Airframe

Nakon nesreće aviona na liniji Hong Kong – Denver u kojoj je

od neobjašnjivog poskakivanja aviona usred leta poginulo troje
putnika, Casey Singleton, mlada potpredsjednica tvrtke "Norton",
proizvođača zrakoplova, dobit će nezahvalnu dužnost da kroz
istragu o uzroku nesreće povrati tvrtkin poljuljani ugled.
Činjenica da je veliki posao s Kinom, koji je pred
zaključenjem, također ugrožen dok se ne utvrdi točan uzrok
nesreće, neće joj nimalo olakšati posao, a kad na kraju istrage
bude morala spašavati svoj život, Casey će shvatiti da su ulozi u
ovoj igri daleko veći nego što je u početku mogla zamisliti.
Svojim najnovijim tehnokorporacijskim trilerom
"Konstrukcija", Michael Crichton, tvorac "Jurskog Parka", još se
jednom popeo na sam vrh bestseler lista i na aktualan i zanimljiv
način dočarao kompleksan svijet izrade putničkih zrakoplova,
konstrukcija teških 300 tona i sastavljenih od milijun dijelova.
ABOARD TPA 545
SOCAL APPROACH CONTROL
LAX
GLENDALE, CALIFORNIA
BURBANK AIRPORT
BLDG 64
WAR ROOM
WAR ROOM
ADMINISTRATION
LAX MAINTENANCE HANGAR 21
LAX
CENTINELA HOSPITAL
EN ROUTE
LAX MAINTENANCE HANGAR
BLDG 64
ADMINISTRATION
NORTON QA
GLENDALE
TUESDAY GLENDALE
NORTON AIRCRAFT
BLDG 64
BLDG 64/IRT
BLDG 2O2/FSIM
TO HANGAR 5
BLDG 64/IRT
OUTSIDE HANGAR 5
OUTSIDE HANGAR 5
OUTSIDE HANGAR 5
PROOF TEST
BLD6 64
NORTON QA
BLD6 64
ADMINISTRATION
QA
GLENDALE
WEDNESDAY GLENDALE
WAR ROOM
NORTON AIRCRAFT
NEWSLINE/NEW YORK
HANGAR 5
NEWSLINE
EL TORITO RESTAURANT
NEWSLINE
ADMINISTRATION
NEWSLINE
QA/NORTON
VIDEO IMAGING SYSTEMS
IAA/HANGAR 4
BLDG 1O2/ACCOUNTING
NAIL
QA
GLENDALE
THURSDAY AIRPORT MARINA
QA
WAR ROOM
SEPULVEDA BLVD
OUTSIDE NORTON
NORTON ADMINISTRATION
NORTON ADMINISTRATION
OUTSIDE NORTON ADMINISTRATION
QA
NAIL
NORTON ADMINISTRATION
DIGITAL DATA CENTER
QA
AIRPORT MARINA
HANGAR 5
GLENDALE
FRIDAY – GLENDALE
NORTON/DOS
WAR ROOM
SEPULVEDA BOULEVARD
AVIATION HIGHWAY
VIDEO IMAGING SYSTEMS
NORTON QA
ADMINISTRATION
BURBANK
WAR ROOM
WAR ROOM
BLDG 64
NORTON ADMINISTRATION
WAR ROOM
OUTSIDE BLDG 64
SATURDAY - NORTON TEST FACILITY YUMA, ARIZONA
ABOARD TPA 545
ABOARD TPA 545
YUMA TEST STATION
YUMA
GLENDALE
GLENDALE
PETA PRIČA
KONSTRUKCIJA 377
POPIS KRATICA
KRAJ
 5:18 A.M.

