Professional Documents
Culture Documents
Povecanje Nivoa Mora I Iznenadne Promjene U Strujama Okeana Kao Posljedica Negativnog Uticaja Na Okolinu
Povecanje Nivoa Mora I Iznenadne Promjene U Strujama Okeana Kao Posljedica Negativnog Uticaja Na Okolinu
Fakultet elektrotehnike
Studijski program:Elektrotehnika i računarstvo
Predmet: Energetika i okolina
Seminarski rad
Povećanje nivoa mora i iznenadne promjene u
strujama okeana kao posljedica negativnog
uticaja na okolinu
STUDENT
Tuzla, 2022.
Sadržaj
1. Uvod.........................................................................................................................................1
2. Uloga okeana u klimatskom sistemu........................................................................................2
2.1. Kako nastaju okeanske struje?..........................................................................................2
2.2. Kako topljenje leda na Arktiku i Grenlandu usporava Golfsku struju?............................4
2.3. Kako dolazi do usporavanja AMOC cirkulacije?.............................................................5
2.4. Rezultati posljednjih istraživanja......................................................................................6
3. Praćenje nivoa mora.................................................................................................................8
3.1. Kratkotrajne i periodične promjene nivoa mora...............................................................8
3.2. Dugotrajne promjene nivoa mora.....................................................................................8
4. Povećanje nivoa mora..............................................................................................................9
4.1. Uzroci povećanja nivoa mora...........................................................................................9
4.2. NASA-in satelit za praćenje promjena nivoa mora........................................................10
4.3. Uticaj promjene nivoa mora na ljude..............................................................................11
5. Morsko-prostorno planiranje..................................................................................................13
6. Koraci pojedinaca u očuvanju okeana....................................................................................14
6.1. Edukacija.........................................................................................................................14
6.2. Mudro korištenje vode....................................................................................................14
6.3. Preuzimanje odgovornosti...............................................................................................14
6.4. Biti ''Fish-Friendly''.........................................................................................................15
6.5. Smanjenje vlastitog ugljičnog traga................................................................................15
6.6. Zaštite močvara...............................................................................................................15
6.7. Upijanje vode..................................................................................................................15
6.8. Sadnja više biljaka i očuvanje drveća.............................................................................16
6.9. Reduciranje potrošnje električne energije.......................................................................16
6.10. Reduciranje upotrebe automobila................................................................................16
7. Zašto je bitno da svi djelujemo?.............................................................................................17
Zaključak.......................................................................................................................................18
Literatura........................................................................................................................................19
1. Uvod
Okeani pokrivaju oko 70% površine planete Zemlje, tako da nije iznenađujuće što baš okeani
predstavljaju veliku ulogu u očuvanju okoline naše planete.
Značaj okeana za opstanak naše planete, ali i nas kao ljudske rase je višestruk. Okeani
predstavljaju utočište i izvor hrane za bezbroj riba, sisara, biljaka, ptica i drugih vrsta. Pored toga,
okeani upijaju energiju nastalu zagrijavanjem planete i raspoređuju je ravnomjerno po cijelome
planetu. Da nema okeana, planeta Zemlja bila bi još više toplija u odnosu na trenutno stanje.
Ali dodatna toplota, i dodatni ugljen dioksid (CO 2) mogu uticati- i već utiču na mnoge biljke i
životinje koje žive u okeanu i time mijenjaju našu okolinu nagore.
Usljed klimatskih promjena dolazi do porasta nivoa mora i okeana i do promjena morskih struja,
a kakve to sve posljedica dalje izaziva i da li našoj planeti prijeti ponovo Ledeno doba, te kako
možemo uticati na ove negativne aspekte, objašnjeno je dalje u radu.
1
2. Uloga okeana u klimatskom sistemu
Okeani su od jako velikog značaja za klimatski sistem Zemlje. Oni predstavljaju, između ostalog,
ogroman rezervoar toplote, a koje se prenosi ka polovima strujama okeana. Upravo one su
odgovorne za oko jednu trećinu ukupnog meridionalnog transporta toplote.
Od posebnog značaja za klimatski sistem Zemlje jesu struje u Atlantskom okeanu, jer je to jedini
okean koji nema zatvorenu sjevernu i južnu granicu.
