HEP Studija

REFORMA, LIBERALIZACIJA, RESTRUKTURIRANJE I
PRIVATIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA

U HRVATSKOJ
Zagreb, lipanj 2004.

REFORMA, LIBERALIZACIJA, RESTRUKTURIRANJE I
PRIVATIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA
U HRVATSKOJ
Autori:
Dr. sc. Goran Granić, dipl. ing.
Prof. dr. sc. Matislav Majstrović, dipl. ing.
Orsat Miljenić, dipl. iur.
Mr. sc. Goran Majstrović, dipl. ing.
Laszlo Horvath, dipl. ing.
Marko Aunedi, dipl. ing.
Mario Tot, dipl. ing.
Karmen Stupin, dipl. iur.
Mr. sc. Davor Bajs, dipl. ing.
Dr. sc. Srđan Žutobradić, dipl. ing.
Mr. sc. Ivan Goran Kuliš, dipl. ing.
Mr. sc. Nada Jandrilović, dipl. oec.
Izvođač:
Energetski institut Hrvoje Požar
Savska cesta 163
10000 Zagreb
http://www.eihp.hr
Ravnatelj:
Dr. sc. Goran Granić
Zagreb, lipanj 2004.

Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA _
_______________________________________________________________________________________________________
Reforma, liberalizacija, restrukturiranje i privatizacija elektroenergetskog sektora 2
SADRŽAJ
1. UVOD 7
2. PRAVNO UREĐENJE TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U EUROPSKOJ UNIJI 11

2.1. Proizvodnja električne energije 14
2.2. Prijenos električne energije 17
2.3. Distribucija električne energije 20
2.4. Organizacija pristupa mreži 21
2.5. Razdvajanje djelatnosti i transparentnost računa 24
2.5.1. Razdvajanje računa 26
2.5.2. Pravno razdvajanje 26
2.5.3. Razdvajanje upravljanja 26
2.6. Obveza pružanja javne usluge i zaštite kupaca 27
2.7. Regulatorna tijela 34
2.8. Obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost 36
2.9. Literatura 41
3. ORGANIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U EUROPI 43

3.1. Dinamika otvaranja tržišta 44
3.2. Veličina otvorenog tržišta 45
3.3. Pristup mreži 48
3.4. Organizacija operatora prijenosnog sustava 48
3.5. Organizacija proizvodne djelatnosti 51
3.6. Organizacija opskrbne djelatnosti 53
3.7. Organizacija distribucijske djelatnosti 55
3.8. Organizacija regulatornog tijela 56
3.9. Zaključno o organizaciji elektroenergetskog sektora u Europi 58
3.10. Korištenje obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti u Europi 60
3.10.1. Iskustvo drugih zemalja u korištenju obnovljivih izvora,
kogeneracije i energetske efikasnosti 60
3.10.2. Povlaštenost proizvođača iz obnovljivih izvora 63
3.10.3. Mehanizmi potpore razvoju obnovljivih izvora energije za
proizvodnju električne energije 64
3.11. Literatura 67
_______________________________________________________________________________________________________
4. TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U EUROPI 69

4.1. Uspostavljena tržišta električne energije 69
4.1.1. EEX (Njemačka) 69
4.1.2. EXAA (Austrija) 71
4.1.3. OMEL (Španjolska) 72
4.1.4. UKPX (Velika Britanija) 73
4.1.5. APX (Nizozemska) 74
4.1.6. GME (Italija) 75
4.1.7. Nord Pool 76
4.1.8. Powernext (Francuska) 79
4.1.9. Burze električne energije u tranzicijskim zemljama 80
4.2. Regionalno tržište električne energije u jugoistočnoj Europi
i uloga Hrvatske 82
4.2.1. Organizacija regionalnog tržišta električne energije
u jugoistočnoj Europi 86
4.2.2. Interes i uloga Hrvatske na regionalnom tržištu 87
4.3. Procjene viškova energije na tržištima 91
4.3.1. Procjene UCTE-a 92
4.3.2. Procjene Eurelectric-a 94
4.4. Literatura 95
5. REFORMA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U HRVATSKOJ 97

5.1. Priprema reforme 97
5.2. Projekti, studije i elaborati 98
5.3. Provedba reforme 103
5.3.1. Zakon o energiji 104
5.3.2. Zakon o tržištu električne energije 106
5.3.2.1. ISO ili TSO model: prednosti i nedostaci 108
5.3.3. Zakon o tržištu plina 111
5.3.3.1. Usklađivanje s Direktivom EU 2003/55/EZ o tržištu plina 112
5.3.3.2. Usklađivanje sa zahtjevima sporazuma o regionalnom
energetskom tržištu (REM) 113
5.3.4. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti 114
5.4. Prijedlozi izmjena i dopuna zakona 114
5.4.1. Zakon o energiji 115
5.4.2. Zakon o tržištu električne energije 117
5.4.3. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti 121
_______________________________________________________________________________________________________
6. STANJE I PERSPEKTIVE TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ 123

6.1. Potrošnja električne energije u Hrvatskoj 123
6.2. Proizvodnja električne energije u Hrvatskoj 124
6.2.1. Osnovni pokazatelji i ocjena stanja proizvodnih objekata 124
6.2.1.1. Termoenergetska postrojenja 126
6.2.1.2. Hidroenergetska postrojenja 128
6.2.2. Organizacija proizvodne djelatnosti 128
6.2.3. Procjena potrebne izgradnje proizvodnih objekata 130
6.2.3.1. Modeli izgradnje proizvodnih objekata prema zakonskom
okviru do 2010. godine 130
6.2.3.2. Struktura zadovoljenja potrošnje 130
6.2.3.3. Potrebna izgradnja proizvodnih objekata do 2010. godine 131
6.2.3.4. Izbor tehnologije, goriva i lokacije 133
6.2.3.5. Mogućnosti dobave plina do 2010. godine 133
6.2.3.6. Dugoročna sigurnost opskrbe električnom energijom 134
6.2.3.7. Ekološka ograničenja 135
6.3. Prijenos električne energije u Hrvatskoj 136
6.3.1. Osnovni pokazatelji prijenosne mreže 136
6.3.2. Ocjena stanja prijenosne mreže 138
6.3.2.1. Starost mreže 138
6.3.2.2. Pokazatelji pouzdanosti mreže 140
6.3.2.3. Sigurnost opskrbe direktnih i distribucijskih
kupaca 141
6.3.2.4. Preuzimanje proizvodnje elektrana i razmjena sa
susjednim sustavima 141
6.3.2.5. Ostali tehnički problemi u prijenosnoj mreži Hrvatske 142
6.3.3. Organizacija prijenosne djelatnosti 142
6.3.4. Procjena potrebnih ulaganja za zamjene, rekonstrukcije i razvoj
prijenosne mreže 143
6.4. Distribucija električne energije u Hrvatskoj 144
6.4.1. Osnovni pokazatelji distribucijske mreže 144
6.4.2. Ocjena stanja distribucijske mreže 146
6.4.3. Organizacija distribucijske djelatnosti 149
distribucijske mreže 150
6.5. Opskrba električnom energijom u Hrvatskoj 152
6.5.1. Osnovni pokazatelji djelatnosti opskrbe 152
6.5.2. Ocjena stanja i organizacija djelatnosti opskrbe 164
_______________________________________________________________________________________________________
6.6. Obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost u funkciji

tržišta električne energije u Hrvatskoj 165
6.6.1. Perspektiva korištenja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj 165
6.6.2. Pregled po pojedinim izvorima 167
6.6.3. Perspektiva korištenja kogeneracije, s naglaskom na biomasu 169
6.6.4. Status i perspektiva energetske efikasnosti u zgradarstvu 169
6.6.5. Energetska efikasnost kućanskih uređaja i opreme 171
6.6.6. Zaključak i buduće aktivnosti 172
6.7. Literatura 172
7. RESTRUKTURIRANJE I PRIVATIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG

SEKTORA U HRVATSKOJ 173
7.1. Karakteristike hrvatskog tržišta električne energije 173
7.2. Značajke kupaca električne energije u Hrvatskoj 174
7.3. Utjecaj regionalnog tržišta električne energije na hrvatsko tržište 176
7.4. Mogućnost konkurencije u proizvodnji električne energije
u postojećim objektima 176
7.5. Aktivnosti operatora sustava 177
7.6. Aktivnosti u distribucijskoj djelatnosti pri otvaranju tržišta 177
7.7. Prednosti i nedostaci pojedinih modela restrukturiranja i privatizacije 178
8. KONSTATACIJE I PREPORUKE 183
9. PRILOG: Shematski prikaz organizacije elektroenergetskog

sektora europskih zemalja 187
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA _ 1. Uvod
1. UVOD
Posljednje desetljeće prošlog i početak ovog stoljeća obilježile su velike promjene u
energetskom, a posebno u elektroenergetskom sektoru. Sektor koji je zbog
tehnoloških razloga smatran zatvorenim sektorom - prirodnim monopolom, ušao je u
proces liberalizacije i otvaranja tržišta i doživio velike promjene.
Svaka od zemalja Europske unije (EU), kao i sve ostale zemlje koje su započele s
promjenama, imale su različitu startnu poziciju. Njihova pozicija proizlazila je iz
političkog sustava, ustavnih rješenja organizacije države, tretmana električne energije
kao javne usluge, vlasništva tvrtki, razvijenosti tržišta roba i novca, financijskoj snazi
pojedine zemlje i ekonomskim mogućnostima građana. Iako je otvaranje tržišta u
zemljama Europske unije započelo krajem osamdesetih godina, tek 1996. godine EU
je prvi put smjernicama utvrdila minimalne standarde promjena koje su trebale
doprinijeti uklanjanju barijera za otvaranje jedinstvenog tržišta električne energije. U
lipnju 2003. godine utvrđene su nove smjernice, mnogo razrađenije i transparentnije.
U Hrvatskoj do kraja 1995. godine nije bilo nikakvih stručnih ni pravnih aktivnosti koje
bi se odnosile na reformu energetskog sektora. U razdoblju od 1996. do 2000.
godine mogu se registrirati stručni radovi domaćih autora (najviše iz Energetskog
instituta Hrvoje Požar) i stranih konzultanata koji su vezani za određene kreditne
aranžmane Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) ili Svjetske banke (WB). U to
vrijeme interes financijskih institucija odnosio se na restrukturiranje i privatizaciju.
Promjene u elektroenergetskom sektoru u pravilu se provode u etapama suočavajući

se s brojnim problemima, objektivne i subjektivne prirode. Najsporije se u promjene
uključuju zemlje Europske unije koje su imale jake državne vertikalno integrirane
kompanije, kao i zemlje koje su imale jake regionalne tvrtke. Izgradnja jedinstvenog
tržišta Europske unije ubrzat će promjene u svim zemljama, a sam interes tržišta vršit
će pritisak na izgradnju standardnih rješenja u organizaciji, vođenju i upravljanju
prijenosnom i distribucijskom mrežom, koja će omogućiti razvoj otvorenog tržišta
električne energije.
Prilike u istočnoeuropskim zemljama, novim članicama Europske unije ili onima koje
to žele postati, razlikovale su se u toj mjeri da se osim pitanja izgradnje pravnog i
organizacijskog sustava koje bi omogućilo razvoj tržišta električne energije, u prvi
plan postavilo pitanje vlasništva. Tvrtke iz zemalja Europske unije, koje se nisu
privatizirale u svojim zemljama imale su značajne poslovne aktivnosti u privatizaciji u
zemljama istočne Europe. Ova činjenica ukazuje da je financijski interes bio podijeliti
tvrtke iz elektroenergetskog sektora u što više dijelova i nakon toga ih privatizirati.
Sve, u pravilu prije zakonskog uređenja sektora, jer su cijene akvizicija u tom slučaju
znatno prihvatljivije za investitore. Na određeni način i Hrvatska je bila izložena
takvom pritisku.
Da bi se odredile daljnje aktivnosti u Hrvatskoj potrebno je stvoriti viziju događaja u

narednih 5 do 7 godina. Ako je temeljni nacionalni interes članstvo u Europskoj uniji,
onda je važno promotriti tijek promjena u Europskoj uniji, koje će biti obvezatne i za
Hrvatsku. Za očekivati je da će na kraju tog razdoblja isteći svi termini prilagodbe
koje je Hrvatska dobila, te da će otvoreno tržište električne energije funkcionirati u
cijelosti prema standardima EU.
_______________________________________________________________________________________________________
Za projektiranje tijeka događaja u narednom razdoblju, kako u razdoblju pregovora o

članstvu tako i u vremenu procedure verifikacije članstva i samog članstva, važno je
sagledati:
• tijek promjena u Europskoj uniji i proces izgradnje otvorenog tržišta,
• tijek promjena u Hrvatskoj u izgradnji zakonodavnog sustava i restrukturiranju
HEP-a,
• koncept i dinamiku privatizacije HEP-a.
Ako se dinamika priprema Hrvatske za ulazak u Europsku uniju postavi prema javno
objavljenim rokovima, dakle do 2007. godina, onda će u tom trenutku u Europskoj
uniji postojati jedinstveno tržište električne energije, potpuno otvoreno za sve kupce.
Do tada će i sve nove članice, vjerojatno, otvoriti tržište za sve kupce. Takav razvoj
situacije nameće i Hrvatskoj obvezu da sve svoje promjene u elektroenergetskom
sektoru, zakonodavno i organizacijski usklađuje s dinamikom Europske unije.
Dodatni poticaj, kako u sadržaju tako i u dinamici promjena, dolazi od osnivanja

regionalnog tržišta kojem se Hrvatska približila. Moguće je da pritisak bude prije
izražen kroz aktivnosti u organizaciji regionalnog tržišta nego kroz pregovore za
ulazak u Europsku uniju, zato jer se na tom planu očekuje završetak aktivnosti do
kraja 2004. godine.
Pitanje privatizacije HEP-a nije izravno vezano za pregovore o članstvu u Europskoj

uniji i regionalnom tržištu, ali se kroz međunarodne financijske institucije to pitanje
stalno ističe kao vrlo važno. Iskustva drugih tranzicijskih zemalja pokazuju da se
pitanje privatizacije nametnulo kao interesno pitanje financijski sposobnih tvrtki i to
najčešće prije uređenja tržišta. Razlog tomu je da su cijena tržišta, izražene kroz
kupnju tvrtki za distribuciju električne energije, znatno manje, na razini četvrtine
cijene u zemljama Europske unije ili manje.
Ako se tom aspektu privatizacije doda i da su, u pravilu, veliki investitori bile tvrtke
koje su u stopostotnom vlasništvu država iz Europske unije, onda se tu ne radi o
privatizaciji već o zamjeni državnog vlasništva drugim državnim vlasništvom. Uz ovaj
aspekt privatizacije prisutan je i proces jačanja energetskih tvrtki i smanjenja broja
tvrtki u elektroenergetskom sektoru. To naravno može dovesti i do pitanja kvalitete
otvorenog tržišta, jer mali broj tvrtki može upravljati ukupnim sektorom.
Interesantno je pitanje privatizacije distribucijskih tvrtki u uvjetima kada se očekuje

razdvajanje distribucijske tvrtke na operatora distribucijske mreže, koji je u
određivanju cijene usluge pod ingerencijama regulatornog tijela, i opskrbe kao
komercijalne djelatnosti. Razlog može biti samo kupnja tržišta, s obzirom da se
očekuje tromost kupaca u promjenama opskrbe u dužem vremenskom razdoblju.
Privatizaciju HEP-a treba postaviti primarno u funkciji interesa hrvatske države, i po

dinamici i po sadržaju, jer to nije pitanje članstva u Europskoj uniji već pitanje
koncepta izgradnje hrvatske države kao moderne zemlje, članice Europske unije s
otvorenim tržištem. Iz tog razloga prioritetni interes je restrukturiranje HEP-a i
izgradnja otvorenog tržišta, a ne proces privatizacije. Naravno da koncept
restrukturiranja HEP-a može utjecati na privatizaciju, ali i obrnuto privatizacija može
_______________________________________________________________________________________________________
utjecati na koncept restrukturiranja. Za uspjeh u cijelom procesu potrebno je imati

jasnu sliku jednog i drugog procesa i njihove dinamike u narednih 5 do 7 godina.
Vrlo zahtjevni proces izgradnje otvorenog zajedničkog tržišta električne energije u

Europskoj uniji traje gotovo dvadeset godina. Kako se povećava razina otvorenosti
tržišta, proporcionalno raste problem odgovornosti za sigurnost opskrbe kupaca na
području svake zemlje članice. To pitanje ostaje za sada otvoreno i za očekivat je da
će se novim smjernicama ili drugim aktima Europske unije preciznije postavljati
pitanje sigurnosti opskrbe, nadležnosti državnih institucija svake članice, odnosno
odgovornosti tijela Unije. Za Republiku Hrvatsku je također važno da u predstojećim
izmjenama i dopunama zakona institucionalno razriješi pitanje odgovornosti za
sigurnost i mehanizme osiguranja sigurnosti opskrbe kupaca električne energije.
U izboru rješenja organizacije otvorenog tržišta električne energije, kao dijela tržišta
Europske unije, potrebno je uzeti u obzir sve pravne, organizacijske, razvojne,
tehnološke i ekonomske aspekte problema, te temeljem toga donijeti odluke. U ovom
radu analiziran je veliki broj pitanja restrukturiranja, liberalizacije, razvoja i
privatizacije Hrvatske elektroprivrede, što bi trebalo omogućiti donošenje daljnjih
strateških i poslovnih odluka.
_______________________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA 2. Pravno uređenje tržišta električne energije u EU
2. PRAVNO UREĐENJE TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U

EUROPSKOJ UNIJI
Sve do nedavno, proizvodnja, prijenos i distribucija električne energije bili su u većini
zemalja smatrani prirodnim monopolima. Sektor električne energije organizirao se
uglavnom kroz okomito povezivanje poduzeća i to bilo kao monopola ili oligopola,
uglavnom u vlasništvu države ili čvrsto reguliranom privatnom vlasništvu, koji su
kontrolirali sve segmente obavljanja elektroenergetske djelatnosti. Ipak, u posljednje
vrijeme, stvari su se počele mijenjati. Početkom devedesetih godina Europska unija
započela je s procesom liberalizacije, odnosno s otvaranjem tržišta električne
energije konkurenciji. S tim se započelo ponajprije kako bi konkurencija između
pružatelja usluga (proizvodnja i distribucija) dovela do: spuštanja cijena, podizanja
razine usluga, smanjivanja razlika u cijenama među državama, omogućavanja
kupcima da sami izaberu od koga će kupovati električnu energiju te u svrhu
smanjivanja potrebe za održavanjem i izgradnjom skupih rezervnih kapaciteta.1
Osnove liberalizacije tržišta električnom energijom u EU temeljile su se na uspostavi

konkurencije u proizvodnji i opskrbi električne energije te u slobodnom pristupu
prijenosnim mrežama na području cijele EU, čiji je cilj trebao biti stvaranje unutarnjeg
tržišta električnom energijom. Sukladno Ugovoru o Europskoj zajednici (EZ), 2
unutarnje tržište električne energije može se označiti kao područje bez unutarnjih
granica u kojem je osiguran slobodan promet električne energije na području cijele
Zajednice. Važno je napomenuti da Zajednica, kako bi osigurala poštivanje odredbi
Ugovora koji se tiču unutarnjeg tržišta, mora ne samo ukloniti sve prepreke u trgovini
između zemalja članica - čl.3. st.1.(c) Ugovora o EZ, već i uspostaviti sustav koji će
spriječiti ometanje tržišne utakmice na unutarnjem tržištu.
Pravno uređenje unutarnjeg tržišta električne energije uglavnom se temelji na

sektorskim pravilima u sekundarnim izvorima prava Zajednice uz istovremenu
primjenu primarnih izvora prava, koji se odnose na opća pravila o tržišnoj utakmici i
slobodnom prometu roba.
Da bi se stvorilo učinkovito tržište električne energije potrebno je provesti sedam

osnovnih mjera.3
1. Stvaranje tržišta električne energije

Prva mjera bi trebala biti omogućavanje izgradnje i upravljanja proizvodnim
kapacitetima na tržišnim osnovama.
2. Pristup treće strane

Budući da izgradnja paralelne prijenosne i distribucijske mreže u pravilu
nije ekonomski isplativa, neophodno je omogućiti pristup trećoj strani
postojećim mrežama i to pod jednakim, nediskriminirajućim uvjetima.
1
O tome više u Geofry Batzel, Britta Iwen i Juan Antonio Martinez, «Can Electricity de France survive the Single
European Electricity Market» na www.kellog.nwu.edu
2
Članak 14. st.2. Ugovora o Europskoj zajednici
3
Christopher W. Jones, EU Energy Law, Vol. 1. The Internal Energy Market, Claeys&Casteels, str. 4.
_______________________________________________________________________________________________________
3. Razdvajanje (unbundling)
Postojeći elektroenergetski subjekti u pravilu su bili okomito povezani.
Budući da su oni u svom sastavu u pravilu imali i mreže, moglo se
očekivati da će oni poduzeti sve kako bi spriječili, odnosno otežali pristup
trećima. Kako bi se izbjegli takvi problemi, potrebno je provesti razdvajanje
djelatnosti prijenosa i distribucije od proizvodnje odnosno opskrbe. Takvo
razdvajanje je moguće provesti na četiri načina, ili u njihovoj kombinaciji:
a) Razdvajanje računovodstva za poduzeće koje se bavi prijenosom ili
distribucijom predstavlja najslabiji vid razdvajanja;
b) Razdvajanje upravljanja na način da se upravljanje (management)
mrežom odvoji od upravljanja ostatkom poduzeća;
c) Pravno razdvajanje na način da se stvori posebna pravna osoba
(poduzeće) čije će se poslovanje ograničiti na mreže;
d) Razdvajanje vlasništva na način da se okomito povezano poduzeće
obveže na prodaju mreže i to na način da mreža nije ni na koji način
kontrolirana od strane vlasnika poduzeća koje se bavi proizvodnjom
ili prodajom električne energije.
4. Stvaranje neovisnog regulatornog tijela

Stvaranje učinkovitog tržišta električne energije zahtijeva učinkovitu
regulaciju prijenosnih i distribucijskih mreža iz tri razloga:
a) Sprječavanje diskriminacije, poglavito kada nije provedeno
učinkovito razdvajanje, i to na način da regulator ispituje uvjete pod
kojima se omogućuje pristup mreži trećim osobama;
b) Sprječavanje prikrivenog subvencioniranja budući da okomito
povezana poduzeća nastoje povisiti cijene za prijenos i distribuciju
(u tome nema tržišnog natjecanja) i s tako ostvarenim profitom
smanjiti cijene u proizvodnji i prodaji (gdje postoji tržište) uz
istovremeno ukupno ostvarivanje profita;
c) Sprječavanje pretjerano visokih cijena budući da se radi o
djelatnostima koje su u svojoj biti monopoli.
5. Osiguravanje visoke razine javnih usluga

Dosadašnja iskustva u liberalizaciji svih sektora, uključujući i
elektroenergetski, pokazuju da uvođenje tržišne utakmice potiče subjekte
koji u njoj sudjeluju na poboljšanje usluga jer je to jedno od područja na
kojima se natječu. Ipak, postoje mnoga područja gdje je potrebna
intervencija države kako bi se zaštitio javni interes, npr. sigurnost opskrbe,
zaštita okoliša, zaštita ugroženih kupaca i sl.
6. Reciprocitet
Stvaranje unutarnjeg tržišta zahtijeva da se ujednači tempo liberalizacije
kako bi se izbjegle situacije u kojima zatvorenost tržišta pojedine zemlje
omogućuje njenim poduzećima zadržavanje monopolske situacije i na
tome ostvarenje profita koji takva poduzeća dalje plasiraju kao investicije
na tržištima drugih zemalja koje su dalje odmakle u liberalizaciji. Time se
onemogućuje stvarna konkurencija jer se poduzeća sa zatvorenih tržišta
nalaze u povoljnijoj situaciji.
_______________________________________________________________________________________________________
7. Stvaranje učinkovitih pravila na razini EU

Nije dovoljno liberalizirati tržišta svake pojedine zemlje članice EU već je
potrebno stvoriti pravila koja će poticati prekograničnu trgovinu, posebice
na područjima kao što su prekogranične tarife, transparentnost, upravljanje
zagušenjem kapaciteta i sl.
Prva direktiva usmjerena izravno na stvaranje unutarnjeg tržišta električne energije

bila je Direktiva o tranzitu električne energije putem prijenosnih mreža iz studenog
1990.god. 4 Njen glavni cilj bio je osigurati da operator mreže u jednoj o zemalja
članica ne može ometati razmjenu električne energije između drugih zemalja
članica.5
Ova direktiva je bila vrlo ograničenog domašaja, pa možemo reći da se unutarnje

tržište električne energije danas zasniva na Direktivi 96/92 EZ Europskog
Parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996. godine o općim pravilima za unutarnje
tržište električne energije. 6 Direktiva je stupila na snagu dva mjeseca kasnije,
19.veljače 1997. godine s tim da su države članice trebale osigurati njenu primjenu
do 19. veljače 1999. godine. Sve države su to i napravile u predviđenom roku osim
Francuske i onih država koje su dobile mogućnost produženja roka (Belgija i Irska
jednu, a Grčka dvije godine odgode).7 Direktiva je također uključena u Sporazum o
europskoj ekonomskoj zoni (EEA) od 1. srpnja 2000. godine čime je prošireno
unutarnje tržište električne energije i na Norvešku, Island i Lihtenštajn.8 Cilj Direktive
bio je ustanoviti pravila za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije.
Njome su uspostavljena pravila za ustrojavanje i djelovanje sektora električne
energije, pristup tržištu, vođenje i upravljanje sustavima te načini davanja odobrenja
za izgradnju novih postrojenja9.
Direktiva se temelji na tri osnovna načela:

• Uvođenje konkurencije uz istovremeno poštivanje načela javne usluge prema
kojem je osiguranje odgovarajuće i pouzdane opskrbe električnom energijom od
najveće je važnosti za ukupne gospodarske tokove;
• Postupno uvođenje konkurencije kako bi se osiguralo potrebno vrijeme za
prilagodbu;
• Sukladno načelu supsidijarnosti, Direktiva ne nameće gotova rješenja zemljama
članicama, ona daje samo okvir za izgradnju unutarnjeg tržišta ostavljajući široki
prostor za usvajanje rješenja koja najbolje odgovaraju njihovoj situaciji.10
Na svom sastanku u Lisabonu (23.-24. ožujka 2000. godine.) Europsko vijeće

pozvalo je Komisiju da predloži mjere kojim bi se završio proces stvaranja unutarnjeg
tržišta u sektorima električne energije i plina te na ubrzanu liberalizaciju u ovim
sektorima s ciljem stvaranja potpuno operativnog unutarnjeg tržišta. Europski
Parlament je ovo ponovio u svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2000. godine.11
4
Direktiva Vijeća 90/547 – OJ L 313/30
5
Paul K. Lyons, EU Energy Policies towards the 21 Century, 1998 EC Inform, str. 27.
6
OJ L 27, 30.1.1997.
7
Peter Cameron, Competition in Energy Markets, Oxford University Press, 2002. str. 145.
8
EU Commission staff working paper - Uspostava unutrašnje energetskog tržišta, SEC (2001)438, str.4.
9
čl.1. Direktive 96/92 EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996 godine o općim pravilima za
unutrašnje tržište električne energije.
10
Damien Gerardin, The Liberalisation of Electricity and Natural gas in the European Union, Kluwer Law
International, 2001,. Str. 270.
11
Točka 3 preambule Diektive 2003/54/EZ
_______________________________________________________________________________________________________
Temeljem toga, Komisija je u ožujku 2001. predložila niz mjera kako bi se tržišta plina
i električne energije potpuno otvorila do 2005. godine. Prijedlog se uglavnom odnosi
na zaštitu kupaca, razdvajanja operatora prijenosnog i distribucijskog sustava i
pristup mreži. Direktiva 2003/54/EZ 12 donesena je 26. lipnja 2003. godine u
postupku suodlučivanja, dakle u suradnji Europskog vijeća, Komisije i Parlamenta.13
Budući da je predložen veliki broj izmjena odlučeno je da nova direktiva u potpunosti

zamijeni Direktivu 96/92/EZ. Novom direktivom uvedene su novine u sljedećim
područjima:
a) brzini otvaranja tržišta,
b) načinu davanja dozvole za izgradnju novih kapaciteta,
c) pristupu mreži,
d) obvezi javne usluge,
e) obvezi razdvajanja operatora sustava.
Odredbe Direktive trebaju biti primijenjene u nacionalnim pravima država članica do

1. srpnja 2004. godine.
S obzirom da je prepoznata potreba za uređenjem prekogranične trgovine

električnom energijom 26. lipnja 2003. godine donesena je Uredba o
prekograničnoj razmjeni električne energije (1228/2003/EZ) kojom se
uspostavljaju pravila za prekograničnu trgovinu čime se izravno podupire stvaranje
unutarnjeg tržišta električne energije uz istovremeno razmatrajući specifičnosti
nacionalnih i regionalnih tržišta. Uredbom se, između ostalog uspostavljaju
mehanizmi za kompenzaciju prekograničnih tokova električne energije, uspostavljaju
načela za njihovu naplatu kao i za korištenje raspoloživih kapaciteta interkonekcija
između nacionalnih prijenosnih sustava.14 Uredbe su, za razliku od direktiva, izravno
primjenjive što znači da nije potrebno donošenje implementacijskog zakonodavstva
od strane zemalja članica.15
2.1. PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Razvoj učinkovitog tržišta električne energije traži da kupci imaju ne samo pravnu,
već i stvarnu mogućnost izbora opskrbljivača električne energije. To znači da
elektroenergetska poduzeća iz jedne zemlje moraju biti u mogućnosti uvoza i izvoza
električne energije (pravo slobodnog protoka roba),16 ali i da svaki subjekt treba imati
mogućnost proizvodnje električne energije u bilo kojoj zemlji EU (pravo nastana,
odnosno pružanja usluga). 17 Od samog početka bilo je sporno kako tretirati
električnu energiju – kao robu ili uslugu. Tako je Europski sud još 1964. god. u
12
Direktiva 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. godine O općim pravilima za unutarnje
tržište električne energije i prestanku važenja Direktive 96/92/EZ
13
Čl.251. Ugovora o Europskoj zajednici
14
Čl. 1. Uredbe o prekograničnoj razmjeni električne energije, 1228/2003EEZ
15
Čl. 249 Ugovora o europskoj zajednici
16
O tome vidi u: Paul Craig, Grainne De Burca, Eu Law, Texts, Cases and Materials, third edition, Oxford
University Press, 2003. str. 580-677
17
O tome vidi u: Paul Craig, Grainne De Burca, Eu Law, Texts, Cases and Materials, third edition, Oxford
University Press, 2003. str. 765-825.
_______________________________________________________________________________________________________
predmetu Costa vs. ENEL 18 ustanovio da električna energija predstavlja robu u

smislu čl.23. Ugovora o Europskoj zajednici. To je potvrđeno i u kasnijim slučajevima,
npr. u slučaju Komisija v. Italija (C-158/94, ECR I-5789) u kojem je talijanska vlada
osporavala da je električna energija roba, već da je ona usluga te da stoga ne
potpada pod čl. 28.-32. Ugovora.19 Ova postavka je odbijena od strane Europskog
suda te je potvrđeno stajalište iz predmeta Costa vs. ENEL.
Direktiva 96/92/EZ pošla je od pretpostavke da se proizvodnja električne energije u

potpunosti treba otvoriti konkurenciji i kroz to doprinijeti stvaranju učinkovitog
unutarnje tržišta električne energije 20 . Predviđeno je da se to ostvari kroz
uspostavljanje dvaju načina za izgradnju proizvodnih objekata – kroz sustav
natječaja i sustav odobrenja koje daje nadležno tijelo države članice s tim da je
državama ostavljeno na volju da izaberu koji će od ova dva sustava, ili pak njihovu
kombinaciju, izabrati21. Razlika između ova dva sustava je u tome što kod natječaja
država unaprijed utvrđuje buduće potrebe za proizvodnim kapacitetima uz
istovremeno predviđanje potreba za električnom energijom i na temelju toga
raspisuje javne natječaje za gradnju novih ili obnovu postojećih kapaciteta. Kod
postupka gradnje po odobrenju, svi zahtjevi za gradnjom koji su podneseni u skladu
s propisanim, unaprijed definiranim, uvjetima22 moraju biti odobreni, bez obzira na
procjenu budućih potreba za proizvodnim kapacitetima, odnosno potrošnje električne
energije.
Pored unaprijed postavljenih uvjeta, države članice moraju osigurati i provođenje

odgovarajućeg postupka davanja odobrenja u kojem se između ostalog treba
osigurati da on ne bude diskriminirajući, da bude objektivan i javan. Odbijanje
davanja odobrenja mora biti utemeljeno i obrazloženo i priopćeno energetskim
subjektima, s tim da se mora osigurati mogućnost žalbe subjektima čiji su zahtjevi
odbijeni.23
Kada je u pitanju postupak po javnom natječaju, države ili ovlaštena tijela koja one
odrede mogu utvrđivati planove za izgradnju novih kapaciteta i na temelju njih
objavljivati javne natječaje za njihovu gradnju24. Kod javnog natječaja, potreba za
dodatnim proizvodnim kapacitetima utvrđuje se na temelju izvješća operatora
prijenosnog sustava ili drugog nadležnog tijela i na temelju toga se raspisuje javni
natječaj.25
Pored uobičajenih zahtjeva koje su propisani kod javnih natječaja, 26 Direktiva
određuje i da zemlje članice trebaju odrediti odgovarajuće tijelo koje će biti nadležno
18
Slučaj 6/64 Flaminio Costa v. ENEL, (1964) ECR 585
19
Ovim članicima se uređuje da je državama članicama posebno zabranjeno poduzimanje mjera koje bi
predstavljale kvanitantivna ograničenja na uvoz ili izvoz, odnonosno poduzimanje drugih mjera s istim učinkom.
20
21
Čl.4. Direktive 96/92 EZ
22
Čl.5. Direktive 96/92 EZ predviđa da ovi uvjeti moraju biti jasno definirani i javno objavljeni i mogu se odnositi
na : 1) sigurnost i zaštitu elektroenergetskog sustava, postrojenja i opreme; 2) zaštitu okoliša; 3) korištenja zemlje
i lokacije; 4) korištenja javnih površina; 5) energetsku učinkovitost; 6) prirodu primarnih izvora; 7) karakteristike
podnositelja zahtjeva kao što su tehničke, ekonomske i financijske sposobnosti i 8) obvezama javne usluge
23
Čl.5. st. 2 i 3. Direktive 96/92 EZ
24
Čl.6. st. 1 Direktive 96/92 EZ
25
Čl.6. st. 2 Direktive 96/92 EZ
26
Javni natječaj mora biti transparentan, nediskriminirajući, objavljen u Službenom listu Europskih zajednica,
mora biti specificiran i sl. - čl.6. st. 4. Direktive 96/92 EZ
_______________________________________________________________________________________________________
za provedbu i kontrolu javnog natječaja, a koje ne smije biti povezano s djelatnostima

proizvodnje, prijenosa i distribucije električnom energijom.27
Četrnaest država članica28 odlučilo se za sustav davanja dozvola, Portugal je uveo

kombinirani sustav – za tržište povlaštenih kupaca gradnja se obavlja po sustavu
dozvola, dok se gradnja kapaciteta za tržište tarifnih kupaca obavlja putem javnog
natječaja.29
Direktiva 2003/54/EZ donijela je promjene na području proizvodnje i to prvenstveno

na način da propisuje da se novi kapaciteti u pravilu grade na temelju odobrenja, a
samo izuzetno na temelju javnog natječaja. Ovakva izmjena zapravo odražava i
stvarno stanje prema kojem se velika većina država odlučila za sustav odobrenja30
kao i uvjerenje da se ovakvim pristupom dodatno liberalizira tržište. Time se odluka o
gradnji čini zavisnom prvenstveno o ekonomskim razlozima.31 Na taj način se daje
dodatni doprinos uspostavi unutarnjeg tržišta električne energije.
Sam postupak odobrenja uređen je vrlo slično kao i u Direktivi 96/92/EZ s tim da je
dodan novi kriterij koji države članice mogu uzeti u obzir kod davanja odobrenja
(kriterij zaštite javnog zdravlja i sigurnosti), pa su kriteriji sljedeći:
a) pouzdanost elektroenergetskog sustava, postrojenja i prateće opreme,32
b) zaštita javnog zdravlja i sigurnosti,
c) zaštita okoliša,
d) korištenje zemljišta i lokacije,
e) korištenje javnih površina,;33
f) energetska učinkovitost,
g) priroda primarnih izvora,34
h) karakteristike podnositelja zahtjeva kao što su tehničke, ekonomske i
financijske sposobnosti,;
i) usklađenost s mjerama temeljem čl. 3. Direktive.35
Također se uvodi i mogućnost država članica da kod davanja odobrenja za malu ili
srednju distribuiranu proizvodnju (proizvodnja kod koje su proizvodna postrojenja
izravno priključena na distribucijski sustav) 36 uzmu u obzir njihovu ograničenu
veličinu i potencijalni utjecaj37.
27
Čl.6. st. 5. Direktive 96/92 EZ
28
U ovom tekstu izraz Države članice upotrebljva se u odnosu na Direktivu 96/92 EZ samo za 15 država članica
EU koje su to bile u vrijeme stupanja na snagu Direktive. Razlog za ovo je i činjenica da je novih 10 članica
pristupilo 10 svibnja 2004. god. te da su budući da nova Direktiva treba biti implenentirana u nacionalna
zakonodavstva do 1. srpnja 2004. godine one gotovo od samog pristupanja u režimu nove Direktive.
29
EU Commission staff working paper - Uspostava unutrašnje energetskog tržišta, SEC (2001)438, str. 6.
30
Vidi prethodnu bilješku
31
32
U pravilu se ovom uvjetu zadovoljava kroz udovoljavanje tehničkim i sigurnostinim uvjetima koje za pristup
mreži postavlja operator sustava i odobrava regulator.
33
Ovo se odnosi na uobičajeno prostorno planiranje.
34
U normalnim uvjetima, zemlje članice ne bi smjele određivati prirodu primarnih izvora kod novih pogona jer bi to
moglo značiti diskriminaciju u odnosu na postojeće kod kojih ova ograničenje nisu postojala. Stoga se ova
ograničenja omogućuju samo kada su u pitanju interesi pružanja javne usluge i podvrgavaju se ispitivanju od
strane Komisije.
35
Detaljnije vidi poglavlje o obvezi pružanja javne usluge
36
Čl. 2. točka 31. Direktive 2003/54/EZ
37
Čl. 6. Direktive 2003/54/EZ
_______________________________________________________________________________________________________
Postupak izgradnje novih kapaciteta ili uvođenje mjera energetske učinkovitosti

odnosno upravljanja potrošnjom 38 po javnim natječajima doživio je veće izmjene.
Moguće ga je primijeniti u dva slučaja – kada je to potrebno zbog sigurnosti
opskrbe39 i kada je to u interesu zaštite okoliša, odnosno zbog poticanja korištenja
novih tehnologija.40 Uz postojanje jednog od ova dva uvjeta mora biti zadovoljen i
uvjet da se u postupku na temelju odobrenja ovim interesima ne bi moglo udovoljiti.
Članak 7. stavak 1. Direktive daje državama članicama mogućnost da, umjesto javnih
natječaja, provedu: «druge postupke koji će biti u jednakoj mjeri transparentni i
nediskriminirajući». Uprava za transport i energiju Europske komisije dala je
pojašnjenje ovih «drugih postupaka» na način da to mogu biti:41
a) Održavanje kapaciteta u pripravnosti u svrhu rezerve. Države članice mogu
obvezati operatora prijenosnog sustava ili neko drugo tijelo da ugovori određene
kapacitete za rezervu.
b) Naknade za kapacitet. Države članice mogu se odlučiti i na plaćanje
proizvođačima za kapacitete koje imaju u rezervi.
c) Zahtjev za kapacitetom. Ovom mjerom se nameće obveza dobavljačima da
kupuju određeni postotak rezervnih kapaciteta.
d) Ugovori o sigurnosti. U ovom slučaju operator prijenosnog sustava je obvezan
kupiti ugovorene količine električne energije po određenoj cijeni u ugovorno
određenom trenutku.
e) Zakup kapaciteta. U ovom slučaju kupac kupuje limitator svoje potrošnje.
Limitatore aktivira operator prijenosnog sustava u slučaju nestašica.
2.2. PRIJENOS ELEKTRIČNE ENERGIJE

Prijenosne i distribucijske mreže uvijek su bile a vjerojatno će i ostati monopoli. Zbog
toga je, kako bi se osiguralo učinkovito tržišno natjecanje, potrebno uspostaviti takve
mehanizme koji će omogućiti svim opskrbljivačima električne energije pristup mreži
kako bi mogli opskrbljivati svoje kupce.
Direktiva 96/92/EZ u svom IV. Poglavlju uređuje pitanja prijenosa električne

energije. Prijenos je definiran kao transport električne energije visokonaponskim
sustavom s ciljem isporuke električne energije krajnjim kupcima ili distributerima.42
Svaka država članica trebala je imenovati, ili to zahtijevati od poduzeća koja su
vlasnici prijenosnog sustava, operatora prijenosnog sustava (OPS) koji bi bio
odgovoran za upravljanje sustavom, održavanje sustava i, kada je to potrebno, za
razvoj sustava i njegovo povezivanje s drugim sustavima, a sve u svrhu osiguranja
38
Čl. 2. točka 29. Direktive definira energetsku učinkovitost/upravljanje proizvodnjom kao «globalni i integralni
pristup usmjeren na to da utječe na količinu i vremenski raspored potrošnje električne energije u cilju smanjenja
potrošnje primarne energije i vršnih opterećenja davanjem prednosti ulaganjima u mjere energetske učinkovitosti,
ili druge mjere, kao što su ugovor o prekidu opskrbe, ulaganja u povećanje kapaciteta za proizvodnju, ako su oni
najefikasniji i ekonomski najracionalniji izbor, uzimajući u obzir pozitivni utjecaj na okoliš koji proizlazi iz smanjene
potrošnje energije i aspekata sigurnost opskrbe i troškova distribucije koji su s njom povezani».
39
Čl. 7. st. 1. Direktive 2003/54/EZ
40
41
Note of DG Energy&Transport on Directives 2004/54/EC and 2003/55/EC on the Interrnal Market in Electricity
and Natural Gas, Measures to secure Electricity Suply, 16.1.2004. str. 6-7.
42
Čl.2. točka 5. Direktive 96/92 EZ
_______________________________________________________________________________________________________
opskrbe električnom energijom. 43 Operator prijenosnog sustava odgovoran je za

dispečiranje na svom području kao i za upotrebu interkonekcija s drugim
44
sustavima. I jedno i drugo treba se obavljati pod uvjetima koji su objektivni,
objavljeni i primjenjuju se bez diskriminacije. Pri tome OPS posebno ne smije
favorizirati proizvodne objekte u vlasništvu ili suvlasništvu poduzeća u čijem je
vlasništvu i OPS (pod uvjetom da OPS nije u potpunosti odvojen od poduzeća koja
se bave proizvodnjom). OPS također treba voditi računa o ekonomskom načelima pri
angažmanu postojećih proizvodnih postrojenja ili interkonekcijskih transfera, kao i o
mogućim tehničkim ograničenjima sustava. To znači da se moraju uzimati u obzir
prvenstveno ekonomski razlozi, ali da se mora voditi i računa o drugim razlozima,
kao što je npr. pouzdanost sustava. 45 Što se tiče tehničkih pravila upravljanja
prijenosnim sustavom, ona moraju biti objektivna, nediskriminirajuća i na propisni
način objavljena Europskoj komisiji.46 Glavna svrha tehničkih pravila je usklađivanje
rada sustava.
Postoje dvije mogućnosti organizacije operatora sustava. Oni mogu biti dio poduzeća
koje se bavi prijenosom (Transmission System Operator – TSO), ukoliko je ono
odvojeno od proizvodnje i distribucije. Ako nema takvog odvajanja, onda moraju biti
neovisni (Independent System Operator – ISO) od drugih aktivnosti poduzeća, barem
kada se radi o upravljanju, a osim onih koji se odnose na sam prijenos.47
Operatori sustava odgovorni su za tehničko upravljanje sustavom, upravljanje

energetskim tokovima te razmjenu s povezanim sustavima. 48 Oni nadalje trebaju
omogućiti sigurnost, pouzdanost i učinkovitost elektroenergetskog sustava zajedno
sa svim pomoćnim uslugama i to bez ikakve diskriminacije, naročito ne one koja bi
išla u korist poduzeća koja su s njima vlasnički povezana. 49 Kada su u pitanju
informacije s kojima raspolažu, one su tretirane na dva različita načina – one
informacije koje su potrebe radi sigurnog i učinkovitog upravljanja sustavom moraju
se dati drugim operatorima sustava s kojima su njihovi sustavi povezani,50 dok je u
odnosu na povjerljive poslovne podatke koje dobije tijekom svoga rada operator
sustava dužan osigurati njihovu tajnost.51 Kada je u pitanju zaštita okoliša, zemlje
članice mogu zahtijevati od OPS-a da prilikom angažiranja proizvodnih kapaciteta
daju prednost onima koji proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora ili otpada
ili kogeneracijom (proizvodnja u istovremenom procesu pored električne i toplinske
energije i/ili mehaničke energije).52 Ovo je jedino mjesto u Direktivi gdje se spominje
mogućnost davanja prednosti električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora.53
Većina zemalja članica je iskoristila ovu mogućnost s tim da OPS u pravilu kupuje
«ekološki proizvedenu» električnu energiju po višim cijenama i troškove prebacuje na
kupce.
43
Čl. 7.st.1. Direktive 96/92 EZ
44
Čl. 8. st. 2. Direktive 96/92 EZ
45
46
Čl. 8. Direktive Vijeća 83/189/EZ od 28. ožujka 1983. god. kojom se utvrđuje postupak uza pružanje podataka
na području tehničkih standarda i pravila.
47
48
49
50
51
ČL. 9. Direktive 96/92 EZ
52
Čl. 2. točka (a) Direktive 2004/8/EZ o unapređenju kogeneracije na temelju potrošnje korisne topline na
unutrašnjem tržištu električne energije
53
_______________________________________________________________________________________________________
Prioritet kod angažiranja kapaciteta može se dati energiji proizvedenoj u

postrojenjima koja koriste vlastite izvore primarne energije, ukoliko ovi u jednoj
kalendarskoj godini ne prelaze 15 posto ukupne primarne energije potrebne za
proizvodnju električne energije utrošene u toj državi. Iako je cilj ove odredbe osigurati
opskrbu električnom energijom, njome se također pomaže bivšim monopolima
sačuvati njihov udio u tržištu.54
Direktiva 2003/54/EZ kao najznačajniju promjenu u upravljanju sustavom prijenosa

donosi jasnije definiranje zadataka operatora prijenosnog sustava kao i strože i bolje
definirane kriterije koji se moraju primjenjivati kod razdvajanja operatora prijenosnog
sustava od ostatka sustava. O tome će biti više riječi u posebnom poglavlju o
razdvajanju. Kod ovoga je važno napomenuti da Direktiva izričito naglašava kako se
odredbama o razdvajanju ne stvaraju obveze vlasničkog razdvajanja55.
Zadaci operatora sustava jasnije su definirani i možemo ih podijeliti na opće i

posebne56.
Opći zadaci su:

a) održavanje i razvijanje dugoročne sposobnosti sustava da pokrije razumnu
potražnju za prijenosom električne energije;
b) doprinos sigurnosti opskrbe putem razvijanja kapaciteta prijenosa i pouzdanosti
sustava;
c) upravljanje energetskim tokovima unutar sustava uz vođenje računa o razmjeni
s drugim međusobno povezanim sustavima, uspostavu sigurnog, pouzdanog i
učinkovitog elektroenergetskog sustava, i u tom kontekstu, za dostupnost svih
potrebnih popratnih usluga u mjeri u kojoj dostupnost usluga ne ovisi ni o kojem
drugom prijenosnom sustavu s kojim je njegov sustav povezan;
d) pružanje dodatnih informacija operatoru svakog drugog sustava s kojim je
njegov sustav povezan u cilju sigurnog i učinkovitog rada, koordiniranog razvoja
i rada međusobno povezanih sustava;
e) uspostava ravnopravnih odnosa među korisnicima svakog drugog sustava s
kojim je njegov sustav povezan u cilju sigurnog i učinkovitog rada, koordiniranog
razvoja i rada međusobno povezanih cjelina;
f) dostavljanje informacija korisnicima sustava potrebnih za učinkovit pristup
sustavu.57
Posebni zadaci su:

a) Pokrivanje gubitaka energije i osiguranje rezervnih kapaciteta. Direktiva ne
propisuje ovo kao dužnost operatora prijenosnog sustava, no ostavlja
mogućnost državama članicama da operatorima sustava nametnu i tu obvezu
propisujući da u tom slučaju moraju nabavljati energiju na transparentnim,
nediskriminirajućim i tržišno zasnovanim postupcima.58
54
55
Točka 10. preambule Direktive 54/2003/EZ izričito naglašava kako se ova Direktiva ne bavi pitanjima vlasništva
što je u skladu i s člankom 295. Ugovora o Europskoj zajednici koji određuje da se odredbama Ugovora ni na koji
načine neće zadirati u prava država članica da uređuju pitanja vlasništva
56
57
Čl. 9. točke a, b i f, Direktive 54/2003/EZ
58
_______________________________________________________________________________________________________
b) Dispečing. Operator sustava može imati zadaću dispečiranja i upotrebu

interkonekcija s drugima sustavima. Budući da čl. 11. st. 1. Direktive propisuje
kako se dispečing može provoditi bez utjecaja na ugovorne obveze i one koje
proistječu iz javnog natječaja što zapravo znači da ovu ulogu operator ima
prvenstveno u slučaju poremećaja na tržištu, odnosno u svrhu osiguranja
opskrbe električnom energijom. Država članica može zahtijevati od operatora
sustava, da u slučaju dispečinga iz proizvodnih postrojenja prednost da
proizvodnim postrojenjima koja koriste obnovljive izvore ili otpad ili
kogeneracijskim postrojenjima.59
c) Bilanciranje. Pravila koja usvaja operator prijenosnog sustava za bilanciranje

moraju biti objektivna, transparentna i nediskriminirajuća, uključujući i pravila za
utvrđivanje naknada za energetske debalanse koji plaćaju sustavi koji koriste
njihove mreže.60
d) Pridržavanje minimalnih standarda za održavanje i razvoj mreže uključujući i

interkonekcijske kapacitete. 61
e) Zaštita tajnosti podataka – operator prijenosnog sustava mora, osim kada

postoji pravna obveza na otkrivanje podataka (čl.18. Direktive), čuvati
povjerljivost ekonomski osjetljivih informacija do kojih dolazi tijekom obavljanja
svojih djelatnosti.62
2.3. DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Direktiva 96/92/EZ u svom V. poglavlju uređuje pitanja distribucije električne
energije. Distribucija je definirana kao transport električne energije na
srednjenaponskim i niskonaponskim sustavima s ciljem isporuke električne energije
kupcima 63 . Ovakva definicija uključena je u tekst Direktive nakon dugih i teških
pregovora koji su rezultirali činjenicom da poduzeća za distribuciju nisu bila
uključena u definiciju «povlaštenih kupaca» usprkos prijedloga Komisije.64 U većini
zemalja članica postoji jedan OPS i više operatora distribucijskog sustava (ODS).65
Direktiva određuje da zemlje članice trebaju imenovati, ili tražiti poduzeća koja imaju
u vlasništvu ili su odgovorna za distribucijske sustave, operatora sustava sa zadaćom
da bude odgovoran za upravljanje sustavom, održavanje sustava i, u slučaju potrebe,
za razvoj distribucijskog sustava u određenom području, kao i njegovo povezivanje s
drugim sustavima. 66 Države članice, također, mogu nametnuti obvezu ODS-u da
opskrbljuje kupce u određenom području s tim da cijene mogu biti regulirane, npr. u
svrhu osiguranja jednakog položaja kupaca na koji se odnosi. Dužnosti operatora
59
60
61
62
63
Čl. 2 točka 6. Direktive 96/92 EZ
64
65
Detaljni pregled sve zemlje članice EU i kandidate vidi u: Goran Granić, Goran Majstrović, Studija o organizaciji
elektroenergetskog sustava u Europi, Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb, travanj 2004.
66
Čl. 10. st. 2.. Direktive 96/92 EZ
_______________________________________________________________________________________________________
distribucijskog sustava određene su na gotovo jednak način kao i one operatora

prijenosnog sustava.67
Direktiva 2003/54/EZ donosi značajne izmjene u pogledu upravljanja distribucijskim

sustavom na način da ga gotovo poistovjećuje s režimom upravljanja prijenosnim
sustavom. Zadaci operatora distribucijskog sustava su dopunjeni i jasnije definirani,
uvedena je obveza razdvajanja operatora distribucijskog sustava što nije postojalo u
Direktivi 96/95/EZ, a kao novost uvedena je i mogućnost uvođenja mješovitog
operatora prijenosnog i distribucijskog sustava.
ODS je zadužen i za dobavljanje energije koju koristi za pokrivanje energetskih

gubitaka ili za rezervne kapacitete prema transparentnim, nediskriminirajućim i
tržišno zasnovanim načelima (to se ne odnosi na ugovore sklopljene prije 1. siječnja
2002.). Istovremeno se određuje da kada su ODS-i odgovorni za bilanciranje
sustava, pravila koja vrijede za njih moraju biti transparentna i nediskriminirajuća .68
Glede razdvajanja operatora distribucijskog sustava, rješenja su identična onima koja

vrijede za operatora prijenosnog sustava,69 s tim da je kod operatora distribucijskog
sustava dodana mogućnost da države članice mogu odlučiti ne primjenjivati stavak 1.
i 2. članka 15. na integrirana elektroenergetska poduzeća koja imaju manje od 100
000 kupaca ili poslužuju male izolirane sustave.
Uvodi se i mogućnosti osnivanja mješovitog operatora prijenosnog i distribucijskog

sustava. Pravila o njegovom razdvajanju identična su onima koja vrijede za operatore
prijenosnog i distribucijskog sustava.70
Novost koja odražava stvarno stanje u području elektroenergetike je i razdvajanje

distribucijske mreže od opskrbe.71
2.4. ORGANIZACIJA PRISTUPA MREŽI

Direktiva 96/92/EZ u V. poglavlju predviđa tri načina za organizaciju pristupa
prijenosnoj i distribucijskoj mreži – dogovorni pristup, regulirani pristup i pristup
jedinog kupca. Koji god način izabrale, zemlje članice trebaju osigurati da njegovi
učinci budu slični u smislu ekonomskih rezultata 72 te da time izravno doprinesu
usporedivoj razini otvaranja tržišta i razini mogućnosti pristupa tržištu električne
energije.
a) Dogovorni pristup – u njemu proizvođači i kupci električne energije međusobno

izravno sklapaju ugovore o kupoprodaji energije, ali istovremeno moraju pregovorima
dogovoriti pristup prijenosnoj odnosno distribucijskoj mreži s njihovim operatorima.
Ovim pregovorima rješavaju se pitanja poput naknade za transport mrežom i sl.
67
Vidi naprijed – poglavlje Prijenos str.
68
Čl. 14. točke 5 i 6. Direktive 54/2003/EZ
69
Usporedi čl.10. i čl.15. Direktive 54/2003/EZ
70
71
Čl. 2. st.5. Direktive 54/2003/EZ
72
_______________________________________________________________________________________________________
Operatori prijenosnog i distribucijskog sustava mogu odbiti pristup mreži u slučaju:

a) nedovoljnog kapaciteta mreže,73
b) ako bi to otežalo (bilo stvarno, bilo pravno) izvršenje obveze javne usluge
koju ima operator sustava,74
c) temeljem reciprociteta.75
Također je važno napomenuti da Direktiva ne predviđa obvezu operatora sustava da

izgrade nove kapacitete u slučaju da postojeći nisu dovoljni. O tome odlučuje
isključivo tržište.
Direktivom je utvrđeno da mora postajati neovisno tijelo koje će rješavati sukobe oko
pregovora o pristupu. U čl. 20. predviđeno je da će takvo tijelo biti nadležno za
rješavanje sporova koji se odnose na ugovore, pregovore i odbijanje pristupa
odnosno kupnje. Ukoliko se radi o prekograničnim sporovima, o sporu odlučuje tijelo
nadležno za operatora koji je odbio pristup.
b) Reguliranim pristupom omogućuje se povlaštenim kupcima da izravno

sklapaju ugovore oko kupoprodaje električne energije. Povlaštenim kupcima
zajamčen je pristup mreži na temelju unaprijed određenih tarifa. Za rješavanje
sporova zemlje članice moraju utemeljiti odgovarajuće tijelo na isti način kao i kod
dogovorenog pristupa.76
c) U pristupu jedinog kupca 77 neovisni proizvođači električne energije mogu

ugovarati pristup mreži s njenim operatorom i istovremeno zaključivati ugovore s
povlaštenim kupcima izvan sustava na temelju komercijalnih ugovora na način sličan
onom kod ugovora o pristupu treće strane mreži.78
Smatra se da je sustav reguliranog pristupa, utemeljen na objavljenim cijenama,

najučinkovitiji u smislu poticanja razvoja tržišta i konkurencije. Njime se ne samo
onemogućuje diskriminacija na osnovi cijena, već se poduzećima omogućuje
dugoročno planiranje kupnje električne energije na temelju objavljenih cijena
prijenosa (korištenje prijenosne i distribucijske mreže). Time se značajno olakšava
poslovanje jer bi opskrbljivači u protivnom morali nakon svake kupnje ulaziti u
neizvjesne pregovore radi utvrđivanja cijene prijenosa.79
Četrnaest zemalja članica izabralo je regulirani pristup. Samo je Njemačka izabrala

dogovorni, s tim da treba napomenuti da su cijene pristupa mreži u Njemačkoj
rezultat pregovora između udruga kupaca, elektroenergetskih poduzeća i operatora
sustava. Cijene se objavljuju i omogućuju potpunu transparentnost, ali nisu
obvezujuće.
73
Čl. 17. st.5. Direktive 96/92 EZ
74
Čl. 3. st. 3. Direktive 96/93EZ – o tome detaljnije u poglavlju o obvezi javne usluge
75
Čl. 19. st 5. i čl. 26. Direktive 96/93EZ
76
Čl. 20. Direktive 96/92 EZ
77
Na ovakvom rješenju inzistirale su neke zemlje, posebice Francuska i praktički uvjetovale donošenje cijele
Direktive. Ipak prilikom implementacije Direktive niti jedna zemlja se nije odlučila za sustav pristupa jedinog
kupca.
78
Čl. 18. Direktive 96/92 EZ
79
_______________________________________________________________________________________________________
Pristup jedinog kupca nije izabrala niti jedna zemlja, ali su Italija i Portugal izabrali tu
opciju za tarifne kupce, a regulirani pristup za povlaštene kupce.80
Direktiva 2003/54/EZ donosi izmjenu na način da omogućuje samo regulirani pristup

mreži81 na temelju tarifa koje moraju biti donesene na objektivan i nediskriminirajući
način (ili metodologija za njihov izračun) i unaprijed objavljene i odobrene od strane
regulatora. Ovo se odnosi samo na povlaštene kupce, no obzirom na dinamiku
otvaranja tržišta to znači da će se od 1. srpnja 2007. godine odnositi na sve kupce.82
Predviđena dinamika je sljedeća:
a) do 1. srpnja 2004. god. povlašteni kupci koji su određeni čl. 19. st. 1-3.
Direktive 96/92/EZ;
b) od 1. srpnja 2004. god. najkasnije, svi kupci izvan kategorije kućanstava;
c) od 1. srpnja 2007. godine svi kupci.
Kod interpretacije odredbi o načinu određivanja tarifa postavljaju se dva pitanja. Prvo,
kada se primjenjuje sustav odobravanja tarifa, koji su kriteriji po kojima će ih regulator
odobravati i drugo, kada se donosi metodologija za izračun tarifa, koliko ona mora biti
detaljna. U uredbi o prekograničnoj razmjeni električne energije navodi se: «Naknade
koje se daju za pristup mreži moraju biti transparentne, moraju uzimati u obzir
potrebu za pouzdanošću mreže, i odražavati stvarne troškove u mjeri u kojoj oni
odgovaraju onima učinkovitog i strukturno usporedivog operatora, a moraju se
primjenjivati na nediskriminirajući način. Naknade ne smiju biti temeljene na
udaljenosti.»83 Što se tiče metodologije, ona mora biti dovoljno detaljna da omogući
točan izračun tarife.
Pristup mreži moguće je odbiti jedino u slučaju nedostatka potrebnih kapaciteta. Za

odbijanje se moraju dati valjani razlozi, osobito s obzirom na čl. 3. Direktive kojim se
utvrđuje obveza javne usluge84.
Države članice također moraju dozvoliti izgradnju izravnih vodova kojima između
proizvođača i opskrbljivača električne energije i njihovih vlastitih objekata ili između
proizvođača i opskrbljivača i povlaštenih kupaca. S obzirom na dinamiku otvaranja
tržišta, to znači da će se od 1. srpnja 2007. god. to odnositi na sve kupce. Države
članice mogu dati odobrenje za izgradnju izravnog voda u slučaju da operator
prijenosnog ili distribucijskog sustava odbije pristup sustavu zbog manjka kapaciteta
ili u slučaju pokretanja postupka za rješavanje spora oko tih pitanja pred
regulatorom.85 Zanimljivo je rješenje prema kojem je dovoljno pokretanje spora, bez
čekanja njegovog ishoda. Ovim se u velikoj mjeri pogoduje izgradnji izravnih vodova
jer se oni odobravaju bez obzira na utemeljenost zahtjeva strane koja pokreće spor,
što otvara mogućnost manipulacije.
Jedno od pitanja koje nije uređeno Direktivom je način pristupa izravnim vodovima
treće strane. Uzimajući u obzir široke mogućnosti koje Direktiva daje za izgradnju
ovih vodova vjerojatno će tumačenje ići u smjeru da se pristup izravnim vodovima za
treću stranu rješava na sličan način kao i pristup sustavu prijenosa i distribucije.
80
81
82
83
Čl.4. st.1. Uredbe o prekograničnoj razmjeni električne energije, 1228/2003EEZ
84
Čl. 20.st.2. Direktive 54/2003/EZ
85
_______________________________________________________________________________________________________
Uredbom o prekograničnoj razmjeni električne energije predviđene su mogućnosti

izuzeća od primjene pravila o pristupu treće strane u slučaju novih interkonekcija (ovi
izuzeci su mogući kod izmjena na postojećim interkonekcijama pod uvjetom da su
troškovi investicije osobito visoki u usporedbi s uobičajenim troškovima i rizicima kod
povezivanja dvaju susjednih nacionalnih sustava), kao i pravila o određivanju
naknade za pristup pod sljedećim uvjetima:86
a) da investicija potiče konkurenciju u opskrbi električnom energijom;
b) da je razina rizika kod investicije tako visoka da, bez ovog izuzeća, investicije
ne bi bilo;
c) interkonekcija mora biti vlasništvo pravne ili fizičke osobe koja je razdvojena
(najmanje u pravnom smislu) od operatora sustava u kojem se gradi;
d) naknadu plaćaju korisnici interkonekcije;
e) nema prelijevanja sredstava iz naknada koje se naplaćuju za korištenje
prijenosnog ili distribucijskog sustava na koji se povezuje interkonekcijski vod;
f) izuzeće ne ugrožava učinkovito funkcioniranje tržišta.
Kod ovih i svih drugih izuzeća važno je napomenuti kako se kod procjene
dopuštenog izuzetka uzimaju u obzir ne samo odredbe Direktive, odnosno Uredbe
već i odredbe pravila o zaštiti tržišnog natjecanja. Time se otvara i mogućnost
intervencije nadležnog tijela za zaštitu tržišne utakmice, bilo na nacionalnoj razini ili
razini EU.
2.5. RAZDVAJANJE DJELATNOSTI I TRANSPARENTNOST RAČUNA

Povijesno, mreže su uobičajeno bile u vlasništvu okomito povezanih monopola. Kako
bi se osiguralo tržišno natjecanje i uvela konkurencija, potrebno je osigurati pristup
mreži svima pod jednakim uvjetima. Jednim dijelom to se osigurava pravilima o
pristupu mreži (regulirani i dogovoreni), ali osim toga potrebno je provesti i interesno
razdvajanje mrežnih sustava od drugih djelatnosti u okomito povezanom
poduzeću.87
Direktiva 96/92/EZ u V. poglavlju uređuje pitanja razdvajanja i transparentnosti

računa poduzeća koja obavljaju elektroenergetske djelatnosti. Kako bi se to ostvarilo,
postavljeni su zahtjevi za tri područja:
a) za interne račune, odvojene račune za proizvodnju, prijenos i distribuciju u
odnosu na druge djelatnosti poduzeća;
b) stvaranje odgovarajućih mehanizama od strane OPS-a kako bi se spriječilo
otkrivanje povjerljivih informacija bilo unutar sustava ili trećoj strani;
c) upravljačko razdvajanje OPS-a.88
Države članice trebaju osigurati da integrirana poduzeća vode odvojene račune za

proizvodnju, prijenos, distribuciju i druge aktivnosti.89 U smislu ove odredbe ostaje
86
Čl. 7. Uredbe o prekograničnoj razmjeni električne energije, 1228/2003EEZ
87
Koncepciju razdvajanja prihvatio je Europski sud u svojoj presudi o Direktivi o terminalnoj opremi u
telekomunikacijama – C-202/88 France v. Commission, (1991) ECRI-1223, para25.
88
89
Čl. 14. st.3. Direktive 96/92 EZ
_______________________________________________________________________________________________________
nejasno da li je trgovina i opskrba električnom energijom različita od distribucije, jer o

tome zavisi da li se i u tom segmentu moraju razdvajati računi. Smisao ovakve
odredbe je da se njome osigura najveća moguća transparentnost, posebice u
odnosu na moguću zlouporabu dominantne pozicije (npr. kroz neprimjereno visoke ili
niske cijene, diskriminiranje i sl.).90Izrazi «neprimjereno» ili «diskriminirajući» nisu
definirani ovom Direktivom i potrebno ih je tumačiti sukladno pravilima koja se
odnose na zaštitu tržišnog natjecanja.
Direktiva 2003/54/EZ donosi vrlo velike promjene na ovom području. Da bi se

obveza o razdvajanju iz ove Direktive primijenila, operator prijenosnog sustava ili
distribucije mora biti dio okomito povezanog poduzeća.
Okomito povezano elektroenergetsko poduzeće je poduzeće ili grupa poduzeća čiji

su međusobni odnosi definirani člankom 3. st. 3. Uredbe Vijeća br. 4064/89 o kontroli
koncentracije poduzeća i kada navedeno poduzeće ili grupa poduzeća obavlja
najmanje jednu od funkcija prijenosa ili distribucije i najmanje jednu od funkcija
proizvodnje ili opskrbe električnom energijom.91
Da bi postojala obveza razdvajanja djelatnosti, mora biti zadovoljen jedan od

slijedeća dva uvjeta:
• prijenosna ili distribucijska djelatnost obavljaju se zajedno s proizvodnjom ili
opskrbom u okviru istog poduzeća,
• holding poduzeće kontrolira određeni broj poduzeća od kojih su neka
angažiranja u proizvodnji ili opskrbi, a neka u prijenosu ili distribuciji električne
energije.
Prvi uvjet je prilično jasan, ali se kod drugog postavlja problem kako definirati pojam
kontrole. Uz definiciju koja je dana u gore navedenoj Uredbi 4046/8992, Komisija je u
svojoj službenoj Obavijesti od 28. ožujka 1998. godine definirala kako kontrola postoji
kada jedno poduzeće ima većinu dionica drugog ili kada je manjinski dioničar, ali
ostvaruje de facto kontrolu. De facto kontrola se može ostvariti na dva načina – bilo
da postoji ugovor kojim se jednom poduzeću (bez obzira na veličinu udjela u
vlasništvu) daje pravo upravljanja drugim poduzećem, bilo da je sastav suvlasnika
takav da jedno poduzeće iako nema većinski paket dionica ipak ima/kontrolira većinu
glasova na godišnjoj skupštini.93
Ukoliko je operator sustava (slične su odredbe i za prijenos i za distribuciju) dio

okomito povezanog poduzeća, traži se da on bude razdvojen u smislu razdvajanja
računa, pravnog oblika, organizacije i donošenja odluka94.
90
Paragraf 32. preambule Direktive 96/92 EZ
91
Čl. 2. točka 21. Direktive 54/2003/EZ
92
Čl. 3. st. 3. Uredbe glasi: «Za potrebe ove Uredbe kontrola se uspostavlja putem prava, ugovora ili drugim
načinom kojji pojednično ili zajedno, i uzimajući u obzir činjenično i pravno stanje, omogućavaju ostvarivanje
odlučujućeg utjecaja na neko poduzeće, posebice s:
a) vlasništvom ili pravom korištenja svih ili dijela imovine poduzeća;
b) pravima ili ugovorima koji omogućuju odlučujući utjecaj na sastav, glasovanje ili donošenje odluka
poduzeća.»
93
94
_______________________________________________________________________________________________________
2.5.1. RAZDVAJANJE RAČUNA

Elektroenergetska poduzeća, u svom internom računovodstvu moraju voditi odvojene
račune za svaku svoju djelatnost prijenosa i distribucije, kao što bi morali činiti da
spomenute djelatnosti obavljaju u odvojenim poduzećima, s ciljem izbjegavanja
diskriminacije, prikrivenog subvencioniranja i onemogućavanja konkurencije. Prihodi
od vlasništva nad sustavom prijenosa i distribucije moraju biti specificirani na
računima. Interni računi obuhvaćaju bilancu i račun dobiti i gubitka za svaku
djelatnost.95
2.5.2. PRAVNO RAZDVAJANJE

Sukladno gore navedenom čl. 10. st. 1. poduzeća koja se bave prijenosom i
distribucijom trebaju biti pravno razdvojena od okomito povezanih poduzeća. Nije
jasno koliko ovakva odredba uistinu doprinosi razdvajanju u usporedbi s odredbama
o obvezi upravljačkog razdvajanja. Ukoliko je upravljanje uistinu razdvojeno onda je
upitno kolika je važnost pravnog razdvajanja, i suprotno, samo pravno razdvajanje,
bez upravljačkog ne znači puno.
2.5.3. RAZDVAJANJE UPRAVLJANJA

U nedostatku vlasničkog razdvajanja, ključni element u osiguranju neovisnosti
operatora sustava je razdvajanje upravljanja. Čl. 10. st. 1. Direktive, traži da takvo
razdvajanje bude u odnosu na organizaciju i donošenje odluka. Razdvajanje u
odnosu na sustav donošenja odluka znači da uprava donosi odluke na osnovi
ekonomskog interesa mrežnog poduzeća, a ne na osnovi interese cijelog poduzeća.
Kada je u pitanju organizacijsko razdvajanje ono se uglavnom tiče odvajanja u
odnosu na prostor, infrastrukturu, zajedničke službe i sl.96
Nadalje, Direktivom su razrađena četiri specifična kriterija koja trebaju biti

ostvarena u odnosu na razdvajanje upravljanja:97
a) Neovisna uprava. Osobe odgovorne za upravljanje operatorom prijenosnog

sustava ne mogu sudjelovati u strukturi integriranog elektroenergetskog poduzeća
odgovornog, direktno ili indirektno za dnevno upravljanje proizvodnjom, distribucijom i
opskrbom električnom energijom.
b) Razdvajanje profesionalnih interesa. Treba donijeti odgovarajuće mjere koje će

omogućiti da se vodi računa o profesionalnom interesu odgovornih osoba operatora
prijenosnog sustava na način koji osigurava njihovu sposobnost neovisnog
djelovanja;
95
96
Note of DG Energy&Transport on Directives 2004/54/EC and 2003/55/EC on the Internal Market in Electricity
and Natural Gas, The unbundling regime, 16.1.2004. str. 9 . bavi se, između ostalog, i pitanjem tzv. zajedničkih
službi kao jednim od elemenata razdvajanja. O značenju postojanja zajedničkih službi treba procjenjivati u
svakom pojedinom slučaju.
97
_______________________________________________________________________________________________________
c) Kontrola nad sredstvima/imovinom od strane operatora prijenosnog i

distribucijskog sustava. Operator prijenosnog sustava treba imati učinkovito pravo,
neovisno o integriranom elektroenergetskom poduzeću, donositi odluke koje se
odnose na sredstva potrebna za upravljanje, održavanje i razvoj mreže. To ne
isključuje postojanje odgovarajućih koordinacijskih mehanizama koji imaju za cilj u
podružnici zaštiti ekonomska, upravljačka i nadzorna prava tvrtke roditelja glede
povrata uloženih sredstava. Posebice, to omogućava tvrtki roditelju da odobrava
godišnji financijski plan ili drugi odgovarajući instrument operatora prijenosnog
sustava. To ne daje pravo tvrtki roditelju da daje naputke o dnevnom upravljanju niti
o pojedinačnim odlukama o izgradnji ili obnovi prijenosnih vodova, ako ne prelaze
okvire odobrenog financijskog plana ili nekog drugog odgovarajućeg instrumenta;
d) Postojanje programa sukladnosti – načela jednakog postupanja prema svima.