Emily Jansen uzdahne od olakšanja. Dugi se let primicao

svršetku. Jutarnje se sunce slijevalo kroz prozore zrakoplova. U
njezinu krilu, mala Sarah zaškilji, još neprilagođena na blještavu
svjetlost, glasno isiše sadržaj bočice pa je odgurne šačicama. –
Prijalo je, zar ne? – reče Emily. – Fino... idemo sad... – Podigne
dijete na rame i počne je lupkati po leđima. Dijete se grgljajući
podrigne i Emily se opusti.
Na susjednom sjedištu, Tim Jansen zijevne i protrlja oči.
Prespavao je cijelu noć, od Hong Konga. Emily nikad ne spava u
zrakoplovima; odveć je nervozna.
– Jutro, reče Tim i pogleda na sat. – Još samo nekoliko sati,
dušo. Nazire li se doručak?
– Još ne, reče Emily i odmahne glavom. Krenuli su čarterom
Trans Pacific Airlinesa, iz Hong Konga. Novac koji su uštedjeli
dobro će im doći kad se počnu kućiti na University of Colorado,
gdje će Tim biti docent. Let je bio ugodan – sjedili su u prednjem
dijelu zrakoplova – ali su stjuardese bile neorganizirane i
posluživale jelo u neka čudna vremena. Emily je odbila večeru jer
je tada Tim spavao, a ona nije mogla jesti dok joj Sarah spava u
krilu.
Emily se još čudila opuštenom ponašanju posade. Ostavljali
su vrata pilotske kabine otvorena za vrijeme leta. Znala je da
azijski piloti to često čine, ali joj se svejedno to učinilo
neprimjerenim, odveć nehajnim, ležernim. Piloti su noću šetkali
po zrakoplovu, došaptavali se sa stjuardesama. Jedan je upravo
izlazio iz kabine i odlazio u stražnji dio zrakoplova. Naravno,
vjerojatno samo protežu noge. Pokušavaju ostati budni, i tako to.
A to što je posada kineska, nju nimalo ne smeta. Nakon godinu
dana provedenih u Kini, divila se kineskoj djelotvornosti i brizi
oko sitnica. Ali ju je nekako sve u vezi s ovim letom činilo
nervoznom.
Emily stavi Sarah natrag u krilo. Beba se zagleda u Tima i
lice joj se ozari.
– Hej, ovo bih trebao snimiti, reče Tim. Prekopa po torbi
ispod sjedišta, izvuče videokameru i uperi je u svoju kćer.
Zamigolji prstima svaje slobodne ruke da bi joj privukao
pozornost. – Sarah... Sarah... Nasmiješi se tati. Smiješak...
Sarah se nasmiješi i ispusti grlen zvuk.
– Pa kako je putovati u Ameriku, Sarah? Spremna si vidjeti
odakle su ti roditelji?
Ona ponovno zagrglja i zamaše ručicama po zraku. –
Vjerojatno će pomisliti da svi Arnerikanci izgledaju čudno, reče
Emily. Njihova se kćerka rodila prije pet mjeseci u Hunanu, gdje
je Tim proučavao kinesku medicinu.
Emily primijeti da su leće kamere okrenute prema njoj. – A
ti, mama? – reče Tim. – Je li tebi drago da se vraćaš kući?
– Tim, reče ona nemoj. – Sigurno izgledam jezivo, pomisli.
Nakon toliko sati.
– Da čujemo, Em. Što misliš?
