Professional Documents
Culture Documents
Ekonomija
Ekonomija
Ekonomija
1
Uvodne napomene
U stručnoj ekonomskoj literaturi, davno mnogo toga je saopšteno vezano za ekonomiju i njeno
izučavanje.Od savremene ekonomske teorije očekuje se da definiše nove modele i tehnike analize
i upravljanja aktuelnom dinamičnom, globalizovanog ekonomijom znanja.Sa oviim prilozima
ekonomska nauka kasni u odnosu na praksu. Objašnjenje za to je u činjenici, da ekonomska nauka
do novih saznanja koja se unose u udžbenike dolazi izučavanjem prakse i to u dužem
vremenskom periodu i na širem prostoru.
Na nama je da se upoznamo sa osnovama ekonomije koja je više ili manje uspešno funkcionisala
više od 150 godina i čiji mehanizam funkcionisanja i danas, unatoć svim evidentnim promenama
nema alternative.
U okviru velike i razuđene građe o ekonomiji i njenom funkcionisanju, predavači i autori udžbenika
iz osnova ekonomije prave izbor opredeljujući se za više ili manje sličnu strukturu tema.
U koncipiranju sadržaja udžbenika i prezentovanju pojedinih tema pošla sam od pitanja - Šta
menadžer - junior treba da zna i ume iz oblasti ekonomije, a što se može obraditi u okviru
raspoloživog vremena za naše druženje.
Prezentovano u udžbeniku je minimum, koji treba da proširite i produbite, zavisno od interesovanja,
kroz iščitavanje i studiranje drugih izvora.
2
Sadržaj
I. UVOD U EKONOMIJU
- Definicija ekonomije
- Ekonomsko bogatstvo
- Osnovni ekonomski principi rada i ponašanja
- Ekonomske analize i ekonomska vrednovanja
IV. PREDUZEĆE
- Definicija i sistematizacija preduzeća
- Načela privrednog poslovanja
- Preduzeće je ekonomski subjekt
- Zadaci ekonomista u upravljanju preduzećem
- Imovina i kapital preduzeća
3
- Poslovne funkcije preduzeća
- Poslovanje preduzeća
- Razvoj preduzeća
VIII. DOBITAK
-Višak vrednosti
-Dohodak
-Primarna i sekundarna raspodela dohotka
-Dobitak
-Gubitak u poslovanju
-Raspodela dobitka
-Kako povećati dobitak
-Likvidacija preduzeća
4
IX. EFIKASNOST RADA
-Definisanje efikasnosti rada
-Osnovni pokazatelji efikasnosti rada
-Produktivnost rada
-Ekonomičnost rada
-Rentabilnost rada
-Likvidnost preduzeća
-Brzina obrta sredstava
-Ostali pokazatelji efikasnosti rada
I. UVOD U EKONOMIJU
DEFINICIJA EKONOMIJE
Pod ekonomijom misli se na svet /model, pravila, subjekte, odnose, kretanja, događaje i drugo/ :
- angažovanja
- proizvodnje ili stvaranja
- tržišne razmene
- i raspodele
ekonomskog bogatstva – ekonomskih ili materijalnih, proizvedenih bogatstava.
RASPODELA RAZMENA
Finansije
Neupućeni brkaju ekonomiju i finansije.
Finansije su deo ekonomije.
Finansije se bave svetom finansijskih sredstava /novčanih sredstava i hartija od vrednosti/ ili
problemima vremenske vrednosti novca, pribavljanja, angažovanja i investiranja novca.
5
OSNOVNA SISTEMATIZACIJA EKONOMIJE
Postoji visoka međuzavisnost ove tri ekonomije. Makroekonomija zavisi od ekonomskog ponašanja
države i osnovnih tržišnih subjekata. Makroekonomija predstavlja ambijent za poslovanje i
upravljanje ekonomijom preduzeća. Preduzeća, država i drugi subjekti u upravljanju ekonomijom
donose brojne i raznovrsne ekonomske odluke i pokrivaju oblast mikroekonomije
EKONOMSKO BOGATSTVO
Prema podacim UN: 1% svetskog stanovništva u posedu ima 40% ekonomskog bogatstva sveta;
ekonomsko bogatstvo zemalja u razvoju, tu dolazi i naša zemlja u posedu ima 1% svetskog
bogatstva; više od 1 milijardi ljudi godišnje zarađuje manje od 350 dolara, dok je prosečna godišnja
zarada po zaposlenom u razvijenim zemljama 17.000 dolara..............
Ekonomsko bogastvo:
- na nivou tržišnih subjekata prikazuje se kroz bilanse stanja
- na nivou zemlje prikazuje se kroz podatke iz statističkih popisa i kroz nacionalne račune
- na nivou pojedinaca prikazuje se kroz imovinu – koja je u fokusu interesovanja poreskih
organa
6
- produktivna materijalna dobra ili dobra koja će se staviti u funkciju proizvodnje i investicija
Ili kapital
- neproduktivna materijalna dobra
Ekonomsko bogatstvo prolazi krug – reproduktivni ciklus u kome zavisno od našeg rada i
ponašanja može da sačuva, poveća ili smanji vrednost. Ovo poslednje nije dobro, jer umesto da
idemo napred idemo nazad.
U analizi ekonomskog bogatstva značajno je analiza angažovanja i trošenja ekonomskog
bogatstva. Naime, raspoloživo ekonomsko bogatstvo može da se:
- vraća i angažuje u proizvodnji
- da ide u štednju
- ulaže u proizvodne ili neproizvodne investicije ili rast i razvoj
- ili troši za zadovoljavanje ličnih, opštih i zajedničkih neproizvodnih potreba
7
- rast i razvoj privrednih – produktivnih kapaciteta
Pod razvojem ekonomskog bogatstva misli se na promene u strukturi raspoloživog ekonomskog
bogatstva.
Novac
Neupučeni vrlo često novac izjednačavaju sa ekonomskim bogatstvom.
Novac je samo deo ekonomskog bogatstva, koji u ekonomiji ima sledeće funcije:
- novac je sredstvo razmene
- novac je platežno sredstv
- novac je obračunsko sredstvo
- novac je sredstvo čuvanja vrednosti
Svaka aktivnost u kojoj se angažuju, troše, proizvode, razmenjuju ili raspodeljuju ekonomska dobra
naziva se ekonomskom aktivnošću.
Ekonomistu interesuje koliki su inputi – ulaganja i koliki su autputi ili prihodi, zarade ili
- koliki su troškovi i rashodi proizvodnje i poslovanja
- da li se kroz tržišnu razmenu dobija ili gubi
- da li se više troši nego što se prihoduje
- da li ima zarada
Princip proste reprodukcije počiva na stavu-zahtevu po kome sve utrošeno i potrošeno mora da se
nadoknadi.
8
Principi proste i proširene reprodukcije nisu ništa drugo do principi obezbeđivanja održivog razvoja
društva.
Da li se rast životnog standarda vaših roditelja može smatrati ponašanjem u duhu dobrog
domaćina i održivog razvoja, kada počiva na prodajama ranije stečene imovine i zaduživanjima u
inostranstvu
Kao što ćemo uskoro videti ove analize i vrednovanja značajni su za upravljanje najrazličitijim
ekonomskim subjektima, jer njihovi zaključci čine osnov za:
- predlaganje i preduzimanje različitih aktivnosti kako bi se poboljšala ekonomija rada
- i osnov prihvatanja ili odustajanja od ideja o konkretnim aktivnostima i akcijama
9
Ekonomske analize odnose se na analize stanja i kretanja u prošlosti i sadašnjosti.
Ekonomske prognoze odnose se na projekciju , prognozu ili analizu stanja i kretanja najrazličitijih
veličina u budućem svetu ekonomije. Podsetimo se, kod prognoza su bitna dva pitanja: šta će se
desiti i koja je verovatnoća dešavanja.
U radu ekonomista koristi / sprovodi / brojne i raznovrsne analize. Ova brojnost i raznovrsnost
analiza odnosi se na: oblasti i predmete posmatranja i na metode-tehnike obrade informacija.