Operator prijenosnog sustava utvrđuje program sukladnosti kojim se definiraju mjere
za izbjegavanje diskriminirajućeg ponašanja i osigurava da takvo ponašanje
adekvatno nadzire. Programom se definiraju konkretne obveze zaposlenika. Osoba ili
tijelo odgovorno za nadzor podnosi regulatornom tijelu godišnji izvještaj o poduzetim
mjerama nad provođenjem programa. Izvještaj se objavljuje.
Kada je u pitanju distribucija, Direktiva pruža mogućnost izuzetka od primjene obveze

o razdvajanju kada su u pitanju integrirana elektroenergetska poduzeća koja imaju
manje od 100 000 kupaca ili poslužuju male, izolirane sustave.98 Izraz i nije do kraja
definiran ali ga treba tumačiti na način da se on odnosi na broj priključaka a ne na
broj osoba koje se njime opskrbljuju, odnosno da se on odnosi na broj ugovora o
prodaji.99 Drugo pitanje koje se postavlja je da li se kao poduzeće računa samo jedno
i kada ono ima više distribucijskih odjela u svom sastavu. Tumačenje Komisije je da
se u slučaju kada grupa kontrolira više distribucijskih poduzeća čiji ukupni broj prelazi
100 000 kupaca, onda ona sva moraju biti razdvojena. U suprotnom bi bilo
omogućeno izigravanje odredbi o obvezi razdvajanja.100
2.6. OBVEZA PRUŽANJA JAVNE USLUGE I ZAŠTITE KUPACA

Obvezu javne usluge možemo definirati kao poseban zahtjev koji nameće javna vlast
subjektima koji pružaju usluge u cilju zadovoljenja određenih javnih interesa.101
Električna energija predstavlja jednu od osnovnih roba bez kojih je život nezamisliv.
Dok su bili državni monopoli, odnosno dijelovi državne uprave, smatralo se da će
elektroenergetski subjekti uvijek djelovati u javnom interesu, odnosno pružati javnu
uslugu. S uvođenjem tržišnih odnosa, ukazala se potreba za reguliranjem dužnosti
pružanja javne usluge.
Direktiva 96/92/EZ u svojoj preambuli (točka13) postavlja načelo prema kojem za

neke zemlje članice uvođenje obveze javne usluge može biti potrebno za sigurnost
opskrbe i kupaca, za zaštitu okoliša, što, po njihovom mišljenju, slobodno tržište koje
98
99
HEP Vjesnik, broj 157, veljača 2004. god., Hrvatska elekroprivreda 2004., Poslovne stranice, str.2
100
101
Komisija EU, Zeleni papir o uslugama od općeg interesa, COM(2003)270final, str. 6.
_______________________________________________________________________________________________________
je prepušteno samo sebi, ne bi moglo osigurati. Kasnije se to načelo razrađuje tako

da Direktiva dozvoljava zemljama članicama da elektroenergetskim subjektima
nametnu obvezu javne usluge,102 onda kada je to u općem ekonomskom interesu.103
Kada je u pitanju energetski sektor, Komisija postavlja sljedeće uvjete za primjenu

obveze javne usluge:
a) nametnute obveze moraju se odnositi na pružanje usluga koje su od općeg
ekonomskog interesa na koji se odnosi;
b) moraju izravno doprinositi zadovoljenju općeg ekonomskog interesa;
c) moraju biti nametnute na takav način da ne utječu na razvoj trgovine u
mjeri u kojoj bi to bilo u suprotnosti s interesima zajednice.104
Po Direktivi postoji pet kategorija javnih usluga:

a) pouzdanost, uključujući i sigurnosti opskrbe,
b) redovitost opskrbe,
c) kvaliteta opskrbe,
d) cijena opskrbe i
e) zaštita okoliša.105
U provedbi bilo koje od obveza javne usluge, zemlje članice su ovlaštene provoditi
dugoročno planiranje106.
Obveze javne usluge 107 trebaju poštivati opće okvire prava EU i ne smiju biti
upotrijebljene u svrhu favoriziranja domaćih proizvođača u odnosu na strane.108
U ograničenim slučajevima Direktiva omogućuje zemljama članicama da propišu
kako neće primjenjivati neke odredbe Direktive. 109 Ovi se izuzeci odnose na
odobravanje izgradnje novih kapaciteta (čl.5. i 6.), odbijanje pristupa sustavu (čl.17.
i18.) i odbijanje izgradnje izravne linije (čl.21). Izuzeci su mogući samo ako bi
primjena navedenih odredbi Direktive mogla ugroziti pružanje javnih usluga na koje
su obvezani elektroenergetski subjekti u općem ekonomskom interesu. Postoji još
jedno ograničenje na primjenu navedenih izuzetaka, a to je da se njima ne smije
ugroziti razvoj trgovine do mjere kada bi to bilo u suprotnosti s interesima zajednice.
Također, postoji još jedna mjera kojom se mogu napraviti izuzeci od tržišnog
natjecanja. To je odredba članka 23. Direktive kojom se državama članicama
dopušta poduzimanje privremenih mjera u cilju zaštite opskrbe električnom energijom
102
Npr. u Uredbi Vijeća 1191/69, o obveza javne usluge u unutarnjem transportu definirana je kao «obveza koju
poduzeće, kada bi uzimalo samo svoje vlastite komercijalne interese ne bi preuzelo, odnosno ne bi je preuzelo u
tom opsegu ili pod istim uvjetima».
103
Čl. 3.st.2. Direktive 96/92 EZ, točke 13,14 i 19. preambule
104
Uputa Uprave za energiju i transport o primjeni Direktive 2003/54/EZ u odnosu na obvezu javne usluge od
16.1.2004. str.2.
105
106
Dugoročno planiranje čl.2. st. 21. Direktive definira kao «planiranje potreba za ulaganje u kapacitete za
proizvodnju i prijenos na dugi vremenski rok, s ciljem zadovoljavanja potražnje sustava za električnom energijom
i osiguranja opskrbe kupaca».
107
Primjer obveze javne usluge može biti obveza kupaca da kupuju određeni postotak električne energije
proizvedene iz obnovljivih izvora ili obveza distributera da opskrbljuje sve kupce na svom području po jednakoj
cijeni po kWh.
108
Vodič za Direktivu o električnoj energiji od 28. ožujka 1999. –
www.europa.eu.int/energy/en/elecsinglemarket/memor.htm/
109
_______________________________________________________________________________________________________
u slučaju iznenadnih kriza na energetskim tržištima ili kada je to potrebno radi

sigurnosti i zaštite osoba, opreme, instalacija ili sustava u cjelini.
Direktiva 2003/54/EZ donosi promjene u cilju jačanja zaštite kupaca i boljeg

definiranja obveze javne usluge.
U uvodu se definira i cilj Direktive - postizanje kompetitivnog, sigurnog i ekološki

održivog tržišta električne energije, bez diskriminacije sudionika u pogledu njihovih
prava i obveza. 110 Upravo ova četiri elementa određuju parametre u kojima se
Direktivom uređuje pitanje obveze javne usluge i zaštite kupaca.
Opseg javne usluge definiran je u čl. 3. st. 2. na sljedeći način:

«U potpunosti uvažavajući odgovarajuće odredbe Ugovora, naročito čl.86., države
članice mogu poduzećima koja djeluju u elektroenergetskom sektoru, a u općem
ekonomskom interesu, propisati obvezu javne usluge koja se može odnositi na
sigurnost, uključujući sigurnost opskrbe, redovitost, kvalitetu i cijenu opskrbe i zaštite
okoliš, uključujući energetsku učinkovitost i zaštitu klime. Takve obveze moraju biti
jasno definirane, transparentne, nediskriminirajuće, provjerljive i moraju jamčiti
elektroenergetskim poduzećima Europske unije ravnopravni pristup nacionalnim
kupcima.. U cilju sigurnosti opskrbe, energetske učinkovitosti/upravljanja potrošnjom,
te radi ostvarivanja ciljeva u zaštiti okoliša, kako se navodi u ovom stavku, zemlje
članice mogu provoditi dugoročno planiranje, uzimajući u obzir mogućnost da treće
strane zahtijevaju pristup sustavu».
Direktivom (čl.3) su navedene sljedeće obveze javne usluge:
1. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA ELEKTROENERGETSKA

PODUZEĆA RADE U SKLADU S OVOM DIREKTIVOM (čl.3. st.1.)
Ova odredba zapravo ne stvara nikakvu novu obvezu jer su države članice u
svakom slučaju dužne osigurati da se odredbe Direktiva poštuju na njihovom
području i to putem odgovarajuće i potpune implementacije u nacionalno
pravo. Ukoliko to ne učine, Komisija može protiv njih pokrenuti postupak pred
Europskim sudom.111
2. PRAVO DRŽAVA ČLANICA DA NAMETNU OBVEZU PRUŽANJA JAVNE

USLUGE (čl.3. st.2.)
Ova odredba određuje kategorije javne usluge koje države članice mogu
nametnuti kao obvezu na: sigurnost, uključujući sigurnost opskrbe, redovitost,
kvalitetu i cijenu opskrbe i zaštite okoliš, a uključujući energetsku učinkovitost i
zaštitu klime. U svrhu ostvarenje ovih ciljeva, zemlje članice mogu odlučiti ne
primjenjivati sljedeće odredbe Direktive:112
a) čl. 6. kojim se uređuje obveza ustanovljenje nediskriminirajućeg
postupka za odobrenje gradnje novih kapaciteta;
110
111
Paul Craig, Grainne De Burca, Eu Law, Texts, Cases and Materials, third edition, Oxford University Press,
2003. str. 202.
112
_______________________________________________________________________________________________________
b) čl. 7. kojim se uređuje postupak javnog natječaja za gradnju novih

kapaciteta;
c) čl. 20. kojim se uređuje pristup treće strane i
d) čl. 22. kojom se uređuju pitanja izgradnje izravnih vodova.
Kod procjene opravdanosti neprimjene neke od navedenih odredbi Direktive

Komisija primjenjuje test u dva koraka - prvi korak je procjena da li cilj koji se
nastoji ostvariti spada u jednu od kategorija javne usluge (čl.3. st.2.) i drugi
korak, ako spada, da li je poduzeta mjera najmanje restriktivna i za trgovinu i
tržišnu utakmicu razumno potrebna za ostvarenje navedenog cilja. U procjeni
ovoga, Komisija će ispitivati i kako se navedeni ciljevi ostvaruju u drugim
državama članicama.113
3. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA PROVODE ODGOVARAJUĆE

MJERE RADI OSTVARENJE CILJEVA SOCIJALNE I EKONOMSKE
KOHEZIJE, ZAŠTITE OKOLIŠA I SIGURNOST OPSKRBE (čl.3. st.7.)
Ova odredba zapravo ne sadrži nikakvu obvezu za zemlje članice. Ona je više
izraz političke volje nego pravno obvezujući zahtjev. Naime, u svim zemljama
članicama postoje razvijeni mehanizmi za ostvarenje «ciljeva socijalne i
ekonomske kohezije, zaštite okoliša i sigurnosti opskrbe». Budući da se u
ovom stavku navodi da mjere moraju biti «odgovarajuće» a bez navođenje
standarda koji treba ostvariti, teško je odrediti koje bi specifične obveze
proizlazile iz ove odredbe.
4. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA OSIGURAJU PRUŽANJE

UNIVERZALNE USLUGE KUĆANSTVIMA (čl.3. st.3.)
Univerzalna usluga osigurava se kućanstvima i, kada to države članice

smatraju potrebnim, malim poduzećima, 114 a predstavlja pravo na opskrbu
električnom energijom određene kvalitete unutar svog područja, po razumnim,
lako i jasno usporedivim i transparentnim cijenama. Ova odredba implicira:
prvo, da sva kućanstva imaju pravo biti priključena na mrežu, i drugo, kada su
priključena imaju pravo na opskrbu električnom energijom određene kvalitete i
po određenim cijenama. U normalnim okolnostima, zahtjeve iz ove odredbe
osigurat će samo tržište. Stoga primjena ovih odredbi dolazi u obzir samo u
izvanrednim situacijama, npr. kada opskrbljivač električne energije iz bilo kojeg
razloga prestane isporučivati energiju (npr. likvidacija). U tom kontekstu,
Direktiva omogućuje državama članicama da mogu imenovati opskrbljivača za
interventnu opskrbu (supplier of last resort), odnosno propisati distribucijskim
poduzećima obvezu da priključe kupce na svoju mrežu pod uvjetima i po
tarifama utvrđenim u skladu s čl. 23. st. 2. Direktive.
113
Christopher W. Jones, EU Energy Law, Vol. 1. The Internal Energy Market, Claeys&Casteels, str.121.
114
Poduzeća s manje od 50 zaposlenih i godišnjim prometom ili ukupnim prihodom manjim od 10 mil. Eura.
_______________________________________________________________________________________________________
5. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA ŠTITE OSJETLJIVE KUPCE (čl.3. st.5.)
U cilju zaštite osjetljivih kupaca, države članice mogu poduzimati određene

mjere kako bi se ovi zaštitili od isključenja električne energije. Istovremeno se
mogu poduzimati i mjere za zaštitu kupaca u udaljenim područjima. Nadalje,
države članice moraju osigurati da povlašteni kupci imaju stvarnu mogućnosti
promjene opskrbljivača. Direktiva ne sadrži definiciju «osjetljivih kupaca» te je
stoga ona prepuštena državama članicama da je definiraju po načelu
supsidijarnosti. 115 Isto se odnosi i na definiciju «zaštite» pa zemlje članice
mogu primijeniti različite mjere kao što su npr.
a) obveze opskrbljivača da ne smiju isključiti određene kategorije
kupaca bez poduzimanja određenih koraka;
b) određena plaćanja drugih energenata nekim kategorijama kupaca, npr.
za vrijeme hladnog vremena kao bi mogli platiti povećane račune;
c) obvezu opskrbljivača da kupcima ponude veliki izbor mogućnosti
plaćanja i sl.116
Što se tiče «kupaca u udaljenim područjima» dva su razloga zašto oni mogu
doći u poziciju da trebaju posebnu zaštitu – jedan je da ih zbog nerazmjerno
velikih troškova operator mreže ne želi priključiti a drugi je da, zbog povećanih
troškova, cijene električne energije za ovakve kupce budu puno više od onih u
npr. gradovima. Prvi se rješava nametanjem obveze operatorima mreže da
priključe sve kupce,117 dok se drugi rješava npr. geografskom harmonizacijom
tarifa – uvođenjem tarifnog sustava po modelu poštanske marke tj. jedinstvene
tarife bez obzira na udaljenost, vrijeme i mjesto na koje se dostavlja električna
energija118.
6. OBVEZE U SVRHU ZAŠTITE KUPACA(čl.3. st.5.)
Obveze država članica u svrhu zaštite kupaca nabrojane su u dodatku

Direktivi i usmjerene su na sljedeće:
a. pravo sklapanja ugovora sa svojim opskrbljivačem električne energije
koji sadrže identitet i adresu opskrbljivača, pružene usluge, razinu
kvalitete usluge i vrijeme za inicijalno priključenje, vrstu usluge
održavanja ako je ponuđena, sredstva za ažuriranje informacija o svim
promjenama tarife i naknadama za održavanje, trajanje ugovora, uvjete
za obnavljanje i prekid usluga i ugovora, naknadu i povrat sredstava u
slučaju da usluge ne budu ugovorene kvalitete, metodu za rješavanje
sporova;
b. pravo kupaca da dobiju odgovarajuću obavijest o svakoj namjeri
izmjene ugovornih uvjeta, te o svojim pravima u slučaju prekida
ugovora;
115
Čl. 5. Ugovora o Europskoj zajednici: « Zajednica djeluje u okviru svojih nadležnosti koje su joj povjerene ovim
Ugovorom i u skladu s tamo postavljenim ciljevima. U područjima koja ne spadaju u isključivu nadležnost
Zajednice, Zajednica djeluje po načelu supsidijarnosti, samo onda i u mjeri u kojoj se postavljeni ciljevi ne mogu
zadovoljavajuće ostvariti od strane država članica i kadase oni mogu bolje ostvariti od strane Zajednice.
Djelovanje Zajednice ne smije ići preko onoga što je potrebno kako bi se ostvarli ciljevi Ugovora».
116
Christopher W. Jones, EU Energy Law, Vol. 1. The Internal Energy Market, Claeys&Casteels, str.141.
117
118
Guido Pepermans, Stef Proost, The Liberalisation of the Energy Sector in the European Union, Working paper
series nr. 2000-3, Katholieke Univesiteit Leuven 2000, str. 22
_______________________________________________________________________________________________________
c. pravo na informacije o važećim cijenama i tarifama kao i uvjetima

pristupa i korištenja elektroenergetskih usluga;
d. pravo na izbor načina plaćanja;
e. pravo da ne snose troškove promjene opskrbljivača;
f. postupci za rješavanje žalbi moraju biti transparentni, jednostavni i
jeftini;
g. obavijest kupcima o njihovim pravima po univerzalnim uslugama.
7. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA DRŽAVNE POTPORE I ISKLJUČIVA

PRAVA DODJELJUJU NA NEDISKRIMINIRAJUČI NAČIN (čl.3. st.4.)
Odlukom Europskog suda u slučaju Altmark (ECJ C-280/00) od 24. lipnja

2003. godine119 definirano je da naknada koja se odnosi na obavljanje obveze
javnih usluga nije državna potpora ako se ispune četiri kumulativna uvjeta:
a. poduzeće o kojem se radi mora biti odgovorno za ispunjenje obveze
javne usluge koja mora biti točno određena;
b. okviri za izračun troškova moraju biti ustanovljeni unaprijed na
objektivan i transparentan način;
c. naknada ne smije biti viša od one koja je neophodna;
d. ako se izbor poduzeća koje će obavljati javnu uslugu ne obavlja putem
javnog natječaja, visina naknade treba biti određena na temelju
usporedbe s troškovima koje bi imala slično, dobro vođeno i opremljeno
poduzeće;
Javni natječaji su pravilo po kojem se vrši izbor poduzeća, osim u slučaju kada
se radi o monopolima npr. operator prijenosnog sustava, operator
distribucijskog sustava itd.
8. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA OBAVIJESTE EUROPSKU KOMISIJU

O MJERAMA KOJE SU PODUZELE (čl.3. st.9.)
Države članice imaju dužnost obavijestiti Komisiju o mjerama koje su poduzele

radi osiguranja pružanja univerzalne usluge i obveze javne usluge, uključujući
zaštitu kupaca i okoliša, i o njihovim mogućim utjecajima na domaće i
međunarodno tržište.
9. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA OBJAVLJUJU OBVEZE PRUŽANJA

JAVNE USLUGE (čl.3. st.2)
Ova dužnost bila je sadržana u Direktivi 95/96/EZ120, ali ju nova direktiva više
ne poznaje. Komisija je u svom tumačenju Direktive121 zauzela stav da u cilju
ostvarenja kriterija transparentnosti, države članice moraju obveze javne
usluge dodjeljivati putem službenih dokumenata (pravnih propisa ili ugovora ili
uputa) koji se samim time i objavljuju, a trebaju sadržavati sljedeće elemente:
119
16.1.2004. str.10.
120
ČL. 3. st. 2. Direktive
121
16.1.2004. str.5.
_______________________________________________________________________________________________________
a. prirodu obveze javne usluge;

b. poduzeće i područje na koje se odnosi;
c. odgovornost za određivanje cijena i postupak njihove izmjene;
d. vrstu ekskluzivnih ili specijalnih prava ako su dodijeljena;
e. visinu naknade;
f. vrijeme trajanja.
10. OBVEZE NAVOĐENJA PODATAKA OD INTERESA ZA ZAŠTITU

OKOLIŠA (čl.3. st.6.)
Države članice trebaju osigurati da opskrbljivači električne energije u računima

ili uz račune, kao i u promotivnim materijalima koji će biti dostupni svakom
kupcu specificiraju:
a. udio pojedinog primarnog izvora u ukupno isporučenoj električnoj
energiji pojedinog opskrbljivača u prethodnoj godini;
b. postojeće izvore referenci.
11. DUŽNOST DRŽAVA ČLANICA DA OSIGURAJU POVLAŠTENIM

KUPCIMA DA MOGU JEDNOSTAVNO MIJENJATI OPSKRBLJIVAČA
ELEKTRIČNE ENERGIJE
Ova dužnost zapravo predstavlja pokušaj da se spriječi moguće izbjegavanje

ove obveze od strane okomito povezanih poduzeća. Da bi se ona ispunila,
nadležno tijelo, u pravilu regulator, mora uspostaviti minimalne standarde i
proceduru na osnovi kojih kupci mogu mijenjati opskrbljivača. Također,
kupcima se ne mogu nametati dodatni troškovi zbog promjene opskrbljivača.
Kod provedbe ovih mjera treba postići ravnotežu između prava kupaca na
promjenu opskrbljivača i troškova koje to nameće operatorima sustava, a time
i svim kupcima u cjelini.122
U slučaju iznenadne krize na tržištu energije ili u slučaju opasnosti za materijalnu

sigurnost ili sigurnost osoba, opreme ili postrojenja ili cjelovitosti sustava, države
članice mogu privremeno poduzimati potrebne sigurnosne mjere. Te mjere moraju
biti takve naravi da uzrokuju najmanji mogući poremećaj u funkcioniranju unutarnjeg
tržišta, a u pogledu opsega one ne smiju biti obimnije nego što je potrebno za
uklanjanje iznenada nastalih poteškoća.123
122
Europska komisija, Uprava za energiju i transport, Strateški dokument o srednjoročnoj viziji razvoja
unutrašnjeg tržišta električne energije, 1. ožujka 2004. str.19.
123
_______________________________________________________________________________________________________
2.7. REGULATORNA TIJELA

Uzimajući u obzir činjenicu da se u ovom sektoru u pravilu radi o monopolima kada
su u pitanju mreže te da se bez njih ne može uspostaviti učinkovito tržište, ukazala
se potreba za osnivanjem regulatornih tijela koja će biti zadužena za omogućavanje
tržišne utakmice u sektoru električne energije.
Direktiva 96/92/EZ zapravo ne govori detaljnije o regulatornim tijelima, osim što

propisuje da zemlje članice trebaju utemeljiti odgovarajuće i učinkovite mehanizme
za regulaciju, nadzor i transparentnost kako bi se izbjegle sve moguće zloupotrebe
dominante pozicije, posebice one na štetu kupaca, i bilo kakvo bezobzirno
ponašanje. Ti mehanizmi moraju uzeti u obzir odredbe Ugovora o Europskoj
zajednici, a posebice čl. 86.124 Ovakvo definirani zadaci, poglavito u kontekstu čl. 86.
kojim se uređuju pitanja zaštite tržišnog natjecanja kada su u pitanju javna poduzeća,
odnosno ona kojima države članice daju posebna prava, ukazuju kako bi se trebalo
raditi, prvenstveno, o tijelima kojima je zadaća zaštita tržišnog natjecanja. Ipak, kroz
samu Direktivu provlače se dva aspekta regulacije – čista regulatorna funkcija i
funkcija monitoringa kako bi se osiguralo odgovarajuće djelovanje tržišta. 125
Rezultat toga je da su sve zemlje EU, kao i deset zemalja koje su pristupile 1. svibnja
2004. godine osnovale neovisno regulatorno tijelo za energetske djelatnosti, osim
Njemačke (i dalje je nadležno tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja). 126
Direktiva 2003/54/EZ postavlja zadatke regulatora (vidi u nastavku) tako široko da im
tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja (Bundeskartellamt) više neće moći udovoljiti.
Stoga će se i Njemačka morati odlučiti između tri opcije:
a) jačanje regulatornih ovlasti tijela za zaštitu tržišnog natjecanja na području
energetike;
b) stvaranje novog regulatornog tijela za sektor energetike;
c) davanje regulatornih ovlasti za sektor energetike regulatornom tijelu koje je
zaduženo za telekomunikacije i poštanske usluge (čini se da je ovo
najprihvatljivije rješenje).127
Direktiva 2003/54/EZ određuje da zemlje članice moraju ustanoviti jedno ili više tijela
s regulatornim funkcijama. Oni moraju biti potpuno neovisni128 od elektroenergetskih
subjekata i njihove nadležnosti trebaju biti:
1. Sprečavanje diskriminacije, osiguravanje učinkovitog tržišnog natjecanja i

učinkovitog funkcioniranja tržišta obraćajući posebnu pozornost na:
a) pravila o upravljanju i dodjeli priključaka;
b) mehanizme za rješavanje zagušenosti kapaciteta;
c) vrijeme potrebno prijenosnim i distribucijskim poduzećima da uspostave
priključke i obave popravke;
124
125
International, 2001,. str. 146.
126
Komisija Europske Unije, Uprava za transport i energiju, Nacrt radnog materijala: Treće izvješće o primjeni
unutrašnjeg tržišta električne energije i plina, Brisel, 01.03.2004
127
Vidi: Damien Gerardin i Nicolas Petit, The Development of Agencies at EU and National Levels: Conceptual
Analysis and Proposals for Reform, Jean Monnet Working Paper 01/04, New York Univesity School of Law, 2004,
str. 20
128
Zanimljivo je da Direktiva govori samo o neovisnosti od elektroeneregetskog sektora što znači da se ona ne
odnosi i na neovisnost od vlade što znači da i pojedino ministarstvo može biti regulator pod uvjetom da nema
nikakvu ulogu u odnosu poduzeća iz sektora ukoliko su ona u državnom vlasništvu.
_______________________________________________________________________________________________________
d) objavu odgovarajućih informacija od strane operatora prijenosnog i

distribucijskog sustav u pogledu interkonekcija, upotrebe mreže i dodjele
kapaciteta zainteresiranim stranama, uzimajući u obzir potrebu da se
informacije koje se odnose na pojedinačne subjekte tretiraju kao poslovne
tajne;
e) stvarno razdvajanje računa u cilju izbjegavanja prikrivenog
subvencioniranja između djelatnosti proizvodnje, prijenosa, distribucije i
opskrbe;
f) uvjete, pravila i tarife za priključenje novih proizvođača električne energije
koji jamče objektivnost, transparentnost i ravnopravnost, osobito uzimajući
u obzir troškove i korist različitih tehnologija koje koriste obnovljive izvore
energije;
g) u kojoj mjeri operatori prijenosnog i distribucijskog sustava ispunjavaju
svoje zadatke u skladu s čl. 9. i 14. Direktive;
h) razinu transparentnosti i konkurencije.129
2. Utvrđivanje i odobravanje, prije njihovog stupanja na snagu, barem

metodologija koje se koriste za izračun ili definiranje uvjeta za:
a) priključke i pristup nacionalnim mrežama, uključujući i tarife za prijenos i
distribuciju;
b) pružanje usluga bilanciranja.130
3. Provedba nadzora nad sigurnošću opskrbe. Direktiva određuje da države

članice mogu ovaj zadatak povjeriti regulatornom tijelu. 131 S obzirom na
tendenciju proširenja djelokruga regulatora koja prevladava i u ovoj Direktivi
vrlo je vjerojatno da će većina država povjeriti ove zadaće regulatorima. Ovaj
nadzor posebice bi se trebao odnositi na bilanciranje ponude i potražnje na
nacionalnom tržištu, razinu očekivane buduće potrošnje i predviđene dodatne
kapacitete koji se planiraju ili grade, kvalitetu i razinu održavanja mreže kao i
mjere za pokrivanje vršne potrošnje, kao i rješavanje podbačaja kod jednog ili
više dobavljača.
4. Rješavanje sporova iz svoje nadležnosti.132 Sporovi koji proizlaze iz pritužbi

na račun operatora sustava moraju biti riješeni u roku od dva mjeseca uz
mogućnost produženja roka za još dva mjeseca ako je potrebno da regulator
prikupi dodatne obavijesti. Rok se može produljiti ukoliko su s tim suglasne
stranke. Kad se žalba odnosi na tarife za priključak za velika nova postrojenja,
regulatorno tijelo može produžiti ovaj period. U slučaju prekograničnih
sporova, nadležno je regulatorno tijelo koje ima jurisdikciju nad operatorom
sustava koji odbija omogućiti korištenje sustava ili pristup istom.133
5. Doprinos razvoju unutarnjeg tržišta i ujednačavanju tržišnih uvjeta putem

transparentne međusobne suradnje i suradnje i s Komisijom. Pitanje je da li će
biti moguće stvoriti učinkovito unutarnje tržište električne energije bez
stvaranja regulatora na razini Europske unije. Zapreku za to predstavlja
129
130
131
132
Čl. 23. st.5-6. Direktive 54/2003/EZ
133
_______________________________________________________________________________________________________
presuda Europskog suda u slučaju Meroni134 kojom su postavljeni okviri za

delegaciju nadležnosti na način da institucije ne mogu prenositi na druga tijela
ovlasti koje ni same nemaju po odredbama Ugovora. Budući da u Ugovoru
nema spomena «europskih regulatornih agencija» kao jedne od europskih
institucija, one ne mogu biti niti stvorene bez promjene Ugovora.135 Stoga će i
dalje ostati nadležni nacionalni regulatori koji bi ovu prepreku trebali
kompenzirati boljom međusobnom suradnjom i usklađenim djelovanjem. U tom
kontekstu je odlukom Komisije136 osnovana i Europsko udruženje regulatornih
tijela za plin i električnu energiju (Council of European Energy Regulators -
CEER) sa zadaćom da pomogne u razmjeni iskustava, koordinaciji i suradnji
između nacionalnih regulatornih tijela. Ova grupa će temeljem zahtjeva
Komisije ili na vlastitu inicijativu pomagati Komisiji u učvršćivanju unutarnjeg
tržišta električne energije. Članovi su čelnici nacionalnih regulatornih tijela i
predstavnici Komisije.
2.8. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE I ENERGETSKA EFIKASNOST

U svrhu organiziranog gospodarenja energetskim resursima, planiranja zajedničke
energetske budućnosti te radi provedbe utvrđenih strateških ciljeva Europska unija
na nivou zajedničkih upravnih tijela izdaje strateške dokumente te obvezujuće
smjernice (direktive) kojima se definira status i politika korištenja obnovljivih izvora
energetske efikasnosti.
U tom pogledu značajni dokumenti su:
Bijela knjiga o obnovljivim izvorima137 je temeljni dokument koji određuje politiku

Europske unije prema obnovljivim izvorima, a njome se po prvi puta postavlja čvrsti
kvantitativni cilj na razini Europske unije da se do 2010. godine 12 posto ukupnih
energetskih potreba EU pokrije iz obnovljivih izvora, što je dvostruko u odnosu na
stanje iz godine donošenja (1997),. Kao jedan od važnijih zaključaka navodi se da
su, unatoč značajnom potencijalu, obnovljivi izvori trenutno nejednako i nedovoljno
iskorišteni u Europskoj uniji. Glavni mehanizmi za provedbu Strategije i Akcijskog
plana uvođenja obnovljivih izvora su:
1. uspostava zakonodavstva koje će stvoriti pozitivno okruženje za obnovljive
izvore,
2. povećano financiranje za obnovljive izvore.
Inicijativa za korištenje obnovljivih izvora138 je integralni dio cjelokupne strategije

Europske unije u pogledu obnovljivih izvora. U Bijeloj knjizi posebno su izdvojena tri
134
Meroni vs. High Authorty, 9/56, ECR 1957/1957, paragraf 133
135
Damien Gerardin i Nicolas Petit, The Development of Agencies at EU and National Levels: Conceptual
Analysis and Proposals for Reform, Jean Monnet Working Paper 01/04, New York Univesity School of Law, 2004,
str. 32.
136
Odluka Komisije od 11. studenoga 2003. (2003/796/EZ).
137
Energy for the Future: Renewable Sources of Energy - White Paper for the Community Strategy and Action
Plan, Brussels, November 1997.
138
Energy for the Future: Renewable Sources of Energy - Campaign for Take-off, Brussels, April 1999.
_______________________________________________________________________________________________________
sektora koji su tehnološki zreli ili blizu tome, koji će biti temelj provedbe sveukupne
Strategije, ali koji trebaju inicijalni stimulans i potporu za ubrzani prodor na tržište. To
su sunce, vjetar i biomasa, a Inicijativom unutar svakog sektora postavljeni su
indikativni ciljevi za pojedine aplikacije ili tehnološke segmente u periodu 1999. -
2003. Definirani su i mehanizmi potpore te obim financiranja u prvoj fazi do 2003.
godine. Konačni cilj ovih mjera je pobuđivanje privatnog ulagačkog interesa koji bi u
realizaciji Strategije trebao sudjelovati sa 75 – 80 posto financijskog učešća, dok će
preostalo dio od 20 – 25 posto doći iz javnih fondova.
Zelena knjiga o europskoj strategiji o sigurnosti opskrbe139 - trenutno Europska

unija pokriva oko 50 posto ukupne energetske potrošnje iz uvoza, a ukoliko se ne
poduzmu nikakve mjere predviđa se da bi za 20 do 30 godina taj iznos mogao
narasti na 70 posto. Uvoz energije uzrokuje ovisnost o vanjskim čimbenicima na koje
se vrlo malo može utjecati, odnosno uzrokuje nesigurnost u opskrbi energijom
povezane s mogućim vrlo visokim troškovima. EU prepoznaje ovaj problem kao
jedan od ključnih za budući razvoj te je 29. studenog 2000. od strane Europske
komisije donesena Zelena knjiga o sigurnosti opskrbe radi poticanja rasprave o
geopolitičkim, ekonomskim i ekološkim aspektima u osiguranju dobave energije EU.
Korištenje obnovljivih izvora se u Zelenoj knjizi navodi kao jedan od postupaka kojim
se povećava sigurnost opskrbe energije te je zaključeno da je efektivno jedini način
djelovanja na sigurnost energetske opskrbe Europe poduzimanje značajnih napora u
području obnovljivih izvora energije. Zelenom knjigom se navodi i slijedeći cilj: do
2020. godine 20 posto goriva u cestovnom prometu potrebno je zamijeniti s
alternativnim gorivima.
Direktiva 2001/77/EZ od 27. rujna 2001. godine o promociji električne energije iz

obnovljivih izvora (OIE-E) na internom tržištu električne energije. Ova je Direktiva
ključna za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Svrha je direktive
promocija povećanja udjela obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije na
internom tržištu i stvaranje osnove za budući zajednički okvir EU. Direktiva postavlja
ciljani udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije od 22 posto u 2010.
godini (tablica 2.8.1.), gotovo dvostruko u odnosu na stanje iz 1997. Ostvareni udio
OIE-E u 2003. iznosio je oko 15,2 posto.
Važno je napomenuti da u ciljanom udjelu obnovljivih izvora postoje velike razlike

između pojedinih zemalja EU. Razlike su u velikoj mjeri uzrokovane različitim
prirodnim potencijalima hidroenergije, a zemlje sa značajnim hidroenergetskim
potencijalom su postavile bitno više ciljeve od prosječnog cilja određenog
spomenutom direktivom.
Direktivom je eksplicitno naglašeno da je promocija obnovljivih izvora energije (OIE)

visoki prioritet EU "zbog sigurnosti i diversifikacije opskrbe energijom, zaštite okoliša i
ekonomske kohezije". Nadalje, propisana je evaluacija postojećih nacionalnih propisa
i donošenje novih u skladu s Direktivom do listopada 2003. u cilju uklanjanja barijera
za razvoj OIE. Direktiva također prepoznaje i potrebu za donošenjem mehanizama
potpore korištenju obnovljivih izvora, ali ne prejudicira kakvi oni trebaju biti. Do
139
Green paper: Towards a European strategy for the security of energy supply, od 29. studenog 2000.,
COM(2000) 769 Final.
_______________________________________________________________________________________________________
listopada 2005. godine Komisija će prezentirati izvješće o koegzistenciji različitih

modela potpore, koje će po potrebi sadržati i prijedlog zajedničkog okvira za
poticajne mehanizme proizvodnje električne energije iz OIE. Na osnovi nacionalnih
izvješća do 31. prosinca 2005. Komisija mora donijeti konačno izvješće o provedbi
Direktive.
Od ostalih elemenata koje obrađuje Direktiva, važno je spomenuti sljedeće:

• naglašena je važnost tržišnih principa za postizanje konkurentnosti obnovljivih
izvora;
• države članice ili nadležna tijela imenovana u državama članicama procijenit će
postojeći pravni i regulacijski okvir s obzirom na postupke odobrenja ili druge
postupke koje se primjenjuju na proizvodna postrojenja električne energije iz
obnovljivih izvora u smislu:
• smanjenja administrativnih i neadministrativnih prepreka za porast
proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije,
• modernizacije i ubrzanja postupaka na odgovarajućoj administrativnoj
razini, i
• osiguranja objektivnih, razvidnih i nediskriminacijskih propisa koji u
potpunosti uzimaju u obzir osobitosti različitih tehnologija za obnovljive
izvore energije.
• države članice će u mjeri koja ne narušava sigurnost i pouzdanost sustava
poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da operatori prijenosnog, odnosno
distribucijskog sustava jamče prijenos i distribuciju električne energije
proizvedene iz obnovljivih izvora. One isto tako mogu odrediti da električna
energija koja se proizvodi iz obnovljivih izvora ima prvenstvo pristupa mreži;
• države članice stvoriti će pravni okvir ili zahtijevati od operatora prijenosnog,
odnosno distribucijskog sustava da definiraju objektivne, transparentne i
nediskriminirajuće kriterije za izračun troškova priključka, te njihovo snošenje;
• države članice će, prema prilici, odrediti pravni okvir ili tražiti od operatora
prijenosnog, odnosno distribucijskog sustava da naknade za prijenos i
distribuciju električne energije iz elektrana koje koriste obnovljive izvore energije
odražavaju troškovne beneficije nastale iz priključenja tih elektrane na mrežu;
• države članice će najkasnije do 27. listopada 2003. godine osigurati sustav
jamstva porijekla električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u
skladu s ciljem, razvidnim i nediskriminacijskim kriterijima koje je definirala
svaka država članica. Države članice mogu imenovati jedno ili više nadležnih
tijela neovisnih o proizvodnji i distribuciji koja će nadgledati izdavanje ovih
jamstava.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 2.8.1. Referentne vrijednosti za nacionalne ciljane udjele država članica u doprinosu
električne energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji električne energije do 2010.
godine.
OIE-E TWh, 1997 OIE-E %, 1997 OIE-E % 2010

Belgija 0.86 1.1 6.0
Danska 3.21 8.7 29.0
Njemačka 24.91 4.5 12.5
Grčka 3.94 8.6 20.1
Španjolska 37.15 19.9 29.4
Francuska 66.00 15.0 21.0
Irska 0.84 3.6 13.2
Italija 46.46 16.0 25.0
Luksemburg 0.14 2.1 5.7
Nizozemska 3.45 3.5 9.0
Austrija 39.05 70.0 78.1
Portugal 14.30 38.5 39.0
Finska 19.03 24.7 31.5
Švedska 72.03 49.1 60.0
V. Britanija 7.04 1.7 10.0
Ukupno 338.41 13.9 22.0
Direktiva 2004/8/EZ od 11. veljače 2004. godine o promociji kogeneracije bazirane

na potrošnji korisne topline naglašava važnost kogeneracije kao jedne od mjera
povećanja energetske efikasnosti, odnosno smanjenja ukupne potrošnje energije.
Direktiva postavlja obvezu zemljama članicama da procijene nacionalni potencijal
visoko efikasne kogeneracije te osmisle strategiju poticanja projekata te uklanjanja
prepreka. Iako se u Direktivi ne navodi eksplicitni ciljani udio električne energije iz
kogeneracije u ukupnoj proizvodnji električne energije, neslužbeni cilj koji je više puta
spomenut u dokumentima Europske komisije je povećanje tog udjela s 9 posto iz
1997. godine na 18 posto do 2010. godine (Document COM (97) 514 Final).
Procjenjuje se da bi se uz takav udio ostvarile uštede u ukupnoj potrošnji energije
između 3 i 4 posto.
Direktiva 2002/91/EZ od 16. prosinca 2002. godine o energetskim karakteristikama

zgrada nameće obvezu štednje energije u zgradama na području Europske unije.
Ukupni potencijal energetskih ušteda do 2010. godine u zgradama na području
Europske unije (za grijanje, pripremu tople vode, hlađenje i rasvjetu) procijenjen je na
cca 22 posto ukupne potrošnje energije u 2002. godini. Implementacija Direktive EU
o energetskim karakteristikama zgrada i njen utjecaj na razvoj zakonodavstva na
području toplinske zaštite i uštede energije trebala bi rezultirati znatnim uštedama
energije i smanjenjem emisije CO2 u sektoru zgradarstva.
Direktiva utvrđuje pet bitnih elemenata:

1. Zajedničku metodologiju za proračun energetskih karakteristika zgrada;
2. Primjenu minimalnih standarda energetske efikasnosti za nove zgrade;
3. Primjenu minimalnih standarda energetske efikasnosti za postojeće zgrade
prilikom većih rekonstrukcija;
_______________________________________________________________________________________________________
4. Uvođenje Energetskih certifikata (Energetskih iskaznica) za sve izgrađene

zgrade, zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju, s valjanošću 10 g., energetski
certifikati za javne zgrade moraju biti izloženi na vidljivim mjestima u zgradi;
5. Redoviti nadzor i ocjenjivanje sustava za grijanje i hlađenje.
Zemlje članice moraju Direktivu implementirati u svoje zakonodavstvo do 4. siječnja

2006. godine. Ona bi trebala osigurati da standard zgrada u cijeloj EU ima naglasak
na smanjenju potrošnje energije i zaštiti okoliša. Od ukupno 40 posto doprinosa
sektora zgradarstva na energetsku potrošnju u EU, ova bi Direktiva trebala doprinijeti
8 postotnom smanjenju emisije CO2 do 2010. godine. To bi trebalo proizaći iz
povećanja energetske efikasnosti i energetskog standarda gradnje novih zgrada, te
iz povećanja energetske efikasnosti pri rekonstrukciji postojećih zgrada korisne
površine preko 1000 m2.
Direktiva od država članica za postojeće zgrade s korisnom površinom većom od

1000 m2 koje će se obnavljati, traži poboljšanje minimalnih energetskih svojstava
(npr. toplinske izolacije itd.) koliko god je to tehnički, funkcionalno i ekonomski
izvedivo. Direktiva također određuje da države članice moraju osigurati ovlaštene
stručnjake za postupak certificiranja zgrada, nadzor sustava za grijanje i
prozračivanje, te sastavljanje pratećih preporuka za poboljšanja tih sustava u smislu
uštede energije i emisije štetnih tvari. Iako Direktiva prvenstveno govori o
energetskim karakteristikama zgrade, naglasak je na cjelovitom sustavu, koji osim
toplinske izolacije obuhvaća i grijanje, ventilaciju, korištenje obnovljivih izvora i
cjelokupni dizajn zgrade.
Direktiva 92/75/EEZ od 22. rujna 1992. godine o obveznom označavanju

energetskih karakteristika standardnih kućanskih uređaja ima za cilj harmonizaciju
nacionalnih mjera o publiciranju potrošnje energije i drugih resursa čime se kupcima
omogućava izbor energetski efikasnijih kućanskih uređaja. Države članice obvezne
su provesti standardizirano označavanje energetskih, kućanskih uređaja u okvirima
nacionalnih zakona.
Priopćenje Europske komisije od 26. svibnja 2004. godine o stanju i udjelu

obnovljivih izvora energije u zemljama članicama EU140 u kojem se navodi kako će za
ispunjenje cilja zacrtanog u Bijeloj knjizi o obnovljivim izvorima energije (udio
obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije od 12% do 2010. godine) biti potrebna
znatno aktivnija politika vezana uz obnovljive izvore energije u toplinarstvu. U
priopćenju se također navodi da će Europska komisija, ukoliko to bude potrebno,
predložiti zakonsku regulativu o obaveznom udjelu obnovljivih izvora energije u
proizvodnji topline.
140
COM(2004) 366 Final, The share of Renewable Energy in the EU
_______________________________________________________________________________________________________
2.9. LITERATURA
1. Gerardin, D. The Liberalisation of Electricity and Natural gas in the
European Union. Kluwer Law International, 2001.
2. Batzel, G; Iwen, B; Martinez, J. Can Electricity de France survive the Single
European Electricity Market. - www.kellogg.nwu.edu
3. Jones, C. EU Energy Law. // The Internal Energy Market. Vol. 1.
4. Lyons, P. EU Energy Policies towards the 21 Century. EC Inform, 1998.
5. Cameron, P. Competition in Energy Markets. Oxford University Press,
2002.
6. Craig, P; Burca, G. Eu Law, Texts, Cases and Materials. (third edition)
Oxford University Press, 2003.
7. Granić, G; Majstrović, G. Studija o organizaciji elektroenergetskog sustava
u Europi. Zagreb : Energetski institut Hrvoje Požar, 2004.
8. Pepermans, G; Proost, S. The Liberalisation of the Energy Sector in the
European Union. // Working paper series nr. 2000-3. Katholieke: Univesiteit
Leuven, 2000.
9. Gerardin, D; Petit, N. The Development of Agencies at EU and National
Levels: Conceptual Analysis and Proposals for Reform. // Jean Monnet
Working Paper 01/04. New York: Univesity School of Law, 2004.
10. Europska komisija. Uspostava unutarnjeg energetskog tržišta. SEC, 2001.
11. Europska komisija. Izviješće Vijeću i Parlamentu o harmonizacijskim
učincima direktive 96/92/EZ od 16. ožujka, 1998.
12. Europska komisija. Zeleni papir o uslugama od općeg interesa.
COM270final, 2003.
13. Direktiva 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003.
godine o općim pravilima za unutarnje tržište električne energije i
prestanku važenja Direktive 96/92/EZ, 2003.
14. Uredba o prekograničnoj razmjeni električne energije. 1228/2003EEZ,
2003.
15. Direktiva 96/92 EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996.
godine o općim pravilima za unutarnje tržište električne energije, 1996.
16. Direktiva 2004/8/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o
unaprjeđenju kogeneracije na temelju potrošnje korisne topline na
unutarnjem tržištu energije, 2004.
17. Direktiva Vijeća 83/189/EZ od 28. ožujka 1983. kojom se utvrđuje
postupak uza pružanje podataka na području tehničkih standarda i
pravila, 1983.
18. Uredba Vijeća 1191/69 o obvezi javne usluge u unutarnjem transportu.
19. Note of DG Energy&Transport on Directives 2004/54/EC and 2003/55/EC
on the Interrnal Market in Electricity and Natural Gas. Measures to secure
Electricity Suply, 16.1.2004.
20. Note of DG Energy&Transport on Directives 2004/54/EC and 2003/55/EC
on the Internal Market in Electricity and Natural Gas. The unbundling
regime, 16.1.2004.
21. Europska komisija. Uputa Uprave za energiju i transport o primjeni
Direktive 2003/54/EZ u odnosu na obvezu javne usluge, 2004.
22. Vodič za Direktivu o električnoj energiji od 28. ožujka 1999. -
www.europa.eu.int/energy/en/elecsinglemarket/memor.htm/
_______________________________________________________________________________________________________
23. Europska komisija. Uprava za energiju i transport. Strateški dokument o

srednjoročnoj viziji razvoja unutarnjeg tržišta električne energije, 2004.
24. Europska komisija. Uprava za transport i energiju. Nacrt radnog
materijala: Treće izvješće o primjeni unutarnjeg tržišta električne energije
i plina. Brisel, 2004.
25. Poslovne stranice. // HEP Vjesnik. 2004, br.157.
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA _ 3. Organizacija tržišta zemalja EU
3. ORGANIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U EUROPI

Proces otvaranja tržišta električne energije i reorganizacije elektroenergetskog
sektora je dugotrajan postupak koji u većini europskih zemalja još nije završen. U
ovom poglavlju predstavljena je dinamika reforme, kao i trenutno stanje
elektroenergetskog sektora u europskim zemljama. Prepoznata iskustva i tendencije
karakteristične za gotovo sve europske zemlje mogu se iskoristiti pri donošenju
strateških odluka o hrvatskom elektroenergetskom sektoru. S obzirom da u provedbi
reorganizacije elektroenergetskog sektora Hrvatska kasni za većinom europskih
zemalja, moguće je uočiti smjernice razvoja tržišta u promatranim europskim
državama i na temelju raznolikih europskih iskustava usvojiti najpovoljnije dugoročno
rješenje.
U ovom poglavlju obrađene su osnovne značajke reforme elektroenergetskog

sektora i procesa otvaranja tržišta električne energije u 26 karakterističnih europskih
zemalja: 14 punopravnih članica EU (Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska,
Grčka, Irska, Italija, Njemačka, Nizozemska, Portugal, Švedska, Španjolska i Velika
Britanija), 8 novih članica EU - zemalja pristupnica (Češka, Estonija, Latvija, Litva,
Mađarska, Poljska, Slovačka, Slovenija), 3 kandidata za punopravno članstvo u EU
(Bugarska, Rumunjska i Turska) i jedne zemlje izvan EU (Norveška) i to s obzirom na
sljedeće karakteristike:
• postojanje regulatornog tijela,
• otvorenost tržišta (TWh/god),
• veličinu tržišta (GWh/god),
• povlaštenost opskrbe,
• način pristupa prijenosnoj mreži,
• broj licenciranih proizvodnih tvrtki,
• broj licenciranih prijenosnih tvrtki,
• broj licenciranih distribucijskih tvrtki (broj izdanih dozvola za obavljanje
distribucijske djelatnosti, bez obzira odnosi li se jedna dozvola na jednu tvrtku ili
na dio tvrtke (odjel, podružnicu)),
• broj licenciranih opskrbnih tvrtki,
• udio triju najvećih proizvodnih tvrtki u ukupno izgrađenim proizvodnim
kapacitetima u državi,
• udio triju najvećih opskrbnih tvrtki na otvorenom tržištu električne energije u
državi,
• organizacija prijenosne djelatnosti s obzirom na:
• organizacijski model prijenosne tvrtke s obzirom na tvrtku-roditelja,
• integriranost vlasništva i upravljanja prijenosnom mrežom,
• razdvajanje djelatnosti upravljanja sustavom od ostalih djelatnosti,
• javnost računa operatora prijenosnog sustava,
• uspostavu službe za nadziranje razdvajanja djelatnosti,
• uspostavu posebnog korporacijskog identiteta operatora prijenosnog
sustava,
• odvojenost lokacije operatora prijenosnog sustava od lokacija na kojima se
obavljaju ostale komercijalne djelatnosti te
• vlasništvo nad operatorom prijenosnog sustava.
_______________________________________________________________________________________________________
Detaljniji prikaz navedenih karakteristika za 2003. godinu po svim analiziranim

državama nalazi se u Prilogu.
Na temelju navedenih 20 ključnih podataka u 26 analiziranih država mogu se uočiti

određena pravila organizacije tržišta i prijenosne djelatnosti, imajući pri tome u vidu i
dosadašnju genezu reforme te nove Direktive EU 2003/54/EC [lit. 5].
Potrebno je posebno naglasiti da su svi podaci koji su predstavljeni u ovom poglavlju

preuzeti iz službenih publikacija Europske komisije koji se odnose na benchmarking
izvještaje o otvaranju tržišta električne energije i plina [lit. 1, 2, 3, 4] te navedenih
službenih izvora pojedinih subjekata na tržištu.
3.1. DINAMIKA OTVARANJA TRŽIŠTA

Prvi pokazatelj koji se obrađuje u svim benchmarking izvještajima odnosi se na
trenutnu razinu otvorenosti tržišta električne energije i vrijeme planiranog potpunog
otvaranja tržišta. U tablici 3.1. prikazani su podaci objavljeni 2001., 2002. i 2003.
godine.
Tablica 3.1. Dinamika otvaranja tržišta električne energije po pojedinim europskim državama
u razmatranom razdoblju
Otvorenost tržišta (%)

Benchmarking 2001 2002 2003
izvještaj (god) Trenutna Planirano Trenutna Planirano Trenutna Planirano
razina potpuno razina potpuno razina potpuno
otvorenosti otvaranje otvorenosti otvaranje otvorenosti otvaranje
tržišta tržišta tržišta tržišta tržišta tržišta
Austrija 100 2001 100 2001 100
Belgija 35 2007 52 2003 80
Danska 90 2003 100 2003 100
Finska 100 1997 100 1997 100
Francuska 30 - 34 2007 37
Njemačka 100 1998 100 1999 100
Grčka 30 - 34 2007 34
Irska 30 2005 56 2005 56
Italija 45 - 70 2007 66
Nizozemska 33 2003 63 2003 63
Portugal 30 - 45 2004 45
Španjolska 54 2003 100 2003 100
Švedska 100 1998 100 1998 100
Velika Britanija 100 1998 100 1998 100
Estonija 10 10
Latvija 11 11
Litva 21 17
Poljska 51 51
Češka 30 30
Slovačka 41 41
Mađarska 30 30
Slovenija 64 64
Rumunjska 33 33
Bugarska 15 15
Turska 23 23
_______________________________________________________________________________________________________
Iz tablice 3.1. uočljiv je opći trend ubrzanog otvaranja tržišta električne energije u
svim europskim državama. Naime, do 2001. godine pet zemalja (od navedenih 14)
realiziralo je 100 posto otvoreno tržište električnom energijom, sedam zemalja je
imalo razinu otvorenosti tržišta veću od 50 posto, dok su četiri zemlje funkcionirale s
najnižom razinom otvorenosti tržišta od 30 posto. Godinu kasnije, 7 zemalja ima
realizirano 100 posto otvoreno tržište, a u 11 država otvorenost tržišta je veća od 50
posto. Do kraja 2005. godine u čak 11 od ukupno 14 analiziranih zemalja EU tržište
električne energije bit će potpuno otvoreno.
U benchmarking izvještajima Europske komisije iz 2002. i 2003. godine obrađuje se

dodatnih 11 zemalja pristupnica i zemalja kandidata za punopravno članstvo EU
(Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Rumunjska,
Bugarska i Turska). Razina otvorenosti tržišta električne energije značajno je niža od
ostatka EU i prosječno iznosi oko 30 posto, dok vrijeme planiranog potpunog
otvaranja tržišta još nije službeno objavljeno.
3.2. VELIČINA OTVORENOG TRŽIŠTA

Općenito se može reći da u procesu reorganizacije elektroenergetskog sektora i
otvaranja tržišta električne energije u Europi vlada velika različitost s obzirom na
naslijeđe u organizacijskom, tehnološkom, vlasničkom, zakonodavnom, povijesnom,
zemljopisnom i općedruštvenom smislu. Stoga se javila potreba za usklađivanjem i
uvažavanjem svih posebnosti unutar EU. Kao rezultat tog usklađivanja pojavile su se
Direktive EU [lit. 5, 6] koje predstavljaju minimum zahtjeva koje EU postavlja pred
zemlje članice u cilju ukidanja monopola u elektroenergetskom sektoru i otvaranja
tržišta električnom energijom. Svaka nova direktiva predstavlja dodatne zahtjeve u
odnosu na prethodne direktive. Međutim, Direktive EU se ne trebaju shvatiti kao
jedina vodilja reorganizacije vlastitog elektroenergetskog sektora, već kao minimum
zahtjeva EU, pa je stoga i logično da je većina država EU ispunila mnogo strože
uvjete od onih propisanih direktivama, u skladu s vlastitim strategijama razvoja.
Tablica 3.2.1. prikazuje veličinu pojedinih otvorenih tržišta u Europi kao primjer
različitosti među razmatranim državama.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 3.2.1. Veličina otvorenih tržišta električne energije u Europi (TWh)
Veličina otvorenog tržišta (TWh)

Benchmarking izvještaj (god) 2001 2002 2003
Austrija 52 55
Belgija 40 60
Danska 32 33
Finska 75 77
Francuska 131 140
Njemačka 483 490
Grčka 15 15
Irska 8 12
Italija 191 182
Nizozemska 62 64
Portugal 17 45
Španjolska 188 205
Švedska 129 135
Velika Britanija 330 335
Estonija 1 <1
Latvija 1 <1
Litva 1 <1
Poljska* 71 48
Češka 20 15
Slovačka 11 4
Mađarska 13 9
Slovenija 7 6
Rumunjska 15 11
Bugarska* 6 4
Turska 23 24
* tržište otvoreno samo za domaće proizvođače
Iz tablice 3.2.1. očita je velika razlika u veličini pojedinih tržišta električne energije (od
1 TWh – 490 TWh). Također, uočljiva je tendencija širenja otvorenog tržišta u
kratkom razmatranom razdoblju (2002.-2003.). Podaci za 2001. godinu nisu bili
dostupni. Povećanje veličine otvorenog tržišta električne energije uočljivo je u svim
državama članicama EU i 2003. godine iznosi prosječno oko 5 posto u odnosu na
2002. godinu. Međutim, u zemljama pristupnicama i kandidatima za članstvo u EU
uočljiva je varijabilnost veličine otvorenog tržišta budući da u nekim državama
pristupnicama i kandidatima za članstvo u EU veličina tržišta 2003. godine je manja
od veličine tržišta 2002. godine.
Kao pokazatelj otvorenosti tržišta električne energije može poslužiti i razina

povlaštenosti opskrbe, odnosno godišnja potrošnja električne energije iznad kojeg je
omogućen slobodan odabir opskrbljivača. U tablici 3.2.2. prikazane su razine
povlaštenosti opskrbe za razmatrane europske države u periodu 2001., 2002. i 2003.
godine.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 3.2.2. Godišnja potrošnja električne energije iznad koje je dopušteno birati
opskrbljivača (GWh)
Benchmarking Povlaštenost opskrbe (GWh/god)

izvještaj (god) 2001 2002 2003
Austrija 0 0 0
Belgija 20 10 10*
Danska 1 0 0
Finska 0 0 0
Francuska 16 7 7
Njemačka 0 0 0
Grčka 100 Kupci priključeni na napon Kupci priključeni na napon
> 1kV > 1kV
Irska 4 0.1 0.1
Italija 20 0.1 0.1
Nizozemska 20 Kupci s opterećenjem > Kupci s opterećenjem >
3x80 A 3x80 A
Portugal 9 Kupci priključeni na napon Kupci priključeni na napon
> 1kV > 1kV
Španjolska 1 0 0
Švedska 0 0 0
Velika Britanija 0 0 0
Estonija 40 40
Latvija 40 40
Litva 20 9
Poljska 10 10
Češka 40 40
Slovačka 40 40
Mađarska 6.5 6.5
Slovenija Kupci instalirane snage > Kupci instalirane snage >
41 kW 41 kW
Rumunjska 40 40
Bugarska 100 100
Turska 23 9
* potpuna povlaštenost opskrbe u regiji Flanders
Iz tablice 3.2.2. može se uočiti tendencija ka potpunom otvaranju tržišta električne

energije u gotovo svim državama EU. Zemlje pristupnice i kandidati za članstvo u EU
još uvijek imaju razinu povlaštenosti opskrbe između 9 GWh/god (Turska) i 100
GWh/god (Bugarska). Također, u nekim državama povlaštenost opskrbe nije vezana
za godišnju razinu potrošnje električne energije, već za naponsku razinu priključka
kupaca (Portugal, Grčka), ili instaliranu snagu/vršno opterećenje kupaca (Slovenija,
Nizozemska).
_______________________________________________________________________________________________________
3.3. PRISTUP MREŽI

Jedan od vrlo važnih preduvjeta za otvaranje tržišta električnom energijom je
nediskriminirajući pristup elektroenergetskoj mreži. U tablici 3.3. prikazana je
promjena načina pristupanja mreži pojedinih elektroenergetskih subjekata za
ostvarenje tržišnih transakcija u razdoblju od 2001.- 2003. godine.
Tablica 3.3. Pristup mreži
Benchmarking Pristup mreži

Austrija Reguliran Reguliran Reguliran
Belgija Reguliran Reguliran Reguliran
Danska Reguliran Reguliran Reguliran
Finska Reguliran Reguliran Reguliran
Francuska Pod odgovornošću Ministarstva Reguliran Reguliran
Njemačka Pregovarački Pregovarački Pregovarački
Grčka Pod odgovornošću Ministarstva Reguliran Reguliran
Irska Reguliran Reguliran Reguliran
Italija Reguliran Reguliran Reguliran
Nizozemska Reguliran Reguliran Reguliran
Portugal - Reguliran Reguliran
Španjolska Pod odgovornošću regulatornog tijela i Reguliran Reguliran
regionalne samouprave
Švedska Reguliran Reguliran Reguliran
Velika Britanija Reguliran Reguliran Reguliran
Estonija Reguliran Reguliran
Latvija Reguliran Reguliran
Litva Reguliran Reguliran
Poljska Reguliran Reguliran
Češka Reguliran Reguliran
Slovačka Reguliran Reguliran
Mađarska Reguliran Reguliran
Slovenija Reguliran Reguliran
Rumunjska Reguliran Reguliran
Bugarska Reguliran Reguliran
Turska Reguliran Reguliran
Iz tablice 3.3. očito je da je prema benchmarking izvještaju iz 2001. godine način

pristupanja mreži u državama EU bio uglavnom reguliran (9 država), dok je u tri
države pristup mreži bio pod odgovornošću ministarstva, regulatornog tijela ili
regionalne samouprave. Međutim, već slijedeće godine sve države EU, uključujući
sve države pristupnice i kandidate za punopravno članstvo u EU, uz izuzetak
Njemačke, definiraju regulirani pristup mreži, što je i danas na snazi. U Njemačkoj je,
naime, pristup mreži pregovarački (dogovorni).
3.4. ORGANIZACIJA OPERATORA PRIJENOSNOG SUSTAVA

Ključni zahtjev kojeg Direktive EU postavljaju pred svoje članice odnosi se na
nepristranost operatora prijenosnog sustava i njegovo razdvajanje od ostalih
komercijalnih djelatnosti na tržištu električne energije. S obzirom na činjenicu da je
velik broj elektroprivrednih tvrtki imao integrirane sve djelatnosti, postavljaju se
zahtjevi najprije za računovodstvenim i upravljačkim, a zatim i za funkcionalnim i
pravnim razdvajanjem operatora prijenosnog sustava od ostalih komercijalnih
_______________________________________________________________________________________________________
djelatnosti. U tablici 3.4.1. navedena je dinamika i model razdvajanja operatora

prijenosnog sustava u razmatranom razdoblju.
Tablica 3.4.1. Dinamika razdvajanja operatora prijenosnog sustava od ostalih djelatnosti
Benchmarking Razdvajanje operatora prijenosnog sustava

Austrija Pravno Pravno Pravno
Belgija Pravno Pravno Pravno
Danska Pravno Pravno Pravno
Finska Vlasničko Vlasničko Vlasničko
Francuska Upravljačko* Upravljačko* Upravljačko*
Njemačka Upravljačko** Pravno** Pravno
Grčka Upravljačko Pravno/Upravljačko Pravno/Upravljačko
Irska Pravno Pravno/Upravljačko Pravno/Upravljačko
Italija Pravno Vlasničko/Pravno Vlasničko/Pravno
Nizozemska Pravno Vlasničko Vlasničko
Portugal Pravno Pravno Vlasničko
Španjolska Pravno Vlasničko Vlasničko
Švedska Vlasničko Vlasničko Vlasničko
Velika Britanija Vlasničko Vlasničko Vlasničko
Estonija Upravljačko Računovodstveno
Latvija Pravno Pravno
Litva Pravno Pravno
Poljska Pravno Upravljačko
Češka Pravno Pravno
Slovačka Pravno Pravno
Mađarska Računovodstveno Računovodstveno
Slovenija Pravno Pravno
Rumunjska Pravno Pravno
Bugarska Računovodstveno Računovodstveno
Turska Pravno Pravno
* TSO samostalno objavljuje i dostavlja vlastito godišnje izvješće regulatornom tijelu, a ne EDF
** postoji više operatora prijenosnog sustava. Iako razdvajanje djelatnosti nije navedeno u
Zakonu, dva najveća opteratora dragovoljno su razdvojili djelatnosti
Tablica 3.4.1. prikazuje primjenu Direktiva EU po pitanju razdvajanja operatora

prijenosnog sustava na način da upravljačko razdvajanje iščezava tijekom
razmatranog perioda, dok se potpuno, dakle vlasničko, razdvajanje sve više
primjenjuje kao rješenje. Pri tom je potrebno naglasiti da Direktive EU ne postavljaju
nikakve uvjete po pitanju vlasništva nad operatorom prijenosnog sustava, već samo
načina njegovog funkcioniranja. Također, Europska komisija se ne zadovoljava
deklarativnom nepristranošću operatora i ispunjenju svih postavljenih uvjeta, već se
fokusira na primjenu propisanih načela nepristranosti.
Razdvajanje operatora prijenosnog sustava praktički je završen proces u svim

državama EU. Nakon toga, nova Direktiva 2003/54/EC postavlja zahtjeve na
razdvajanje operatora distribucijskog sustava, što je znatno složenije u provedbenom
smislu. Naime, u gotovo svim europskim državama postoji samo jedan operator
prijenosnog sustava, najčešće u većinskom ili potpunom vlasništvu države. Međutim,
broj operatora distribucijskog sustava je znatno veći, sa znatno složenijim vlasničkim
i organizacijskim strukturama. Stoga je zanimljivo analizirati ocjenu razdvojenosti
operatora prijenosnog i distribucijskog sustava objavljenu u III. benchmarking
izvještaju Europske komisije 2003. godine, prikazanu tablicom 3.4.2.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 3.4.2. Ocjena organizacije operatora prijenosnog i distribucijskog sustava

2003.godine
Služba Poseban
2003. Model razdvajanja Javni računi nadzora korporacijski Posebna Ukupno
razdvajanja identitet lokacija DA
TSO DSO TSO DSO TSO DSO TSO DSO TSO DSO
Austrija Pravno Račun. DA DA NE neki DA NE DA NE 4
Belgija Pravno Pravno DA DA DA DA DA DA DA DA 8
Danska Pravno Pravno DA DA 1 od 2 DA DA NE DA NE 5.5
Finska Vlasničko Račun. DA DA DA NE DA NE DA neki 5.5
Francuska Upravljačko Račun. DA DA DA NE DA NE DA NE 5
Njemačka Pravno Račun. DA DA DA NE DA NE DA neki 5.5
Grčka Pravno/upravlj Račun. NE NE NE NE DA NE DA NE 2
Irska Pravno/upravlj Upravljačko DA DA DA DA DA NE DA DA 7
Italija Vlasn/Prav Pravno DA DA NE NE DA DA DA DA 6
Nizozemska Vlasničko Pravno DA DA NE NE DA DA DA DA 6
Portugal Vlasničko Upravlj. DA DA NE NE DA NE DA DA 5
Španjolska Vlasničko Pravno DA DA DA DA DA DA DA NE 7
Švedska Vlasničko Pravno DA DA DA NE DA DA DA NE 6
V. Britanija Vlasničko Pravno DA DA DA DA DA često DA često 7
Estonija Račun. Račun. NE NE NE NE DA NE NE NE 1
Latvija Pravno Pravno NE NE NE NE NE NE DA DA 2
Litva Pravno Pravno DA DA DA DA DA NE DA DA 7
Poljska Upravljačko Račun. NE NE NE NE DA NE NE NE 1
Češka Pravno Račun. DA DA NE NE DA DA DA DA 6
Slovačka Pravno Pravno DA DA NE NE DA NE DA DA 5
Mađarska Računov. Račun. DA DA DA NE DA NE DA NE 5
Slovenija Pravno Račun. DA DA NE NE DA DA DA DA 6
Rumunjska Pravno Račun. DA DA DA NE DA NE DA DA 6
Bugarska Računov. Pravno DA DA DA DA NE NE NE DA 5
Turska Pravno Račun. DA DA NE NE DA NE DA NE 4
Zanimljivo je napomenuti da se u razmatranim benchmarking izvještajima Europske

komisije posebno označavaju slučajevi s upravljačkim i računovodstvenim modelom
razdvajanja operatora prijenosnog sustava od ostalih djelatnosti te se isti navode kao
nezadovoljavajući modeli razdvajanja u kojima je manje vjerojatno da će se tržišna
konkurencija razvijati zadovoljavajuće [lit.4, str.4]. U prethodnoj tablici takvi slučajevi
su osjenčani. Od razmatranih 25 država u samo pet država još uvijek je na snazi
upravljačko ili računovodstveno razdvajanje operatora prijenosnog sustava. U
slučajevima operatora distribucijskog sustava u 14 razmatranih država još uvijek je
na snazi upravljačko i računovodstveno razdvajanje djelatnosti.
Iz tablice 3.4.2. uočava se da zemlje pristupnice EU i kandidati za članstvo u EU u

prosjeku imaju visoku ocjenu razdvajanja operatora prijenosnog i distribucijskog
sustava, usporedivu s ostalim europskim državama. Iz toga je očito da su sve države
koje su nedavno pristupile EU, odnosno one koje uskoro namjeravaju to učiniti, vrlo
ozbiljno provele principe razdvajanja operatora prijenosnog sustava propisane
Direktivama EU. Slijedeći korak kojeg prema Direktivama 2003/54/EZ treba napraviti
u procesu reforme elektroenergetskog sektora predstavlja razdvajanje operatora
distribucijskog sustava od ostalih komercijalnih djelatnosti.
_______________________________________________________________________________________________________
3.5. ORGANIZACIJA PROIZVODNE DJELATNOSTI

Općenito se može reći da otvaranje tržišta električnom energijom rezultira pojavom
većeg broja proizvodnih tvrtki i tvrtki za opskrbu. U tablici 3.5.1. naveden je broj
proizvodnih tvrtki s više od 5 posto udjela u ukupno instaliranim proizvodnim
kapacitetima po pojedinim europskim državama.
Tablica 3.5.1. Broj većih proizvodnih tvrtki na tržištu
Broj proizvodnih tvrtki s više od 5% udjela u ukupno instaliranim

Benchmarking proizvodnim kapacitetima
izvještaj (god) 2001 2002 (podaci iz 2000) 2003
Austrija 5 5
Belgija 2 2
Danska 3 2
Finska 4 4
Francuska 1 1
Njemačka 4 4
Grčka 1 1
Irska 1 2
Italija 4 5
Nizozemska 6 4
Portugal 3 3
Španjolska 4 4
Švedska 3 3
Estonija 1 2
Latvija 1 1
Litva 2 3
Poljska 6 8
Češka 1 1
Slovačka 2 1
Mađarska 5 6
Slovenija 2 3
Rumunjska 3 7
Bugarska 7 7
Turska 2 2
U tablici 3.5.1. navedeni su podaci objavljeni u II. i III. benchmarking izvještaju

Europske komisije, uz napomenu da se ti podaci odnose na razdoblje 2000. i 2003.
godine. Ukupni broj proizvodnih tvrtki u svim razmatranim državama povećao se u
razmatranom razdoblju za oko 7 posto. Dakle, postoji tendencija blagog porasta broja
proizvodnih tvrtki s udjelom instaliranih proizvodnih kapaciteta u ukupno instaliranim
kapacitetima većim od 5 posto. Prosječni broj proizvodnih tvrtki u europskim
državama iznosi oko 3,5 iako veličine pojedinih elektroenergetskih sustava u Europi
nije primjereno uspoređivati.
Kao pokazatelj razigranosti tržišta električne energije može poslužiti udio tri najveće
proizvodne tvrtke u ukupno instaliranim proizvodnim kapacitetima, kao što je
prikazano tablicom 3.5.2. Smanjenje udjela triju najvećih proizvodnih tvrtki u ukupno
instaliranim proizvodnim kapacitetima dokazuje ukidanje monopola i dinamičnost
tržišta.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 3.5.2. Udio tri najveće proizvodne tvrtke u ukupno instaliranim proizvodnim
kapacitetima (%)
Udio tri najveće proizvodne tvrtke u ukupno instaliranim proizvodnim

Benchmarking kapacitetima (%)
Austrija 68 45 63
Belgija 97 (2 tvrtke) 96 (2 tvrtke) 95
Danska 75 (2 tvrtke) 78 76
Finska 54 45 44
Francuska 98 92 95
Njemačka 63 64 72
Grčka 100 (1 tvrtka) 97 (1 tvrtka) 97
Irska 97 (1 tvrtka) 97 (1 tvrtka) 95
Italija 79 (2 tvrtke) 69 80
Nizozemska 64 59 67
Portugal 85 82 82
Španjolska 79 83 82
Švedska 77 90 79
Estonija 98 (1 tvrtka) 96 (2 tvrtke)
Latvija 95 (1 tvrtka) 100
Litva 98 (2 tvrtke) 79
Poljska 47 35
Češka 77 76
Slovačka 80 (1 tvrtka) 84
Mađarska - 63
Slovenija 90 96
Rumunjska 70 50
Bugarska 61 55
Turska 65 69
Prosječni udio triju najvećih proizvodnih tvrtki na tržištu 2001. godine u 14

razmatranih država EU iznosio je oko 77 posto. Godinu dana kasnije taj udjel pada
na razinu od 74 posto, a dvije godine kasnije na razinu od 76 posto.
U analizu je 2002. godine uključeno i dodatnih 11 država pristupnica i kandidata za

članstvo u EU, pa je prosječni udio triju najvećih proizvodnih tvrtki na tržištu svih 25
razmatranih država 2002. godine iznosio 76 posto, a godinu kasnije 78 posto. Dakle,
može se reći da je prosječni udio triju najvećih proizvodnih tvrtki u ukupno
instaliranim proizvodnim kapacitetima u posljednje dvije godine oko 77 posto.
_______________________________________________________________________________________________________
3.6. ORGANIZACIJA OPSKRBNE DJELATNOSTI

Analogno prethodnom potpoglavlju i djelatnosti proizvodnje razmatra se razigranost
tržišta i u drugoj komercijalnoj djelatnosti – opskrbi. U tablici 3.6.1. prikazuje se broj
licenciranih tvrtki za opskrbu u pojedinim europskim državama u razdoblju 2002. i
2003. godine. Za 2001. godinu službeni podaci nisu bili dostupni.
Tablica 3.6.1. Broj licenciranih tvrtki za opskrbu
Benchmarking Broj licenciranih tvrtki za opskrbu

Austrija 40 144
Belgija 16 17
Danska 70 48
Finska 80 >100
Francuska 225 67
Njemačka 1200 1050
Grčka 7 11
Irska 19 6
Italija 170 212
Nizozemska 33 36
Portugal 11 8
Španjolska 149 69
Švedska 120 127
Estonija 78 87
Latvija 12 1
Litva 18 21
Poljska 289 475
Češka 8 396
Slovačka 16 85
Mađarska 6 15
Slovenija 26 68
Rumunjska 43 55
Bugarska 8 8
Turska 12 8
Općenito se može reći da se broj licenciranih tvrtki za opskrbu električnom energijom

u razmatranom razdoblju povećava. 2002. godine ukupni broj licenciranih tvrtki za
opskrbu u svim navedenim državama iznosio je 2715, dok je slijedeću godinu taj broj
povećan na 3205. Međutim, broj tvrtki za opskrbu nije isključivo mjerilo razigranosti
tržišta, prvenstveno zbog njihove vlasničke strukture. Naime, mnoge tvrtke za
opskrbu pripadaju istim vlasnicima (npr. u Njemačkoj i Francuskoj), tako da broj
licenciranih tvrtki kao jedini pokazatelj ne predstavlja mjeru konkurentnosti u
djelatnosti opskrbe, već je potrebno sagledati i ostale pokazatelje kao što su: broj
konkurentnih opskrbnih tvrtki na istom području, broj kupaca s promijenjenim
opskrbljivačem, udio triju najvećih tvrtki opskrbe na tržištu (tablica 3.6.2.).
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 3.6.2. Udio triju najvećih tvrtki opskrbe na tržištu
Benchmarking Udio tri najveće tvrtke opskrbe na tržištu (%)

izvještaj (god) 2001 2002 (podaci iz 2000) 2003 (podaci iz 2001)
Austrija 42 67 (7 tvrtki) 67
Belgija 100 (1 tvrtka) 53 51
Danska 32 38 <20
Finska n.a. 33 29
Francuska 96 >90 (1 tvrtka) 91
Njemačka 62 (2 tvrtke) 50 53
Grčka 100 (1 tvrtka) 100 (1 tvrtka) 100
Irska 97 (1 tvrtka) >90 (1 tvrtka) 100
Italija 93 (1 tvrtka) 72 (2 tvrtke) 72
Nizozemska 80 48 62
Portugal 90 (1 tvrtka) 99 ( 1tvrtka) 97 (1 tvrtka)
Švedska 52 47 70
Estonija 96 (2 tvrtke)
Latvija 100 (1 tvrtka)
Litva 100 (1 tvrtka)
Poljska 20
Češka 48
Slovačka 77
Mađarska 66
Slovenija 53
Rumunjska 45
Bugarska 52
Turska 64
Pri analizi ovog pokazatelja potrebno je napomenuti da u I. benchmarking izvještaju

iz 2001. godine nije navedeno razdoblje na koje se istaknute vrijednosti odnose, dok
je u II. i III. benchmarking izvještaju iz 2002. odnosno 2003. godine navedeno da se
podaci odnose na 2000., odnosno 2001. godinu. Ukoliko se pretpostavi da se podaci
navedeni u I. benchmarking izvješću odnose na razdoblje prije 2000. godine, onda
nije uočljiva tendencija porasta ili pada udjela triju najvećih opskrbnih tvrtki na tržištu
električne energije po pojedinim državama. Može se općenito zaključiti da je
opskrbna djelatnost vrlo dinamična s aspekta broj tvrtki i njihovih međusobnih
odnosa.
_______________________________________________________________________________________________________
3.7. ORGANIZACIJA DISTRIBUCIJSKE DJELATNOSTI

Osim komercijalnih djelatnosti u ovom poglavlju obrađuje se i organizacija regulirane
djelatnosti distribucije. U tablici 3.7. prikazan je broj distribucijskih tvrtki po pojedinim
europskim državama u razdoblju od 2001. – 2003. godine.
Tablica 3.7. Broj distribucijskih tvrtki u pojedinim europskim državama u razmatranom

razdoblju
Benchmarking Broj distribucijskih tvrtki *

Austrija >150 155 139
Belgija 50 33 28
Danska 80 77 130
Finska 107 100 95
Francuska 171 172 166
Njemačka >900 880 930
Grčka - 1 1
Irska 1 1 1
Italija 171 219 178
Nizozemska 18 15 20
Portugal 1 3 1
Švedska 204 248 180
Estonija 67 67
Latvija 13 13
Litva 2 7
Poljska 33 29
Češka 320 390
Slovačka 3 3
Mađarska 6 6
Slovenija 5 5
Rumunjska 8 8
Bugarska 8 8
Turska 10 9
*odnosi se na broj izdanih dozvola za obavljanje distribucijske djelatnosti, bez obzira
odnosi li se jedna dozvola na jednu distribucijsku tvrtki ili samo na jedan njen dio (odjel,
podružnicu i sl.). Npr. u Francuskoj jednoj distribucijskoj tvrtki (EdF) izdano je mnoštvo
dozvola, po svakom pojedinom području. Po istom principu je broj izdanih dozvola za
obavljanje distribucijske djelatnosti naveden i u shematskom prikazu u Prilogu.
Općenito se može reći da ne dolazi do značajnije promjene broja distribucijskih tvrtki

u navedenim europskim državama tijekom razmatranog perioda. S obzirom da je
distribucija električne energije regulirana djelatnost, otvorenost i razigranost tržišta ne
utječu značajno na broj i poslovanje distribucijskih tvrtki. Stoga su pojedinačne
promjene u broju distribucijskih tvrtki u nekim razmatranim državama posljedica
promjene vlasničkih i organizacijskih odnosa unutar distribucijske djelatnosti, a ne
rezultat razigranosti tržišta.
_______________________________________________________________________________________________________
3.8. ORGANIZACIJA REGULATORNOG TIJELA

Osim pregleda po pojedinim djelatnostima unutar elektroenergetskog sektora
zanimljivo je razmotriti i rad regulatornih tijela po pojedinim europskim državama.
Liberalizacijom energetskog sektora i otvaranjem tržišta energije osnivaju se i
regulatorna tijela koja imaju zadatak uređivati obavljanje energetskih djelatnosti na
tržištu i djelovati u cilju osiguravanja preglednog i nepristranog tržišta energije. Stoga
je zanimljivo analizirati osnovne značajke ovog vrlo važnog tijela u cjelokupnom
procesu reforme, liberalizacije, restrukturiranja i otvaranja tržišta električnom
energijom. Tablica 3.8.1. prikazuje broj zaposlenih u regulatornom tijelu po pojedinim
europskim državama u razmatranom razdoblju.
Tablica 3.8.1. Broj zaposlenih u regulatornom tijelu u razdoblju od 2001.-2003. godine
Benchmarking Broj zaposlenih u regulatornom tijelu

Austrija 43 45 60
Belgija 40 68 99
Danska 30 30 25
Finska 15 15 16
Francuska 65 80 96
Njemačka 0 0 0
Grčka 10 43 40
Irska 27 31 39
Italija 63 86 104
Nizozemska 33 55 55
Portugal 46 52 53
Švedska 33 33 42
Estonija 12 11
Latvija 68 68
Litva 58 50
Poljska 257 258
Češka 69 88
Slovačka 50 57
Mađarska 88 95
Slovenija 21 22
Rumunjska 64 78
Bugarska 85 85
Turska 170 283
U svim razmatranim europskim državama, s izuzetkom Njemačke, ustanovljeno je

regulatorno tijelo. Broj zaposlenih po pojedinim regulatornim tijelima u Europi varira
između 10 (Grčka, 2001) i 340 (Velika Britanija, 2001). Općenito se može reći da broj
zaposlenih u regulatornim tijelima značajno raste. U državama EU prosječni broj
zaposlenih u regulatornim tijelima 2001. godine iznosio je 68, 2002. godine - 79, dok
2003. godine iznosi 86, što predstavlja porast broja zaposlenih od 13 posto, odnosno
9 posto godišnje.
Ukoliko se u analizu uključe i zemlje pristupnice i kandidati za EU, prosječan broj

zaposlenih u svim navedenim regulatornim tijelima 2002. godine iznosio je 82, a
2003. godine 92, što predstavlja godišnji porast od 11 posto.
Pri tom je potrebno naglasiti razliku u veličini energetskog sektora i općenito
djelokruga kojeg pojedina regulatorna tijela obuhvaćaju.
_______________________________________________________________________________________________________
Osim broja zaposlenih dostupni su i podaci o godišnjem budžetu kojim raspolažu

pojedina regulatorna tijela (tablica 3.8.2).
Tablica 3.8.2. Godišnji budžet regulatornog tijela (mil. €)
Benchmarking Godišnji budžet regulatornog tijela (mil.€)

Austrija 7 9 8
Belgija 9.4 15 17
Danska 2.46 3 2.5
Finska 1.2 1 1.25
Francuska 9.1 9 12
Njemačka - - -
Grčka 4.4 4 4.4
Irska 4.95 6 10
Italija 18 18 18.6
Nizozemska 4 6 7
Portugal 4.5 7 6.4
Španjolska 16.8 19 21
Švedska 3.4 3 3
Estonija 0.3 0.3
Latvija 0.5 1.7
Litva 0.6 0.6
Poljska 8 6.7
Češka 3.2 3.8
Slovačka 1.5 1.5
Mađarska 4.4 6.2
Slovenija 1.9 1.5
Rumunjska 3.7 1.6
Bugarska 0.7 0.7
Turska 8 25
Iz prethodne tablice očito je da godišnji budžet regulatornih tijela u Europi varira

između 0,3 mil. eura (Estonija, 2003) i 103 mil. eura (Velika Britanija, 2001). Nakon
britanskog regulatornog tijela najveći godišnji budžet (oko 5 puta manji) ima
Španjolska (21 mil. €, 2003. godine).
Unatoč velikim razlikama u godišnjim budžetima za ilustraciju se može reći da je

prosječni godišnji budžet regulatornih tijela zemalja EU iznosi oko 13 mil. eura,
odnosno ukoliko se uključe i države pristupnice i kandidati za članstvo u EU,
prosječni godišnji iznos je oko 8 mil. eura. Prosječni godišnji budžet regulatornih tijela
država pristupnica i kandidata za članstvo u EU iznosi oko 4,5 mil. eura.
U Prilogu su shematski prikazane osnovne značajke trenutne organizacije

elektroenergetskih sektora u 26 europskih zemalja. Na temelju podataka navedenih u
prethodnim tablicama te shematskih prikaza u Prilogu definirani su zaključci koji se
navode u slijedećem potpoglavlju.
_______________________________________________________________________________________________________
3.9. ZAKLJUČNO O ORGANIZACIJI ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U

EUROPI
Problem reforme, liberalizacije, restrukturiranja i privatizacije elektroenergetskog
sektora je vrlo zahtjevan, pa u svim zemljama postoje različite vrste problema u
savladavanju navedenih procesa. Pri tome neke zemlje sporije prolaze kroz
tranzicijski period (Francuska, Grčka, Estonija, Latvija…), dok su neke odavno
završile s reformama (Engleska, Norveška, Švedska…). Pregledom trenutnog stanja
i dosadašnjih iskustava promatranih europskih zemalja mogu se uočiti sljedeće
tendencije:
1) u svim analiziranim europskim državama uočen je opći trend ubrzanog

otvaranja tržišta. Do kraja 2005. godine od analiziranih 14 država EU, čak 11
će potpuno otvoriti tržište električnom energijom. Trenutna prosječna razina
otvorenosti tržišta električne energije u 25 europskih država iznosi 55 posto;
2) veličina otvorenog tržišta električne energije u Europi (TWh) u razdoblju 2002.

– 2003. godine povećava se za oko 5 posto godišnje;
3) pristup prijenosnoj mreži je reguliran u svim analiziranim državama, s

izuzetkom Njemačke gdje je pristup pregovarački;
4) računovodstveno i menadžersko razdvajanje elektroenergetskih djelatnosti

nastavlja se s funkcionalnim i pravnim razdvajanjem, u cilju osiguravanja
potpune transparentnosti i nediskriminacije u ukupnom funkcioniranju tržišta (u
skladu s Direktivama 2003/54/EC). U razmatranim izvještajima Europske
komisije posebno se označavaju slučajevi s upravljačkim i računovodstvenim
modelom razdvajanja operatora prijenosnog sustava od ostalih djelatnosti, te
se isti navode kao nezadovoljavajući modeli razdvajanja u kojima je manje
vjerojatno da će se tržišna konkurencija razvijati zadovoljavajuće;
5) prosječna ocjena organizacije operatora prijenosnog i distribucijskog sustava

europskih zemalja 2003. godine je 5,1 (u rasponu ocjena od 0 - 8), a sve nove
članice EU i države kandidati za članstvo u EU imaju visoku ocjenu
razdvojenosti i organizacije operatora prijenosnog i distribucijskog sustava;
6) otvaranje tržišta električne energije rezultira pojavom većeg broja proizvodnih

tvrtki i tvrtki za opskrbu;
7) udio najveće proizvodne tvrtke u ukupno izgrađenim proizvodnim kapacitetima

na tržištu je u 13 analiziranih zemalja veći od 50 posto, a u 14 zemalja manji
od 50 posto. Istodobno, prosječni udio triju najvećih proizvodnih tvrtki u svim
razmatranim državama 2002. godine iznosio je 76 posto, a 2003. godine 78
posto;
8) ovisno o stupnju otvorenosti tržišta, broj tvrtki za opskrbu nije isključivo mjerilo
razigranosti tržišta, prvenstveno zbog njihove vlasničke strukture (mnoge
tvrtke za opskrbu pripadaju istim vlasnicima, npr. Njemačka, Francuska i sl.).
Također, je u analiziranim europskim državama uočen porast ukupnog broja
licenciranih tvrtki za opskrbu električnom energijom;
_______________________________________________________________________________________________________
9) u svim analiziranim državama, uz izuzetak Njemačke, ustanovljeno je

regulatorno tijelo. U promatranom periodu prosječni broj zaposlenih u
regulatornim tijelima iznosi oko 85, a uočen je godišnji porast broja zaposlenih
od oko 10 posto. Unatoč velikim razlikama u veličinama sustava, djelokrugu i
godišnjim budžetima pojedinih regulatornih tijela, može se reći da je prosječni
godišnji budžet regulatornog tijela u promatranom razdoblju iznosio 13 mil.
eura u državama EU, odnosno 4,5 mil. eura u državama pristupnicama i
kandidatima za EU, što u konačnici daje prosječni godišnji budžet svih
analiziranih regulatornih tijela od oko 8 mil. eura;
10) jedan operator prijenosnog sustava upravlja sustavom na cijelom državnom

teritoriju, s izuzetkom Njemačke (četiri operatora prijenosnog sustava), Austrije
(tri operatora, od kojih je jedan dominantan) i Danske (u kojoj je prijenosna
mreža razdvojena na dvije sinkrone zone);
11) upravljanje i vlasništvo nad prijenosnom mrežom integrirano je u jednom

samostalnom subjektu (samostalni TSO) u 16 država: Belgija, Danska, Finska,
Nizozemska, Portugal, Švedska, Španjolska, Engleska i Wales, Norveška,
Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija, Rumunjska i Bugarska;
12) upravljanje prijenosnom mrežom izdvojeno je od ostalih djelatnosti i vlasništva

nad prijenosnom mrežom (ISO model) u 4 države: Irska, Mađarska, Grčka i
Italija;
13) poseban organizacijski primjer predstavlja Njemačka u kojoj se tržište odvija

između najveće 4 tvrtke - grupe. Unutar svake od četiri tvrtke - grupe
organizacijski se nalaze i operatori prijenosnog sustava, tako da na teritoriju
Njemačke prijenosnom mrežom upravljaju četiri operatora prijenosnog sustava
koji koordinirano funkcioniraju prema jednakim pravilima;
14) poseban organizacijski primjer predstavlja Austrija, u kojoj je tržište razigrano

s pet većih proizvodnih tvrtki, a prijenosni sustav je u vlasništvu i pod
upravljanjem triju operatora prijenosnog sustava. Također, proveden je
postupak privatizacije najvećeg elektroenergetskog subjekta - Verbund Grupe
(51% u vlasništvu države, dok ostali dioničari pojedinačno imaju manje od
10% udjela u vlasništvu). Unutar Verbund Grupe organizacijski se nalazi i
najveći austrijski operator prijenosnog sustava – Verbund – APG;
15) poseban organizacijski primjer predstavlja Francuska, u kojoj je tržište

formalno otvoreno, ali je još uvijek dominantna samo jedna proizvodna tvrtka –
EdF. U Francuskoj je operator prijenosnog sustava (RTE) integriran u grupu
tvrtke-roditelja zajedno s ostalim komercijalnim djelatnostima, a intenzivno se
razmišlja o pravnom obrascu njegovog razdvajanja od ostalih djelatnosti i
postupku privatizacije EdF-a;
16) sve države čiji je elektroenergetski sektor u tranziciji opredijelile su se za

model samostalnog TSO, potpuno odvojenog od ostalih djelatnosti (Slovenija,
Češka, Slovačka, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Portugal, Litva) ili za model
_______________________________________________________________________________________________________
ISO (Mađarska, Irska, Grčka), odnosno u nijednom slučaju tranzicijskih

zemalja nije očuvana struktura TSO unutar grupe;
17) vlasništvo nad operatorom prijenosnog sustava je uglavnom izravno državno

ili većinsko državno, uz izuzetak Belgije, Finske, Portugala, Španjolske i
Engleske;
18) u svim razmatranim državama lokacija operatora prijenosnog sustava

razdvojena je od lokacija na kojima se obavljaju ostale komercijalne djelatnosti
(tvrtke);
19) u svim razmatranim državama uspostavljena je služba nadziranja razdvajanja

djelatnosti, uz izuzetak Austrije, Grčke, Italije, Nizozemske, Portugala, Češke,
Slovačke, Mađarske, Slovenije, Bugarske i Turske.
Važno je napomenuti da smjernice EU ne zahtijevaju da zemlja članica EU primjeni

poseban pravni obrazac za vlasništvo, organizaciju i poslovanje operatora
prijenosnog sustava, već inzistira da taj obrazac, između ostalog, jamči potpunu
nezavisnost operatora prijenosnog sustava od ostalih subjekata na tržištu. Pravna i
vlasnička struktura operatora prijenosnog sustava odabiru se ovisno o nacionalnoj
energetskoj strategiji, veličini, tradiciji, specifičnostima elektroenergetskog sustava,
itd. Konačnu odluku o konkretnoj pravnoj i vlasničkoj strukturi operatora prijenosnog
sustava donosi njegov vlasnik, odnosno Vlada i Parlament.
S obzirom da su podloge za posljednji benchmarking izvještaj Europske komisije

prikupljene prošle godine, moguće je da su neki od navedenih podataka u
međuvremenu promijenjeni. Na kraju, potrebno je naglasiti da je sadašnja razina
reforme i otvaranja tržišta predstavljena u ovom poglavlju dosegnuta na temelju
prethodnih Direktiva EU 96/92/EC [6]. Nove Direktive EU 2003/56/EC stupaju na
snagu 01. srpnja 2004. godine i bit će zanimljivo provesti sličnu analizu nakon
primjene novih Direktiva.
3.10. KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE I ENERGETSKE

EFIKASNOSTI U EUROPI
U ovom poglavlju ukratko su prikazana europska iskustva u korištenju OIE i primjeni
mjera energetske efikasnosti te organizacija i mehanizmi poticanja korištenja
obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije.
3.10.1. Iskustvo drugih zemalja u korištenju obnovljivih izvora,

kogeneracije i energetske efikasnosti
Obnovljivi izvori u 2001. godini proizveli su u zemljama Europske unije 415 TWh
električne energije, odnosno oko 15,5 posto ukupnih potreba. Dominantni izvor bila je
hidroenergija, slika 3.10.1, a posljednjih nekoliko godina intenzivan uzlazni trend
imaju energija vjetra i biomasa, uključujući otpad. Prema podacima Međunarodne
_______________________________________________________________________________________________________
agencije za energiju (IEA), najveću stopu rast u periodu 1990.-2001. godine ima
energija vjetra (38%), Sunčeva energija – fotonapon (30%) i biomasa (7%). Analiza
preostalih raspoloživih potencijala za razvoj OIE-E pokazuje da je hidropotencijal
(posebno za gradnju velikih hidroelektrana) iskorišten u velikoj mjeri te je ciljeve EU
iz Direktive 2001/77/EZ (22% ukupno potrebne električne energije u 2010.godine)
moguće ostvariti samo kroz veće korištenje ostalih obnovljivih izvora.
Slika 3.10.1. Razvoj obnovljivih izvora za proizvodnju električne energije u EU-15
Izvor: Invert Project: Rational Use of Energy and Renewable Energy Sources – A Review of
Current Policy Strategies and Promotion Schemes
Sve zemlje EU bez iznimke imaju na snazi neki oblik poticanja obnovljivih izvora radi
vrednovanja njihovih ekoloških i socijalnih dobrobiti. Do danas su se pokazali
uspješniji u smislu instaliranja novih kapaciteta i razvoja industrije sustavi koji:
o stvaraju stabilan horizont za planiranje investicije,
o imaju definirano trajanje otkupa i visinu otkupne cijene,
o imaju zaokruženo zakonodavstvo i razrađene procedure energetsko-
tehničkog, prostorno-planskog i građevinskog odobravanja postrojenja koja
koriste OIE-E.
U proizvodnji topline iz OIE dominantnu ulogu ima biomasa iz koje je proizvedeno

oko 64 posto od ukupno 292 TJ neposredno proizvedene topline iz OIE koliko je u
EU proizvedeno 2001. godine. U raspoloživom potencijalu za proizvodnju topline iz
obnovljivih izvora na području EU do 2020. godine, osim biomase, naročito se ističu
sunčani kolektori i dizalice topline.
Udio električne energije iz kogeneracije u ukupnoj proizvodnji električne energije za

Europsku uniju prije proširenja (EU-15) iznosio je oko 10 posto, s tim da postoje
velike razlike između pojedinih zemalja (primjerice u Danskoj udio električne energije
iz kogeneracije iznosi gotovo 50% ukupne proizvodnje, u Nizozemskoj 38%, dok je u
Irskoj i Grčkoj taj udio oko 2%). Razlike su uvjetovane povijesnim razvojem
elektroenergetskog sustava, političkim prioritetima, prirodnim resursima te razlikama
u klimatskim prilikama. Prema podacima navedenim u završnom izvješću o projektu
Future Cogen, provedenom od strane Europske udruge za promociju kogeneracije
_______________________________________________________________________________________________________
(European Association for Promotion of Cogeneragion - COGEN Europe), sadašnji

udio električne energije iz kogeneracije je bitno ispod potencijalnog, koji se
procjenjuje na oko 40 posto do 2010. godine.
U novim zemljama članicama EU kogeneracija ima još značajniju ulogu, posebno u

proizvodnji topline za područno grijanje, pa udio električne energije iz kogeneracije
iznosi oko 19 posto. Ipak, velik dio postrojenja je zastario i kao gorivo se koristi
pretežno ugljen ili teško loživo ulje.
Sve provedene analize pokazuju da se znatnije povećanje udjela električne energije

iz kogeneracije ostvaruje jedino u slučaju potpunog vrednovanja prednosti
kogeneracije te intenzivnog ulaganja u «čiste» tehnologije. Ako se ne podupire
izgradnja i korištenje kogeneracijskih postrojenja dolazi do pada udjela električne
energije iz kogeneracije, zbog toga što se nova kogeneracijska postrojenja relativno
sporo ili uopće neće graditi. Proizvodnja električne energije iz kogeneracije jedino uz
potporu i tehnološki napredak te izrazitu političku podršku decentraliziranoj
proizvodnji može dosegnuti razinu od 18 posto udjela u proizvodnji električne
energije u 2010. godini (neslužbeni cilj Direktive o promociji kogeneracije).
Promatrana kroz perspektivu Direktive o proizvodnji električne energije iz obnovljivih

izvora te Direktive o promociji kogeneracije, kogeneracijska postrojenja na biomasu
zaslužuju posebnu pažnju stoga što poticanje njihove izgradnje doprinosi
ispunjavanju uvjeta navedenih u obje Direktive.
Sektor zgradarstva odgovoran je za preko 40 posto ukupne potrošnje energije.

Iskustva pokazuju da se primjenom suvremenih principa energetske efikasnosti u
zgradarstvu koji objedinjuju bioklimatske projektantske tehnike, visokokvalitetnu
toplinsku zaštitu, aktivne sunčane elemente i sustave, koncepte pasivne sunčane
arhitekture, te primjenu energetski efikasnih uređaja i sustava u zgradama, ukupna
potrošnja energije u promatranoj zgradi može smanjiti u granicama između 30 i 70
posto. Slični efekti od implementacije mjera energetske efikasnosti u zgradarstvu
mogu se očekivati i u Republici Hrvatskoj.
Brojne analize potvrdile su da će Direktiva o energetskim karakteristima zgrada imati

značajan utjecaj i na smanjenje emisije CO2, smanjujući potrebe za grijanjem i
hlađenjem u zgradama. Od ukupne CO2 emisije u sektoru zgradarstva od oko 725 Mt
po ukupnoj površini zgrada u 2002. godini, 77 posto pripada stambenom sektoru, a
23 posto nestambenom. Iskustvo pokazuje da se ukupna emisija CO2 zgrade na
kojoj se u rekonstrukciji primijene mjere energetske efikasnosti može smanjiti za 15
do 50 posto.
Detaljne analize, energetske studije, termografska snimanja i konkretni rezultati

pokazali su ispravnost ulaganja u povećanje energetske efikasnosti u postojećim
objektima. Također, iskustvo pokazuje da mjere povećanja energetske efikasnosti u
postojećim objektima treba poduzimati istovremeno s mjerama nužnog obnavljanja
vanjskih elemenata zgrade. Ulaganje u poboljšanje toplinske izolacije vanjskog
omotača zgrade, višestruko je isplativo, pri čemu korist nije samo u uštedi energije
za grijanje već i u boljim parametrima mikroklime u prostoru zgrade, te trajnijim
građevinskim elementima i konstrukcijama.
_______________________________________________________________________________________________________
Posljednjih se nekoliko godina na razini Europske unije kontinuirano provede

procjene potencijala energetskih ušteda kao rezultata obaveznog uvođenja
standarda energetske efikasnosti i označavanja uređaja energetskim oznakama. U
tablici 3.10.1. navedene su potencijalne uštede električne energije do 2015. godine u
EU-15 uvođenjem energetskih oznaka za navedene kućanske uređaje. Očekuje se
da će implementacija mjera energetske efikasnosti i označavanja imati učinke i na
potrebne investicije u proizvodne i prijenosne kapacitete, budući da se u razdoblju do
2010. godine očekuje rapidni porast potrošnje električne energije u tranzicijskim
zemljama uslijed korištenja sve većeg broja kućanskih i uredskih energetskih
uređaja, koji će zahtijevati prosječne godišnje investicije u iznosu od cca 95 milijardi
eura.
Tablica 3.10.1. Potencijalne uštede električne energije do 2015. godine u EU-15 uvođenjem
energetskih oznaka za navedene kućanske uređaje
Kućanski uređaji Potencijal do 2015. Ušteda kupaca kroz smanjene račune za električnu
godine (TWh) energiju do 2015. godine uz sadašnje cijene kWh
(milijardi eura)
Hladnjaci 105 13,7
Zamrzivači 109 14,1
Kombinacija hladnjaka i 170 22,4
zamrzivača
Perilice rublja + perilice posuđa 222 28,8
3.10.2. Povlaštenost proizvođača iz obnovljivih izvora

Direktiva 2001/77/EZ o proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora
prepoznaje potrebu i traži aktivne mjere implementacije u nacionalnim
zakonodavstvima u cilju osiguravanja povlaštenosti proizvođača koji koriste OIE na
tržištu električne energije. Slična mjere moguće su u budućnosti i za proizvođače
toplinske energije iz OIE. Povlaštenost proizvođača koji koriste OIE odnosi se na:
• prioritet u priključku postrojenja koja koriste OIE, koji prema direktivi, države
članice mogu ugraditi u svoje nacionalno zakonodavstvo;
• prioritet u dipečingu koji će operatori sustava dati energiji proizvedenoj iz OIE, u
granicama koje dozvoljava sustav.
Sve zemlje EU zakonski su obvezale svoje operatore sustava/tržišta na prioritetno

preuzimanje cjelokupne proizvodnje iz obnovljivih izvora, unutar dozvoljenih tehničkih
i sigurnosnih granica.
Do danas OIE nisu uključeni u procese liberalizacije energetskih tržišta zbog toga što
je njihov sveukupni udio mali, pa poticajni mehanizmi i prioritet ne stvaraju značajne
distorzije funkcioniranja tržišta. Međutim, s povećanja udjela OIE mogući su negativni
učinci različitih nacionalnih pristupa korištenju OIE, pa se očekuje njihova
harmonizacija s principima internog tržišta.
_______________________________________________________________________________________________________
3.10.3. Mehanizmi potpore razvoju obnovljivih izvora energije za

proizvodnju električne energije
Promocija OIE visoki je prioritet Zajednice, deklariran u više dokumenata, kako zbog
svojih ekoloških karakteristika, tako i zbog drugih beneficija koje donosi njihovo
korištenje. Kako su obnovljivi izvori još uvijek uglavnom nekonkurentni fosilnim
gorivima ako se u njihovu proizvodnu cijenu ne uključe troškovi zaštite okoliša, za
promociju OIE potrebno je uvesti neki oblik poticajnog mehanizama kojim se
kompenziraju (neizravne) subvencije koje dobivaju konvencionalni izvori. Aktualan
pregled mehanizama potpore za proizvodnju električne energije u zemljama EU-15
daje tablica 3.10.2.
Dva osnovna pristupa poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora

su količinski pristup (quota) i cjenovni pristup (feed-in). Pored ovih, postoji nekoliko
dodatnih poticajnih mehanizama poput investicijskih subvencija i poreznih olakšica.
Iako nije direktno poticajni mehanizam za OIE, važno je spomenuti i uvođenje
ekoloških naknada kao jedan od najvažnijih instrumenata za tzv. internalizaciju
eksternih troškova. Očekuje se da će ekološke naknade imati značajan učinak na
razvoj korištenja OIE, posebno ako i kada naknade budu postavljene na osnovu
stvarnih troškova zaštite okoliša.
Količinski pristup (renewable quota)
Kod ovog sustava poticanja Vlada određuje kvotu obnovljivih izvora koja u nekoj
godini mora biti ostvarena, a cijena za pojedine OIE dalje se formira na tržištu. Dva
su osnovna tipa "kvota" sustava:
1. NATJEČAJNI KVOTA SUSTAV (TENDERING SYSTEM)

Na raspisani natječaj za određenu kvotu obnovljive energije iz pojedinog izvora
javljaju se kandidati – investitori. Oni koji licitiraju s najnižom očekivanom cijenom za
energiju koju namjeravaju ponuditi dobivaju na natječaju te potpisuju (najčešće) 15-
godišnji ugovor. Država pokriva razliku između licitirane cijene koja je dobila na
natječaju i tržne cijene (tzv. inkrementalne troškove).
Sustav je bio na snazi u UK, Škotskoj i Sjevernoj Irskoj, a još uvijek je na snazi u
Irskoj i Francuskoj (za projekte preko 12 MW). Sustav nije pokazao očekivane
rezultate, prvenstveno zbog omogućavanja spekulativnih strategija igrača na tržištu
(podnošenje nerealno niskih cijena da bi se dobio natječaj, odlaganje izgradnje zbog
čekanja da padne cijena tehnologije i dr). Ovaj sustav rezultirao je s velikom
diskrepancijom odobrenih i realiziranih projekata.
2. TRGOVINA ZELENIM CERTIFIKATIMA (TGC – TRADABLE GREEN

CERTIFICATES)
Relativno novi sustav poticaja kod kojeg također Vlada postavlja kvotu OIE koja u
nekoj godini mora biti ostvarena. Obveza udjela se nameće opskrbljivačima ili
kupcima. Ukoliko se obveza ne ispuni, plaća se unaprijed utvrđena kazna. Suština
ovog modela je razdvajanje vrijednosti proizvoda (električne energije iz OIE) na
njegovu "fizičku" komponentu i na "zelenu" komponentu. Zelena komponenta
_______________________________________________________________________________________________________
električne energije iz OIE se certificira od strane ovlaštenih tijela putem tzv. zelenih
certifikata. Električna energija se prodaje na tržištu električne energije po tržnim
principima, a zeleni certifikati na tržištu zelene energije. Kako su oba ova tržišta
dnevna, ovaj sustav je rizičniji s investitorske točke gledanja. Potencijalno rješenje
vidi se u dugoročnim ugovorima za zelene certifikate.
Sustav još nije u dovoljnoj mjeri testiran, a zahtjevi (i troškovi) za administriranje

ovakvog sustava su znatno veći nego za druge sustave poticaja. Iako se ocjenjuje
teoretski interesantnim, posebno za zemlje s razvijenim tržnim gospodarstvom,
problemi vezani uz konceptualna rješenja i vođenje ovakvog sustava za sada nisu u
cijelosti riješena. Također, ovakav sustav ne jamči osnovnu pretpostavku uvođenja
sustava poticaja: da je dodatan prihod proizvođača energije zbog zelene
komponente ekvivalentan izbjegnutim troškovima zaštite okoliša. Sustav je uveden u
Italiji, UK, Švedskoj, Belgiji, a više godina razmatra se i u Danskoj.
Cjenovni sustav (sustav zajamčenih tarifa)
Sustavi zasnovani na zajamčenim tarifama široko su rasprostranjeni u Europi zbog

svoje jednostavnosti i upravljivosti te do sada postoji prilično iskustvo u njihovoj
primjeni. Proizvođači obnovljive energije dobivaju fiksnu zajamčenu tarifu tijekom
određenog perioda, a inkrementalne troškove pokrivaju kupci električne energije ili
porezni obveznici. Ovakvi sustavi poticanja doveli su do velikog rasta korištenja OIE
u pojedinim zemljama. Sustav je jednostavan za administriranje, ali unatoč visokoj
tarifi, ne mora jamčiti povećani razvoj OIE.
Postoji nekoliko podvarijanti sustava zajamčenih tarifa: stupnjevani feed-in (kojim se

djeluje na prihod proizvođača – cijena nije fiksna već se mijenja ovisno o
proizvodnosti elektrane), sustav fiksnih premija (umjesto fiksne cijene, fiksirana je
premija koja se dodaje na tržišnu cijenu električne energije), i dr.
Sustav zajamčenih tarifa ne odražava trenutne odnose potražnje i ponude energije,

ali se konkurencija događa između samih investitora – u identifikaciji i provedbi
projekata korištenja OIE. U slučaju zajamčenih tarifa nije direktno moguće odrediti
koliki je stvarni trošak za društvo, jer cijena električne energije varira. Kako sustav
zajamčenih tarifa nije vezan za pojedinačni ugovor (PPA – Power Purchase
Agreement), već je zakonski stimuliran, rizici vezani uz ovaj sustav, s investitorske
točke gledanja, su uglavnom politički rizici vezani uz promjenu političke volje i
izmjenu visine zajamčene tarife.
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA ____________________________________________________ _ 3. Organizacija tržišta zemalja EU
Tablica 3.10.2. Pregled poticajnih mehanizama za OIE-E u zemljama europske unije (EU-15)
Glavna strategija OIE-E tehnologija

Komunalni
velike HE male HE "Novi OIE" (vjetar kopno/more, FN, solarne termoelektrane, biomasa, bioplin, deponijski plin, kanalizacijski plin, geotermalna)
kruti otpad
Federalni propis utvrđuje minimalnu cijenu za OIE-E. Pokrajine donijele količinske obveze bazirane na TGC obvezama za opskrbljivače el. energijom: Wallonia 3% u 2003 s povećanjem do
Belgija TGC + zajamčen otkup Ne
12% u 2010, Flandria 3% u 2004. s povećanjem do 6% u 2010 (bez kanaliz. plina). Distrikt Brussels još nije implementirao poticajne mjere.
Porezne olakšice + Zakonski utemeljena maksimalna kombinirana cijena za vjetar i djelomične porezne olakšice u iznosu 4.4 c€/kWh. Minimalna cijena 1.33 c€/kWh. Izuzeće od CO2 poreza
Danska Ne Ne
tender (max. 1.33 c€/kWh), ovisno o tržnoj cijeni el. energije. Planovi za tender za off-shore vjetar.
Njemački zakon o obnovljivim izvorima: feed-in tarifa zajamčena kroz 20 g. Feed-in tarife za nova postrojenja u 2003.: hidro - 6.65-7.67 c€/kWh; vjetar - 6.0-8.9 c€/kWh;
Njemačka FIT Ne biomasa - 5.8-10 c€/kWh; deponijski, kanalizacijski plin - 6.65-7.67 c€/kWh; FN i solarne termoelektrane - 45.7; geotermalna - 7.16-8.95. Zakon predviđa i godišnju Ne
dinamiku smanjivanja tarifa: biomasa 1%, FN 5%, vjetar 1.5%
FIT + investicijske Feed-in tarifa zajamčena kroz 10 g. na razini 70-90% od prodajne cijene (ovisno o lokaciji (kopno/otok) i vrsti proizvođača (IPP/elektroprivreda)). Kombinacija drugih mjera:
Grčka Ne Ne
subvencije a) Zakon 2601/98: do 40% investicijske subvencije u kombinaciji s mjerama oporezivanja; b) CSF-III: do 50% investicijske subvencije ovisno o vrsti obnovljivog izvora.
OIE-E proizvođači mogu optirati za sustav zajamčenih tarifa ili za sustav fiksnih premija na tržnu cijenu el. energije; visine zajamčene tarife/premije revidira se godišnje u
Ovisno o
Španjolska FIT skladu s kretanjem prosječne cijene el. energije. Premije: vjetar 2.7c€/kWh, FN 18-36 c€/kWh, mHE 2.9 c€/kWh, biomasa 2.5-3.3 c€/kWh. Dodatne mjere: meki zajmovi, 1.7 c€/kWh
veličini
porezne olakšice i investicijske subvencije na regionalnoj razini.
Feed-in tarife za postrojenja <12 MW zajamčene kroz 15 g. (sunce i hidro 20 g.). Tender za elektrane >12 MW. Feed-in tarife: biomasa 4.9 c€/kWh; bioplin 4.6 c€/kWh;
Francuska FIT Ne geotermalna 7.62 c€/kWh; FN 15.25-30.50 c€(kWh; deponijski plin 4.50-5.72 c€/kWh; vjetar 3.05-8.38 c€/kWh (stupnjevani feed-in : 8.38 c€/kW h prvih 5 g., a potom ovisno Ne
o kvaliteti lokacije); hidro 5.49-6.10 c€/kWh. Investicijske subvencije za FN, biomasu i bioplin.
Irska Tender Ne Tendering postupak po tehnološkim grupama. Porezne olakšice za investicije u OIE-E tehnologije. Ne
Obvezujuća kvota za opskrbljivače (bazirana na trgovini zelenim certifikatima): 2% početna, godišnje bi se trebala povećavati; Zeleni certifikati izdaju se za sve nove OIE-E (izgrađene poslije 1.travnja
Italija TGC
1999.) u prvih 8 godina pogona, uključujući velike HE i komunalni kruti otpad; investicijske subvencije za FN, nejasne kaznene odredbe i malfunkcija tržišta u prve dvije godine primejne sustava.
Feed-in tarife zajamčene kroz 10 g. (FN 20 g.) za postrojenja <3 MW (FN <50 kW). Investicijske subvencije za vjetar, FN, biomasu i mHE. Feed-in tarifa za
Luksemburg FIT Ne Ne Ne
vjetar, biomasu i mHE - 2.5 c€/kWh, za FN - 50 c€/kWh.
Kombinirana strategija: Dobrovoljno plaćanje zelene energije, porezno oslobođenje i zajamčene tarife. Porezno oslobođenje za zelenu energiju 2.9 c€/kW h. Feed-in tarife od
Nizozemska FIT + porezne olakšice Ne Ne
2.9 c€/kWh za biomasu u kombinaciji sa otpadom do 6.8 c€/kW h za vjetar, FN, morske mijene, valove, mHE.
Austrija FIT Ne Zajamčene tarife na 13 godina za postrojenja koja se autoriziraju do 31.12.2004. i započnu proizvodnju prije kraja 2006. Investicijske subvencije na regionalnoj razini. Ne
FIT + investicijske Zajamčene tarife i oko 40%investicijskih subvencija za mHE i valove. Feed-in tarife u 2003.: vjetar 4.3-8.3 c€/kWh (stupnjevani feed-in ovisno o kvaliteti
Portugal Ne Ne
subvencije lokacije); valovi 22.5 c€/kWh; FN 22.4-41.0 c€/kWh; mHE 7.2 c€/kW h.
Povrat poreza
Kombinacija povrata poreza i investicijskih subvencija. Od siječnja 2003.: povrat poreza 0.73 c€/kW h za vjetar, 0.44 c€/kWh za druge OIE-E. Investicijske
Finska Porezne olakšice Ne (0.44 c€/kWh Ne
subvencije do 40% za vjetar i do 30% za druge OIE-E tehnologije.
za < 1 MW)
Količkinska obveza za potrošaće - zasnovana na trgovini zelenim certifikatima. Rastuća, od 7.4% u 2003. do 16.9% u 2010.g. Investicijske subvencije za vjetar do 15%,
Švedska TGC Ne Ne
"bonus" za zaštitu okoliša od 1.9 c€/kWh.
TGC + investicijske Količinska obveza zasnovana na trgovini zelenim certifikatima: rastuća od 3% u 2003. do 10.4% u 2010. Kazna za one koji ne ispune obvezu: 3.51 p/kWh. Opcija TGC
V. Britanija Ne Ne
subvencije sustavu: za podobne OIE-E tehnologije oslobođenje od poreza na klimatske promjene u iznosu 0.43 p/kWh. Investicijska bespovratna sredstva u okviru različitih programa.
FIT - Feed-in tarife, zajamčene tarife Izvor: EW EA, Rexpansion Project

TGC - Utrživi zeleni certifikati
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
3.11. LITERATURA
[1] First Benchmarking Report on the Implementation of the Internal
Electricity and Gas Market. // Commission of the European Comminities,
Brussels, 3/12/2001 (updated: March 2002).
[2] Second Benchmarking Report on the Implementation of the Internal

Brussels, 01/10/2002.
[3] Second Benchmarking Report on the Implementation of the Internal

Brussels, 07/04/2003.
[4] Third Benchmarking Report on the Implementation of the Internal

Brussels, 01/03/2004.
[5] Directive 2003/54/EC of the European Parliament and of the Council

Concerning Common Rules for the Internal Market in Electricity and
Repealing Directive 96/92/EC, June 2003.
[6] Directive 96/92/EC of the European Parliament and of the Council

Concerning Common Rules for the Internal Market in Electricity, 19
December 1996.
_______________________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA 4. Tržišta električne energije u Europi
4. TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U EUROPI

Prva tržišta električne energije u Europi uspostavljena su početkom 90-tih godina
prošlog stoljeća u skandinavskim zemljama i u Velikoj Britaniji. U zemljama EU
formiranje tržišta formalno je započelo 1996. godine stupanjem na snagu Direktive
96/92/EZ o unutarnjem tržištu električne energije. Svaka zemlja pokušala je uskladiti
vlastite zakone s odredbama direktive i uspostaviti tržište najprije na nacionalnoj
razini. U nastavku su prikazana najveća i najznačajnija tržišta električne energije u
Europi, kao i pojedina manja nacionalna tržišta koja se nisu razvila u željenom smjeru
– prije svega tržišta u zemljama istočne Europe. Gotovo sva tržišta imaju slični
predložak razvoja: najprije se uspostavlja spot tržište za fizičku trgovinu električnom
energijom, a zatim se razvijaju financijska tržišta čija osnovna namjena je upravljanje
rizicima na tržištu. Realno je očekivati da će se u budućnosti nacionalna tržišta
integrirati u nekoliko tržišnih centara.
4.1. USPOSTAVLJENA TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE

U nastavku se daje kratki pregled stanja odabranih tržišta električne energije u
Europi: EEX (Njemačka), EXAA (Austrija), OMEL (Španjolska), UKPX (Velika
Britanija), APX (Nizozemska), GME (Italija), Nord Pool (skandinavske zemlje),
Powernext (Francuska), te pregled burzi električne energije u odabranim tranzicijskim
zemljama (Slovenija, Češka, Poljska, Rumunjska). Pregled ovih tržišta obuhvaća
kratku povijest razvoja tržišta, popis glavnih sudionika, način trgovine i proizvode
kojima se trguje, obujam trgovine i kretanje cijena u zadnjih godinu dana.
4.1.1. EEX (Njemačka)

EEX (European Energy Exchange) je njemačka burza električne energije smještena
u Leipzigu. Nastala je 2002. godine spajanjem dotadašnjih burzi LPX (Leipzig Power
Exchange) iz Leipziga i EEX (European Energy Exchange) iz Frankfurta. Trgovanje
na EEX-u odvija se u dva tržišna segmenta: kratkoročno tržište (EEX Spot Market) i
terminsko tržište (EEX Futures Market).
Na kratkoročnom tržištu trguje se fizičkim količinama električne energije za dan

unaprijed. Koncept kratkoročnog tržišta temelji se na ponudama za prodaju i kupnju
satnih količina električne energije za dan unaprijed, te na blokovskim ponudama
(određen broj uzastopnih sati). Načela trgovanja u prvom redu uključuju likvidnost,
transparentnost i anonimnost. Trgovanje na kratkoročnom tržištu moguće je na dvije
razine:
• zatvorene aukcije satnih i blokovskih ugovora o isporuci,
• kontinuirano trgovanje ugovorima za baznu i vršnu snagu (Base/Peak Load
Contracts).
Ravnotežna cijena u aukcijskom trgovanju određuje se kao cijena na kojoj su

ponuđena i tražena količina električne energije jednake, nakon zatvaranja aukcije.
_______________________________________________________________________________________________________
Kod kontinuiranog trgovanja ponude se zatvaraju kroz tzv. knjigu narudžbi, u kojoj
stoji količina i granična cijena koju je ponuđač (prodavatelj ili kupac) spreman
prihvatiti. Ako se pojavi ponuda komplementarna njegovoj, zaključuje se ugovor i
zatvara ponuda u knjizi narudžbi. Bazna snaga ima konstantni iznos tijekom 24 sata
za neki dan, dok vršna ima konstantni iznos za razdoblje od 8-20h radnim danom.
Kratkoročna cijena na EEX-u predstavlja zbog svoje likvidnosti ujedno i referentnu

cijenu za terminsko tržište, kao i za bilateralne i izvanburzovne (over-the-counter)
ugovore. Najmanja jedinica kojom se može trgovati u jednom satu je 0,1 MWh za
aukcijsko trgovanje, odnosno 1 MWh za kontinuirano trgovanje (što znači da je
minimalna količina jednog ugovora 24 MWh za baznu snagu, odnosno 12 MWh za
vršnu). EEX je ujedno i administrator obračuna financijskih transakcija na
kratkoročnom tržištu.
Terminsko tržište pojavilo se zbog potreba sudionika da upravljaju rizikom u

okruženju vrlo promjenjivih cijena na kratkoročnom tržištu. Na terminskom se tržištu
trguje terminskim ugovorima, kojima se isporuka električne energije ugovara u nekom
trenutku u budućnosti po dogovorenoj cijeni. Terminski ugovori kojima se trguje na
EEX-u su standardizirani, tako da se može trgovati u jedinicama od 1 MW bazne ili
vršne snage, za buduće razdoblje od mjesec, tri mjeseca ili godine dana.
Pored satnog kretanja cijena na kratkoročnom tržištu, na EEX-u su definirani i neki

burzovni indeksi. Tako je EEX Phelix Base definiran kao ponderirana aritmetička
sredina za sate 1-24 u određenom danu, a EEX Phelix Peak kao ponderirana
aritmetička sredina za sate 9-20 u određenom danu. Osim dnevnog kretanja tih
indeksa, izračunavaju se i njihovi mjesečni prosjeci Phelix Base month i Phelix
Peak month (za kalendarski mjesec). Kretanje dnevnih indeksa u 2003. i 2004.
godini prikazano je na slici 4.1.1.
EUR/MWh
180
Phelix Day Base Phelix Day Peak
160
Phelix Day Base prosjek 30 dana Phelix Day Peak prosjek 30 dana
140
120
100
80
60
40
20
0
01.01.2003.
01.02.2003.
01.03.2003.
01.04.2003.
01.05.2003.
01.06.2003.
01.07.2003.
01.08.2003.
01.09.2003.
01.10.2003.
01.11.2003.
01.12.2003.
01.01.2004.
01.02.2004.
01.03.2004.
01.04.2004.
01.05.2004.
Slika 4.1.1. Kretanje indeksa Phelix Day Base i Phelix Day Peak, te njihovih 30-dnevnih
prosjeka tijekom 2003. i 2004. godine
_______________________________________________________________________________________________________
Na slici se jasno može uočiti porast cijena tijekom ljeta 2003. godine, koji je nastao
kao rezultat toplinskog vala i suše u kontinentalnoj Europi.
U trgovanju na EEX-u trenutno sudjeluje 113 kompanija iz 13 zemalja. Tijekom 2003.

godine na kratkoročnom je tržištu ostvaren promet od 49 TWh, dok je promet na
terminskom tržištu iznosio 342 TWh (radi usporedbe, godišnja potrošnja Njemačke u
2003. iznosila je 507 TWh). Sličan je trend nastavljen i u 2004. godini, pa su
zaključno s 25. svibnjem 2004. ostvareni prometi od 23 TWh na kratkoročnom,
odnosno 142 TWh na terminskom tržištu.
4.1.2. EXAA (Austrija)

EXAA (Austrian Energy Exchange) je austrijska burza električne energije sa
sjedištem u Grazu, koja je s radom počela u ožujku 2002. godine. U početku je na
burzi bilo moguće samo trgovanje fizičkim isporukama na kratkoročnom (spot) tržištu,
a od 27. listopada 2003. počelo je trgovanje i na tzv. eSPREAD tržištu, gdje se
zapravo trguje kratkoročnim financijskim instrumentima upravljanja rizikom, s
referenciranjem na indekse europskih burza električne energije. U budućnosti se
planira formiranje terminskog tržišta, pa čak i burze prirodnog plina.
U kratkoročno trgovanje na EXAA trenutno je uključeno 26 sudionika

(elektroprivredne kompanije, industrija, trgovci, brokeri), dok je na terminskom tržištu
16 sudionika.
Kratkoročno tržište funkcionira na načelu aukcije. Proizvodi kojima se trguje na

kratkoročnom tržištu (za dan unaprijed) uključuju: satnu energiju, baznu energiju, te
blokove – Peak (8-20h), Off-peak 1 (0-8h), Off-peak 2 (20-24h), Dream (0-6h), Lunch
(10-14h) i Teatime (16-20h). Blokovi su formirani prema preferencijama tržišnih
sudionika. Minimalna snaga u satu (ili bloku) s kojom se trguje je 1 MW, uz daljnje
povećanje po 0.1 MW. Ravnotežna cijena određenog proizvoda dobiva se na sjecištu
krivulja ponude i potražnje.
Na eSPREAD tržištu zapravo se trguje očekivanim razlikama u cijenama između

dvaju identičnih kratkoročnih proizvoda (za dan unaprijed) na EXAA i na nekima od
većih europskih tržišta (najprije EEX, a od 29. ožujka 2004. i Elspot, odn. NordPool).
Proizvodi na eSPREAD tržištu nisu vezani uz fizičke isporuke energije, i služe
prvenstveno špekulacijama i upravljanju rizikom.
Promet na kratkoročnom tržištu u 2003. godini je iznosio 1325 GWh, a do 25. svibnja
2004. godine 801 GWh (godišnja je potrošnja u Austriji oko 51 TWh). Dosadašnji
promet na eSPREAD tržištu iznosio je 249 GWh. Kretanja indeksa EXAbase i
EXApeak (definiranih analogno indeksima Phelix s EEX-a) tijekom 2003. i 2004.
godine prikazana su na slici 4.1.2. Korelacija kretanja cijena između EXAA i EEX vrlo
je izražena.
_______________________________________________________________________________________________________
EUR/MWh
200
EXAbase EXApeak
180
EXAbase prosjek 30 dana EXApeak prosjek 30 dana
160
140
120
100
80
60
40
20
0
01.01.2003.
01.02.2003.
01.03.2003.
01.04.2003.
01.05.2003.
01.06.2003.
01.07.2003.
01.08.2003.
01.09.2003.
01.10.2003.
01.11.2003.
01.12.2003.
01.01.2004.
01.02.2004.
01.03.2004.
01.04.2004.
01.05.2004.
Slika 4.1.2. Kretanje indeksa EXAbase i EXApeak, te njihovih 30-dnevnih prosjeka tijekom
2003. i 2004. godine
4.1.3. OMEL (Španjolska)

