se nekoliko fenomena na koje treba posebno upozoriti i
analizirati ih. One su tipi~ne za tzv. “alkoholnu” kulturu“. U
njima je sadr`an agresivan stav dru{tva prema bolesnicima -
alkoholi~arima, kao i prikrivanje pravog stanja, koje u tom
dru{tvu rezultira relativno slabim ishodima lije~enja.
Pojasnit }emo dio uzroka i posljedica takvog stanja.
Pu~anstvo se u svom odnosu prema pijenju alkoholnih
pi}a mo`e podijeliti u ~etiri skupine. To su:

1. pravi apstinenti,
2. umjereni ili dru{tveni (ili “normalni”) potro{a~i
alkoholnih pi}a,
3. alkoholi~ari ili oni koju boluju od alkoholizma i
4. Bolesnici s te{kim, poodmaklim oblicim
alkoholne bolesti.

Pravi apstinenti
U toj skupini ne treba poduzimati neke posebne mjere
da bi se za{titili od eventualnog razvoja alkoholizma. Oni su iz
bilo kojeg razloga odlu~ili da ne}e piti alkoholna pi}a. Takvi
razlozi mogu biti religijski (muslimanima vjera brani pijenje,
kao i nekim zapadnim sektama nap. mormonima) ili neki
94
drugi. U SAD postoji zna~ajni postotak pu~anstva koji su
apstinenti (procjenjuje se da tamo oko 20 % pu~anstva spada
u tu skupinu).
Osobito je va`no razlikovati lije~ene alkoholi~are koji
apstiniraju nakon zapo~etog lije~enja, od pripadnika ove
skupine pu~anstva. Lije~eni alkoholi~ari ne spadaju u ovu
grupu, jer se o njima treba voditi trajna briga.
Zna~i, da s aspekta alkohologije, pravi apstinenti ne
predstavljaju potencijalne alkoholi~are i me|u njima nije
potrebno nikakvo preventivno djelovanje. Pravi apstinent je
osoba kod koje se sigurno ne}e razviti alkoholna bolest, jer on
ne pije alkoholna pi}a.
U na{im uvjetima to je grupa u kojoj se djeluje
metodama zdravstvenog odgoja u smislu prevencije, iako to
nije ni najmanje potrebno. Metode zdravstvenog odgoja su
zastarjele (Hudolin, Alkoholizam, 153.) Malo ima ljudi koji ne
znaju da je pijenje alkoholnih pi}a {tetno a mo`e biti i vrlo
opasno. Nema nikakvog razloga tim ljudima ponavljati ono
{to i sami znaju. To je nepotrebno gubljenje vremena novaca i
energije). Djeca ve} u ranijim razredima osnovne {kole imaju
priliku ~itati o tome u izvanrednim djelima Mate Lovraka i
drugih dje~jih pisaca (~esti motiv: dijete koje su odrasli napili
rakijom, umrlo je od otrovanja). Zdravstveni odgoj bi trebalo
provoditi tako da se ljudima omogu}i usvajanje druk~ijeg tipa
pona{anja. To mo`e djelovati preventivno ne samo u smislu
rje{avanja (ili bolje r~eno olak{avanja) problema alkoholizma,
ve} i ~itavog niza kroni~nih i degenerativnih bolesti,
uklju~uju}i i psihi~ki poreme}aj uop}e.
Zdravstveni odgoj treba provoditi dugotrajno, s to~no
odre|enim ciljem. Odgojitelj koji i sam nije zauzeo jasan stav
prema pijenju alkoholnih pi}a nije sposoban takav stav
prenijeti na osobe koje odgaja.
95
Umjereni ili dru{tveni potro{a~i
Ova skupina predstavlja najve}i dio pu~anstva. Tu bi se
trebalo intenzivno provoditi zdravstveno odgojne mjere, a po
potrebi i stegovne. Propisi zabranjuju davanje alkoholnih pi}a
malodobnim osobama, no ti se propisi prili~no slabo po{tuju.
U skupini umjerenih potro{a~a ina~e se ne poduzimaju
nikakve mjere u smislu preveniranja alkoholizma, naprosto
zbog pogre{nog stava u populaciji “alkoholne” kulture, u kojoj
je pijenje alkoholnih pi}a posve normalan i dru{tveno
prihvatljiv oblik pona{anja.
Upravo ta skupina mora biti posebna shva}ena jer se iz
nje nova~e alkoholi~ari. Alkoholi~ar nastaje od umjerenog
potro{a~a a ne od apstinenta. U toj je skupini potrebno
provesti cijeli niz aktivnosti u koje spadaju zdravstveno
odgojne, preventivne ali i disciplinske mjere.
Neki od dru{tvenih potro{a~a ve} po~inju imati stanovite
probleme, bilo zbog zdravstvenih tegoba, bilo radi dru{tvenih
pote{ko}a. Iako su ti problemi izazvani njihovim
prekomjernim pijenjem, oni jo{ po definiciji alkoholizma nisu
alkoholi~ari. Moglo bi se re}i da je to nekakav prelazni stadij
izme|u umjerenog potro{a~a i alkoholi~ara. Oni su, svakako,
najugro`eniji dio populacije tako zvanih umjerenih potro{a~a
alkoholnih pi}a.