U ekonomskim analizama najčešće se koriste:
- verbalno-logične analize
- računovodstvene analize
- matematičke analize
- statističke analize
Ekonomske analize, u prvom redu počivaju na kvantitativnim analizama ili na merenjima i
sameravanjima. Odavno, ekonomisti su prihvatili stav po kome „sve što se nemeri nemože ni da
napreduje“
Za svaku od ovih, ekonomskih analiza, kao uostalom i za svaku od analiza bitno je prethodno:
- jasno definisati ciljeve analize – šta se hoće
- jasno definisati oblast analize – gde locirati veličinu koja se analizira i kakve uzročno-
posledične veze ima posmatrana veličina sa drugim veličinama iz okruženja – model
- jasno definisati predmet analize – preko kojih osobina, aktivnosti se posmatra jedna
ili veći broj veličina
- jasno definisati vremenski horizont analize – period vremena u kome se ili za koji se
veličina posmatra
- jasno definisati tehnike obrade dobijenih podataka
- jasno definisati izvore informacija /podataka/
U svom razvoju, u svetu kapitalizam je prošao kroz više faza: fazu liberalnog kapitalizma, fazu
monopolskog kapitalizma, fazu državnog intervencionizma, da bi se danas našao u fazi
neoliberalizma i globalizacije. Aktuelna ekonomska kriza u svetu otvara pitanja održivosti
dominantnog neoliberalističkog sistema.
11
TRANZICIJA JEDNOG BROJA ZEMALJA
NACIONALNA EKONOMIJA
Novčana masa je masa novca u opticaju u zemlji. Novčana masa novca u opticaju mora da je u
ravnoteži sa vrednošču robnih fondova.
Ukoliko je vrednost novčane mase veća od vrednosti robne mase dolazi do smanjivanja vrednosti
novca ili do inflacije
Ukoliko je vrednost novčane mase manja od vrednosti robne mase dolazi do povećavanja
vrednosti novca ili do deflacije
Eskontna stopa – kamatna stopa po kojoj Centralna banka eskontuje prvorazredne kratkoročne
robne menice. Ova stopa je jedan od orijentira za definisanje bankarskih kamatnih stopa
13
Kamatna stopa – cena ili naknada za zajmovni novac. Ova kamatna stopa zavisi od inflacije,
zarada koje očekuju zajmodavci, ali i odnosa ponude i potražnje za novcem.
Kamatna stopa sa svojom visinom utiće na:
- kretanje slobodnih novčanih sredstava između tržišta novca i tržišta HoV
- visinu profitnih stopa
- visinu troškova finansiranja poslova
DEVIZNO TRŽIŠTE
Ponuda Tražnja
DEVIZNI KURS
Kupovna sposobnost domaće valute meri se vrednostima roba koje se mogu kupiti za jedinicu
domaće valute na stranom tržištu
Konvertabilnost valute odnosi se na mogućnost njenog konvertovanja u inostranstvu u strane
valute.
Kroz granske kolektivne ugovore /potpisnici država, poslodavci i sindikat/ definišu se osnovna
pitanja prodaje radne snage. Na bazi kolektivnih ugovora, poslodavac i radnik potpisuju individualni
ugovor o radu.
Država propisuje minimalnu platu /najamninu/
U tržišnim ekonomijama cene roba i usluga formiraju se slobodno na tržištu. Kao što ćemo videti
za formiranje tržišnih cena roba na nivou njihovih fer vrednosti značajno je obezbeđivanje zdrave
konkurentske utakmice i upravo zbog toga, države preduzimaju mere i kontrolišu slobodnu
konkurenciju na tržištu i bore se protiv zloupotreba monopola. Druga mera države u oblasti tržišta i
15
cena odnosi se na formiranje i intervenciju robnim rezervama. Treća, najmanje popularna mera je
kontrola cena onih roba, koje vlada oceni značajnim za privređivanje i životni standard.
Kretanje cena različitih roba predstavlja jedan od značajnih pokazatelja stabilnosti ekonomije
zemlje.
PRIVREDA
Privreda obuhvata sve one tržišne subjekte koji svoje proizvode i usluge iznose na tržište kako bi
ostvarivali prihod i zaradu /dobitak ili profit/
16
BRUTO NACIONALNI DOHODAK NETO DOMAĆI PROIZVOD
Bruto vrednost proizvodnje obuhvata vrednost svih proizvoda i usluga proizvedenih u određenom
vremenskom periodu
Bruto domaći proizvod – gross domestic product, definiše se kao krajnji rezultat proizvodnih
aktivnosti u određenom vremenskom periodu. Sastoji se od vrednosti proizvednih proizvoda i
usluga.
Bruto nacionalni dohodak – gross national product izračunava se tako što se na vrednost domaćeg
bruto proizvoda dodaje dohodak, koji su jedinice rezidenti primili od ekonomske aktivnosti ili svojine
koju poseduju u inostranstvu i oduzimanjem takvih dohodaka koji su u zemlji isplaćeni jedinicama
nerezidentima.
Net domaći proizvod – net domestic product ili nacionalni dohodak jednak je vrednosti bruto
domaćeg proizvoda umanjenog za iznos amortizacije. Može se računati i kao zbir svih dohodaka
rezidenata od privrednih aktivnosti
Kao što ćemo videti u poglavlju o tržištu i njegovom funkcionisanju primarna raspodela ukupnog
nacionalnog dohotka između pojedinih grana i preduzeća realizuje se u okviru tržišne razmene.
Sekundarna raspodela je raspodela dohotka privrednih subjekata koju ostvaruju primarnom
raspodelom nacionalnog dohotka na:
- deo koji ostaje privrednim subjektima
- deo koji odlazi neprivrednim subjektima /država sa svojim brojnim institucijama i
udruženja
17
Iz sredstava obračunatih i naplaćenih poreza, taksi, doprinosa iz carina i drugih nakanda, ali i ne
retko iz zajmova – javni dug, obezbeđuju se:
- budžetska sredstva
- i fondovi
Jedno od ključnih pitanja svake ekonomije je koliko se iz društvenog proizvoda ili nacionalnog
dohotka izdvaja za opštu i zajedničku potrošnju.
Privredni rast pokazuje rast društvenog proizvoda u godini t u odnosu na godinu t-1. U ovom
izračunavanju vrlo bitno je diskontovanje vrednosti u godini t za inflaciju u toj godini.
18
- vlastitih izvora /sredstva amortizacije, sredstva akumulacije, štednja stanovništva –
povućena kroz emitovanje dužničkih ili vlasničkih hartija od vrednosti/
- i iz spoljnih izvora /krediti banaka i dobavljača/
Na nivou nacionalnih ekonomija donose se sektorske razvojne politike. Ovim politikama definišu
se:
- dugoročniji ciljevi i zadaci na nivou sektora
- osnovni pravci razvoja – promena
- i mere i aktivnosti na njihovom sprovođenju / mere u okviru fiskalne politike,
kreditno-monetarne politike, sistema i politike cena, carinskog i deviznog
sistema, administrativne kontrole, međusektorskog partnerstva
19
ŽIVOTNI STANDARD
Literatura:
DEFINICIJA TRŽIŠTA
Tržište je mesto:
- nabavke i prodaje roba
- susreta ponude i tražnje
- definisanja društveno priznate – fer vrednosti robe ili ravnotežne tržišne cene
- definisanja tekuće tržišne cene
- na kome proizvođači roba /proizvoda i usluga/ dobijaju ocenu za svoj rad
20
Tržišni subjekti svoj rad i ponašanje – proizvodnju i poslovanje poređuju zahtevima dobijanja
dobre tržišne ocene. Ova činjenica upučuje nas da osnovno upoznavanje sa tržištem, pre nego što
se upustimo u razmatranje problema proizvodnje nove vrednosti. Na pitanje tržišta vratićemo se
još jednom u okviru razmatranja ponašanja proizvođača.
SISTEMATIZACIJA TRŽIŠTA
Postoje različite sistematizacije tržišta. Po osnovnoj sistematizaciji tržišta se dele na: tržišta roba,
finansijska tržišta i tržišta radne snage.
Tržište roba obuhvata tržišta: sirovina, energije, proizvoda, različitih usluga, informacija,
intelektualnih tvorevina, nekretnina i drugih stvari.
Finansijska tržišta obuhvataju: tržište novca i tržište kapitala ili tržišta hartija od vrednosti
Tržište radne snage, kako i sam naziv kaže tržište na kome se trguje radnom snagom.