To je jako važno, uzme li se u obzir da toplota transportovana okeanskim strujama veoma bitno
utiče na lokalne klimatske uslove, pa je tako srednja temperatura u Norveškoj za 5 do 10℃ viša u
odnosu na oblasti na Grenlandu i Aljasci, a koje se nalaze na istoj geografskoj širini.
Od svih struja, najveći uticaj ima Golfska struja, a čija putanja potiče duž istočne obale SAD-a,
preko sjevera Atlantskog okeana i sve do sjeverozapadne Europe.
Ali, okeanografi su otkrili u toku XX vijeka da je Golfska struja ustvari mala komponenta mnogo
većeg sistema okeanskih struja, koji se danas naziva Atlantska meridionalna obrtna cirkulacija
(AMOC- Atlantin Meridional Overturning Circulation).
Atlantska meridionalna obrtna cirkulacija predstavlja džinovsku vodenu petlju koja poput
pokretne trake prenosi toplu površinsku vodu iz Meksičkog zaljeva prema sjevernom dijelu
Atlantika, i voda se tu hladi i postaje slanija, te sjeverno od Islanda tone prema dnu okeana, a to
sve za posljedicu ima povlačenje površinske tople vode iz Kariba. Voda nakon što potone u
sjevernim geografskim širinama vraća se na većim dubinama ka tropima, ali kao hladna morska
struja.
Opisani proces predstavlja globalni proces koji osigurava da se svjetski okeani miješaju
neprekidno te da se toplota i energija raspoređuju po Zemlji, a što finalno rezultira klimom kakvu
danas imamo na planeti.
Motor koji pokreće okeanske vode generiše kombinovano djelovanje vjetra, plima i oseka te
gustina vode. Pored toga, ova kretanja uzrokuju razlike u temperaturama vodenih masa različitih
geografskih širina i generišu kretanje vode.
Morske struje su kretanja vode koja se javljaju unutar mora i koja su uzrokovana različitim
elementima poput vjetra, promjene saliniteta i temperature vode.
Ove okeanske struje mogu biti i plitke i duboke zbog promjena u gustini vode. Površinske morske
struje su posljedica više djelovanja vjetra. Vjetar se kreće u smjeru onih područja u kojima postoji
niža količina atmosferskog pritiska.
Stoga, ako vjetar istiskuje okeanske struje, oni će se takođe preseliti u područja u kojima postoji
manji pritisak.
Duboke okeanske struje javljanju se zbog promjena temperature, slanosti i gustine vode.
Najgušće vode teže spuštati se na dno mora. Gustina vode ovisi i o stepenu slanosti te
temperaturi.
Hladije vode su generalno gušće i odlaze na morsko dno, a druge toplije vode se istiskuju na
površinu. Ovo kretanje vodenih masa generira morske struje.
2
Slično tome, one vode koje su više slane, posljedično su gušće i teže će se spuštati na dno,
istiskujući manje guste vode na površinu generišući na taj način kretanje vodenih masa.
Na struje površinske vode utiče raspodjela kontinenata i rotacija Zemlje, količina Sunčevog
zračenja koja pada na vode i preraspodjela toplote, kao što je prikazano na slici 1.
Na Zemljinoj sjevernoj hemisferi kreću se kružno u smjeru kazaljke na satu, dok na južnoj
hemisferi kreću se u smjeru suptotnom od smjera kazaljke na satu.
Duboke struje nastaju usljed razlika u temperaturi i slanosti, te se nazivaju termohalinske struje.
Na njih obično utiče topografija morskog dna i okretanje Zemlje. Raspored dubokih struja
prikazan je na slici 2.
3
Slika 2. Raspodjela dubokih struja
U sjevernom Atlantiku odvija se tkz. okeanski transportni pojas i stvara struju hladne i vrlo slane
vode, tkz. arktičku struju. Ona ponire jako duboko i kreće se prema jugu. Kada prođe ekvator,
prolazeći južnu širinu, mlaz vode raste kada ga potiskuje drugi mlaz hladnije vode. Ta struja koja
pogađa je antarktička. Kretanje ovih struja je vrlo sporo sa rasponom brzina od 2 do 40 cm/s i
može imati pravac suprotan površinskim strujama.