Alkoholi~ari
U skupini bolesnika, alkoholi~ara, naprotiv, poduzimaju
se preventivne i disciplinske mjere, iako one tu nemaju
nikakvog smisla. Disciplinske mjere predstavljaju zapravo
maskiranu agresiju “normalnog” dijela alkoholnog sustava, u
kojem je pijenje alkohola dru{tveno prihvatljivo, na bolesnika,
~iji alkoholizam nije vi{e dru{tveno prihvatljiv. Umjesto
prevencije i stegovnih postupaka u ovoj grupi treba provesti
96
lije~enje alkoholizma. Lije~enje se poduzima rijetko, a u
pravilu skoro uvijek prekasno. Smije{no je, kada ne bi bilo
tragi~no, alkoholi~are upozoravati na {tetnost pijenja (kao da
oni to ne znaju!). Stegovni postupci idu sve do odpu{tanja s
posla, ~ime se problem samo dodatno pogor{ava. Uvo|enje
modernih, kompleksnih metoda lije~enja, rad u ovoj skupini je
kod nas znatno pobolj{an.

Alkoholi~ari s ireverzibilnim o{te}enjima

U skupini bolesnika s te{kim, poodmaklim oblicima

bolesti obi~no se zapo~inje lije~enje. U toj fazi bolest ima
lo{iju prognozu, jer su nastupila mnoga o{te}enja kod
alkoholi~ara. Ta su o{te}enja dijelom organske, dijelom
psihi~ke a dijelom socijalne prirode. Neka su od njih
ireverzibilna i ne daju se vi{e nikakvim metodama lije~enja
popraviti, ve} mo`da samo ubla`iti. Zna~i da bolesnike iz te
skupine ne mo`emo vi{e vratiti u dru{tveno i zdravstveno
stanje u kojem si bili prije bolesti.

U ovoj skupini trebalo bi provoditi mjere socijalne

za{tite, kako bi se spasilo (ako se uop}e dade spasiti) ostale
~lanove obitelji. Zbog neadekvatnog djelovanja (lije~enje
nije kombinirano s socijalnom za{titom, osobito za{titom
obitelji alkoholi~ara), ~esto se susre}emo s djecom
alkoholi~ara koja su i sama postali alkoholi~ari.

Za{to su rezultati slabi?

Sva djelovanja zapo~inju prekasno. U odre|enim

skupinama pu~anstva ne primjenjuju se odgovaraju}e mjere,
ve} se u jednoj skupini radi ono {to bi trebalo raditi u
predhodnoj. Gubi se vrijeme i uzalud tro{e sredstva, jer su
kona~ni rezulati slabi.
97
 Gotovo se ni{ta ne poduzima da bi se pravilno
djelovalo, u pravo vrijeme, i na pravom mjestu (na pravim
elementima sustava).