Mora se počešljati. Mora se popiškiti.
Ona reče: Ono što zaista želim – o čemu mjesecima sanjam
jest cheeseburger.
– S ljutim xu-xiangškim umakom od graha? – upita Tim.
– Ni za boga! – reče ona. – Cheeseburger s lukom i rajčicom i
zelenom salatom, kiselim krastavcima i majonezom. Majoneza,
mili Bože. I francuskom gorčicom.
– I ti bi cheeseburger, Sarah? – reče Tim i vrati objektiv na
njihovu kćer.
Sarah je ručicom natezala nožne prste. Dovuče nogu u usta i
pogleda u Tima.
– Ukusno? – reče Tim i nasmije se. Kamera se zatrese od
njegova smijeha. – Sarah, je li to tvoj doručak? Ne želiš čekati
stjuardese? – Emily začuje prigušenu tutnjavu, nekakvo
podrhtavanje, koje kao da je dopiralo s krila. Ona strelovito
okrene glavu. – Što je to bilo?
– Smiri se, Em, reče Tim i dalje se smijući. I Sarah se
nasmije i razdragano cikne.
– Uskoro stižemo, dušo, reče Tim.
Nije još to ni izrekao, a zrakoplov se strese pa mu se nos
spusti. Odjednom se sve nakosilo pod neobičnim kutom. Emily
osjeti kako joj Sarah klizi s krila. Ona zgrabi kćerku i privuče je.
Činilo se da zrakoplov ponire okomito, a potom se počne dizati, pa
joj se želudac spljošti. Kćerku je osjećala kao olovni uteg.
– Koji, reče Tim, je to vrag?
Naglo se Emily odigne sa sjedišta, a pojas je zasiječe u
bedra. U želucu osjeti slabost i mučninu. Ugleda kako je Tim
odskočio od sjedišta i glavom udario o pregrade za prtljagu iznad
njihovih glava. Kamera joj proleti ispred lica.
Iz pilotske kabine Emily začuje zujanje, uporne alarme i
metalni glas kako govori: Slom uzgona! Slom uzgona! – Ona
ugleda u plavo odjevene ruke pilota kako brzo prelaze preko
ručice kontrolnih instrumenata; uzbuđeno su se dovikivali na
kineskom. Posvuda u zrakoplovu ljudi su histerično vrištali. Čuo
se zvuk razbijenog stakla.
Zrakoplov ponovno počne ponirati. Jedna Kineskinja vrišteći
odskliže niz prolaz. Za njom se dokotura jedan dečko. Emily
pogleda u Tima, ali njezina supruga više nije bilo u sjedištu. Žute
maske za kisik poispadale su iz svojih ležišta, jedna joj se njihala
ispred lica, ali nije mogla posegnuti za njom jer je čvrsto držala
dijete.
Kad se zrakoplov uz nevjerojatno glasnu škripu ponovno
obrušio, iznova je prikliješti na sjedište. Cipele i torbice fijukale
su po zrakoplovu uz štropot i tresak; tijela su muklo udarala o
sjedišta i pod.
Tima nije bilo. Emily se okrene, potraži ga pogledom, no
teška je torba udari u glavu – iznenadan trzaj, bol, tama i
zvijezde. Uhvati je vrtoglavica i slabost. Alarmi su se nastavili
oglašavati. Putnici vrištati. Zrakoplov je i dalje ponirao.
Emily spusti glavu, stisne svoju kćerkicu na prsa i prvi put
u životu počne moliti.
 5:43 A.M.

– Prilazna kontrola Socal, ovdje TransPacific S4S. Imamo

hitan slučaj. – U zatamnjenoj zgradi u kojoj je bila smještena
prilazna kontrola leta za južnu Kaliforniju, stariji kontrolor Dave
Marshall začuje pilotov poziv i pogleda u radarski ekran. Trans
Pacific S4S ulazio je u zemlju iz pravca Hong Konga na putu za
Denver. Kontrolu tog leta prije nekoliko minuta predao mu je
Oakland ARINC; potpuno uobičajen let. Marshall dotakne
mikrofon tik uz svoj obraz i reče: Slušam, S4S.
– Tražimo odobrenje s pravom prvenstva za slijetanje u Los
Angelesu.
Pilot je zvučao smireno. Marshall se zagleda u žmigajuće
pomične zelene oznake koje su služile za identifikaciju svih
zrakoplova u zraku. TPA S4S približavao se kalifornijskoj obali.
Uskoro će proći iznad Marine De1 Rey. Još sat vremena od LAX-
a. Marshall reče: U redu, S4S, razumio vaš zahtjev za hitno
odobrenje za slijetanje. Kakva je priroda vašeg problema?
– Riječ je o putnicima, reče pilot. – Trebat će nam vozilo
hitne pomoći kad sletimo. Rekao bih između trideset i četrdeset
vozila. Možda i više.
Marshall se zapanji. – TPA S4S, ponovite. Jeste li upravo
zatražili četrdeset bolničkih kola?
– Potvrđujem. Za vrijeme leta upali smo u vrtložna strujanja.
Imamo povrijeđenih putnika i članova posade.
Marshall pomisli: Zašto mi to, do vraga, niste prije rekli? –
On se munjevito okrene na svom stolcu, rukom da znak svojoj
pretpostavljenoj, Jane Levine, pa ona podigne drugi par slušalica,
pritisne dugme i posluša.
Marshall reče: TransPacific, primljen vaš zahtjev za četrdeset
vozila hitne pomoći.
– Isuse, reče Levineova i iskrivi lice. – Četrdeset?
Pilot ponovno mirno odgovori: Da, potvrđujem. Četrdeset. –
Je li vam potrebno i bolničko osoblje? Kakve su vrste povreda?
– Ne znam pouzdano.
Levineova zavrti rukom. Neka pilot samo govori. Marshall
reče: Možete li nam približno reći?
 – Žao mi je, ali ne mogu. Nije moguće procijeniti. – Ima li
onesviještenih?
– Ne, mislim da nema, odgovori pilot. – Ali ima dvoje mrtvih.
– Jebi ga, reče Jane Levine. – Baš lijepo od njega što nam je
rekao. Tko je taj tip?
Marshall pritisne tipku na svojoj ploči i otvori prozor u
gornjem kutu ekrana. Na njemu se pojave podaci o TPA 545. –
Glavni pilot John Chang. Stariji pilot TransPacifica.
– Izbjegnimo nova iznenađenja, reče Levineova. – Je li s
avionom sve u redu?
Marshall reče: TPA 545, u kakvom vam je stanju avion? –
Oštećenja na putničkoj kabini, reče pilot. – Manja.
– A stanje letačke kabine? – upita Marshall.
– Letačka kabina je u operativnom stanju. FDAU je
nominalan. – To je bila kratica za uređaj za pohranu letnih
parametara, koji je registrirao neispravnosti u zrakoplovu. Ako on
kaže da je avion u redu, vjerojatno je tako.
Marshall reče: Razumio, 545. U kakvom vam je stanju
posada? – Pilot i kopilot su u dobrom stanju.
– Ali 545, rekli ste da ima povrijeđenih među posadom. – Da.
Dvije su stjuardese ranjene.
– Možete li pobliže opisati prirodu povreda?
– Nažalost, ne. Jedna je u nesvijesti. A za drugu ne znam. –
Marshall je odmahivao glavom. – Upravo nam je rekao da nitko
nije u nesvijesti.
– Ništa mu ne vjerujem, reče Levineova. Podigne crveni
telefon. – Stavite vatrogasce u stanje pripravnosti. Pozovite
bolnička kola. Naredite neurološkim i ortopedskim ekipama da
dočekaju zrakoplov i neka medicinska služba obavijesti bolnice u
Westsideu. – Ona pogleda na sat. – A ja ću nazvati dežurnog
službenika u losangeleskom FSDO-a. Ovo će mu uljepšati dan.
 5:57 A.M.

Daniel Greene bio je dežuran u uredu FAA na Imperial

Highwayu, kilometar od LAX-a. Službenici FSDO-a – ili, kako ih
popularno nazivaju, fizdovci – nadgledaju letove komercijalnih
prijevoznika, provjeravaju sve – od održavanja zrakoplova do
obuke pilota. Greene je došao rano na posao kako bi se riješio
papira sa stola; njegova je tajnica dala otkaz prije tjedan dana, a
šef odjela odbijao zaposliti nekog umjesto nje, navodeći kao razlog
naredbe iz Washingtona da se podmetnu leđa u slučaju
povećanog opsega posla. I tako se Greene gunđajući prihvatio
posla. Kongres je skresao budžet FAA, poručio djelatnicima da
rade više s manje sredstava, da je problem u proizvodnosti a ne
preopterećenosti. Putnički se promet povećavao stopom od četiri
posto godišnje, a zrakoplovna se flota nije obnavljala. Ta je
kombinacija imala za posljedicu više posla za zemaljsku kontrolu.
Dakako, djelatnici FSDO-a nisu bili jedini koji su stegnuli pojas.
Čak je i NTSB bio bez prebitog novčića; godišnje je dobivao samo
milijun dolara za zrakoplovne nesreće.
Crveni telefon na njegovu stolu zazvoni – hitna linija. On
podigne slušalicu; javi se neka žena iz kontrole leta.
– Upravo su nam javili za nezgodu na dolaznom inozemnom
avionu, reče ona.
– Aha. – Greene posegne za notesom. `Nezgoda' je u žargonu
FAA imala posebno značenje i odnosila se na nižu kategoriju
problema koje su prijevoznici morali prijaviti. `Nesreće' su
uključivale smrtno stradale ili strukturalna oštećenja zrakoplova i
redovno su se smatrale ozbiljnima, ali s nezgodama se nikad nije
znalo. – Nastavite.
– Riječ je o zrakoplovu TransPacifica let 545, koji dolazi iz
Hong Konga s odredištem za Denver. Pilot je zatražio odobrenje za
slijetanje na LAX. Kaže da su uletjeli u vrtložne struje.
– Kažu da jest, reče Levineova. – Imaju povrijeđenih i
zatražili su četrdeset vozila prve pomoći.
– Četrdeset?
– A imaju i dvoje mrtvih.
– Divota. – Greene ustane od stola. – Kad treba stići?
 – Za osamnaest minuta.
– Osamnaest minuta – Isuse, zašto sam tako kasno za to
doznao? – Hej, pilot nam je to rekao prije nekoliko trenutaka, a
mi prenosimo vama. Obavijestila sam Hitnu pomoć i pozvala
vatrogasce. – Vatrogasce? Zar niste rekli da je s avionom sve u
redu?
– Tko bi ga znao? – reče žena. – Pilot ne zvuči suvislo. Kao da
je u šoku. Predajemo stvar kontrolnom tornju za sedam minuta.
– U redu, reče Greene. – Stižem.
On zgrabi svoju značku i mobitel, pa izađe iz ureda. Dok je
prolazio pokraj Karen, recepcionerke, reče: Je li netko od naših
na međunarodnom aerodromu?
– Kevin je ondje.
– Nazovi ga, reče Greene. – Reci mu da dočeka TPA 545 s
dolaskom iz Hong Konga, koji slijeće za petnaest minuta. Reci mu
da ostane na izlazu – i neka svakako zadrži posadu.
– Shvatila sam, reče ona i posegne za telefonom.
Greene se sjurio niz Sepulveda Boulevard prema zračnoj
luci. Trenutak prije no što se spustila ispod piste, on podigne
pogled i ugleda kako široki trup golema zrakoplova Trans Pacific
Airlinesa, prepoznatljiv po žarkožutom znaku na repu, rula prema
izlazu. Trans Pacific je bio čarter avioprijevoznik sa sjedištem u
Hong Kongu. Većina problema koje je FAA imala sa stranim
avioprijevoznicima bila je u vezi s čarter letovima. Puno takvih
prijevoznika raspolagalo je malim novčanim sredstvima i nisu
udovoljavali strogim sigurnosnim standardima redovnih
prijevoznika. Ali je TransPacific bio na dobru glasu.
No barem je ptičurina sletjela, pomisli Greene. A nije vidio
nikakvih strukturalnih oštećenja na širokom trupu. Zrakoplov je
bio tipa N-2, proizveden u tvornici Norton Aircraft u Burbanku.
Bio je u prometu pet godina i imao zavidnu povijest stizanja na
odredište i sigurnosti letenja.
Greene nagazi na gas i jurne u tunel, prošavši ispod
divovskog zrakoplova.
Protrči kroz zgradu za međunarodne dolaske. Kroz prozore
ugleda TransPacificov zrakoplov kako se zaustavio pokraj izlaza te
bolnička kola poslagana na pisti ispod njega. Prva su već krenula
i njihova je sirena zavijala.
Greene stigne do izlaza, mahne značkom i strči se niz
rampu. Putnici su se iskrcavali, blijedi i uplašeni. Mnogi su
hramali, u potrganoj i krvavoj odjeći. Sa svake strane rampe,
bolničari su se sjatili oko ranjenih.
Dok je prilazio zrakoplovu, mučni vonj povraćanja je jačao.
Prestrašena stjuardesa odgurne ga od vrata, brbljajući na
kineskom. Green joj pokaže svoju iskaznicu i reče: FAA! Službena
osoba! FAA! – Stjuardesa se odmakne i Greene se provuče pokraj
majke koja je čvrsto u naručju stezala malo dijete i uđe u
zrakoplov.
Pogleda u unutrašnjost zrakoplova i stane kao ukopan. –
Bože mili, reče on tiho. – Što se dogodilo ovom avionu?
 6:00 A.M.

– Mama? Koga više voliš, Mickeya Mousea ili Minnie Mouse?

– Casey Singleton stajala je u kuhinji svoje prizemnice, još u
džogerskim kratkim hlačicama nakon redovnih jutarnjih osam
kilometara trčanja. Završi pripremu sendviča s tunjevinom i stavi
ga u kćerkin kovčežić za užinu. Singletonova je imala trideset šest
godina, bila potpredsjednica tima u NortonAircraftu u Burbanku.
Njezina je kći sjedila za stolom i jela žitne pahuljice.
– Dakle? – reče Allison. – Koga više voliš, Mickey Mousea ili
Minnie Mouse? – Imala je sedam godina i sve je svrstavala na
rang-listu. – Oboje ih volim, reče Casey.
– Znam to, mama, sva zdvojna reče Allison. – Ali koga više
voliš? – