Lijekovi za antišok terapiju

U liječničkoj ordinaciji, na bolničkom odjelu, operacijskoj dvorani OBVEZATNO mora biti

komplet za liječenje anafilaktičke reakcije i anafilaktičkog šoka – tzv. »anti-šok komplet«. U njemu
bi trebali biti slijedeći lijekovi:

1) adrenalin – 1. izbor (amp. a 1 mg/1 mL)

2) antihistaminik H1, npr. kloropiramin (Synopen amp., Pliva, 20 mg/2 mL)
3) kortikosteroid, npr. metilprednizolon (Solu-Medrol, prašak 40 mg) ili hidrokortizon (Solu-
Cortef,
prašak 100 mg)
4) aminofilin (Aminophyllinum, Lek, amp 250 mg/10 mL)
5) antihistaminik H2, npr. ranitidin (Peptoran amp., 50 mg/ 2ml)
6) Atropin ampule od 0.5 ili 1 mg/mL
7) Fiziološka otopina, Ringerova otopina
8) Kisik
9) Ostalo:
− Noradrenalin – snažan vazokonstriktor, davati u trajnoj infuziji

− (obično se razrijedi 5 mg noradrenalina s 45 mL fiziološke otopine, te titrira prema krvnom tla-

ku)

− Dopamin – vazokonstriktor i inotrop, davati u trajnoj infuziji 2–20 mg/kg/min

− Dobutamin – inotrop, davati u trajnoj infuziji 2–20 mg/kg/min
Uz lijekove, potrebito je imati i adekvatnu dodatnu opremu:
• tlakomjer, stetoskop
• pulsni oksimetar
• nosni kateter za kisik
• pribor za umjetnu ventilaciju – maska, balon (»Ambu«)
• pribor za intubaciju – laringoskop, tubus, vodilica
• više braunila različitih promjera, infuzijskih sustava

Liječenje anafilaktičkog šoka

Najvažniji korak je: zaustavi tvar koja uzrokuje anafilaksiju, tj. odmah izvuci žalac ili prekini dava-
nje lijeka. Ne bi trebalo odgađati definitivno liječenje ukoliko uklanjanje »triggera« nije moguće.
Treba napraviti procjenu bolesnikova dišnoga puta, disanja, cirkulacije, kožnih promjena. Uputno je
pozvati pomoć, budući da uvijek treba očekivati kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR) i/ili
opstrukciju dišnoga puta.

Položaj bolesnika trebao bi biti udoban i učinkovit, tj. ukoliko postoje problemi s dišnim putom i
disanjem – preferira se sjedeći, a ukoliko prevladavaju cirkulacijski problemi – preferira se ležeći ±
Trendelenburg (noge gore, glava dolje) položaj.
Anafilaksija i anafilaktički šok
Što se tiče lijekova, glavni lijek je adrenalin. Treba se dati svim bolesnicima sa
životno ugrožavajućim znakovima. Prema smjernicama Europskoga
reanimacijskoga udruženja (ERC) adrenalin se daje intramuskularno i to u
dozi 0,5 mg (kod djece 6–12 godina 0,3 mg, a kod mlađe 0,15 mg). Doza se
može ponoviti kroz 5–15 minuta. Njegova a-aktivnost suprotstavlja se teškoj
vazodilataciji, dok b-aktivnost povisuje miokardnu kontraktilnost, vrši
bronhodilataciju, te smanjuje težinu alergijske reakcije. Podkožni i inhalacijski
načini primjene adrenalina se više ne preporučuju. Intravenska primjena
adrenalina je najučinkovitija, ali taj put trebaju koristiti oni koji su iskusni u
uporabi i titraciji vazopresora (anesteziolozi, hitna medicina, intenzivisti).
Odraslima se daju bolusi 50 mg iv. uz titraciju, dok se kod djece najčešće
započne s 1 mg/kg iv bolus. U nekim slučajevima trebalo bi se razmotriti
njegovo kontinuirano davanje (iv. infuzije, pefuzori).

Od ostalih lijekova u anafilaksiji mandatoran je kisik (čim je dostupan). Što

prije treba postaviti široki intravenski put. Preporuča se dati odraslima brzo 1–
2 litre fiziološke otopine (kod djece 10 mL/kg kroz 5–10 minuta). Ne postoje
dokazi koji bi podupirali davanje ili koloida ili kristaloida u reanimaciji
anafilaksije. Ipak, valja računati da i koloid može biti uzrok anafilaksije
pogotovo ako ga bolesnik upravo prima i tad treba zaustaviti infuziju. Ukoliko
je iv. pristup težak ili nemoguć, valja razmotriti intraosealni put davanja
lijekova ili tekućina.
Drugu liniju lijekova čine antihistaminici; H1-antagonisti, npr. kloropiramin
(Synopen amp, 20 mg), H2-antagonisti, npr. ranitidin (Peptoran amp, 50 mg).
Antihistaminici H1 suprotstavljaju se vazodilataciji i bronhokonstrikciji
posredovanoj histaminom. S druge strane, postoji vrlo malo dokaza koji bi
poduprli rutinsku uporabu H2-antihistaminika (tj. ranitidina) u početnom
tretmanu anafilaksije.

Steroidi se također daju u liječenju anafilaksije; obično se daje hidrokortizon u

dozi od 200 mg iv. (djeca 6–12 god: 100 mg, 6 mj – 6 god: 50 mg, < 6
mjeseci: 25 mg). Za napomenuti je da su steroidi učinkoviti, ali djeluju s
određenom latencijom.
Od ostalih lijekova rjeđe mogu doći u obzir bronhodilatatori – salbutamol
(Ventolin, inhalirajući ili iv.), ipratropium (Atrovent, inhalirajući), te
aminofilin (iv.). Glukagon može biti eventualno koristan kod anafilaksije u
bolesnika koji uzima b-blokatore. Vazokonstriktor noradrenalin daje se kod
najtežih slučajeva vazodilatacije.