Svoj veliki (moglo bi se re}i katastrofalni) neuspjeh

poku{ava “alkoholna” kultura opet prikriti agresijom na
bolesni (od alkoholizma) dio populacije pa se tvrdi:

“Alkoholi~arima se ne mo`e pomo}i, jer to su propalice i

izgubljeni slu~ajevi”.

Sve tvrdnje izre~ene u gornjoj re~enici neto~ne su.

Upravo ovakav stav prema ogromnom dru{tvenom problemu
pogor{ava i onako te{ko stanje. Danas znamo da se mo`e
govoriti:

“Alkoholi~arima se mo`e pomo}i, jer to nisu propalice

ili izgubljeni slu~ajevi!”.

Slaba ili nikakva uskla|enost u provo|enju raznih mjera

za{tite, plod je stava “alkoholne” kulture u kojoj `ivimo.
Novonastale promjene u na{em dru{tvu nakon 1990. godine, a
s posljedi~nim promjenama u zdravstvenom sustavu, dodatno
}e ote`ati stanje u odnosu na alkoholizam. Ako se u zdravstvu
problem alkoholizma ne shvati vrlo ozbiljno, te se ne bude
sustavno djelovalo, prognozirati nam je znatno pogor{anje ve}
ionako te{kog stanja. Ukoliko alkoholi~ari ne budu uspjeli
organizirati samopomo} i samolije~enje, bez sudjelovanja
zdravstva i zdravstvenih djelatnika, ~ini nam se da }e veliki
broj onih, koje bi se jo{ uspjelo skoro potpuno rehabilitirati,
biti nepovratno izgubljen. O tome }e biti vi{e govora u
posebnom poglavlju (Alkoholizam i novonastale dru{tvene
promjene, promjene u sustavu zdravstva i zdravstvenog
osiguranja).
98
 ALKOHOLIZAM I DRU{TVENE
PROMJENE, PROMJENE U
SUSTAVU ZDRAVSTVA I
ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

U starom sustavu alkoholi~ar je bio upu}ivan na

lije~enje tek onda kada su nastali problemi postali dovoljno
veliki. Na lije~enje nije nikada dolazio dobrovoljno. U
najboljem slu~aju bilo je to pod maskom dobrovoljnosti, no,
uvijek su u pozadini odluke da se prihvati lije~enje, bili ili
o{te}enje tjelesnog (rje|e du{evnog) zdravlja ili ultimatumi
poput: “...ili se lije~i ili razvod braka...”, te “...ili lije~enje ili
otkaz...”.
Prvi ultimatum davan je sigurno nekoliko desetaka (ili
stotina!?) puta. Obiteljski partner, osobito supruga, (ako je
alkoholi~ar suprug), 1 pokazuje veliku strpljivost i voljan je
opra{tati (ali ne u nedogled).
Na radnom mjestu stanje se iz temelja mijenja. Tamo
imaju znatno manje strpljenja s radnikom alkoholi~arom,
osobito ako je ni`e rangiran na hijerarhijskoj ljestvici. Broj
upozoravanja je ovdje znatno manji. 2

1 Iz iskustva znamo, da se suprug `ene alkoholo~arke znatno manje zauzima u toku

lije~enja za svoju `enu, a tako|er i znatno lak{e napu{ta `enu tijekom trajanja bolesti; s
druge strane `ena alkoholi~ara pokazuje neusporedivo vi{e energije u zalaganju za svog
mu`a tijekom lije~enja, bez obzira na sve {to je s njim prolazila u raznim fazama bolesti

99
 Tako je bilo nekada, u dru{tvenim poduze}ima. Kako }e
biti danas u privatnim poduze}ima? Vlasnik poduze}a ne}e
trpjeti u radnim grupama nikoga tko remeti radni proces i
tako stvara gubitak. Radnik, alkoholi~ar, bit }e upozoren, a
ubrzo nakon toga najvjerojatnije i otpu{ten, a na njegovo
mjesto do}i }e novi radnik. Alkoholi~ar ne}e mo}i dobiti
preporuku za novo zaposlenje, pa ima velikih izgleda da
postane socijalni slu~aj.

No, to jo{ nije sve. [to s lije~enjem? Prije je lije~enje bilo

bespletno, ali se izbjegavalo pod svaku cijenu. U smislu
promjena u zdravstvenom sustavu i osiguranju, mo`emo
o~ekivati da }e ustanove primati na lije~enje samo akutne
intoksikacije ili komplikacije alkoholne bolesti, kao hitne
slu~ejeve. Ukoliko se alkoholi~ar bude `elio lije~iti, ~eka ga
dodatno neugodno iznena|enje. Lije~enje kod privatnog
terapeuta treba platiti iz svog prora~una. A kakav }e to biti
prora~un za njega (koji je bez posla) i obitelj koja godinama
trpi zbog alkoholizma?

U razvijenim kapitalisti~kim zemljama Zapada postoje

skupine Alcoholics Anonimous. One su svojevrsna “pouka”
(od strane bolesnika) sustavima zdravstvenog osiguranja i
zdravstva koji zatvaraju o~i u slu~aju problema alkoholizma.
Ipak pokazalo se da su takve skupine jedini pravilan na~in

2 Ni`i polo`aj na ljestvici hijerarhije u poduze}u ili ustanovi zna~i ponekad, u slu~aju
alkoholizma, prednost, jer takav radnik dospijeva na lije~enje znatno prije onih koji su
pri vrhu. Zato je i prognoza donekle bolja "u slu~aju ~ista~ice, nego u slu~aju
ravnatelja".Nije rijetkost da rukovoditelj koji je manifestni alkoholi~ar, "natjera" na
lije~enje nekog od pod~injenih koji je tako|er alkoholi~ar. Ako takav rukovoditelj nema
u poduze}u nikog iznad sebe, ne}e se nikada lije~iti ili }e se na lije~enju pojaviti u vrlo
poodmakloj fazi bolesti. Koliko taj fenomen mo`e biti {tetan za poduze}e, ustanovu ili
dru{tvo u cjelini pobli`e smo objasnili u odsje~ku Sindrom polo`aja u dru{tvu i
ekonomskog blagostanja.

100
rje{avanja problema nastalih uz pijenje alkoholnih pi}a u tim
zemljama.

101
 Literatura

Albreht D, Kalis LB: Comunity Psychology and Mental Health, Chandler

Publishing Company, Scranton.
Anderson W A D: Pathology, VI edition, Mosby Company, St. Louis, 1971.
Berghofer M: Prevencija mentalnih poreme}aja, Socijalna psihijatrija, 339 - 353,
Pliva, Zagreb, 1971.
Braj{a P: Obiteljska patologija kod kroni~nih alkoholi~ara, Alkoholizam 8 2-3,
32-49, Beograd, 1968.
Braj{a P: Emocionalni psihopatolo{ki ~inilac u cjelovitom pristupu obiteljskoj
problematici, Sociologija, 3-4 god. XV, 535-546, 1975.
Cameron N: Personality Devellopment and psychopathology, A Dynamic
Approach, Yale University, Boston, 1963.
]uk S: Uloga registra hospitaliziranih alkoholi~ara SR Hrvatske za planiranje
suzbijanja alkoholizma, sa specijalnim osvrtom n aprilike u rije~koj regiji,
Disertacija, Stomatolo{ki fakultet sveu~ili{ta u Zagrebu, 1976.
]atovi} Z, Te{anovi} D, Kapetanovi} E: Suvremena socijalna klima i psihi~ki
poreme}aj, Socijalna psihijatrija, 51-55, Pliva, Zagreb, 1971.
Fenichel O: Psihoanaliti~ka teorija neuroza, Med. Knjiga Beograd - Zagreb, 1961.
Freud S: ^ovjek za sebe, Naprijed, Zagreb, 1980.
Glatt M: The Lcoholics - and the Help he Needs, Priory press LTD, London, 1972.
Grigs SMLB, Tyrer PJ:Personality disorder, social adjustment and treatment
outcome in alcoholics, J Stud Alc 42, 802 - 805, 1981.
Gudelj M: [kolska omladina, alkohol, duhan, droga, Stvarnost, Zagreb, 1983.
Gudelj M, Vu~emil A, Wölfl D, Petris B: Evaluacija uspje{nosti provo|enja
programa suzbijanja posljedica pijenja alkoholnih pi}a u pomorskoj radnoj
organizaciji, Pomorska medicina, 151-155, 1990.
Gudelj M, Wölfl D, Vu~emil A: Neke karakteristike grupne terapije alkoholizma
kod pomoraca, Pomorska medicina, 139-142, 1987.

