PODJELA POLJSKE

Poljska je od nekad velike i moćne države, postala objekt, plijen za podjelu između jakih
susjeda. Jedan od naziva Poljske je „spasiteljica Europe“ jer u 17. stoljeću daje znatan
doprinos u obrani Beča od osmanlijskog osvajanja.
U Poljskoj je sredinom 17. stoljeća donesen zakon „libertum veto“, odnosno pravo svakog
plemića da svojim glasom u Sejmu spriječi donošenje nekog zakona. Određeni zakoni mogli
su se poništiti, ali niti jedan zakon nije se mogao donijeti, ako ga nije odobrio i najniži
pripadnik plemstva. Taj potez dugoročno je paralizirao državu te dolazi do velike
nestabilnosti. Konstantno gospodarsko i političko slabljenje Poljske dovelo je do gubljenja
nacionalnog suvereniteta i podjele njenog teritorija od strane Rusije, Kraljevine
Pruske i Habsburške Monarhije. Zbog znatnog slabljenja Poljske, Rusko Carstvo, Habsburška
Monarhija i Pruska izvršavaju njenu prvu podjelu od ukupno tri koje su se dogodile. Prva podjela
dogodila se
1772. godine. Pri prvoj podjeli Poljske, Rusija je dobila površinom najveći dio, čak oko 93 000
četvornih kilometara. Habsburška Monarhija dobila je oko 81 900, a Pruska oko 36 300
četvornih kilometara. Tom je podjelom Poljska izgubila oko 30 % svog dotadašnjeg teritorija,
ali i gotovo polovinu svog ukupnog stanovništva, što je bio strahovit udarac. Zbog pruskog
zauzimanja primorskih krajeva, gdje je Poljska imala izlaz na more, izgubila je čak oko 80 %
svoje vanjske trgovine, što je u gospodarskom smislu bilo katastrofalno. Drugu podjelu
Poljske izvršile su Pruska i Rusija, otprilike 21 godinu nakon prve podjele, odnosno
1793. godine. Rusija je zauzela dio Ukrajine i Bjelorusiju, a Pruska Gdansk, Torun i dio Velike
Poljske.
Godine 1795. godine izvršena je treća podjela Poljske između europskih sila. Ta treća podjela
bila je ujedno i konačna jer je njome poljski teritorij razdijeljen u potpunosti između Pruske,
Habsburške Monarhije i Ruskog Carstva.
Trećom i završnom podjelom Poljske u 18. stoljeću, Poljska je nestala s političke karte jer ta slavenska
država nije mogla opstati zbog političke nestabilnosti i stalnih unutarnjih razdora u susjedstvu moćnih
i ambicioznih sila.