POGLAVLJE IX

DOKAZNI POSTUPAK
Standard dokaza: izvjesnost i vjerovatnost

Ispravno utvrđene činjenice – pravilnost odluke

Ispravan odabir i primjena pravne norme – uslov za zakonitost odluke

Osnovni pojmovi
● Dokazivanje -procesna djelatnost parničnih stranaka i suda koje se preduzima u parnici radi
potpunog i pravilnog utvrđivanja stanja stvari: rezultiraju zaključkom suda o istinitosti ili neistinitosti
činjeničnih tvrdnji. Kao procesna djelatnost, obuhvata: predmet dokazivanja, teret dokazivanja,
dokazna sredstva, izvođenje dokaza, ocjenu dokaza. Dokaze u načelu predlažu stranke, a sud ih može
odrediti ex offo samo kada zakon dozvoljava.

● Predmet dokazivanja - tvrdnje (navodi, izjave, sudovi) stranaka ili hipoteze suda o postojanju
pravno relevantnih činjenica.

● Dokaz - izraz koji se koristi u tri značenja: (a)Dokazno sredstvo;

(b) Sadržaj informacija iz dokaznog sredstva;
(c) Uspješan rezultat dokazivanja

● Dokazni razlog - Zaključak o sadržaju i kvaliteti informacija iz dokaznog sredstva.

● Izvođenje dokaza – upotreba dokaznog sredstva u cilju saznanja.

● Teret dokazivanja - Dužnost određenog procesnog subjekta da podnese ili predloži dokaze koji bi
uvjerili sud u istinitost iznesenih navoda.

● Ocjena dokaza – završna radnja u procesu dokazivanja koja obuhvata ispitivanje da li konkretnu
spornu i relevantnu činjenicu treba uzeti kao istinitu/postojeću.

● Dokazna sredstva – stvari i lica pomoću kojih sud stiče saznanja o dokazivanim činjenicama (uviđaj,
isprave, svjedoci, vještaci)

● Dokazna snaga dokaznog sredstva – podobnost da kod suda stvori uvjerenje o postojanju sporne
relevantne činjenice.

Sud je dužan utvrditi sporne činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva. Činjenice koje se dokazuju
su:
- relevantne
- iznesene
- sporne

Sud može utvrđivati ako sumnja u nedopuštena raspolaganja činjenice koje stranke nisu iznijele
(prešućene činjenice) i činjenice koje su nesporne (priznate činjenice kojima se želi postići
zloupotreba prava).
METODE UTVRĐIVANJA ČINJENICA
1 PRIZNANJE ČINJENICA

2 OPŠTEPOZNATE/NOTORNE ČINJENICE

3 ZAKONSKE PRESUMPCIJE

4 INDICIJE

5 UTVRĐIVANJE SADRŽAJA PRAVILA ISKUSTVA

6 ČINJENICE UTVRĐENE PRESUDOM KRIVIČNOG SUDA

7. DOKAZIVANJE
a) Predmet dokazivanja
b) Ocjena dokaza
c) Teret dokazivanja
d) Dokazna sredstva
e) Izvođenje dokaza
f) Osiguranje dokaza

1. Priznanje činjenica
Priznanje činjenica je jednostrana parnična radnja kojom stranka izjavljuje da su istiniti činjenični
navodi na kojima parnični protivnik zasniva svoj zahtjev u parnici, dakle oni koji su za nju nepovoljni.

Činjenice priznate u parnici pred sudom ne treba dokazivati. To je jednostrana parnična radnja koju
mogu poduzeti tužitelj i tuženi. Odnosi se na navode koji su načelno nepovoljni za stranku. Priznanje
činjenica dato izvan parnice ne proizvodi procesno dejstvo. Izjavu o priznanju stranka može dati
usmeno na ročištu ili pismeno izvan ročišta. Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će
ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim čl. 125. st.

Procesnopravno dejstvo priznanja se sastoji u tome što se priznate činjenice ne dokazuju - sa

priznatim činjenicama se izjednačavaju nesporne činjenice
Izuzeci: sud može narediti da se dokazuju i priznate činjenice, ako smatra da stranke njihovim
priznanjem idu za tim da raspolažu zahtjevom kojim ne mogu raspolagati.

U sporovima kojima je ograničeno načelo dispozitivnosti, kao što su bračni i paternitetski sporovi, sud
nije vezan priznatim činjenicama, pa se i takve činjenice utvrđuju putem dokazivanja.

2. Opštepoznate (notorne) činjenice

Član 125. (3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati
da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.
Notorno znači da je postojanje činjenice tako nesumnjivo da je dokazivanje suvišno, činjenice
poznate širem krugu ljudi, E.g. važni politički događaji ili elementarna nepogoda o kojoj piše štampa i
obavještavaju svi drugi mediji. Notornost može da bude i lokalna: poplava, požar, suša.
3. Presumpcije
Pravne pretpostavke (praesumptio iuris) su činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja. Razlikuju se
dvije vrste pravnih pretpostavki: oborive i neoborive.
Tačnost presumpcija može pretpostavljati sa velikom sigurnošću, bez potrebe dokazivanja u svakom
konkretnom slučaju.
Rizik netačnosti u konkretnom slučaju otklanja se mogućnošću dokazivanja suprotnog.

Svrha presumpcija:
● olakšavanje dokazivanja
● koncentrisana pravila iskustva (i ocjene zakonodavca)

Muž majke je otac djeteta

Član 54. (1) Porodičnog zakona FBiH: Ocem djeteta rođenog u braku ili periodu do 300 dana od
prestanka braka smatra se muž majke djeteta.

Struktura presumpcije: PRESUMPTIVNA BAZA + PRESUMIRANA ČINJENICA

Šta se dokazuje kod presumpcije?

Presumptivna baza: DA
Presumirana činjenica: u pravilu NE

4. Indicije
Indicije su posredno relevantne činjenice. Indicije se ne mogu smatrati pretpostavkama, već vrstom
posrednih dokaza, jer sud koristi indicije onda kad ne raspolaže neposrednim dokazima. Dokazivanje
putem indicija se znatno više koristi na području krivičnog prava u odnosu na građansko pravo.

5.Pravila iskustva
Predmet dokazivanja mogu biti i pravila iskustva. To su pravila opšteg životnog iskustva koja se
razlikuju od činjenica.
Činjenice su događaji u spoljnom svijetu, a pravila iskustva to nisu, pravila iskustva su uvjek rezultat
misaonog procesa. Stavovi iskustva su proizvod svakodnevnog čovjekovog iskustva o određenim
činjenicama, ili su rezultat naučnog istraživanja.

6. Činjenice utvrđene presudom krivičnog suda

U parničnom postupku sud je vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi
oglašava krivim. Parnični sud ih automatski uzima u podlogu svoje odluke bez dokazivanja.
U praksi takvi slučajevi su vrlo česti u sporovima za naknadu štete (imovinske i neimovinske) koja je
za oštećena lica nastala kao poljedica izvršenja krivičnih djela i gdje odgovorna lica dokazuju da nisu
isključivi uzroci ukupno nastale štete, čime svoju obavezu na naknadu štete usklađuju sa stepenom
krivične odgovornosti.
7. DOKAZIVANJE
Predmet dokazivanja (thema probandi)
Predmet dokazivanja su pravno relevantne činjenice: činjenice za koje norme materijalnog prava vežu
određene pravne posljedice. Primarna dužnost suda je da utvrđuje koje činjenice treba da budu
predmet dokazivanja.
Sadržaj pravnih normi nije predmet dokazivanja. U načelu su samo činjenice predmet dokazivanja.
Predmet dokazivanja ovisi o primjeni raspravnog i istražnog načela.

Teret dokazivanja (onus probandi)

Član 123.
1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Član 124.
1) Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje
stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu
raspolagati.
2) Ako stranka ne postupi po nalogu suda, sud je ovlašten po službenoj dužnosti pribaviti i
izvesti te dokaze.

Kao osnovna pravila po ovom pitanju ZPP navodi:

● Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev,
● Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.

Ako rezultati izvedenih dokaza ne daju osnova za izvođenje činjeničnog zaključka, sud će primijeniti
pravila o teretu dokazivanja.
1. Teret dokaza leži na stranci koja nešto tvrdi, a ne na onoj koja poriče;
2. Ako tužilac ne dokaže tvrdnje na kojima zasniva svoj zahtjev, tuženi se oslobađa;
3. Ulaganjem prigovora, tuženi postaje tužilac u pogledu dokazivanja tvrdnji iz tih prigovora

Vrste dokaza
Prema međusobnom odnosu dokaza i željenog cilja:

• glavni dokaz,

• protudokaz,

• dokaz o protivnom

Prema odnosu između dokaza i dokazivane činjenice:

• neposredni dokaz i

• posredni dokaz (indicija)

Faze dokazivanja:

Vrste istine: formalna i materijalna istina

Ocjena dokaza
Član 8. ZPP
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će
savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno

Dužnost obrazloženja slobodne ocjene dokaza!

Izuzeci od slobodne ocjene dokaza: priznanje činjeničnih navoda; zakonske presumpcije;

opštepoznate činjenice; dokazna snaga javnih isprava (čl. 132.); vezanost suda za odluku nadležnog
tijela o prethodnom pitanju; pravna snaga osuđujuće presude krivičnog suda (čl. 12.); zaključivanje o
postojanju činjenca primjenom pravila o teretu dokazivanja kada sud na temelju izvedenih dokaza ne
može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

Dva stepena/standarda dokazanosti:

Viši stepen dokazanosti – sigurnost (uvjerenje suda da je činjenična tvrdnja istinita)

Niži stepen dokazanosti – vjerovatnost (vjerovatnije da postoji određena činjenica)

Član 15. st. 1 ZZD (Teret dokazivanja): kada osoba ili grupa osoba čine vjerovatnim da je došlo do
diskriminacije, teret dokazivanja da nije došlo do diskriminacije leži na suprotnoj strani.

Dokazi: svjedoci
Svjedok sudu saopštava svoje saznanje, ali ne i mišljenje kao vrijednosni sud.
Svjedok obično saopštava sudu svoje saznanje o činjenicama do kojih dolazi neposrednim čulnim
opažanjem.
Iskaz svjedoka je relevantan i onda kad sudu saopštava saznanje do kojeg nije došao neposredno,
nego tek posredstvom drugih lica - pravilo koje ne dozvoljava svjedočenje "po čuvenju" (hearsay) je
napušteno u većini procesno-pravnih sistema, osim u angloameričkom.
U načelu je svaka fizička osoba sposobna da se pojavi u funkciji svjedoka. Uzrast, zdravstveno stanje,
zainteresiranost i druge okolnosti same po sebi nemaju uticaja na sposobnost da se bude svjedok, ali
imaju značaj kod ocjene dokazne snage svjedokovog iskaza.

Svjedoci se saslušavaju neposredno i svjedok je dužan odgovore davati usmeno.

Svjedok može uskratiti svjedočenje:

1. O onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;

2. O onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedala;
3. O činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u obavljanju nekog drugog poziva ako
postoji obaveza čuvanja tajne (etika);
4. Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio
opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini,
osobu s kojom živi u vanbračnoj zajednici, te svog staraoca, usvojitelja ili usvojenika;

5. Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja
službene ili vojne tajne;

Dokazi: vještaci
Vještak je stručno lice koje se javlja u funkciji dokaznog sredstva, u situacijama kad je za utvrđenje
određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Izvođenje dokaza vještačenjem određuje sud rješenjem.
Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.

Član 147.

Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili
razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 148.

1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te
predložiti osobu koja će obaviti vještačenje.

2) Protivna stranka ce se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.

3) Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odredena za vještaka i predmetu i obimu
vještačenja, odluku o tome će donijeti sud.

Član 152.

1) Vještaci su dužni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.

2) Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može
uskratiti
svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

3) Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih opravdanih razloga.

Član 153.

1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka može
uzeti i osoba koja je ranije bila saslušana kao svjedok.

2) Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzece vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće.
Dokazi: saslušanje stranaka
Saslušanje stranaka kao dokazno sredstvo neophodno je razlikovati od informativnog saslušanja
stranaka.

Kad je u pitanju pravno lice, saslušava se njegov zastupnik.

Stranke su supsidijarno dokazno sredstvo, jer sud može izvesti dokaz saslušanjem stranaka samo ako
nema drugih dokaza. Obzirom da su stranke zainteresirane za ishod odlučivanja, stranke se smatraju
najnepouzdanijim izvorom saznanja. Stranke se saslušavaju isto kao i svjedoci. Za davanje lažnog
iskaza stranka u funkciji dokaznog sredstva odgovara kao i svjedok.

Dokazi: isprave i uviđaj

Isprave spadaju u stvarna dokazna sredstva. Među najvažnijim kriterijima su sadržaj, forma i
izdavalac isprave.
isprave se dijele na javne i nejavne.
Uviđaj omogućava da sud neposrednim opažanjem dođe do pravno relevantnih činjenica.

Obezbjeđenje dokaza
Obezbjeđenje dokaza omogućava izvođenje određenih dokaza u slučajevima kad bi izvođenje tih
dokaza kasnije postalo otežano ili čak i onemogućeno.

Pretpostavke obezbjeđenja dokaza su:

1. da postoji opasnost da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje kasnije biti otežano;
2. da postoji prijedlog za obezbjeđenje dokaza.

Izuzetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog
izjašnjenja protivnika.
 POGLAVLJE X
SUDSKE ODLUKE
Kada se okončava parnični postupak?
Perspektiva suda: završetkom postupanja koje se nalazi u nadležnosti konkretnog suda -
procesne i meritorne odluke
Procesno: odbacivanje tužbe, obustava postupka
Perspektiva stranaka: kad više niti jedan sud ne može postupati u konkretnoj pravnoj stvari.

Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.

O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda

rješenjem. O svim drugim pitanjima sud odlučuje rješenjem. Odluka o troškovima u presudi
smatra se rješenjem.

Rješenjem sud odlučuje:

1. o svim drugim pitanjima (pitanja koja se odnose na upravljanje postupkom
rukovođenjem na glavnoj raspravi)
2. procesna rješenja,
3. o tužbenom zahtjevu u parnici zbog smetanja posjeda, i
4. o troškovima postupka

Jednom presudom sud odlučuje:

1. u slučaju više tužbenih zahtjeva, alternativnih ili kumulativnih,
2. u slučaju spojenih parnica,
3. u slučaju kada je podnesena protivtužba,
4. o prigovoru prebijanja,
5. o prethodnom pitanju, ako je sud o njemu odlučivao kao o glavnom

Presuda: DIJELOVI
Presuda se sastoji od UVODA, IZREKE i OBRAZLOŽENJA: čl. 191. ZPP

1. UVOD presude sadrži:

● naziv suda,
● ime i prezime sudije,
● ime i prezime i prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zastupnika i
punomoćnika,
● kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost,
● dan zaključenja glavne rasprave,
● naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi bili prisutni,
● dan kad je presuda donesena
2. IZREKA PRESUDE sadrži:
● odluka o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu i
● odluka o prigovoru prebijanja

Conclusio pravnog silogizma

premissa maior ‐ pravna osnova
premissa minor ‐ činjenična osnova
conclusio ‐ odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva (preambul)

3.OBRAZLOŽENJE presude (koje piše sudija koji je presudu donio i koji

predstavlja konkretiziranje i objašnjavanje sadržaja) sadrži:
● zahtjeve stranaka,
● činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su izveli,
● koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio
dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je ocijenio

U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na

osnovu odricanja, iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

Obrazloženje: ocjena dokaza

Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno. Svoju ocjenu
dokaza sud će iznijeti u obrazloženju presude, pa će navesti koje ječinjenice ocijenio kao
dokazane.
Nije potrebno iscrpno navoditi sadržinu pojedinih isprava ili iskaza.
Sud je dužan u presudi ne samo navesti da je određenu činjenicu utvrdio nego i zašto i na
osnovu čega je istu ocijenio na određeni način.

Ocjena dokaza se završava pravnim zaključkom suda, odnosno primjenom mjerodavne

pravne norme na utvrđeno činjenično stanje. Izlaganje pravne ocjene izvedenih dokaza je
najvažniji dio presude, odnosno dio po kojem se najviše može ocijeniti kvalitet i stručnost
sudije.

Pošto je prvostepena presuda u praksi često predmet pobijanja pravnim lijekovima,

njena održivost i kvalitet najviše zavise od kvaliteta iznesenog obrazloženja.

Dobra presuda je uvijek argumentovana, pravno obrazložena, jasna i ubjedljiva!!

Sadržaj drugostepene presude

Ako izreka drugostepene presude ne sadrži odluku o pojedinim zahtjeva koji
se tiču glavne stvari, došlo je do povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se
revizija može izjaviti. Jedan od elemenata prava na pravično suđenje je i pravo na
obrazloženu sudsku odluku.
Presuda: VRSTE
S obzirom na sadržaj pravne zaštite:
1. deklaratorne,
2. kondemnatorne
3. konstitutivne

S obzirom na dio zahtjeva o kojem se odlučuje:

1. potpune,
2. djelimične,
3. dopunske,
4. međupresude (* ZPP ne normira međupresudu ni djelimičnu presudu)

S obzirom na postupak koji je prethodio njihovom donošenju:

1. kontradiktorne presude
2. presude na osnovu priznanja
3. presude na osnovu odricanja
4. presude zbog propuštanja

○KONDEMNATORNA PRESUDA○
kondemnatorna = osuđujuća
pravna zaštita: nalaganje činidbe tuženiku

Mora li utužena tražbina biti i dospjela?

Sud može naložiti tuženom da obavi određenu činidbu samo ako je ona dospjela do
zaključenja glavne rasprave.
Posebni slučajevi su:
- izdržavanje
- preuzimanje/predaja stvari u najam/zakup
- buduća nematerijalna šteta (Čl. 300 ZOO)

Član 179. ZPP - Paricioni rok

1) Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i roku kojem je tu
činidbu dužna izvršiti.

2) Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe je 30 dana.
Za novčana davanja može biti i duži. U mjenčnim i čekovnim sporovima taj je rok 15 dana.

Rok za izvršenje činidbe pocinje teći prvog dana nakon donošenja presude, odnosno od
prvog dana nakon dostave prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje. Protekom
paricijskog roka nastupa izvršnost odluke.
Propust suda da odredi rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze ne čini presudu
nezakonitom, jer sudu ostaje mogućnost da ukoliko smatra da nije odlučio o svim
zahtjevima o tome donese dopunsku presudu, a i ZPP-om je određen rok za izvršenje
činidbe.

Sudska odluka je izvršna ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno
ispunjenje. Na osnovu odluke koja je postala izvršna u jednom dijelu izvršenje se može
odrediti samo u odnosu na taj dio. Također izvršna je ako je zakonom propisano da žalba ili
koji drugi pravni lijek ne zadržava izvršenje odluke.

○DEKLATORNE (utvrđujuće) PRESUDE○

Donose se uvijek povodom deklarativnih tužbi.

Utvrđuje se (ne)postojanje određenog prava ili pravnog odnosa, povredu prava ličnosti ili
istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.
Sadržaj: utvrđenje sadržaja određenog prava ili pravnog odnosa;
Izuzetno: istinitost isprave.

○KONSTITUTIVNE PRESUDE○

Donose se povodom konstitutivnih tužbi

Mijenja se ili prestaje postojeći pravni odnos (najčešće statusni)
Cilj je postignut pravosnažnošću presude, pa nije podobna za izvršenje.

○POTPUNA I KONAČNA PRESUDA○

• potpuna presuda
— presuda kojom sud odlučuje o svim zahtjevima (glavni, sporedni)
— iscrpljivanje tema o kojima je trebalo odlučiti

• konačna presuda
— presuda kojom se konačno završava postupak o zahtjevu o kojem je njome odlučeno

Odnos konačnih i potpunih presuda?

Svaka potpuna presuda je i konačna, ali nije svaka konačna potpuna!

○DOPUNSKA PRESUDA○
Žalilac može u roku 30 dana od dostave drugostepene odluke predložiti drugostepenom
sudu da svoju odluku dopuni.
Donosi se kada je sud propustio donijeti potpunu presudu. Za donošenje ove presude je
potrebno da su zahtjevi za koje se traži dopuna već raspravljeni.
 Ako je prijedlog za dopunu neblagovremen, sud ga odbacuje, a ako je neosnovan (nije
dovoljno raspravljen zahtjev) odbija ga.

Što je povod za donošenje dopunske presude?

— nehotični propust suda

Donošenje dopunskih presuda - po čijoj inicijativi? Može li je sud donijeti po službenoj

dužnosti?
— samo na prijedlog stranke

U kojem roku? Kakve su osobine i učinci toga roka?

— rok: 30 dana od prijema presude - prekluzivni rok

Ne samo tužitelj, već i tuženi može imati pravni interes da se odluči o svim zahtjevima koje
je tužitelj postavio u tužbi, jer se rješenjem stvari u cijelini otklanja pravna nesigurnost i
isključuje mogućnost pokretanja novog spora.

Čl.193.: Ako sud utvrdi da je prijedlog za dopunu presude osnovan, bez ponovnog otvaranja
glavne rasprave će donijeti presudu o zahtjevu koji nije riješen, u roku od 8 dana.

Čl.194.: podnesen i prijedlog za dopunu presude i žalba protiv presude - sud odlučuje o
prijedlogu, a zatim dostavlja žalbu drugostepenom sudu.
Žalba se smatra prijedlogom za dopunu - st. 3. (Falsa nominatio non nocet)

Vrsta presuda prema prethodno provedenom

postupku:
1. Kontradiktorne - donesene u postupku raspravljanja pred sudom, na osnovu
kontradiktornog raspravljanja
2. Na osnovu priznanja - tuženi priznao TZ
3. Na osnovu odricanja - tužilac se odrekao TZ
4. Zbog propuštanja - tuženi propustio dostaviti odgovor na tužbu

1. Kontradiktorna presuda
Donesena primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje i izvođenjem
zaključka o osnovanosti TZ.
Presuda je rezultat izvođenja logičkog silogizma.

2. Presuda na osnovu priznanja

Razlikuju se priznanje TZ i priznanje činjenica (po sadržaju, formi i posljedicama):
- Priznanje TZ je izjava volje i tiče se TZ, a priznanje činjenica je procesna tvrdnja;
- Priznanje činjenica se ne mora učiniti izričito, a priznanje TZ mora se dati izričita izjava;
- priznanje činjenica nije osnov za donošenje presude na osnovu priznanja, već je to
priznanje TZ;

Priznanje TZ tuženi može opozvati i bez pristanka tužioca do donošenja presude.

Žalba (čl.208/2) je dozvoljena samo zbog povrede odredaba parničnog postupka ili zbog
nedostatka u izjavi volje (zabluda, prinuda ili prevara).

3. Presuda na osnovu odricanja

Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne TZ, sud će bez daljeg raspravljanja
donijeti presudu kojom odbija TZ
Presuda ima deklarativan značaj
St.2.: Nije potreban pristanak tuženog (nema pravni nteres za protivljenje)
St.3.: Do donošenja presude, tužilac može opozvati odricanje od TZ bez pristanka tuženog

Da bi izjava o priznanju tužbenog zahtjeva bila podobna za donošenje presude na osnovu

priznanja, ona mora biti jasno i određeno izražena u odnosu na tužbeni zahtjev.

4. Presuda zbog propuštanja

Kad tuženi, kojem je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje
presude zbog propuštanja, e dostavi pisani odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud će
donijeti presudu kojom se usvaja TZ, osim ako je TZ očigledno neosnovan.

Uslovi:
1. Tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja;
2. Tužba uredno dostavljena tuženom,
3. Tuženi obaviješten o posljedicama propuštanja;
4. Tuženi nije podnio pisani odgovor na tužbu;
5. TZ nije očigledno neosnovan

TZ je očigledno neosnovan:
1. ako je TZ očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi
2. ako su činjenice na kojima se zasniva TZ u očiglednoj protivnosti s dokazima koje je sam
tužilac predložio ili s činjenicama koje su opštepoznate.

Član 208. st. 2. ZPP: Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Presuda: DONOŠENJE, OBJAVLJIVANJE, IZRADA

 Obaveza suda da presudu donese i izradi njen prepis najkasnije u roku od 30 dana od dana
zaključenja glavne rasprave (čl.184.)

U slučaju prekoračenja roka sud je dužan pismeno obavijestiti predsjednika suda uz

navođenje razloga prekoračenja.(čl.184/2)

Dužan je obavijestiti i stranke o odgađanju.

Prvog dana nakon donošenja počinje teči rok za izjavljivanje žalbe. Stranka koja nije bila
prisutna na glavnoj raspravi, pismeno se obavještava o danu donošenja presude.

Presudu preuzimaju same stranke, odnosno njihovi punomoćnici ili zak. zastupnici u zgradi
suda, pa im se presuda ne dostavlja (osim u izuzetnim okolnostima)

Rok za žalbu – počinje teći prvog dana nakon donošenja presude (nepreuzimanje
presude ne sprečava nastupanje pravosnažnosti)

Učinci sudskih odluka: PRAVOMOĆNOST

Ne bis in idem: O pravomoćno presuđenoj stvari ne može se ponovno meritorno

raspravljati.

Res iudicata pro veritate habetur: Utvrđenja sadržaja prava ili pravnih odnosa u sudskoj
odluci treba smatrati istinitima.

Res iudicata facit ius inter partes: Sudska odluka postaje individualni zakon za parnične
stranke.

Formalna pravomoćnost: nepobojnost u odnosu na redovne pravne lijekove;

Materijalna pravomoćnost: djelovanje presude kao autoritativnog akta;

Pravomoćna presuda kao dokaz: Pravomoćna presuda može dokazivati postojanje pravo
relevantne činjenice u drugoj parnici

Pravomoćna presuda kao pravno relevantna činjenica: uslov za nastupanje pravnog

učinka

Djelovanje pravomoćne presude na zastaru: Potraživanja utvrđena pravomoćnom

presudom zastarijevaju za 10 godina - izuzetak: povremene tražbine
Pravomoćnost je u pravilu pretpostavka za izvršnost.
Pravomoćnost prvostepenih odluka:
1. Protek roka za žalbu
2. Odricanje od prava na žalbu
3. Odustanak od izjavljene žalbe
4. Odbijanje ili odbacivanje žalbe

Pravomoćnost drugostepenih odluka:

1. Presuda kojom se preinačuje prvostepena presuda
2. Rješenje o ukidanju prvostepene presude i odbacivanju tužbe
 POGLAVLJE XI

PRAVNI LIJEKOVI
Pravno sredstvo u najširem smislu: radnje (prijedlozi, zahtjevi) učesnika i drugih stranaka u
postupku koje bi imale za cilj ne samo otkloniti nedostatke sudskih odluka u postupku, već
općenito otkloniti nedostatke u provođenju postupka.
U užem smislu: navedena definicije ne bi obuhvatala pravne lijekove.
E.g. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje, prijedlog za donošenje dopunske odluke, prijedlog
za ispravak odluke...

Redovni pravni lijekovi:

● Podnose se protiv nepravosnažnih sudskih odluka
● Sprečavaju nastupanje pravosnažnosti pobijanih odluka
1. žalba protiv presude (203.-233.)
2. žalba protiv rješenja (233. – 237.)

Vanredni pravni lijekovi:

● Podnose se protiv pravosnažnih sudskih odluka
● Podnose se tek nakon prestanka litispendencije
1. revizija protiv presude (237.-254.)
2. revizija protiv rješenja (254.)
3. prijedlog za ponavljanje postupka (255.-268.)
4. tužba za poništaj presude arbitraže (450.-453.)

Procesna legitimacija za podnošenje pravnog lijeka

Osim stranke u postupku to mogu biti:
 univerzalni nasljednici stranke
 obični umješači
 umješači s položajem jedinstvenog suparničara
 jedinstveni suparničari
 zastupnici stranaka
 državna tijela (Pravobranilaštvo; CSR)

Podobnost pravnih lijekova

Odredbe o procesnim pretpostavkama koje se moraju ispuniti da bi podnošenje pravnog
lijeka bilo dopušteno su ius cogens. Ako nisu ispunjene procesne pretpostavke pravni lijek
treba ODBACITI.
Podobnost pravnog lijeka ovisi od nekoliko pretpostavki:
 od sadržaja pravnog lijeka
 od vrste odluke protiv koje se lijek podnosi
 od suda koji je napadanu odluku donio
 od razloga za podnošenje pravnog lijeka
 od postojanja procesne legitimacije podnositelja pravnog lijeka
 od pravovremenosti pravnog lijeka

Odricanje i odustanak od pravnog lijeka

ODRICANJE:
- Stranka koja je ovlaštena na podnošenje pravnog lijeka ovlaštena je i na odricanje od
pravnog lijeka
- Opoziv odricanja nije dopušten
- Odricanje je moguće tek nakon što se stranka upoznala sa sadržajem odluke (od objave
odluke ili dostave/prijema odluke)
- Odricanje može biti samo izričito. Djelomično odricanje moguće je samo u uslovima u
kojima je moguće donošenje djelomične presude
- Pravila o odricanju ne odnose se na vanredne pravne lijekove

ODUSTANAK:
- Jednostrana parnična radnja
- Stranka ga može poduzeti sve dok sud ne odnese odluku o pravnom lijeku
- Odustanak se ne može opozvati
- Za pravni lijek od kojeg je stranka odustala uzima se da nije ni bio podnesen

Iznošenje novih činjenica i novih dokaza u pravnom lijeku

Pravo iznošenja novih činjenica i novih dokaza koji nisu bili izneseni u postupku u kojem je
napadana odluka donesena (beneficium novorum) je ograničeno.