102
Gudelj M: Klubovi lije~enih alkoholi~ara u komuni, Al - klub, posebno izdanje
1968.
Hoff EC: Etiology of Alcoholism, Quart J Alcohol. Suppl. 57-65, 1961.
5.Hudolin V: Mala enciklopedija alkoholizma, Panorama, Zagreb 1972.
Hudolin V: Klubovi lije~enih alkoholi~ara, JUMENA, Zagreb, 1982.
Hudolin V, Lang B: Prevencija pijenja alkoholnih pi}a i alkoholizma u organizaciji
udru`enog rada, Tre}a Jugoslavenska konferencija o bolestima ovisnosti,
Zagreb, 12, 13 i 14 X. 1984, 19 : 70.
Hudolin V. Bolesti ovisnosti, Zagreb, 1977.
Hudolin V: Alkoholizam mladih, III. dopunjeno izdanje, [kolska knjiga, Zagreb,
1983.
Hudolin V, Lang B: Lije~enje alkoholizma - Terapijska zajednica alkoholi~ara,
Centar za suzbijanje alkoholizma, Zagreb, 1977.
Hudolin V, Lang B: Koncept lije~enja alkoholne bolesti, Al-klub, 12, stru~ni broj 9,
2, 1975.
Hudolin V: Obiteljski alkoholizam, Alkoholo{ki i socijalno psihijatrijski dani,
Pore~, 11, 12 i 13 listopada 1975.
Hudolin V: Psihijatrija, II. izdanje, Stvarnost, Zagreb, 1984.
Hudolin V: Alkoholizam, stil `ivota alkoholi~ara, [kolska knjiga, Zagreb XI.
izdanje, 1987.
Hudolin V: Obiteljsko lije~enje, [kolska knjiga, Zagreb, 1986.
Hudolin V: Alkoholo{ki priru~nik, Medicinska naklada, Zagrab, 1991.
Jellinek EM:The Concept oh Alcoholism, Yale Centre of Alc Stud, Hilhouse Press,
New Haven, 1960.
Jellinek EM: The disease concept of alcoholism, Hilhouse Press, New York, 1960.
Jones M: Social Psychiatry, Charles C Thomas Publ, Springfield, Illinois, 1962.
Knight RP: The Psychodinamics of Alcoholism, J Neur Ment Dis, 83 : 539, 1937.
Kozari}-Kova~i} D, Moro Lj: The admission of Alcoholics During The War
According to the Hospital Registers in Zagreb and Rijeka, Alcoholism, 29,
41-45, 1993.
Lang B. Neka razmatranja o dru{tvenim korijenima alkoholizma, Al- klub, God
XX, 3 i 4, 1983.
Lang B:Lije~enje alkoholi~ara u Centru za prou~avanje i suzbijanje alkoholizma i
drugih ovisnosti Klinike za neurologiju, psihijatriju, alkohologiju i druge

103
 ovisnosti klini~ke bolnice Dr M. Stojanovi}, Hudolinov kompleksni postupak
lije~enja alkoholi~ara, Anali Llin Bol Dr Mladen Stojanovi}, vol XXIII, br 1,
62-70, 1984.
Lang B: Depresija u psihijatriji i alkohologiji, Al-klub, god XXI, br 7-8 1-1, 1984.
Lang B:Psihoterapija i terapijska zajednica alkoholi~ara, JUMENA, Zagreb, 1982.
Lang B: Terapijska zajednica alkoholi~ara, Radovi Centra za prou~avanje i
suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti, sv 5, Zagreb, 1977.
Lang B, Kozari}-Kova~evi} D: Pijenje alkoholnih pi}a i alkoholizam u ratnim
uvjetima. U: Klein E i sur ed. Ratna psihologija i psihijatrija. Zagreb: Glavni
sanitetski sto`er Republike Hrvatske, 1992. 82 - 98.
Lazi} N, Hudolin V: Op}a teorija sustava (GST) i suvremena psihiojatrija,
Savjetovanje: Problemi i perspektive interdisciplinarnog rada u obrazovanju,
Zagreb, 6 i 7 VI. 1977, Dru{tvo psihologa Hrvatske, 1977.
Lazi} N: Op}a teorija sistema i suvremene spoznaje o alkoholizmu, Alkoholizam,
L4:13, Beograd, 19787.
Lazi} N, Perkovi} M, Are`ina M, Zuppa Z: Terapeutske zajednice u lije~enju
psihijatrijskih bolesnika, Socijalna psihijatrija, 550-553, Pliva, Zagreb, 1971.
Malovi} M Berghofer M: Socijalno - ekonomski faktori u etiologiji du{evnih bolesti
zdravstveno neosiguranih osoba, Socijalna psihijatrija, 72-75, Pliva, Zagreb,
1971.
Rugelj J: Metoda evalvacije zdravljenja in rehabilitacije alkoholikov v klubu
zdravljenih alkoholikov, Disertacija, Medicinski fakultet Sveu~ili{ta u Rijeci,
1978.
Rugelj J: Dolga pot, Ljubljana, 1981.
Stipani~i} M, Tonkovi} B: Lije~enje i rehabilitacija alkoholi~ara u Gorskom
Kotaru, Zbornik radova druge Jugoslavenske konferencije o alkoholizmu,
nikotinizmu i narkomanijama, Sarajevo, 297-298, 1977.
Strean S.H: Izvanbra~na veza, Naprijed, Zagreb, 1977.
Tofler Ob, Woodings TL: A 13-year Follow-up of Social Drinkers, Med J Aust,
682, 479:481, 1981.
Tolentino I: Psihogenetski aspekti alkoholizma po psihoanaliti~koj teoriji, Anali
bolnice Sestara milosrdnica, 3:21 1964.
Trice HM, Beyer JM: A Data-Based Examination of a Job - Based Alcoholism
Program, Alcoholism: Clin Exp Res 6:490, 1981.
Trillat J: Problemes economiques et cout de l alcoholisme, Rev Prat 30, 2423-2427,
1980.

104
Vukeli} M, Hudolin Vi: Alkoholizam mladih, Biblioteka za psihijatriju, neurologiju
i bolesti ovisnosti, Niz B: Bolesti ovisnosti, Zagreb, 1984.
Whitehead PC: The Epidemiological Description of the development of drug
dependence, Environmental Factors and Prevention Papers presented at 5th
International Institute on the Prevention and Treatement of Drug
Dependence, Copenhagen, 1974. ICAA, Lausanne, 1974.
Wölfl D: Stereolo{ka analiza biopsije jetre alkoholi~ara, II znanstveni simpozij o
jatrogenim o{te}enjima i o{te}enjima izazvanim okoli{om, Zbornik radova,
58-60, Zagreb, 11 - 12 XII. 1985.
Wölfl D, Gudelj M: Fenomen otpora u klubu lije~enih alkoholi~ara u primarnohj
zdravstvenoj za{titi, Zbornik Dani PZZ, Labin 251-255, 1988.
Zimberg S, Wallace SB: Practical Approaches to Alcoholism Psychotherapy,
Plenum Press, New York and London, 1978.

105