Plimne struje nastaju usljed kretanja vode kao posljedice privlačenja Mjeseca na Zemlju i
gravitacije. Kada plima raste ili pada, kretanje vode stvara struje. Te struje su vrlo spore i ne utiču
mnogo na dinamiku okeana[1].
Naučne studije koje prate promjene u okeanima i njihove posljedice na klimatski sistem i na
cijelu planetu Zemlju, pokazale da je usporavanje Golfske struje usljed topljenja leda moguće, i
da se relativno brzo može očekivati da se upravo to i desi.
Posljednja mjerenja ukazuju na to da se cirkulacija Atlantskog okeana, a koja održava Golfsku
struju, trenutno nalazi na najslabijem nivou u posljednjih hiljadu godina, a što sve može imati za
posljedicu upravo promjenu klime u potpunosti ovog dijela svijeta.
Kao glavni dokaz za ovu pojavu uzimaju se pojave hladne mrlje. A šta to znači?
Prosječne temperature gotovo svugdje na svijetu rastu, osim na jugoistoku Grenlanda, gdje je
veliki dio sjevernog Atlantika posljednjih godina postao dosta hladniji u odnosu na prosječne
vrijednosti koje su zabilježene u prošlosti.
Vodeća teorija trenutno ukazuje na to da hladna mrlja može signalizirati upravo to da je sjeverni
krak Golfske struje poremećen usljed topljenja leda na Arktiku i Grenlandu i da ova struja više ne
dolazi istom snagom u sjeverni Atlantik, a što sve za posljedicu ima narušavanje AMOC
cirkulacije.
4
2.3. Kako dolazi do usporavanja AMOC cirkulacije?
Topljenje leda na sjevernom polu i Grenlandu, između ostalog, utiče i na salinitet vode u tom
dijelu okeana. Mješanjem slatke vode nastale topljenjem leda sa slanom okeanskom vodom,
smanjuje se prosječni salinitet okeana u ovoj oblasti, što posljedično izaziva smanjenje gustine
vode u tom području.
Manja gustina površinske vode dovodi do njenog težeg poniranja u dubinu, a time se izaziva i
poremećaj AMOC cirkulacije. Na kraju, za posljedicu se ima jedna paradoksalna situacija, da je
zagrijavanje atmosfere koje je dovelo do ubrzanog topljenja ledenih kapa ustvari ohladila jedan
dio svijeta.
Zabrinutost naučnika za usporavanje AMOC cirkulacije potiče iz njihovog razumijevanja
različitih prahistorijskih klimatskih zapisa, a koji su zabilježili veliko slabljenje ili čak
zaustavljanje ovog dijela Golfske struje, a što je za posljedicu pokrenulo brze promjene
temperature i obrazaca padavina oko sjevernog Atlantika i šire. Jedan od primjera bilo bi
zagrijavanje koje je započelo prije oko 12 800 godina.
Ledenjaci koji su nekada pokrivali veći dio Sjeverne Amerike i Europe su se znatno povukli, a
planeta je bila u procesu izlaska iz posljednjeg ledenog doba. Međutim, za samo nekoliko
decenija, Grenland i Zapadna Evropa su ponovo doživjeli zahlađenje. Temperature u dijelovima
Grenlanda pale su za oko 10℃ i uslovi koji vladaju na Arktiku su se pojavili u nekim dijelpvima
Evrope. Takav period hlađenja trajao je oko 1.300 godina, prije nego li je krenulo naglo
otopljenje. Prikaz usporavanja AMOC cirkulacije prikazano je na slici 3.
5
2.4. Rezultati posljednjih istraživanja
6
Slika 4. Statička analiza okeana
7
3. Praćenje nivoa mora
Pod pojmom nivoa mora, najčešće se misli na srednji nivo mora (SV) na nekom mjestu u
određenom razdoblju posmatranja.
Kroz historiju, ljudi su promjene nivoa mora prvobitno pratili u odnosu na neku unaprijed
obilježenu tačku na obali, i takvo praćenje promjena nivoa mora se pamti, npr. u Amsterdamu od
oko 1690.
Preciznije određivanje i praćenje srednjeg nivoa mora (ali i ostalih), javlja se sa pojavom
instrumenata za praćenje, tzv. autonomnih mareografa (1831.) te se u Marseilleu u Francuskoj
kontinuirano koriste od 1883. godine.
Mareograf je, dakle, uređaj koji prati i bilježi morske mijene i druga kolebanja visine morsnog
nivoa. Postoji više vrsta mareografa:
Mehanički mareograf;
Elektronički mareograf (Tlačni mareograf);
Radarski mareograf (Akustični mareograf).
Postoje mnogi faktori koji stvaraju kratkotrajne promjene u nivou mora, a koje variraju u trajanju
od svega nekoliko minuta do čak 18 godina. Neki od njih su:
Jednodnevne i poludnevne astronomske morske mijene, u trajanju od 12-14 sati, a koje
mijenjaju nivo okeana u rasponu od 0.2 m do 10 m.
Valovi sa dugačkim periodom.
Mjesečev čvor se ubraja u astronomske morske mijenje i traje 18 613.
Također, među faktore, mogu se ubrojati i metereološka i okeanografska kolebanja, kao što su:
Atmosferski pritisak, koji može promijeniti nivo okeana u rasponu od -0.7 m do 1.3 m, a
može potrajati od nekoliko sati do nekoliko mjeseci.
Vjetrovi koji uzrokuju olujne valove, mogu izazvati promjene u nivou okeana do 5 m i
zadržati se 1-5 dana.
8
Različiti uticaji mijenjaju zapreminu i masu mora, posljedično dovodeći do promjena nivoa mora.
Dva najveća uticaja na dugotrajne promjene nivoa okeana pripisuju se temperaturi, iz razloga što
gustina vode ovisi o temperaturi, te masi svježe vode koja pritječe u mora i okeane (rijeka, jezera,
ledenjaci, polarni ledeni pokrivač, morski led i slično)[3].
Prosječan nivo mora i okeana je od kraja XIX vijeka do danas porastao za preko 20 centimetara, s
tim što u posljednjih 20 godina brzina rasta nivoa mora i okeana je dosta povećana.
Naučnici predviđaju da bi do 2100. godine prosječan nivo mora mogao da poraste između 40 i 80
centimetara u odnosu na početak XXI vijeka, što je prikazano na slici 5.
Važno je napomenuti i da porast nivoa mora nije uniforman, te da mnogi regioni mogu iskusiti
znatno veće ili manje promjene nivoa mora u odnosu na ostale[4].
Termalna ekspanzija
9
Otprilike polovina porasta nivoa mora i okeana u posljednjih 25 godina pripisuje se upravo
toplijim okeanima koji zbog zagrijavanja zauzimaju više prostora.
Topljenje glečera
Velike ledene formacije, kao što su planinski glečeri prirodno se malo tope svakoga ljeta. Snijeg
u toku zime, koji nastaje uglavnom iz isparene morske vode, dovoljan je da uravnoteži otapanje.
U zadnje vrijeme, usljed stalnih povišenih temperatura nastalih usljed globalnog zagrijavanja,
dovode do većeg topljenja leda ljeti nego inače, kao i do smanjenih snježnih padavina zbog
kasnijih zima i ranijih proljeća.
Te dvije pojave posljedično dovode do neravnoteže između oticanja i isparavanja okeana,
uzrokujući porast nivoa mora.
Kao i u slučaju sa planinskim glečerima, usljed povećanih temperatura dolazi i do bržeg topljenja
ledenih pokrivača koji pokrivaju Grenland i Antarktik.
Naučnici vjeruju da otopljenja vode sa gornje strane i morska voda sa donje strane, prodiru ispod
ledenih pokrivača Grenlanda, efikasno podmazujući ledene tokove i uzrokujući njihovo brže
krentanje u more.
Dok je otapanje na zapadnom Antarktiku privuklo znatan fokus i pažnju naučnika, posebno sa
probijanjem ledene police takozvane Larsen C 2017. godine, glečeri na istočnom Antarktiku
također pokazuju znakove destabilizacije.
NASA je lansirala satelit koji će prikupljati podatke o uticaju klimatskih promjena na porast
nivoa mora i okeana. Novi satelit će, za razliku od prethodnih misija, pored globalnih trendova
biti u mogućnosti da posmatra i manje promjene na lokalnom nivou.
Zajednički američko-evropski satelit Sentinel-6 Michael Freilich izgrađen je za nadgledanje
nivoa mora lansiran je krajem novembra 2021. godine raketom SpaceX Falcon 9 iz svemirskog
lansirnog kompleksa 4E u vazduhoplovnoj bazi Vandenberg u Kaliforniji.
Mjerenje i razumijevanje promjena nivoa mora i okeana omogućava da se procijeni ranjivost
priobalnih gradova na poplave.
Precizna mjerenja nivoa mora i okeana takođe se mogu koristiti za praćenje okeanskih struja, koje
prenose toplotu sa jednog dijela planete na drugi, a što utiče na energetski budžet Zemlje i na
obrasce vremenskih prilika.
Praksa prikupljanja podataka o nivou mora pomoću satelita se koristi već 30 godina, ali
satelit Sentinel-6 Michael Freilich sakupljaće najtačnije globalne podatke o nivou mora i o tome
kako se on vremenom mijenja.
Prethodne misije su uglavnom mogle da prate velike globalne procese, poput Golfske struje ili El
Ninjo fenomena, dok će novi satelit biti u mogućnosti da posmatra i manje promene na lokalnom
nivou. Uz to, letjelica će prikupljati i precizne podatke o atmosferskoj temperaturi i vlažnosti
vazduha, što za cilj ima da pomogne u poboljšanju vremenskih prognoza i klimatskih modela.
10
Ono što je sigurno jeste da klimatske promjene znatno utiču na porast nivoa mora. Ovaj satelit
pružaće istraživačima informacije koje će im pomoći da shvate način na koji klimatske promjene
utiču na preoblikovanje obala na Zemlji, ali i da uvide kojom brzinom se to događa.
Prikupljanjem podataka o globalnoj atmosferskoj temperaturi ova misija će pomoći istraživačima
da bolje razumiju kako se klima na Zemlji zapravo mijenja. Ovo istraživanje u tom smislu može
znatno da utiče na razvijanje klimatskih modela, ali i konkretno djelovanje kako bi se u
budućnosti spriječile veće posljedice usljed podizanja nivoa mora[5].
NASA-in satelit prikazan je slici 6.
Porast nivoa mora u budućnosti će ugroziti veliki broj ljudi koji žive blizu mora i okeana. Tri
četvrtine najvećih gradova na svijetu nalazi se upravo uz obalu, i mnogi od njih bi mogli postati
nenaseljivi u budućnosti.
11
Najveća opasnost prijeti malim ostrvskim državama čija teritorija bi u velikoj mjeri mogla da se
nađe pod vodom. Baš iz tih razloga, u tim zemljama se odavno razmišlja o budućim planovima.
Vlada Republike Kiribati, ostrvske države u Pacifiku, pripremila je program koji ima za cilj da
pripremi građane za preseljenje, ukoliko bi to u bliskoj budućnosti bilo potrebno.
Iako je prijetnja od potapanja gradova vrlo ozbiljna, postoji još jedna aktuelna opasnost.
Kako je temperatura okeana jedan od faktora koji utiču na snagu tropskih oluja, topli okeani služe
kao pogonsko gorivo olujama čineći ih jačim i razornijim.
Posljednjih godina dešavale su se jako snažne oluje koje su izazvale stradanje velikog broja ljudi
te su izazvale i veliku materijalnu štetu.
Porastom nivoa mora, povećava se i domet razornih olujnih talasa, tako da iako povećan nivo
mora trenutno ne ugrožava neke gradove, ipak povećava se broj ljudi ugroženih od plavljenja i
štete koja nastaje prilikom snažnih oluja[4].
12
5. Morsko-prostorno planiranje
13
6. Koraci pojedinaca u očuvanju okeana
Postoji cijeli niz koraka koje mi kao pojedinci možemo uraditi kako bismo pomogli u očuvanju
okeana, i smanjenju vremenskih promjena. Neki od njih su dati u nastavku.
6.1. Edukacija
Prvi korak u stvaranju razlike jeste učenje o okeanu i tome kakav uticaj postupci svakog
pojedinca imaju na okean. Neophodno je čitati i podići svijet o ovoj temi kako bi se naučile
svakodnevne stvari koje se mogu raditi kako bi se zaštitili okeani.
Izlet na plažu, ronjenje ili pecanje je odličan način da se nauči više o okeanu te da se proslavi sve
što okean čini za nas ljude. Ali, jako je važno prilikom posjete okeanu, uvjeriti se da se okeanu ne
nanosi šteta. Potrebno je obratiti pažnju na pješčane dine, travu i biljke koje tamo rastu.
Na stjenovitim obalama, plitki ''plimni bazeni'' koji su izloženi kada je plima izvan, mogu biti
odlično mjesto za traženje zanimljivog morskog života. Potrebno je obratit pažnju da se ne zgaze
krhke životinje koje se nalaze tu i njihovi domovi.
Blizu grebena: Prilikom ronjenja ili ronjenja nikada ne dirajte greben! Koralji i druge životinje su
krhke i lako ih ubije ruka koja se hvata ili nemarno peraje. Također nikada nemojte hraniti ili
rukovati morskim životinjama.
Na otvorenim vodama: Prilikom plovidbe pazite gdje se usidrite. Sidra mogu oštetiti grebene i
iščupati korita od morske trave, koja pruža hranu i sklonište za mnoge vrste. Ako su predviđene
trajne plutače za sidrenje, koristite ih.
14
6.4. Biti ''Fish-Friendly''
Što se tiče mnogih naših nekada omiljenih morskih plodova, u moru nema puno ribe. Zapravo,
naučnici procjenjuju da je do 90% velikih riba grabežljivaca (one koje jedu druge životinje - i
obično završe na našim tanjirima) nestalo otkako su ljudi počeli s teškim ribolovom. Morske
životinje također se hvataju i prodaju za akvarije i kao suvenire. Možete izbjeći probleme
kupujući samo proizvode za koje znate da su održivo ubrani. Održivo znači da vrsta može
održavati zdravu populaciju i da prirodna ravnoteža nije narušena žetvom.
Pazite šta jedete: Potražite održivu morsku hranu u supermarketima i u vašim omiljenim
restoranima. Uvijek znajte što naručiti preuzimanjem vodiča za održivu morsku hranu. A kada
lovite vlastite morske plodove, pazite da se pridržavate svih lokalnih ograničenja ulova.
Pažljivo birajte kućne ljubimce: Ako imate akvarij sa slanom vodom, obavezno pitajte gdje i kako
su životinje koje kupujete prikupljene. Potražite certifikat Vijeća za morski akvarij u trgovinama
za kućne ljubimce kako biste pronašli životinje koje su pažljivo ubrane i dobro zbrinute. I nikada
ne puštajte neželjenog ljubimca u okean ili bilo koji vodeni put. Organizmi koji ne pripadaju
mogu istisnuti lokalno stanovništvo i poremetiti ekosistem.
Odaberite suvenire pogodne za more: klonite se nakita, uspomena i proizvoda napravljenih od
morskih životinja ili životinjskih dijelova, uključujući školjke i – posebno – koralje.
Gasovi nastali usljed efekta staklene bašte uveliko doprinose povećanju nivoa okeana. Svi mi,
kao pojedinci, za početak možemo osvijestiti koliki ugljični trag ostavljamo za sobom.
Postoje mnogi izvori dostupni na internetu koji pomažu u računanju vlastitog ugljičnog traga, te
nude savjete za reduciranje istog[7].
Močvare se ponašaju kao prirodni tampon za obalna područja tokom kišnih oluja i uragana te
upijaju padavine i olujne udare vode.
Oni koji žive u blizini močvara mogu istražiti načine kako da se one zaštite i time će doprinijeti i
očuvanju okeana.
Tvrde povšine sprječavaju vodu od prožimanja u zemlju i na taj način dovode do povećanja
erozije te do povećanog oticanja vode.
Iz tog razloga, ljudima se preporučuje da za izgradnju šetališta koriste kamene blokove te takođe
njih da koriste i za popločavanje terasa, te se na taj način omogućava direktno oticanje kiše u
kišne bašte i bačve.
15
6.8. Sadnja više biljaka i očuvanje drveća
Biljke su poznati prečišćivači vazduha, te pored toga upijaju kišu kada padne na tlo. To su
dovoljni razlozi kako bi se podigla svijest o očuvanju zeleniša, stoga kao i u svim prethodnim
koracima, tako i u ovom je potrebno da svaki pojedinac krene od sebe samoga. Upotreba papira
se može svesti na minimum, čime se smanjuje potreba sa sječom drveća kako bi se napravio
papir. Još jedna ideja jeste da se uvijek prilikom štampanja dokumenata koristi obostrano
štampanje, čime se štedi na papiru.
Reduciranje potrošnje električne energije, pored što pomaže očuvanju okoline, pomaže i samom
pojedincu u uštedi. Prvi korak jeste da se gase svjetla i svi aparati koji nisu u upotrebi, te da se
zamijene novim koji su energetski gledano efikasniji.
Punjači i aparati se trebaju isključiti kada se ne koriste, jer većina njih čak i u takvome stanju
troše energiju.
Vozila su vodeći izvor proizvodnje ugljen dioksida. Reduciranje korištenja automobila na način
da više ljudi koji idu u istom smjeru se vozi zajedno u jednom automobilu, a ne u zasebnim
automobilima, te da se više šeta, voze bicikla, dovelo bi do značajnog smanjenja emisije plinova
nastalih efektom staklene bašte[8].
16
7. Zašto je bitno da svi djelujemo?
Mjere prilagođavanja, ublažavanja, otpornosti i zaštite moraju biti inkluzivne i pravedne ukoliko
želimo djelotvorne promjene. Potrebno je osigurati da su koristi ostvarene prelaskom na nulte
emisije ravnomjerno raspodjele i da se svi zajedno okupimo kako bismo snosili troškove i terete,
a posebno u podršci nacijama sa manje resursa.
Zdrav okean pruža resurse neophodne za održavanje života – znanje koje su starosjedioci i
lokalne zajednice prenosili generacijama.
Ovim se naglašava važnost uključivanja tradicionalnog ekološkog znanja u napore za odgovor na
klimatske krize s kojom se suočavamo i unosimo inkluzivnu perspektivu u Dekadu nauke o
okeanu za održivi razvoja UN-a.
Povećana transparentnost i odgovornost takođe mogu postaviti temelje za inkluzivnije procese
donošenja odluka koji dovode do pravednijeg ishoda.
Mladi ljudi koji podižu svoj glas za klimatske akcije čine to suočeni sa budućnošću lišenom
zdrave planete. Pravedniji ishodi moraju uzeti u obzir generacije, koje će naslijediti posljedice
naših današnjih izbora.
17
Zaključak
Kroz rad je opisano i objašnjeno zašto samo zdravi okeani mogu pomoći čovječanstvu da se
izbori sa klimatskim promjenama i kako sam okean može pomoći u preveniranju i saniranju
takvih posljedica, te kako svi pojedinci mogu doprinositi očuvanju prirode i mora i okeana, jer su
svi ekosistemi na planeti Zemlji uzajamno povezani.
Vlasti na globalnom nivou se već bave ovim pitanjima i traže rješenja i nude planove za očuvanja
okeana, ali svakako prvi korak koji svaki pojedinac treba uraditi jeste edukovanje na ovu temu.
Bez zdravih okeana nema morskog ekosistema, a neće biti ni života.
18
Literatura
[1] https://www.meteorologiaenred.com/bs/corrientes-marinas.html
[2] https://klima101.rs/golfska-struja-klimatske-promene/
[3] https://hr.wikipedia.org/wiki/Porast_razine_mora
[4] https://klima101.rs/porast-nivoa-mora/
[5] https://klima101.rs/nasa-satelit-porast-nivoa-mora/
[6] https://blogs.worldbank.org/climatechange/protecting-oceans-climate-change-impacts
[7] www.carbonfootprint.com
[8]https://cleanoceanaction.org/fileadmin/editor_group2/COAST/
10_Tips_on_Sea_Level_Rise_final.pdf
19
20