Nove činjenice i novi dokazi koji se tiču merituma stvari više se ne mogu iznositi u žalbi
protiv presude i žalbi protiv rješenja.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalitelj pruži
dokaze da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja
glavne rasprave. Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze kojima bi
se te činjenice utvrdile, a predlažuci nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim
dokazima treba utvrditi. Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred
prvostepenim sudom ne mogu se iznositi u žalbi. Ako su zbog iznošenja novih činjenica i
predlaganja novih dokaza uzrokovani troškovi u postupku u povodu žalbe, te će troškove
neovisno o ishodu spora podmirivati ona stranka koja je iznijela nove činjenice, odnosno
predložila nove dokaze.

Kada se presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja pobija zbog toga što je
izjava o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare,
stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana
u volji. Čl.208. stav 4

U prijedlogu za ponavljanje postupka nove činjenice i novi dokazi mogu se iznijeti ako ih
podnositelj prijedloga bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije no što je postupak
pravomoćno okonča

U ostalim vanrednim pravnim lijekovima beneficium novorum je dopušten ako se odnosi

na utvrđivanje procesnih povreda (čl. 242: Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i
predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka
koje su učinjene u postupku pred drugostepenim sudom.)

Granice ispitivanja pravnih lijekova

Sud nadležan da odlučuje o pravnom lijeku trebao bi se kretati samo u granicama razloga
koje je navela stranka koja je pravni lijek i podnijela. Instacijski sud ovlašten je da pređe
okvire ispitivanja tako što o nekim povredama odlučuje ex offitio.
U stadiju vanrednih pravnih lijekova ispitivanje se ograničava u pravilu na povrede koje su
stranke u pravnom lijeku navele.
 ŽALBA

Član 203.: Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu podnijeti žalbu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja u skladu s
odredbama ovog zakona o dostavi, 30 dana nakon dostave prepisa presude, ako u ovom
zakonu nije odreden drugi rok. U mjenicnim i čekovnim sporovima taj rok je 15 dana.

Blagovremeno podnesena žalba spriječava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se

pobija žalbom.

OBAVEZNI ELEMENTI (ČLAN 205.):

1. Oznaka presude protiv koje se izjavljuje žalba;
2. Izjava da li se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu,
3. Razlog žalbe,
4. Potpis podnosioca žalbe

Zakonski rok od 8 dana za dopunu ili ispravku – u suprotnom odbacuje je kao nepotpunu.

PRETPOSTAVKE ZA ULAGANJE ŽALBE:

1. Dopuštenost (ovlaštena osoba)
2. Blagovremenost
3. Formalna urednost (propisana forma, sadržaj)

RAZLOZI ZA ŽALBU (ČL.208.)

1. Povreda odredaba parničnog postupka
2. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje
3. Pogrešna primjena materijalnog prava

Iz sva 3 razloga sve presude se napadaju.

Odstupanje:
Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.

Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede
odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju
data u zabludi ili pod uticajem prisile ili prevare.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati SAMO zbog
povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
RAZLOZI ZA ŽALBU
Razlozi se moraju navesti zbog raspravnog načela.

1. POVREDA ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA

Povredu odredaba parničnog postupka sud čini kada u provođenju postupka ne primijeni ili
pogrešno primijeni neko procesno pravilo

Relevantne su samo:

POVREDE koje su in concreto utjecale na donošenje zakonite i pravilne odluke;

POVREDE za koje zakon smatra da su uvijek od uticaja na donošenje zakonite i pravilne
presude;

Domaći ZPP ne koristi izraz BITNA povreda pravila postupka, niti izraze APSOLUTNO
BITNA i RELATIVNO BITNA povreda pravila postupka.

1.a. POVREDA ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA: in concreto casu

Postoji ako sud tokom postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio neku odredbu
procesnog prava, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude u
konkretnom postupku.
Zbog česte nemogućnosti žalitelja da na nesumnjiv način dokaže uzročno-posljedičnu vezu
između povrede i nezakonitosti i nepravilnosti presude, u nekim zemljama iz regiona, e.g. R
Hrvatska, dopušteno je učiniti vjerojatnim da je određena procesna povreda mogla utjecati
na zakonitost odluke.

1. b. POVREDA ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA KOJE SE

UVIJEK OD UTICAJA NA DONOŠENJE ZAKONITE I PRAVILNE
PRESUDE: apsolutna ništavost
Apsolutna ništavost proizlazi iz same povrede, neovisna je o njenom odnosu prema drugom
procesnom rezultatu.

1. POVREDA PRAVILA O PROCESNIM PRETPOSTAVKAMA

a) s obzirom na sud:
- izuzeti sudija
- sudska nenadležnost
- relativna nenadležnost suda (stvarno nadležan viši sud)
b) s obzirom na stranke:
- stranačka nesposobnost
- parnična nesposobnost
- nedostaci u zastupanju

c) s obzirom na predmet spora

- postojanje procesnih smetnji (negativnih procesnih pretpostavki): lis pendens, res iudicata

2. POVREDA PRAVILA O POSTUPANJU

- povreda načela javnosti
- povreda pravila o jeziku

3. POVREDA PRAVILA O ODLUČIVANJU

- nedopušteno izricanje presude na osnovu priznanja
- nedopušteno izricanje presude na osnovu odricanja
- nedopušteno izricanje presude zbog propuštanja
- nedopušteno izricanje presude bez održavanja glavne rasprave
- odlučivanje utemeljeno na nedopuštenim raspolaganjima stranaka
- prekoračenje tužbenog zahtjeva
- odlučivanje o nepravovremeno podnesenoj tužbi koju je trebalo odbaciti
- odlučivanje o tužbi koju je trebalo odbaciti jer prije podnošenja tužbe nije proveden
zakonom predviđen postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava

2. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO

STANJE

Sud na ovaj razlog ne pazi po službenoj dužnosti.