Španjolski operator tržišta OMEL (La Compañía Operadora del Mercado Español de
Electricidad) zadužen je prema španjolskom Zakonu o elektroenergetskom sektoru
za obavljanje funkcija vođenja i organiziranja tržišta električne energije. Trgovanje se
odvija jednostavnim usklađivanjem ponuda za kupnju i za prodaju, pomoću kojih se
određuje ravnotežna cijena.
Španjolsko tržište specifično je po tome što je većina proizvođača (osim obnovljivih

izvora i kogeneracija) obvezna nuditi svu svoju proizvodnju na veleprodajnom tržištu,
pa je tako godišnji promet na španjolskom tržištu (198 TWh u 2003. godini) blizak
ukupnoj godišnjoj potrošnji (224 TWh). Manji dio proizvođača koji se nalazi u
povlaštenom režimu prima za proizvedenu električnu energiju određenu premiju
povrh tržišne cijene.
Na tržištu OMEL-a sudjeluje pet značajnijih sudionika, od kojih dva imaju najveću
tržišnu snagu (Endesa i Iberdrola).
I na ovom tržištu može se razlikovati nekoliko segmenata. Glavnina trgovanja odvija

se na dnevnom tržištu, gdje sudionici podnose svoje ponude za svaki od 24 sata u
sljedećem danu. Slaganjem ponuda za kupnju i prodaju dobiva se za svaki sat
ravnotežna cijena. Manji dio trgovanja odvija se na unutardnevnom tržištu, gdje
sudionici vrše transakcije za nekoliko sati unaprijed. Osim ovih segmenata, postoji i
tržište sekundarnom energijom, gdje sudionici podnose ponude za podizanjem ili
spuštanjem proizvodnje (ili potrošnje) u odnosu na najavljeni raspored.
_______________________________________________________________________________________________________
4.1.4. UKPX (Velika Britanija)

UKPX (UK Power Exchange) je najrazvijenija od burzi u Velikoj Britaniji na kojima se
odvija trgovanje električnom energijom, osnovana 2000. godine (istovremeno s
uvođenjem NETA (New Electricity Trading Agreement) reformi na tržištu Velike
Britanije).
Trgovanje na UKPX-u uključuje kratkoročno i terminsko tržište. Na kratkoročnom se

tržištu trguje polusatnim, dvosatnim, četverosatnim, te dnevnim i vikend-ugovorima o
isporuci. Na terminskom tržištu mogu se sklapati tjedni, mjesečni, kvartalni ili
sezonski (polugodišnji) terminski ugovori. Svi ugovori ročnosti od jednog dana na
više mogu se sklapati za baznu ili za vršnu snagu (7-19h radnim danom). Trgovanje
na UKPX-u dosta je fleksibilno, i omogućava sudionicima ugovaranje fizičkih isporuka
i do 1 sata prije vremena isporuke.
Na tržištu je registrirano 47 sudionika, među kojima su i vodeće europske

elektroenergetske kompanije (RWE, EDF, Vattenfall, Powergen i dr.). Godišnji
promet na kratkoročnom tržištu u 2003. godini iznosio je oko 7 TWh, no rezultati s
početka 2004. pokazuju porast u odnosu na 2003. za 7 puta.
Kako bi se dobio dobar referentni pokazatelj kretanja cijena na burzi, tijekom 2003.
definiran je burzovni indeks UKPX DART (UKPX Day-Ahead Real Time index).
UKPX DART za baznu snagu računa se od kraja ožujka, a za vršnu snagu od
početka kolovoza 2003. Kretanje indeksa od njihovog nastanka do danas prikazano
je na slici 4.1.3.
GBP/MWh
200
UKPX DART Base UKPX DART Peak

180
UKPX DART Base prosjek 30 dana UKPX DART Peak prosjek 30 dana
160
140
120
100
80
60
40
20
0
27.03.2003.
27.04.2003.
27.05.2003.
27.06.2003.
27.07.2003.
27.08.2003.
27.09.2003.
27.10.2003.
27.11.2003.
27.12.2003.
27.01.2004.
27.02.2004.
27.03.2004.
27.04.2004.
Slika 4.1.3. Kretanje indeksa UKPX DART Base i UKPX DART Peak, te njihovih 30-dnevnih
prosjeka od njihovog nastanka
_______________________________________________________________________________________________________
4.1.5. APX (Nizozemska)

APX (Amsterdam Power Exchange Spotmarket BV) je prva elektronska platforma za
trgovanje električnom energijom u kontinentalnom dijelu Europe. Dnevno spot tržište
počelo je s radom u svibnju 1999. godine. Spot tržište omogućava sudionicima
(opskrbljivači, proizvođači, trgovci, brokeri i krajnji industrijski kupci) kupovinu i
prodaju električne energije dan-prije (day-ahead). APX tržišni indeks objavljuje se
oko 12 sati svakog radnog dana kako bi se osigurala transparentnost tržišta. APX
indeks se koristi kao referentna cijena za sklapanje dugoročnih ugovora o
kupoprodaji električne energije. Na APX tržištu dan-prije trguje 36 sudionika. Neki od
značajnih sudionika su: Electrabel, E.ON, Vatenfall, RWE, Norsk Hydro Energy, EDF,
Statcrat, Shell, Iberdrola. APX Spotmarket BV je u potpunom vlasništvu neovisnog
operatora prijenosnog sustava TenneT.
Osnovni princip rada APX tržišta dan-prije je određivanje točke presijecanja krivulja
ponude i potražnje. Krivulje ponude i potražnje u potpunosti su određene od strane
sudionika tržišta. Svaki sudionik može na tržištu sudjelovati i kao kupac i kao
prodavatelj. Ponude se podnose elektronskim putem dan prije isporuke. Nakon isteka
vremena za podnošenje ponuda APX izračunava cijene i količine (MCP – Market
Clearing Price; MCV – Market Clearing Volume).
APX tržište dan-prije koristi model dvostrane aukcije. Ponuda i potražnja uspoređuju
se jednom dnevno. Sortiranjem ponuda po padajućem/rastućem redoslijedu i
pronalaženjem točke presjeka određuje se cijena za svaki sat narednog dana. Na
osnovu ovih rezultata formira se dnevni APX indeks. Sudionicima je na raspolaganju
težinski i aritmetički indeks za temeljnu energiju (0– 24 sata), vršnu energiju (7–23
sata) i noćnu energiju (23–7 sati). Na sljedećoj slici prikazano je kretanje APX
indeksa u razdoblju siječanj 2003 – svibanj 2004. za temeljnu, vršnu i noćnu energiju.
200
EUR/MWh
180
160
140
120
100
80
60
40
20
0
10/1/2003
11/1/2003
12/1/2003
1/1/2003
2/1/2003
3/1/2003
4/1/2003
5/1/2003
6/1/2003
7/1/2003
8/1/2003
9/1/2003
1/1/2004
2/1/2004
3/1/2004
4/1/2004
5/1/2004
temeljna energija vršna energija noćna energija
Slika 4.1.4. Kretanje APX indeksa u razdoblju siječanj 2003 – svibanj 2004. za temeljnu,
vršnu i noćnu energiju
_______________________________________________________________________________________________________
4.1.6. GME (Italija)

Tržište električne energije u Italiji je veliko – potrošnja (s gubicima) u 2002. godini bila
je 310,4 TWh, od čega je 51,5 TWh (16,6%) uvezeno iz drugih sustava. Glavni
izvoznici električne energije u Italiju su Francuska (37%) i Švicarska (48%). Po
veličini Italija je četvrto tržište električnom energijom u Europi. U 2003. godini
zabilježen je porast potrošnje od 2,9 posto u odnosu na prethodnu godinu, vršno
opterećenje od 53,4 GW i udio uvoza od 15,9 posto. Za razdoblje do 2006. godine
talijanski operator prijenosnog sustava (GRTN) predviđa porast od 3 posto godišnje.
Otvaranje tržišta na strani potrošnje je postupno, pa postoje povlašteni (kupci s
potrošnjom većom od 0,05 GWh/god) i tarifni kupci. Povlašteni kupci trenutno čine
oko 45 posto ukupne potrošnje.
U proizvodnji Italija nema nuklearnih elektrana, a udio hidroenergije je mali. Troškovi

proizvodnje u termoelektranama relativno su visoki (starije elektrane niske
učinkovitosti), pa je prosječna cijena električne energije u Italiji znatno veća od cijene
u susjednim zemljama (Francuska – dominantne nuklearne elektrane, Švicarska –
dominantne hidroelektrane). To pogoduje uvoznom trendu i otvara mogućnost
izgradnje novih proizvodnih kapaciteta (uglavnom visoko učinkovitih kombiniranih
plinsko-parnih termoelektrana). Tijekom 2003. u pogon je ušlo novih 4250 MW
termoelektrana (sve na plin) i oko 150 MW obnovljivih izvora.
Prema Zakonu o liberalizaciji tržišta električne energije od 1. siječnja 2003. niti jedna
kompanija u Italiji ne smije imati više od 50 posto udjela u tržišnim djelatnostima
uvoza i/ili proizvodnje (na bilo koji, izravan ili neizravan način). Iz tog razloga ENEL je
bio dužan prodati 15 GW proizvodnih kapaciteta. Upravljanje sustavom preneseno je
na državno poduzeće GRTN. U travnju 2004. godine nadležno ministarstvo odobrilo
je GRTN-ov plan razvoja prijenosne mreže u vrijednosti 1,7 mlrd. eura. Ovaj plan
obuhvaća izgradnju 5 novih interkonekcija prema Francuskoj, Švicarskoj i Austriji.
Operator prijenosnog sustava GRTN osnovao je dva subjekta: jedinog kupca (AU –
Acquirende Unico) i operatora tržišta (GME – Gestore del Mercato Elettrico). AU
nabavlja električnu energiju za tarifne kupce – kupovinom na tržištu električne
energije, te prodajom iste distribucijskim poduzećima. Funkciju jedinog kupca AU je
preuzeo od ENEL-a 1. siječnja 2004. S druge strane, GME organizira tržište
električnom energijom i tržište zelenih certifikata. Tržište električne energije sastoji se
od:
• tržišta dan prije (MGP – Mercato del Giorno Prima) – na ovom tržištu sudionici
podnose ponude za prodaju/kupovinu satne energije za isporuku tijekom
sljedećeg dana. Tržište nije obvezujuće za sudionike;
• tržišta za podešavanje (MA – Mercato di Aggiustamento) – na ovom tržištu je
moguće dodatno ugovaranje s obzirom na količine utvrđene na tržištu dan prije;
• pod-tržišta za osiguranje sljedećih usluga u sustavu:
tržište za upravljanje zagušenjima u mreži (MRC – Mercato per la
Risoluzione delle Congestioni) – podnošenje ponuda za
povećanje/smanjenje proizvodnje/potrošnje na osnovu kojih GRTN upravlja
zagušenjima u mreži. U slučaju zagušenja tržište se dijeli na zone različitih
cijena,
tržište za rezervu u sustavu (MR – Mercato della Riserva) – podnošenje
ponuda za rezervu snage u sustavu. Razinu rezerve određuje GRTN;
_______________________________________________________________________________________________________
tržište za uravnoteženje (MB – Mercato di Bilinciamento) – podnošenje

ponuda za upravljanje proizvodnjom/potrošnjom u stvarnom vremenu.
Tržište električne energije počelo je s radom 1. travnja 2004. godine i do sada je

registrirano ukupno 38 sudionika. U travnju 2004. ukupna količina utržene energije
na tržištu dan prije bila je 7,4 TWh u vrijednosti 407,8 mil. eura. Prosječna cijena
iznosila je 48,19 EUR/MWh. Ukupan iznos realiziranih tržišnih transakcija električne
energije na cijelom talijanskom tržištu u travnju 2004. godine iznosio je 24 TWh.
4.1.7. Nord Pool

Norveška je prva nordijska zemlja koja je otvorila svoje tržište električne energije još
1991. godine. Nord Pool spot tržište (Elspot) osnovano je 1993. godine kao norveško
tržište. Švedska se pridružila 1996., Finska 1998., zapadni dio Danske 1999., te
istočni dio Danske 2000. godine. Spot tržištem upravlja poduzeće Nord Pool Spot
ASA. Nord Pool je u vlasništvu dva nacionalna operatora prijenosnog sustava –
Stattnet (Norveška, 50% udjela) i Svenska Kraftnat (Švedska, 50% udjela). Nord Pool
grupa obuhvaća nekoliko poduzeća:
• Nord Pool Spot AS – regulirano tržište za ugovaranje i trgovinu fizičkih isporuka
električne energije. Vlasnici ovog poduzeća su Nord Pool ASA (20%) i operatori
prijenosnih sustava nordijskih zemalja (Svenska Kraftnatt – 20%, Fingrid – 20%,
Statnett – 20%, Eltra – 10% i Elkraft System – 10%),
• Nord Pool Financial Market – regulirano tržište standardiziranim financijskim
ugovorima, u vlasništvu Nord Pool ASA,
• Nord Pool Clearing ASA – licencirano i regulirano poduzeće za poslove kliringa,
u vlasništvu Nord Pool ASA,
• Nord Pool Consulting AS – konzultantska tvrtka specijalizirana za razvoj tržišta,
u vlasništvu Nord Pool ASA.
Osnovna organizacija trgovine u Nord Pool-u prikazana je na slici 4.1.5.
tijekom dana dan unaprijed 3 godine unaprijed
Statnett Nord Pool Finska Nord Pool Nord Pool
Svenska Kraftnat
Elbas Elspot Financijsko tržište
Fingrid
satni ugovori sat dan, tjedan, sezona,
sljedeći dan godina, 3 godine
Eltra fizička isporuka unaprijed
Elkraft System Nord Pool Clearing
Slika 4.1.5. Organizacija trgovine na Nord Pool tržištu električne energije
Na Elspot tržištu trguje se satnim ugovorima za fizičku isporuku u sljedećem danu.

Elspot cijene se koriste za reguliranje tokova snage u mreži u slučaju pojave
zagušenja unutar pojedine zemlje i između zemalja (counter-trade). Elspot se može
_______________________________________________________________________________________________________
promatrati kao kombinacija tržišta za energiju i tržišta za snagu. Cijena se određuje

kao presjek krivulje ponude i krivulje potražnje.
Na Elbas tržištu može se trgovati satnim ugovorima sve do jednog sata prije same
fizičke isporuke. Trgovina započinje nakon što se odrede Elspot cijene za sljedeći
dan. Elbas predstavlja dodatak Elspot tržištu i nacionalnim tržištima za poravnanje
ugovorenih i ostvarenih količina. Elbas tržištem upravlja Nord Pool Finland Oy, a
članice tržišta su Švedska i Finska.
Na financijskom tržištu (Eltermin) danas se trguje ročnim ugovorima ili ročnicama

(futures contract) i unaprijednim ugovorima ili unaprijednicama (forward contract)
ugovorima, te opcijama (options). Ročni ugovori se odnose na kraća razdoblja
isporuke (dani, tjedni, blokovi), dok se unaprijedni ugovori odnose na duža razdoblja
(sezone, godine). Osim toga ročnice i unaprijednice se razlikuju i u načinu obračuna
tijekom razdoblja trgovine. Kod ročnica usporedba s tržišnim cijenama i obračun je na
dnevnoj bazi. Kod unaprijednica dobitak/gubitak se akumulira sve do razdoblja
isporuke kada se plaćanja realiziraju u jednakim dnevnim obrocima. Profil rizika je
isti, bez obzira radi li se o ročnim ili o unaprijednim ugovorima.
Na Nord Pool-u se može trgovati i unaprijednim ugovorima tipa CfD (Contract for
Difference). CfD je unaprijedni ugovor o razlici između sistemske cijene i cijene
pojedine zone. Ovaj ugovor se javio kao odgovor na zahtjev sudionika za
mogućnošću potpunog ograđivanja od rizika zagušenja u mreži.
Opcija je financijski proizvod pogodan za tržišta s promjenjivim cijenama, a takva su

upravo tržišta električnom energijom. Opcije se koriste za osiguranje portfelja od
promjene cijene i za povećanje prinosa. Opcije na Nord Pool financijskom tržištu su
europskog tipa, tj. opcija se može iskoristiti samo na točno određeni datum – datum
izvršenja opcije. Opcije su standardizirane u pogledu ugovora na koje se odnose,
datuma izvršenja opcije, cijene izvršenja opcije i količine.
Osim nabrojanih tržišta, svaki nacionalni operator prijenosnog sustava ima tržište za
uravnoteženje sustava (Regulating Power Market). Namjena ovog tržišta je
upravljanje nepredviđenim odstupanjima između proizvodnje i potrošnje. Sudionici
ovog tržišta moraju biti proizvođači i kupci koji mogu brzo reagirati na nepredviđena
odstupanja i podesiti proizvodnju/potrošnju prema zahtjevima operatora prijenosnog
sustava.
_______________________________________________________________________________________________________
80
EUR/MWh
70
60
50
40
30
20
10
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
2000 2001 2002 2003 2004
Oslo Švedska Finska Danska - zapad Danska - istok Cijeli sustav
Slika 4.1.6 Prosječne mjesečne cijene na Elspot tržištu u razdoblju 2000.-2004. godina
Trgovina na spot tržištu u 2003. godini iznosila je 119 TWh (2002. godine 124 TWh).
Ukupna novčana vrijednost ugovorenih isporuka porasla je za 34 posto u odnosu na
2002. godinu. Prosječna Elspot cijena u 2003. godini veća je za čak 44 posto u
odnosu na 2002. godinu (slika 4.1.6.). Na Elbas tržištu (samo Švedska i Finska) u
2003. godini utrženo je 0,7 TWh (2002: 0,8 TWh).
Trgovina na Nord Pool financijskom tržištu u 2003. godini iznosila je 545,1 TWh, što
je za čak 47 posto manje nego u 2002. godini. Ukupni broj transakcija u 2003. godini
smanjio se za 10 posto, dok je ukupna novčana vrijednost razmijenjenih ugovora
pala za 23 posto u odnosu na 2002. godinu. Osnovni razlozi smanjenja navedenih
tržišnih pokazatelja je velika nesigurnost cijena na spot tržištu koje su početkom
2003. godine dostigle veoma visoku razinu (u nordijskim zemljama kritično razdoblje
su zimski mjeseci). Razina akumulacija u Norveškoj i Švedskoj bila je ispod
višegodišnjeg prosjeka tijekom većeg dijela 2003. godine. Budući da je udio
hidroenergije za sve nordijske zemlje veći od 50 posto hidrološki uvjeti znatno utječu
na kretanje i formiranje cijena energije. Kod velikih promjena cijena sudionici,
općenito, smanjuju trgovanje i okreću se kratkoročnim ugovorima kako se ne bi
izlagali velikom riziku. Unatoč smanjenju trgovanja broj sudionika na tržištu se
poveća te je krajem 2003. godine bilo ukupno 186 registriranih sudionika. Značajno
je postupno uključivanje stranih trgovaca (npr. ruska poduzeća)u Nord Pool i
postupni prelazak na iskazivanje svih ugovora u eurima. Udio pojedinih zemalja u
trgovanju na Nord Pool financijskom tržištu u 2003. godini dan je na slici 4.1.7.
_______________________________________________________________________________________________________
Ostalo Ukupno u 2003.

13% 545,1 TWh
Danska
4%
Finska
6%
Norveška
55%
Švedska
22%
Slika 4.1.7. Udio pojedinih zemalja u trgovanju na Nord Pool financijskom tržištu u 2003.
godini
4.1.8. Powernext (Francuska)

Powernext je prva francuska burza električne energije koja je počela s radom 26.
studenog 2001. godine. Najveće udjele u vlasništvu kompanije POWERNEXT koja
upravlja burzom imaju Euronext Paris (34%) i HGRT (17%), dok ostalih 49 posto
dijele BNP Paribas, EDF, Electrabel, Societe Generale, Total, Endesa i Atel.
Euronext i HGRT su neutralni vlasnici. HGRT je holding nekoliko operatora
prijenosnog sustava (RTE – Francuska, ELIA – Belgija, TenneT – Nizozemska). Broj
registriranih sudionika burze početkom svibnja 2004. godine bio je 39, a neki od
značajnijih sudionika su: EDF, Electrabel, Endesa, Iberdrola, Total, Norsk Hydro,
E.ON, Union Fenosa Generacion, Vatenfall, RWE, Statkraft, ENEL, Shell, EDP,
EniPower.
Powernext je neobvezujuća i anonimna burza. Proizvodi kojima se trguje su

standardni satni ugovori za fizičku isporuku energije sljedeći dan (tj. dan nakon dana
trgovine). Za fizičku isporuku energije odgovoran je RTE. Isporuka može biti u bilo
kojoj točki francuske prijenosne mreže, a troškovima zagušenja i uravnoteženja
sustava upravlja RTE prema unaprijed određenim pravilima. U ožujku 2004. godine
količina utržene električne energije bila je 1,1 TWh. Na Powernext burzi utrži se
preko 70 posto energije za uravnoteženje sustava, te je cijena na ovom tržištu veoma
dobar kratkoročni pokazatelj.
Osnovne odlike tržišta dan prije su:

• trguje se standardiziranim ugovorima za satnu isporuku električne energije u
sljedećem danu;
• ponude se mogu podnijeti za svaki sat posebno i za standardizirane satne
blokove (ukupno šest blokova, svaki trajanja 4 sata). Cijene su ograničene na
raspon od 0 do 3000 EUR, a najmanja utrživa količina je 1 MWh;
• cijene (MCP – Market Clearing Price) i količine (MCV – Market Clearing
Volume) se određuju u 11.00 sati svakoga dana kao točka presjeka ponude i
potražnje za promatrani sat.
_______________________________________________________________________________________________________
Za lipanj 2004. godine najavljeno je pokretanje tržišta terminskih ugovora. Na

terminskom tržištu trgovat će se s dva proizvoda, a to su temeljna energija (svi sati
tijekom dana) i vršna energija (8–20 sati radnim danom). Razdoblje isporuke može
biti od 3 mjeseca do 2 godine.
Tijekom 2003. godine količina utržene električne energije se utrostručila u odnosu na

2002. godinu (7,5 TWh u 2003. i 2,6 TWh u 2002. godini). Na slici 4.1.8. prikazane su
cijene temeljne i vršne energije na Powernext tržištu dan prije za razdoblje siječanj
2003.-svibanj 2004. godine.
100
EUR/MWh
80
60
40
20
0
02/01/2003
01/02/2003
03/03/2003
02/04/2003
02/05/2003
01/06/2003
01/07/2003
31/07/2003
30/08/2003
29/09/2003
29/10/2003
28/11/2003
28/12/2003
27/01/2004
26/02/2004
27/03/2004
26/04/2004
26/05/2004
temeljna energija vršna energija
Slika 4.1.8. Cijene temeljne i vršne energije na Powernext tržištu dan prije za razdoblje
siječanj 2003. – svibanj 2004. godine
4.1.9. Burze električne energije u tranzicijskim zemljama

U nekoliko zemalja središnje i istočne Europe osnovane su burze električne energije,
kao dio procesa liberalizacije tržišta električne energije.
U Sloveniji je početkom 2002. godine počeo s radom Borzen - operator tržišta

električne energije, koji između ostalog ima i zadaću upravljanja burzom električne
energije. Na tržištu se zasada trguje fizičkim isporukama električne energije, i to kroz
dva načina trgovanja:
• kontinuirano – trgovanje baznom, vršnom (6-22h) i noćnom (0-6 i 22-24h)
energijom,
• aukcijsko – trgovanje satnim energijama.
Promet na Borzenu je relativno skroman, pa je tako tijekom 2003. godine ostvareno

ukupno 384 GWh prometa, od čega je velika većina bila bazna energija, a tek 4,6
GWh satna energija, kojom se trguje tek sporadično. Usporedbe radi, godišnja
potrošnja električne energije u Sloveniji iznosi 12,4 TWh. Sličan je trend nastavljen i u
2004. godini. Karakteristika slovenske burze je i da povlašteni proizvođači (ponajviše
termoelektrane-toplane) prodaju svoju energiju putem posebnih aukcija. Slika 4.1.9.
_______________________________________________________________________________________________________
prikazuje dnevno kretanje burzovnog indeksa SLOeX, koji odražava prosječnu razinu
cijene svih proizvoda na tržištu.
SIT/MWh
50000
45000
SLOeX SLOeX prosjek 30 dana
40000
35000
30000
25000
20000
15000
10000
5000
0
01.01.2003.
01.02.2003.
01.03.2003.
01.04.2003.
01.05.2003.
01.06.2003.
01.07.2003.
01.08.2003.
01.09.2003.
01.10.2003.
01.11.2003.
01.12.2003.
01.01.2004.
01.02.2004.
01.03.2004.
01.04.2004.
01.05.2004.
Slika 4.1.9. Kretanje indeksa SLOeX i 30-dnevnog prosjeka tijekom 2003. i 2004. godine.
U Rumunjskoj je 2000. godine uspostavljen OPCOM, operator veleprodajnog tržišta i

tržišta pomoćnih usluga u sustavu. OPCOM je ovisno društvo unutar kompanije
Transelectrica, koje ima funkciju vlasnika prijenosne mreže i operatora prijenosnog
sustava. Na otvorenom dijelu tržišta moguće je sklapanje bilateralnih ugovora, a
manjim dijelom energije trguje se na kratkoročnom tržištu (za dan unaprijed), koje je
uspostavljeno u lipnju 2001. Pomoćnim uslugama sustava trguje se od početka 2003.
godine. Kako je tržište još razmjerno nerazvijeno, nisu definirani nikakvi burzovni
indeksi, a trgovina na kratkoročnom tržištu je sporadična (uobičajeno je cijena
definirana samo za nekoliko sati tijekom dana). Sudionici na tržištu uključuju samo
domaće proizvođače i opskrbljivače.
U Češkoj je za funkcioniranje tržišta električne energije zadužen operator tržišta

OTE. Tržište je načelno s radom započelo 2002. godine, a proizvodi kojima se
(teoretski) trguje su satne energije (za dan unaprijed i na dan trgovanja), te tržište
bilančne energije. Volumen trgovine za satnu energiju vrlo je malen, dok se
bilančnom energijom praktički i ne trguje.
Poljski operator tržišta električne energije, Gielda Energii, osnovan je 1999. godine,
a jedna od njegovih funkcija je i organiziranje burze električne energije, koja je s
radom počela sredinom 2000. godine. Burza je neobvezujućeg karaktera, a sadrži u
sebi kratkoročno tržište za dan unaprijed (satna energija). Formirano je i terminsko
tržište, no na njemu zasada praktički nema prometa. Volumen trgovine na satnom
tržištu iznosio je u 2003. godini 2,59 TWh (nešto ispod 2% godišnje potrošnje). Na
tržištu nema sudionika iz drugih država.
_______________________________________________________________________________________________________
4.2. REGIONALNO TRŽIŠTE ELEKTRIČNE ENERGIJE U JUGOISTOČNOJ

EUROPI I ULOGA HRVATSKE
Na području jugoistočne Europe već se dugo realiziraju bilateralne razmjene
električne energije. Reorganizacijom elektroenergetskog sektora te otvaranjem tržišta
električne energije u državama Europske unije javila se potreba za unaprjeđenjem
ekonomske efikasnosti dosadašnjeg trgovanja električnom energijom i u jugoistočnoj
Europi, odnosno za uspostavom institucionalnog okvira zajedničkog, regionalnog
tržišta električne energije (South - East Europe Regional Electricity Market – SEE
REM). Tradicionalno trgovanje električnom energijom, raznolikost izvora, bolja
električka povezanost, tranzicija gospodarstva u cjelini dovoljni su razlozi da sve
države u regiji pronađu interes u tržišnom povezivanju. Uspješno funkcioniranje
regionalnog tržišta na kojem elektroenergetski subjekti posluju pod jednakim,
nediskriminirajućim pravilima i pod regulatornim nadzorom svakako bi privuklo
investitore i osiguralo razvoj elektroenergetskog sektora u cijeloj regiji. Slijedeća slika
(4.2.1.) prikazuje položaj budućeg regionalnog tržišta električne energije u odnosu na
postojeća tržišta električne energije u Europi danas [lit.1].
budući
SEE REM
Slika 4.2.1. Tržišta električne energije u Europi
Prepoznavajući važnost regionalnog tržišta električne energije i nastojanje zemalja

jugoistočne Europe u pridruživanju EU, Europska Komisija i države regije prepoznale
su potrebu usklađivanja organizacije elektroenergetskog sektora zemalja jugoistočne
Europe s elektroenergetskim sektorima u EU te su potakle tzv. Atenski proces
(Athens Process) i potpisivanje Atenskih memoranduma o razumijevanju [lit.2].
Atenski proces podrazumijeva niz aktivnosti u cilju formiranja regionalnog tržišta
električne energije i plina. Te aktivnosti obuhvaćaju:
• organiziranje sastanaka, radionica, studija, analiza, savjetovanja itd. u suradnji s
Europskom Komisijom;
_______________________________________________________________________________________________________
• prikupljanje i objavu relevantnih informacija putem tiskanih materijala, Internet

stranica, elektroničkih baza podataka i sl. u suradnji s Europskom Komisijom i
Svjetskom bankom;
• razmjenu informacija među pojedinim zemljama članicama budućeg tržišta o
napretku postupka kreiranja regionalnog tržišta;
• organizaciju nacionalnih i regionalnih rasprava o tekućim pitanjima regionalnog
tržišta;
• praćenje i usporedbu promjena u organizaciji i funkcioniranju pojedinih sustava
u regiji (benchmarking).
Potpisivanjem prvog Atenskog memoranduma o razumijevanju 2002. godine države

regije koje su zainteresirane za sudjelovanje na regionalnom tržištu električne
energije u jugoistočnoj Europi (South East Europe Regional Electricity Market – SEE
REM) obvezale su se na suradnju u cilju formiranja zajedničkog regionalnog tržišta
koje će za posljedicu imati slobodan tok dobara i usluga, ukidanje nacionalnog ili
regionalnog monopola, povećanje efikasnosti rada sustava i transparentnog
poslovanja svih subjekata na tržištu. Potpisani dokument predstavljao je političku
volju za regionalnom suradnjom u cilju osnivanja zajedničkog tržišta te nije bio
pravno obvezujući.
Cilj prvog Atenskog memoranduma o razumijevanju je otvaranje regionalnog tržišta

električne energije do 2005. godine i njegova postupna integracija u europsko tržište
(European Union's Internal Electricity Market), poštujući zahtjeve Direktive EU 96/92 i
ostalih popratnih dokumenata. Konkretno, prvim Atenskim memorandumom zahtjeva
se donošenje zakonske regulative, uspostavljanje regulatorne agencije i operatora
sustava svih zemalja članica do srpnja 2003. godine, uspostavljanje operatora
distribucijske mreže do siječnja 2005. godine te otvaranje tržišta električne energije
za inozemne kupce do srpnja 2005. godine. Zemlje potpisnice obvezale su se na
donošenje nacionalnog i koordiniranog regionalnog plana aktivnosti koji se odnosi
na: reformu tarifnog sustava, smanjenje netehničkih gubitaka u sustavu, povećanje
energetske efikasnosti, identificiranje prioritetnog regionalnog investicijskog plana,
definiranje i provedbu plana revitalizacije hidroelektrana i termoelektrana na
regionalnom nivou, pripremu sustava naknada za prekogranični prijenos i upravljanje
zagušenjem u mreži (do lipnja 2004.), donošenje Mrežnih pravila (do srpnja 2004.
godine) te osiguravanje i provođenje razmjene informacija među nacionalnim
dispečerskim centrima (do 2005.). Također, ovim memorandumom zemlje potpisnice
su se obvezale na otvaranje tržišta električne energije za sve kupce osim kućanstava
do 2005. godine.
Za provedbu svega navedenog formirana su se slijedeća tijela: ministarsko vijeće

(Ministerial Council - za donošenje strateških odluka i smjernica), stalna radna grupa
(Permanent High Level Group - osigurava primjenu odluka ministarskog vijeća),
forum regionalnih regulatornih agencija (South East Europe Electricity Regulatory
Forum – Athens Forum – postoji odvojeno od memoranduma o razumijevanju),
koordinacija donatora (Donor Co-ordination) i voditelj projekta formiranja regionalnog
tržišta (Secretariat – kojeg predstavlja Europska Komisija).
Zemlje potpisnice prvog Atenskog memoranduma o razumijevanju 2002. godine bile

su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Rumunjska,
Srbija i Crna Gora i Kosovo (UNMIK), dok su zemlje promatrači bile Austrija, Italija,
_______________________________________________________________________________________________________
Mađarska, Slovenija i Moldavija. Unatoč precizno postavljenim rokovima za

provođenje navedenih aktivnosti, s današnjeg aspekta može se reći da je
elektroenergetskom sektoru u jugoistočnoj Europi potrebno još nekoliko godina za
dostizanje zahtjeva Direktive EC 96/92. Razmjena električne energije u regiji
uglavnom se odvija na temelju bilateralnih ugovora i tržišta regulacijske snage.
Harmonizacija svih elektroenergetskih sektora u jugoistočnoj Europi bit će
jednostavnija nego u ostatku Europe, jer se radi o manjem broju država i
elektroenergetskih subjekata te postojećem korisnom iskustvu zemalja EU koje su
završile s reformom. S obzirom na relativno mala nacionalna tržišta po pojedinim
zemljama u regiji koja se ne mogu dovoljno razigrati, očito je postojanje interesa svih
sudionika za tržišnim udruživanjem.
Drugi Atenski memorandum o razumijevanju iz prosinca 2003. godine nadopunjuje

prethodni te se u njemu punopravne članice obvezuju na prilagodbu zakonske
regulative slijedećim Direktivama EU:
• 2003/54/EZ (za električnu energiju),
• 2003/55/EZ (za plin),
• 85/337/EEZ (za utjecaj na okoliš),
• 1999/32/EZ (smanjenje udjela sumpora u gorivu) i
• 2001/80/EZ (za velike elektrane na fosilna goriva).
Navedena zakonska regulativa treba biti prihvaćena do 1. srpnja 2005. godine, iako
će se primjenjivati kasnije nego u članicama EU. Međutim, svaka država potpisnica
obvezna je definirati vremenske rokove primjene pojedinih zakonskih rješenja. Zemlje
članice EU koje namjeravaju sudjelovati na regionalnom tržištu moraju do srpnja
2004. godine donijeti strategiju o uspostavljanju regionalnog tržišta. Strategijom će se
definirati principi rada tržišta te pojedinačni koraci i rokovi primjene pojedinih stavki
otvaranja tržišta, pri čemu je posebno važna usklađenost s pravilima europskog
tržišta.
Zemlje potpisnice drugog Atenskog memoranduma o razumijevanju 2003. godine bile

su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Rumunjska,
Srbija i Crna Gora i Kosovo (UNMIK), dok su zemlje promatrači bili Mađarska,
Slovenija i Moldavija. U okviru drugog memoranduma zemlje potpisnice obvezale su
se usvojiti osnovne principe funkcioniranja tržišta u EU, posebno one koje se odnose
na:
• razdvajanje okomito integriranih elektroprivrednih tvrtki,
• funkcioniranje nacionalnih operatora sustava i neovisnih regulatornih agencija,
• definiranje reguliranog pristupa treće strane prijenosnoj mreži, utemeljen na
objavljenim tarifama primjenjivim nediskriminirajuće na sve povlaštene kupce,
• postupno otvaranje internog tržišta električne energije i razvoj mehanizama
nadzora tržišta,
• definiranje usklađenih tržišnih i mrežnih pravila,
• definiranje naknada za prekogranični prijenos (Cross – Border Trade),
• definiranje mehanizama upravljanja zagušenjem u prijenosnoj mreži.
Svaka država mora objaviti vlastiti plan aktivnosti koji započinje sveobuhvatnom
tarifnom reformom, s detaljnim planom prelaska s postojeće tržišne strukture na
potpuno otvoreno tržište. Zatim, planom smanjenja razine netehničkih gubitaka u
mreži, povećanjem energetske efikasnosti, korištenja obnovljivih izvora, definiranje
_______________________________________________________________________________________________________
anti-korupcijskih mehanizama itd. Dakle, osim Direktiva EU potrebno je postupno

primjenjivati i sve ostale popratne propise koji će osigurati razvoj tržišta. Sudionici
REM-a formirali su radnu grupu (Permanent High Level Group) koja je, između
ostalog, zadužena i za definiranje prioritetnih investicija od regionalnog značaja
(Regional Infrastructure Plan) i to jednoglasno po načelu nediskriminiranja i
transparentnosti. Za realizaciju navedenih prioritetnih investicija Europska Komisija
će osnovati jedinstveni regionalni investicijski fond. Zanimljivo je da su sve zemlje
članice u regiji na 4. sastanku radne grupe (Permanent High Level Group) u Ateni 9.
studenog 2003. godine naglasile manjak prijenosnih i proizvodnih kapaciteta u regiji,
što pobija do sada vrlo raširenu tezu o viškovima proizvodnih kapaciteta i jeftinoj
električnoj energiji u jugoistočnoj Europi.
Provedbu obveza preuzetih potpisivanjem drugog atenskog memoranduma po

pojedinim državama pratit će Europska Komisija. Postupak praćenja provedenih
aktivnosti po pojedinim zemljama članicama SEE REM-a (benchmarking) je u tijeku,
a objavljivanje prvog pregleda stanja u regiji predviđeno je za lipanj 2004. godine..
Plan aktivnosti (Action Plan) za dugoročno funkcioniranje REM-a donesen je
početkom 2004. godine na regionalnom nivou od strane Europskog udruženja
regulatornih agencija (eng. Council of European Energy Regulators – CEER) i na
nacionalnom nivou od strane predstavnika Europske Komisije.
Očekuje se da će na SEE REM u konačnici sudjelovati sljedeće zemlje:

• Austrija, Grčka, Mađarska, Slovenija kao punopravne članice EU,
• Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Rumunjska, Srbija i Crna Gora,
Turska, Kosovo (UNMIK) kao regionalne članice te
• Moldavija i u budućnosti eventualno Njemačka kao promatrači.
U cilju organiziranja regionalnog tržišta električne energije u jugoistočnoj Europi te

financiranja odgovarajućih pripadnih projekata barem dva puta godišnje organizira se
sastanak na donatorskom nivou sa slijedećim sudionicima: Europska Komisija,
Svjetska banka, Europska banka za obnovu i razvoj, Europska investicijska banka,
USAID (US Agency for International Development), CIDA (Canadian International
Development Agency), IEA (International Energy Agency) te predstavnicima država
Italije, Francuske, Njemačke, Švicarske, Češke i Grčke. Pri tom je potrebno istaknuti
aktivnu ulogu Grčke u cijelom procesu organiziranja regionalnog tržišta. Naime,
Grčka je jedina država Europske unije čiji je elektroenergetski sustav u 2. sinkronoj
zoni UCTE-a, potpuno odvojen od ostatka Europe, izuzev podmorskog kabela s
Italijom vrlo ograničenih mogućnosti razmjene energije. Članstvo u EU, kao i
specifičan položaj posebni su razlozi intenzivne aktivnosti Grčke u cijelom procesu.
Sponzor Atenskog procesa je Pakt o stabilnosti (Stability Pact) koji djeluje u tri
pravca:
• doprinosi formiranju političkog konsenzusa o regionalnom tržištu,
• aktivno podupire konkretne aktivnosti kao član nadzornog tijela za
infrastrukturne projekte Svjetske banke,
• privlači i promovira privatni sektor na novo tržište. Do sada su na tu temu
organizirana dva okrugla stola 2003. godine, kao i bilateralni razgovori sa
zainteresiranim tvrtkama i udrugama početkom 2004. godine.
_______________________________________________________________________________________________________
Pakt o stabilnosti je i službeni sponzor oba dosadašnja memoranduma o

razumijevanju.
4.2.1. Organizacija regionalnog tržišta električne energije u jugoistočnoj

Europi
Potrebno je napomenuti da po međunarodnom pravu potpisani memorandumi o
razumijevanju nisu obvezujući pravni dokumenti. Stoga će u skladu s odlukom Vijeća
Europe iz travnja 2004. godine, Europska Komisija pregovarati pojedinačno sa
svakom državom potpisnicom Atenskog memoranduma i do kraja 2004. godine
potpisati pravno obvezujući dokument o formiranju i provođenju SEE REM-a. Cilj
toga je uskladiti nacionalnu zakonsku regulativu država u regiji s europskim
zakonima što je prije moguće. Studije simulacije tržišta električne energije već
postoje, a nositelj izrade studije je CIDA (Canadian International Development
Agency). Osnovni tehnički preduvjet uspostave tržišta električne energije predstavlja
ponovno povezivanje dviju sinkronih zona UCTE-a koje se očekuje u jesen 2004.
godine.
Potrebno je naglasiti da još uvijek ne postoje jasno definirani organizacijski detalji

budućeg regionalnog tržišta električne energije. Naime, do sada se pojavilo više
različitih varijanti uređenja budućeg regionalnog tržišta, kao što su:
1. Formiranje jedinstvenog regionalnog tržišta s jedinstvenim operatorom sustava i
više prijenosnih tvrtki. Ova opcija nije realna u kratkoročnom razdoblju.
2. Formiranje sedam, osam ili devet tržišta i isto toliko operatora sustava te više
prijenosnih tvrtki, slično današnjoj organizaciji europskog tržišta.
3. Formiranje samo uvozno/izvozno/tranzitnog sporazuma među susjednim
zemljama. Ova opcija ne potiče dovoljno razvoj tržišta.
4. Usvajanje koncepta Europskog tržišta električne energije (European
Independent Electricity Market Framework - EIEMF), što je slično varijanti 2.
Ovakav model omogućuje lakše upravljanje prijenosnom mrežom
(zagušenjima), ako se usvoji paralelno s definiranom reformom cijelog sektora.
5. Formiranje regionalnog nezavisnog operatora sustava (ISO) koji bi koordinirao
dispečerske aktivnosti nacionalnih operatora sustava (TSO). Ova opcija nije
realna u kratkoročnom razdoblju, ali je neka vrsta koordinacije dispečinga
moguća ako se usuglase sve zemlje članice.
6. Formiranje jednog regionalnog tržišta, s više operatora sustava i više
prijenosnih tvrtki.
Očito je da vizija organizacije budućeg regionalnog tržišta električne energije u

jugoistočnoj Europi još nije jasna. Razlog tome je u činjenici da su zemlje članice
sada zaokupljene reorganizacijom vlastitog elektroenergetskog sektora,
prilagođavanjem Direktivama EU i međusobnim usklađivanjem, tako da problem
operativnog uređenja tržišta još nije aktualan.
Trenutno stanje otvorenosti tržišta po pojedinim državama regije je slijedeće:

• u Rumunjskoj je došlo do značajnog napretka u reorganizaciji
elektroenergetskog sektora i otvaranju tržišta koje je danas na razini otvorenosti
od 33 posto. Potpisano je 18 ugovora između proizvodnih tvrtki i povlaštenih
kupaca.
_______________________________________________________________________________________________________
• U Bugarskoj je tržište nominalno otvoreno 15 posto, uz 10 povlaštenih kupaca

početkom 2004. godine.
• U Hrvatskoj je tržište nominalno otvoreno 9 posto, ali još niti jedan povlašteni
kupac nije promijenio opskrbljivača.
• U Grčkoj je tržište otvoreno 15 posto, ali nacionalna elektroprivreda PPC
praktički nema konkurencije.
• U Srbiji i BiH očekuje se otvaranje 10-15 posto tržišta tijekom 2005. godine.
• Albanija, Crna Gora i Makedonija su još uvijek u procesu restrukturiranja.
4.2.2. Interes i uloga Hrvatske na regionalnom tržištu

Položaj Hrvatske u europskom elektroenergetskom okruženju posljednjih 13 godina
bio je vrlo specifičan. Ratnim razaranjem i posljedičnim razdvajanjem dviju sinkronih
zona UCTE-a 1991. godine hrvatski elektroenergetski sustav ostao je na rubu 1.
sinkrone zone, praktički radijalno povezan na ostatak mreže UCTE-a samo preko
interkonekcija sa Slovenijom, što je rezultiralo vrlo ograničenim mogućnostima uvoza,
izvoza i tranzita. Izgradnjom novog interkonektivnog 400 kV voda s Mađarskom
Tumbri (HR) – Heviz (H) 1999. godine povezanost s UCTE-om je značajno
poboljšana, ali je zbog ratnih razaranja u Hrvatskoj i BiH hrvatski sustav i dalje ostao
praktički s dva radijalna kraka: slavonskim dijelom sustava (razrušena TS 400/110 kV
Ernestinovo) i dalmatinskim dijelom sustava (prekinuta 400 kV veza Konjsko - Mostar
(u pogonu pod 220 kV) i 220 kV veza Plat – Trebinje). Takvo stanje povezanosti
sustava ostalo je do danas, dakle punih 13 godina. Na taj način je 1348 MW ukupno
instaliranih proizvodnih kapaciteta u dalmatinskim hidroelektranama ostalo povezano
s ostatkom hrvatskog sustava samo preko dva voda: 400 kV Obrovac – Melina i 220
kV Konjsko – Brinje te jednom 110 kV otočnom vezom, uz istodobni izostanak
mogućnosti značajnijeg prijenosa energije preko mreže BiH.
Ponovnim povezivanjem 2. sinkrone zone na ostatak mreže UCTE-a u jesen 2004.

godine Rumunjska i Bugarska će se po prvi put sinkrono povezati s ostatkom
Europe. Budući da će trenutkom rekonekcije doći do značajnih promjena u pogonu
elektroenergetskog sustava, nemoguće je iskustveno procijeniti kako će to utjecati na
pogon hrvatskog sustava. Iako je prije 13 godina promatrani sustav dviju razdvojenih
sinkronih zona bio jedinstven i u sinkronom pogonu, u međuvremenu su se dogodile
značajne promjene zbog kojih novo stanje nakon rekonekcije nije moguće promatrati
kao obnovu stanja prije 1991. godine. Značajne razlike u pogonu elektroenergetskog
sustava u okruženju danas u odnosu na pogon prije 1991. godine su:
• članice CENTREL-a (Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska) priključene su na
mrežu UCTE-a 1995. godine;
• Rumunjska i Bugarska priključene su na 2. sinkronu zonu UCTE-a 1994. i 1995.
godine;
• u Europi je otvoreno tržište električne energije;
• razine opterećenja, struktura potrošnje, rezerve proizvodnih kapaciteta značajno
su promijenjene;
• potrošnja električne energije u industrijskom sektoru u regiji značajno je
smanjena;
• topologija prijenosne mreže u regiji je značajno promijenjena;
_______________________________________________________________________________________________________
• prije 1991. godine sustav bivše Jugoslavije bio je upravljan iz jednog kontrolnog
centra, dok sada na istom području postoji šest (ili čak više) kontrolnih centara;
• elektroprivredne tvrtke su u procesu restrukturiranja, itd.
Na taj način Hrvatska je danas jedina država čiji je elektroenergetski sustav dio 1.
sinkrone zone UCTE-a, a da nije članica EU (osim Švicarske). Posljedično tome,
Hrvatska će tijekom 2004. godine ostati jedina zemlja u 1. sinkronoj zoni UCTE-a čiji
operator sustava nije član međunarodnog udruženja operatora sustava ETSO
(European Transmission System Operator) te jedina država u 1. sinkronoj zoni
UCTE-a koja ne primjenjuje mehanizam naknada za prekogranični prijenos (Cross –
Border Tariff Mechanism).
Nakon obnove ratnih šteta u Hrvatskoj i BiH te ponovnim priključenjem 2. sinkrone

zone na ostatak mreže UCTE-a položaj hrvatskog elektroenergetskog sustava
značajno će se promijeniti. Od perifernog položaja bez velikih mogućnosti razmjena i
tranzita energije, Hrvatska će postati središnjim tranzitnim putem između istočne i
zapadne Europe. Uzme li se pritom u obzir i činjenica da je Italija najveći uvoznik
električne energije u Europi (do 6500 MWh/h) te da se priključenjem 2. sinkrone zone
UCTE-a otvara mogućnost eventualnog uvoza iz istočne Europe, očito je da se
hrvatski sustav mora adekvatno pripremiti u tehničkom smislu, kao i smislu naknada
za prekogranični prijenos, u skladu sa sustavima u okruženju.
Zbog svega navedenog otvaranje regionalnog tržišta električne energije u

jugoistočnoj Europi rezultirat će značajnim promjenama u radu hrvatskog sustava,
kako u aspektu upravljanja sustavom (priključenje 2. sinkrone zone), tako i s aspekta
novog tržišnog okruženja. Zbog navedenih specifičnosti oba spomenuta aspekta
predstavljaju sasvim novo iskustvo u funkcioniranju elektroenergetskog sustava
Hrvatske. Nijedan drugi elektroenergetski sustav (država) u regiji, uz izuzetak BiH,
neće doživjeti tako značajne promjene u odnosu na dosadašnje poslovanje nakon
UCTE rekonekcije i otvaranja regionalnog tržišta.
Uloga Hrvatske u budućem regionalnom tržištu može se očitovati u udjelu instaliranih

proizvodnih kapaciteta hidroelektrana u regiji. Slijedeća slika prikazuje udio pojedine
zemlje u regiji u ukupno instaliranim kapacitetima hidroelektrana [lit.1].
Albanija
Srbija i Crna Gora Makedonija
6%
16% 3%
Grčka
Bugarska 13%
16%
BiH
Rumunjska Hrvatska 9%
Slovenija 9%
25%
3%
Slika 4.2.2. Udio instaliranih proizvodnih kapaciteta hidroelektrana u ukupno instaliranom

kapacitetu hidroelektrana u regiji (23319 MW)
_______________________________________________________________________________________________________
U ukupno 23319 MW instaliranih proizvodnih kapaciteta hidroelektrana u 9

analiziranih zemalja regije Hrvatska sudjeluje s 9 posto, odnosno 2063 MW, što je
približno jednako udjelu hidroelektrana BiH. Najveći udio instaliranih kapaciteta
hidroelektrana imaju Rumunjska (25%), Bugarska (16%), Srbija i Crna Gora (16%) te
Grčka (13%). S obzirom na moguću ulogu hidroelektrana na tržištu i veličinu
hrvatskog sustava može se reći da se na tom području za Hrvatsku otvaraju
određene tržišne mogućnosti plasmana vršne snage iz hidroelektrana, što je do sada
bilo vrlo ograničeno zbog potreba hrvatskog sustava, slabe električke povezanosti i
neorganiziranog tržišta u okruženju.
Slijedeća slika prikazuje udio pojedine zemlje u regiji u ukupno instaliranim

kapacitetima termoelektrana u regiji [lit.1].
Makedonija
Albanija Grčka
Srbija i Crna Gora 2%
0% 20%
17%
BiH
4%
Hrvatska
Bugarska 4%
23%
Slovenija
Rumunjska 5%
25%
Slika 4.2.3. Udio instaliranih proizvodnih kapaciteta termoelektrana u ukupno instaliranom

kapacitetu termoelektrana u regiji (38 616 MW)
U ukupno 38616 MW instaliranih proizvodnih kapaciteta termoelektrana u 9

analiziranih zemalja regije Hrvatska sudjeluje s 4 posto , odnosno 1686 MW, što je
približno jednako udjelu termoelektrana BiH i Slovenije. Najveći udio instaliranih
kapaciteta termoelektrana imaju Rumunjska (25%), Bugarska (23%), Grčka (20%) te
Srbija i Crna Gora (17%). S obzirom na životnu dob domaćih termoelektrana i
veličinu hrvatskog sustava može se općenito reći da na tom području za Hrvatsku ne
postoje značajne tržišne mogućnosti plasmana snage. Međutim, HEP Proizvodnja
kao jedinstvena tvrtka koja upravlja i hidroelektranama i termoelektranama mora
kombinacijom svih raspoloživih izvora pripremiti strategiju nastupa na regionalnom
tržištu.
Od značajnijih proizvodnih objekata u regiji postoje još i četiri nuklearne elektrane s

ukupno instaliranim proizvodnim kapacitetima u iznosu od 4796 MW i to: NE Krško
(Hrvatska/Slovenija, Pinst=676 MW), NE Kozloduy (Bugarska, inicijalno Pinst=2600
MW, danas Pinst=1600 MW, uz zahtjeve za zatvaranjem 2 ili čak sva 4 reaktora do
2007. godine), NE Cernavoda (Rumunjska, Pinst=700 MW) i NE Paks (Mađarska,
Pinst=2000 MW). S obzirom na cijenu proizvodnje iz nuklearnih elektrana može se
očekivati značajna uloga instaliranih 4976 MW kapaciteta nuklearnih elektrana na
budućem regionalnom tržištu. Konačno, može se reći da trenutno nema značajnijih
rezervi u proizvodnji električne energije u istočnoj Europi, odnosno viškova koji bi se
mogli razmjenjivati s ostalim europskim sustavima/tržištima. Pri tom je potrebno uzeti
_______________________________________________________________________________________________________
u obzir i procijenjeni porast opterećenja u regiji u iznosu 3-5 posto godišnje do 2010.
godine.
Sljedeća slika prikazuje povezanost elektroenergetskih sustava u regiji [lit.3].

Slovakia P IV DENN O UKR A IN S K A
UCTE CENTREL MUK ACH EV O
West- AES
Lviv Ukraina
Austria
SCHEHM E IHN
ungary
TERCO
ungary
SA JO ZSO G ED
Moldavia
O B E R SI E L A C H K A IN A C H T A L RO SIORI
P AK S
HEVIZ
S A ND ORF AL V A VUL KA NES TI
PO DLOG
M A R IB O R
PECS AR AD
Romania
DI V A C A C IR KO V C E
Slovenia Z E R J AVIN E C
ISA CCEA
KR S KO M R A C L IN T ANTA REN I
SU BO TIC A
M E L IN E TU M BR I M E D J URIC E R N E S T IN O V O
DJ A K O V O S . M I T R O VIC A
P E H L IN
Italy TUZL A DJE RD AP
P OR TILE d e
ISA LN ITA
FIE R
P R IJ E D O R G R A D A C A C U G L J E V IK
C Bosnia V IS E G R A D
(Ja j c e )
ro Herceg ovina
V A R D IST E
S ER BIA
at RA M A S AR A J E V O
ia Z A K U C A C M O S TA R 2 20
K O N JSK O NIS
T R E B IN J E FR-Yugoslavia KO ZLO DUY
V ARN A
P LA T P IV A DO BR UJA
P O D G OR IC A
M ONT E NE G RO P RIZRE N
KO SO V O B
SOF IA
Bulgaria M ARITS A 3
P E RU C IC A
C HE RVENA MOG ILA
nia
F IER ZE H A MITA BA T
V AU
SKO P JE ce
do S TIP BLA GO E VG RAD
D E JE S
M a D UBR OV O F IL L IPI
BA B A E S K I
Legenda:
LEGEND: TIR AN A BITOL A
Turkey
750
750 kkV
V livod
ne Albania
F LOR INA
400
380 kkV
V livod
ne E L B A SAN
K ARD IA
220
220 kkV
V livod
ne THES S AL ONIKI
planiran
p vod
lanned lin es tido 2005.
ll 2005 yeagod
r
Greece Interconnected
network of SECI
Italy
countries
only border lines – status 2005 year
Slika 4.2.4. Povezanost elektroenergetskih sustava u regiji 2005. godine
Uz postojeće povezne vodove sa susjednim sustavima, u Hrvatskoj se nazivne 2005.

godine planira izgradnja nove poveznice s Mađarskom 2 x 400 kV Ernestinovo (HR)
– Pecs (H). Ponovnim povezivanjem dviju sinkronih zona UCTE-a do kraja ove
godine značajno će se povećati kapaciteti poveznica sa susjednim sustavima, kao
što je prikazano u slijedećoj tablici [lit.4].
Tablica 4.2.1. Ukupno instalirani prijenosni kapacitet poveznica hrvatskog sustava prije i
nakon UCTE rekonekcije
Poveznica Ukupno instalirani prijenosni Ukupno instalirani prijenosni

kapacitet (MVA); 2004 kapacitet (MVA); 2005
HR-HUN 1318 2636
HR-BiH 1512 4898
HR-SLO 4635 4635
HR-SCG / 1318
Ukupno 7465 13487
Iz prethodne tablice očito je da će povezanost hrvatskog elektroenergetskog sustava

sa susjednim sustavima nakon 2005. godine biti iznimno dobra. Preporuke UCTE-a
definiraju ukupno instalirani prekogranični prijenosni kapacitet na iznos od 10 posto
vršnog opterećenja sustava. S obzirom da je vršno opterećenje hrvatskog sustava
posljednjih godina oko 2800 MW, očito je da će hrvatski sustav biti izuzetno dobro
povezan sa susjedima. Rezultat je to specifičnog oblika hrvatske države, ali i
integriranog planiranja razvoja prijenosne mreže u republikama bivše Jugoslavije.
_______________________________________________________________________________________________________
Također, potrebno je napomenuti da zbog ograničenja u internoj mreži neće biti

moguće koristiti cjelokupni instalirani prijenosni kapacitet poveznica. Konačno, zbog
specifičnog položaja i oblika države te dobre povezanosti sa susjednim sustavima,
može se očekivati značajno sudjelovanje hrvatske prijenosne mreže u realiziranju
tržišnih transakcija unutar regije, ali i regije s ostatkom europskog sustava.
Potencijalne pogodnosti koje regionalno tržište električne energije može osigurati

Hrvatskoj, ali i drugim zemljama članicama, odnose se na:
• smanjenje potrebe za instaliranim proizvodnim kapacitetima uz zadržavanje iste
razine sigurnosti sustava (podjela rezervi)
• bolje iskorištenje povoljnih hidroloških prilika,
• mogućnost tržišnog natjecanja,
• povećanje efikasnosti vlastitog sustava,
• smanjenje troškova rada sustava (cijena), itd.
Također, specifičnost hrvatskog elektroenergetskog sustava predstavlja i zemljopisni

položaj u regiji, uslijed čega je moguća direktna telekomunikacijska veza sa svim
susjednim dispečerskim centrima. Tako će npr. TS Žerjavinec uskoro biti direktno
telekomunikacijski povezana s mađarskim, slovenskim, bosanskim i, preko TS
Ernestinovo srpskim dispečerskim centrom, pa na taj način može predstavljati
regionalni ili sub-regionalni koordinacijski centar u kojem će se prikupljati,
razmjenjivati i obrađivati svi potrebni tehnički podaci.
Iz svega navedenog očito je da Hrvatska ima dobre infrastrukturne potencijale za

aktivno sudjelovanje na budućem regionalnom tržištu električne energije (zemljopisni
položaj, oblik državnog teritorija, električka povezanost sa susjednim sustavima, udio
hidroelektrana u ukupno instaliranim proizvodnim kapacitetima itd). Međutim, za
uspješno sudjelovanje na tržištu bit će potrebno ispuniti sve postavljene zahtjeve
atenskih memoranduma te adekvatno reorganizirati nacionalnu elektroprivrednu
tvrtku i pripremiti strategiju nastupa na tržištu.
4.3. PROCJENE VIŠKOVA ENERGIJE NA TRŽIŠTIMA

Razvoj tržišta električne energije potaknuo je pitanja dugoročne sigurnosti opskrbe i
poticaja za izgradnju novih proizvodnih i prijenosnih kapaciteta. Dok mrežne
djelatnosti i dalje imaju položaj prirodnog monopola, te je razvoj prijenosne mreže
reguliran, izgradnja novih proizvodnih kapaciteta prepuštena je tržištu i odlukama
pojedinih sudionika. U prvim fazama otvaranja tržišta nije se osjetio nedostatak
proizvodnih kapaciteta zbog postojanja određenih viškova koji su naslijeđeni iz
prethodnog ustroja elektroenergetskog sektora. Ipak, početni pad cijena električne
energije doveo je do povećane potražnje te su i neke zemlje zapadne Europe
zabilježile brzine porasta potrošnje električne energije od 4-5 posto. Tijekom ljeta
2003. godine sva europska tržišta električne energije zabilježila su iznad prosječno
povećanje cijena koje je uzrokovano nepovoljnih hidrološkim uvjetima koji su utjecali i
na proizvodnju hidroelektrana i na rad termoelektrana. U nastavku je prikazana
analiza kratkoročnog razvoja proizvodnih kapaciteta u kontinentalnom dijelu Europe,
točnije u UCTE (Union for the Co-ordination for Transmission of Electricity) mreži i
_______________________________________________________________________________________________________
procjene Eurelectric-a (udruženje elektroprivrednih tvrtki u Europi) o razvoju

proizvodnje električne energije u narednom razdoblju.
4.3.1. Procjene UCTE-a

U dokumentu UCTE System Adequacy Report 2004-2010. [lit.5] prikazana je
procjena razvoja proizvodnih kapaciteta u sustavima zemalja članice UCTE za
razdoblje 2004.-2010. godine. Osnovni cilj ovakvih izvješća je rano upozoravanje na
moguće probleme po pitanju sigurnosti opskrbe i davanje signala investitorima. Osim
izgrađenosti i lokacije proizvodnih postrojenja, za mogućnosti kupnje električne
energije bitna je i mogućnost prijenosa električne energije do točke isporuke. Tako se
i UCTE procjena za navedeno razdoblje sastoji iz dva dijela:
• procjena izgrađenosti proizvodnih objekata, tj. procjena adekvatnosti
proizvodnog dijela sustava,
• procjena mogućnosti prijenosa električne energije.
Za procjenu izgrađenosti proizvodnih objekata promatra se instalirana snaga svih

proizvodnih jedinica uzimajući u obzir očekivane ulaske i izlaske iz pogona. Za ulazak
u pogon koriste se podaci operatora prijenosnih sustava – elektrane koje su u
izgradnji i elektrane koje još nisu u izgradnji, ali postoje ugovori/predugovori za
priključenje na mrežu. Ovakva procjena je konzervativna, ali također i realna za
razdoblje do 2010. godine, s obzirom na potrebno vrijeme izgradnje elektrane
(ukupno 4-5 godina, ali i duže ovisno o tehnologiji).
Za izlazak iz pogona također se koriste podaci operatora prijenosnog sustava. Ovaj

podatak je manje pouzdan (od podataka o izgradnji elektrana) s obzirom da vlasnici
elektrana operatoru prijenosnog sustava veoma kasno prijavljuju namjeru zatvaranja
elektrane (osim u slučaju nekih posebnih tehnologija – npr. nuklearne elektrane).
Osim toga, na odluku o zatvaranju pojedinih elektrana na teritoriju EU u razdoblju do
2010. godine bitno će utjecati nova smjernica EU o emisijama iz velikih ložišta koja
stupa na snagu 1. siječnja 2008. (tzv. LCP 141 smjernica). Posebno je neizvjestan
utjecaj LCP smjernice na rad elektrana u zemljama koje su se u svibnju 2004. godine
pridružile EU.
Osim ulaska/izlaska iz pogona razmatraju se i očekivana stanja pogona elektrana

(remont, ispad, druga ograničenja – npr. gorivo, hidrologija), kao i potrebna rezerva u
sustavu. Promatra se stanje sustava u dva karakteristična trenutka – opterećenje
sustava u 11 sati treće srijede u mjesecu siječnju i u 11 sati treće srijede u mjesecu
srpnju. Analiza se radi zasebno za sustave zemalja članica UCTE, za pojedine
zemljopisne regije unutar UCTE mreže i za UCTE sustav u cijelosti.
Procjena mogućnosti prijenosa radi se kako bi se ocijenila mogućnost uvoza-izvoza

između pojedinih sustava s viškom/manjkom proizvodnih kapaciteta. Osnova za ovu
procjenu je dostatni prijenosni kapacitet (NTC – Net Transmission Capacity)
interkonekcijskih vodova prema ETSO (European Transmission System Operators)
izračunima. Procjena je isključivo tehnička, tj. ne razmatra zagušenja zbog nastojanja
da se iskoriste najjeftiniji proizvodni kapaciteti u nekom dijelu sustava.
141
LCP – Large Combustion Plant
_______________________________________________________________________________________________________
Osnovni zaključci UCTE procjene mogu se sumirati u sljedećih nekoliko rečenica:
• očekivana pouzdanost sustava prihvatljiva je u razdoblju 2004.-2006. godina. U

ovom razdoblju očekuje se pojačana izgradnja proizvodnih i prijenosnih
kapaciteta u pojedinim sustavima. Očekivano povećanje kapaciteta za cijelo
UCTE područje u ovom razdoblju je oko 22,2 GW. Od toga 11,6 GW su
obnovljivi izvori čiji je doprinos zajamčenoj snazi sustava mali (uglavnom se radi
o vjetroelektranama u Španjolskoj i Njemačkoj). Konvencionalne TE sudjeluju s
oko 9,2 GW,
• povećana izgradnja elektrana očekuje se u Italiji (do 2006. godine
konvencionalne TE 10,7 GW, vjetroelektrane 2 GW; 2006.-2010. godine TE 1,3
GW, vjetroelektrane 2,7 GW). Ovako brza izgradnja potaknuta je raspadom
sustava u 2003. godini. Očekuje se i izgradnja novih vodova kojima će povećati
mogućnosti uvoza;
• u razdoblju 2008.-2010. godine očekuje se nedostatak proizvodnih kapaciteta
ako ne bude novih ulaganja;
• izgradnja novih TE temelji se gotovo isključivo na kombiniranim plinsko-parnim
blokovima (Portugal, Španjolska, Francuska, Italija). Plin u ovim zemljama
zamjenjuje ugljen i lož ulje;
• povećanje udjela obnovljivih izvora (posebno izraženo u razdoblju od
2008.-2010. godine) može izazvati probleme u uravnoteženju sustava i stvoriti
značajne kratkotrajne promjene u tokovima snaga u prijenosnoj mreži;
• jedino CENTREL blok (Poljska, Slovačka, Češka, Mađarska) u promatranom
razdoblju ostaje izvoznik električne energije. Ipak, zbog velikog broja
konvencionalnih TE u ovim sustavima, ulasku zemalja CENTREL-a u EU i
stupanja na snagu LCP smjernice moguć je i drukčiji razvoj;
• središnji dio UCTE-a koji ima najveću instaliranu snagu i koji je proteklih godina,
gledajući cjelokupni blok, bio izvoznik (Francuska, Nizozemska, Belgija,
Njemačka, Švicarska, Austrija, Slovenija, Hrvatska i BIH), prema kraju
promatranog razdoblja postaje uvoznik električne energije;
• Opterećenje u UCTE sustavu posebno je osjetljivo na promjenu temperature
zraka (zimi 3000 MW/ºC; ljeti 1800 MW/ºC). Kritično stanje javlja se u uvjetima
pada temperature za 5ºC ispod prosječne vrijednosti. Korelacija između niskih
temperatura i niskih protoka na hidrološkim postajama je također velika (manja
proizvodnja HE, smanjene mogućnosti hlađenja TE);
• Srbija i Crna Gora, Makedonija i Grčka također će se suočiti s problemom
nedostatka kapaciteta. Očekivana ponovna sinkronizacija ovog dijela mreže
krajem 2004. poboljšat će stanje u sustavima ovih zemalja;
• u Rumunjskoj i Bugarskoj očekuje se smanjenje proizvodnih kapaciteta (izlazak
elektrana iz pogona), te će ponovna sinkronizacija druge UCTE zone pozitivno
utjecati na rad ovih sustava. Problemi se očekuju iza 2008. godine;
• raspoloživi i očekivani prijenosni kapaciteti ne predstavljaju ograničavajući faktor
i prijetnju za siguran rad sustava, ali su zagušenja moguća.
Na osnovu UCTE procjene o stanju proizvodnih i prijenosnih kapaciteta moguć je

porast cijena električne energije nakon 2008. godine, ako se ne pristupi izgradnji
dodatnih proizvodnih kapaciteta. Na promjenu cijene električne energije utjecat će i:
• promjena strukture proizvodnje električne energije – novi proizvodni kapaciteti

orijentiraju se uglavnom na plin kao primarni energent. Viša cijena plina po
_______________________________________________________________________________________________________
jedinici energije u odnosu na ugljen i lož ulje nadoknađuje se većim stupnjem

korisnog djelovanja tehnologije kombiniranog plinsko-parnog toplinskog procesa
i kombiniranom proizvodnjom toplinske i električne energije (tamo gdje je to
moguće i opravdano);
• velika potražnja za plinom utjecat će na formiranje cijene plina (očekivano
povećanje) i na stvaranje ovisnosti o isporukama plina iz Rusije i zemalja
Bliskog istoka;
• zbog ograničenja emisije, uvođenja poreza na emisije i trgovine emisijama
moguć je porast cijena električne energije. Ove mjere utjecat će na promjenu
međusobnog odnosa različitih tehnologija i goriva. Stupanje LCP smjernice na
snagu može dovesti do značajnog opadanja proizvodnih kapaciteta i smanjenja
sigurnosti opskrbe u zemljama koje su se u svibnju 2004. godine priključile EU;
• porast udjela obnovljivih izvora, prije svega vjetroelektrana – zbog nastojanja
zemalja EU da ispune dogovoreni i propisani udio obnovljivih izvora u
proizvodnji električne energije i poticajnih mjera. Brzo širenje vjetroelektrana
može negativno utjecati na rad sustava, jer u mreži nastaju kratkotrajne, ali
značajne promjene toka snage i povećava se potreba za energijom
uravnoteženja. Posljedica povećane potražnje je povećanje cijene energije
uravnoteženja. Za gotovo sve zemlje EU karakteristično je postojanje neke vrste
poticaja za razvoj obnovljivih izvora, dok istovremeno ne postoje mehanizmi koji
bi osigurali izgradnju nuklearnih, termo i hidroelektrana koje su u postojećem
tehničkom okviru nezaobilazne za siguran i pouzdan rad sustava.
4.3.2. Procjene Eurelectric-a

Osim UCTE procjene, redovita izvješća o stanju elektroenergetskog sektora i
očekivanom razvoju daje i Eurelectric. Eurelectric izvješća temelje se na
standardiziranim upitnicima koje ispunjavaju elektroenergetske tvrtke i regulatorna
tijela. Prema procjenama iznesenim u Eurprog Report 2002 [lit.6] u zemljama EU
predviđaju se određene promjene u razdoblju do 2020. godine koje se mogu sumirati
u nekoliko točaka:
• opadanje udjela nuklearne energije (s 33% u 2000. godini na 28% u 2010.

godini i 21% u 2020. godini),
• opadanje udjela ugljena (s 24% u 2000. godini na 18% u 2010. godini i 15% u
2020. godini),
• opadanje udjela tekućih goriva (s 4% u 2000. godini na svega 2% u 2020.
godini),
• znatno povećanje udjela plina (s 14% u 2000. godini na 29% u 2010. godini i
37,5% u 2020. godini).
• očekuje se naglo povećanje udjela obnovljivih izvora, ali smanjenje udjela
velikih HE,
• očekivani porast bruto domaćeg proizvoda (BDP) za EU u prosjeku je 2,4
posto/god u razdoblju do 2010. godine, tj. 2,1 posto/god u razdoblju
2010.-2020.,
• razlika između starih i novih članica EU (u pogledu produktivnosti, energetske
intenzivnosti) može dovesti do povećane potražnje za energijom,
_______________________________________________________________________________________________________
• očekuje se da će broj stanovnika u EU u prosjeku rasti za 0,2 posto/god (do

2010.) i 0,1 posto/god (2010.-2020.),
• očekivani porast potrošnje električne energije je u prosjeku 1,5 posto/god.
Najbrži porast očekuje se u sektoru usluga,
• potrebna proizvodnja električne energije procijenjena je na 3425 TWh u 2010.,
tj. 3927 TWh u 2020. godini,
• potrebni instalirani kapaciteti za pokrivanje opterećenja procijenjeni su na 612
GW u 2005., 658 GW u 2010. i 734 GW u 2020. godini. Ova procjena obuhvaća
vršno opterećenje i potrebnu rezervu sustava. S druge strane očekivani
raspoloživi kapacitet je na razini 641 GW u 2005., 681 GW u 2010. i 748 GW u
2020. godini,
• ako se promatra grupa zemalja EU15, pojedine zemlje već imaju nedostatak
kapaciteta, ali ukupno promatrano postoji višak kapaciteta koji je jednim dijelom
u proizvodnim objektima, a jednim dijelom u interkonekcijama prema susjednim
zemljama. Očekuje se da će se do 2010. godine ovi viškovi značajno smanjiti.
4.4. LITERATURA
[1] Development of a Regional Electricity Market Key Issues and Challenges.
Presentation by SEETEC (Southeastern Europe Electrical System Technical
Support Project Industry Roundtable on the Southeast Europe. // Electricity
Market. Prague, 2003.
[2] www.seerem.org
[3] Regional Transmission Planning Study, South - East Europe Cooperation
Iniciative - SECI, USAID, ESM (MK), EIHP (HR), NEK (BG), ZEKC (BH), EKC
(YU), Transelectrica (RO), 2002
[4] Dizdarević, N; Majstrović, G; Bajs, D; Majstrović, M. Impact of UCTE
Reconnection to Internal Congestions in Transmission Network of
Croatia. // IASTED Europes 2003: Conference. Marbella, Spain, September
2003.
[5] UCTE System Adequacy Forecast 2004-2010. // UCTE. December 2003.
[6] European Electricity Supply Industry: Demand and Generation Prospects
to 2020. Synopsis of the Eurprog Report 2002. // WG Prospective, Eurelectric,
June 2003
_______________________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA 5.Reforma elektroenergetskog sektora u Hrvatskoj
5. REFORMA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U HRVATSKOJ

U ovom poglavlju analizira se priprema, tijek, stanje i perspektive reforme hrvatskog
elektroenergetskog sektora te se iznosi pregled postojećeg zakonodavnog okvira,
kao i prijedlog njegovih eventualnih izmjena i dopuna.
5.1. PRIPREMA REFORME

Energetski sektor Hrvatske je u razdoblju od osamostaljenja Hrvatske pa do danas
prošao tri faze organizacijskog i zakonodavnog razvoja. Iako su prvu fazu razvoja
sektora od 1990. do 1995. obilježila ratna događanja i posljedice rata u opskrbi
kupaca i sanaciji šteta, može se reći da je bila uspješna jer je u cijelom ovom
razdoblju elektroenergetski sustav osiguravao dovoljno energije za sve kupce, a
razdoblje obnove kao i veliko zalaganje i entuzijazam zaposlenih u sektoru dodatno
potvrđuju ovu tvrdnju. Ni problemi u opskrbi Dalmacije, zbog ratnih razaranja i
prekida veza s ostalim dijelom Hrvatske, ne umanjuju odličnu ocjenu funkcioniranja
elektroenergetskog sustava u ratnom razdoblju.
Poslovanje Hrvatske elektroprivrede (HEP-a) tijekom devedesetih bilo je opterećeno

brojnim poteškoćama, od kojih su najznačajnije štete na postrojenjima i mreži od
ratnih razaranja, niska razina ulaganja u elektroenergetski sustav, nedostupnost
proizvodnih kapaciteta izvan Hrvatske u kojima je HEP ulagač ili djelomični vlasnik
(50% NE Krško, TE na ugljen u BiH i Srbiji), te neizvjesnost njihovog budućeg
statusa.
Druga faza razvoja sektora počinje 1995. godine transformacijom HEP-a u dioničko
društvo u državnom vlasništvu, koje posluje na cijelom području Republike Hrvatske,
s temeljnom zadaćom obavljanja proizvodnje, prijenosa i distribucije električne
energije i upravljanja elektroenergetskim sustavom. Iako uslijed očekivanog rasta
potrošnje energije u razdoblju od 1995. godine nadalje, HEP dobiva razvojnu
komponentu, i dalje je, u svim aspektima, od zakonodavstva, organizacije,
ekonomskih odnosa, privatizacije i razvoja tržišta, primarno tranzicijska tvrtka.
Za Hrvatsku su u to vrijeme od velikog značaja bile promjene u Europskoj uniji

(donošenje Direktive 96/92 EZ o općim pravilima za unutarnje tržište električne
energije te Direktive 98/30 EZ o općim pravilima za unutarnje tržište plina), jer će
koncept razvoja energetskog tržišta u Uniji snažno utjecati na izgradnju hrvatskog
tržišta.
U tom razdoblju započinje intenzivnije znanstveno istraživanje razvoja energetskog

sektora u cilju izgradnje energetskog tržišta sukladno potrebama Republike Hrvatske
kao tržišno orijentirane zemlje, opredijeljene u pravcu uključivanja u europske
integracije. Vlada Republike Hrvatske je odlučila inicirati sektorske reforme (i)
kreiranjem modernog regulacijskog okvira za poduzeća u javnom sektoru; (ii)
restrukturiranjem državnih poduzeća: HEP-a (električna energija) i INE (nafta i plin) i
(iii) iniciranjem privatizacije ovih tvrtki. Provedeno je više istraživanja o mogućem
razvoju Hrvatske, o energetskom sektoru i odnosima u njemu. Pokrenuti su, Odlukom
_______________________________________________________________________________________________________
Vlade Republike Hrvatske od 13. veljače 1997. godine, nacionalni energetski

programi. Osnovan je i Energetski institut Hrvoje Požar s ciljem organiziranja
znanstvenih i stručnih istraživanja i promicanja učinkovitog gospodarenja energijom.
Može se reći da su upravo u toj fazi stvorene pretpostavke za izradu potrebnih akata
od strateškog značaja za energetski sektor u razdoblju koje dolazi. Uz to je izrađen i
niz studija stranih savjetnika.
Treća faza razvoja sektora započinje u srpnju 2000. usvajanjem od strane Hrvatskog
sabora, a na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, dokumenta o konceptu reforme
energetskog sektora.142 Provedba reforme uključuje donošenje energetskih zakona i
akata potrebnih za njihovu primjenu, restrukturiranje energetskih tvrtki, te izgradnju
institucija potrebnih za otvaranje tržišta, prije svega regulatora energetskog tržišta.
Moguća reforma je rezultat sagledavanja političkih i gospodarskih ciljeva Republike
Hrvatske s krajnjim ishodom ulaska u Europsku uniju, što bi omogućilo stabilnost i
sigurnost energetskog sustava. Sasvim je jasno da se reforma energetskog sektora
mora provoditi na način da se prate svi procesi razvoja tržišta u Europskoj uniji, te da
se usklađuju procesi u Hrvatskoj uz zadovoljavanje svih zahtjeva sigurnosti u
najširem smislu riječi. Predlagatelj, Vlada Republike Hrvatske, smatra da bi razvoj
hrvatskog energetskog sektora trebao ići prema modelu otvorenog tržišta, čime bi
kupci dobili mogućnost odabira opskrbljivača energije na tržištu uz konkurentne
cijene i zadovoljenje unaprijed definirane kvalitete isporučene energije.
5.2. PROJEKTI, STUDIJE I ELABORATI

Između izrađenih projekata, studija i elaborata sadržajem i porukama izdvajamo
sljedeće:
U studiji Mogući scenariji razvoja Hrvatske elektroprivrede (HEP i Institut za

elektroprivredu) iz prosinca 1991. godine se uz pregled postojećeg stanja Hrvatske
elektroprivrede navode i pretpostavke i scenariji daljnjeg razvoja i funkcioniranja
Hrvatske elektroprivrede u kontekstu ukupnog gospodarskog ambijenta te ukupne
organizacije energetskog sustava i energetske politike. Autori su mišljenja da
Hrvatska elektroprivreda mora usmjeriti svoj razvoj, uz iskorištenje postojećeg
hidroenergetskog potencijala, prema prirodnom plinu, uvoznom ugljenu i nuklearnoj
energiji.
U duhu promjena u gospodarskom sustavu Hrvatske, Hrvatska elektroprivreda mora

unaprijediti odnos prema održavanju, revitalizaciji i poboljšanju svojih postrojenja, te
racionalnije voditi procese i smanjivati gubitke. Posebna pozornost treba biti
posvećena planiranju izgradnje mreže te njenom optimalnom razvoju kako s aspekta
integracije u Europsku uniju i prihvaćanja inicijativa regionalnog povezivanja, tako i s
aspekta sigurnosti elektroenergetskog sustava i sanacije ratom oštećene mreže. Sve
promjene u rješavanju vlasničkih odnosa i organizaciji Hrvatske elektroprivrede
trebaju voditi računa o zaštiti i proizvođača i kupaca električne energije, a stabilnost
ekonomskog sustava preduvjet je za buduće promjene vlasničkih odnosa i realizaciju
procesa dioničarstva u elektroprivredi.
142
Prijedlog reforme hrvatskog energetskog sektora od 14. srpnja 2000.godine
_______________________________________________________________________________________________________
U studiji je analizirana potrošnja električne energije u Hrvatskoj, njene karakteristike i

mogući scenariji njezina rasta. Dan je pregled razvoja i stanja elektroenergetskog
sustava Hrvatske elektroprivrede kroz analizu proizvodnih kapaciteta, prijenosne i
distribucijske mreže te su predloženi mogući scenariji razvoja hrvatskog
elektroenergetskog sustava, uz analizu njihovog utjecaja na okoliš.
U srpnju 1995. godine u okviru projekta PROHES izrađen je elaborat na temu

Razvoja i organizacije energetskog sektora (Energetski institut Hrvoje Požar). Cilj
ovog materijala nije bio prijedlog konačnih rješenja već prezentiranje razine problema
i mogućih rješenja u energetskom sektoru, uz napomenu da organizacija
energetskog sektora ostaje predmetom daljnjih istraživanja i rasprava. Projekt
PROHES trebao je pružiti smjernice za budući rad Vlade Republike Hrvatske,
energetskih tvrtki, proizvođača opreme iz energetskog sektora te savjetničkih i
projektantskih tvrtki. Zaključak rada Projekta PROHES – prethodni rezultati je da će u
promatranom razdoblju, odnosno do 2010. godine, potrošnja električne energije rasti
brže od neposredne potrošnje energije, ali sporije od rasta BDP-a. Najveći rast
potrošnje predviđen je u uslužnom sektoru (informatizacija poslovanja i klimatizacija).
Zbog restrukturiranja i uvođenja novih tehnologija najsporiji porast potrošene energije
očekuje se u industrijskom sektoru. Predviđen je porast potrošnje energije u
kućanstvima, osobito potrošnje prirodnog plina i električne energije za netoplinske
namjene.
Autori u elaboratu navode prirodni plin kao ključni element razvoja energetskog
sustava do 2010. godine. Stoga realnost ostvarenja energetskih planova ovisi o
mogućnostima njegove dobave. Potrebno je na državnoj razini utvrditi mogućnosti
uvoza plina te provesti diversifikaciju izvora u okviru mogućih rješenja razvoja plinske
mreže. Zbog nedostataka primarnih izvora energije, nužna je diversifikacija i ostalih
energenata te dobavljača energenata za proizvodnju električne energije.
Razina cijena treba doseći ekonomsku razinu cijena što je osnovni preduvjet za
racionalno gospodarenje energijom, a cijene energenata trebaju biti tržišno
usklađene. Potrebno je donijeti tarifne sustave za električnu energiju, prirodni plin i
toplinsku energiju prema načelu da svaki kupac snosi troškove koje izaziva u
sustavu.
Radi realizacije zadanih ciljeva i primjene utvrđenih mjera predložena je izrada

nacionalnih energetskih programa sa svrhom povećanja energetske učinkovitosti,
većeg korištenja prirodnog plina i obnovljivih izvora energije i povećane zaštite
okoliša i to: PLINCRO-program plinofikacije Hrvatske, KOGEN-program kogeneracije
u Hrvatskoj, PENU-program energetske učinkovitosti, MAHE-program izgradnje
malih elektrana, SUNEN-program korištenja sunčeve energije, BIOEN-program
korištenja biomase, ENWIND-program korištenja energije vjetra, GEOEN–program
korištenja geotermalne energije, KUEN-program gospodarenja energijom u
kućanstvima.
U listopadu 1997. izrađena je studija Razvoj i organizacija hrvatskog energetskog

sektora – PROHES: Iskustva drugih, analiza i moguća rješenja. Studija je bila
nastavak rada na projektu PROHES i odnosi se na organizaciju energetskog sektora.
Cilj studije bio je analiza procesa liberalizacije i privatizacije elektroenergetskog
sektora u razvijenim zemljama, sagledavanje potreba i mogućnosti Hrvatske te
_______________________________________________________________________________________________________
preporuka strukture i dinamike promjena u Hrvatskoj. Dan je i pregled globalnih

odnosa, problema i prava razvoja tržišta energije s aspekta sigurnosti opskrbe te
interesa države, kupaca i proizvođača u uvjetima liberaliziranog tržišta. Kao pregled
institucionalnog okvira EU i Republike Hrvatske analizira se postojeća organizacija
HEP-a, iskustva u nekim europskim zemljama. Nadalje, predlažu se načelni modeli
restrukturiranja i privatizacije HEP-a vodeći računa o ciljevima energetske politike,
vlasničkim odnosima i eventualnim ograničenjima u provedbi spomenutih procesa.
Kao mogući modeli organizacije predlažu se: model jedinog kupca i model otvorenog
tržišta električne energije. U studiji se analiziraju karakteristike i strukture troškova
HEP-a te iznose mogući pravci restrukturiranja i privatizacije s terminskim planom
njihove realizacije. Analiziraju se tehnički i financijski pokazatelji poslovanja u
elektroenergetskom sektoru. U završnom dijelu obrađuje se problematika regulacije
energetskog sektora, razlozi njena uvođenja, pitanja zaštite kupaca i energetske
učinkovitosti kao i osnivanje i način rada regulacijskog tijela.
Strani su savjetnici izradili nekoliko studija financiranih od strane međunarodnih

financijskih institucija. Tako je EBRD financirala Studiju o organizaciji
elektroprivrede za HEP i Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske. Izvođač je
bio London Economics, a izrađena je u rujnu 1996. Završni izvještaj donosi glavne
opcije za organizaciju HEP-a i reforme u Hrvatskoj. U raspravama koje su prethodile
Završnom izvještaju i raspravi s Okruglog stola o Završnom izvještaju, potvrđeno je
da EBRD, Ministarstvo gospodarstva i HEP žele razmotriti sljedeće aspekte primjene:
a) troškovni centri kao institucionalni model za unutarnju organizaciju HEP-a; b)
profitni centri kao mogući model organizacije HEP-a; c) uspostavljanje neovisnog
regulacijskog tijela za utvrđivanje tarifa HEP-a i institucionalni zahtjevi za učinkoviti
udio nezavisnih proizvođača energije (NPE) u proizvodnji. Stoga Provedbeni izvještaj
donosi praktične korake za uvođenje troškovnih centara koji će biti nužni za moguće
korake prema profitnim centrima. Definirani su koraci za postavljanje regulacije, kao i
potrebne akcije za privlačenje investiranja NPE u Hrvatskoj.
U veljači 1997. u okviru programa EFSAL (Enterprise and Financial Sector

Adjustment Loan) izrađen je Prijedlog restrukturiranja i parcijalne privatizacije
HEP-a poznatiji pod nazivom Blueprint. Pravnu osnovu za djelomičnu privatizaciju
HEP-a predstavljao je Zakon i izmjene Zakona o elektroprivredi iz 1995. godine kojim
je prihvaćena je transformacija HEP-a kao javnog poduzeća u dioničko društvo u
100% vlasništvu države. Člankom 46a spomenutog Zakona, Vlada Republike
Hrvatske ovlaštena je donijeti odluku o prodaji do ukupno najviše 25 posto dionica
HEP-a d.d., te o uvjetima i načinu njihove prodaje. Za svaku daljnju prodaju dionica,
Vlada Republike Hrvatske mora pribaviti suglasnost Sabora. Dokument se
nadovezuje na studiju London Economics-a (iz 1996.) o organizaciji elektroprivrede i
ima sljedeće ciljeve: i) ocijeniti učinkovitost HEP-ova budžetskog planiranja,
financijske kontrole i sustava financijskog izvještavanja; ii) uvesti procedure vezano
uz financijsko izvještavanje, te osigurati financijske informacije bitne za ostvarenje
utvrđenih ciljeva tvrtke; iii) provesti poboljšanja financijskog i računovodstvenog
sustava izvještavanja; iv) obučiti zaposlene u korištenju ovih poboljšanja. Vezano uz
mogućnosti privatizacije, navodi se nekoliko opcija i to: i) prodaja imovine; ii) transfer
dionica mirovinskim fondovima, lokalnim zajednicama i drugim tijelima; iii) vaučerska
privatizacija; iv) ponuda dionica na zagrebačkoj burzi; v) ponuda dionica na
londonskoj ili drugoj, stranoj, burzi.
_______________________________________________________________________________________________________
Pojedinosti vezane uz odabir modela privatizacije izrađene su u Programu

implementacije. U pogledu formiranja troškovnih centara Program implementacije
zahtijevao je određene izmjene u računovodstvu HEP-a. Angažirana je savjetnička
tvrtka ESBI koja je tijekom 1998. godine izradila Program uvođenja troškovnih
centara koji je uključivao softverski paket kao i edukaciju zaposlenih na ovim
poslovima. Dijagnostički pregled računovodstvenog i financijskog sustava HEP-a
temeljen je na tri područja i to na: (i) financijsko računovodstveni i troškovni sustav,
(ii) budžetsko planiranje i izvještavanje i (iii) informacijsku tehnologiju (IT). Glavni
nalazi Programa su utvrdili sljedeće: ad (i) financijsko računovodstveni sustav se
provodi jedinstveno i konzistentno unutar HEP-a izradom, temeljem zakona,
utvrđenih financijskih izvješća; stanovita slabost je utvrđena u dizajnu i aplikaciji
procedura u računovodstvu kapitalnih izdataka; ad (ii) vezano uz osiguravanje
relevantnih managerskih informacija, utvrđeno je ograničenje vezano uz domet
raspoloživih informacija u smislu alokacije i pridruženosti troškova mjestu njihova
nastanka kao i nedostatak centara odgovornosti na relaciji trošak/budžet; ad (iii)
zaključak je savjetnika da HEP posjeduje IT infrastrukturu u potpunosti usklađenu s
tekućim trendovima u ovoj industrijskoj grani, te ima dokazanu uspješnu razvojnu i
implementacijsku primjenu. Zaključak je da ovaj Program predstavlja izazov za HEP
koji je moguće realizirati voljom managementa, raspoloživim stručnim osobljem i
tehničkom infrastrukturom.
Odlukom Vlade Republike Hrvatske o pokretanju postupka restrukturiranja kao

pripreme za privatizaciju HEP-a, (listopad 2000.) Ministarstvo gospodarstva
Republike Hrvatske zaduženo je za odabir savjetnika i izradu projektnog zadatka:
Reform of Croatia's Electrical Power Sector and Restructuring of HEP. Odabrani
konzorcij savjetnika (Mot Mac Donald, Nera, Nortin Rose, Žurić i Partneri,
Ernst&Young Croatia i BNP Paribas) je tijekom 2001. godine izradio dokument
koncipiran u pet dijelova: 1. Dijagnoza stanja, 2: Prijedlog unbundlinga, 3: Pravna
evaluacija, 4: Financijsko računovodstvena evaluacija i 5: Ocjena vrijednosti HEP-a.
Dijagnoza poslovanja sadrži organizacijsku i tehničku evaluaciju poslovanja, pregled
postojeće porezne politike, postojeće tarife i tarifni sustav za električnu energiju, kao i
pregled mogućih utjecaja postojećeg članstva RH u WTO. Ova analiza može poslužiti
kao presjek postojećeg stanja u HEP-u promatran s više aspekta, a u svrhu
prijedloga za predstojeće korake u poslovanju kako bi se procesom restrukturiranja
ova tvrtka osnažila i bila ojačana za buduće privatizacijske aktivnosti.
Vezano uz model razdvajanja djelatnosti (unbundling), savjetnik je analizirao

prijedlog HEP-a, te ponudio dvije nove opcije i to:
• model nezavisnog operatora sustava i tržišta (Independent System & Market
Operator-ISMO)-pravno razdvajanje i
• model samostalne prijenosne tvrtke (network company)-vlasničko razdvajanje.
Model ISMO osigurava usklađenost sa smjernicama Europske unije u smislu da

operator sustava bude "pravno i operativno" neovisan od proizvodnje i opskrbe;
nadalje osigurava opstanak HEP-a kao tvrtke s razdvojenim temeljnim djelatnostima
(tvrtke za proizvodnju, prijenos i distribuciju), te potiče stvarno uvođenje otvorenog
tržišta električne energije. Prema modelu Network Company, HEP bi bio tvrtka koja bi
u svom portfelju imala vlasništvo nad prijenosnom i distribucijskom mrežom
(prirodnim monopolima). Prihvaćanjem ovoga modela unbundlinga HEP kao Network
Company ne bi imao komercijalnih interesa u proizvodnji (eventualna mogućnost
_______________________________________________________________________________________________________
zadržavanja hidro proizvodnje) i opskrbi, čime bi se izbjegla potencijalna mogućnost

konflikta interesa. Na taj način, proizvodnja i opskrba obavljale bi se izvan Network
Company.
Zadaća savjetnika bila je sagledati postojeći zakonodavni okvir u kojem HEP posluje
kao i komentirati prijedloge Nacrta Zakona o tržištu električne energije, Nacrta
Zakona o energiji i Nacrta Zakona o regulaciji energetskih usluga. Vezano uz
implementaciju korporacijskog unbundlinga, a na temelju Zakona o trgovačkim
društvima, Savjetnik je ponudio tri modela i to: 1. Formiranje HEP-ekspozitura
(Setting-up HEP's branches), 2. Uvođenje podružnica HEP-a prema kriterijima
aktivnosti (Incorporation of HEP subsidiaries according to activity criteria), te 3.
Korporacijsku podjelu HEP-a (Corporate division of HEP).
Formiranje HEP-ekspozitura je moguće prema članku 7. Zakona o trgovačkim

društvima, temeljem kojeg svaka tvrtka može osnovati svoje ekspoziture izvan
sjedišta korporacije. Ove ekspoziture nisu samostalni pravni subjekti, ali se moraju
registrirati u sudskom registru. Ocjena Savjetnika je da ovaj model može poslužiti
samo kao privremeno rješenje i sasvim sigurno ne daje rezultate koji su potrebni da
bi se postigao unbundling.
Uvođenje podružnica HEP-a prema kriterijima aktivnosti pretpostavlja metodu prema

kojoj bi se unbundling proveo na način da se formiraju četiri podružnice (jedna za
proizvodnju, druga za prijenos, treća za distribuciju i četvrta za opskrbu), a imovina
cijelog HEP-a bi se transferirala svakoj od ove četiri podružnice prema kriterijima
korištenja i pripadnosti ove imovine. Ocjena je Savjetnika da je ovaj model primjenjiv
za HEP.
I konačno, kod trećeg modela unbundlinga (korporacijska podjela HEP-a) transfer

imovine u četiri korporacijske cjeline provodi se na način da su ove korporacijske
cjeline samostalni pravni subjekti (tvrtke). Hrvatski Zakon o trgovačkim društvima ne
regulira eksplicitno ovaj model, a prema stranom iskustvu on se provodi u više
koraka. Ocjena je savjetnika da se ovaj model primjenjuje u slučaju ubrzanije
privatizacije.
Kao podloga savjetniku poslužila su financijska izvješća za 1997.,1998., 1999. i

preliminarno izvješće za 2000. Zadaća savjetnika nije bila revizija financijskih
izvješća, već dati preporuke managementu, na temelju revidiranih izvješća, za
buduće akcije kako bi se osigurale korekcije glavnih kvalifikacija u Revizorskom
izvješću. Obrađene su glavne kvalifikacije i bilješke koje su uključene u izvješća za
1997., 1998. i 1999. godinu koje uključuju sljedeće: NE Krško (ocjena je da bi trebalo
sačiniti ponovnu procjenu tržišne vrijednosti NE Krško), potraživanja od tvrtki koje su
zapale u financijske poteškoće ili su u likvidaciji (za 1997. i 1998. godine pitanje je
realne vrijednosti procijenjene imovine ovih tvrtki), investicije u TE Plomin u 1997.
(pravodobno prikazivanje naknadno provedenih procjena imovine), te investicije u
materijalnu imovinu na privremeno nedostupnim područjima u Hrvatskoj u 1997.
(također treba provesti pravodobno prikazivanje naknadno provedenih procjena
imovine). Nadalje analizirane su najvažnije financijske obveze HEP-a (prema
dobavljačima goriva, poglavito INA), budući izdaci za kupnju dugotrajne imovine kao
i troškovi njezina održavanja. Politika amortizacije je ocijenjena sukladnom onoj u
zapadnoeuropskim zemljama za isti tip industrije, dok je vezano uz sustav praćenja
_______________________________________________________________________________________________________
prihoda i troškova najvažnije pitanje upravo transfer cijena između energetski

nerazdvojenih sektora.
Nakon ponuđenih modela restrukturiranja, pravnog i zakonodavnog sagledavanja

restrukturiranja, te financijske analize postojeće imovine i obveza, kao i buduće
imovine, Savjetnik je ponudio moguće opcije privatizacije HEP-a. Ključ za što
bezbolnije provođenje privatizacije je u razumijevanju privatizacijskog postupka i
učinka na sve uključene, suradnji managementa i zaposlenika, uklanjanju mogućih
nejasnoća, te u stvaranju jasne raspodjela odgovornosti u smislu «tko predlaže, tko
donosi i tko provodi odluke».
Savjetnik je napravio evaluaciju vrijednosti HEP-a prema «sumi dijelova» HEP-a i za

HEP kao cjelinu. Donošenje konačne odluke o strategiji privatizacije HEP-a koja će
se primijeniti na odabranu opciju restrukturiranja predstavlja izuzetno složeni
zadatak.
Privatizacija može započeti tek po završetku procesa restrukturiranja i priprema za

privatizaciju. Sasvim sigurno je da proces privatizacije podrazumijeva da su izvršene
i sve potrebne pripreme u tvrtkama kako za njihovu prodaju, tako i za njihovo
funkcioniranje u skladu s novom regulativom.
5.3. PROVEDBA REFORME

Provedba reforme je uključivala donošenje energetskih zakona i podzakonskih i
ostalih akata predviđenih energetskim zakonima, restrukturiranje energetskih tvrtki, te
izgradnju potrebnih institucija za otvaranje tržišta, prije neovisnog regulatornog tijela.
Iskustva razvijenih zemalja su pokazala nužnost izrade zakonskog okvira za

regulaciju stanja i odnosa kao i budućeg razvoja sektora s ciljem postizanja veće
učinkovitosti, pouzdane isporuke energije, zaštite okoliša, te zaštite kupaca.
Energetski sektor je zakonski reguliran s pet zakona koje je Hrvatski sabor donio u
srpnju 2001. godine:143
• Zakon o energiji
• Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti
• Zakon o tržištu električne energije
• Zakon o tržištu plina
• Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata.
Predviđeno je i donošenje zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom

energijom (u proceduri je donošenja) kojim bi se uredili odnosi na tržištu
centraliziranih toplinskih sustava.
143
Zakon o energiji (''Narodne novine'', broj 68/2001); Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (''Narodne
novine'', broj 68/2001 i 109/2001); Zakon o tržištu električne energije (''Narodne novine'', broj 68/2001); Zakon o
tržištu plina (''Narodne novine'', broj 68/2001) i Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (''Narodne novine'', broj
68/2001).
_______________________________________________________________________________________________________
Na temelju postavljenih ciljeva i koncepta reforme, te donesenih energetskih zakona

pristupilo se restrukturiranju energetskih tvrtki, što je uključilo:
• Restrukturiranje HEP-a u korporaciju s četiri (temeljna) ovisna društva od kojih

su dva tržišna (proizvodnja i opskrba), a dva regulirana jer zadržavaju monopol
u uslugama (prijenos i distribucija), te izvlačenje Operatora sustava i tržišta
izvan HEP-a u stopostotnom vlasništvu države kao najmanju promjenu, ali
dovoljnu da se garantira transparentni i nediskiminirajući razvoj tržišta električne
energije.
• Restrukturiranje INE značilo je prije svega izvlačenje transporta plina u posebnu
tvrtku u stopostotnom vlasništvu države, u cilju osiguranja uvjeta za plinofikaciju
pod jednakim uvjetima u svim županijama Republike Hrvatske.
Važno je također napomenuti da je postavljen cilj da svi transporti energije u

umreženim sustavima (prijenosu električne energije i transportu plina) budu u
vlasništvu Republike Hrvatske.
Provedba zakona podijeljena je u tri grupe aktivnosti:

1. restrukturiranje energetskih tvrtki,
2. donošenje podzakonskih i ostalih akata predviđenih zakonima,
3. izgradnja potrebnih institucija za otvaranje tržišta, prije svega Vijeća za
regulaciju energetskih djelatnosti.
U proteklom razdoblju započete su sve aktivnosti za provedbu svih zakona i može se

donijeti ocjena da je reforma postala realnost, usprkos tome što nisu obavljeni svi
poslovi u predviđenim rokovima i s ukupnim sadržajem. Jednim dijelom je problem u
nedovoljnoj razini znanja kod svih sudionika u procesu reforme, straha pred
promjenama te određenih koncepcijskih razlika koje su se pojavile u pozicioniranju
Operatora sustava izvan HEP-a.
Promjene u načinu gospodarenja energijom zahtijevaju promjene u nekim drugim

zakonima, prvenstveno u Zakonu o komunalnom gospodarstvu, 144 jer redefiniraju
poziciju i utjecaj lokalne samouprave na uvjete gospodarenja. To se odnosi na tržište
plina i toplinske energije.
5.3.1. Zakon o energiji

Zakon o energiji (''Narodne novine'' broj 68/2001) je opći zakon koji rješava temeljna
pitanja unutar energetskog sektora. Određuje Strategiju energetskog razvitka
Republike Hrvatske kao osnovni akt kojim se utvrđuje energetska politika i planira
energetski razvitak (Strategija razvitka energetskog sektora ''Narodne novine'' broj
38/2002). Temeljem Strategije Vlada Republike Hrvatske donosi Program njene
provedbe. Zakon definira obvezu izrade programa i planova izgradnje, održavanja i
korištenja energetskih objekata kako jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave tako i subjekata koji obavljaju energetsku djelatnost, što je detaljnije
razrađeno posebnim zakonima o tržištima električne energije, plina i nafte i naftnih
derivata.
144
Zakon o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj 26/03 - pročišćeni tekst).
_______________________________________________________________________________________________________
Prema Zakonu, Vlada Republike Hrvatske donosi dugoročne i godišnje energetske

bilance kojima se utvrđuje ukupna potreba za energijom, izvori (vrste) energije te
načini i mjere za zadovoljavanje tih potreba. Sastavni dio energetskih bilanci su
potrebna razina rezervnih kapaciteta energetskih objekata, potrebna zaliha
operativnih rezervi pojedinih vrsta energije, te zahtjevi u vezi s učinkovitim
korištenjem energije. Godišnja energetska bilanca se donosi najkasnije do 15.
prosinca tekuće godine za iduću godinu. Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva
donio je Pravilnik o energetskoj bilanci (''Narodne novine'' broj 33/2003) kojim se
propisuje sadržaj i način dostave podataka koje su tijela državne uprave, tijela
jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave i energetski subjekti
dužni dostaviti Ministarstvu radi utvrđivanja prijedloga energetskih bilanci.
Zakon propisuje da je za obavljanje energetskih djelatnosti potrebna dozvola koju

izdaje Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti te utvrđuje uvjete koje mora ispuniti
energetski subjekt da bi mogao dobiti dozvolu za obavljanje djelatnosti i poslovati na
energetskom tržištu. Razdoblje na koje se izdaje dozvola za obavljanje energetske
djelatnosti te uvjeti koji se odnose na tehničku i stručnu kvalificiranost energetskog
subjekta i način vođenja registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetske
djelatnosti propisani su podzakonskim aktima (Uredba Vlade Republike Hrvatske o
razdoblju za koje se izdaje dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti ''Narodne
novine'' broj, 116/2002 te Pravilnik o uvjetima za obavljanje energetske djelatnosti
''Narodne novine'' broj, 6/2003).
Energetske djelatnosti obavljaju se kao tržišne djelatnosti osim ako odredbama

Zakona o energiji ili posebnih zakona o tržištima električne energije, plina te nafte i
naftnih derivata nije propisano da se obavljaju kao javne usluge.
Zakon uređuje pitanje cijena energije koje, ovisno o stupnju otvorenosti tržišta mogu
biti slobodne ili regulirane, odnosno određene primjenom tarifnih sustava koje donosi
Vlada Republike Hrvatske na prijedlog energetskog subjekta za čije se djelatnosti
tarifni sustav primjenjuje (Tarifni sustav za usluge elektroenergetskih djelatnosti koje
se obavljaju kao javne usluge 'Narodne novine'' broj 101/2002, 121/2002 i 129/02;
Tarifni sustav za dobavu prirodnog plina za tarifne kupce ''Narodne novine'' broj
99/2002 te Tarifni sustav za transport plina za dobavljače i povlaštene kupce plina
''Narodne novine'' broj 99/2002 i 135/2003). U cijeni energije sadržane su i naknade
za usluge energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge, naknada za
obavljanje poslova regulacije energetskih djelatnosti te naknada za pokrivanje
«naslijeđenih troškova» koju određuje Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti.
Vlada Republike Hrvatske donosi i opće uvjete za opskrbu energijom, kojima se za

pojedine energetske djelatnosti, uređuju uvjeti i način opskrbe kupaca energijom.
Posebno poglavlje Zakona regulira područje energetske učinkovitosti i obnovljivih

izvora. Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva ovlašten je na donošenje triju
pravilnika kojima će detaljnije urediti prava i obveze energetskih subjekata i kupaca
energije utvrđenih Zakonom (Pravilnik o učinkovitom korištenju energije, Pravilnik o
obliku i sadržaju naljepnice energetske učinkovitosti i Pravilnik o korištenju obnovljivih
izvora energije).
_______________________________________________________________________________________________________
5.3.2. Zakon o tržištu električne energije

Zakon o tržištu električne energije (''Narodne novine'' broj 68/2001) utvrđuje tržišne
uvjete proizvodnje električne energije i opskrbe električnom energijom za povlaštene
kupce na način da energetski subjekti i kupci slobodno dogovaraju količinu i cijenu
isporučene električne energije putem ugovora ili izravno na organiziranom tržištu.
Proizvodnja električne energije za tarifne kupce, prijenos električne energije,
distribucija električne energije, opskrba električnom energijom, vođenje
elektroenergetskog sustava te organiziranje tržišta električnom energijom obavljaju
se kao javne usluge.
Izgradnja energetskih objekata za proizvodnju električne energije za tarifne kupce

odvija se temeljem natječaja i odobrenja koje provodi odnosno izdaje Vijeće za
regulaciju energetskih djelatnosti. S druge strane, izgradnja energetskih objekata za
proizvodnju električne energije za povlaštene kupce slobodna je odluka energetskog
subjekta koji ima dozvolu za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije.
Položaj povlaštenog proizvođača, na temelju rješenja Vijeća za regulaciju, a u skladu
s uvjetima koje propisuje ministar nadležan za pitanja energetike, može steći
energetski subjekt koji u pojedinačnom proizvodnom objektu istovremeno proizvodi
električnu i toplinsku energiju, koristi otpad ili obnovljive izvore energije na
gospodarski način sukladno mjerama zaštite okoliša. Zakonom se utvrđuju uvjeti
pristupa prijenosnoj odnosno distribucijskoj mreži u skladu s načelom reguliranog
pristupa treće strane, kao i načelni uvjeti i način snošenja troškova priključka novih
energetskih subjekata i kupaca na mrežu.
Zakonom je definiran status i dinamika organizacijskih promjena Hrvatske

elektroprivrede (HEP-a) u procesu reforme energetskog sektora. Prema Zakonu,
HEP je nositelj javne usluge za tarifne kupce električne energije. Tarifni kupci su oni
kupci koji danom primjene Zakona imaju godišnju potrošnju manju od 40 GWh
godišnje i ne mogu birati svog dobavljača električne energije. Kupci iznad te granice
su povlašteni i oni električnu energiju mogu nabavljati iz uvoza posredstvom tržišnih
posrednika ili zastupnika ili iz domaćeg opskrbnog sustava. Propisana je obveza
HEP-u da uskladi svoju organizaciju s odredbama Zakona o energiji i odredbama
Zakona o tržištu električne energije tako da pojedine djelatnosti obavljaju povezana
pravno samostalna društva odnosno HEP-Grupa. Utvrđuje se razdoblje u kojem HEP
mora provesti propisano organizacijsko usklađenje, osnovati trgovačko društvo koje
će obavljati djelatnosti vođenja elektroenergetskog sustava i organiziranja tržišta
električne energije te prenijeti dionice odnosno poslovne udjele u tom trgovačkom
društvu na Republiku Hrvatsku.
Od podzakonskih akata utvrđenih zakonom, u glasilu Vijeća za regulaciju energetskih

djelatnosti Operator tržišta je objavio Pravila djelovanja tržišta električnom energijom.
Vijeće za regulaciju donijelo je svoj Pravilnik o kriterijima za utvrđivanje naknade za
pristup prijenosnoj i distribucijskoj mreži (''Narodne novine'' broj 109/2003).
Izgradnja tržišta električne energije je najzahtjevniji dio reforme energetskog sektora,

jer se radi o jedinstvenom proizvodu koji u realnom vremenu povezuje proizvodnju,
putem prijenosne i distribucijske mreže, s kupcima električne energije.
_______________________________________________________________________________________________________
Otvaranje tržišta električne energije zahtijevalo je restrukturiranje HEP-a na način da

se omogući tržište, osnivanje Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti te
donošenje velikog broja podzakonskih akata.
Zakonom utvrđeno rješenje predvidjelo je zadržavanje arhitekture HEP-a kroz

korporacijsku organizaciju tvrtke i četiri (temeljne) tvrtke kćeri koje su zadužene za
četiri funkcije u ostvarivanju tržišta električne energije:
• Jedna tvrtka za proizvodnju električne energije jer je veličina proizvodnje i
struktura izvora takva da bi podjela samo u formalnom smislu predstavljala
tržište, a u sadržajnom smislu samo jedan komplicirani sustav bez ikakve
kvalitete. U sklopu toga, a u postupku otvaranja tržišta, važno pitanje je
procedura za utvrđivanje tržišne cijene električne energije, u dijelu u kojem je
ovisan o elementima koji nisu upravljivi, kao primjerice: hidrologija, cijene
goriva, cijene uvozne električne energije i kretanje tečaja.
• Jedna tvrtka za prijenos koja omogućava jednaku kvalitetu električne energije
na cijelom području Republike Hrvatske. Svi kupci sudjeluju u financiranju
pogona, održavanja i razvoja prijenosne mreže neovisno o mjestu udaljenosti od
mreže.
• Jedna tvrtka za distribuciju, odnosno jedna tvrtka koja je operator distribucijske
mreže i skrbi za pogon, održavanje i izgradnju mreže. Koncept s jednom tvrtkom
omogućava jedinstvene standarde i troškove distribucije električne energije na
cijelom području Republike Hrvatske (u Zagrebu, Lici ili na otocima), a
racionalnost u gospodarenju postiže se efikasnijom unutarnjom organizacijom
tvrtke i poticanjem racionalnog poslovanja. Organizacija tvrtke za distribuciju u
veći broj tvrtki otvara pitanje jedinstvenih standarda na području Republike
Hrvatske u uvjetima kada i ukupna državna politika ide u smjeru ujednačavanja
regionalnog razvoja. Moguća je varijanta preko fonda za kompenzaciju, ali
uvođenje dodatnog administrativnog mehanizma nije bolje rješenje od
jedinstvene tvrtke. Uz to je u tvrtki za distribuciju potrebno započeti pripreme za
otvaranje tržišta, izradu jedinstvenog registra kupaca električne energije i
standardnih profila potrošnje električne energije.
• Jedna tvrtka za opskrbu je dovoljno rješenje. Očekuje se osnivanje privatnih
tvrtki za opskrbu, što će omogućiti formiranje tržišta u primjerenom roku.
Trebalo bi postaviti uvjet za minimalni prostor organiziranja novih tvrtki za
opskrbu, npr. prostor najmanje jedne županije. Tvrtku za opskrbu treba u
najkraćem vremenu osposobiti za zadaće opskrbe.
Radi potpune implementacije Zakona i odluka Vlade Republike Hrvatske, 145 kao i
transparentnosti ukupnog poslovanja HEP-a te povjerenja ostalih sudionika na tržištu
neophodno je da HEP d.d. prenese na ovisna društva imovinu potrebnu za
obavljanje njihove djelatnosti.
145
Vlada republike Hrvatske je na sjednici održanoj 28.08.2004. godine donijela Odluku prema kojoj će Hrvatska
elektroprivreda d.d. izmijeniti izjave o osnivanju društava s ograničenom odgovornošću osnovanih u provođenju
odredbe članka 29. Zakona o tržištu električne energije, u dijelu u kojem je određen iznos temeljitog kapitala tih
društava, povećanjem temeljnog kapitala ulaganjem sredstava na kojima ova društva s ograničenom
odgovornošću obavljaju djelatnosti.
_______________________________________________________________________________________________________
Od ostalih nedovršenih zadaća potrebno je u što kraćem vremenu, po zakonom

predviđenoj proceduri, donijeti četiri važna dokumenta:
• Opće uvjete opskrbe električnom energijom (donosi Vlada Republike Hrvatske);

• Pravilnik o troškovima priključka novih energetskih subjekata i kupaca na
elektroenergetsku mrežu (ministar gospodarstva);
• Mrežna pravila za pogon i vođenje prijenosne i distribucijske mreže u
elektroenergetskom sustavu, utvrđuje Operator sustava u suradnji s
energetskim subjektom za prijenos električne energije i energetskim subjektom
za distribuciju električne energije, a donosi ih ministar gospodarstva nakon
pribavljenog mišljenja Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti. Uz ovoj
dokument predviđa se veliki broj pogonskih pravilnika koje donose ovlašteni
subjekti;
• Uredbu o minimalnom udjelu obnovljivih izvora energije u opskrbi električnom
energijom.
Navedeni akti su u završnoj fazi prijedloga i usuglašeni su u velikoj mjeri. Očekuje se

da će se ubrzo pokrenuti postupak donošenja.
5.3.2.1. ISO ili TSO model: prednosti i nedostaci
Najviše stručnih rasprava o postavljenom modelu restrukturiranja HEP-a i otvaranja

tržišta električne energije odnosi se na izdvajanje Operatora prijenosnog sustava iz
HEP-a. Tijekom dosadašnjeg restrukturiranja osnovana je tvrtka – kćer HNOSIT-
Hrvatski neovisni operator sustava i tržišta koji je u stopostotnom vlasništvu HEP-a
d.d. Prema Zakonu, u roku od godine dana od dana osnivanja HNOSIT-a HEP d.d. je
trebao prenijeti dionice odnosno poslovne udjele u tome društvu na Republiku
Hrvatsku, što do ovoga trenutka nije ostvareno.
U daljnjem tekstu navode se prednosti odnosno nedostaci primjene ISO, odnosno

TSO modela u reorganizaciji elektroenergetskog sektora, a temeljem proučavanja
prakse u zemljama otvorenog tržišta električne energije u kojima je provedena
reorganizacija monopolističkih, okomito povezanih poduzeća.
Prednosti primjene ISO modela u reformi energetskog sektora u Hrvatskoj su:

• Mogućnost očuvanja poslovne strukture nacionalnog elektroenergetskog
subjekta – Hrvatske elektroprivrede, obzirom da kao veća kompanija može imati
značajniju poziciju na regionalnom tržištu električne energije;
• Hrvatska je malo tržište i nije ga moguće unutar Hrvatske posebno razigrati.
Stoga je značajnija uloga koju energetski subjekti iz Hrvatske mogu imati na
regionalnom tržištu električne energije;
• Proces privatizacije nacionalnog elektroenergetskog subjekta (koji je odvojen od
liberalizacije tržišta električne energije) odgodit će se sve dok se ne provedu
zakoni i ne izgrade sve potrebne, zakonom predviđene, institucije;
• Kod koncipiranja rješenja objektivno je procijenjeno da će HEP imati
dominantan položaj na tržištu u Hrvatskoj te da se takav položaj neće bitno
mijenjati niti u narednih 10 ili čak i više godina, osim ukoliko se ne donesu
drugačije odluke o podjeli i privatizaciji proizvodnje;
_______________________________________________________________________________________________________
• U konceptu grupe povezanih društava koja objektivno ima dominantan položaj

na tržištu, izdvajanje Neovisnog operatora sustava i tržišta predstavlja nužan
korak da bi se osigurala nediskriminirajuća pozicija ostalih subjekata na tržištu;
• Izdvajanje Nezavisnog operatora sustava i tržišta predstavlja najblaži oblik
reorganizacije Hrvatske elektroprivrede s obzirom na integritet vlasništva nad
nacionalnim energetskim subjektom te očuvanje njegove cjelovite poslovne
strukture.
Nedostaci primjene ISO modela u reformi energetskog sektora u Hrvatskoj su:

• ISO model zahtijeva formiranje razdvojenih organizacija koje u jednom dijelu
obavljaju neizbježno paralelne zadaće,
• Usložnjavaju se zahtjevi na reguliranje tehničkih i pravnih odnosa između ISO-a
i energetskog subjekta za prijenos električne energije, kako operativno, tako i u
procesu planiranja,
• Operator upravlja prijenosnim sustavom koji nije u njegovom vlasništvu,
• Zbog razdvojenih vlasničkih odnosa ponekad se ISO nalazi u situaciji kada ne
može u svim slučajevima zadovoljiti interes sustava kao cjeline, iako je za to
odgovoran,
• Potrebno dodatno ulaganje u opremu, kadrove i organizaciju operatora sustava
u odnosu na varijantu TSO. Međutim, bez obzira na odabrani model postoji
neodgodiva potreba osuvremenjivanja sustava vođenja (opreme, kadrova,
edukacije i sl.), pa dodatni troškovi koji se pojavljuju u ISO modelu (uspostava
financijske, kadrovske, informatičke službe i sl.) ne predstavljaju značajan udio
u troškovima ukupnog osuvremenjivanja sustava vođenja.
Smatra se da varijanta s TSO modelom predstavlja moguću opciju, ali u konceptu

izdvajanja prijenosne djelatnosti iz Hrvatske elektroprivrede te formiranja posebnog
trgovačkog društva u vlasništvu Republike Hrvatske (TSO izvan grupe). Također,
TSO model je moguće realizirati i u varijanti izdvajanja prijenosa i distribucije iz HEP-
a, kao reguliranih djelatnosti, a da ostanu proizvodnja i opskrba kao tržišno
orijentirana društva. Model TSO znači podjelu HEP-a na neovisna društava, što
znatno umanjuje ne samo vrijednost grupe već i njezinu sposobnost sudjelovanja na
regionalnom tržištu.
Prednosti primjene TSO modela u reformi energetskog sektora u Hrvatskoj su:

• Jedinstvenost upravljanja i vlasništva (odgovornosti) nad prijenosnom mrežom,
• Jednostavnija provedba tehničko – tehnoloških procesa u sustavu,
• Jednostavnije definiranje poticaja za efikasnije upravljanje prijenosnim
sustavom,
• Korištenje tradicionalne povezanosti operatora sustava i prijenosne tvrtke u
obavljanju prijenosne djelatnosti,
• Primjena TSO modela predstavlja najblaži oblik reorganizacije unutar Hrvatske
elektroprivrede (ali dugoročno narušava cjelovitost poslovne strukture HEP-a,
odnosno vodi prema razdvajanju HEP-a na više neovisnih tvrtki).
_______________________________________________________________________________________________________
Nedostaci primjene TSO modela u reformi energetskog sektora u Hrvatskoj su:

• Narušava cjelovitost poslovne strukture HEP-a, odnosno vodi prema
razdvajanju HEP-a na više neovisnih tvrtki, što potvrđuju i iskustva europskih
zemalja (Belgija, Danska, Finska, Nizozemska, Portugal, Švedska, Španjolska,
Engleska i Wales, Norveška, Litva, Poljska, Češka, Slovačka, Slovenija,
Rumunjska i Bugarska) koje su u konačnici formirale TSO kao samostalnu
tvrtku potpuno odvojenu od ostalih elektroenergetskih subjekata,
• Smanjenje vrijednosti HEP Grupe i njezine sposobnosti sudjelovanja na
regionalnom tržištu,
• Proces privatizacije nastalih nacionalnih elektroenergetskih subjekata proveo bi
se brže i nepovoljnije od privatizacije u varijanti s ISO modelom (iskustva drugih
zemalja, posebice tranzicijskih);
• Mogućnost zloupotrebe dostupnih informacija npr. da TSO planira raspored
proizvodnje elektrana na način da time može odgoditi dogradnju sustava ili
korištenje dalekovoda,
• Postoji mogućnost favoriziranja ili isključivanja određenih proizvodnih tvrtki iz
planiranja rasporeda proizvodnje prije nego što operator pokuša razriješiti uska
grla u vlastitom prijenosnom sustavu. Na taj način može sebi pribaviti određenu
korist od naknada za zagušenje.
Koncepcijsko rješenje formiranja TSO unutar HEP grupe nije moguće realizirati
zbog tri razloga:
1. Prvi se nalazi u njegovom negativnom utjecaju na razvoj tržišta električne
energije u Hrvatskoj zbog neispunjavanja načela o nediskriminiranju te daljnjeg
ojačavanja monopolne pozicije Hrvatske elektroprivrede. Time bi se stvorile
velike poteškoće pregovaračima u procesu pridruživanja Europskoj uniji što bi
moglo uzrokovati negativnu ocjenu reforme i ugroziti cjelokupno pridruživanje.
2. Drugi je razlog vezan uz rizik od promjene zakonodavnog ili institucionalnog
okvira. Naime, ukoliko bi došlo do promjene zakonodavnog okvira u smjeru
prodaje vlasničkog udjela HEP-a strateškom partneru, tada bi u takvom modelu
državni monopol u prijenosu električne energije bio zamijenjen privatnim
monopolom ili nekom kombinacijom državnog i privatnog.
3. Treći se razlog odnosi na privremenost takvog modela s obzirom da se njime
inherentno nameće potreba izdvajanja tako stvorenog operatora iz HEP matice
povezanih društava. Privremenost implicira ponovnu promjenu zakonodavnog
okvira i ponovno odgađanje reforme. Vrijeme koje bi bilo potrebno za izradu
novog okvira može biti utrošeno znatno kvalitetnije.
Iz svega navedenog, kao i iz iskustava drugih zemalja, očito je da preostaju samo

dvije opcije: ISO ili samostalni TSO model. Drugim riječima, moguće je odabrati
rješenje samo između dvije mogućnosti:
1) očuvanja nacionalnog elektroenergetskog subjekta uz izdvajanje operatora
sustava iz poslovne strukture,
2) očuvanje jedinstvenog vlasništva i upravljanja prijenosnom djelatnošću uz
odvajanje od ostalih tvrtki.
_______________________________________________________________________________________________________
Osim modela organizacije operatora prijenosnog sustava potrebno je razmotriti i

organizaciju operatora distribucijskog sustava. Direktiva 2003/54/EZ donosi
značajne promjene u pogledu upravljanja distribucijskim sustavom na način da ga
gotovo poistovjećuje s režimom upravljanja prijenosnim sustavom. Uvedena je
obveza razdvajanja operatora distribucijskog sustava, što nije postojalo u Direktivi
96/95/EZ, a kao novost uvedena je i mogućnost uspostave mješovitog operatora
prijenosnog i distribucijskog sustava. Postavljeni zahtjevi za razdvajanjem operatora
distribucijskog sustava identična su onima koja vrijede za operatora prijenosnog
sustava, uz napomenu da elektroprivredne tvrtke koje opskrbljuju manje od 100000
kupaca ili male izolirane sustave mogu ostati integrirane.
5.3.3. Zakon o tržištu plina

Budući da stanje na tržištu plina ima utjecaja na elektroenergetsko tržište i položaj
kupca u njemu, u daljnjem tekstu daje se prikaz Zakona o tržištu plina te
odgovarajućeg europskog zakonodavstva.
Za punu primjenu propisa koji uređuju opskrbu plinom (prije svega prirodnim plinom),
točnije Zakona o energiji (''Narodne novine'' broj 68/01), Zakona o tržištu plina
(''Narodne novine'' broj 68/01), odnosno Pravilnika o distribuciji plina (''Narodne
novine'' broj 104/02) nužno je izdvajanje djelatnosti distribucije plina iz Zakona o
komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00,
129/00, 59/01) 146 jer dolazi do sukoba dvaju zakona na istom području. Naime,
prema Zakonu o energiji, distribucija plina je energetska djelatnost, dok je prema
Zakonu o komunalnom gospodarstvu komunalna djelatnost.
Dva su zakona u koliziji u vezi pitanja financiranja izgradnje plinske distributivne

infrastrukture i određivanja distribucijske razlike, a samim time i konačne
maloprodajne cijene plina (primjena tarifnog sustava za distribuciju plina), te po
pitanju koncesija za obavljanje djelatnosti distribucije plina:
1. Tarifni sustav za distribuciju plina
Prema članku 27. Zakona o energiji tarifnim sustavom utvrđuju se elementi za

obračun cijena energije, odnosno usluga energetskih djelatnosti koje se
obavljaju kao javne usluge za različite energetske subjekte, odnosno kupce,
ovisno o vrsti, snazi, kvaliteti i drugim elementima isporučene energije. Kako i
distribucija plina spada u takvu vrstu djelatnosti, proizlazi da se distribucijska
razlika može određivati isključivo putem tarifnog sustava. Nadalje, sukladno
članku 27. stavku 4. tarifnim se sustavom utvrđuju i elementi za određivanje
naknade za priključenje na energetski sustav ili povećanje priključne snage.
Zakonom o komunalnom gospodarstvu (čl.35.) definirana je visina naknade za

priključenje po pojedinom priključku za potrebe stanovanja, mogućnost
iskazivanja iznosa za financiranje gradnje objekata i uređaja komunalne
infrastrukture u cijeni komunalne usluge (čl.20.), a što bi, sukladno paketu
energetskih zakona trebalo biti definirano tarifnim sustavom za distribuciju plina.
146
Hrvatski sabor donio je zakon 4. lipnja 2004. godine
_______________________________________________________________________________________________________
Prema članku 28. istog zakona, tarifne sustave donosi Vlada Republike
Hrvatske na prijedlog energetskih subjekata za obavljanje čijih djelatnosti se
primjenjuje tarifni sustav, a po pribavljenom mišljenju Ministarstva i Vijeća za
regulaciju, dok primjenu tarifnih sustava nadzire Vijeće za regulaciju. Navedeno
je u koliziji s člankom 21. Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojem je
distributer plina pri svakoj promjeni cijene svojih usluga dužan pribaviti
prethodnu suglasnost poglavarstva jedinice lokalne samouprave na području
kojih se isporučuje usluga.
2. Koncesije za obavljanje djelatnosti distribucije plina
Prema članku 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu djelatnost distribucije

plina može obavljati: trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne
samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba –
vlastiti pogon koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na
temelju ugovora o koncesiji ili pravna i fizička osoba na temelju ugovora o
povjeravanju komunalnih poslova. Prema članku 10. Zakona o tržištu plina
djelatnost distribucije plina obavlja se isključivo na temelju koncesije koju nakon
provedenog javnog natječaja daje jedinica područne (regionalne) samouprave.
Izdvajanjem djelatnosti distribucije plina iz Zakona o komunalnom gospodarstvu

potrebno je istovremeno nadopunjavanje Zakona o tržištu plina elementima koji
su djelomično sadržani u Pravilniku o distribuciji plina, a odnose se na sadržaj
koncesije i uvjete za njenu dodjelu.
5.3.3.1. Usklađivanje s Direktivom EU 2003/55/EZ o tržištu plina
1. Djelatnost skladištenja plina u podzemnim skladištima
Prema Direktivi EU 2003/55/EZ nužno je osiguravanje pristupa trećoj strani

raspoloživim skladišnim kapacitetima, a putem pregovaračkog (dogovornog) ili
reguliranog pristupa. U svakom slučaju, o ugovorima za pristup objektima za
skladištenje i drugim pomoćnim uslugama pregovarat će se s operatorom
zaduženim za sustav skladištenja ili s energetskim subjektima. Zemlje članice će
od operatora za sustav skladištenja i energetskih subjekata tražiti da objave
svoje glavne komercijalne uvjete za korištenje objekata za skladištenje i drugih
pomoćnih usluga u roku od šest mjeseci nakon uvođenja ove direktive, a nakon
toga jednom na godinu. Energetski subjekti će, u svom internom računovodstvu,
imati odvojene račune za prijenos, distribuciju i skladištenje, kao što bi se to od
njih zahtijevalo da te djelatnosti obavljaju kao zasebni energetski subjekti.
Prema postojećem zakonodavnom okviru Republike Hrvatske, podzemno

skladište prirodnog plina rudarski je objekt i kao takav dio proizvodnog sustava,
a samo skladištenje prirodnog plina u podzemnom skladištu rudarska je, a ne
energetska djelatnost. Stoga je u prvom koraku nužno proglasiti skladištenje
prirodnog plina u podzemnim skladištima energetskom djelatnošću, uz nužnost
odvajanja troškova skladištenja od proizvodnje, te omogućavanje pristupa
_______________________________________________________________________________________________________
skladištu trećoj strani. Osim toga, poželjno je i uvođenje pojma operatora

skladišta plina.
2. Operator sustava
Direktiva EU 2003/55/EZ zahtijeva i odvajanje usluga distribucije i opskrbe

prirodnog plina, odnosno odvajanje «cijevi od trgovine». Drugim riječima,
distributer prirodnog plina pruža uslugu distribucije na svojem distribucijskom
sustavu onim subjektima koji su zainteresirani za opskrbu povlaštenih kupaca,
odnosno, postaje operator distribucijskog sustava. Stoga bi izmjene postojećeg
Zakona o plinu trebale uključiti i uvođenje pojma operatora distribucijskog
sustava. Prema direktivi, zemlje članice mogu odlučiti da navedeno razdvajanje
ne primijene na integrirane energetske subjekte koji imaju manje od 100000
spojenih kupaca. Na sličan se način uvodi i pojam operatora transportnog
sustava.
5.3.3.2. Usklađivanje sa zahtjevima sporazuma o regionalnom energetskom tržištu

(REM)
Prema Zakonu o tržištu plina, povlašteni kupci plina su: oni koji kupuju plin za
proizvodnju električne energije neovisno o iznosu godišnje potrošnje i u granicama
količine plina namijenjene takvoj uporabi; oni koji kupuju plin za istodobnu
proizvodnju električne i toplinske energije, neovisno o iznosu godišnje potrošnje i u
granicama količine plina namijenjene takvoj uporabi; te oni koji kupuju plin samo za
vlastite potrebe i čija je godišnja potrošnja veća od sto milijuna prostornih metara
(m3) plina. Prema direktivi EU 2003/55/EZ, države članice će osigurati da su
povlašteni kupci od 1. srpnja 2007. godine svi kupci (plina).
U slučaju Republike Hrvatske, po ovom su pitanju značajnije odredbe REM-a, prema

kojima bi Republika Hrvatska trebala otvoriti 20 posto plinskog tržišta do 2005.
godine, 28 posto do 2008. godine te 33 posto do 2010. godine. Prag povlaštenosti
iznosio bi 25 milijuna m3.
Temeljem Zakona o tržištu plina (povlašteni kupci s potrošnjom preko 100 milijuna m3
za vlastite potrebe: HEP, Petrokemija-Kutina te proizvođači električne energije: HEP,
Pliva-pogon Novi Marof uz učešće postojećih industrijskih kogeneracija) danas je
otvoreno oko 51posto plinskog tržišta u Republici Hrvatskoj.
U izmjenama i dopunama Zakona o tržištu plina, biti će potrebno definirati nove

pragove povlaštenosti kupaca (otvaranja tržišta) i vremenski razmak za njihovo
ostvarenje. U sljedećoj tablici prikazana je planirana dinamika otvaranja hrvatskog
plinskog tržišta.
Tablica 5.3.3.2. Planirana dinamika otvaranja hrvatskog plinskog tržišta
Planirana dinamika otvaranja hrvatskog plinskog Prag otvaranja

tržišta
01.01.2005. 10 milijuna m3
01.01.2007. 1 milijun m3
01.01.2009. 10.000 m3 (bilateralno), odnosno svi trgovci na veliko
_______________________________________________________________________________________________________
5.3.4. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti

Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti (''Narodne novine" broj 68/2001 i
109/2001) uspostavljeno je Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti kao stalna
neovisna pravna osoba s javnim ovlastima (neovisnog regulatora energetskog tržišta)
čiji je rad uređen podzakonskim aktima:
• Odluka o imenovanju predsjednika, zamjenika predsjednika i članova Vijeća za
regulaciju energetskih djelatnosti (''Narodne novine'' broj 117/01 i 167/03 ),
• Statut Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti (''Narodne novine'' broj
62/2002),
• Uredba o financiranju rada Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti
(''Narodne novine'' broj 60/2002),
• Odluka o davanju prethodne suglasnosti na Godišnji financijski plan sredstava
za rad Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti za 2002. godinu (''Narodne
novine'' broj 60/2002).
Prema odredbi članka 1. stavak 1. Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti Vijeće

za regulaciju obavlja poslove izdavanja dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti,
poslova osiguravanja preglednog i nepristranog djelovanja tržišta energije, poslova
osiguravanja preglednog i nepristranog obavljanja energetskih djelatnosti koje se
obavljaju kao javne usluge, obavljanja poslova u vezi s reguliranjem cijena energije
koje se obračunavaju na podlozi tarifnih sustava, te obavljanja i drugih poslova koji
su mu stavljeni u djelokrug Zakonom o energiji i zakonima kojima se uređuje
obavljanje energetskih djelatnosti na tržištu ili kao javnih usluga. Poslovi iz stavka 1.
ovoga članka, pobliže su propisani, pored Zakona o energiji, Zakonom o tržištu
električne energije, Zakonom o tržištu nafte i naftnih derivata i Zakonom o tržištu
plina, a u području transporta, distribucije i dobave plina i Zakonom o komunalnom
gospodarstvu.
5.4. Prijedlozi izmjena i dopuna zakona

U otvorenom tržištu energije pozicija svakog sudionika na tržištu, njihova prava i
odgovornosti, preciznije je utvrđena. To se također odnosi na poziciju kupca, kako u
pogledu izbora opskrbljivača, tako i u pogledu kvalitete usluge koju kupac plaća te
stoga treba dobiti propisanu razinu usluge.
Direktive EU (Direktiva 2003/54/EZ o tržištu električne energije, Direktiva 2003/55/EZ

o tržištu plina, Direktiva 2002/91/EZ o energetskim karakteristikama zgrada, Direktiva
2001/77/EZ o obnovljivim izvorima energije i Direktiva o poticanju kogeneracije
2004/8/EZ) donose nove smjernice za osiguravanje minimalnih načela i
institucionalne izgrađenosti po kojima će energetska tržišta funkcionirati. U
funkcioniranju energetskih tržišta prepoznaju se problemi kao primjerice sigurnost
opskrbe električnom energijom, za koju u Direktivama nema jasnog stava kako je
osigurati, a u ovom radu se sugeriraju određena rješenja za Republiku Hrvatsku.
_______________________________________________________________________________________________________
Nova regulativa, koju moraju upotpuniti i podzakonski akti nužni za provedbu zakona
sastoji se od preko 50 podzakonskih akata, od kojih je do danas doneseno 26. U
tijeku je postupak za donošenje još njih dvadesetak.
Kao što je već prije navedeno, reforma energetskog sektora je proces kojega je
potrebno kontinuirano nadopunjavati i poboljšavati, jer promjene nisu same sebi
svrha već su čvrsto integrirane u razvoj društva i zaštitu okoliša. U procesu
ispunjavanja kriterija za članstvo EU nužna je prilagodba hrvatskih zakona pravu
Europske unije, što je jedan od razloga za izmjenama i dopunama energetskih
zakona. Ali je jednako tako važan razlog daljnja dogradnja energetskog tržišta iznad
minimalnih zahtjeva, temeljem iskustva i ocjenjenih potreba Republike Hrvatske.
Važna je također i dinamika otvaranja tržišta, koju bi isto tako trebalo uskladiti s
dinamikom u Europskoj uniji. Za tržište električne energije datum potpunog otvaranja
tržišta u Hrvatskoj može biti 1. siječnja 2007. godine, za što postoje realne šanse da
se to i ostvari. Za otvaranje tržišta plina predviđeno je nešto duže razdoblje zbog
rascjepkanosti distribucije, gdje se može očekivati da će procesi okrupnjavanja tražiti
dodatno vrijeme.
Ovom je prilikom važno naglasiti da pri provođenju paketa energetskih zakona, kao i
kod analize potrebnih promjena, nisu uočeni problemi koncepcijske naravi, već samo
potreba za njihovim usklađivanjem s navedenim direktivama i daljnjim razvojem i
izgradnjom tržišta.
5.4.1. Zakon o energiji

Kao što je istaknuto u uvodu, Zakon o energiji je opći zakon koji donosi i utvrđuje
osnovne principe organizacije, otvaranja i regulacije energetskog tržišta. Za njegovu
potpunu primjenu potrebno je žurno donijeti preostali dio propisanih provedbenih
akta. Na taj način će se, kroz donošenje i primjenu tih akata moći u cijelosti realizirati
reforma energetskog sektora, ali i identificirati pa i otkloniti eventualne nejasnoće i
nedorečenosti osnovnoga zakona koje do sada nisu uočene.
U određivanje energetske politike Vlade Republike Hrvatske, izrada energetske

bilance je važan korak, koji zahtjeva potpunu suradnju svih energetskih subjekata.
Zakonom je potrebno propisati rokove i odgovornost svih koji sudjeluju u tom procesu
kako bi se stvorile pretpostavke za izradu kvalitetne energetske bilance uz poštivanje
rokova.
Mjere za provedbu strategije Republike Hrvatske u korištenju obnovljivih izvora i

povećanju energetske efikasnosti, kod svih sudionika energetskog tržišta, treba
značajnije regulirati u Zakonu o energiji. Potrebno je otkloniti barijere koje sprečavaju
donošenje svih podzakonskih akata (Pravilnik o učinkovitom korištenju energije,
Pravilnik o obliku i sadržaju naljepnice energetske učinkovitosti i Pravilnik o korištenju
obnovljivih izvora energije), a također trajno usklađivati energetsko zakonodavstvo s
novim smjernicama EU u području energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora
energije.
_______________________________________________________________________________________________________
Posebno je važno napomenuti da bez donošenja Uredbe o minimalnom udjelu

obnovljivih izvora energije u opskrbi električnom energijom i Pravilnika o korištenju
obnovljivih izvora energije nema izgradnje elektrana na vjetar i drugih obnovljivih
proizvodnih objekata. Pitanje poticaja za svaki proizvedeni kWh, dodatka na tržišnu
vrijednost, način prikupljanja i pouzdanost isplate poticaja temeljan su pitanja
izgradnje novih elektrana i poduzetničkog interesa.
Prijedlog je da se poglavlje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije

dopuni i odredbama o kogeneraciji. Tako bi se područje kogeneracije (u EU
regulirano Direktivom o poticanju kogeneracije 2004/8/EC) uredilo Zakonom o
energiji te stvorila pravna osnova za detaljno uređenje te materije podzakonskim
aktom.
U zakonu o energiji predlažu se sljedeće izmjene i dopune:

1. definirati izraz "domaći opskrbni sustavi";
2. dodati mogućnost da i fizičke osobe obavljaju energetske djelatnosti, npr.
proizvodnju električne energije u malim fotonaponskim sustavima priključenim
na mrežu;
3. jasnije definirati sadržaj javne usluge koju je energetski subjekt obvezan pružati
kupcu energije u smislu definiranja kvalitete, pouzdanosti i sigurnosti opskrbe
energijom, razumne, jednostavne, transparentne i komparabilne cijene energije,
definiranje interventne opskrbe;
4. dodati da je skladištenje prirodnog plina tržišna i komercijalna energetska
djelatnost;
5. u cilju osiguranja uvjeta za donošenje energetske bilance utvrditi razdoblje u
kojem su energetski subjekti dužni nadležnom ministarstvu dostaviti podatke
radi utvrđivanja prijedloga energetskih bilanci;
6. u skladu s Direktivom o obnovljivim izvorima energije u označavanju energetske
učinkovitosti je izbrisati pojam ''naljepnice'' budući da se u praksi može raditi o
različitim oznakama;
7. utvrditi uvođenje sustava poticaja za korištenje obnovljivih izvora energije, tako
da se isti detaljnije može razraditi pravilnikom;
8. dodati posebne odredbe o kogeneraciji (suproizvodnja) toplinske i električne
energije kojima se načelno potiče i omogućava primjena kogeneracijskih
postrojenja. Člankom 8. Zakona o tržištu električne energije se omogućava da
postrojenje s kogeneracijskim sustavom postane povlašteni proizvođač energije.
Prema Direktivi o poticanju kogeneracije potrebno je definirati sljedeća pitanja:
definiciju kogeneracije, certifikaciju, nacionalni potencijal, pristup mreži, isporuku
te poticajne mjere;
9. potrebno je pooštriti postojeće kaznene odredbe i eventualno propisati nove
vezano uz odgovornost za izvršenje obveza dostave podataka potrebnih za
izradu energetskih bilanci, energetsku učinkovitost i korištenje obnovljivih izvora
energije.
_______________________________________________________________________________________________________
5.4.2. Zakon o tržištu električne energije
Budući da su zahtjevi regionalnog energetskog tržišta (REM) i Direktive 2003/54/EZ o

zajedničkim pravilima internog tržišta električne energije uglavnom kompatibilni
(razlike su gotovo isključivo u dinamici provedbe), moguće je usklađenost paketa
hrvatskih zakona u ta dva konteksta promatrati paralelno.
Zakon je potrebno uskladiti s odredbama smjernica u sljedećim područjima:

• Mjere za zaštitu kupaca (transparentnost pri sklapanju ugovora s
opskrbljivačima, pravodobno informiranje o cijenama, nesmetan prelazak k
drugom opskrbljivaču);
• Nadziranje razine sigurnosti opskrbe od strane za to zaduženog tijela (npr.
regulatora), što uključuje potrebnu rezervu u sustavu, planiranu izgradnju, stanje
mreže itd;
• Uspostava postupka odobrenja autorizacije kao osnovne procedure za izgradnju
novih proizvodnih objekata; natječajni postupak (tendering) se primjenjuje samo
u slučajevima kada je ugrožena sigurnost opskrbe (npr. manjak proizvodnih
kapaciteta);
• Mogućnost uspostave kombiniranog operatora (prijenosnog i distribucijskog
sustava);
• Napušten je model jedinog kupca (single buyer), a prihvaćen pristup mreži po
načelu treće strane (third party access), uz javno objavljene, nediskriminirajuće
tarife za priključak i korištenje sustava;
• Dinamika otvaranja tržišta: od 1. srpnja 2007. svi su kupci povlašteni;
• U dokumentima REM-a ostavljena je mogućnost sudionicima regionalnog tržišta
da sami odluče o dinamici otvaranja tržišta uz uvjet da do 1. srpnja 2005. godine
svoje zakone usklade s Direktivama EU (za električnu energiju i plin).
a) Sadržaj javne usluge
Nakon restrukturiranja HEP-a i osnivanja novih trgovačkih društava unutar HEP-

Grupe, pojavilo se pitanje nositelja obveze javne usluge. Potrebno je preciznije
definirati sadržaj obveze javne usluge za pojedine energetske subjekte:
• za operatora sustava javna usluga znači osiguranje sigurnosti sustava,
osiguranje pristupa prijenosnoj mreži trećim osobama po jednakim i
nediskriminirajućim uvjetima, uz unaprijed poznatu javno objavljenu cijenu
(naknade za korištenje mreže) i pogonske uvjete (mrežna pravila);
• za operatora tržišta javna usluga znači osiguranje pristupa tržištu pod jednakim i
nediskriminirajućim uvjetima;
• za energetski subjekt za proizvodnju električne energije javna usluga znači
jednaki odnos prema svim sudionicima na tržištu i preuzimanje obveza koje
utvrdi Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti kada je u pitanju sigurnost
opskrbe kupaca;
• za energetski subjekt za prijenos električne energije javna usluga znači
osiguranje pristupa svim sudionicima na tržištu pod jednakim uvjetima,
uključujući i priključivanje novih kupaca na prijenosnu mrežu po unaprijed
utvrđenim uvjetima i visini naknade za priključak;
_______________________________________________________________________________________________________
• za energetski subjekt za distribuciju javna usluga znači osiguranje pristupa

distribucijskoj mreži pod jednakim uvjetima, osiguranje priključenja novih kupaca
po jednakim uvjetima i javno objavljenim pravilima utvrđivanja naknade,
utvrđivanje odgovornosti energetskog subjekta za distribuciju za opskrbu
kupaca koji zbog financijskih problema opskrbljivača dolaze u probleme opskrbe
te utvrđivanje nadležnosti za sigurnu opskrbu kupaca koji nisu sposobni
sudjelovati na tržištu električne energije;
• za energetski subjekt za opskrbu javna usluga znači obvezu nediskriminiranja
kupaca, preuzimanja opskrbe kupaca na zahtjev energetskog subjekta za
distribuciju na određenom području. Također vezano uz opskrbu, potrebno je
zakonski definirati izdavanje dozvola za obavljanje opskrbe na način da Vijeće
za regulaciju izdaje dozvole za područje najmanje jedne županije.
b) Sigurnost opskrbe
Sigurnost opskrbe je u otvorenom tržištu postalo jedno od najvažnijih pitanja. To

pitanje je podjednako važno za izgradnju proizvodnih objekata ili prijenosne i
distribucijske mreže. Otvara pitanje mjesta odgovornosti, institucije odgovornosti i
mehanizma otklanjanja mogućih uzroka nesigurnosti u mreži ili raspoloživosti
proizvodnje ili dobave energije. Ovo pitanje je aktualno i u ostalim zemljama i može
se smatrati globalnim problemom, iako je očito da će svaka zemlja rješavati pitanje
sigurnosti svojim mjerama i procedurama dok se ne nađe zajedničko rješenje.
c) Proizvodnja električne energije
Za izgradnju novih proizvodnih kapaciteta potrebno je uvesti postupak odobrenja

(autorizacije) te ga provoditi u skladu s objektivnim, jasnim i nediskriminirajućim
kriterijima.
Kriteriji za dodjelu odobrenja trebaju biti javno objavljeni. Podnositelji zahtjeva moraju
biti obaviješteni o razlozima za uskraćivanje odobrenja. Podnositelju zahtjeva treba
biti omogućeno podnošenje žalbe.
Kriteriji za dodjelu odobrenja mogu se odnositi na:

• pouzdanost i sigurnost opskrbe kupaca i rada elektroenergetskog sustava,
• zaštitu zdravlja i sigurnosti ljudi,
• zaštitu okoliša,
• zauzimanje javnog zemljišta,
• energetsku učinkovitost,
• vrstu energenta,
• tehničke, ekonomske i financijske karakteristike podnositelja zahtjeva.
Ako se kroz postupak odobrenja ne osigura dovoljno proizvodnih kapaciteta za

sigurnu opskrbu kupaca, odnosno ukoliko nema tržišnog interesa za izgradnju novih
proizvodnih objekata, Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti, kao nadležno tijelo,
može raspisati natječaj za izgradnju dodatnih proizvodnih kapaciteta. Natječaj treba
biti temeljen na javno objavljenim kriterijima. Prilikom poziva na natječaj treba se
razmotriti i mogućnost proizvodnje iz postojećih, nedovoljno iskorištenih proizvodnih
kapaciteta, uz dugoročna jamstva mogućnosti takve proizvodnje.
_______________________________________________________________________________________________________
Za stvaranje uvjeta poticanja izgradnje proizvodnih objekata može se formirati

posebni fond sigurnosti iz kojeg bi se financirale obveze izgradnje proizvodnih
objekata temeljem natječaja.
d) Elektroenergetski sustav, tržište električne energije
Operator tržišta bi bio obvezan izrađivati procjene razvoja elektroenergetskog tržišta

za narednih 7 godina, najkasnije do 30. studenog tekuće godine, i dostaviti ih Vijeću
za regulaciju energetskih djelatnosti. Operator tržišta bi bio obvezan ažurirati
procjene razvoja elektroenergetskog tržišta svake godine.
Operator sustava bi bio obvezan izrađivati procjene razvoja prijenosne mreže za

narednih 7 godina, najkasnije do 30. studenog tekuće godine, i dostaviti ih Vijeću za
regulaciju energetskih djelatnosti. Operator sustava bi bio obvezan ažurirati procjene
razvoja prijenosne mreže svake godine.
Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti, na temelju procjena razvoja tržišta i

prijenosne mreže, te podnesenih zahtjeva za izdavanjem odobrenja za izgradnju
proizvodnih objekata, donosilo bi procijene sigurnosti opskrbe kupaca električne
energije.
Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti utvrdilo bi plan nužnih mjera za osiguranje

potrebne sigurnosti elektroenergetskog sustava koji uključuje izgradnju dijelova
prijenosne mreže i proizvodnih objekata.
e) Ograničenja prodaje električne energije i utvrđivanje cijena
Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti moglo bi u cilju osiguranja stabilnosti i

sigurnosti tržišta električne energije, spriječiti prodaju električne energije u uvjetima
nelojalne konkurencije, ili stvaranje umjetnih nestašica energije radi povećanja cijena
električne energije, utvrđivanjem najniže i najviše cijene električne energije na tržištu.
f) Dinamika otvaranja tržišta
Na temelju dosadašnjeg tijeka reforme tržišta električne energije procjenjuje se da je

moguće otvoriti tržište do 1. siječnja 2007. godine. Da bi se to ostvarilo potrebno je
zakonski utvrditi dinamiku otvaranja, kako bi energetski subjekti na vrijeme započeli i
završili pripremu za otvaranje. To se prije svega odnosi na HEP-distribuciju koja ima
posebne zadaće u procesu otvaranja tržišta, ali i jednako tako na tvrtke u opskrbi. U
prijelaznim odredbama Zakona potrebno je definirati dinamiku otvaranja hrvatskog
elektroenergetskog tržišta na sljedeći način (tablica 5.4.1.):
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 5.4.1. Planirana dinamika otvaranja hrvatskog elektroenergetskog tržišta
Planirana dinamika otvaranja hrvatskog Prag otvaranja

elektroenergetskog tržišta
01.01.2005. Visoki i srednji napon
01.01.2006. Svi kupci preko 30 kW
01.07.2007. Svi kupci
Napomena: kupci na 0,4 kV do 01.01.2010. mogu jednom
godišnje mijenjati opskrbljivača
g) Pojedinačne primjedbe
U Zakonu o tržištu električne energije predlažu se izmjene i dopune:

1. Budući da ne postoji katastar distribucijske mreže predlaže se da podaci o mreži
budu javni i svima dostupni.
2. Potrebno je detaljnije odrediti javnu uslugu prema svim djelatnostima i
subjektima u elektroenergetskom tržištu.
3. S obzirom na odgovornost svih kupaca za uključivanje obnovljivih izvora i
doprinosu zaštiti okoliša, potrebno je proširiti obvezu minimalnog udjela
obnovljivih izvora energije na sve opskrbljivače, u odnosu na sadašnje stanje po
kojem obveza vrijedi samo za one energetske subjekte koji djelatnost opskrbe
obavljaju kao javnu uslugu. Kategoriju malih hidroelektrana proširiti do 10 MW u
skladu s europskom praksom. Da bi bilo moguće razraditi sustav poticaja u
podzakonskoj regulativi za korištenje obnovljivih izvora energije potrebno je u
zakonu jasno utvrditi pravni temelj na osnovu kojeg će se prikupljati financijska
sredstava za poticanje obnovljivih izvora energije (dodatak u računu za
električnu energiju), definirati poticaje i navesti tko ima pravo na njih. Također je
potrebno odrediti nadležnost nad upravljanjem mehanizmom za prikupljanje i
razdiobu poticaja te solidarno jamstvo za financijske obveze proizašle iz obveze
minimalnog udjela obnovljivih izvora.
4. Trebalo bi definirati tzv. interventnu opskrbu (supply of last resort) na način da
se energetskom subjektu nadležnom za distribuciju električne energije utvrdi
obveza priključivanja na distribucijsku mrežu onih kupaca za čiju opskrbu nije
iskazan interes na tržištu odnosno čiji je opskrbljivač prestao funkcionirati, i to
pod propisanim uvjetima i rokovima te prema tarifama utvrđenim od strane
Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti.
5. Potrebno napraviti izmjenu na način da se operatoru tržišta jasno i nedvojbeno
nametne obveza otkupa ukupno proizvedene električne energije od povlaštenih
proizvođača, najmanje pod jednakim uvjetima koji trenutno važe na
organiziranom energetskom tržištu – pri čemu treba utvrditi koji su to uvjeti
(čl.22. st.3.). To također treba utvrditi i u ostalim člancima u Zakonu u kojima se
upotrebljava izraz "osigurava" u kontekstu zadaća operatora tržišta čl. 22.(3) i čl.
24.(2). Treba dakle preciznije utvrditi ulogu i zadaće operatora tržišta, odnosno
na koji način on osigurava električnu energiju za tarifne kupce s tržišta električne
energije, te na koji način bi se snosili troškovi popusta na cijenu električne
energije za pojedine kategorije tarifnih kupaca (članak 24.).
6. Potrebno je preciznije definirati djelatnosti, pojmove i odnose između sudionika
na tržištu (dobavljač nije isto što i opskrbljivač; definicija dobavljača ne spominje
trgovca (električnom) energijom).
_______________________________________________________________________________________________________
7. Potrebno je dopuniti dinamiku stjecanja položaja povlaštenog kupca na način da

se detaljno razradi dinamika otvaranja tržišta sukladno tablici priloženoj u točki
5.4.2.
8. Potrebno je definirati koji su objekti vezani u sustav obveza javne usluge i na
koji način se danas promatraju elektrane u sustavu HEP Proizvodnje d.o.o. koje
nemaju pojedinačne dozvole za djelatnost proizvodnje.
9. Potrebno je pojasniti pojam „proizvođača iz države u kojoj je otvorenost tržišta
manja nego što je u Hrvatskoj“ na način da se njegovo značenje proširi i na
proizvođače i na trgovce, tj. općenito na dobavljače električne energije iz druge
države.
10. Potrebno je novim stavkom dopuniti uvođenje kaznenih odredbi za neispunjenje
obveze minimalnog udjela obnovljivih izvora energije u opskrbi električnom
energijom potrebno je dopuniti novim stavkom.
5.4.3. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti
Predlažemo da se Vijeće za regulaciju ovlasti za poslove vođenja registra projekata

obnovljivih izvora energije.
Nadalje, u kontekstu predloženih izmjena i dopuna zakona o tržištu, a sa stajališta

usklađenja s direktivama EU, poglavito sigurnosti opskrbe i zaštite kupaca u Zakonu
o regulaciji trebalo bi istaknuti obveze Vijeća za regulaciju koje bi upravo
podrazumijevale osiguranje sigurnosti opskrbe energijom te zaštite kupaca.
a) Sigurnost opskrbe
Jedna od temeljnih zadaća regulatora energetskog tržišta je osiguranje sigurne

opskrbe energijom. Radi izvršenja te obveze Vijeće za regulaciju treba:
• utvrditi kriterije sigurnosti opskrbe;
• izraditi procjene sigurnosti opskrbe kupaca električne energije, na temelju
procjena razvoja tržišta i prijenosne mreže, te podnesenih zahtjeva za
izdavanjem odobrenja za izgradnju proizvodnih objekata;
• donijeti plan nužnih mjera za osiguranje potrebne sigurnosti elektroenergetskog
sustava koji uključuje izgradnju dijelova prijenosne mreže i proizvodnih
objekata,
• raspisivati i provoditi natječaj za izgradnju objekata za proizvodnju električne
energije, ako postupkom odobrenja (autorizacije) nije osigurana odgovarajuća
sigurnost i potrebe kupaca.
b) Zaštita kupaca
Vezano uz zaštitu kupaca, odnosno korisnika mreže u ispunjavanju obveze javne

usluge, Vijeće za regulaciju ima pravo intervenirati u slučaju kad energetski subjekt
ne ispunjava obvezu prema kupcima odnosno korisnicima mreže koja uključuje:
• osiguranje prava priključka na mrežu i prava pristupa mreži;
• nediskriminirajući i transparentan odnos u korištenju mreže;
• korištenje interkonekcije i tranzita;
_______________________________________________________________________________________________________
• rješavanje problema zagušenja mreže;

• planiranje remonta energetskih objekata;
• osiguranje kvalitete usluge.
Ukoliko je kupcu, odnosno korisniku mreže, povrijeđeno neko od navedenih prava,

kupac, odnosno korisnik mreže, može uputiti prigovor Vijeću za regulaciju. Protiv
odluka, rješenja i zaključaka Vijeća za regulaciju kojima se odlučuje o prigovorima
kupaca odnosno korisnika mreže nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni
spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske.
Za ostala pitanja vezana uz energetske djelatnosti koje se obavljaju prema pravilima

kojima se uređuju tržišni odnosi, kupac prije pokretanja upravnog ili sudskog
postupka može uputiti prigovor energetskom subjektu (isporučitelju usluge),
povjerenstvu za reklamacije kupaca i konačno Upravnom sudu.
Smatramo da bi Vijeće za regulaciju trebalo proglasiti nadležnim za organizaciju

postupaka mirenja sukladno Zakonu o mirenju, u sporovima između energetskih
subjekata te energetskih subjekata i kupaca.
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR_______ 6. Stanje i perspektive tržišta električne energije u Hrvatskoj
6. STANJE I PERSPEKTIVE TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U

HRVATSKOJ
U ovom poglavlju obrađene su djelatnosti proizvodnje, prijenosa, distribucije i
opskrbe električnom energijom u hrvatskom elektroenergetskom sustavu (EES), kao i
mogućnosti obnovljivih izvora i energetske efikasnosti u funkciji tržišta električne
energije. Osim toga, navedene su tehničke karakteristike trenutnog stanja
elektroenergetskih postrojenja, kao i procijenjene potrebe za revitalizacijom i
dogradnjom sustava.
6.1. POTROŠNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ

Osnovni zahtjevi koji utječu na potrebnu razinu izgradnje elektroenergetskog sustava
su očekivana potrošnja električne energije i vršno opterećenje. Na slici 6.1.1.
prikazana je potrošnja električne energije ostvarena u razdoblju 1990.-2003., te
predviđeni porast potrošnje za tri scenarija razvoja za razdoblje 2005.-2015.
Tijekom 90-tih potrošnja električne energije naglo opada što je izravna posljedica rata
i smanjenja potrošnje u industriji. Sredinom 90-ih potrošnja počinje rasti po godišnjoj
stopi od 2-3 posto, najvećim dijelom zahvaljujući porastu potrošnje u kategorijama
kućanstvo i usluge. Potrošnja u 2002. godini dostiže razinu iz 1990. godine.
Predviđanje potrošnje električne energije temelji se na pretpostavkama

gospodarskog razvoja, razvoja tehnologije i odrednicama očuvanja okoliša. Tijekom
2001. godine izrađeni su: Strategija energetskog razvitka RH [lit.1] i Master plan
elektroenergetski sustav RH [lit.2]. U navedenim dokumentima prikazana su
predviđanja ukupne potrošnje električne energije u Hrvatskoj do 2020. godine za tri
scenarija razvoja:
• viši scenarij – tzv. "business as usual" scenarij koji pretpostavlja spore promjene
u načinima proizvodnje i potrošnje energije, tj. sporo uključenje novih
tehnologija, te izostanak potpore energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima
energije;
• referentni scenarij – poticaj uvođenju novih tehnologija, energetskoj učinkovitosti
i obnovljivim izvorima (naglasak je na strani proizvodnje);
• ekološki scenarij – snažno uključivanje države u provođenje mjera poticanja
učinkovite proizvodnje i potrošnje energije te poticanja korištenja obnovljivih
izvora energije.
Predviđena potrošnja odnosi se na potrebnu električnu energiju na ulazu u

prijenosnu mrežu (potrebna proizvodnja iz domaćih elektrana i uvoz – nabava iz
drugih sustava). Ostvarena potrošnja električne energije u zadnje tri godine veoma
se dobro podudara s predviđenom potrošnjom u višem scenariju. U 2003. godini
potrošnja je porasla za čak 4,7 posto u odnosu na prethodnu godinu. U prvih pet
mjeseci 2004. godine nastavljen je sličan trend porasta potrošnje.
_______________________________________________________________________________________________________
24
TWh
viši scenarij 2005-
22 2015
20
referentni
scenarij 2005-
18 2015
16
ekološki scenarij
2005-2015
14
12 ostvarenje 1990-
2003
10
1990 1995 2000 2005 2010 2015
Slika 6.1.1. Ostvarena (1990.-2003.) i predviđena potrošnja električne energije (2005.-2015.)

u Hrvatskoj
6.2. PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ

Električna energija za kupce koji se napajaju iz javne električne mreže osigurava se
iz domaćih proizvodnih kapaciteta, iz dugoročnih ugovora o kupoprodaji električne
energije i kupnjom na tržištu električne energije. Trenutno se svi kupci (povlašteni i
tarifni) opskrbljuju kroz poduzeća HEP grupe. Domaćim elektranama upravlja
poduzeće HEP Proizvodnja d.o.o.
6.2.1. Osnovni pokazatelji i ocjena stanja proizvodnih kapaciteta

HEP Proizvodnja d.o.o. ima u svom sustavu proizvodnje električne energije na
raspolaganju termoelektrane (kondenzacijske i toplane) i hidroelektrane. Goriva koja
se koriste u termoelektranama su ugljen, plin i lož ulje. Ukupna instalirana snaga
elektrana u RH je 3751 MW (bez interventnih plinskih i dizel jedinica ukupne snage
42 MW). Od toga 1687 MW je u termoelektranama, a 2064 MW u hidroelektranama.
Struktura proizvodnih kapaciteta u EES-u Hrvatske prikazana je na slici 6.2.1. U ovu
snagu nisu uračunati proizvodni kapaciteti na teritoriju drugih država iz kojih
elektroenergetski sustav RH ima pravo isporuke električne energije temeljem zakupa
snage i energije ili udjela u vlasništvu (slika 6.2.2.). Kapaciteti u drugim državama
obuhvaćaju:
• NE Krško d.o.o. – mješovito vlasništvo HEP d.d. (udio 50%) i slovenskog
partnera ELES GEN d.o.o. (udio 50%). Isporuka električne energije iz ovog
objekta bila je obustavljena u razdoblju srpanj 1998. – travanj 2003.
jednostranom odlukom slovenskog partnera. NE Krško se nalazi u Sloveniji,
• TE Gacko – 100 MW, ugljen; udio u vlasništvu. Objekt se nalazi u BIH. Položaj
neriješen.
_______________________________________________________________________________________________________
• TE Obrenovac – 300 MW, ugljen; kapacitet temeljem kredita s pravom zakupa

snage i energije. Objekt se nalazi u SiCG. Položaj neriješen,
• TE Tuzla – 200 MW, ugljen; kapacitet temeljem kredita s pravom zakupa snage
i energije. Objekt se nalazi u BIH. Položaj riješen ugovorom o nabavi električne
energije iz EES-a BIH (početak ugovora 1. travnja 2003.),
• TE Kakanj – 50 MW, ugljen; kapacitet temeljem kredita s pravom zakupa snage
i energije. Objekt se nalazi u BIH. Položaj riješen ugovorom o nabavi električne
energije iz EES-a BIH (početak ugovora 1. travnja 2003.).
ugljen
315 MW
8,4 %
plin
397 MW
10,6 %
HE
2064 MW lož ulje
55 % 740 MW
19,7 %
Ukupno
3751 MW lož ulje/plin
235 MW
6,3 %
Slika 6.2.1. Struktura kapaciteta za proizvodnju električne energije na teritoriju Hrvatske
ugljen
315 MW
6,6 % plin
397 MW
8,3 %
HE
2064 MW lož ulje
43,4 % 740 MW
15,6 %
lož ulje/plin
235 MW
4,9 %
NE Krško
Ukupno TE izvan 354 MW
4755 MW Hrvatske/ugljen 7,4 %
650 MW
13,7 %
Slika 6.2.2. Struktura kapaciteta za proizvodnju električne energije u i izvan Hrvatske
_______________________________________________________________________________________________________
6.2.1.1. Termoenergetska postrojenja
Osnovna obilježja termoelektrana kojima upravlja HEP Proizvodnja d.o.o. mogu se

sumirati u nekoliko točaka:
• starost proizvodnih jedinica – unatoč visokoj prosječnoj starosti (slika 6.2.3. i
tablica 6.2.1.) raspoloživost proizvodnih jedinica je visoka i iznosila je 96 posto u
2002. godini što je rezultat redovitog održavanja. U zadnje tri godine nije
zabilježen niti jedan veći kvar na postrojenjima. Redovitim održavanjem i
poslovima revitalizacije postižu se i pozitivni rezultati u očuvanju okoliša. Za
daljnja unaprjeđenja potrebna su veća ulaganja i izgradnja novih, tehnološki
suvremenijih pogona;
• niska energetska učinkovitost proizvodnih jedinica kao izravna posljedica
zastarjele tehnologije;
• velika instalirana snaga proizvodnih jedinica na lož ulje (740 MW) – niska
energetska učinkovitost ovih jedinica u kombinaciji s visokim cijenama lož ulja
čini ove jedinice najskupljima u sustavu. Osim toga, zbog smanjene proizvodnje
lož ulja u domaćim rafinerijama i fizičkih ograničenja u transportu goriva do
lokacija elektrana proizvodnja ovih elektrana je ograničena.
Na slici 6.2.3. uočava se izrazito niska instalirana snaga objekata starosti između 5 i
20 godina. To se objašnjava činjenicom da tijekom 90-tih godina nije izgrađena niti
jedna nova elektrana (osim završetka TE Plomin 2), dok se tijekom 80-tih ulagalo u
proizvodna postrojenja izvan Hrvatske (elektrane na ugljen na teritoriju BIH i SiCG).
710 MW
460 MW
420 MW
51 MW 45 MW
< 5 god. 5 - 10 god. 10 - 20 god. 20 - 30 god. > 30 god.
Slika 6.2.3. Starost i instalirana snaga termoelektrana u EES u Hrvatske
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 6.2.1. Godine ulaska u pogon pojedinih termoenergetskih blokova u EES u Hrvatske
Godina Objekt Blok Instalirana snaga

1958 KTE Jertovec 2 parne (A i B) 25
1962 TE-TO Zagreb C 120
1970 TE Sisak A 210
1970 TE Plomin 1 A 105
1976 TE Sisak B 210
1976 PTE Osijek BiC 50
1976 KTE Jertovec 2 plinske (A i B) 60
1978 TE Rijeka A 320
1979 TE-TO Zagreb A 25
1982 EL-TO Zagreb AiB 45
1985 TE-TO Osijek A 45
1998 EL-TO Zagreb* H1 i H2 51
2000 TE Plomin 2 B 210
2003 TE-TO Zagreb K 210
* - preseljenje PTE Dujmovača iz Splita.
U pogonima termoelektrana-toplana u Zagrebu i Osijeku proizvodi se u spojnom

procesu i toplinska energija (tehnološka para i ogrjevna toplina) te se rad ovih
postrojenja u velikom dijelu planira i prilagođava potrošnji topline.
Prosječna godišnja proizvodnja termoelektrana (bez bloka K u TE-TO Zagreb i bez

interventnih jedinica) iznosi oko 4000 GWh, što je daleko manje u odnosu na moguću
proizvodnju s obzirom na instaliranu snagu. Drugim riječima, prosječni faktor
opterećenja iznosi svega 38 posto. Blok K u TE-TO Zagreb u komercijalni pogon
pušten je u travnju 2003. Zadnjih nekoliko godina nije postojala potreba za
angažiranjem interventnih jedinica.
Budući se do 2020. godine očekuje izlazak iz pogona 1100 MW termoelektrana, sve

postojeće termoelektrane ujedno su i potencijalne lokacije novih objekata. Očekivana
dinamika izlaska iz pogona je (navedena je zadnja godina pogona):
• 2009: TE-TO Zagreb (blok A),
• 2010: TE-TO Zagreb (blok C) i EL-TO Zagreb (blok B),
• 2011: PTE Osijek,
• 2012: KTE Jertovec,
• 2013: TE Sisak 1 (u slučaju izgradnje trećeg bloka na lokaciji TE Sisak do 2010.
godine, jedan od postojećih blokova bit će konzerviran prije 2010. godine),
• 2017: TE Sisak 2,
• 2015: TE Rijeka, TE Plomin 1 i TE-TO Osijek.
_______________________________________________________________________________________________________
6.2.1.2. Hidroenergetska postrojenja
Hidroelektrane imaju značajnu ulogu u EES-u RH. Unatoč prosječnoj starosti HE od

35 godina, raspoloživost HE je veoma visoka. Sve HE u sastavu HEP grupe dobile
su zeleni certifikat, tj. potvrdu o usklađenosti proizvodnje s načelima zaštite okoliša i
prihvatljivosti za okoliš. Tri elektrane (HE Zakučac, HE Senj, HE Dubrovnik – jedan
agregat) proizvode preko 50 posto godišnje proizvodnje svih hidroelektrana. Osim
toga, za proizvodnju hidroelektrana značajni su objekti na Dravi (HE Varaždin, HE
Čakovec, HE Dubrava) koji čine oko 25 posto godišnje proizvodnje svih
hidroelektrana.
Smatra se da će sve hidroelektrane po potrebi biti revitalizirane i da će se na taj

način produljiti radni vijek elektrostrojarske opreme, budući da je životni vijek
građevinske opreme znatno dulji. Osim postojećih, postoji nekoliko lokacija za
izgradnju novih višenamjenskih, hidroenergetskih objekata s očekivanom
instaliranom snagom od 250 MW i prosječnom godišnjom proizvodnjom oko 900
GWh.
6.2.2. Organizacija proizvodne djelatnosti

Djelatnosti proizvodnje električne energije u HEP grupi obavlja HEP Proizvodnja
d.o.o., a u proizvodnji električne energije sudjeluju i društva TE Plomin d.o.o. i NE
Krško d.o.o. Udjele u zadnja dva društva ima vladajuće društvo HEP grupe – HEP
d.d. HEP Proizvodnja d.o.o. je trgovačko društvo registrirano za obavljanje
energetskih djelatnosti proizvodnje električne i toplinske energije. HEP Proizvodnja
d.o.o. ima zakonsku obvezu pružanja pomoćnih usluga sustava i sudjeluje u
proizvodnji toplinske energije za čiju distribuciju je zaduženo HEP Toplinarstvo d.o.o.
Organizacijska shema HEP Proizvodnje d.o.o. prikazana je slikom 6.2.4.
Skupština
Nadzorni odbor
Uprava
Tajništvo
Sektor za Sektor za
termoelektrane hidroelektrane
Termoelektrane HE Sjever
i toplane
HE Zapad
Služba za pripremu
izgradnje i izgradnja TE
HE Jug
Služba za
eksploataciju TE HE Dubrovnik
Služba za pripremu
izgradnje i izgradnja HE
Slika 6.2.4. Organizacija HEP Proizvodnje d.o.o.
_______________________________________________________________________________________________________
Položaj HEP Proizvodnje d.o.o. na tržištu električnom energijom i povezanost s

funkcijom trgovine električnom energijom prikazana je slikom 6.2.5.
Dobava goriva Tržište električnom

energijom
HEP Proizvodnja d.o.o. Trgovina električnom Opskrba potrošača

energijom
Struktura primarnih Struktura potrošnje

goriva i proizvodnje Dugoročna i kratkoročna optimizacija (krivulja opterećenja).
električne energije. proizvodnje i tržišnih aktivnosti Tarifni sustav.
Prosječni troškovi (upravljanje rizikom).
proizvodnje.
Slika 6.2.5. HEP Proizvodnja d.o.o. na tržištu električnom energijom
Na dan 31. prosinca 2002. ukupan broj zaposlenika HEP Proizvodnje d.o.o. je bio
2494, tj. 16,7 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenika HEP Grupe. U ocjeni
potrebnog broja zaposlenika treba imati u vidu sljedeće činjenice:
• kretanje broja zaposlenika u zadnjih nekoliko godina,
• stupanj automatiziranosti postrojenja je nizak s obzirom na relativno visok
prosječni radni vijek postrojenja,
• osim električne, HEP Proizvodnja d.o.o. proizvodi i toplinsku energiju te je
potreban određeni broj dodatnih radnika za tu djelatnost,
• na lokaciji TE Plomin zaposlenici rade na oba bloka, ali je samo jedan blok u
sklopu HEP Proizvodnje d.o.o.,
• HEP Proizvodnja d.o.o. mora dodatno usavršiti kadar nakon završetka redovitog
školovanja. U sadašnjim uvjetima usavršavanje traje 2 do 5 godina. Potrebno je
programe usavršavanja osuvremeniti i ubrzati,
• potreba određenog preklapanja u smjeni generacija.
Do početka 2003. godine broj zaposlenika postupno je smanjivan. Od 2003.

predviđeno je najprije postupno povećanje, a zatim smanjenje broja zaposlenika.
Povećanje broja zaposlenika objašnjava se potrebom preklapanja u smjeni
generacija. Starosna struktura zaposlenih nije povoljna. U narednih 5-10 godina kada
se očekuju velike promjene u sektoru i prelazak na potpuno tržišno poslovanje
potrebno je umiroviti i zamijeniti između 15 posto (ako se promatraju zaposlenici
iznad 55 godina), tj. 35 posto (ako se promatraju zaposlenici iznad 50 godina)
zaposlenika.
Osim promjene starosne strukture i smanjenja broja zaposlenika, što bi trebalo

značiti smanjenje troškova poslovanja, veoma je bitna obrazovna struktura
zaposlenika. Budući da razvoj tržišta diktira usvajanje novih, učinkovitijih i naprednijih
tehnologija, treba osigurati kadar koji će biti u stanju upravljati, održavati i
unaprjeđivati nova i postojeća postrojenja.
_______________________________________________________________________________________________________
6.2.3. Procjena potrebne izgradnje proizvodnih objekata

6.2.3.1. Modeli izgradnje proizvodnih objekata prema zakonskom okviru do 2010.
godine
Novi objekti koji bi se eventualno gradili do 2010. godine realizirali bi se na osnovu

postupka dobivanja dozvole za gradnju (autorizacija). Očekuje se da će do ulaska
novih elektrana u pogon svi kupci u Hrvatskoj biti povlašteni. Postupak autorizacije
skraćuje vrijeme potrebno za poslove pripreme izgradnje novih objekata, te se
omogućuje nesmetani razvoj proizvodnog dijela elektroenergetskog sustava čime se
zadržava prihvatljiva razina sigurnosti opskrbe.
6.2.3.2. Struktura zadovoljenja potrošnje
Struktura zadovoljenja potrošnje u razdoblju 1990.-2003. godine prikazana je na slici

6.2.6. Početkom 90-ih prestaju isporuke iz termoelektrana izvan Hrvatske (BIH i
SiCG). Položaj ovih TE još uvijek nije u potpunosti riješen. Potrošnja se zadovoljava
najvećim dijelom iz domaćih elektrana i iz NE Krško, a manji dio potreba zadovoljava
se kupovinom električne energije iz drugih sustava. Treba napomenuti da se
električna energija iz TE izvan Hrvatske i iz NE Krško u bilancama navodi odvojeno
od uvoza, ali se tehnički radi o uvozu energije iz drugih sustava.
Sredinom 90-ih potrošnja počinje rasti najvećim dijelom zbog porasta potrošnje u
kategorijama kućanstvo i usluge. Potrošnja u 2002. godini dostiže razinu iz 1990.
godine. S porastom potrošnje bilo je potrebno osigurati nove izvore, te je potrošnja
pokrivena radom domaćih termoelektrana, dovršenjem drugog bloka na lokaciji TE
Plomin i nabavom iz uvoza, naročito nakon prestanka isporuka električne energije iz
NE Krško tijekom 1998. godine.
Zadnjih godina jasan je trend sve većeg uvoza električne energije koji je dostigao
godišnju razinu od 20-25 posto. Ovo se objašnjava mogućnošću nabave jeftinije
električne energije na stranim tržištima u usporedbi s proizvodnom cijenom domaćih
termoelektrana na skupo lož ulje.
16
TWh
12
0
1990 1991 1992 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003
HE Lož ulje Plin Ugljen NEK Uvoz-izvoz TE izvan Hrvatske/ugljen
Slika 6.2.6. Struktura zadovoljenja potrošnje električne energije u razdoblju 1990.-2003.
_______________________________________________________________________________________________________
Na slici 6.2.7. prikazana je struktura zadovoljenja potrošnje u razdoblju 1990.-2003. s

obzirom na lokaciju proizvodnje – u ili izvan Hrvatske. Početkom 90-tih skoro 50
posto potreba za električnom energijom bilo je zadovoljeno proizvodnjom izvan
Hrvatske, dok se kasnije ovaj udio smanjio na 20-30 posto.
100%
80%
60%
40%
20%
0%
1990 1992 1994 1996 1998 2000 2002
U Hrvatskoj Izvan Hrvatske
Slika 6.2.7. Zadovoljenje potrošnje s obzirom na lokaciju proizvodnje – u i izvan Hrvatske za

razdoblje 1990.-2003.
6.2.3.3. Potrebna izgradnja proizvodnih objekata do 2010. godine
U ovom dijelu obrađena je očekivana struktura zadovoljenja potrošnje prema

podacima iz Master plana, pri čemu nisu obrađeni podaci o obnovljivim izvorima
energije. Procjena uključivanja obnovljivih izvora energije u strukturu zadovoljenja
potrošnje detaljno je prikazana u poglavlju 6.6.
Ako se promatra očekivano pokrivanje potrošnje prema višem i referentnom scenariju

u narednom razdoblju može se zapaziti stalni deficit električne energije – slika 6.2.8.
Prema višem scenariju u 2008. godini očekivani deficit iznosi oko 2080 GWh (11,7%
u odnosu na očekivanu potrošnju), a u 2010. oko 4580 GWh (23,9%). Pri tome treba
imati u vidu proizvodnju NE Krško i dugoročni ugovor s BIH te energiju iz drugih
sustava. Drugim riječima, bez dodatne izgradnje domaćih elektrana udio uvoza može
veoma brzo dostići razinu od 30-40 posto. Nešto bolja situacija može se očekivati u
slučaju porasta potrošnje prema referentnom scenariju, ali je teško očekivati takav
razvoj s obzirom na postojeću razinu potrošnje i očekivani gospodarski rast.
_______________________________________________________________________________________________________
25
Uvoz BIH
TWh
20
NEK
15 TE
deficit 2012.:
viši: 5810 GWh / 28.7%
referentni: 3840 GWh / 21.0%
HE
10
deficit 2010.:
viši: 4580 GWh / 23.9%
referentni: 2960 GWh / 16.9% viši
scenarij
5
deficit 2008.:
viši: 2080 GWh / 11.7% referentni
referentni: 810 GWh / 4.9% scenarij
0
2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015
Slika 6.2.8. Usporedba potrošnje (viši i referentni scenarij) i raspoloživih izvora električne
energije za razdoblje 2005.-2010. godine.
Budući da je nedostatak električne energije moguće nadoknaditi jedino dobavom iz

drugih elektroenergetskih sustava, otvaraju se nova pitanja: mogućnosti prijenosa
energije i snage s potencijalnog tržišta do hrvatskog EES-a, te mogućnost i uvjeti
kupnje (prije svega cijena) električne energije na stranim tržištima. Drugim riječima,
hrvatski EES se ne može promatrati odvojeno od susjednih zemalja i šire europske
regije u kojoj već postoje naznake nedostatka kapaciteta (svježi primjer je stanje
sustava u ljeto 2003., te predviđena izgradnja i stanje proizvodnih kapaciteta do
2010. godine prema UCTE izvješćima). Tržišna kretanja ukazuju na oklijevanje
sudionika po pitanju sklapanja dugoročnih ugovora o nabavi električne energije.
Za pretpostavljenu dinamiku izlaska iz pogona postojećih TE, na slici 6.2.9. prikazan

je odnos predviđenog vršnog opterećenja i snage na pragu postojećih elektrana u
elektroenergetskom sustavu Hrvatske za razdoblje 2004.-2015. godine.
4000
MW
3500
3000 instalirana snaga

rezerva 2008.:
viši: 14,2%
2500
referentni: 22,3%
vršno opterećenje
2000 - viši scenarij
rezerva 2010.:
1500 viši: 6,7%
referentni: 15,7% vršno opterećenje
- ref. scenarij
1000
rezerva 2012.:
500 viši: - 4,6%
referentni: 4,8%
0
2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015
Slika 6.2.9. Odnos vršnog opterećenja i snage postojećih elektrana u hrvatskom EES-u u
razdoblju 2004.-2015. za pretpostavljenu dinamiku izlaska
iz pogona postojećih TE za viši i referentni scenarij
_______________________________________________________________________________________________________
Predviđeni porast potrošnje, stanje postojećih proizvodnih kapaciteta i ugovora o

nabavi električne energije ukazuju na potrebu izgradnje dodatnih 350 MW u
termoelektranama do 2010. godine. Ova potreba posebno je naglašena prestankom
ugovora o nabavi električne energije iz EES-a BIH krajem 2008. godine. Osim toga u
razdoblju do 2010. godine bilo bi moguće izgraditi i jednu HE (snage oko 40 MW).
Ipak, ako se to i ostvari do 2010. godine, dio potreba i dalje će se pokrivati uvozom
Osim izgradnje novih objekata potrebno je nastaviti redovite poslove na zamjeni,

rekonstrukciji i revitalizaciji postojećih objekata.
6.2.3.4. Izbor energenata, tehnologije i lokacije
Zbog vremenskog i zakonskog ograničenja u razdoblju do 2010. godine moguće je

graditi samo TE na plin, eventualno hidroelektrane i obnovljive izvore. Obnovljivi
izvori obrađeni su u poglavlju 6.6.
Moguće lokacije za TE na plin u razdoblju do 2010. godine su Zagreb, Jertovec,

Sisak i Osijek. Odabir konačne lokacije treba obaviti nakon provođenja studija
izvodljivosti.
Potencijal velikih vodotoka u Hrvatskoj je uglavnom iskorišten. Moguće lokacije novih

hidroelektrana, uz revitalizaciju i dogradnju postojećih objekata, jesu na vodotocima
pograničnih rijeka – Mura, Drava, Kupa, Una i dijelom Sava, u zaštićenim područjima
– Mrežnica, Korana, Zrmanja i na nizinskim vodotocima (višenamjenski hidrotehnički
sustavi za proizvodnju električne energije, zaštitu od poplava, uređenje voda,
zemljišta i infrastrukture).
6.2.3.5. Mogućnosti dobave plina do 2010. godine
Dobava i transport plina u razdoblju do 2011. godine su izvjesni (domaća proizvodnja

– Panon i sjeverni Jadran, uvoz iz Italije preko Pule, uvoz iz Rusije preko Slovenije).
Ukupna predviđena potrošnja plina za proizvodnju električne energije u 2010. godini
je 1,2 mlrd. m3, dok je ukupna predviđena potrošnja u Hrvatskoj 3,4 mlrd. m3. Planovi
izgradnje plinovoda prihvaćeni su za razdoblje do 2011. godine, a ugovori o
financiranju izgradnje potpisani su za projekte s planom dovršenja do kraja 2006.
godine. Ovi ugovori obuhvaćaju izgradnju plinovoda na relaciji Pula – Karlovac –
Kutina – Slavonski Brod. Kraj razdoblja obilježen je potrebom izgradnje novog
dobavnog pravca iz Mađarske. Ovaj pravac je prihvaćen u planovima, te je njegova
izgradnja i dovršenje predviđena za razdoblje 2009.-2011., a postoji mogućnost
ubrzane izgradnje i prije toga roka (razdoblje 2007.-2009.). Za razdoblje do 2011.
veoma je važna izgradnja podzemnog skladišta plina na lokaciji Okoli – serija B čime
će se omogućiti poravnanje potrošnje plina,
Kao najvjerojatniji dobavljač prirodnog plina javlja se INA. Budući da energetski

subjekti koji plin koriste za proizvodnju električne energije imaju položaj povlaštenog
kupca, mogući su i drugi dobavljači, ovisno o ponuđenim cijenama i mogućnostima
transporta i zamjene plina sklapanjem tzv. SWAP ugovora. Na osnovu plana razvoja
_______________________________________________________________________________________________________
plinskog transportnog i dobavnog sustava povoljne lokacije za nove objekte u

razdoblju do 2010. godine su u sjeverozapadnom i istočnom dijelu Hrvatske (Zagreb,
Jertovec, Sisak i Osijek).
6.2.3.6. Dugoročna sigurnost opskrbe električnom energijom
U pogledu dugoročne sigurnosti opskrbe najveća briga je postojanje poticaja za

izgradnju novih proizvodnih objekata nakon potpunog otvaranja tržišta električnom
energijom u Hrvatskoj. Na otvorenom tržištu ne postoji obveza izgradnje novih
proizvodnih objekata. Odluka investitora ovisi isključivo o mogućnosti povrata
uloženih sredstava u neizvjesnom okruženju (regulatorni rizik, nepoznati planovi
konkurenata, dugi rok povrata sredstava, promjenjivost cijena goriva, politika cijena i
dr.).
Proteklih godina električna energija za potrebe hrvatskog EES-a nabavljana je na

tržištima širom Europe kada su to prilike u sustavu omogućavale, a cijene na tržištu
ekonomski opravdavale. Slična kretanja sasvim je realno očekivati i u budućnosti, jer
se definiranjem pravila rada sustava i tržišta stvaraju organizacijske pretpostavke za
slobodnu trgovinu. Razvoj elektronskog trgovanja u stvarnom vremenu proširuje
mogućnosti kupoprodaje električne energije praktično na cijeli EES, bez obzira na
državne granice. Budući da je hrvatsko tržište električnom energijom malo u
usporedbi s tržištima nekih susjednih zemalja ili grupa zemalja (npr. Italija, Austrija,
Njemačka), realno je očekivati sudjelovanje HEP grupe na tržištu koje će obuhvaćati
širu europsku regiju. Isto tako je realno očekivanje da će se na hrvatskom tržištu
pojaviti trgovci, opskrbljivači i proizvođači električne energije izvan HEP grupe,
osobito nakon potpunog otvaranja tržišta električnom energijom u Hrvatskoj i u
susjednim zemljama.
Svaka odluka o izgradnji novog proizvodnog objekta nosi u sebi određeni rizik:
postoji li tržište za novu elektranu i kolika je prodajna cijena električne energije, te
koje su mogućnosti nabave goriva i po kojoj cijeni. Zbog toga je potrebno sagledati
tržišno okruženje u pogledu broja, veličine i strukture kupaca, strukture proizvodnih
izvora, stanja i mogućnosti prijenosne mreže i dostupnosti goriva, kako u sadašnjem
trenutku, tako i u bliskoj budućnosti. Budući da je u tržišnim uvjetima odluka o
izgradnji elektrane neovisna odluka svakog pojedinog sudionika, teško je unaprijed
znati koja elektrana će biti u pogonu za 15 ili 20 godina i koji su planovi pojedinih
sudionika. Ipak, za kraće razdoblje, od 5-10 godina, moguće je procijeniti koji će
objekti ući u pogon zbog potrebnih predradnji za realizaciju takvog projekta. Razinu
rizika za svaki od objekata veoma je teško procijeniti jer se odluka o investiciji donosi
danas za razdoblje od narednih 20-60 godina (ovisno o radnom vijeku elektrane).
Imajući u vidu stalni porast potrošnje, te izlazak iz pogona pojedinih objekata, jasno
je da o novim investicijama ovisi sigurnost opskrbe u budućnosti, ali i cijena za
krajnje kupce.
Razina izgrađenosti sustava u tržišnim uvjetima izravno utječe na formiranje cijene.

Nedostatak proizvodnih kapaciteta i zagušenja u prijenosnoj mreži stvaraju područje
visoke cijene. Visoka cijena je poticajna za investitore. Višak proizvodnih kapaciteta
obara cijenu, te time ne potiče ulaganja. Može se reći da se povećanje/smanjenje
cijena/kapaciteta redovito izmjenjuje što je posljedica ulaska/izlaska iz pogona
_______________________________________________________________________________________________________
proizvodnih jedinica, promjene potrošnje i vremena potrebnog za izgradnju objekta.

Svakako veći problem za siguran i pouzdan rad sustava predstavlja stanje s
manjkom proizvodnje.
Elektroenergetski sustavi su unatoč otvaranju i razvoju tržišta električnom energijom,

još uvijek nacionalno orijentirani. Kako bi se osigurala potrebna snaga i energija u
sustavu uvijek je potrebno usklađivati rad i razvoj sustava između dvije opcije:
zadovoljenje potreba iz proizvodnih kapaciteta na domaćem teritoriju ili uvoz
električne energije iz drugih sustava (naglasak na razvoju prijenosne mreže). Koja
kombinacija ove dvije opcije je optimalna, pitanje je na koje je odgovori sličan
gađanju "pokretne mete". Razvojem tržišta problem se još više povećava jer država u
tržišnom okruženju brine o organizaciji sektora, ali ne donosi odluke o konkretnim
projektima realizacije. Očekuje se da tržište da signale koji će potaknuti sudionike na
ulaganja. Ipak, krajnja će odluka ovisiti o mogućnosti sklapanja ugovora o nabavi
goriva i isporuci električne energije.
Dugoročna sigurnost opskrbe zahtjeva da opcije razvoja elektroenergetskog sustava

budu otvorene i da se redovito razmatraju i obnavljaju. Zbog toga je potrebno i za
Hrvatsku razmotriti pojedina zakonska ograničenja u pogledu korištenja pojedinih
tehnologija (TE na ugljen, NE) kako bi se na vrijeme poduzeli potrebni koraci koji će
osigurati kontinuitet isporuke električne energije. Imajući na umu specifičnosti
navedenih tehnologija potrebno je što prije razmotriti njihove pozitivne i negativne
učinke na budući razvoj EES-a i gospodarstva općenito.
Zakonskim rješenjima ili odlukama Vlade RH treba jasno definirati dinamiku otvaranja
tržišta električne energije, djelatnosti i odgovornosti pojedinih subjekata na tržištu i u
obavljanju javnih usluga, te razvijati mehanizme i organizacijski okvir koji će
omogućiti pravovremenu reakciju tržišnih sudionika u pogledu sigurnosti opskrbe.
6.2.3.7. Ekološka ograničenja
Pitanje očuvanja okoliša jedno je od glavnih pitanja i mogući ograničavajući čimbenik

razvoja EES-a. Izbor plina kao energenta za termoelektrane svakako je pozitivan
korak u smislu brige za okoliš. Plin je fosilno gorivo s najmanje štetnih emisija, a
koristi se za proizvodnju električne energije u kombiniranom plinsko-parnom
toplinskom procesu visokog stupnja korisnog djelovanja. Problem emisija (naročito
emisije CO2) iz EES-a i položaj Hrvatske u odnosu na odredbe Kyoto protokola (još
uvijek neobvezujućeg za Hrvatsku) treba ponovno razmotriti.
_______________________________________________________________________________________________________
6.3. PRIJENOS ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ

6.3.1. Osnovni pokazatelji prijenosne mreže
Osnovni podaci o prijenosnoj mreži HEP-a preuzeti su iz [lit.3] i prikazani su u
narednim tablicama.
Tablica 6.3.1. Podaci o transformatorskim stanicama u mreži HEP-Prijenos d.o.o. (2002.)
Prijenosno Broj TS (kom) Polja s prekid. (kom) Transformatori (kom) Inst.sn.

područje 400/ 220/ 110/ 400 220 110 400/ 220/ 110/ (MVA)
Opatija 1 2 22 7 23 126 2 4 38 2338
Osijek 1 2 17 0 5 104 0 3 28 1269
Split 1 1 25 5 21 154 2 5 43 2900
Zagreb 1 2 34 9 12 241 3 4 46 2969
Hrvatska 4 7 98 21 61 625 7 16 155 9476
Tablica 6.3.2. Podaci o dalekovodima u mreži HEP-Prijenos d.o.o. (2002.)
Prijenosno Duljina (km) Ukupno

područje 400 kV 220 kV 110 kV s.n. km
Opatija 257,6 371,0 988,4 0,0 1617,0
Osijek 202,2 66,6 780,5 19,0 1068,3
Split 169,3 426,7 1274,1 38,8 1908,9
Zagreb 528,3 380,8 1722,9 0,0 2632,0
Hrvatska 1157,4 1245,1 4765,9 57,8 7222,9
Tablica 6.3.3. Osnovni energetski pokazatelji (2002.)
Konzum prijenosa (GWh) 13770,0

Ukupna proizvodnja HE (GWh) 5371,6
Ukupna proizvodnja TE (GWh) 5899,2
Uvoz (GWh) 3966,2
Izvoz (GWh) 405,7
Gubici prijenosa (GWh) 669,6
Gubici prijenosa (%) 4,6
Vršno opterećenje EES (MW) 2685
Broj uposlenih u HEP-Prijenos d.o.o. (stanje 31.prosinac 2002.): 1143 djelatnika
U prijenosnoj mreži, izuzev objekata u nadležnosti HEP-Prijenosa d.o.o., nalaze se

još i objekti u nadležnosti HEP-Proizvodnje d.o.o., HEP-Distribucije d.o.o. i HŽ. U
nadležnosti tvrtke HEP-Proizvodnja nalaze se pojedine transformatorske stanice
400/110 kV, 220/110 kV i 110/x kV u krugu elektrana (npr. TE Plomin, HE Zakučac,
RHE Obrovac, TE Sisak, TE-TO Zagreb i dr.). U nadležnosti tvrtke HEP-Distribucija
nalaze se pojedini vodovi 110 kV, dok tvrtka HEP-Prijenos ima nadležnost nad
pojedinim TS 110/x kV u cjelini ili samo u jednom dijelu (110 kV rasklopište,
transformatori 110/35 kV). Konfiguraciju prijenosne mreže na području Hrvatske
prikazuje slika 6.3.1.
Na prijenosnu mrežu, i manjim dijelom distribucijsku mrežu, priključena su

proizvodna postrojenja ukupne instalirane snage 3751 MW [lit.4] (ne uključujući
_______________________________________________________________________________________________________
hrvatski dio NE Krško, ni interventne dizelske i plinske elektrane). Na 110 kV mrežu

priključeno je ukupno 1773 MW instalirane snage elektrana dok je ostatak priključen
na 220 kV mrežu (1292 MW) i 400 kV mrežu (276 MW). Ostatak instaliranih
kapaciteta priključen je na distribucijsku mrežu. Iz ovih podataka vidljivo je da 110 kV
mreža u svom većem dijelu ima prijenosni karakter, a isti podaci ukazuju i na značaj
220 kV mreže. Vrlo mala instalirana snaga elektrana priključenih na 400 kV mrežu
(RHE Obrovac, NE Krško) ukazuje na uglavnom međudržavni značaj mreže najvišeg
napona te važnu ulogu iste u razmjenama energije sa susjednim EES (uvoz, izvoz,
tranziti).
Slika 6.3.1. Prijenosna mreža u Republici Hrvatskoj
_______________________________________________________________________________________________________
Hrvatski elektroenergetski sustav izrazito je snažno povezan sa susjednim sustavima

Slovenije, Mađarske, Srbije i Crne Gore te Bosne i Hercegovine. Veza s EES
Slovenije ostvarena je preko dva DV 400 kV (DV 2x400 kV Tumbri – Krško, DV 400
kV Melina – Divača) i dva DV 220 kV (DV 220 kV Pehlin – Divača, DV 220 kV
Žerjavinec – Cirkovce). Veza s EES Mađarske ostvarena je DV 2x400 kV Žerjavinec
– Heviz. Prema BiH nalazi se više 400 i 220 kV vodova (DV 400 kV Ernestinovo –
Ugljevik, DV 400 kV Konjsko – Mostar, DV 220 kV Đakovo – Tuzla, DV 220 kV
Đakovo – Gradačac, DV 220 kV Međurić – Prijedor, DV 220 kV Mraclin –
Jajce/Prijedor, DV 220 kV Plat – Trebinje 1, DV 220 kV Zakučac – Mostar/HE Rama).
Veza sa Srbijom i Crnom Gorom ostvarena je DV 400 kV Ernestinovo – Mladost/S.
Mitrovica. Tablica 6.3.4. usporedno prikazuje instaliranu termičku opteretivost na 400
i 220 kV naponskoj razini (MVA) poveznica hrvatskog sustava sa susjednim
sustavima danas (2003.) i u bliskoj budućnosti (nakon izgradnje TS Žerjavinec i TS
Ernestinovo te planirane izgradnje novog DV 2x400 kV Ernestinovo –
Pecs/Mađarska).
Tablica 6.3.4. Instalirana termička opteretivost (ITO) poveznica sustava RH sa susjednim

sustavima
POVEZNICA ITO (MVA) ITO (MVA)

2003. godina 2005. godina
HR-MAĐ 1318 2636
HR-BIH 1512 4898
HR-SLO 4635 4635
HR-SiCG / 1318
UKUPNO 7465 13487
Iz prethodne tablice vidljivo je da ukupna mogućnost razmjene sa susjednim

sustavima višestruko premašuje ukupne potrebe hrvatskog EES s aspekta
zadovoljenja vlastite potrošnje/opterećenja. Potrebno je napomenuti da su stvarne
mogućnosti razmjene manje od navedenih u tablici 6.3.4. uzimajući u obzir kriterij
sigurnosti pogona (n-1) prema kojem se izračunavaju mogućnosti razmjena
električne energije sa susjednim elektroenergetskim sustavima (ukupna prijenosna
moć).
6.3.2. Ocjena stanja prijenosne mreže

6.3.2.1. Starost mreže
Prijenosna mreža na području Republike Hrvatske gradi se intenzivno nakon 2.

svjetskog rata. Prvi su u pogon ulazili vodovi 110 kV naponske razine (50-tih godina
prošlog stoljeća), nakon čega je slijedila intenzivna izgradnja 220 kV mreže (60-te
godine prošlog stoljeća) i 400 kV mreže (70-te godine).
Prema stranoj literaturi i domaćim procjenama, očekivana životna dob električkih

komponenti nadzemnih vodova (vodiči, zaštitna užad) iznosi oko 40 godina, dok
očekivana životna dob polja u TS iznosi 35 godina, a energetskih transformatora 50
godina.
Približno 16 posto ukupne dužine dalekovoda u prijenosnoj mreži HEP-a starije je od

40 godina (slika 6.3.2), a još 27 posto ukupne dužine u razdoblju je između 30 i 40
_______________________________________________________________________________________________________
godina starosti. Najviše dalekovoda starijih od 40 godina nalazi se u PrP Zagreb

(približno 18 % ukupne dužine dalekovoda u tom području), a najmanje (7 % ukupne
dužine) u PrP Osijek. Oko 11 posto transformatorsko–rasklopnih postrojenja (slika
6.3.3) u EES starije je od 35 godina (uglavnom TS 110/x kV), a najveći udio takvih
postrojenja je u PrP Zagreb i PrP Split (12 % ukupnog broja TS ili RP).147
dalekovodi
<20 god >40 god

20% 16%
35-40
18%
20-25
20%
30-35
25-30 9%
17%
Slika 6.3.2. Starost dalekovoda u prijenosnoj mreži Hrvatske
>35 god.
HRVATSKA 11%
35-30
<10 god.
11%
21%
30-25
15-10 10%
14%
25-20
20-15
15%
18%
Slika 6.3.3. Starost transformatorsko-rasklopnih postrojenja u prijenosnoj mreži Hrvatske
Iz gornjih podataka možemo zaključiti da će u predstojećem razdoblju (kratkoročno i

srednjoročno) biti nužno uložiti znatna financijska sredstva u zamjene i rekonstrukcije
objekata prijenosne mreže. Situacija u pogledu starosti mreže dodatno je
upozoravajuća imajući u vidu mala ulaganja u održavanje i revitalizaciju objekata u
posljednjih 15 godina (većina sredstava trošena na sanacije ratnih razaranja i
obnovu).
Imajući u vidu starost i stanje ostalih prijenosnih instalacija (zaštita, mjerenje,

sekundarni dijelovi postrojenja, telekomunikacije, sustavi daljinskog vođenja,
dispečerski centar i mrežni centri prijenosa i dr.) možemo pretpostaviti da će i u tim
segmentima biti nužno uložiti znatna financijska sredstva u zamjene i rekonstrukcije.
147
Procjena je izvršena s obzirom na 2000. godinu pa je situacija u ovom trenutku (2004.) još nepovoljnija.
_______________________________________________________________________________________________________
6.3.2.2. Pokazatelji pouzdanosti mreže
Pokazatelji pouzdanosti prijenosne mreže temelje se na podacima [lit.5] koji se

neprekidno prate od 1995. godine (tablice 6.3.5. i 6.3.6.). Pokriveno razdoblje je
dovoljno dugo da se uoče određeni pokazatelji pouzdanosti mreže.
Iz prikazanih podataka može se primijetiti relativno visoka raspoloživost jedinica

prijenosne mreže EES-a RH usprkos njihovoj relativno visokoj starosti. Prosječna
neraspoloživost 400 kV vodova u Hrvatskoj iznosi 0,32 posto radi prisilnih zastoja,
odnosno 1,5 posto ukupno uključujući i planirane zastoje. Neraspoloživost 220 kV
vodova slična je neraspoloživosti 400 kV vodova, dok je za 110 kV vodove ona
manja i iznosi 0,26 posto za prisilne te 0,77 posto za prisilne i planirane kvarove.
Kabelski 110 kV vodovi imaju nižu, a kombinirani nadzemno-kabelski vodovi višu
neraspoloživost. Neraspoloživost energetskih transformatora se kreće u rasponu od
1,67 posto za 400/220 kV transformatore radi prisilnih zastoja, do 0,04 posto za
400/110 kV transformatore, dok se ukupna neraspoloživost kreće u granicama
između 1,1 posto (220/110 kV) i 1,6 posto (400/220 kV). Uključivanje takvih podataka
u studije pouzdanosti mreže (probabilističko planiranje) doveo bi do izrazito niskih
očekivanih godišnjih troškova neisporučene električne energije [lit.6]. Za razliku od
vrlo niske neraspoloživosti jedinica mreže (omjer između vremena u kojem je jedinica
van pogona i ukupnog broja sati godišnje) nepovoljan pokazatelj pouzdanosti je
ukupan godišnji broj ispada jedinica, koji je povećan zbog starosti opreme i ostalih
utjecajnih faktora (npr. klimatski uvjeti).
Tablica 6.3.5. Neraspoloživost vodova u prijenosnoj mreži u razdoblju 1995.-2000. godina
NERASPOLOŽIVOST 400, 220 i 110 kV VODOVA RADI PRISILNIH I PLANIRANIH ZASTOJA (%)
2000. 1999. 1998. 1997. 1996. 1995. PROSJEK
planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno prisilno UKUPNO
400 kV - vod 3,511 0,083 1,857 0,200 3,530 0,503 5,892 0,166 0,720 0,203 0,539 0,764 0,320 1,497
220 kV - vod 2,200 0,132 1,063 0,275 2,509 0,290 1,927 0,125 4,636 0,319 1,281 0,973 0,352 1,311
110 kV - vod 1,390 0,455 1,118 0,172 0,967 0,230 1,232 0,213 1,174 0,173 1,825 0,310 0,259 0,772
110 kV - kabel 2,397 0,000 0,037 0,001 0,151 0,008 0,195 1,042 0,200 0,121 0,000 0,014 0,198 0,347
110 kV - vod/kabel 2,705 0,542 1,197 0,346 0,358 3,892 0,821 0,042 2,220 0,188 1,034 0,395 0,901 1,145
Tablica 6.3.6. Neraspoloživost transformatora u prijenosnoj mreži u razdoblju 1995.-2000.

godina
NERASPOLOŽIVOST TRANSFORMATORA RADI PRISILNIH I PLANIRANIH ZASTOJA (%)

2000. 1999. 1998. 1997. 1996. 1995. PROSJEK
planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno planirano prisilno prisilno UKUPNO
400/220 kV 2,861 1,053 0,535 0,131 1,176 0,058 3,789 0,025 0,176 8,745 0,131 0,000 1,669 1,557
400/110 kV 1,386 0,024 0,660 0,022 0,822 0,000 0,339 0,000 3,162 0,000 6,940 0,170 0,036 1,127
220/110 kV 1,695 0,243 1,365 0,267 1,366 1,474 1,563 0,906 2,152 0,220 1,521 0,331 0,574 1,092
110/x kV 1,123 0,335 0,587 0,228 0,533 0,214 1,177 0,681 0,939 0,119 0,865 0,240 0,303 0,587
_______________________________________________________________________________________________________
6.3.2.3. Sigurnost opskrbe direktnih i distribucijskih kupaca
Sigurnost opskrbe kupaca na razini prijenosne mreže posljednjih je godina bila

narušena na širem području Slavonije (posljedice ratnih razaranja), sjeverozapadnoj
Hrvatskoj uključujući grad Zagreb (radi opskrbe Slavonije pod 220 kV), Istri (radi
napajanja kupaca iz jednog čvora – 110 kV sabirnica TE Plomin te malog presjeka i
starosti vodova između Plomina, Raše i Pule), Splitu (radi neizgrađene mreže i
bespravne gradnje) te Dubrovnika (radi radijalnog priključka na EES).
U cilju otklanjanja navedenih nedostataka HEP-Prijenos d.o.o. započeo je četiri

investicijska programa koja su u tijeku (Split, Rijeka) ili pred završetkom (Ernestinovo,
Žerjavinec).
Nakon završenih investicija koje su u tijeku, sigurnost opskrbe kupaca neće biti
zadovoljavajuća samo na području Istre i Dubrovnika.
6.3.2.4. Preuzimanje proizvodnje elektrana i razmjena sa susjednim sustavima
U prijenosnoj mreži RH nema većih problema s plasmanom proizvodnje elektrana

pod nadležnošću HEP-Proizvodnje d.o.o. Manji problemi vezani su za plasman
proizvodnje generatora 1 HE Dubrovnik (radijalno priključen 110 kV vezom na TS
Ston preko TS Komolac, zbog tehničkih karakteristika ne može raditi otočno s
konzumom TS Komolac pri neraspoloživosti jedinog priključnog voda pa se
automatski uključuje vod 110 kV Komolac – Trebinje), HE Zakučac (promijenjene
elektroenergetske okolnosti u odnosu na stanje kada je koncepcija priključka
definirana) te HE Đale (radijalno vezan na TS Konjsko pa svaki ispad tog voda
onemogućava plasman proizvodnje elektrane i štetno djeluje na turbine
hidroagregata).
Prijenosna mreža RH i danas je dovoljno snažna da omogući značajne razmjene

(prvenstveno uvoz) sa susjednim EES-om. Značajne količine energije, s
zadovoljavajućom sigurnošću, uvoze se iz EES-a Slovenije (NE Krško), BiH i
Mađarske. Mogućnosti razmjena značajno će se povećati dovršetkom izgradnje TS
Žerjavinec i TS Ernestinovo. Zbog današnje konfiguracije prijenosne mreže i
značajnog tranzita električne energije za potrebe Italije u prijenosnoj mreži RH
istaknuta je problematika kružnih tokova snaga na potezu Heviz/NE Krško – Tumbri –
Melina – Divača. Zbog kružnih tokova snaga i tranzita povećavaju se gubici radne
energije u prijenosnoj mreži koji se ne mogu u potpunosti financijski kompenzirati od
strana koji ih uzrokuju. Otežavajuća okolnost je nedefinirani status HEP-a (HEP-
Prijenosa i HNOSIT-a) u međunarodnim organizacijama ETSO i SEETSO koje su
zadužene za prikupljanje sredstava za tranzitne naknade (naknade za prekogranični
prijenos).
_______________________________________________________________________________________________________
6.3.2.5. Ostali tehnički problemi u prijenosnoj mreži Hrvatske
Izuzev gore opisanog, značajan tehnički problem u prijenosnoj mreži vezan je za

slabe mogućnosti regulacije napona i jalove snage prvenstveno na mreži 400 kV
(posljedica toga su previsoki naponi u mrežama sve tri naponske razine u Dalmaciji).
U sustavu daljinskog vođenja trenutno se nalazi oko 80 posto transformatorskih

stanica i rasklopišta prijenosne mreže [lit.3] što otežava kvalitetno vođenje sustava
(nužno je uključiti sva postrojenja u SDV). Oprema u Nacionalnom dispečerskom
centu (NDC) zastarjela je i ne omogućava kvalitetno obavljanje dužnosti operatora
prijenosnog sustava u tržišnom okruženju.
Nakon izgradnje TS Žerjavinec razina kratkog spoja u mreži 110 kV grada Zagreba
raste iznad vrijednosti rasklopnih moći prekidača u pojedinim TS (Tumbri) ili se
približava vrijednostima kada su ti prekidači ugroženi (Jarun, Rakitje, TETO Zagreb).
Otežavajući faktori u razvoju prijenosne mreže su problemi s osiguravanjem novih

koridora za vodove, kompliciran i dugotrajan postupak pridobivanja svih dozvola za
gradnju te nedostatak financijskih sredstava kojima bi se financirala revitalizacija i
nužan razvoj mreže.
Nakon izgradnje TS Žerjavinec i TS Ernestinovo stvorit će se preduvjeti za ponovnu

uspostavu sinkronog pogona mreže UCTE (prije rata ex. Jugoslavija je bila u
sinkronom pogonu s UCTE). Transakcije na tržištu električne energije i moguće
razmjene između pojedinih zemalja jugoistočne Europe (Rumunjska, Bugarska, BiH
su električnom energijom trenutno suficitarne zemlje) te središnje i zapadne Europe
(prvenstveno Italije kao električnom energijom izrazito deficitarne zemlje) dovest će
do novih okolnosti u pogonu prijenosne mreže RH koje je u ovom trenutku teško
predvidjeti. Usprkos očekivanim značajnim razmjenama prijenosnom mrežom RH
očekuje se da iste neće značajnije narušiti sigurnost njenog pogona te opskrbe
kupaca, iako su mogući određeni tehnički problemi (stabilnost sustava, kompenzacija
jalove snage i sl.).
6.3.3. Organizacija prijenosne djelatnosti

Zakonski je u Republici Hrvatskoj prijenosna djelatnost organizirana kroz dva
subjekta: Hrvatski neovisni operator sustava i tržišta (HNOSIT) i HEP-Prijenos d.o.o.
Prvi energetski subjekt zadužen je za vođenje sustava, dok drugi izgrađuje i održava
prijenosnu mrežu te se brine za njen pogon i proizvodnju dijela jalove energije. U
prijelaznom razdoblju oba subjekta su članovi HEP-Grupe s perspektivnom
izdvajanja HNOSIT-a koji bi trebao postati samostalni energetski subjekt neovisan o
ostalim sudionicima na tržištu električne energije. Prijenosna djelatnost, pa tako i
aktivnosti oba prije spomenuta energetska subjekta, podložna su regulaciji od strane
Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti (VRED).
Područje odgovornosti operatora prijenosnog sustava kao dijela HNOSIT-a je

definirana prijedlogom Mrežnih pravila hrvatskog EES-a [lit.7] (u ovom trenutku još u
fazi prijedloga kojeg treba odobriti Ministarstvo gospodarstva uz prethodno mišljenje
VRED-a). Operator prijenosnog sustava jamči kontinuitet i pouzdanost sustava
_______________________________________________________________________________________________________
opskrbe električnom energijom te ispravnu koordinaciju sustava proizvodnje,

prijenosa i distribucije; skrbi o kvaliteti električne energije; osigurava usklađeno
djelovanje elektroenergetskog sustava u svojoj nadležnosti sa susjednim
elektroenergetskim sustavima; u suradnji s operatorom tržišta daje informacije o
budućim potrebama za električnom energijom te ostale informacije potrebne Vijeću
za regulaciju energetskih djelatnosti; u suradnji s energetskim subjektom za prijenos
električne energije, uz prethodnu suglasnost Vijeća za regulaciju energetskih
djelatnosti, donosi plan razvoja i izgradnje prijenosne mreže za razdoblje do tri
godine; osigurava pristup mreži za treće osobe na reguliranoj osnovi osim u slučaju
ograničenih tehničkih ili pogonskih mogućnosti mreže; dužan je omogućiti priključak
na prijenosnu mrežu bilo kojeg energetskog subjekta i kupca osim u slučaju
ograničenih tehničkih ili pogonskih mogućnosti mreže; neovisan je od proizvodnje i
opskrbe električnom energijom - obavlja svoju funkciju u suradnji s operatorom
tržišta, prema načelima razvidnosti, objektivnosti i pravilima struke. Ne smije trgovati
električnom energijom osim kupovanja energije za uravnoteženja sustava u suradnji
s operatorom tržišta, a može angažirati proizvodne objekte namijenjene za
povremenu uporabu samo u slučajevima većih poremećaja ili ispada u sustavu te
prigodom kriznih stanja prema Zakonu o energiji.
Energetski subjekt za prijenos električne energije (HEP-Prijenos d.o.o.) surađuje s

operatorom prijenosnog sustava pri donošenju plana razvoja i izgradnje prijenosne
mreže za razdoblje do tri godine; ugovara korištenje prijenosne mreže s povlaštenim
kupcem i dostavlja taj ugovor operatoru tržišta; ima obvezu održavanja pogonske
spremnosti prijenosne mreže; skrbi o kvaliteti električne energije; skrbi o zaštitnim
uređajima prijenosne mreže; sudjeluje u osiguranju pomoćnih usluga; skrbi o
obračunskim mjernim uređajima (brojilima) i pogonskim mjerenjima u mreži; skrbi o
uređajima procesne informatike u Mrežnim centrima i postrojenjima prijenosne
mreže; skrbi o uređajima telekomunikacije u postrojenjima prijenosne mreže; obavlja
pogonske manipulacije sklopnim aparatima u postrojenjima prijenosne mreže; vodi
statistike pogonskih događaja; preko Mrežnih centara upravljanja prijenosa nadležan
je za vođenje 110 kV mreže nesustavnog značaja te nadzor i upravljanje
postrojenjima 400 kV, 220 kV i 110 kV sustavnog značaja pod nadležnošću
operatora prijenosnog sustava te obavlja ostale aktivnosti u vezi s djelatnošću.

prijenosne mreže
Sredstva potrebna za razvoj prijenosne mreže procijenjena su u [lit.8], a iznose oko
950 milijuna kuna u razdoblju do 2005. godine (isključujući investicije u objekte koji
su pred završetkom – TS Žerjavinec i TS Ernestinovo) te oko 550 milijuna kuna u
razdoblju od 2005.-2010. godine. Ukupne investicije u razvoj prijenosne mreže do
2010. godine iznosile bi oko 1,5 milijardi kuna. Potrebno je napomenuti da su
sredstva za razvoj mreže procijenjena na temelju prosječnih jediničnih cijena
visokonaponske opreme na domaćem i svjetskom tržištu pa mogu u pojedinim
stavkama znatno odstupati od cijena koje se ističu na natječajima.
_______________________________________________________________________________________________________
Ukupna sredstva potrebna za zamjene i rekonstrukcije u mreži procijenjena su u

[lit.9], a iznose oko 950 milijuna kuna (isključujući sanacije ratnih šteta koje su većim
dijelom provedene).
Ukupna sredstva potrebna za zamjene i rekonstrukcije te razvoj prijenosne mreže u

kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju mogu se grubo procijeniti na oko 2,5
milijardi kuna (slika 6.3.4.).
z amjene i razvoj do 2005

rekonstrukcije 950 mil. kuna
950 mil. kuna
razvoj 2005-2010
550 mil. kuna
Slika 6.3.4. Ukupno potrebna sredstva za razvoj te zamjene i rekonstrukcije prijenosne

mreže u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju (procjena)
6.4. DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ

6.4.1. Osnovni pokazatelji distribucijske mreže
Osnovni naturalni i energetski pokazatelji distribucijske djelatnosti HEP-a preuzeti su
iz [lit.9] te su prikazani u tablicama 6.4.1, 6.4.2, dok su podaci prikazani u tablici 6.4.3
dobiveni obradom podataka dobivenih od HEP-Opskrbe d.o.o.
Tablica 6.4.1. Podaci o transformatorskim stanicama u 2003. godini
Vrsta TS Vlastite Zajedničke

TS 110/35(30) kV 0 48
TS 110/10(20) kV 6 21
TS 35(30)/10(20) kV 338 19
TS 20/0.4 kV 1544 834
TS 10/0.4 kV 20306 1602
* Zajedničke stanice: u suvlasništvu sa
subjektima izvan HEP-a te susretni objekti s
prijenosom ili proizvodnjom
Tablica 6.4.2. Dužine vodova [km] u 2003. godini
Naponska Nadzemni Kabeli Podmorski Nadzemna mreža Nadzemna mreža - Kabeli

razina vodovi kabeli - gola izolirana
110 kV 66 4
35(30) kV 3533 1044 142
20 kV 2181 1078 35
10 kV 21572 7738 188
Niski napon 30402 16672 12863
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 6.4.3. Osnovni energetski pokazatelji u 2003. godini
Broj kupaca na VN 34
Broj kupaca na SN 1724
Broj kupaca na NN* 2095620
Prodaja el. energije na VN [GWh] 781,6
Prodaja el. energije na SN [GWh] 2846
Prodaja el. energije na NN* [GWh] 9136,1
Prodaja el. energije na NN* [%] 71,5
Vršno opterećenje [MW] 2710
* Ukupno NN: poduzetništvo + kućanstva + javna rasvjeta
Broj zaposlenih djelatnika u HEP-Distribuciji u 2003. godini bio je 10230. Ovdje je

potrebno napomenuti da se radi o ukupnom broju zaposlenih u djelatnostima
distribucije i opskrbe, jer još uvijek nije obavljeno razdvajanje ovih djelatnosti.
Temeljem izloženih podataka dolazi se do jediničnih pokazatelja, koji mogu poslužiti

za usporedbu sa dugim distribucijskim tvrtkama izvan Hrvatske.
• gustoća potrošnje: 225,4 MWh/km2
• gustoća kupaca148: 37 kupac/km2
• jedinično vršno opterećenje 47,9 kW/km2
• broj djelatnika149 na 1000 kupaca 4,9 djel./1000 kupaca
• broj djelatnika/1 GWh 0,8 djel./GWh
• broj djelatnika/100 km vodova 10,5 djel./100 km vod.
• udio kabela u mreži: 24 %
• udio vodova niskog napona: 61 %
• vodovi po kupcu 46,4 m/kupac
• vodovi po prodanoj energiji 7,6 m/MWh
Podaci o stalnosti isporuke još se ne prate sustavno. Zato je kako bi se sagledala

situacija u Hrvatskoj, u Energetskom institutu Hrvoje Požar provedena anketa po
distribucijskim područjima. Dobivene podatke treba uzeti s određenom rezervom, no i
oni omogućavaju grubu procjenu stanja u Hrvatskoj.
• broj trajnih kvarova u mreži 35 kV: 5 – 35 kvarova/100 km
• broj trajnih kvarova u mreži 10(20) kV: 10 – 30 kvarova/100 km
• broj prekida zbog kvarova u mreži 35 kV: 1 – 10 prekida/kupcu godišnje
• broj prekida zbog kvarova u mreži 10(20) kV: 3 – 20 prekida/kupcu godišnje
• trajanje prekida zbog kvarova u mreži 35 kV: 30 – 300 min/kupcu godišnje
• trajanje prekida zbog kvarova u mreži 10(20) kV:200 – 1200 min/kupcu godišnje
Što se tiče broja kupaca s nezadovoljavajućom kvalitetom napona, dosadašnje

procjene te rezultati globalnih analiza govore da ih je u Hrvatskoj barem 10 posto
(uglavnom se odnosi na prenizak napon).
148
U ovim prikazima se mjerno mjesto tretira kao kupac.
149
Podatke koji se odnose na broj djelatnika treba uzeti s činjenicom da se u ukupnom broju djelatnika
nalaze djelatnici i distribucije i opskrbe.
_______________________________________________________________________________________________________
Izloženi pokazatelji stalnosti isporuke, te naponskih okolnosti u mrežama (uz sve

rezerve u svezi njihove točnosti) ukazuju da je razina kvalitete isporučene električne
energije u Hrvatskoj malo niža, u usporedbi sa zemljama EU.
Poseban problem distribucijske djelatnosti u Hrvatskoj je veliki udio ruralnih mreža,

sa malom gustoćom potrošnje. Već i prosjek od 225,4 MWh/km2, odnosno 47,9
kW/km2 nije visok. No u mnogim područjima gustoća potrošnje znatno je manja. To
nažalost rezultira činjenicom da troškovi distribucijske djelatnosti svedeni na prodani
kWh ne mogu biti niski ako se želi ostvariti visoka kvaliteta isporuke.
Usporedbe radi mogu se pogledati podaci o gustoći potrošnje nekih europskih država
(podaci iz 2002. godine):
Bugarska: 283 MWh/km2 Češka: 676 MWh/ km2
2
Grčka: 336 MWh/km Mađarska: 363 MWh/km2
Poljska: 384 MWH/km2 Portugal: 429 MWh/km2
2
Slovačka: 440 MWh/km Slovenija: 484 MWh/km2
Iz prikazanih podataka vidljivo je da je gustoća potrošnje u Hrvatskoj manja nego u

navedenim zemljama. Međutim, prilikom donošenja bilo kakve ocjene ovaj podatak
treba promatrati u cjelini zajedno s podacima o cijeni električne energije, upotrebi
drugih energenata, industrijalizaciji zemlje i racionalnosti potrošnje.
6.4.2. Ocjena stanja distribucijske mreže

Podaci o stanju opreme u distribucijskoj mreži prikupljeni su na više načina –
anketom distribucijskih područja, ažuriranjem baze tehničkih podataka mreže 35 kV,
te kroz studijske razrade mreža nekih distribucijskih područja. Također su korišteni
podaci o računovodstvenoj otpisanosti opreme u distribucijskoj mreži. Na razini
Hrvatske, otpisanost te opreme iznosi 71 posto, što je više nego u ostalim temeljnim
djelatnostima HEP-a. Bez obzira što računovodstvena otpisanost ne mora uvijek
odgovarati stvarnoj dotrajalosti opreme, gornji podatak govori sam za sebe. U
daljnjem tekstu dat će se ocjena stanja po dijelovima distribucijske mreže.
a) TS x/10(20) kV
Temeljni problem je tehnološka zastarjelost 35 kV i 10(20) kV postrojenja u velikom
broju transformatorskih stanica. S obzirom na zastupljenost i starost ugrađene
opreme, najveći problem predstavljaju sljedeće komponente:
• malouljni prekidači,
• elektromehanička zaštita,
• sustavi istosmjernog razvoda,
• sustavi za kompenzaciju jalove snage.
Već danas su prisutni problemi s rezervnim dijelovima kod navedene opreme, jer se
većina te opreme više ne proizvodi u istom obliku. Procjenjuje se da poslije 2010.
godine praktički neće biti moguće održavati tu opremu uz prihvatljive troškove. Osim
toga, veliki broj transformatora 35/10 kV je pri kraju životne dobi.
_______________________________________________________________________________________________________
b) TS 10(20)/0.4 kV
Kod TS 10(20)/0,4 kV uočeni su slijedeći problemi:
• dotrajalost većeg dijela transformatorskih stanica tipa “tornjić”, koje većinom
zahtijevaju temeljitu obnovu,
• dotrajalost starijih stupnih TS 10(20)/0,4 kV; posebno ormarića niskog napona,
• dotrajalost opreme u kabelskim TS 10(20)/0,4 kV, posebno na strani 10(20) kV
(osim TS sa ugrađenim sklopnim blokovima – “ring main unit”, RMU).
Osim toga, u velikom broju navedenih transformatorskih stanica, na strani srednjeg

napona koristi se oprema 10 kV, koju treba postupno zamijeniti opremom 20 kV.
Kod transformatora 10(20)/0,4 kV prisutni su slijedeći problemi:
• starost, koja je obično povezana sa visokim gubicima u bakru i željezu,
• većinom nisu preklopivi s 10/0,4 kV na 20/0,4 kV.
Zbog toga se predlaže njihova postupna zamjena suvremenim jedinicama, posebno

ako se radi o transformatorima male snage, koje nije isplativo popravljati u slučaju
kvara. To je posebno važno u nadzemnim mrežama 10 kV, gdje stopa kvarova na
transformatorima iznosi oko 2 posto. Iz toga slijedi da bi samo radi kvarova trebalo do
2030. godine zamijeniti oko 60 posto transformatora snage do 250 MVA.
c) Vodovi 35/30 kV
Nadzemni vodovi 35/30 kV uglavnom su građeni sa vodičima većeg presjeka (95 ili
120 Al/Če), pretežno na čelično-rešetkastim stupovima. Dio tih vodova izgubit će
sadašnju funkciju zbog zamjene 35 kV napona naponima 110 kV i 20 kV. Kod
vodova koji će i u budućnosti zadržati ulogu u mreži 35 kV, trebat će izvršiti
revitalizaciju i to prvenstveno kao zamjenu vodiča, izolatora i ovjesnog pribora, čiji
životni vijek rijetko prelazi 40 godina.
U kabelskoj mreži 35 kV problem su kabeli s izolacijom od plastičnih masa (PVC

izolacija) koji se učestalo kvare. Kabeli s papirnom izolacijom su vrlo pouzdani i
dugačke životne dobi. U skladu s time, za sada se ne predviđa masovna zamjena
kabela s papirnom izolacijom, a predlaže se postupna zamjena kabela s izolacijom
od plastičnih masa novima s izolacijom od umreženog polietilena. Te radove bi
trebalo izvoditi u pogodnim situacijama, npr. prilikom rekonstrukcije ulica.
d) Vodovi 10(20) kV
Postojeću mrežu 10(20) kV trebat će obnoviti. Nadzemni vodovi 10(20) kV s
vodičima velikog presjeka (95 Al/Če i većeg) čine oko 11 posto mreže. Ti vodovi će
uglavnom ostati u pogonu, no u budućnosti će trebati izvršiti njihovu revitalizaciju u
smislu obnove i zamjene stupova, vodiča, izolatora i ovijesnog pribora, čiji životni
vijek rijetko prelazi 40 godina.
Preostali dio nadzemnih vodova 10(20) kV u velikom dijelu je izveden vodičima

malog presjeka (manjeg od 50 Al/Če). S obzirom na dotrajalost većine takvih vodova
i njihove loše energetske značajke (padovi napona postaju previsoki s porastom
opterećenja) predviđa se zamjena magistralnih dionica vodičima većeg presjeka. Nije
predviđena značajnija zamjena odcjepa, jer su na njima prisutna bitno manja
opterećenja. Problem njihove dotrajalosti treba rješavati kroz održavanje.
_______________________________________________________________________________________________________
Što se tiče kabela 10(20) kV, oni se u načelu mogu podijeliti u dvije skupine. Kabeli s
papirnom izolacijom (IPO 13) pokazali su se u svjetskoj praksi vrlo “robusnim”, s
dugačkom životnom dobi. Iskustva s njihovim pogonom pod naponom 20 kV su
pozitivna. Zato se za sada ne predviđa njihova masovna zamjena, no praksa će u
budućnosti dati definitivni odgovor na to pitanje.
Kabeli s izolacijom od plastičnih masa (PVC izolacija) često stvaraju probleme u

pogonu zbog učestalih kvarova. Osim toga, kabeli 10 kV s takvom izolacijom ne
mogu se staviti pod napon 20 kV, za razliku od kabela 10 kV s papirnom izolacijom.
Zato se predviđa njihova postupna zamjena kabelima s izolacijom od umreženog
polietilena.
e) Vodovi niskog napona

Osnovna značajka mreže niskog napona je velika duljina izvoda, koja rezultira
nedopušteno visokim padovima napona. To je posebno prisutno u postojećoj
nadzemnoj mreži niskog napona, gdje su prisutni slijedeći problemi:
• veliki padovi napona,
• dotrajalost većeg dijela mreže,
• udio vodiča s presjekom 35 Al/Če i manjim iznosi gotovo 70 posto,
• vodiči na krovnim nosačima (problematični vlasnički odnosi).
U slučaju mreže niskog napona nije realno pretpostaviti zamjenu svih dotrajalih
vodova novima, jer bi to radi velike duljine mreže rezultiralo neprihvatljivo visokim
troškovima. Radi toga se predlaže da osnovni kriterij za zamjenu vodova budu
energetske prilike, odnosno podaci o padovima napona. Problem same dotrajalosti
vodova (uz dobru kvalitetu napona) treba rješavati kroz tekuće održavanje. Izuzetak
su jedino vodovi na krovnim nosačima. Radi problema s vlasničkim odnosima
poželjno je zamijeniti najveći dio tih vodova.
f) Sustavi daljinskog upravljanja

Postojeći distribucijski dispečerski centri (DDC) su uglavnom tehnološki vrlo zastarjeli
te ne udovoljavaju suvremenim zahtjevima. Osim toga, nekoliko distribucijskih
područja uopće nema DDC. Budući da je postojanje suvremenih DDC-a uvjet
racionalnog poslovanja distribucijske djelatnosti, ali i rada mreže u uvjetima
otvorenog tržišta nužno je izvršiti zamjenu dotrajalih DDC-a novim, te stvoriti uvjete
da se sve TS x/10(20) kV uključe u taj sustav. Broj TS x/10(20) kV koje još nisu
uključene u sustav daljinskog upravljanja izrazito je velik – oko 60 posto navedenih
TS nije uključeno u taj sustav.
Prilagodba TS X/10(20) kV za uključivanje u sustav daljinskog vođenja izvršit će se

tijekom izgradnje/revitalizacije tih postrojenja. Posebno treba upozoriti na činjenicu da
je daljinsko vođenje po dubini mreže 10(20) kV tek u začecima. Prema iskustvima
mnogih inozemnih distribucija radi se o rješenjima koja značajno poboljšavaju
kvalitetu isporuke električne energije, te smanjuju troškove pogona mreže, uz
umjerene investicijske troškove. Ovom području trebat će posvetiti puno veću
pozornost nego do sada.
_______________________________________________________________________________________________________
6.4.3. Organizacija distribucijske djelatnosti

Prema Zakonu o tržištu električne energije za razvoj, izgradnju, pogon i održavanje
distribucijske mreže odgovoran je energetski subjekt za distribuciju električne
energije (HEP–Distribucija d.o.o. član HEP-Grupe). Energetski subjekt za distribuciju
električne energije:
• jamči pouzdanost rada distribucijske mreže i održava,
• parametre kvalitete električne energije,
• osigurava usklađeno djelovanje distribucijske mreže s prijenosnom mrežom te
priključenim mrežama i postrojenjima kupaca,
• daje informacije o budućim potrebama za električnom energijom operatoru
sustava i operatoru tržišta,
• osigurava pristup distribucijskoj mreži za treće osobe prema utvrđenim uvjetima.
Prostorna (regionalna) organizacija energetskog subjekta za distribuciju približno

slijedi županijsku organizaciju RH, pa se karakteristike županija (prostorna veličina,
razvijenost, naseljenost…) mogu u najvećoj mjeri preslikati i na distribucijska
područja. Organizacija HEP-Distribucije na distribucijska područja (DP) je logična
posljedica potrebe za učinkovitijim djelovanjem uslijed zemljopisnih (razvedenost i
naseljenost, županijski ustroj) i ekonomskih značajki (razvijenost) RH. Međutim, radi
bolje učinkovitosti rada, potrebno je napraviti i analizu potrebnog broja distribucijskih
područja unutar HEP-Distribucije, odnosno dati odgovor na pitanje treba li zadržati
postojeći “županijski” ustroj ili je potrebni napraviti određeni stupanj okrupnjavanja
distribucijskih područja. Prilikom navedene analize regionalnog ustroja potrebno je
uvažiti veliki broj pokazatelja od kojih su najvažniji: broj kupaca (korisnika), potrošnja,
duljina i stanje mreže svedeni na broj četvornih kilometara i potrošnju. Također treba
voditi računa o regionalnoj cjelovitosti.
Prilikom ocjene stanja distribucijske mreže preko financijskih pokazatelja analiziran je

odnos mogućih prihoda DP-a na osnovu naknada za korištenje mreže (mrežarine) i
novih priključaka u odnosu na ukupne troškove (troškovi osoblja i angažirana
sredstva). Pregledom rezultata navedene analize vidljive su velike razlike u
financijskoj sposobnosti sadašnjih DP-a kako po razini tako i po sposobnosti
samofinanciranja. Prema navedenoj analizi čak devet DP-a se ne može
samofinancirati pri čemu kod najlošijeg DP-a vlastiti prihodi pokrivaju samo 40,6%
troškova. Odnos između najviše i najmanje financijski sposobnog DP-a je 3:1.
Razlike u financijskoj snazi, koje odražavaju stanje mreže, gustoću kupaca i

prostornu veličinu, su velike, te se logično nameće potreba za promjenom regionalne
organizacije HEP – Distribucije radi smanjenja razlika i racionalnijeg poslovanja.
Ovakvo financijsko stanje oslikava se i na stanje u budućnosti kada će se različitim
intenzitetom povećavati i obnavljati distribucijska mreža. Prema tome, razmatranjem
(samo) financijskih rezultata nameće se potreba za smanjenjem broja distribucijskih
područja.
_______________________________________________________________________________________________________

distribucijske mreže
U prethodnim točkama ukazano je na nezadovoljavajuće stanje distribucijske mreže
u Hrvatskoj. Otvaranjem tržišta električne energije, korisnici distribucijske mreže u
većem dijelu Hrvatske zahtijevat će višu razinu kvalitete električne energije od
postojeće razine. U svakom slučaju, postojeća distribucijska mreža zahtijeva
značajna ulaganja zbog sanacije postojećeg stanja, na što se dodaju ulaganja za
razvoj mreže uvjetovan porastom opterećenja.
U [lit.2] dan je detaljan pregled potrebnih ulaganja za sanaciju i razvoj distribucijske

mreže, u razdoblju 2001. – 2020. godine. U ovom poglavlju ukratko se prikazuju
naturalni i financijski rezultati iz navedene studije.
Procijenjena ukupna potrebna ulaganja u navedenom periodu iznose oko 18 milijardi

kuna, odnosno približno 900 milijuna kuna godišnje u prosjeku. Dobivena ulaganja su
u skladu s očekivanjima. Naime, objektivizirana nabavna vrijednost distribucijske
mreže iznosi približno 4,5 milijardi USD [lit.2]. S obzirom na izrazitu dotrajalost
mreže, do 2020. godine trebalo bi veći dio vodova i postrojenja obnoviti ili zamijeniti
neovisno o porastu potrošnje. Ako se tome doda predviđeni rast potrošnje električne
energije, koji uvjetuje značajno povećanje kapaciteta mreže, očito je da je predloženi
iznos ulaganja logična posljedica opisane situacije.
Na slici 6.4.1. dan je pregled ukupnih ulaganja u razdoblju 2001. - 2020. godine
podijeljenih u četiri grupe prema razlogu izgradnje. Prvu čine ulaganja uvjetovana
izgradnjom novih TS X/10(20) kV i rekonstrukcijom postojećih radi povećanja
kapaciteta: ulaganja u same trafostanice, nabavu novih transformatora radi porasta
opterećenja, priključne vodove 35 kV i rasplet 10(20) kV. U drugu grupu ulaze sve
revitalizacije, osim vodova niskog napona: revitalizacija opreme u TS X/10(20) kV i
TS 10(20)/0,4 kV, zamjena transformatora 10(20)/0,4 kV i revitalizacija ili zamjena
dotrajalih vodova 35 kV i 10(20) kV. Ulaganja uvjetovana izgradnjom novih TS
10(20)/0,4 kV (bilo radi porasta potrošnje, bilo radi popravljanja naponskih okolnosti u
mreži niskog napona) i ulaganja uvjetovana revitalizacijom mreže niskog napona
prikazana su odvojeno u trećoj grupi. Vidi se da upravo ovaj dio distribucijske mreže
zahtijeva najveća ulaganja (52% ukupnih ulaganja). Četvrtu grupu čine ostala
ulaganja u distribucijskoj djelatnosti (dispečerski centri, sustav MTU, vozni park,
poslovna informatika, alati i zaštitna sredstva).
52%
28%
8% 12%
ulaganja uvjetovana novom izgradnjom TS X/10(20) kV
ulaganja u revitalizaciju distribucijske mreže (osim vodova niskog napona)
ulaganja uvjetovana izgradnjom TS 10(20)/0,4 kV i revitalizacijom mreže niskog napona
ostala ulaganja u distribucijsku djelatnost
Slika 6.4.1. Ukupna ulaganja u distribucijsku mrežu podijeljena u grupe prema razlogu
izgradnje u razdoblju 2001.-2020. godine
_______________________________________________________________________________________________________
Na slici 6.4.2. prikazana su prosječna godišnja ulaganja po planskim razdobljima

podijeljena u gore spomenute četiri grupe, a na slici 6.4.3. prikazana su prosječna
godišnja ulaganja po planskim razdobljima podijeljena po objektima distribucijske
mreže. Vidi se da najveći dio ulaganja otpada na vodove 10(20) kV, TS 10(20)/0,4 kV
i vodove niskog napona. Također je značajno da godišnja ulaganja postupno opadaju
od 2010. godine, od kada su praktički konstantna. To je posljedica u prvom redu
dotrajalosti postojeće distribucijske mreže, koja se upravo do 2010. godine planira
većim dijelom obnoviti. Međutim, za dio povećanih troškova u tom razdoblju
odgovoran je i porast potrošnje električne energije, koji se prema predviđanjima
također postupno smanjuje.
1.400
1.200
godišnja ulaganja (milijuni kn)
1.000
800
600
400
200
0
2001-2005 2006-2010 2011-2015 2016-2020
ostala ulaganja u distribucijsku djelatnost

ulaganja uvjetovana izgradnjom TS 10(20)/0,4 kV i revitalizacijom mreže niskog napona
ulaganja u revitalizaciju distribucijske mreže (osim vodova niskog napona)
ulaganja uvjetovana novom izgradnjom TS X/10(20) kV
Slika 6.4.2. Prosječna godišnja ulaganja po planskim razdobljima podijeljena u grupe prema
razlogu izgradnje
1.400
1.200
1.000
godišnja ulaganja (milijuni kn)
800
600
400
200
0
2001-2005 2006-2010 2011-2015 2016-2020
TS 110/10(20) kV TS 35/10(20) kV vodovi 35 kV vodovi 10 kV TS 10(20)/0,4 kV vodovi niskog napona ostalo
Slika 6.4.3. Prosječna godišnja ulaganja po planskim razdobljima podijeljena po objektima

distribucijske mreže
_______________________________________________________________________________________________________
6.5. OPSKRBA ELEKTRIČNOM ENERGIJOM U HRVATSKOJ

Prema Zakonu o tržištu električne energije opskrba je energetska djelatnost isporuke
i/ili prodaje električne energije te je neovisna od djelatnosti prijenosa i distribucije
električne energije. Opskrba obuhvaća obradu obračunskih elemenata radi isporuke
električne energije, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa kupcima i
naplatu obračunate električne energije za svako obračunsko mjesto potrošnje
Svaki energetski subjekt može pružati usluge opskrbe povlaštenim kupcima nakon
što pribavi dozvolu za obavljanje djelatnosti opskrbe električnom energijom.
Energetski subjekt koji ima dozvolu za obavljanje djelatnosti javnih usluga može
pružati usluge opskrbe tarifnim kupcima nakon što pribavi dozvolu za obavljanje
djelatnosti. Opskrba povlaštenih kupaca električnom energijom je djelatnost u kojoj
povlašteni kupac i opskrbljivač kojega on izabere slobodno ugovaraju količinu i cijenu
električne energije koja je predmet isporuke.
Minimalni udio energije iz obnovljivih izvora, bez velikih hidroelektrana (iznad 5 MW),
koju koristi energetski subjekt koji djelatnost opskrbe električnom energijom obavlja
kao javnu uslugu propisuje Vlada Republike Hrvatske.150
6.5.1. Osnovni pokazatelji djelatnosti opskrbe

U skladu s Tarifnim sustavom kupci električne energije dijele se u slijedeće
kategorije: kupci na visokom naponu (110 kV), kupci na srednjem naponu (isti tarifni
stavovi na 35(30) kV, 20 kV i 10 kV), poduzetništvo na niskom naponu s mjerenjem
snage (priključna snaga veća od 30 kW), poduzetništvo na niskom naponu bez
mjerenja snage, javna rasvjeta te kućanstva. Osim toga, postoje tarifni modeli na
niskom naponu za kupce sa samonaplatnim brojilima, te za kućanstva s upravljanom
potrošnjom, no broj takvih kupaca je veoma mali. Kategorija kućanstava uključuje ne
samo kućanstva (kuće i stanove koji se koriste kao mjesta stalnog prebivališta), nego
i pomoćne prostorije, garaže, stubišta u višekatnicama (zajednička potrošnja),
vikendice i sve druge prostore koje koriste a ne spadaju u kategoriju poduzetništva.
a) Kupci na visokom naponu

Na visokom naponu (110 kV) u 2003. godini bilo je 33 kupca električne energije koji
su potrošili 775,82 GWh ili 7,1 posto ukupne potrošnje električne energije. U devet
distribucijskih područja postoje kupci na visokom naponu. Prosječna potrošnja
električne energije kupaca na visokom naponu u 2003. godini iznosila je 23509,77
MWh. Razlike između kupaca su velike, najmanju prosjek je u distribucijskom
području Vinkovci (oko 25% ukupnog prosjeka), a najveći u Splitu (oko 200%
ukupnog prosjeka). U tablici 6.5.1 i na slici 6.5.1 prikazane su značajke kupaca na
110 kV naponskoj razini u 2003. godini.
150
Podaci prikazani u ovom poglavlju dobiveni su obradom podataka dobivenih od HEP-Opskrbe d.o.o.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 6.5.1. Kupci električne energije na naponskoj razini 110 kV u 2003. godini
DISTRIBUCIJSKO PODRUČJE BROJ 110 KV POSTOTAK UKUPNA POSTOTAK UKUPNE PROSJEČNA

KUPACA BROJA 110 KV POTROŠNJA POTROŠNJE 110 KV POTROŠNJA
KUPACA NA 110 KV KUPACA KUPACA NA RAZINI 110 KV KUPCA
RAZINI RH [GWH/G] RH [MWH/G]
"Elektrodalmacija" Split 5 14,71% 223,65 28,61% 44729,43
"Elektroslavonija" Osijek 3 8,82% 119,02 15,23% 39673,92
"Elektroprimorje" Rijeka 4 11,76% 106,26 13,59% 26564,00
"Elektra" Sisak 3 8,82% 96,65 12,37% 32216,52
"Elektra" Šibenik 2 5,88% 65,04 8,32% 32517,72
"Elektra" Križ 3 8,82% 60,82 7,78% 20274,63
"Elektra" Zagreb 4 11,76% 44,92 5,75% 11229,66
"Elektra" Slavonski Brod 4 11,76% 23,18 2,97% 5794,45
"Elektra" Karlovac 3 8,82% 22,27 2,85% 7423,11
"Elektra" Koprivnica 1 2,94% 7,94 1,02% 7944,42
"Elektra" Vinkovci 1 2,94% 6,08 0,78% 6078,51
"Elektra" Bjelovar 1 2,94% 5,76 0,74% 5763,62
"Elektra" Zadar 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektra" Zabok 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektra" Virovitica 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektra" Varaždin 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektroistra" Pula 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektra" Požega 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektrolika" Gospić 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektrojug" Dubrovnik 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
"Elektra" Čakovec 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
Ukupno 34 100,00% 781,59 100,00% 22987,83
6 240,00
Ukupna godišnja potrošnja 110 kV kupaca [GWh/g]
5 200,00
Broj kupaca na 110 kV naponskoj razini
4 160,00
3 120,00
2 80,00
1 40,00
0 0,00
a
ca
" V ica
tra n
ik
r
riž
c
d
" P la
"Š k
ci
"O t
b
k
ok
" Č nik
ec
ka
i
va
a
" K ova
pl
eg
di
i
ije
ro
re
en
ov
p
u
ad
"K
ni
is
ov
ab
ije
t
"S
v
až
os
"P
lo
B
ag
s
vi
ož
ro
"S
nk
riv
ib
"Z
l
"R
ak
je
"Z
iro
ar
ra
ar
G
ki
"Z
ija
ub
Vi
op
"B
ra
ns
"K
kt
ra
"V
a"
ija
ra
je
ac
D
ra
is
ra
kt
ra
le
"
kt
vo
ra
or
lik
kt
ra
on
ra
ro
ra
ra
m
ra
kt
le
g"
"E
kt
kt
le
le
im
kt
la
kt
ro
ra
kt
kt
kt
kt
al
le
"E
v
kt
le
le
"E
ju
"E
le
"S
le
la
kt
kt
pr
le
le
le
le
"E rod
"E
le
"E
"E
ro
"E
"E
s
le
le
"E
"E
"E
"E
ro
"E
ra
ro
kt
kt
"E
"E
kt
le
kt
kt
le
le
"E
le
le
"E
"E
"E
Distribucijsko područje
Broj 110 kV kupaca Ukupna godišnja potrošnja 110 kV kupaca
Slika 6.5.1. Broj kupaca na naponskoj razini 110 kV i njihova godišnja potrošnja u 2003.
prikazani po distribucijskim područjima
_______________________________________________________________________________________________________
b) Kupci na srednjem naponu

Kupci na 35(30) Kv
Na naponskoj razini 35(30) kV u 2003. godini bilo je 76 kupaca električne energije.
Ukupno su kupci na naponu 35(30) kV u 2003. godini potrošili 709,81 GWh ili 5,8
posto ukupne potrošnje električne energije. U prosjeku potrošnja električne energije
kupca na naponu 35(30) kV iznosi 939,61 MWh.
Najveći broj kupaca na naponu 35(30) kV je u distribucijskom području Rijeka i iznosi

18 (23% ukupnog broja), a četiri distribucijska područja nemaju ni jednog kupca.
Prosjek potrošnje električne energije kupaca na naponu 35(30) kV po distribucijskim
područjima je različit i najveći je u Zagrebu 33272,79 MWh, a najmanji u Gospiću od
1024,24 MWh. U tablici 6.5.2 i na slici 6.5.2 prikazane su značajke kupaca na 35 kV
naponskoj razini u 2003. godini.
Tablica 6.5.2. Kupci električne energije na naponskoj razini 35(30) kV u 2003. godini
Ukupna
Prosječna
Broj 35 kV Struktura potrošnja Struktura
Distribucijsko područje potrošnja 35 kV
kupaca [%] 35 kV kupaca [%]
kupca [MWh/g]
[GWh/g]
"Elektra" Zagreb 4 5,26% 133,09 18,75% 33272,79
"Elektra" Križ 2 2,63% 27,40 3,86% 13702,22
"Elektra" Požega 2 2,63% 25,89 3,65% 12946,36
"Elektra" Zadar 3 3,95% 15,84 2,23% 5278,97
"Elektra" Sisak 2 2,63% 8,32 1,17% 4161,21
"Elektra" Šibenik 1 1,32% 1,94 0,27% 1941,24
"Elektra" Zabok 1 1,32% 0,01 0,00% 8,96
"Elektra" Čakovec 0 0,00% 0,00 0,00% 0,00
Ukupno 76 100,00% 709,81 100,00% 9339,61
_______________________________________________________________________________________________________
20 200,00
180,00
Ukupna godišnja potrošnja 35 kV kupaca [GWh/g]

16 160,00
Broj kupaca na 35 kV naponskoj razini
140,00
12 120,00
100,00
8 80,00
60,00
4 40,00
20,00
0 0,00
ri ž
ar
k
a
ok
r
ik
b
n
ic a
i
c
a
ec
ca
ć
it
k
od
ek
ka
vc
va
is a
va
eg
re
di
ul
pi
ni
pl
en
ad
"K
ab
ni
ov
ko
si j
Br
i je
v it
až
os
"P
lo
ov
"S
ag
lo
ož
"S
ib
r iv
"Z
ak
je
"Z
"O
ra
"R
ir o
in
ar
ar
G
br
ki
"Z
"Š
ra
"P
i ja
op
"B
ra
"V
kt
ra
"Č
"K
ns
"V
Du
ra
"V
a"
is t
ja
je
ac
ra
ra
kt
le
ra
"K
kt
ra
kt
vo
ni
li k
ra
or
ro
ra
ra
ra
kt
ra
"E
le
kt
lm
kt
le
g"
le
kt
vo
kt
im
ro
ra
la
kt
kt
kt
kt
le
"E
le
kt
"E
le
da
ju
"E
le
le
"S
kt
le
le
s la
kt
le
le
"E
pr
"E
le
"E
ro
"E
"E
ro
"E
"E
le
"E
le
"E
"E
ro
ra
kt
ro
"E
"E
kt
kt
le
kt
kt
le
le
"E
le
le
"E
"E
"E
"E
Broj 35 kV kupaca Ukupna godišnja potrošnja 35 kV kupaca
Slika 6.5.2. Broj kupaca na naponskoj razini 35(30) kV i njihova godišnja potrošnja u 2003.
prikazani po distribucijskim područjima
Kupci na 10/20 kV
U 2003. godini na naponu 10/20 kV bila su 1648 kupaca s prosječnom potrošnjom
električne energije od 1296,270 kWh godišnje. Ukupno su kupci na 10/20 kV potrošili
u 2003. godini 2136,25 GWh ili 16,9 posto ukupne potrošnje električne energije.
U samo 5 distribucijskih područja (Zagreb, Pula, Rijeka, Osijek i Split) nalazi se 936
kupaca ili 56,8 posto ukupnog broja kupaca, koji su ostvarili 1291,36 GWh ili 60,4
posto ukupne potrošnje električne energije u 2003. godini na naponu 10/20 kV. U
tablici 6.5.3 i na slikama 6.5.3, 6.5.4 i 6.5.5 prikazane su značajke kupaca na
10/20 kV naponskoj razini u 2003. godini.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 6.5.3. Kupci električne energije na naponskoj razini 10/20 kV u 2003. godini
Distribucijsko područje Broj 10 kV Struktura Ukupna potrošnja Struktura Prosječna

kupaca 10 kV kupaca potrošnja 10 kV
[GWh/g] kupca [MWh/g]
"Elektra" Zagreb 312 18,93% 574,96 26,91% 1842,82
"Elektra" Zabok 28 1,70% 103,44 4,84% 3694,46
"Elektra" Križ 53 3,22% 80,28 3,76% 1514,71
"Elektra" Zadar 47 2,85% 61,56 2,88% 1309,86
"Elektra" Čakovec 38 2,31% 56,21 2,63% 1479,21
"Elektra" Sisak 39 2,37% 41,46 1,94% 1063,07
"Elektra" Šibenik 32 1,94% 31,61 1,48% 987,77
"Elektra" Požega 37 2,25% 31,12 1,46% 841,20
Ukupno 1648 100,00% 2136,25 100,00% 1296,27
Ostala distribucijska područja u skladu sa svojom veličinom i gospodarskom snagom

imaju znatno mani broj kupaca na naponu 10 kV odnosno 20 kV. Osim što se
distribucijska područja razlikuju po veličini znatno se razlikuju i po prosječnoj potrošnji
kupaca. Najmanji je prosjek na području Slavonskog Broda, a najveći na području
Zaboka.
Najveći broj kupaca ima potrošnju do 500 MWh, a zatim u razredu od 1001-5000
MWh godišnje. U skladu i tim najveći dio potrošnje ostvaruje se u razredu 1001 do
5000 MWh godišnje.
_______________________________________________________________________________________________________
30,00%
Postaotak broja kupaca i ukupne potrošnje na razini RH 25,00%
20,00%
15,00%
10,00%
5,00%
0,00% riž
ar
k
ok
a
k
b
ar
n
ci
c
a
ic a
ec
ć
it
ik
d
ek
ka
is a
ni
eg
re
va
di
ul
pi
nic
pl
ov
ad
ro
ov
"K
vn
ab
ov
ib e
v it
si j
až
ije
"P
os
ag
"S
lo
ož
iB
"S
in k
je l
riv
"Z
ro
"Z
ak
tr a
ir o
"O
ar
"R
ar
"G
"Z
"Š
ra
"P
ija
sk
ub
"B
op
tr a
"V
t ra
"Č
"K
"V
le k
tr a
"V
is t
ja
je
ra
ac
on
a
t ra
tr a
"D
"K
le k
ra
lek
tr a
lik
ni
or
le k
ro
ra
tr a
tr a
kt
"E
tr a
lm
la v
lek
kt
le k
vo
tro
tr a
im
kt
kt
le
"E
lek
"E
le k
le k
"E
le k
ju
le
da
le
le
"E
"S
sl a
"E
pr
"E
le k
le k
tr o
"E
"E
"E
ro
"E
"E
"E
"E
ro
tr a
ro
"E
"E
le k
kt
kt
kt
le
k
le
"E
le
le
"E
"E
"E
"E
Broj 10 kV kupaca Ukupna potrošnja 10 kV kupaca
Slika 6.5.3. Postotak broja kupaca na naponskoj razini 10/20 kV i postotak njihove godišnje
potrošnje u 2003. prikazani po distribucijskim područjima
120
"Elektra" Zagreb
100 "Elektroistra" Pula
"Elektroprimorje" Rijeka
"Elektroslavonija" Osijek
Broj 10 kV kupaca u razredu potrošnje
"Elektrodalmacija" Split
80 "Elektra" Varaždin
"Elektra" Zabok
"Elektra" Križ
"Elektra" Karlovac
"Elektra" Zadar
60
"Elektra" Čakovec
"Elektra" Koprivnica
"Elektra" Sisak
"Elektrojug" Dubrovnik
40 "Elektra" Virovitica
"Elektra" Slavonski Brod
"Elektra" Šibenik
"Elektra" Požega
20 "Elektrolika" Gospić
"Elektra" Bjelovar
0
do 500 501÷1000 1001÷5000 5001÷10000 preko 10001
Razred potrošnje 10 kV kupca [kWh/g]
Slika 6.5.4. Broj kupaca na naponskoj razini 10/20 kV prikazani po razredu potrošnje i
distribucijskim područjima
_______________________________________________________________________________________________________
250
Ukup na godišnja po troš nja 10 kV kupa ca u razre du [GWh/g] "Elektra" Zagreb

"Elektroistra" Pula
200 "Elektroprimorje" Rijeka
"Elektroslavonija" Osijek
"Elektrodalmacija" Split
"Elektra" Varaždin
"Elektra" Zabok
150 "Elektra" Križ
"Elektra" Karlovac
"Elektra" Zadar
"Elektra" Čakovec
"Elektra" Koprivnica
100 "Elektra" Sisak
"Elektrojug" Dubrovnik
"Elektra" Virovitica
"Elektra" Slavonski Brod
"Elektra" Šibenik
50 "Elektra" Požega
"Elektrolika" Gospić
"Elektra" Bjelovar
0
do 500 501÷1000 1001÷5000 5001÷10000 preko 10001
Razred potrošnje 10 kV kupca [kWh/g]
Slika 6.5.5. Godišnja potrošnja kupaca na naponskoj razini 10/20 kV prikazana po razredu
potrošnje i distribucijskim područjima
c) Kupci na niskom naponu

Poduzetništvo
U kategoriji poduzetništvo u 2003. godini ostvarena je potrošnja električne energije u
iznosu od 3083,03 GWh kod 162644 kupca električne energije. U trenutku pisanja
ove studije autorima su bili dostupni jedino ovi podaci za ovu kategoriju kupaca.
Kućanstva
U kategoriji kućanstava u 2003. godini ostvarena je potrošnja električne energije u
iznosu od 5711,05 GWh kod 1914986 kupaca električne energije. Prosječno svaki
kupac električne energije u kategoriji kućanstvo potroši 2982,3 kWh. Broj stanova i
kuća u kojima se živi stalno manji je od 1.500.000 (približno 1.475.000), a ostalo su
kupci električne energije za pomoćne prostorije, garaže, stubišta ili vikendice. Oko
24,1 posto kupaca ima manju potrošnju električne energije od 800 kWh, što ukupno
iznosi oko 2 posto ukupne potrošnje svih kupaca u kategoriji kućanstava. Može se
pretpostaviti da oko 450000 kupaca ne predstavljaju kategoriju kućanstvo u smislu
stambenog prostora za stalno prebivalište. Za potrebe ove analize 800 kWh je
postavljena razdjelnica između kućanstva i ostalih kupaca u kategoriji kućanstva,
iako ima mali broj kućanstava koji troše manje od 800 kao određeni broj ostalih koji
troše više od 800 kWh.
Na slici 6.5.6. prikazan je raspored potrošnje po grupama i broj kupaca po pojedinoj

grupi potrošnje.
_______________________________________________________________________________________________________
Potrošnja kupaca iz kategorie kućanstva u RH u 2003.
210.000 700
180.000 600
Ukupna godišnja potrošnja razreda [G W h/g]

Broj kućanstava u razredu potrošnje
150.000 500
120.000 400
90.000 300
60.000 200
30.000 100
0 0
50
0
0
0
0
0
0
0
0
1. 0
1. 0
2. 0
2. 0
3. 0
3. 0
4. 0
4. 0
5. 0
6. 0
7. 0
8. 0
9. 0
10 0 0
11 00
12 00
13 00
14 00
15 00
16 00
17 00
18 00
19 00
20 00
20 0
00
10
20
30
40
50
60
70
80
90
00
50
00
50
00
50
00
50
00
00
00
00
> .0 0
0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
Razred potrošnje kućanstva [kWh/g]
Ukupni broj kućanstava Ukupna godišnja porošnja kategorije kućanstava
Slika 6.5.6. Broj kupaca na niskom naponu iz kategorije kućanstva i njihova godišnja
potrošnja u 2003. prikazani po razredima potrošnje
Prostorni raspored potrošnje električne energije zavisi o standardu građana, veličini

stambenog prostora, te načinu rješavanja toplinskih potreba (priprema tople vode i
grijanja) i u posljednje vrijeme, hlađenja. Pet distribucijskih područja ostvaruje preko
60 posto ukupne potrošnje u kategoriji kućanstva. Iako je Zagreb financijski i po
standardu najjače distribucijsko područje, veću specifičnu potrošnju ostvaruju druga
distribucijska područja kao Osijek, Rijeka, Split ili Pula. U tablici 6.5.4. navedeni su
podaci o prostornoj strukturi potrošnje električne energije u kategoriji kućanstva u
2003. godini, dok su u tablici 6.5.5 navedeni isti podaci reducirani za kućanstva s
godišnjom potrošnjom manjom od 800 kWh.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 6.5.4. Kupci električne energije na niskom naponu iz kategorije kućanstva u 2003.
godini
Prosječna
Broj kupaca u Ukupna potrošnja
Struktura Struktura potrošnja
Distribucijsko područje kategoriji kućanstava
[%] [%] kućanstva
kućanstva [GWh/g]
[kWh/g]
“Elektra” Zagreb 422191 22,05% 1219,41 21,35% 2888,3
“Elektrodalmacija” Split 224203 11,71% 786,42 13,77% 3507,6
“Elektroprimorje” Rijeka 166848 8,71% 569,55 9,97% 3413,6
“Elektroslavonija” Osijek 130813 6,83% 457,27 8,01% 3495,6
“Elektroistra” Pula 109902 5,74% 401,07 7,02% 3649,3
“Elektra” Zadar 89616 4,68% 273,30 4,79% 3049,6
“Elektra” Karlovac 81183 4,24% 196,08 3,43% 2415,3
“Elektra” Slavonski Brod 55439 2,90% 176,09 3,08% 3176,3
“Elektra” Vinkovci 66546 3,48% 169,63 2,97% 2549,1
“Elektra” Šibenik 67593 3,53% 161,31 2,82% 2386,4
“Elektra” Križ 69340 3,62% 157,04 2,75% 2264,8
“Elektrojug” Dubrovnik 41832 2,18% 155,28 2,72% 3711,9
“Elektra” Varaždin 61989 3,24% 152,62 2,67% 2462,0
“Elektra” Sisak 49560 2,59% 142,73 2,50% 2880,0
“Elektra” Zabok 60222 3,14% 138,40 2,42% 2298,1
“Elektra” Bjelovar 44712 2,33% 127,58 2,23% 2853,4
“Elektra” Koprivnica 46102 2,41% 114,56 2,01% 2484,9
“Elektra” Čakovec 40907 2,14% 110,83 1,94% 2709,3
“Elektra” Virovitica 27089 1,41% 70,18 1,23% 2590,7
“Elektra” Požega 23736 1,24% 67,04 1,17% 2824,2
“Elektrolika” Gospić 35163 1,84% 64,69 1,13% 1839,6
Ukupno 1914986 100,00% 5711,05 100,00% 2982,3
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 6.5.5. Kupci električne energije na niskom naponu iz kategorije kućanstva u 2003.
godini prikazani bez kupaca s godišnjom potrošnjom manjom od 800 kWh
Distribucijsko područje Broj Struktura Ukupna Struktura Prosječna

kućanstava % potrošnja % potrošnja
kućanstava kućanstva
[GWh/g] [kWh/g]
“Elektra” Zagreb 347358 23,91% 1199,23 21,42% 3452,4
“Elektrodalmacija” Split 165747 11,41% 773,89 13,82% 4669,1
“Elektroprimorje” Rijeka 127774 8,80% 557,54 9,96% 4363,5
“Elektroslavonija” Osijek 106748 7,35% 451,51 8,07% 4229,6
“Elektroistra” Pula 84506 5,82% 393,95 7,04% 4661,7
“Elektra” Zadar 62402 4,30% 265,41 4,74% 4253,2
“Elektra” Karlovac 55435 3,82% 190,83 3,41% 3442,5
“Elektra” Slavonski Brod 45672 3,14% 173,81 3,10% 3805,7
“Elektra” Vinkovci 53624 3,69% 165,14 2,95% 3079,7
“Elektra” Šibenik 41243 2,84% 155,57 2,78% 3772,0
“Elektra” Križ 49572 3,41% 153,03 2,73% 3087,1
“Elektrojug” Dubrovnik 32008 2,20% 152,73 2,73% 4771,5
“Elektra” Varaždin 44665 3,07% 149,10 2,66% 3338,1
“Elektra” Sisak 37638 2,59% 139,82 2,50% 3714,8
“Elektra” Zabok 38670 2,66% 134,26 2,40% 3471,9
“Elektra” Bjelovar 34056 2,34% 125,34 2,24% 3680,3
“Elektra” Koprivnica 34221 2,36% 111,97 2,00% 3272,0
“Elektra” Čakovec 31788 2,19% 108,95 1,95% 3427,4
“Elektra” Virovitica 20555 1,41% 69,12 1,23% 3362,5
“Elektra” Požega 18446 1,27% 65,83 1,18% 3568,8
“Elektrolika” Gospić 20527 1,41% 61,10 1,09% 2976,5
Ukupno 1452655 100,00% 5598,12 100,00% 3853,7
50.000
Dubrovnik
45.000
Split
Karlovac
40.000 Zagreb
Rijeka
Broj kućanstava u razredu potrošnje
35.000 Križ
Slavonski Brod
Gospić
30.000
Zadar
Šibenik
25.000 Varaždin
Vinkovci
Čakovec
20.000
Virovitica
Sisak
15.000 Zabok
Koprivnica
10.000 Bjelovar
Osijek
Pula
5.000
Požega
0
00
11 00
12 00
13 00
14 00
15 00
16 00
17 00
18 00
19 00
20 00
20 0
1. 0
2. 0
2. 0
3. 0
3. 0
4. 0
4. 0
5. 0
6. 0
7. 0
8. 0
9. 0
10 0
0
0
0
0
0
0
0
0
1. 0
50
> .00
00
50
00
50
00
50
00
50
00
00
00
00
00
10
20
30
40
50
60
70
80
90
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
Slika 6.5.7. Broj kupaca na niskom naponu iz kategorije kućanstva prikazan po razredu
_______________________________________________________________________________________________________
120.000.000
Dubrovnik
Split
100.000.000 Karlovac
Zagreb
Ukupna godišnja potrošnja razreda [kWh/g]
Rijeka
Križ
80.000.000 Slavonski Brod
Gospić
Zadar
Šibenik
60.000.000 Varaždin
Vinkovci
Čakovec
Virovitica
40.000.000 Sisak
Zabok
Koprivnica
Bjelovar
20.000.000 Osijek
Pula
Požega
0
1. 0
2. 0
2. 0
3. 0
3. 0
4. 0
4. 0
5. 0
6. 0
7. 0
8. 0
9. 0
10 00
00
50
11 00
12 00
13 00
14 00
15 00
16 00
17 00
18 00
19 00
20 00
20 0
0
0
0
0
0
0
0
0
1. 0
00
50
00
50
00
50
00
50
00
00
00
00
> . 00
10
20
30
40
50
60
70
80
90
.0
0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
Slika 6.5.8. Godišnja potrošnja kupaca na niskom naponu iz kategorije kućanstva prikazana
po razredu potrošnje i distribucijskim područjima
35
Dubrovnik
Split
Postotak kućanstava u razredu potrošnje na razini RH [%]
30
Karlovac
Zagreb
Rijeka
25 Križ
Slavonski Brod
Gospić
20 Zadar
Šibenik
Varaždin
Vinkovci
15 Čakovec
Virovitica
Sisak
10 Zabok
Koprivnica
Bjelovar
Osijek
5
Pula
Požega
0
1. 0
2. 0
2. 0
3. 0
3. 0
4. 0
4. 0
5. 0
6. 0
7. 0
8. 0
9. 0
10 00
11 00
12 00
13 00
14 00
15 00
16 00
17 00
18 00
19 00
20 00
20 0
00
50
0
0
0
0
0
0
0
0
1. 0
00
50
00
50
00
50
00
50
00
00
00
00
> .00
10
20
30
40
50
60
70
80
90
.0
0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
.0
Slika 6.5.9. Postotak godišnje potrošnje kupaca na niskom naponu prikazan po razredu
Prema slikama 6.5.7, 6.5.8. i 6.5.9. prepoznate se razlike u strukturi potrošnje po

pojedinom distribucijskom području. Posebno se mogu uočiti razlike u kategorijama
pojedinih kupaca, s obzirom na to koristi li se električna energija za grijanje ili ne, a u
posljednje vrijeme i hlađenje. Potrebno je napomenuti da hlađenje nema tako veliki
_______________________________________________________________________________________________________
utjecaj na potrošnju kao grijanje, jer je sezona grijanja znatno duža od sezone
hlađenja, a također i broj prostorija koje se hladi je znatno manji.
U narednom razdoblju od 5 do 7 godina može se očekivati slična struktura potrošnje

električne energije kao u 2003. godini. Rasti će broj domaćinstava koji centralno griju
stan ili kuću, ali to ne znači da će se bitno odraziti na povećanje potrošnje električne
energije. Drugi programi, posebno programi plinofikacije, korištenja biomase i
sunčeve energije, mogu preuzeti povećane potrebe za toplinskom energijom u
kućanstvima.
Može se, također, očekivati povećanje potrošnje električne energije za potrebe

hlađenja, koja će se posebno reflektirati na opterećenje mreže.
Javna rasvjeta
U javnoj rasvjeti je u 2003. godini ukupno potrošeno 342 GWh električne energije na
17.990 mjernih mjesta. U tablici 6.5.6. i na slici 6.5.10. prikazani su po distribucijskim
područjima broj mjernih mjesta i godišnja potrošnja javne rasvjete u 2003. godini.
Tablica 6.5.6. Broj mjernih mjesta i ukupna godišnja potrošnja javne rasvjete u 2003. godini
prikazano po distribucijskom područjima
Distribucijsko područje Broj mjernih mjesta Potrošnja [MWh/g]

“Elektra” Zagreb 2.985 102470,55
“Elektrodalmacija” Split 1.623 33181,92
“Elektroprimorje” Rijeka 1.463 28017,38
“Elektroistra” Pula 1.574 21732,60
“Elektroslavonija” Osijek 1.211 18471,51
“Elektra” Karlovac 836 14392,08
“Elektra” Zadar 1.035 14229,94
“Elektra” Vinkovci 615 13361,77
“Elektra” Slavonski Brod 624 11408,76
“Elektra” Križ 963 9816,03
“Elektra” Sisak 527 9703,52
“Elektra” Varaždin 521 9696,82
“Elektrojug” Dubrovnik 380 9408,26
“Elektra” Šibenik 639 8542,59
“Elektra” Bjelovar 626 6874,38
“Elektra” Koprivnica 623 6805,53
“Elektra” Zabok 451 6748,37
“Elektra” Čakovec 385 5122,95
“Elektrolika” Gospić 310 4278,78
“Elektra” Virovitica 400 3995,62
“Elektra” Požega 199 3740,84
Ukupno 17.990 342000,17
_______________________________________________________________________________________________________
3.500 140000,00
3.000 120000,00
2.500 100000,00
Godišnja potrošnja [MWh/g]

Broj mjernih mjesta
2.000 80000,00
1.500 60000,00
1.000 40000,00
500 20000,00
0 0,00
in
ga
ar
d
a
r
ci
lit
ik
ik
b
ec
k
ć
a
da
i
va
sa
bo
pi
ic
je
c
ro
on Pul
re
tro ijek
Kr
Sp
n
v
vn
žd
ov
ni
ov
že
ko
t
be
si
os
iB
ag
Za
vi
rlo
Si
Za
ro
ra
iv
el
tra
O
R
ak
Po
a
ro
tra
in
G
Ši
pr
tro ra Z
sk
Ka
ub
Va
Bj
tra
j
tra
i
tra ra V
ija
tra
je
ek
Vi
Č
ac
a
Ko
is
tra
on
tra
D
tra
or
ek
lik
ek
tra
tra
El
tra
ek
m
tra
t
ek
av
ek
im
ek
t
tro
tra
El
ek
al
El
ek
av
El
ek
ek
ju
ek
ek
ek
El
Sl
El
pr
El
d
ek
ek
El
tro
El
sl
El
El
El
El
El
tro
tro
El
El
ek
ek
ek
ek
ek
El
El
El
El
El
Broj mjernih mjesta Godišnja potrošnja
Slika 6.5.10. Broj mjernih mjesta i ukupna godišnja potrošnja javne rasvjete u 2003. godini
prikazano po distribucijskom područjima
6.5.2. Ocjena stanja i organizacija djelatnosti opskrbe

Prema Zakonu o tržištu električne energije potrebno je odvojiti djelatnost opskrbe od
djelatnosti distribucije i prijenosa. U tom smislu u okviru HEP-Grupe osnovano je
društvo HEP-Opskrba d.o.o. Međutim, to društvo nije aktivirano jer djelatnici koji se
bave opskrbom i dalje rade u HEP–Distribuciji d.o.o. Zbog toga je nužno čim prije
organizacijski ustrojiti i formalno aktivirati HEP-Opskrbu d.o.o. te ju upotpuniti
djelatnicima. To će u najvećoj mjeri biti zaposlenici koji danas rade u Službi za
odnose s kupcima unutar HEP-Distribucije, osim odjela mjernih uređaja koji ostaje
distribucijska djelatnost.
S obzirom da je opskrba tarifnih kupaca regulirana djelatnost i spada u djelatnost

javne usluge a opskrba povlaštenih kupaca je tržišna djelatnost, nužno je unutar
HEP–Opskrbe računovodstveno razdvojiti te dvije djelatnosti. Opskrbu povlaštenih
kupaca trebat će osnažiti s novim djelatnicima koji raspolažu suvremenim
marketinškim znanjima.
Što se tiče organizacijskog ustroja HEP–Opskrbe, vjerojatno će trebati izvršiti

određenu konsolidaciju u odnosu na sadašnji “županijski” ustroj distribucije (21
distribucijsko područje). Time će se postići racionalizacija troškova ali i okupljanje
specijaliziranih stručnjaka koji će biti nužni za rad opskrbe povlaštenih kupaca u
novim, jednim dijelom i tržišnim, okolnostima.
Otvaranje tržišta nužno će dovesti do toga da će HEP–Opskrba izgubiti dio

povlaštenih kupaca koje danas opskrbljuje. To se pogotovo odnosi na velike kupce;
mali kupci (kućanstva) prema europskom iskustvu nerado mijenjaju opskrbljivače.
Treba razmotriti mogućnost da HEP–Opskrba pokuša konkurirati na područjima
susjednih država i tako kompenzira gubitak dijela kupaca u Hrvatskoj. Osim toga,
_______________________________________________________________________________________________________
nužno je da HEP–Opskrba ponudi i druge proizvode povlaštenim kupcima, osim

električne energije, po uzoru na slične primjere u EU.
Posebnu pozornost i razmatranje treba obratiti na položaj sadašnjih tarifnih kupaca

nakon potpunog otvaranja tržište električne energije. U mnogim zemljama se i nakon
potpunog otvaranja tržišta ostavlja mogućnost da tarifni kupci na neki način zadrže
svoj položaj, ako ne žele biti sudionici na tržištu. Smatra se da je to dobar pristup.
6.6. OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE I ENERGETSKA EFIKASNOST U

FUNKCIJI TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ
Obnovljivi izvori i energetska efikasnost imaju utjecaj na ukupnu energetsku
budućnost. U ovom poglavlju pozornost će se usmjeriti samo na onaj dio obnovljivih
izvora i energetske efikasnosti koji može utjecati na tržište električne energije, kako
na strani smanjenja potrošnje, tako i na strani proizvodnje.
6.6.1. Perspektiva korištenja obnovljivih izvora u Hrvatskoj

Procjenjuje se da će u Hrvatskoj velike hidroelektrane u 2010. godini imati udio od
oko 35 posto proizvodnje električne energije, što znači da je udio obnovljivih izvora u
proizvodnji električne energije za Hrvatsku iznad prosječnog iznosa od 22 posto
zahtijevanog Direktivom 2001/77/EZ. Međutim, važno je uočiti da u ciljanom udjelu
obnovljivih izvora postoje velike razlike između pojedinih zemalja EU. Tako zemlje
bogate hidroenergijom imaju ciljane udjele u 2010. godini znatno više od ostalih
zemalja: primjerice Austrija 78 posto, Švedska 60 posto, Portugal 39 posto.
Za Hrvatsku je provedena opsežna analiza troškova i dobiti korištenja obnovljivih

izvora energije (biomasa, vjetar, mali vodotoci, geotermalna i sunčeva energija) te je
minimalni udio do 2010. godine određen na osnovu uključivanja tzv. socijalnih i
neizravnih troškova proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva (external costs) u
proizvodnu cijenu, odnosno izbjegnutih troškova zaštite okoliša i zdravlja
stanovništva. Studija je izrađena u suradnji s tvrtkom Frontier Economics, u sklopu
projekta Svjetske banke "Croatia: Renewable Energy Resources Project".
Rezultati spomenute analize troškova i dobiti za Hrvatsku prikazuje slika 6.6.1.

Karakteristične točke, odnosno ekonomski opravdani udjeli OIE u današnjim
okolnostima za Republiku Hrvatsku su 37 MW bez uključenih eksternalija, 317 MW s
lokalnim, odnosno 690 MW s globalnim eksternalijama, što odgovara 0,9 posto, 5,6
posto i 10,3 posto udjela OIE (biomasa, vjetar, mali vodotoci, geotermalna i sunčeva
energija) u projektiranoj proizvodnji 2010. godine.
_______________________________________________________________________________________________________
6 globalne eksternalije
lokalne eksternalije
4 izbjegnuti trošak
UScent/kWh
2
0
Q ekonom. Q lok. ekst. Q lokalne i glob. ekst.
-2
-4
-6
200 400 600 800 1000 1200
Ukupno instalirani kapacitet, MW
Slika 6.6.1. Krivulja marginalnih troškova proizvodnje električne energije iz OIE za

oko 250 identificiranih projekata obnovljivih izvora
Cilj politike korištenja OIE u Hrvatskoj može se postaviti bilo gdje u intervalu između
37 i 690 MW, a ovisiti će o ciljevima koji se žele postići kroz povećano korištenje OIE:
od zaštite okoliša, diverzifikacije izvora, sigurnosti opskrbe do lokalnog razvoja i
zapošljavanja, industrijske proizvodnje i dr. Uzimajući u obzir gospodarski trenutak,
kao i potencijal OIE u Hrvatskoj, predlaže se da to bude 300 MW, odnosno 900 GWh
ili 4,5 posto udjela u proizvodnji električne energije u 2010., jer ta razina više-manje
odgovara razini izbjegnutih troškova nestalih zbog lokalnih šteta u okolišu, odnosno
lokalnih eksternalija. Udio od 4,5 posto električne energije, bez velikih HE, usporediv
je s planiranim udjelima OIE u više zemalja EU. Primjerice Italija trenutno ima obvezu
2 posto s ciljem da se poveća do 8 posto, Velika Britanija ima cilj od 10 posto u
2010., Francuska 6 posto itd.
Također je zanimljivo spomenuti da proračuni pokazuju da ispunjavanje kvote od 900

GWh povećava prosječnu cijenu električne energije tek za oko 1,1 posto na ime
poticanja pojedinih tehnologija obnovljivih izvora energije.
Što se tiče zakonodavnog tretiranja obnovljivih izvora u Hrvatskoj, Zakonom o

energiji (Narodne novine, 68/01) po prvi puta je izražen pozitivan stav Republike
Hrvatske prema obnovljivim izvorima energije. U članku 14. stavku 1. istog Zakona
izrijekom se kaže da je korištenje obnovljivih izvora u interesu Republike Hrvatske.
U cilju ostvarenja toga interesa člankom 17. stavkom 4. Zakona o tržištu električne
energije (Narodne novine, 68/01) određeno je da Vlada RH propiše minimalni udio
obnovljivih izvora energije(bez velikih hidroelektrana) u strukturi električne energije
koju koristi energetski subjekt za opskrbu, a koji djelatnost opskrbe električnom
energijom obavlja kao javnu uslugu.
Po principu pravednosti troškove poticanja korištenja obnovljivih izvora energije

trebaju snositi svi kupci električne energije, ovisno o visini njihove ukupne potrošnje.
Stoga je predloženo da se potrebna financijska sredstva prikupljaju putem
specifičnog dodatka u računu koji bi u prvoj godini primjene modela poticanja iznosio
0,0041 kn/kWh, čime bi se omogućilo inicijalno punjenje mehanizma za prikupljanje i
razdiobu poticaja te realizacija prvih pedesetak megavata obnovljivih izvora.
_______________________________________________________________________________________________________
Prema prijedlogu, mehanizmom za prikupljanje i razdiobu poticaja upravljao bi

operator tržišta koji je na temelju članka 21. stavka 1. Zakona o tržištu električne
energije odgovoran za energetsku djelatnost organiziranja tržišta električne energije,
koja se prema članku 20. stavku 2. obavlja kao javna usluga. Prema odredbama
članka 22. stavka 3. operator tržišta dužan je osigurati otkup ukupno proizvedene
električne energije od povlaštenih proizvođača.
6.6.2. Pregled po pojedinim izvorima

Energija sunca
Iako najvećeg prirodnog potencijala od svih OIE u Hrvatskoj, doprinos Sunčeve

energije u proizvodnji električne energije zbog visoke cijene ostat će mali u periodu
do 2010. godine. Analize pokazuju da bi u svrhu demonstracije tehnologije za
Hrvatsku bilo opravdano poticati do 1 MW fotonaponskih ćelija priključenih na mrežu,
te neumrežene sustave kod kojih postoji ekonomska opravdanost u usporedbi s
troškovima mrežnog priključenja (ruralna područja, turistički objekti i dr.).
Veliki potencijal rasterećenja mreže postoji u ugradnji sunčanih kolektora za

proizvodnju topline kojim se može djelovati na potražnju za električnom energijom. U
priobalnom području, zbog povećanog konzuma i naročito snažnog rasta ugradnje
klimatizacijskih sustava, vršno opterećenje sustava raste i pomiče se ljeti. Kako se za
pripremu potrošne tople vode u priobalju gotovo uvijek koriste električni bojleri,
njihovom zamjenom sunčanim sustavima mogu se ostvariti značajne uštede
električne energije, a time i smanjiti vršno opterećenje distribucijske mreže.
Energija vjetra
Korištenje energije vjetra zbog zrelosti tehnologije ima dobre izglede da u slijedećih
nekoliko godina ostvari osjetni doprinos u proizvodnji električne energije. Do sada je
u Hrvatskoj identificirano stotinjak potencijalnih projekata vjetroelektrana s mogućom
proizvodnjom od oko 1,3 TWh/godinu, no kako se vjetroelektrane mogu graditi na
svim područjima gdje je to ekonomski opravdano, a koja udovoljavaju kriterijima
zaštite okoliša i nisu u nesuglasju s drugim namjenama prostora, ukupan potencijal
energije vjetra vjerojatno je i znatno veći. Treba, međutim, istaći da iskoristivi
potencijal energije vjetra u velikoj mjeri određuju i tehnički uvjeti priključka na mrežu
te zbog karakteristika mreže u Hrvatskoj i prijenosnih ograničenja može doći do
limitirajućih efekata u mnogim područjima, posebice na otocima.
Projekti vjetroelektrana u Hrvatskoj zamišljeni su kao poduzetnički poduhvati male i

srednje veličine, te je za njihovu realizaciju ključno uklanjanje administrativnih
barijera i stvaranje uvjeta privređivanja koji omogućavaju povrat investicije. U
različitim fazama pripreme (od mjerenja vjetropotencijala do u cijelosti pripremljenih
projekata) nalazi se tridesetak projekata vjetroelektrana s ukupnom planiranom
snagom od 300 do 400 MW. Prva vjetroelektrana u Hrvatskoj instalirane snage 6 MW
očekuje se u pogonu u jesen 2004. godine.
Važno je napomenuti da je hrvatska industrija pokazala izrazit interes za proizvodnju

komponenata i opreme za korištenje energije vjetra, što će u slučaju implementacije
_______________________________________________________________________________________________________
programa vjetroelektrana u Hrvatskoj imati izravne učinke na otvaranje novih radnih

mjesta i zapošljavanje.
Energija biomase
Republika Hrvatska kao zemlja s velikim šumskim potencijalom (44% kopnenog

šumskog teritorija), značajnom ulogom poljoprivrede te brojnim drvno-prerađivačkim
pogonima ima na raspolaganju veliku količinu biomase različitog porijekla koja se
može koristiti za proizvodnju energije. Prema različitim scenarijima (razvoj
poljoprivrede i šumarstva, uvođenje novih tehnologija i mehanizama podrške i sl.)
očekuje se da će tehnički potencijal biomase u 2030. godini iznositi između 50 i 80
PJ. Dosad se koristila samo manja količina raspoložive biomase (12,24 PJ u 2001.
godini) i to većinom na energetski neefikasan način za grijanje kućanstava, dok
biomasa nije zauzimala značajnije mjesto u energetskoj politici.
Za proizvodnju električne energije iz biomase u Hrvatskoj moguće je predvidjeti

nekoliko scenarija razvitka, a ukupan potencijal oko tridesetak identificiranih
projekata za proizvodnju električne energije, bilo u elektranama ili u energanama na
biomasu (kogeneracija) procjenjuje se na oko 1 TWh/god. Ipak, od biomase se
očekuje znatno veći doprinos u području toplinske proizvodnje u odnosu na ulogu u
hrvatskom elektroenergetskom sustavu, barem u bližoj budućnosti. Doprinos u
elektroenergetici u velikoj mjeri ovisit će o cijenama same biomase (goriva) na tržištu
koje za sada u Hrvatskoj ne postoji .
Slično drugim obnovljivim izvorima, kao rezultat poduzetničke inicijative električnu

energiju iz biomase mogu proizvoditi nezavisni proizvođači, podjednako privatni
poduzetnici i lokalne zajednice (tzv. decentralizirana proizvodnja), ali uvođenjem
određenih tržišnih mehanizama, što je u tijeku, i elektrane HEP-a.
Energija malih vodotoka
Potencijal vodotoka u Hrvatskoj za izgradnju malih hidroelektrana snage do 10 MW

ukupno iznosi oko 180 MW u 699 projekata. Većina identificiranih projekata su
protočne hidroelektrane bez dnevne akumulacije, te su male hidroelektrane u
pogonskom smislu slične vjetroelektranama. Zbog relativno visokih investicijskih
troškova te objektivno manjeg potencijala očekuje se da će doprinos malih
hidroelektrana u Hrvatskoj do 2010. godine biti manji od vjetroelektrana i elektrana
na biomasu.
Geotermalna energija
Ukupni geotermalni energetski potencijal otkrivenih ležišta procijenjen je na 839 MWt

i 48 MWe. Osim brojnih toplica geotermalna energija se koristi na dvije lokacije, a
njeno daljnje iskorištavanje biti će vezano za potpuno iskorištavanje postojećih
geotermalnih bušotina koje su izrađene u svrhu pridobivanja nafte i plina, a nalaze se
u vlasništvu INE. Mogućnost ekonomski opravdanog korištenja geotermalne energije
u proizvodnji električne energije u velikoj mjeri ovisi o valorizaciji topline, odnosno
postojanju potražnje za toplinskom energijom u blizini konkretnih geotermalnih ležišta
(primjerice za grijanje staklenika i sl.).
_______________________________________________________________________________________________________
6.6.3. Perspektiva korištenja kogeneracije, s naglaskom na biomasu

Tijekom posljednjih godina, suprotno općem trendu na području EU, ali i izrazitom
interesu gospodarstva i poduzetnika u Hrvatskoj , u pogonu nije nijedna kogeneracija
na biomasu. Glavne prepreke su od nedovršenog zakonodavnog okvira pa do
objektivno viših investicijskih troškova.
Usprkos navedenim preprekama u Hrvatskoj i danas postoji znatan interes investitora

u kogeneraciju na biomasu. Kao tipični primjer mogućnosti za uspješnu kogeneraciju
na biomasu može se uzeti drvna industrija – drvnoprerađivačka poduzeća imaju
potrebu za toplinom (sušenje drva, grijanje prostorija) i električnom energijom, a
preradom drva nastaje dovoljna količina drvnog otpada koji može služiti kao gorivo.
U Hrvatskoj je trenutno u pogonu samo jedna elektrana na biomasu i to

kogeneracijsko postrojenje u sklopu DIP Đurđenovca, ali je u pripremi nekoliko
projekata u sklopu pogona drvne industrije (Belišće, Bjelovar, Fužine, Vinkovci i
drugi). S obzirom na trendove u razvijenim zemljama te na očite prednosti takvih
postrojenja (znatno veća energetska učinkovitost, manje zagađenje po jedinici
proizvedene energije i sl.), od kogeneracijskih se postrojenja očekuje najveći
doprinos pri budućoj proizvodnji energije iz biomase u Hrvatskoj. Rezultati
provedenih ekonomsko-financijskih analiza ovih projekata pokazuju da je većina
projekata prihvatljiva čak i u posve realnom ekonomskom okruženju bez ikakvih
značajnijih poticajnih mjera (subvencije, porezi), ali uz osiguran otkup električne
energije po prihvatljivim cijenama.
6.6.4. Status i perspektiva energetske efikasnosti u zgradarstvu

U Hrvatskoj je postojeći fond stambenih i javnih zgrada nezadovoljavajuće toplinske
zaštite danas dominantan u odnosu na zgrade građene u novije vrijeme. Cilj
sveobuhvatne uštede energije, a time i zaštite okoliša je stvoriti preduvjete za
sistematsku sanaciju i rekonstrukciju postojećeg fonda zgrada, te povećanje
obavezne toplinske zaštite novih zgrada.
Implementacija Direktive 2002/91/EZ u Hrvatskoj temelji se na pet bitnih elemenata,

kao što se vidi na slici 6.6.2.
_______________________________________________________________________________________________________
METODOLOGIJA PRORAČUNA – PRVI KORAK – NEZAVISNI ENERGETSKI

NOVI TEHNIČKI PROPIS O UŠTEDI ENERGIJE I
STRUČNJACI - EDUKACIJA
TOPLINSKOJ ZAŠTITI KOD ZGRADA
MINIMALNI ZAHTJEVI ENERGETSKI REDOVITI PREGLED - NADZOR

ENERGETSKE CERTIFIKAT
EFIKASNOSTI
NOVE POSTOJEĆ NESTAMBE STAMBEN SUSTAV SUSTAV

ZGRAD E ZGRADE NE EZGRADE GRIJANJA HLAĐENJA
Razdoblje implementacije minimalno 36 mjeseci Razdoblje implementacije 36 + 36 mj.
Slika 6.6.2. Organizacija implementacije Direktive 2002/91/EZ u Hrvatskoj
Metodologija za proračun energetskih karakteristika zgrade obuhvaća sljedeće

parametre:
1. toplinske karakteristike ovojnice i unutarnjih konstrukcijskih dijelova zgrade;
2. sustav za grijanje i pripremu tople vode;
3. sustav za hlađenje i prozračivanje;
4. instalirani sustav rasvjete;
6. poziciju i orijentaciju zgrade uključujući vanjske klimatske uvjete;
7. pasivne solarne sustave i naprave za zaštitu od sunca;
8. klimatske uvjete unutar zgrade.
Za punu implementaciju Direktive 2002/91/EZ u Republici Hrvatskoj nužno je napraviti

sljedeće:
• razviti metodologiju proračuna i uspostaviti minimalne zahtjeve;
• uvesti energetsko certificiranje postojećih i novih zgrada;
• obrazovati i osposobljavati nezavisne energetske stručnjake kao i razne ciljne
grupe.
U skladu s tim potrebno je intenzivirati sve aktivnosti na polju uštede energije i

toplinske zaštite kod zgrada i maksimalno se aktivirati na polju implementacije ove
Direktive. Implementacija je još uvijek veliki problem i u zemljama članicama EU, koje
taj zadatak moraju provesti najkasnije do 4. siječnja 2006. godine. Zadatak je vrlo
kompleksan i zahtijeva dobro razrađen plan i višegodišnji rad cijele grupe stručnjaka
iz različitih područja. Zato proces implementacije Direktive treba započeti odmah uz
pažljivo razrađen detaljni plan provedbe.
_______________________________________________________________________________________________________
6.6.5. Energetska efikasnost kućanskih uređaja i opreme
Prema analizi provedenoj 2001. godine, zastupljenost kućanskih i uredskih

energetskih uređaja u Hrvatskoj je sljedeća:
Tip uređaja: % opremljenih kućanstava:
hladnjaci 98
TV prijemnici 97
perilice rublja 90
zamrzivači 86
kombinirani štednjaci (plinski/električni) 64
računala i druga informatička oprema 29
perilice suđa 19
električne pećnice 18
sušilice rublja 6
Električna rasvjeta je zastupljena u 100 posto kućanstava, a postotak zastupljenosti

električnih grijalica vode je gotovo stopostotni. Opremljenost kućanstava uređajima
za hlađenje i klimatizaciju je u naglom porastu. Iako nije provedena detaljnija analiza
zastupljenosti informatičke opreme, na temelju podatka da je u 2002. godini u
Hrvatskoj prodano više od 100000 osobnih računala, može se zaključiti da je
zastupljenost informatičke opreme u sektoru kućanstava i uslužnom sektoru u
rapidnom porastu.
Imajući u vidu da prema statističkim podacima za 2001. godinu, u ukupnoj hrvatskoj

finalnoj potrošnji sektor kućanstva sudjeluje s 46 posto električne energije i 50 posto
prirodnog plina, a sektor usluga s 25 posto električne energije i 12 posto prirodnog
plina, energetski potencijali ušteda svih tipova energije u dva promatrana sektora
znatni su.
Na temelju brojnih iskustava može se zaključiti da bi uvođenje sustava označavanja

energetske opreme u skladu s Direktivama Europske unije znatno smanjilo potrošnju
energije u stambenom i uslužnom sektoru.
Zakon o energiji, kao temeljni dokument koji uređuje odnose u energetskom sektoru
definira energetsku efikasnost i korištenje obnovljivih izvora energije kao bitne
preduvjete održivog razvitka.
U ovom je trenutku za Hrvatsku izuzetno važno kada će stupiti na snagu Pravilnik o

energetskom označavanju koji je radna skupina stručnjaka izradila na osnovu
Direktive 92/75/EEZ i, koji predstavlja direktno prenošenje Direktive u hrvatsko
zakonodavstvo. Na potpuno identičan način su sve zemlje članice Europske unije
ugradile spomenutu Direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva. Donošenjem
Pravilnika o energetskom označavanju otvorio bi se put za izradu tehničkih uredbi za
svaki pojedini kućanski i uredski energetski uređaj prema navedenim Direktivama
Europske unije o primjeni.
_______________________________________________________________________________________________________
6.6.6. Zaključak i buduće aktivnosti

Za implementaciju programa korištenja obnovljivih izvora energije i energetske
efikasnosti u narednom periodu od 3 do 5 godina u Hrvatskoj je potrebno realizirati
niz mjera:
• zakonodavnih – dovršenje pravnog okvira i njegovo sustavno praćenje i
prilagodba;
• povećanje tržnog udjela obnovljivih izvora – koncept i implementacija sustava
poticaja;
• tehničke mjere – normizacija proizvoda, procesa i usluga iz područja obnovljivih
izvora i energetske efikasnosti, tehnički uvjeti priključenja i dr;
• uspostava institucionalnih pretpostavki – usklađivanje kapaciteta i osnaživanje
uloge Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti, HNOSIT-a te osnivanje
nezavisnih kompetentnih tijela za certificiranje proizvodnje i druge poslove od
općeg društvenog interesa u području korištenja OIE i energetskoj efikasnosti;
• uspostava novih poslovnih odnosa – implementacija institucionalne organizacije
koja treba omogućiti planiranje i izgradnju projekata OIE zasnovanih na
poduzetničkoj inicijativi;
• uklanjanje administrativnih prepreka i sektorskog usklađivanje prema drugim
resorima;
• implementacija na lokalnoj i županijskoj razini;
• razvoj, obrazovanje, informiranje i promocija.
6.7. LITERATURA
[1] Strategija razvitka Republike Hrvatske – Hrvatska u 21. stoljeću: Strategija
energetskog razvitka. Zagreb: Energetski institut Hrvoje Požar, 2001.
[2] Potrebna izgradnja novih elektroenergetskih objekata i postrojenja u
Republici Hrvatskoj u razdoblju 2001.-2020. (Master plan). Zagreb:
Energetski institut Hrvoje Požar, 2001.
[3] www.hep.hr
[4] Izvještaj o poslovanju 2002. Zagreb: HEP-Prijenos d.o.o., 2003.
[5] Statistika pogonskih događaja u prijenosnoj mreži: razdoblje 1995.–2001.
Zagreb: HEP – Direkcija za prijenos i upravljanje, 2002.
[6] Bajs, D.; Dizdarević, N. Dugoročno i kratkoročno planiranje prijenosne
mreže Hrvatske elektroprivrede. Zagreb: Energetski institut Hrvoje Požar,
2003.
[7] Mrežna pravila hrvatskog elektroenergetskog sustava – prijedlog. Zagreb:
HEP, 2003.
[8] Izvješće o stanju VN postrojenja s osvrtom na sigurnost napajanja
kupaca te procjena troškova nužnih zamjena i rekonstrukcija te sanacija
ratnih šteta. Zagreb: HEP-Direkcija za prijenos, 2001.
[9] Osnovni tehnički podaci HEP-a za 2003. godinu. Zagreb: HEP-Distribucija
d.o.o., 2004.
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR___ ___________________ 7. Restrukturiranje i privatizacija EES u Hrvatskoj
7. RESTRUKTURIRANJE I PRIVATIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG

SEKTORA U HRVATSKOJ
Zakon o privatizaciji HEP-a donesen je 19. ožujka 2002. godine, a polazi od

restrukturiranja HEP-a iz vertikalno integrirane tvrtke u poslovni sustav s ovisnim
društvima (proizvodnjom, prijenosom, distribucijom i opskrbom). Ovim zakonom
nesporno se utvrđuje vlasništvo nad dionicama:
• 7 posto braniteljima, i
• 7 posto zaposlenicima i bivšim zaposlenicima.
U konceptu privatizaciji HEP-a nije predviđen strateški partner, a stavljena je zaporka

za privatizaciju ovisnih društava za prijenos i distribuciju električne energije, odnosno
nije predviđena privatizacija prijenosne i distribucijske mreže do ulaska u Europsku
uniju. Tim odredbama Zakona o privatizaciji HEP-a direktno se povezuje koncept
restrukturiranja s konceptom privatizacije HEP-a, pa se ta dva procesa trebaju
promatrati zajedno.
Prije odgovora na pitanje da li ustrajati na ovom konceptu, potpuno ga ili djelomično

promijeniti, potrebno je razmotriti razvitak tržišta i uvjeta na tržištu električne energije
za 5 do 7 godina. Hrvatsko tržište električne energije biti će dio europskog tržišta, i u
njemu će se primjenjivati jedinstvena pravila za sve zemlje uključene u Europsku
uniju.
7.1. KARAKTERISTIKE HRVATSKOG TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Postoje dva okvira unutar kojih će se trebati promišljati kada se govori o dinamici
otvaranja tržišta električne energije u Hrvatskoj. Jedan je onaj koji je postavila
Europska unija za svoje članice, a drugi će definirati Memorandum o regionalnom
energetskom tržištu koji bi kasnije trebao biti pretvoren u Povelju o regionalnom
energetskom tržištu. Ova dva spomenuta okvira su na određeni način i povezana.
Naime, EU je aktivni sudionik ili supotpisnik spomenutog Memoranduma. Plan EU je
da se stvori regionalno energetsko tržište zemalja jugoistočne Europe, koje bi bilo
kompatibilno s internim tržištem EU, kako bi se kad za to dođe vrijeme, integriralo s
tržištem EU.
Što se tiče zemalja EU postavljeni plan otvaranja tržišta (koji je definiran u novoj
direktivi 2003/54/EC, članak 21.) je sljedeći:
• do 1. srpnja 2004. godine svi kupci čija je godišnja potrošnja veća od 9 GWh
trebaju biti povlašteni, tj. treba im biti dopušten izbor dobavljača,
• nakon 1. srpnja 2004. godine svi kupci električne energije koji ne spadaju u
kategoriju kućanstva trebaju biti povlašteni,
• od 1. srpnja 2007. godine svi kupci, dakle i kućanstva, trebaju biti povlašteni
kupci, odnosno trebaju imati slobodu izbora dobavljača.
_______________________________________________________________________________________________________
Poznato je da neke zemlje, članice EU, već imaju potpuno otvoreno tržište električne
energije i njihovi kupci imaju slobodu izbora dobavljača. Gore navedeni plan
otvaranja tržišta odnosi se na one zemlje članice EU koje još nisu potpuno otvorile
tržište.
Grupa od deset zemalja koje 2004. godine postaju članice EU u svojim je zakonima
definirala manji ili veći stupanj otvorenosti tržišta, međutim u nekima od njih to još
nije zaživjelo u praksi.
Zemlje koje su temeljem Atenskog memoranduma (potpisivanje na ministarskoj razini

realizirano je početkom prosinca 2003. godine) postale sudionice regionalnog
energetskog tržišta (REM), preuzele su obvezu otvaranje tržišta električne energije
na sljedeći način:
• do 1. srpnja 2005. godine otvorenost tržišta ili udio potrošnje u pojedinoj zemlji
članici REM-a koja će imati status povlaštenosti, će se odrediti na osnovu udjela
svih kupaca koji troše više od 40 GWh godišnje, ukupnoj godišnjoj potrošnji na
razini REM-a,
• od 2007. godine se prag povlaštenosti smanjuje na 20 GWh godišnje,
• od 2008. godine se prag povlaštenosti smanjuje na 9 GWh godišnje.
O trenutku potpunog otvaranja tržišta u kojem bi svi kupci bili slobodni odabrati
dobavljača još nema jasne vizije ili koncepcije. Prepoznajući stanje u svakoj od
zemalja sudionica REM-a i prosuđujući da je i ovakva dinamika otvaranja tržišta za
neke zemlje vjerojatno prezahtjevna, nije se išlo u daljnju razradu do potpunog
otvaranja tržišta.
Za Hrvatsku je važno da njena dinamika otvaranja tržišta odgovara dinamici EU, te

da za 5 do 7 godina hrvatsko tržište električne energije bude potpuno otvoreno. Ako
je temeljni cilj Hrvatske ulazak u Europsku uniju u najkraćem mogućem vremenu,
onda dinamiku otvaranja tržišta električne energije u Hrvatskoj treba uskladiti s
dinamikom u Europskoj uniji.
7.2. ZNAČAJKE KUPACA ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ

Prilikom donošenja odluke o dinamici otvaranja tržišta električne energije nužno je
poznavati značajke kupaca – njihovu potrošnju, te broj po pojedinim kategorijama.
Kupci151 na visokom i srednjem naponu su 2003. godini (tablica 7.2.1.) ostvarili 28,4
posto ukupne potrošnje, preko svega 1758 mjernih mjesta (0,08 % svih mjernih
mjesta). Ako se njima dodaju kupci iz grupe poduzetništvo na niskom naponu s
mjerenjem snage, onda je ta grupa kupaca ostvarila 40,8 posto ukupne potrošnje
električne energije i to preko 10697 mjernih mjesta (0,51 % svih mjernih mjesta).
Prema tome, preostalih 59,2 posto potrošnje ostvarili su kupci iz kategorija
kućanstva, poduzetništvo na niskom naponu bez mjerenja snage i javna rasvjeta
preko 2086681 mjernih mjesta (99,49 % svih mjernih mjesta).152
151
Točnije bi bilo umjesto kupaca govoriti o mjernim mjestima, jer neki kupci imaju više mjernih mjesta.
152
Podaci prikazani u ovom poglavlju dobiveni su obradom podataka dobivenih od HEP-Opskrbe d.o.o.
_______________________________________________________________________________________________________
Tablica 7.2.1. Kupci električne energije u Hrvatskoj 2003. godine
Kategorija Potrošnja Broj Potrošnja Udio u

Potrošnje (GWh/god.) kupaca (MWh/kupcu, g.) potrošnji (%)
Visoki napon-110 kV 781,59 34 22987,83 6,12%
Srednji napon-35 kV 709,81 76 9339,61 5,56%
Srednji napon-10 kV 2136,25 1648 1296,27 16,74%
Poduzetništvo s mjer. snage 1581,01 8939 176,87 12,39%
Poduzetništvo bez mjer. snage 1502,02 153705 9,77 11,77%
Kućanstva 5711,05 1914986 2,98 44,74%
Javna rasvjeta 342,00 17990 19,01 2,68%
Temeljem procjena napravljena je raspodjela velikih kupaca prema godišnjoj

potrošnji i prikazana je u tablici 7.2.2. Razredi potrošnje 40, 20, 9 GWh preuzeti su iz
prijedloga REM-a o otvaranju tržišta električne energije u jugoistočnoj Europi.
Tablica 7.2.2. Razdioba kupaca prema godišnjoj potrošnji (procijenjeno)
God. potrošnja Broj Ukupna potrošnja Udio u

(GWh/god.) kupaca (MWh/god.) potrošnji (%)
> 40 13 926 7,1
20 – 40 16 487 3,7
9 – 20 35 461 3,5
5–9 82 569 4,4
1–5 627 1.220 9,4
Iz gornje tablice proizlazi da bi prema kriteriju REM-a za otvaranje tržišta električne

energije do 2008. godine (kupci s potrošnjom većom od 9 GWh/god.) u Hrvatskoj
povlašteni status trebala dobiti približno 64 kupca, koji ostvaruju približno 14,3 %
ukupne potrošnje.
Ukupno gledajući gornju tablicu, u Hrvatskoj postoje približno 773 kupaca s

godišnjom potrošnjom većom od 1 GWh (što odgovara vršnom opterećenju od 300 –
400 kW). Oni ostvaruju približno 3663 GWh godišnje (približno 28 % ukupne
potrošnje električne energije).
Najveći problem kod otvaranja tržišta predstavljaju kućanstva. U Hrvatskoj ta

kategorija kupaca sudjeluje u ukupnoj potrošnji električne energije sa 44,74 posto u
2003. godini, a u broju mjernih mjesta s 91,3 posto. Osnovne značajke kućanstava
kao kupaca električne energije prikazane su u tablici 7.2.3.
Tablica 7.2.3. Osnovne značajke kućanstava kao kupaca električne energije u 2003. godini
God. potrošnja Broj Udio u broju Ukupna potrošnja Udio u potrošnji

[kWh/god.] kupaca kućanstava [MWh/god.] kućanstava
< 1000 528185 27,58% 172116,11 3,01%
1001 – 2500 481285 25,13% 839429,64 14,70%
2501 – 5000 553024 28,88% 1986563,86 34,78%
5001 – 10000 302403 15,79% 2010287,17 35,20%
10001 – 20000 45835 2,39% 579161,04 10,14%
> 20000 4254 0,22% 123494,87 2,16%
Analizom gornje tablice vidi se da 52,5 posto kupaca iz kategorije kućanstva ima
relativno malu godišnju potrošnju električne energije (potrošnja manja od 5000 kWh),
a to znači i mali financijski prihod za HEP. Stoga je važno napomenuti da takvi kupci
_______________________________________________________________________________________________________
s relativno malom potrošnjom nakon otvaranja tržišta neće imati aktivnu tržišnu
ulogu.
Može se pretpostaviti da se u narednih 5 do 7 godina neće dogoditi velike strukturne

promjene u potrošnji električne energije, te se neće pogriješiti ako se pretpostavi da
će struktura potrošnje na kraju tog razdoblja biti slična prikazanoj.
7.3. UTJECAJ REGIONALNOG TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE NA

HRVATSKO TRŽIŠTE
Budući da u svom sastavu ima zemlje različite gospodarske snage i europske
perspektive, regionalno tržište električne energije (REM) imat će sporiju dinamiku
otvaranja tržišta nego Europska unija. Za Hrvatsku je u pogledu aktivnosti na
otvaranju tržišta važnija dinamika otvaranja tržišta Europske unije kojoj se ona treba
prilagoditi.
Međutim, za razdoblje statusa kandidata, kao i za vrijeme članstva u Europskoj uniji

regionalno tržište električno energije interesantno je za Hrvatsku u smislu kupnje i
prodaje električne energije. Posebno se tu mogu istaknuti hidroelektrane, čiji se
potencijali mogu koristiti kvalitetnije na većem tržištu od Hrvatske.
7.4. MOGUĆNOST KONKURENCIJE U PROIZVODNJI ELEKTRIČNE ENERGIJE

U POSTOJEĆIM OBJEKTIMA
Da li je moguće osigurati konkurenciju unutar postojećih elektrana? S obzirom na
strukturu, tip goriva i starost postrojenja, odgovor je nije, i to zato što je:
• proizvodnja protočnih elektrana određena veličinom i dinamikom dotoka vode i
na to se ne može utjecati;
• dio proizvodnje akumulacijskih elektrana moguće bolje valorizirati na većem
tržištu, a njihovo angažiranje predstavlja ključni dio svakodnevne sigurnosti i
stabilnosti elektroenergetskog sustav;
• proizvodnja TE Plomin 2 određena ugovorom;
• proizvodnja NE Krško određena i karakteristikama te raspoloživošću elektrane;
• proizvodnja plinskih elektrana ograničena raspoloživošću plina, a toplana
uvjetovana toplinskim potrošnjom;
• proizvodnja termoelektrana na mazut određena starošću i raspoloživošću,
odnosno cijenama goriva.
Konkurenciju na tržištu električne energije biti će moguće osigurati izgradnjom novih

elektrana ili uvozom električne energije. Struktura, starost i posebne karakteristike
ukazuju da podjelu tvrtke za proizvodnju u nekoliko tvrtki, ili u onoliko tvrtki koliko ima
elektrana nema nikakvog smisla jer bi se time radilo samo o vlasničkoj transformaciji.
Ona se ne bi reflektirala na konkurenciju koju bi mogli prepoznati kupci električne
energije.
_______________________________________________________________________________________________________
Unutar proizvodnje električne energije razdjelnica može biti hidroelektrane i ostale

elektrane. Razlog tome je što se radi o izgrađenim objektima, od kojih najmlađa
elektrana ima 15 godina, čije su investicije u pravilu otplaćene, ali u kojima treba
obnavljati opremu. S obzirom na protok vremena i otplaćenost investicija radi se
korištenju prirodne rente koja se treba koristiti u funkciji razvoja Hrvatske.
7.5. AKTIVNOSTI OPERATORA SUSTAVA

Pored klasičnih funkcija prijenosne djelatnosti (održavanje postrojenja, pogon i
izgradnja) tržišne okolnosti dovode do uspostave ključnog subjekta – operatora
sustava koji može biti poseban odjel u tvrtki za prijenos (model TSO) ili izvan te tvrtke
(ISO).
Operator sustava odgovoran je za upravljanje mrežom; u slučaju ugrožavanja

sigurnosti pogona ima pravo privremeno suspendirati tržište. Osnovni preduvjet za
njegov rad su tehničke pretpostavke – a to znači da su postrojenja u njegovoj
nadležnosti uključena u sustav daljinskog nadzora i upravljanja, te da je centar
upravljanja na zadovoljavajućoj tehničkoj razini.
Najveći broj proizvodnih i prijenosnih objekata uključen je u sustav daljinskog

nadzora i upravljanja – no Nacionalni dispečerski centar je tehnološki zastario, te se
planira njegova temeljita obnova. To je pogotovo važno sa stanovišta ispunjavanja
obveza koje nameće pogon hrvatske prijenosne mreže kao dio sustava UCTE.
Na operatora sustava postavit će se zahtjevi u smislu usklađenog rada s drugim

operatorima u regiji jer bez toga nema tržišnog okruženja. Eventualno će trebati
izgraditi dodatne interkonekcije 400 kV ne samo zbog sigurnosti sustava, nego zbog
stvaranja pretpostavki za daljnji razvoj tržišta.
7.6. AKTIVNOSTI U DISTRIBUCIJSKOJ DJELATNOSTI PRI OTVARANJU

TRŽIŠTA
Za otvaranje tržišta električne energije koje bi uključilo i mogućnost svakog kupca da
participira na tržištu, potrebno je u naredne dvije do tri godine napraviti sljedeće:
• Ustrojiti jedinstvenu bazu kupaca električne energije u RH, te jednostavne
procedure za promjenu opskrbljivača.
• Uskladiti opremu na mjernim mjestima kod većih kupaca tako da se omogući
daljinsko očitanje snage i energije.
• Sustav MTU dograditi tako da se svi kupci obuhvate njime.
• Odrediti tipske dijagrame opterećenja malih kupaca koji se za sada zbog
ekonomičnosti ne mogu staviti u sustav daljinskog očitanja brojila.
• Sve TS 35/10(20) kV staviti u sustav daljinskog upravljanja i nadzora, te bitne
objekte 10(20) kV kako bi operator distribucijske mreže (za sada dio tvrtke za
distribuciju) mogao kvalitetno vršiti svoju funkciju.
_______________________________________________________________________________________________________
• Ustrojiti jedinstveni sustav za praćenje kvalitete električne energije, kako bi se

ispunile obveze koje će distribucija (ali i prijenos) morati preuzeti u skladu sa
zakonskom obvezom.
• Uspostaviti centre za odnose s kupcima (trouble call centre).
Sve predradnje za otvaranje tržišta prihvatljivije je napraviti ako je distribucija jedna

tvrtka. S obzirom na razlike u razvijenosti pojedenih područja, broju kupaca i kvaliteti
mreže i opskrbe, jedna tvrtka za distribuciju na cijelom području Hrvatske može
garantirati minimalne standarde za sve kupce električne energije.
S druge strane segmentiranje distribucije u regionalne kompanije lako može dovesti

do različitih naknada za korištenje distribucijske mreže, a u konačnosti i različite
cijene električne energije u ovisnosti o zemljopisnom položaju kupca. Takva situacija
ne bi pogodovala politici ravnomjernog razvoja Republike Hrvatske, i jednake šanse
za sve bez obzira u kojem dijelu Hrvatske žive.
7.7. PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH MODELA RESTRUKTURIRANJA I

PRIVATIZACIJE
Otvaranje tržišta električne energije u Hrvatskoj mora se temeljiti na različitim
iskustvima niza zemalja u tranziciji, a dijelom i zemalja Europske unije. Iako
Europska unija ne postavlja preduvjete o pitanjima vlasništva, međunarodne
financijske institucije ta pitanja postavljaju u prvi prioritet.
Standarde Europske unije za 5 do 7 godina, uz uvjete da se otvori tržište električne

energije u dinamici koja je predviđena za Europsku uniju, zadovoljio bi:
• restrukturiran HEP u četiri ovisna društva (proizvodnja, prijenos, distribucija i
opskrba) s neovisnim operatorom sustava i tržišta (model A), i
• podijeljen HEP na jednu ili više proizvodnih tvrtki, operatora sustava i prijenosa
(i tržišta), i nekoliko regionalnih distribucijskih tvrtki i nekoliko opskrbi (model B).
Moguća su i neka varijantna rješenja, kao primjerice proizvodnja i opskrba skupa, a

prijenos i distribucija skupa. Za razumijevanje problema, a kao priprema za
donošenje odluke, dovoljno je analizirati ova dva modela.
Prednosti zadržavanja HEP-a restrukturiranog u četiri ovisna društva je: očuvanje

kontinuiteta razvoja, sigurnost i stabilnost sustava, jednostavnija podjela imovine na
ovisna društva, jače podupiranje izgradnje elektrana, podupiranje korištenja domaće
opreme i proizvoda. Mana takvog rješenja je sporija transformacija i zahtjevniji model
privatizacije jer on isključuje privatizaciju preko strateškog partnera (jednog stranog
većinskog vlasnika).
Privatizacija HEP-a preko strateškog partnera nije sporna samo iz razloga što bi se
jedan državni monopol zamijenio s privatnim monopolom, nego iz razloga objektivne
blokade razvoja tržišta električne energije u Hrvatskoj. Budući da se često
uspoređuju tržište električne energije i telekomunikacijskih usluga, važno je
napomenuti bitnu razliku između ova dva tržišta kada je u pitanju razvoj i
_______________________________________________________________________________________________________
konkurencija. Tržište električne energije se sporije razvija, stopa rasta oko 4,5 posto,
ne očekuje se paralelni razvoj prijenosnih i distribucijskih mreža, te nema novog
proizvoda. U telekomunikacijskom tržištu stope rasta je iznad 10 posto, razvoj
tehnologije je omogućio uz tržište fiksne telefonije i mobilnu telefoniju, a razvija se i
tržište treće generacije (UMTS). Također, zbog drugih resursa moguća konkurencija
u fiksnoj mreže, ne samo u komercijalnom smislu nego i fizičkim korištenjem mreže i
dogradnjom nove mreže. Kako u telekomunikacijskom tržištu monopol nije moguće
održati, tako na tržištu električne energije monopol nije moguće dokinuti.
Rješenje podjele nacionalne elektroprivredne tvrtke u više nezavisnih tvrtki primijenilo

se u većem broju zemalja tranzicije. U pravilu se radilo o većim zemljama i većim
tržištima. Privatizacija se djelomično izvodila i u pravilu prethodila zakonodavnom
uređenju i otvaranju tržišta.
Prednost A modela podjele HEP-a je to što može doprinijeti bržoj reformi i otvaranju
tržišta električne energije, te jednostavnijim modelima privatizacije. S druge strane
podjela na neovisne tvrtke (B model) zahtijeva više vremena i veću raspravu o podjeli
imovine između pojedinih tvrtki, posebno prijenosa i distribucije. Za očekivati je da bi
novi vlasnici bili okrenuti proizvođačima opreme i korištenju projektnih i drugih usluga
iz svojih zemalja, što je također jedna od negativnih strana ovakvog modela
privatizacije.
U narednoj tablici dana je pregledna usporedba dva razmatrana modela:

A – model restrukturiranog HEP-a u četiri ovisna društva
B – model zasnovan na podijeli HEP-a na više neovisnih tvrtki
A B
Brzina otvaranja tržišta √
Implementacija modela √
Složenost modela privatizacije √
Položaj domaćih kooperanata nakon privatizacije √
Održavanje tehnološkog i koncepcijskog jedinstva sustava √
Zaštita interesa kupaca √
Jedinstvene mrežarine (neovisne o regionalnom položaju korisnika) √
Uvođenje modernih tehnologija √
√ - prednost navedene opcije (detaljnije pojašnjeno u poglavlju 5.3.2.)
Ako se izuzme prijenos (s operatorom sustava) koji je u pravilu nakon provedenih

privatizacija u vlasništvu države, ostaje za privatizaciju proizvodnja kao komercijalna
djelatnost, i distribucija prije razdvajanja na mrežu i opskrbu kao djelomično
monopolna, a djelomično komercijalna djelatnost. U tranzicijskim zemljama posebni
interes i pritisak financijskih institucija bio je za privatizaciju distribucija jer se na taj
način kupovalo tržište. Ako se distribucija (tržište) kupi ranije tj. prije zakonodavnog
uređenja tržišta, cijena je niža. Zbog toga su pritisci na privatizaciju, u pravilu, bili
prije otvaranja tržišta.
_______________________________________________________________________________________________________
Ako se objektivno sagledaju mogućnosti privatizacije HEP-a s obzirom na karakter

djelatnosti (komercijalnu ili monopolnu) onda se:
• može privatizirati proizvodnja jer je komercijalna djelatnost;
• ne može (nije dobro) privatizirati prijenos i distribuciju jer su monopolne
djelatnosti čije su usluge regulirane od strane Vijeća za regulaciju energetskih
djelatnosti;
• može privatizirati opskrba, ali nema smisla jer se u otvorenom tržištu tom
djelatnošću mogu baviti sve pravne osobe koje se registriraju i kod Vijeća za
regulaciju dobiju dozvolu za obavljanje takve djelatnosti..
Upitno je također potpuno privatiziranje proizvodnje, u dijelu koji se odnosi na

hidroelektrane. Izgrađene hidroelektrane predstavljaju nacionalno bogatstvo koje
koristi prirodnu rentu.
Analizirajući mogućnosti restrukturiranja i privatizacije, opcija zadržavanja HEP-a
restrukturiranog u četiri ovisna društva za svaku djelatnost ima više prednosti nego
nedostataka. Privatizacija HEP-a nije uvjet za ulazak Hrvatske u Europsku uniju.
Uvjeti su: restrukturiranje HEP-a, usklađivanje zakonodavstva s pravnom
stečevinom Europske unije, izgradnja potrebnih institucija (neovisnog operatora
sustava i tržišta i Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti), te otvaranje tržišta
prema dinamici Europske unije. Model i dinamiku privatizacije treba prilagoditi
potrebama i interesima Republike Hrvatske.
Uz postojeća rješenja u Zakonu o privatizaciju HEP-a, moguća su rješenja da država

ostane u vlasništvu većinskog paketa HEP (sve osim dionica branitelja i bivših i
sadašnjih zaposlenika), a da se privatizacijski aranžmani naprave na razini ovisnih
društava. Kod proizvodne tvrtke odnos privatnog i državnog bi se mogao odrediti
omjerom udjela hidroelektrana i ostalih elektrana u vrijednosti tvrtke. Tu se također
može razmotriti i model javnog i privatnog partnerstva.
Za prijenos i distribuciju mogao bi se razmotriti model javnog i privatnog partnerstva,

koji bi doprinio unaprjeđenju djelatnosti, ali ne bi negativno utjecao na razvoj tržišta
S obzirom da se radi o korištenju prirodnog resursa tj. prirodne rente u slučaju

proizvodnje hidroelektrana, te o prirodnim monopolima u slučaju prijenosa i
distribucije čiji bi profit bio reguliran od strane Vijeća za regulaciju energetskih
djelatnosti, u razradi koncepta privatizacije potrebno je razmotriti i potencijalne
partnere kao mirovinske fondove, investicijske fondove, zaklade i drugo.
Ulaganje mirovinskih fondova u Hrvatskoj u dionice Hrvatske elektroprivrede moguće

je prema Zakonu o mirovinskim fondovima, koji utvrđuje obvezu mirovinskih fondova
u pogledu ulaganja u domaće i strane vrijednosne papire.
Isto tako je moguće ulaganje investicijskih fondova u Hrvatskoj i u dionice domaćih

trgovačkih društava kao što je Hrvatska elektroprivreda.
_______________________________________________________________________________________________________
Razlozi za ulaganje u Hrvatsku elektroprivredu su sljedeći:

1. Znatno veća sigurnost ulaganja u elektroenergetski sektor nego u neke druge
manje stabilne sektore u Hrvatskoj.
2. Mirovinski fondovi mogu utjecati na poslovnu politiku poduzeća.
3. Dugoročnost i stabilnost poslovanja elektroenergetskog sektora.
4. Povećanje prinosa od ulaganja u dionice u budućnosti nakon otvaranja tržišta
5. Ulaganje u poduzeća poput Hrvatske elektroprivrede je stabilnije od ulaganja u
druga poduzeća iz razloga što je ovdje prisutan stalni rast tržišta.
6. Ulaganje novca u Hrvatsku pridonosi ostvarivanju makroekonomskih interesa,
odnosno gospodarskog razvoja Hrvatske, što je svakako bolje s novcem od
domaćih financijskih institucija, a ne od stranih kreditnih zaduženja.
7. Smanjivanje zaduživanja u inozemstvu i jačanje domaćeg financijskog tržišta s
plasmanom dionica.
Kod izbora partnera u modelu javno-privatnog partnerstva treba izbjeći koncentraciju

istih tvrtki u različitim djelatnostima, kako bi se izbjegao posredni monopol.
_______________________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR___ __________________ 8. Konstatacije i preporuke
8. KONSTATACIJE I PREPORUKE
Reforma elektroenergetskog sektora ulazi u najvažniju fazu, koja zahtjeva vrlo
usklađeni i ubrzani rad na svim poslovima otvaranja tržišta. Ukoliko se kao cilj postavi
potpuno otvaranje tržišta električne energije u terminima koje Europska unija
postavlja za svoje članice (1. srpnja 2007. godine), onda je i dinamika odvijanja svih
aktivnosti unaprijed određena.
1. Za konačni termin usklađivanja svih promjena u energetskom sektoru i otvaranja

tržišta električne energije predlaže se 1. srpanj 2007. godine, do kada sve zemlje
Europske unije trebaju otvoriti svoja tržišta.
2. Regionalnom energetskom tržištu (REM) treba posvetiti posebnu pozornost jer je

njegov razvoj u interesu Republike Hrvatske. Kako se za Republiku Hrvatsku
predlaže dinamika otvaranja tržišta električne energije prema planu Europske
unije, obveze iz REM može zadovoljiti znatno ranije nego se to u regionalnom
energetskom tržištu traži.
3. Koncepcijske razlike oko pozicioniranja operatora sustava blokirale su gotovo

godinu dana sve ostale aktivnosti u izgradnji otvorenog tržišta. Potrebno je u što
kraćem vremenu donijeti strateške odluke: da li se ostaje na sadašnjem konceptu
neovisnog operatora sustava i tržišta i restrukturirane tvrtke HEP-a u četiri ovisna
društva, ili se HEP dijeli na neovisna društva unutar kojih će se formirati operator
sustava i prijenosna mreža (sa ili bez operatora tržišta) kao posebno društvo u
vlasništvu države. Preporuka je da se zadrži sadašnji model restrukturiranja.
4. U što kraćem vremenu potrebno je donijeti sve podzakonske akte kojima se

uspostavlja nulto stanje reforme. Također je potrebno u primjerenom roku, do
kraja 2004. godine donijeti izmjene i dopune energetskih zakona kojima bi se
hrvatsko zakonodavstvo u cijelosti usuglasilo sa zakonodavstvom EU. Posebno
treba istaknuti žurno donošenje svih podzakonskih akata koji se odnose na
korištenje obnovljivih izvora energije i povećanje energetske efikasnosti.
5. Privatizacija HEP-a nije pretpostavka ulaska u Europsku uniju, pa se zbog toga

ne treba stavljati u prvi plan. Dopunu Zakona o privatizaciji HEP-a potrebno
pažljivo pripremiti ovisno o izboru modela restrukturiranja, te ovisno o dinamici
uspostave tržišta. U slučaju zadržavanja sadašnjeg modela restrukturiranja HEP-
a, ne predlaže se privatizacija putem strateškog partnera, već različiti modeli
privatizacije kao npr. javno-privatno partnerstvo, uz uključivanje mirovinskih i
drugih investicijskih fondova.
6. Predlaže se zadržavanje jedne tvrtke za proizvodnju električne energije u sklopu

HEP-a. Prijedlogom izmjena Zakona uveo bi se sustav odobrenja, što bi po
jednostavnijim procedurama otvorilo mogućnost osnivanja proizvodnih tvrtki.
Realno nije za očekivati direktne i samostalne investicije u velike proizvodne
objekte prije uspostave otvorenog tržišta, već je realnije u toj fazi očekivati
investicije skupa s HEP-om. Važno je napomenuti da je prioritet uređivanje
odnosa za preostale objekte koje je HEP financirao u BiH (TE Gacko) i SiCG (TE
Obrenovac). S obzirom na procjene stanja na tržištima električne energije
potrebno je u narednom razdoblju do 2009. godine započeti i završiti izgradnju
_______________________________________________________________________________________________________
novih kapaciteta do 350 MW. Kako se radi o termoelektranama na plin potrebno

je povećati sigurnost dobave plina, pa uz projekt Mala GEA u tom vremenu
izgraditi poveznicu na mađarski plinski sustav u sjeveroistočnom dijelu Republike
Hrvatske.
7. Smatra se da je izdvajanje operatora sustava i tržišta povoljnije rješenje od

podjele HEP-a i izdvajanja prijenosa i formiranje operatora sustava i prijenosa (i
tržišta). Jedan operator prijenosne mreže je najpovoljnije rješenje i to u
poslovnom sustavu HEP-a. U prvi prioritet potrebno je staviti osposobljavanje
operatora sustava i tržišta za poslove otvorenog tržišta, kako u tehnološkom tako i
u kadrovskom smislu.
8. Predlaže se zadržavanje jednog operatora distribucijske mreže s unutarnjom

organizacijom koja bi poticala racionalnost u poslovanju, što se prvenstveno
odnosi na manji broj organizacijskih jedinica. Jedan operator distribucijske mreže
može osigurati jedinstvene mrežarine, a također i približno jednaku kvalitetu
električne energije. U narednom razdoblju očekuju se značajna ulaganja u
ujednačavanje kvalitete električne energije na cijelom području Republike
Hrvatske. Veliki teret otvaranja tržišta je na operatoru distribucijske mreže jer je
on čvrsta točka svih komercijalnih aktivnosti na području opskrbe električne
energije, uključujući i sigurnost opskrbe i onih kupaca koji su (ne svojom krivicom)
došli u nepovoljnu situaciju opskrbe. U narednom razdoblju potrebno je u relativno
kratkom vremenu izvršiti velike pripreme za uvođenje otvorenog tržišta, posebno
u dijelu koji se odnosi na domaćinstva, što pretpostavlja da se sve aktivnosti
vremenski dobro isplaniraju i nadziru.
9. Predlaže se da se u kratkom vremenu osamostali tvrtka za opskrbu u HEP-u.

Otvaranjem tržišta očekuje se privatna inicijativa domaćih i stranih investitora za
osnivanjem tvrtki za opskrbu. Zakonski bi trebalo ograničiti da se dozvola, osim
na nacionalnoj razini, može dobiti samo za najmanje županijsku razinu, te jasnije
precizirati obveze svake tvrtke za opskrbu u slučajevima kada druge tvrtke dolaze
u financijske probleme i stečajeve.
10. Koncept očuvanja HEP-a restrukturiranog u četiri ovisna društva omogućio bi

očuvanje sigurnosti u opskrbi kupaca električne energije u narednih 7 do 10
godina, koje su vrlo zahtjevne za sve države Europske unije u fazi izgradnje
otvorenog i nepredvidivog razvoja tržišta električne energije. Zakonskim
procedurama i jasnom odgovornošću treba uspostaviti mehanizme procjene
sigurnosti opskrbe, te mehanizme otklanjanja problema koji ugrožavaju sigurnost
opskrbe kupaca električnom energijom.
11. Izgradnja otvorenih tržišta energije je, po dinamici i specifičnostima svakog tržišta,
zahtjevan zakonodavni, organizacijski, institucionalni i kadrovski poduhvat za
svaku zemlju pa tako i za Republiku Hrvatsku. Potrebno je kontinuirano poticati
podizanje razine znanja, kako u energetskim tvrtkama, u državnoj i lokalnoj
administraciji tako i kod kupaca, poduzetnika i građana.
_______________________________________________________________________________________________________
12. Ulaganje u hrvatski energetski sektor pridonosi ostvarivanju makroekonomskih

interesa, odnosno gospodarskog razvoja Hrvatske, što je svakako bolje ostvariti s
novcem domaćih institucija, a ne s kreditnim zaduženjima. To dovodi do
smanjenja zaduživanja u inozemstvu i jačanja domaćeg financijskog tržišta,
posebno s aspekata plasmana dionica.
_______________________________________________________________________________________________________
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA PRILOG: Primjeri organizacije EES u Europi
PRILOG
Shematski prikaz organizacije
elektroenergetskog sektora europskih zemalja
_______________________________________________________________________________________________________
Energetski institut HRVOJE POŽAR, Zagreb, HRVATSKA __________________________________PRILOG: Organizacija elektroenergetskog sektora po pojedinim državama u Europi
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
NAPOMENA: Novim Zakonom o liberalizaciji tržišta električne energije iz listopada 2003. prijenosna tvrtka TERNA izdvaja se iz ENEL Grupe i pripaja operatoru sustava GRTN, čime će se
formirati samostalni TSO. Vlasnički udio ENEL-a u novoformiranom samostalnom TSO treba pasti na razinu od 20% do 2007. godine.
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

HEP Studija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

HEP Studija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

REFORMA, LIBERALIZACIJA, RESTRUKTURIRANJE I

PRIVATIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA

Zagreb, lipanj 2004.

Zagreb, lipanj 2004.

2. PRAVNO UREĐENJE TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U EUROPSKOJ UNIJI 11

3. ORGANIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U EUROPI 43

4. TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U EUROPI 69

5. REFORMA ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U HRVATSKOJ 97

6. STANJE I PERSPEKTIVE TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U HRVATSKOJ 123

6.6. Obnovljivi izvori energije i energetska efikasnost u funkciji

7. RESTRUKTURIRANJE I PRIVATIZACIJA ELEKTROENERGETSKOG

8. KONSTATACIJE I PREPORUKE 183

9. PRILOG: Shematski prikaz organizacije elektroenergetskog

Promjene u elektroenergetskom sektoru u pravilu se provode u etapama suočavajući

Da bi se odredile daljnje aktivnosti u Hrvatskoj potrebno je stvoriti viziju događaja u

Za projektiranje tijeka događaja u narednom razdoblju, kako u razdoblju pregovora o

Dodatni poticaj, kako u sadržaju tako i u dinamici promjena, dolazi od osnivanja

Pitanje privatizacije HEP-a nije izravno vezano za pregovore o članstvu u Europskoj

Interesantno je pitanje privatizacije distribucijskih tvrtki u uvjetima kada se očekuje

Privatizaciju HEP-a treba postaviti primarno u funkciji interesa hrvatske države, i po

utjecati na koncept restrukturiranja. Za uspjeh u cijelom procesu potrebno je imati

Vrlo zahtjevni proces izgradnje otvorenog zajedničkog tržišta električne energije u

2. PRAVNO UREĐENJE TRŽIŠTA ELEKTRIČNE ENERGIJE U

Osnove liberalizacije tržišta električnom energijom u EU temeljile su se na uspostavi

Pravno uređenje unutarnjeg tržišta električne energije uglavnom se temelji na

Da bi se stvorilo učinkovito tržište električne energije potrebno je provesti sedam

1. Stvaranje tržišta električne energije

2. Pristup treće strane

4. Stvaranje neovisnog regulatornog tijela

5. Osiguravanje visoke razine javnih usluga

7. Stvaranje učinkovitih pravila na razini EU

Prva direktiva usmjerena izravno na stvaranje unutarnjeg tržišta električne energije

Ova direktiva je bila vrlo ograničenog domašaja, pa možemo reći da se unutarnje

Direktiva se temelji na tri osnovna načela:

Na svom sastanku u Lisabonu (23.-24. ožujka 2000. godine.) Europsko vijeće

Budući da je predložen veliki broj izmjena odlučeno je da nova direktiva u potpunosti

Odredbe Direktive trebaju biti primijenjene u nacionalnim pravima država članica do

S obzirom da je prepoznata potreba za uređenjem prekogranične trgovine

2.1. PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

predmetu Costa vs. ENEL 18 ustanovio da električna energija predstavlja robu u

Direktiva 96/92/EZ pošla je od pretpostavke da se proizvodnja električne energije u

Pored unaprijed postavljenih uvjeta, države članice moraju osigurati i provođenje

za provedbu i kontrolu javnog natječaja, a koje ne smije biti povezano s djelatnostima

Četrnaest država članica28 odlučilo se za sustav davanja dozvola, Portugal je uveo

Direktiva 2003/54/EZ donijela je promjene na području proizvodnje i to prvenstveno

Postupak izgradnje novih kapaciteta ili uvođenje mjera energetske učinkovitosti

2.2. PRIJENOS ELEKTRIČNE ENERGIJE

Direktiva 96/92/EZ u svom IV. Poglavlju uređuje pitanja prijenosa električne

opskrbe električnom energijom. 43 Operator prijenosnog sustava odgovoran je za

Operatori sustava odgovorni su za tehničko upravljanje sustavom, upravljanje

Prioritet kod angažiranja kapaciteta može se dati energiji proizvedenoj u

Direktiva 2003/54/EZ kao najznačajniju promjenu u upravljanju sustavom prijenosa

Zadaci operatora sustava jasnije su definirani i možemo ih podijeliti na opće i

Opći zadaci su:

Posebni zadaci su:

b) Dispečing. Operator sustava može imati zadaću dispečiranja i upotrebu

c) Bilanciranje. Pravila koja usvaja operator prijenosnog sustava za bilanciranje

d) Pridržavanje minimalnih standarda za održavanje i razvoj mreže uključujući i

e) Zaštita tajnosti podataka – operator prijenosnog sustava mora, osim kada

2.3. DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

distribucijskog sustava određene su na gotovo jednak način kao i one operatora

Direktiva 2003/54/EZ donosi značajne izmjene u pogledu upravljanja distribucijskim

ODS je zadužen i za dobavljanje energije koju koristi za pokrivanje energetskih