Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

MOGORJELO
Seminarski rad iz kolegija „Gospodarstvo rimske Histrije i Dalmacije“

Studentica: Mentor:

Karmen Butigan izv. prof. dr. sc. Željko Miletić

Zadar, siječanj 2022.

SADRŽAJ:

UVOD........................................................................................................................................3

POVIJEST ISTRAŽIVANJA....................................................................................................2

ARHITEKTURA.......................................................................................................................3

GOSPODARSTVO....................................................................................................................7

ZAKLJUČAK............................................................................................................................9

LITERATURA.........................................................................................................................10
UVOD

Lokalitet Mogorjelo nalazi se 10 kilometara sjeverno od Metkovića i 4 kilometra južno od

Čapljine, na području današnje Bosne i Hercegovine.

Njegov povijesno – kulturološki značaj povezuje se sa obližnjim antičkim gradom Naronom.

Ranu romanizaciju ovoga prostora potvrđuje i natpis nađen u obližnjim Tasovčićima
podignut u čast Oktavijanu i njegovoj pobjedi i osvajanju Sicilije 36. godine prije nove ere.1

On predstavlja antičku vilu koja preživljava od rano carskog rustičnog objekta preko
utvrđenog kompleksa koji podsjeća na Dioklecijanovu palaču i završava kao kasnoantički
kastrum s dvojnim crkvama i baptisterijem.2

1
ZANINOVIĆ, 2002, 452 – 453.
2
CAMBI, 2002, 83.
Slika 1. Mogorjelo 21.st. (https://capljina.ba/2018/01/16/mogorjelo/)

POVIJEST ISTRAŽIVANJA

Prva arheološka istraživanja na Mogorjelu vršena su od 1899. do 1903. godine pod vodstvom
Karl Patscha, tadašnjeg kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu i voditelja Instituta za
balkanska istraživanja. On nikada nije objavio rezultate istraživanja nego ih je samo
spomenuo u svom radu o antici Bosne i Hercegovine. Tridesetih godina 20. stoljeća
Mogorjelo posjećuju danski arhitekt Eynar Dyggve i Herman Vetters te djelomičnim
revizijskim istraživanjima otkrivaju postojanje naprave za preradu vina i ulja te ostatke
takozvanih basilica geminata sa sarkofagom i krsnim bazenom. Upravo je Vetters objavio
rad pod nazivom E. Dyggve und M. Vetters, Mogorjelo ein spatantike Herrensitzim
romischen Dalmatien, Schriften der Balkankommission. On je konstatirao da se radi o
kasnoantičkoj utvrdi iz 4. st., a crkve datira od 5. do 6. stoljeća. Sljedeći arheolog koji se bavi
ovim lokalitetom je Đuro Basler koji je riješio pitanje dvojih crkava, napravio njihovu
rekonstrukciju te ih datirao krajem 5. stoljeća. Također, Basler prvi zaključuje da se ime
Mogorjelo može povezati s imenom akvilejskog mučenika i biskupa Hermagore te smatra da
je Mogorjelo građevina koja je bila središte velikog poljoprivrednog imanja i da je tu funkciju
obnašala do kraja. Još jedan važni istraživač Mogorjela bio je Ivo Bojanovski koji je ukazao
na gospodarsko značenje ovoga objekta u proizvodnji vina i ulja te napravio djelomičnu
rekonstrukciju antičkih torkulara.3

ARHITEKTURA

Na prostoru Mogorjela u 1. stoljeću prvo je bio veliki poljoprivredni kompleks. Objekt je