Vidi član 210. ZPP: Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kada je sud
neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kada je nije utvrdio.

Pogrešno utvrđeno – kad je sud izveo zaključak o postojanju ili nepostojanju neke
činjenice, a trebalo je da izvede suprotan zaključak.

Nepotpuno činjenično stanje - kad sud propusti zauzeti stav o određenoj činjenici, uopšte
je nije uzeo u razmatranje.
3. POGREŠNA PRIMJENA MATERIJALNOG PRAVA

Presuda će biti nepravilna i ako je nastala kao rezultat pogrešne primjene materijalnih
pravila koja treba primijeniti radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Zakon pod
pojmom materijalno pravo podrazumijeva svako pravno pravilo od kojeg ovisi odluka o
osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Čl.221. ZPP
Drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti na ovaj razlog.
I revizioni sud pazi po službenoj dužnosti na ovaj razlog – vidi čl. 241.

Primijenit će odredbu materijalnog prava za koju smatra da treba da se primijeni – ne

ukida prvostepenu presudu, nego je preinačuje (ako smatra da je činjenično stanje pravilno i
potpuno utvrđeno - čl.229. (čl. 250. stav 1. – i po reviziji)

POSTUPAK PRED PRVOSTEPENIM SUDOM

PODNOŠENJE ŽALBE

Kontrolna funkcija drugostepenog suda: preispituje pravilnost i zakonitost pobijane odluke

1 - Čl. 212.: Podnosi se sudu koji je izrekao prvostepenu presudu.

Neblagovremenu, nepotpunu i nedozvoljenu žalbu odbacuje I° sud rješenjem bez
održavanja ročišta.
Nedozvoljena: neovlašteno lice; koje se odreklo ili odustalo od žalbe; koje nema pravni
interes.

2 - Prvostepeni sud je dostavlja na odgovor protivnoj stranci (u roku od 8 dana); koja može
u roku od 8 dana odgovoriti (čl. 214.)

3 - Odgovor na žalbu se odmah dostavlja žaliocu, a najkasnije u roku od 8 dana

4 - Zajedno sa spisom i odgovorom žalba se dostavlja drugostepenom sudu (8 dana) - čl.

215.

5 - Čl. 215. stav 2.: prvostepeni sud po potrebi provjerava istinitost navoda i daje
objašnjenje o navodima žalbe o povredi odredaba parničnog postupka.

ODLUČIVANJE O ŽALBI (iudex a quem)

 Postupak pred drugostepenim sudom počinje određivanjem sudije izvjestioca koji Detaljno
proučava predmet i iznosi sadržinu članovima vijeća. Cijeni se da li je žalba blagovremena,
dozvoljena i potpuna, i ima li razloga za vraćanje prvostepenom sudu: dopunska presuda ili
ispravka.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi:

1. u sjednici vijeća ili
2. na osnovu održane rasprave ( nove činjenice i novi dokazi ili ponovno izvođenje već
izvedenih ili je rasprava potrebna zbog povrede odredaba parničnog postupka)

Rok za održavanje – 45 dana od prijema spisa

Rok za donošenje odluke – 30 dana od održavanja sjednice vijeća/zaključenja rasprave

Postupak dlučivanja o žalbi na osnovu održane rasprave

Čl. 218.: Vijeće IIº suda odlučuje o otvaranju rasprave; pozivaju se stranke, zastupnici,
svjedoci i vještaci.

Rasprava će se održati samo ako dođe žalitelj.

- Ako žalitelj ne dođe, odlučuje na osnovu navoda žalbe i odgovora na žalbu – u sjednici
vijeća (st.2.)
- Izostanak suprotne stranke - raspravlja se o žalbi (st.3.)
- Izostanak obje stranke – u sjednici vijeća.
- U pozivu za raspravu upozoravaju se na posljedice nedolaska (st.4.)

- Rasprava počinje kratkim izlaganjem izvjestioca – ne izjašnjava se o osnovanosti žalbe

- Čita presudu ili njen dio i zapisnik;
- Žalilac i suprotna strana obrazlažu žalbu i odgovor; izvode se dokazi i preduzimaju radnje
radi otklanjanja nedostataka učinjenih u prvostepenom postupku;
- Proglašenje rasprave zaključenom;

- Odluka se uvijek donosi u vijeću.

- Primjenjuju se odredbe o raspravi pred prvostepenim sudom.

Granice ispitivanja prvostepene presude

U granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu
materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2.tač. 2) 3) 8)
9) 12) i 13) ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje