Fototerapija je primjena svjetlosne energije u svrhu liječenje.

Svjetlosna energija
primjenjuje se iz vještačkih i prirodnih izvora odnosno Sunca. Primjena sunčeve svjetlosti naziva
se helioterapija. Dvije su teorije o prirodi svjetlosti, a to su korpuskularna (Newton) i ondularna
(Maxwell). Ove dvije teorije objedinio je Ainstein u svojoj kvantnoj teoriji, pa se svjetlost
definiše kao energija, koja se prostire u obliku elektromagnetnih talasa brzinom od 300.000 km/s.

Neke od osobina svjetlosti su: refleksija, refrakcija, interferencija i filtriranje. Kod

refleksije zraci se prostiru pravolinijski i ukoliko naiđu na ravnu i sjajnu površinu, oni se mogu
reflektovati, ovisno o upadnom uglu i finoći reflektorne površine. Hrapava i tamnija tijela ih
apsorbuju više što je upadni ugao bliži pravom uglu. Refrakcija je osobina zračne energije da se
može koncentrisati pomoću sočiva (mijenja se pravolinijsko kretanje zraka). Interferencija je
sumiranje ili poništavanje talasa, ukoliko se talasne dužine i faza talasa nađuu određenom
odnosu. Filtriranje je osobina nekih tijela da propuštaju samo određene talasne dužine, dok ostale
zadržavaju.

Svjetlosni zraci se na koži, kao graničnoj površini, dijelom odbijaju a dijelom penetriraju
kroz kožu. Penetrirani zraci se prelamaju, apsorbuju i rasipaju. Penetrirani zraci se prelamaju ako
na kožu padaju pod koso. Prelamanje nastaje u tkivima, kad zraci naiđu na granične površine.
Svjetlosni zraci se apsorbuju u tkivima i tako onda su biološki aktivni. Apsorpcija i penetracija su
obrnuto proprcionalne. Što je apsorpcija veća, penetracija je manja. Penetraciona dubina je ona
dubina na kojoj se 63% penetriranih zraka apsorbuje. Dubina na kojoj se 50% zraka apsorbuje
naziva se poluapsorpciona dubina.

Aplikacija topline i hladnoće na površinu tijela odnosno kožukao oblik terapije u liječenju
bolesti ili trauma naziva se termoterapija. Ova metoda poznata je i koristi se od davnina kod
ozljeda mekih tkiva i zglobova s ciljem smanjenja osjeta boli, a na način da potiče osnovne
fiziološke procese cijeljenja tkiva s utjecajem na elastičnost vezivnog tkiva, funkcije mišića,
tetiva, ligamenata i zglobnih čahura. Životinja prilagođava svoju tjelesnu temperaturu na temelju
informacija prikupljenih od strane perifernih receptora, a pomoću aktivnih mehanizama poput
drhtanja, znojenja i prilagodbe lokalne cirkulacije. Upravo na temelju tih procesa zasniva se
termoterapija. Po fizikalnim svojstvima, zahvaljujući upotrebi infracrvenog zračenja,
termoterapija spada u infracrveni dio elektromagnetskog spektra. Pri tom vrijedi pravilo, što je
kraća valna duljina, to je veća frekvencija te plića dubina prodiranja.
 Fototerapija je primjena svjetlosne energije u svrhu liječenje. Svjetlosna energija
primjenjuje se iz vještačkih i prirodnih izvora odnosno Sunca. Primjena sunčeve svjetlosti naziva
se helioterapija. Dvije su teorije o prirodi svjetlosti, a to su korpuskularna (Newton) i ondularna
(Maxwell). Ove dvije teorije objedinio je Ainstein u svojoj kvantnoj teoriji, pa se svjetlost
definiše kao energija, koja se prostire u obliku elektromagnetnih talasa brzinom od 300.000 km/s.

Neke od osobina svjetlosti su: refleksija, refrakcija, interferencija i filtriranje. Kod

refleksije zraci se prostiru pravolinijski i ukoliko naiđu na ravnu i sjajnu površinu, oni se mogu
reflektovati, ovisno o upadnom uglu i finoći reflektorne površine. Hrapava i tamnija tijela ih
apsorbuju više što je upadni ugao bliži pravom uglu. Refrakcija je osobina zračne energije da se
može koncentrisati pomoću sočiva (mijenja se pravolinijsko kretanje zraka). Interferencija je
sumiranje ili poništavanje talasa, ukoliko se talasne dužine i faza talasa nađuu određenom
odnosu. Filtriranje je osobina nekih tijela da propuštaju samo određene talasne dužine, dok ostale
zadržavaju.

Svjetlosni zraci se na koži, kao graničnoj površini, dijelom odbijaju a dijelom penetriraju
kroz kožu. Penetrirani zraci se prelamaju, apsorbuju i rasipaju. Penetrirani zraci se prelamaju ako
na kožu padaju pod koso. Prelamanje nastaje u tkivima, kad zraci naiđu na granične površine.
Svjetlosni zraci se apsorbuju u tkivima i tako onda su biološki aktivni. Apsorpcija i penetracija su
obrnuto proprcionalne. Što je apsorpcija veća, penetracija je manja. Penetraciona dubina je ona
dubina na kojoj se 63% penetriranih zraka apsorbuje. Dubina na kojoj se 50% zraka apsorbuje
naziva se poluapsorpciona dubina.

Aplikacija topline i hladnoće na površinu tijela odnosno kožukao oblik terapije u liječenju
bolesti ili trauma naziva se termoterapija. Ova metoda poznata je i koristi se od davnina kod
ozljeda mekih tkiva i zglobova s ciljem smanjenja osjeta boli, a na način da potiče osnovne
fiziološke procese cijeljenja tkiva s utjecajem na elastičnost vezivnog tkiva, funkcije mišića,
tetiva, ligamenata i zglobnih čahura. Životinja prilagođava svoju tjelesnu temperaturu na temelju
informacija prikupljenih od strane perifernih receptora, a pomoću aktivnih mehanizama poput
drhtanja, znojenja i prilagodbe lokalne cirkulacije. Upravo na temelju tih procesa zasniva se
termoterapija. Po fizikalnim svojstvima, zahvaljujući upotrebi infracrvenog zračenja,
termoterapija spada u infracrveni dio elektromagnetskog spektra. Pri tom vrijedi pravilo, što je
kraća valna duljina, to je veća frekvencija te plića dubina prodiranja.