specifičan po rasporedu prostorija. Naime, na najistaknutijoj strani brežuljka koje je bilo
izloženo vjetrovima nalazila se zgrada za preradu proizvoda odnosno villa rustica fructuaria,
3
M. ZANINOVIĆ, 2002, 447 – 451.
dok je na padini izgrađen objekt za stanovanje odnosno villa rustica habitatoria. Ova vila je u
3. stoljeću nastradala u požaru te je na njenim ruševinama izgrađen rimski castrum pravilne
osnove koji podsjeća na Dioklecijanovu palaču, čiji ostatci i danas čine većinu sačuvanog
kompleksa. Postojala su četiri obrambena tornja, tri kvadratne osnove i istočni kružnog
oblika. Na jugozapadnom zidu postojala su manja vrata, dok su ostala vrata bila široka i
dvodijelna. Sjeverna vrata, Porta decumana, bila su ukrašena sa dva ortostata s prikazom
akanta i vinove loze. Istočna i zapadna vrata (Porta principalis, dextra i sinistra) vjerojatno
su bila slična sjevernom ulazu, ali bez ukrašenih ortostata. Uz perimetralne zidove sa
unutrašnje strane, nalazilo se niz prostranih dvorana za smještaj radnika, ostave za alate i
poljoprivredne proizvode, dok se ispred tih prostorija pružao natkriveni trijem sa zidanim
stupovima. Naprave za vino i ulje, mlin i pekara koji su se koristili i u vili iz 1.stoljeća i dalje
ostaju u svojoj funkciji u novom kompleksu. Za odvod suvišne vode služila su četiri velika
kanala (cloacae). Prema položaju, tri su kanala bila usmjerena u njivu, a jedan usmjeren
prema Neretvi.4

Glavni objekt Mogorjela je velika palača u južnom dijelu ograđenog prostora. Zgrada se
sastojala od nekoliko velikih prostorija na koje se nadovezivao trijem. Zgrada je bila na kat, a
uz svako krilo u portiku nalazile su se zidane stepenice. Prizemlje je bilo jednostavno
opremljeno za neke praktične svrhe, dok su prostorije na katu bile pokrivene mozaikom i
mramorom iz čega zaključujemo da su te prostorije služile za luksuzno stanovanje. Trijem na
katu ukrašavali su korintski stupovi. Stupovi u portiku izvedeni su djelomično, a njihovi
kapiteli ukrašeni akantovim lišćem i viticama podsjećaju na oblike koje se dovode u vezu s
vremenom cara Dioklecijana. Ti kapiteli, uz sistem i raspored prostorija služe kao jedina
osnova za datiranje gradnje u doba Dioklecijana. Vila je služila za opskrbu grada Narone te
najmlađi pronađeni novac pripada Honorijevoj emisiji iz 388. godine radi čega se
pretpostavlja da je Mogorjelo palo pod provalama Ostrogota oko 401. godine.5

Suprotno mišljenjima da je Mogorjelo bila villa rustica je teorija o njenom vojnom kontekstu,
odnosno da je bio rimski castrum. Naime, Mogorjelo se nalazi na prilaznim putevima prema
Naroni te se smatra da je služila kao obrambeni sistem Narone. Arhitektura objekta pokazuje
izvjesne značajke osnovnog kastrumskog oblika sa kulama na tri kata, snažnim ulazima koje
uokviruju četvrtaste masivne kule, vojničke prostorije, odvodne kanale te gradnju zida u
tehnici opus mixtum. Neki znanstvenici smatraju da ne treba tražiti analogiju sa

4
Đ. BASLER, 1972, 38 – 41
5
Đ. BASLER, 1972, 42 – 44
Dioklecijanovom palačom u Splitu, da je namjena Mogorjela bila isključivo vojnog
karaktera, dok je ona u Splitu carska rezidencija. Gospodarski objekti koje pronalazimo na
lokalitetu smatraju se da su služili vojsci, a ne izuzima se i mogućnost da se proizvodilo i za
okolno tržište.6

Slika 2. Mogorjelo, tlocrt, rano IV.st. (prema Đ. Basleru)

6
I. BOJANOVSKI, 1969, 150 – 163.
Slika 3. Mogorjelo, utvrđena vila, rekonstrukcija (prema Đ. Basleru)
GOSPODARSTVO

Na Mogorjelu imamo sačuvane ostatke antičke uljare (torcularium) sa napravama potrebnim

za preradu maslina i podrum za smještaj ulja (cella olearia). Torkular (lat. torcular,
torculum) je antička poljoprivredna naprava za cijeđenje ulja ili grožđa. Torkulari su izrađeni
na načinu poluge koja se pokreće mehaničkom snagom. Sastojao se od kvadratne kamene
ploče (area) sa žlijebom u obliku kružnice (canalis rotunda) za otjecanje ulja. Na kvadratnoj
kamenoj ploči nalazio se pleteni koš (fiscina) u koji se stavljala usitnjena pulpa od maslina ili
grožđa. Usitnjena pulpa prenosila se na torkular da se iz nje iscijedi sok mehaničkim
pritiskom. Na kamenim stožerima uglavljivalo bi se vitlo, iznad njega se nalazi duga drvena
greda, na čijem je kraju bio učvršćen ovalni drveni klip. Klip je okretanjem vitla pritiskao
grožđe u pletenom košu, koji je bio postavljen na kružnu kamenu ploču sa žlijebom u obliku
kružnice. Na Mogorjelu od torkulara sačuvani su area, kameni stožeri (stipites) i ležišta za
arbores.7

Slika 4. Skica torkulara prema I.Bojanovskom: 1.Kameni stožeri (stipites) 2.Vitlo(sucula) 3.Drvena greda (prelum) 4.
Drveni klip(orbis olearius) 5.Pleteni koš 6. Kružna kamena ploča (area) 7.Žlijeb za otjecanje 8.Kameni spremnik
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Mogorjelo#/media/Datoteka:Torkular_-_Mogorjelo.svg)

7
BOJANOVSKI, 1969, 27 – 36.
Slika 5. Torkular (prema I. Bojanovskom)

Osim uljare pronalazimo i druge naprave potrebne za doradu ulja, po čemu zaključujemo da
ona nije bila samo uljara, već gospodarska zgrada (villa fructuaria) u punom smislu. Istočno
od torkularija nalazila se kuhinja, a južno od kuhinje bio je podrum sa bazenima za taloženje.
Podrum za ulje (cella olearia) sastojalo se od dva dijela, užeg koji je služio kao ostava i
širega dijela u kojem su stajale dolije. Bazeni su sačuvani nisko, međutim možemo dati
nekakvu rekonstrukciju izgleda, zidovi su bili od tesanog kamena ožbukani iznutra
hidrauličnom žbukom, dok je pod bio popločan malim pravokutnim opekama u tehnologiji
opus spicatum, a jedan dio srednjeg bazena u opus tesselatum. Iz toga pretpostavljamo da svi
bazeni nisu iz istoga vremena, odnosno da se uljara popravljala i dograđivala. Bojanovski
smatra da se gospodarska zgrada na Mogorjelu sastojala od dva osnovna pogona, zapadni koji
je možda služio za proizvodnju vina ili za neku drugu svrhu, te istočni dio koji je činio uljaru
sa svim napravama potrebnim za preradu ulja.8

Od arheoloških nalaza na lokalitetu pronalazimo čekić i nakovanj koji potvrđuju građevinsku

djelatnost, dok na poljoprivrednu djelatnost osim torkulara ukazuju i nalazi alata poput
motike i krampa. Tragove stočarske djelatnosti pripisujemo nalazima zvona, strugala za
čišćenje stoke, potkove te velikom broju kuka za vješanje.9

ZAKLJUČAK
Lokalitet Mogorjelo započinje svoj život već u 1. stoljeću i traje do 5/6. stoljeća. U tom
periodu preživjelo je nekoliko građevinskih faza. U našem kontekstu ona je villa rustica, gdje
se jasno vidi čvrsta povezanost između proizvodnog i stambenog dijela kompleksa. U 1.

8
BOJANOVSKI, 1969, 39 – 45.
9
BUSULADŽIĆ, 2011, 46 – 90.
stoljeću ona ima svoju gospodarsku funkciju, dok se u 4. stoljeću ravna teren i gradi utvrđeni
objekt sa kulama i zidinama. Nakon provale Ostrogota, život u Mogorjelu i dalje se nastavlja,
ali nikada više ne dostiže svoju prethodnu važnost.

LITERATURA

BASLER, Đ., 1972. – Đuro Basler, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo

BOJANOVSKI, I., 1969. – Ivo Bojanovski, Mogorjelo – rimsko Turres, Glasnik zemaljskog
muzeja u Sarajevu, XXIV, 137 – 163.

BOJANOVSKI, I., 1969. – Ivo Bojanovski, Antička uljara na Mogorjelu i rekonstrukcija

njenog torkulara, Naše starine, br. 12, Sarajevo, 27 – 54.

BUSULADŽIĆ, A., 2022. - Rimske vile u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011.

CAMBI, N., 2002. – Nenad Cambi, Antika, Zagreb, 2002.

ZANINOVIĆ, M., 2002. – Marin Zaninović, Mogorjelo od vile do kastruma, Godišnjak –

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, 30,
2002., 447 – 456.