21
Po zakonu ponude i potražnje na tržištu se javljaju dve veličine:
- fer vrednost ili društveno priznata vrednost konkretne robe ili njena ravnotežna
tržišna cena
- i tekuća tržišna cena konkretne robe
Individualni proizvođači i subjekti na strani ponude konkretnih roba nemaju iste prosečne troškove:
- oni koji imaju niže troškove od prosečno priznatih, ostvariće veći profit
- oni koji imaju troškove na nivou proseka, ostvariće prosečan profit
- oni koji imaju troškove veće od proseka, ostvariće manji profit od proseka, šta više
moguće je ne samo da ne ostvare profit, već i da posluju sa gubitkom
Ravnotežna cena konkretne robe biće stožer oko koga će se kretati tekuća tržišna cena.
- ravnotežne tržišne cene
- odnosa ponude i tražnje /uravnoteženi ili u neravnoteži/
- i promena – kretanja na strani ponude i potražnje
22
Tekuća tržišna cena najčešće nije na nivou ravnotežne cene – nalazi se iznad ili ispod ravnotežne
cene.
>
RAVNOTEŽNA CENA = TEKUĆA TRŽIŠNA CENA
<
Tekuća tržišna cena teži da dođe na nivo ravnotežne cene. U približavanju i udaljavanju tekuće
cene od ravnotežne cene ključno mesto imaju promene i kretanja koja se dešavaju kako na strani
ponude, tako i na strani tražnje.
Ponuđene i tražene količine za sladoledom izjadnačuju se kod nivoa cena od 2 dinara. Ovih 2
dinara čine ravnotežnu cenu sladoleda
23
Ponuda roba zavisi od brojnih i raznovrsnih faktora. U teoriji i praksi govori se o četiri grupe faktora
ponude: tehničkim okolnostima i zakonitostima; troškovima proizvodnje; cenama i elastičnosti
ponude
Tražnja je količina roba koja se kupuje uz određenu cenu, na određenom tržištu u određenom
vremenu.Razlikuje se:
- tražnja
- platežno sposobna tražnja
- i efektivna tražnja /može i najčešće je manja od platežno sposobne tražnje/
24
U teoriji i praksi govori se o tri grupe faktora koji opredeljuju tražnju za konkretnim robama ili o
faktorima: ponašanja potrošača ili potrošačkom izboru; veličini dohotka ili budžetu sa kojim
potrošač raspolaže i; cenama
Kod dohodovne elastičnosti tražnje ispituje se uticaj promena dohotka /najčešće budžeta po
domaćinstvu/ na promenu u tražnji za konkretnim robama.
Visina i kretanje tražnje zavisi od nivoa i kretanja cena konkretnih roba. Po osnovnom pravilu
visoke cene i rast cena uslovljava nisku tražnju i pad tražnje i obrtnuto.
25
- treće odstupanje vezuje se za očekivanje kupaca. U očekivanju daljeg rasta ili
pada cena, kupac će se opredeliti za kupovinu, bez obzira što je cena porasla ili
će apstinirati od kupovine, bez obzira što je cena pala
EFIKASNOST TRŽIŠTA
Danas, se sve više govori o informacionoj efikasnosti tržišta. Pod ovim naslovom govori se o:
- Potrebi da svi subjekti na tržištu budu jednako informisani o svim relevatnim činjenicama
vezanim za vrednost, tekuću tržišnu cenu i njihova dalja kretanja, kako bi se obezbedili
konkurentski tržišni uslovi: kvalitetno delovanje tržišnih zakona i ravnopravnost učesnika
na tržištu.
- Insajederskim trgovinama na bazi privilegovanih informacija o vrednostima i cenama roba
i njihovom daljem kretanju kao pojavama koje remete ravnopravne – konkurentske uslove
i dovode do bogaćenja pojedinaca ili njihovog izbegavanja od gubitaka
- Lansiranju raznih glasina, kako bi se proizvela stanja i kretanja na konkretnim tržištima
konkretnih roba koja odgovaraju tvorcima glasina
Istraživanje tržišta prodaje obuhvata istraživanja konkretnih tržišta – tržišta prodaje ili:
- definisanje uslova izvoza i uslova stavljanje konkretnih roba u promet i procene njihovih
promena
- definisanje zavisnih troškova – svih troškova izlaska i prodaje robe na stranom tržištu i
procene njihovih promena
- definisanje i procene promena u valutnim paritetima i inflacijama u zemlji i na stranom
tržištu
- definisanje obima, strukture i elastičnosti ponude i promena na strani ponude
26
- definisanje obima, strukture i elastičnosti tražnje i promena na strani tražnje
- definisanje ravnotežne i tekuće cene konkretne robe i procena njihovih kretanja u
budućnosti,
kako bi se došlo do zaključka o uslovima i mogućnostima prodaje na konkretnom tržištu.
Podaci o uslovima izvoza i uslovi stavljanja konkretne robe u promet na konkretnom tržištu dobijaju
se analizom propisa i mera ekonomske politike i najava oko njihovih promena
Podaci o zavisnim troškovima dobijaju se na bazi trgovačkih-spoljnotrgovačkih kalkulacija ili
od nosilaca pojedinih usluga u okviru lanca isporuke roba
Podaci o valutnim kursevima i inflacijama dobijaju se na bazi podataka Centralnih banaka i njihovih
prognoza
U ovim analizama, ekonomistu interesuju pre svega buduća tržišna kretanja. U prognozama
tržišnih kretanja i situacija, ekonomista se oslanja:
- na zaključke o kretanjima ponude, tražnje i cena u prošlosti
Prošlost će se ponoviti u budućnosti ukoliko uslovi u budućnosti budu identični uslovima
u prošlosti, što je malo verovatno, tako da ekonomista, eksponencijalne trendove kao
osnove projektovanja budućnosti mora da koriguje na bazi saznanja o promenama u
uslovima
- i procene o promenama u uslovima i kretanjima ponude, tražnjei cena u budućnosti
Dinamični uslovi poslovanja ili dinamično okruženje uslovljava češće i netipične promene u tržišnim
kretanjima, tako da se stručnjaci za tržišna istraživanja i ekonomisti susreću sa teškoćama u
projektovanju buduće ponude, tražnje, ravnotežnih i tržišnih cena i na osnovu toga, u projektovanju
vlastitih prihoda i troškova poslovanja.
Kod definisanja, analize i prognoze obima, strukture i elastičnosti ponude – konkurencije i tražnje,
ekonomista se koristi različitim izvorima podataka:
- dostupnim bazama podataka
- rezultatima analiza koje su drugi sproveli – istina, po pravilu tvorci i naručioci ovih analiza
dobro čuvaju podatke
- vlastita istraživanja – ankete i upitnici – složen i skup put pribavljanja podataka
- znanjima i informacijama stručnjaka za konkretna tržišta, konkretnih roba – tzv.
ekspertska znanja
Brojni učesnici na tržištu, u prvom redu iz redova trgovaca – preprodavaca ili dilera svoje trgovine i
prodaje grade na očekivanjima – očekivanjima oko daljeg kretanja tekućih tržišnih cena. Cene će
rasti, zadržavati se, padati do tog i tog nivoa.
Amateri u trgovanju vrlo često gube iz vida potrebu za obezbeđivanjem elastičnosti predviđanja.
Svaki rast ili pad cena konkretne robe povlaći niz posledica. Učesnik na tržištu mora kvalitetno
operisati sa ovim posledicama.
U slučaju rasta cene konkretne robe uvek dolazi i do:
- rasta cena proizvodnih inputa u proizvodnji konkretne robe, pa samim tim i do rasta troškova
njene proizvodnje
27
- povećanog interesa drugih proizvođača da uđu u datu proizvodnju ili da povećaju svoju
proizvodnju što za posledicu ima povećavanje ponude i obaranje cena roba i inputa u njenoj
proizvodnji
Dobitak sa kojim operiše proizvođač u prvom momentu, uvek će biti manji od dobitka koji će realno
i ostvariti zbog niza pratećih pojava.
U svom delovanju sistem kapitalističkog tržišta vlasnicima kapitala priznaje profit ili zaradu po
prosečnoj profitnoj stopi kao naknadu za angažovani kapital i naknadu za menadžerski ili
preduzetnički rada.
Stopa prosečnog profita na nivou ukupne privrede uvek je veća od prosečne kamatne stope, jer u
suprotnom niko ne bi imao interesa da kapital ulaže u proizvodnju – privredu i da upravlja
preduzećima.
Različiti su stope prosečnih profita po pojedinim oblastima poslovanja. Njihova visina zavisi od
aktuelnosti oblasti poslovanja.
Kod novih, visoko aktuelnih oblasti proizvodnje vrlo visoka je prosečna profitna stopa. Vremenom
zbog promena na strani ponude /ulaze novi proizvođači/ dolazi do pada prosečne profitne stope i
njenog približavanja prosečnom profitu na nivou ukupne privrede.
Niža prosečna profitna stopa na nivou konkretne oblasti proizvodnje /usluga/ ne znaći da pojedina
preduzeća neće imati mnogo višu profitnu stopu od toga. Ova preduzeća mogu da imaju znatno
višu profitnu stopu, ukoliko u odnosu na svoje konkurente obezbeđuju daleko višu efektivnost i
efikasnost rada.
EKONOMSKE KRIZE
Krize se smatraju zakonitostima u funkcionisanju kapitalističke ekonomije i pojave koje same sebe
rešavaju. Sa ciljem skraćivanja njihovog vremena trajanja i posledica krize, države intervenišu, pre
svega na planu povećavanja tražnje
Primer
Farner 20 10 2 4
Rančer 1 8 40 5
29
2. Oportunitetni troškovi posmatranih proizvođača
Zavisno od broja učesnika na strani ponude i potražnje, mogućnosti ulaska sa tržišta i intervencija
države na konkretnim tržištima /nacionalnim tržištima i tržištima roba/ u određenom periodu
vremena javljaju se različite tržišne konfiguracije
30
Konkurentsko tržište karakteriše:
- veliki broj učesnika na strani ponude i potražnje
- formiranje tekuće tržišne cene na nivou društveno priznate vrednosti roba
- sloboda ulaska i izlaska subjekata na strani ponude i potražnje
Monopolska tržišta su tržišta sa samo jednim ponudžačem, dok su monopsonska tržišta, tržišta
samo sa jednim učesnikom na strani tražnje.
Oligopolska tržišta su tržišta sa samo dve, eventualno tri učesnika na strani ponude. Oligopsonska
tržišta su tržišta sa dva do tri učesnika na strani tražnje
Na monopolskom i oligopolskom tržištu fer vrednosti roba i tekuće tržišne cene uvek su na nešto
višem nivou.
Različiti su motivi i mere intervencije države na tržištima roba /javni sektor, kontrola cena,
delovanje kroz robne rezerve, subvencioniranje proizvodnje/
31
Osnovna struktura tržišta
Literatura
IV. PREDUZEĆE
U našem daljem druženju akcenat ćemo staviti na ekonomiju preduzeća i na ekonomiju
pojedinačnih poslovnih ili razvojnih odluka.
Preduzeće ili privredno društvo je osnovni i opšti naziv za svaki tržišni ili ekonomski subjekt
Preduzeće je:
- samostalni ekonomski i pravni subjekt
- i organizaciona celina sa više ili manje zaokruženom tehnološko-proizvodnom
osnovom ili oblašću rada
Preduzeće se osniva i posluje da bi ostvarivalo dva osnovna ekonomska cilja: ostvarivanje zarade
/profita ili dobitka/ i očuvanje i povećavanje vrednosti kapitala.
33
S obzirom da je preduzeće, pre i iznad svega ekonomski subjekt, svakoj od poslovnih i razvojnih
odluka preduzeća prethodi ekonomska i finansijska analiza ili valorizacija.
Kod ekonomske analize razmatraju se pitanja:
- ekonomskih ulaganja ili inputa - troškovi
- ekonomskog rezultata ili autputa – prihod
ili pitanja:
- da li aktivnosti i akcije donose uštedu i kolika je ušteda?
- da li se na nivou aktivnosti i akcija prihodima pokrivaju troškovi?
- da li aktivnosti i akcije donose profit i koliki je profit?
Kod finansijskih analiza razmatraju se pitanja:
- izvora potrebnih, angažovanih novčanih sredstava
- troškova i kvaliteta angažovanja novčanih sredstava
U najvećem broju slučajeva odgovori dobijeni u okviru ekonomskih i finansijskih analiza
predstavljaju osnov donošenja odluka o ulasku ili ne ulasku u konkretne aktivnosti i akcije.
EKONOMSKA I
NAMERAVANA FINANSIJSKA ODLUKA
AKTIVNOST ILI VALORIZACIJA PRIHVATANJE ILI
AKCIJA PREDUZEĆA ODBACIVANJE IDEJE
Ove analize nisu jedine analize ekonomista u preduzećima. Ekonomisti u kvalitetno upravljanim
preduzećima:
- Analiziraju intenzitet i kvalitet – ekonomiju angažovanja raspoloživih faktora poslovanja
i razvoja i shodno zaključcima predlažu mere i aktivnosti na njihovom poboljšavanju
- Sačinjavaju ekonomske projekcije poslovanja preduzeća u budućnosti /npr. dugoročni
i godišnji planovi poslovanja/
34
Pod imovinom - aktivom preduzeća podrazumevaju se ukupno raspoloživa sredstva sa kojim
preduzeće raspolaže i koje angažuje u svom poslovanju. U pitanju su sredstva u vlasništvu
preduzeća i sredstva iz spoljnih izvora.
Pod kapitalom preduzeća misli se na sredstva preduzeća koja su u vlasništvu preduzeća, odnosno
vlasnika preduzeća
Inaće, kapital je termin pod kojim se misli na svaku veličinu, koja u procesu angažovanja
obezbeđuje očuvanje i uvećavanje svoje vrednosti.
U aktuelnom svetu čini se razlika između:
- fizičkog kapitala – sredstava rada – poslovanja u obliku stvari i novca
- i intelektualnog kapitala – nevidljivog kapitala /obuhvata znanja, umeća, tehnološka
rešenja, baze podataka/
Naše interesovanje biće fokusirano na fizički kapital preduzeća
35
- struktura
- količine
- stepen otpisanosti
- stepen uposlenosti
- troškovi koje nose kada se angažuju i kada se ne angažuju
- neka druga pitanja
POSLOVANJE PREDUZEĆA
Poslovanje preduzeća počiva na angažovanju i trošenju raspoloživih faktora poslovanja ili na:
- proizvodnji
- i prodaji
proizvoda ili usluga. Gotovo da ne treba isticati da je obim i struktura proizvodnje uslovljena
mogućnostima prodaje ili sa konkurentnošću – atraktivnošću vrste i osobina proizvoda i cenovnom
atraktivnošću.
Poslovanje preduzeća počiva na realizaciji godišnjih planova poslovanja. Ove planove sačinjavaju
ekonomisti na bazi podataka koje dobijaju od komercijale, iz proizvodnje i od finansija.
36
Bilans uspeha – skraćena shema
Pozicija Vrednost
37
RAZVOJ PREDUZEĆA
Pod razvojem preduzeća misli se na brojne i raznovrsne /kvalitativne i kvantitativne, velike i male/
strateški orijentisane promene u:
- strategiji poslovanja
- konkurentskoj strategiji
- u obimu i strukturi proizvodnog /poslovnog/ kapaciteta
- u programskoj strukturi
- u tržištima, kanalima prodaje
- u načinima /tehnologijama/ poslovanja
kako bi se obezbeđivalo dugoročno, stabilno poslovanje i jačanje /jačanje pozicija preduzeća u
okruženju/
Razvojne promene uvek su vezane za veća ili manja investiciona ulaganja – ulaganja materijalnih
dobara, ljudskog rada i novčanih sredstava/ i otuda, razvojni projekti vrlo često nazivaju se
investicionim projektima.
VISINA, STRUKTURA
I DINAMIKA - UKUPAN PRIHOD IZ POSLOVANJA
INVESTICIONIH - UKUPNI RASHODI IZ POSLOVANJA
ULAGANJA - DOBITAK-GUBITAK IZ POSLOVANJA
38
U okviru ekonomske analize razvojnog ili investicionog projekta definiše i analizira se:
- visina, struktura i dinamika investicionih ulaganja
- poslovno i komercijalno efektuiranje sprovedene promene /novog ili inoviranog kapaciteta/
Ili očekivani prihod od poslovanja u budućnosti i rizici prihoda /period od 3 do 5 godina/,
očekivani troškovi i rashodi iz poslovanja i očekivani profit ili očekivane uštede u poslovanju
po osnovu efektuiranja razvojnog projekta
Literatura
39
STALNA – OSNOVNA Ne transformiše se Prenosi deo vrednosti -
SREDSTVA amortizacija
- U proizvodnji kolektiv troši svoju intelektualnu i fizičku snagu, stvara novu vrednost
i tu novu vrednost prenosi na vrednost proizvoda. Kolektiv kao naknadu dobija
platu. Plata je naknada za reprodukovanje čovekove utrošene snage. Plata sadrži
veći ili manji deo nove vrednosti koju je čovek stvorio svojim radom. Drugi deo
nove vrednosti pripada vlasniku kapitala i kroz sekundarnu raspodelu usmerava
se u opštu potrošnju
Renta je dohodak u naturi ili novcu koji stiče određena osoba, bez vlastitog rada, a po osnovu
vlasništva, u posmatranom slučaju, vlasništva nad zemljom. Zemljišna renta zavisi od plodnosti
zemljišta i udaljenosti od tržišta ili od prinosa koje će donositi.
40
Kamata je cena zajmovnog kapitala.
U tekućem poslovanju i kod investicionih ulaganja, preduzeće vrlo često angažuje i ulaže vlastiti
kapital.U obračunima investicionih ulaganja i u drugim obračunima cena vlastitog angžovanog
kapitala se obračunava na nivou profita koje je preduzeće ostvarivalo u poslednjim godinama.
Prema tome, cena vlastitog kapitala je na nivou prosečnog profita preduzeća i veća je od
bankarskih kamatnih stopa.
Različita tehnološka rešenja, robne marke i drugo – tzv. intelektualna ili industrijska svojina imaju
vrednost. Ova vrednost zavisi od prihoda koje će donositi u budućnosti.
U slučaju pribavljanja ili ustupanja ovih veličina umesto o njihovoj ceni, govori se o njihovoj
naknadi. Ova naknada javlja se u obliku: licencne takse, koja se plaća jednokratno i u obliku
licencne naknade koja se u nekom procentu zaračunava u odnosu na prihod koji donosi njihovo
proizvodno i poslovno angažovanje.
Cena zemljišta, kamate i naknade za intelektualnu svojinu, kao i cene, svih ostalih roba /sirovina,
energije, proizvoda, usluga, radne snage/ zavisi od odnosa ponude i potražnje na tržištu.
41
Utrošci pojedinih faktora rada odnose se na količine pojedinih faktora rada koji se angažuju u
proizvodnji jedinice proizvoda ili u okviru konkretnih pojedinačnih aktivnosti. U praksi javljaju se
dve osnove definisanja utrošaka:
- tehničko-tehnološki normativi
- i eksploatacioni normativi – tehničko-tehnološki normativi uvećani za određeni procenat
Za proizvodnju para muških čizmi tipa XZ neophodan je utrošak 0,5 kv.m kože tipa z. Nabavna
cena po kv.m. kože tipa z je 5.050. din.
O,5 kv.m. kože je eksploatacioni normativ. Po tehničko-tehnološkom normativu, utrošak kože je
0,47 kv.m. kože
Trošak utrošene kože u izradi para muških čizmi tipa XZ je 0,5 kv. M. kože tipa Z x 5.050. din
Ili 2.525 din.
Koža tipa Z koja se nalazi u skladištu nabavljana je u različitim periodima po različitim cenama.
Opredelili smo se za metod utvrđivanja prosečne cene kože, tako da u obračun ulazimo sa cenom
od 5.050 din po kv.m. kože
U slučaju brojnih osnovnih sredstava, nema normativa utrošaka po jedinici proizvoda ili
pojedinačnoj aktivnosti.
Kod ovih osnovnih sredstava utvrđuje se iznos godišnje amortizacije koja tereti proizvodnju i
poslovanje.
Koliki je trošak poslovne zgrade, direktorovog službenog automobila, IT koji tereti par čizama?
42
U definisanju godišnje amortizacije, preduzeće se može opredeliti za različite metodologije njenog
obračuna ili za metodologiju obračuna:
- minimalne zakonske amortizacije
- funkcionalne amortizacije
- ubrzane – moralne amortizacije
Iznos godišnje amrotizacije poslovne zrade je 100.000 din, iznos godišnje amrotizacije
direktorovog službenog automobila je 30.000 din, iznos godišnje amortizacije IT je 30.000 din.
Ovi troškovi po jednom paru čizama biće različiti za različite obima proizvodnje:
- za obim proizvodnje od 100.000 pari čizama oni će iznositi: 0,16 din. po paru čizama
- za obim proizvodnje od 10.000 pari čizama oni će iznositi: 16 din. po paru čizama
Rashodi su ukupni troškovi poslovanja. Ovi troškovi pokrivaju se iz prihoda i utiću na zaradu /profit/
koji će ostati vlasniku kapitala. Interes vlasnika kapitala i menadžera je da troškovi poslovanja budu
što manji. Na ovo pitanje vratićemo se u okviru razmatranja pitanja povećavanja zarade - profita
Za vašu osnovnu informaciju, u teoriji i praksi operiše se sa tri osnovna sistema obračuna
troškova:
43
- Sistemom obračuna po ukupnim troškovima
- Sistemom obračuna po varijabilnim troškovima
- Sistemom obračuna po standardnim /planskim/ troškovima
Efekat ovih različitih sistema manifestuje se u:
- različitim strukturama kalkulacija cena koštanja i prodajnih cena
- i različitim finansijskim iskazima
KLASIFKACIJE TROŠKOVA
Pod direktnim troškovima misli se na troškove koji su direktno vezani za proizvodnju ili na troškove
izrade.
Pod indirektnim troškovima misli se na ostale troškove koji se javljaju u poslovanju preduzeća. Ovi
troškovi dobijaju se kada se od ukupnih troškova oduzmu direktni troškovi
Pod fiksnim troškovima misli se na troškove u proizvodnji i poslovanju koji postoje nezavisno od
dinamike obima proizvodnje /troškovi poslovnog prostora i raspoložive tehničke osnove rada,
priprema proizvodnje, administrativno i režijsko osoblje/
Ovi troškovi su fiksni bez obzira da li ima ili nema proizvodnje. Ovi troškovi opterećuju proizvodnju
u fiksnom iznosu. Njihov iznos po jedinici proizvoda /usluge/ smanjuje se sa povećavanjem obima
proizvodnje
Varijabilni troškovi se utvrđuju na bazi normativa po jedinici proizvoda /troškovi sirovina, energije,
reprodukcionog materijala, proizvodnog mašinskog i ljudskog rada/
44
Ovi troškovi se javljaju kada se proizvod proizvodi. Ukupni varijabilni troškovi se manjaju
proporcionalno sa promenom obima proizvodnje.Zbog delovanja zakona opadajućih prinosa, fiksni
troškovi po jedinici proizvoda na višim nivoima proizvodnje pokazuju tendenciju rasta
U strukturi troškova proizvodnje i poslovanja javljaju se i relativno fiksni troškovi /npr. troškovi
prelaza sa jedne na dve smene, troškovi prelaza sa jedne serije proizvodnje na drugu seriju
proizvodnje i slično/. Relativno fiksni troškovi su dodatni troškovi, koje ekonomista u analizama
treba da rasoredi na grupu fiksnih ili na grupu varijabilnih troškova.
Interes menadžera i ekonomista okrenut je ka smanjivanju fiksnih troškova po jedinici proizvoda ili
na povećavanje obima proizvodnje
Troškovi prometa su zavisni troškovi koji se javljaju u funkciji nabavke ili prodaje roba.
Ovi troškovi ulaze u nabavnu cenu roba ili u cenu sa kojom se operiše u izradama kalkulacija
Zavisni troškovi obuhvataju troškove transporta, špeditera, skladištara, kontrola kvaliteta proizvoda,
carina i druge troškove na putu robe od dobavljača do našeg skladišta
U ekonomskim analizama ukupan trošak je zbir direktnih i indirektnih troškova ili zbir fiksnih i
varijabilnih troškova ili zbir troškova proizvodnje i troškova prometa koji terete proizvodnju.
Prosečan trošak je trošak po jedinici proizvoda. Trošak po jedinici proizvoda naziva se cenom
koštanja. Na ovo pitanje vratićemo se u daljem druženju.
Prosečan trošak se dobija kada se ukupan trošak podeli sa brojem proizvedenih jedinica
45
MARGINALAN TROŠAK
Marginalni ili dodatni trošak pokazuje povećavanje ukupnog troška, najčešće povećavanje
varijabilnog troška zbog proizvodnje nove-dodatne jedinice proizvoda.
Proizvođač čizama koristi cca 100% raspoloživi kapacitet proizvodnje – ostvarujući proizvodnju od
100.000 pari čizama. Proizvodnja 110.000 pari čizama zahteva dodatna ulaganja i troškove. Npr.
nabavku nove mašine koja će biti iskorišćena samo sa 5%, upošljavanje dodatnih radnika čiji bi
stepen uposlenosti bio svega cca 20%
Prosečan marginalni trošak dobija se kada se marginalni trošak podeli brojem proizvoda koji su
dobijeni u okviru ekstra ili dodatne jedinice proizvoda.
Porez na dodatnu vrednost /PDV/ se obračunava na fakturisanu robu. Prodavac PDV naplaćuje od
kupaca i uplaćuje u na račun budžeta
Subvencije su naknade koje država daje proizvođačima kako bi se obezbedila jeftinija proizvodnja
/npr. subvencija semenskih roba, veštačkih đubriva i slično/. Subvencije smanjuju troškove
proizvodnje. Efekti subvencija trebali bi da se dele između kupaca i proizvođača
Literatura
-N.G.Mankiw – The principles of microeconomics, Hourtcout pubblishers
- M.Labus – Osnovi ekonomije, Pravni fakultet, Beograd
-M.Stanić – Mikroekonomija, Apeioron, Banja Luka
-D.Salvatore – Ekonomija za menadžere, Mate, Zagreb
46
VI. PROIZVODNJA I CENA KOŠTANJA
DEFINICIJA PROIZVODNJE
Proizvodnja je proces transformisanja jedne grupe upotrebnih vrednosti u neke druge, različite
upotrebne vrednosti
Proizvodnja je proces stvaranja nove vrednosti /vrednost proizvoda ili usluge/
Ova, nova vrednost sastoji se iz:
- prenete vrednosti /fiksni i varijabilni troškovi/
- i novostvorene vrednosti /vrednost koju stvara zaposleni sa svojim radom/
PROIZVODNA FUNKCIJA
Proizvodna funkcija opisuje vezu između maksimalne količine proizvoda, sa jedne strane i utrošaka
faktora proizvodnje, sa druge strane.
40 0 A
30 38 B
20 52 C
10 60 D
47
0 65 E
U donošenju odluka o obimu i strukturi proizvodnje, proizvođač se rukovodi:
- mogućim prodajnim cenama
- i troškovima proizvodnje i poslovanja
U analizi kretanja ovih troškova za konkretnu proizvodnju od velike koristi je njihog grafički prikaz
Analiza ovih kretanja pokazuje sledeće:
- Povećavanje obima proizvodnje prati povećavanje ukupnih troškova. Ne postoji
čvrsta korelacija između povećavanja obima proizvodnje i povećavanja ukupnih
troškova
- Sa povećavanjem obima proizvodnje prosečni fiksni troškovi po jedinici proizvoda
padaju, ali do određenog nivoa prozvodnje, nakon čega beleže tendenciju rasta
Prosečni varijabilni troškovi se ne menjaju sa promenama obima proizvodnje.
48
Promene se beleže kod prosečnih fiksnih troškova. Naime, oni padaju do određenog
nivoa proizvodnje, da bi nakon toga nivoa počeli da rastu. Kriva ovih troškova ima
oblik slova U
- Kod 0 obima proizvodnje, marginalni trošak je 0. Sa povećavanjem obima proizvodnje,
prosečan marginalni trošak prvo pada do određenog nivoa proizvodnje, da bi posle
tog nivoa i kod daljeg rasta proizvodnje, zbog delovanja zakona o opadajućem prinosu
rastao sa rastom proizvodnje
Ovi zaključci govore u prilog stava, da o optimalnom obimu prozvodnje nemožemo napamet da
govorima i da njegovo utvrđivanje zahteva prikupljanje i obradu brojnih podataka vezanih za
različite kategorije troškova.
U teoriji i praksi optimalni obim proizvodnje utvrđuje se sa aspekta troškova ili sa spekta dobitka.
49
Troškovi proizvodnje i poslovanja su promenljiva kategorija. Naime menjaju se pod uticajem:
- promena cena
- i promena u tehnologijama i kvalitetu rada
Tokom vremena menja se optimalni obim proizvodnje.
Optimalni obim proizvodnje sa aspekta troškova je obim proizovdnje kod koga se izjednačavaju
prosečni ukupni troškovi i prosečni marginalni troškovi
Podsetimo se PUT dobijaju se kada se ukupan trošak /UT/ podeli sa brojem proizvedenih jedinica
/Q/
Podsetimo se PMT dobija se povećanje ukupnog troška podeli sa povečanjem broja proizvedenih
jedinica
Ekonomija obima odnosi se na odnos između prinosa u proizvodnji i ulaganja i troškova koji
obezbeđuju ovaj prinos.
Iz prednjeg grafikona vidi se sledeće:
- do određenog nivoa – obima proizvodnje postoji troškovna opravdanost za rast proizvodnje,
jer se prosečni i marginalni troškovi smanjuju sa povećavanjem obima proizvodnje
50
- iznad određenog obima proizvodnje ne postoji troškovna opravdanost za dalji rast
proizvodnje, jer se prosečni i marginalni troškovi povećavaju.
Pod ekonomijom obima misli se na smanjivanje prosečnih troškova proizvodnje sa rastom obima
proizvodnje. Ekonomija obima objašnjava se sledećim činjenicama:
- sa povećavanjem obima proizvodnje smanjuju se fiksni troškovi po jedinici proizvoda
- rast proizvodnje najčešće prati specijalizacija u radu. Specijalizacija u radu vodi ka
povećavanju kvalitea, iskustava, produktivnosti i ekonomičnosti u radu
Pod disekonomijom obima misli se na rast prosečnih troškova sa rastom obima proizvodnje iznad
nekog obima. Disekonomija se objašnjava sledećim činjenicama:
- povećavanjem prosečnih fiksnih troškova /novi instalisani kapaciteti, novo zapošljavanje/
- povećavanjem troškova koordinacije i upravljanja proizvodnjom
- padom motivisanosti zaposlenih u velikim kolektivima
Ekonomiste i menadžere mnogo više interesuje optimalni obim proizvodnje sa aspekta dobitka.
Optimalna proizvodnja sa aspekta dobitka je onaj nivo – obim proizvodnje kod koga dolazi do
izjednačavanje prosečnog marginalnog troška /PMT/ i prodajne cene /PC/
51
Utvrdimo optimalan obim proizvodnje proizvođača boja sa aspekta dobitka.
Prodajna cena po limenki boja je 6 din.
Proizvođač boja ostvariće optimalni obim proizvodnje na nivou proizvodnje od 5 limenki. Na ovom
nivou prodajna cena jednaka je prosečnim marginalnim troškovima
RENTABILNA PROIZVODNJA
Obim proizvodnje u Ukupni troškovi u 000 Ukupan prihod u 000 Dobitak u 000 din.
000 kom. - Q din. - UT din. - UP
10 1.200 830 -370
15 1.460 1.245 -215
52
20 1.980 2.075 95
25 2.340 2.490 150
30 2.700 2.905 205
35 3.260 3.320 60
40 3.770 3.735 -35
Zona rentabilne proizvodnje obuće je zona u prostoru od cca 20.000 do cca 40.000 pari obuće, jer
se u ovoj zoni ostvaruje dobitak.Ispod i iznad ovog obima, proizvođač ima gubitak u poslovanju
U praksi, u funkciji definisanja rentabilne proizvodnje vrlo često koristi se metoda prelomne tačke.
Prelomna tačka utvrđuje se uz pomoć sledeće jednačine:
CQ = UFT + PVT x Q
C- prodajna cena
Q- obim proizvodnje
PVT – prosečni varijabilni troškovi
UFT – ukupni fiksni troškovi
Uz pomoć ove jednačine moguće je utvrditi prag rentabilnosti ili:
- najnižu prodajnu cenu, koja pri datom nivou proizvodnje obezbeđuje dobitak u poslovanju
- ili najniži nivo proizvodnje na kome se sa datim cenama obezbeđuje rentabilna
proizvodnja ili dobitak u poslovanju
Utvrdimo nivo proizvodnje koji obezbeđuje dobitak pri datom nivou cena
Fiskni troškovi agencije su 2.000 evra
Prosečan varijabilni trošak je 3 evra
Prodajna cena je usluge je 8 evra
Primenom gorne jednačine : 8 x Q = 2.000 + 3 x Q dolazimo do zaključka da se na obimu od 400
usluga ne ostvaruje dobitak, ali da se na obimu od 401 usluge počinje ostvarivati dobitak
KALKULACIJA
53
Kalkulacija je ekonomska i finansijska analiza ili računica konkretnog posla. Tako se govori o
kalkulacijama nabavnog, prodajnog posla, o kalkulacijama konkretnih aktivnosti, o kalkulacijama
cena koštanja i prodajnih cena.
U praksi, kaklulacije se sačinjavaju pre posla, pre donošenja odluka, tokom pregovora ili realizacije
aktivnosti i po njihovom okončanju, kako bi se došlo do zaključka koliko je bio trošak, prihod ili
zarda od konkretnog posla.
CENA KOŠTANJA
Osnovna razlika između metode stvarne cene koštanja i direct costing metode je u poslednjoj
stavci cene koštanja. Po metodu stvarne, ova stavka obuhvata pripadajući deo za sve druge
troškove poslovanja preduzeća. Po direct costing metodi, ova stava obuhvata min pripadajuće
fiksne i indirektne troškove. Naime, po direct costing metodu-dominantnom u kapitalističkom svetu,
vlasnik iz bruto finansijskog rezultata treba da pokrije fiksne troškove – troškove administracije i
indirektne troškove, da bi ono što ostaje pripadalo njegov neto finansijski rezultat – dobitak ili profit.
Cena koštanja po jedinici proizvoda ili usluge vrlo mnogo zavisi od obima proizvodnje na kome se
izvodi. Značajan uticaj obima proizvodnje na jediničnu cenu koštanja potiće:
- fiksnog troška kao konstantne veličine
- i razlika u fiksnom trošku po jedinici proizvoda zavisno od broja proizvedenih jedinica
Poslužimo se primerom
54
Obim Troškovi Troškovi Troškovi Izdaci Troškovi Cena
proizvodnje sredstava materijala rada prodaje koštanja
rada
0 500 - - - - -
500 500 300 400 100 455 3,51
1.000 500 650 850 200 770 2,97
1.500 500 1.050 1.400 350 990 2,86
2.000 500 1.400 1.900 500 1.290 2,79
2.500 500 2.000 2.200 700 1.620 2,80
Literatura
- Z.Đurić-Komercijalno poslovanje, BK, Novi Sad
- M.Labus – Osnovni eonomije, Pravni fakultet, Beogad
- M-Habek – Priprema odluke o prodaji primjenom metode pokrića – Direct costing, Informator,
Zagreb
- D.Salvatore – Ekonomija za menadžere, Mate, Zagreb
-M.Nikolić i grupa autora – Ekonomika preduzeća, Ekonomski fakultet, Beograd
-D.Stojanović – Matematičke metode u ekonomiji, Savremena administracija
Podsetimo se visina cena koštanja zavisi od obima proizvodnje i prodaje za koji se utvrđuje.
Na dalje, podsetimo se kod metode stvarne cene koštanja veliki deo direktnih i indirektnih troškova
ukalkulisan je u cenu koštanja, dok se kod direct costing metode u cenu uključuju direktni troškovi,
da bi se indirektni troškovi pokrivali iz bruto finasijskog rezultata ili zarade
Proizvođačka prodajna cena utvrđena na ovaj način samo je lepa želja proizvođača, jer se u svim
slučajevima, osim ako je monopolista, mora uklapati u preovlađujuću tržišnu cenu. U tom
uklapanju proizvođač se suočava sa situacijama da ostvaruje profit iznad ili ispod prosečne profitne
stope na nivou grupacije i grane kojoj pripada.
Objašnjenje za ovakve gubitke ili dobitke treba tražiti u podatku o razlikama koje u odnosu na
konkurente ima po pitanju cene koštanja i troškova proizvodnje i poslovanja. Naime, proizvođač sa
višim troškovima u odnosu na konkurente prisvaja relativno manji profit, dok proizvođač sa nižim
troškovima u odnosu na konkurente prisvaja relativno veći profit.
Na konkurentskom tržištu, tekuća tržišna cena robe je data veličina. Ova tržišna cena jednaka je
njegovom marginalnom prihodu /MPr/
Sa svakom promenom u tekućoj tržišnoj prodajnoj ceni menja se marginalni prihod, a samim tim i
obim proizvodnje na kome preduzeće ostvaruje maksimalni dobitak
56
2 8 3 12 6 4
3 12 4 18 6 6
4 17 5 18 6 7
5 23 6 24 6 7
6 30 7 36 6 6
7 38 8 42 6 4
8 47 9 48 6 1
Mlekara „Milka“ pri nivo tekuće tržišne cene od 6 dinara ostvariće maksimalni dobitak na nivou
proivodnje od hl mleka
Da je tekuća tržišna cena mleka 8 dinara, „Milka“ bi maksimalni dobitak ostvarivala na nivou
proizvodnje od 7 hl
Na konkurentskom tržištu moguće je privremeno ili trajno obaranje nivoa tržišnih cena. U ovakvim
situacijama preduzeće se ponaša na sledeći način:
- Preduzeće nastavlja sa proizvodnjom i prodajom čak i kada nema iskazanog dobitka
U ovoj situaciji ono još uvek ostvaruje dobitak koji je obračunat i isplaćen kroz tekuće
naknade zaposlenima i naknade na ime opšte i zajedničke potrošnje
57
- i ekonomije obima proizvodnje i poslovanja
Elastičnost i obim tražnje i zahevi u obezbeđivanju ekonomije obima proizvodnje prisiljavaju
preduzeće da formira cenu:
- koja je viša od konkurentske cene
- ali je ispod nivoa koji bi monopolista želeo
Na monoposkim tržištima vrlo često javlja se praksa diskriminatornih cena. U pitanju je praksa
prodaje iste vrste roba različitim kupcima po različitim cenama. Monopolista se opredeljuje za
prodaju roba određenim grupama korisnika ispod tržišne cene, ne iz hedonizma, već iz želje da
ostvari obim proivodnje koji obezbeđuje ostvarivanje ekonomije obima i ostvarivanje dohotka po
osnovu ekonomije obima
Rukovodeći se željom da ostvari najveći dobitak, preduzeće A opredeljuje se za treću strategiju, jer
mu ona obezbeđuje 5 dinara, nezavisno od akcije preduzeća B.
Preduzeće B želi da svoj gubitak, zbog aktivnosti preduzeća A svede na najmanju meru. Ono se
opredeljuje za treću strategiju, jer je tu gubitak najmanji I iznosi 5 dinara
58
Praksa pokazuje da se duopolska tržišta retko uspevaju održati u dužem vremenskom periodu iz
sledećih razloga:
- oba učesnika duopola žele da povećaju svoj tržišni udeo, jer ovo povećanje donosi im i
povećanje dobitka
- zbog visine tržišnih cena ovakva tržišta interesantna su I za ostala preduzeća. Njihovim
ulaskom na tržište dolazi do povećavanja ponude I samim tim do obaranja cena.
Konačno, duopoly prerasta u oligopoly
Kod definisanja prodajne ceene, proizvođač na ovom tržištu operiše sa većim brojem podataka:
- svojim interesima da ostvari što veći dobitak, ali I što veći obim proizvodnje zbog ekonomije
obima
- elastičnošću tražnje za njegovim diferenciranim robama
- I canama I osobinama sličnih roba koje nude konkurenti
Literatura
- Z.Pjanić – Teorija cena, Ekonomski fakultet, Beograd
- N.Gregory Mankiw – Principles of microekonomics, Harcourt Publishers
- D. Salvatore – Ekonomija za menadžere, Mate, Zagreb
VIII.DOBITAK
VIŠAK VREDNOSTI
DOHODAK
60
U ekonomiji govori se i primarnoj i sekundarnoj raspodeli dohotka.
Primarna raspodela odnosi se na raspodelu dohotka ili na seljenje dohotka između učesnika u
procesu tržišne razmene. Govori se o seljenju dohotka između:
- kupca i prodavca /npr. kupac je razmenio manju vrednost – novca za veću vrednost
roba/
- između različitih oblasti poslovanja /česta je priča da su seljaci zbog neekvivalente
razmene sa prerađivačima izgubili zaradu/
- između pojedinih zemalja /problem razmene ekvivalentnih vrednosti između sirovina
i visoko sofisticiranih proizvoda i njihovih matičnih zemalja/
Osnov primerne raspodele dohotka je neekvivalentna razmena ili pojave da se robe /proizvodi ili
usluge/ kupuju ili prodaju ispod ili iznad njihovih ravnotežnih cena.
Danas, seljacima se nudi otkupna cena za žito ovogodišnjeg roda od 120 dinara po mc, dok su po
kalkulacijama proizvođačke prodajne cene na nivou od cca 150 dinara.Dugi primer, tržišna cena
elektirične energije je za cca 50% niža od njene ravnotežne vrednosti ili fer vrednosti.
Sekundarna raspodela dohotka je raspodela dohotka kroz razne poreze, takse, doprinose između
proizvođača – privrede i tzv. opšte i zajedničke potrošnje.
DOBITAK
Dobitak je iznos koji prisvaja vlasnik kapitala kao nadoknadu za angažovanje kapitala
i za svoj upravljački rad.
Sve do skora dobitak koji prisvaja vlasnik kapitala vezivao se za razliku između ukupnog prihoda i
ukupnih troškova poslovanja. Od skora, menja se priča i praksa , jer dobitak koji prisvaja vlasnik
kapitala veći je od ove razlike i obuhvata i:
- amortizaciju
- razna plaćanja razvojnog rada i investiciona ulaganja iz sredstava tekućeg poslovanja
- kamate koje preduzeće naplaćuje od drugih
Istina od ove sume oduzimaju se kamate koje preduzeće plaća drugima.
61
Vlasnik kapitala prisvaja bruto finansijski rezultat poslovanja.
GUBITAK U POSLOVANJU
Gubitak u poslovanju javlja se kada su ukupni troškovi poslovanja veći od ukupnih prihoda.
Brojni su razlozi pojave gubitaka u poslovanju.
Preduzeća treba da raspolažu sa rezervama za pokrivanje ovih gubitaka, jer nepokriveni gubitak
vodi u smanjivanje vrednosti kapitala preduzeća ili ka „jednju vlastite supstance“
RASPODELA DOBITAK
Vlasnik kapitala donosi odluku o raspodeli dobitka iz poslovanja. Ovaj dobitak može da:
- kao akumulaciju usmeri u povećavanje kapitala preduzeća
- u celosti ili u jednom delu da kao nagradu usmeri kao nagradu u svoj džep
- u jednom delu kao 13 platu usmeri prema kolektivu
Dobri domaćini dobitak usmeravaju u povećavanje kapitala preduzeća
Dobitak je razlika između ukupnog prihoda i ukupnih troškova – rashoda poslovanja preduzeća.
U teoriji i praksi govori se o četiri osnovne grupe faktora formiranja dobitka:
- društveni faktori
- prirodni faktori
- tehnički faktori
- subjektivni faktori
62
LIKVIDACIJA PREDUZEĆA
DEFINICIJA EFIKASNOSTI
63
PRODUKTIVNOST RADA EKONOMIČNOST RADA
Podaci o efikasnosti rada subjekta imaće upotrebnu vrednost samo onda kada se posmatraju
kroz:
- vremenske serije podataka ili kroz promene koje se dešavaju tokom vremena
na nivou subjekta ili kroz vremenska poređenja
- odnos projektovanog – planiranog i ostvarenog na nivou subjekta
- komparacije sa korespodentnim podacima kod drugih subjekata iz okruženja
/grupacija, grana proizvodnje, ukupna privreda ili društvo/
i kada čine osnov za preduzimanje mera i aktivnosti, kako bi se efikasnost rada povečala.
Za nas mnogo neće značiti podatak da je produktivnost rada preduzeća u prošloj godini bila
2.050.000 dinara ukupnog prihoda po radniku. Ovaj podatak će dobiti u vrednosti kada ga stavimo
u odnos sa:
- ukupnim prihodima po radniku u ranijim godinama – bitno prikazati ih u stalnim cenama
/prethodne godine u stalnim cenama 2.400.000 din, 2.300.000, 2.500.000 din/
- planirani ukupan prihod po radniku – 2.200.000 din.
- ukupnim prihodima po radniku u posmatranoj godini na nivou grupacije kojoj preduzeće
pripada /2.480.000 din/
PRODUKTIVNOST RADA
64
Produktivnost rada je pokazatelj odnosa autputa /proizvodnje/ i inputa /angažovanog mašinskog ili
ljudskog rada/. Da li vam je poznato da našu privredu karakteriše niska produktivnost rada.
Problemi niske produktivnosti rada i njenog rešavanja najčešće se vezuju sa sledeća pitanja:
- stepen angažovanja raspoloživog kolektiva ili tehičko-tehnološke osnove rada
- kvalitet raspoloživog kolektiva i tehničko-tehnološke osnove rada /nivo, struktura,
održavanje
- kvalitet organizacije rada
EKONOMIČNOST RADA
Ekonomičnost rada pokazuje koliko jedinica prihoda donosi 100 jedinica troškova proizvodnje i
poslovanja.
RENTABILNOST RADA
Angažovani kapital čine sva osnovna i obrtna sredstva koja se angažuju u proizvodnji i poslovanju.
U analizi angažovanog kapitala posebnu pažnju treba obratiti na sledeće:
- Strukturu angažovanih sredstava
U ovoj strukturi što manje treba da je osnovnih sredstava i što više obrtnih sredstva
- Brzini obrta obrtnih sredstava
Prihod i dobitak se ostvaruje u okviru jednog obrta sredstava. Što više ima obrta
65
sredstava tokom godine, biće i veća godišnja masa prihoda i dobitka
- Izvore obezbeđivanja poslovnih – osnovnih i obrtnih sredstava
Angažovanje sredstava iz spoljnih izvora povlaći kamate i druge troškove finansiranja
LIKVIDNOST PREDUZEĆA
Podsetimo se, obrtna sredstva su sredstva koja menjaju oblik – agregatno stanje: novac,
dugovanja, ulazne robne zalihe, nedovršena proizvodnja, izlazne robne zalihe, potraživanja od
kupaca, novac.
Jedan ovakav obrt obrtnih sredstava predstavlja jedan reprodukcioni ciklus.
Reprodukcioni ciklus-ciklus obrta obrtnih sredstava zavisi od:
- delatnosti preduzeća /u voćarstvu – u jednoj godini obavi se jedan ciklus, u svinjogostvu –
u jednoj godini obave se dva ciklusa ................/
66
- ali i kvaliteta upravljanja i angažovanja obrtnih sredstava u preduzeću, koji rezultira u
dugom zamrzavanju novca u nekom od agregatnih oblika
Brzina obrta sredstava odnosi se na broj obrta obrtnih sredstava ili na broj reprodukcionih ciklusa 1
din. tokom jedne godine.
Za ekonomistu i menadžera, brzina obrta sredstava značajna je zbog toga: što se ukupan prihod i
dobitak ostvaruje u okviru jednog reprodukcionog ciklusa. Povećavanjem broja reprodukcionih
ciklusa tokom godine, povećava se masa prihoda i dobitka ostvarena u jednoj godini
Naša firma u jednom reprodukcionom ciklusu ostvaruje dobitak od 800.000 din, u slučaju dva
reprodukciona ciklusa tokom jedne godine, firma ostvaruje dobitak od 1.600.000 dinara
Literatura
67
68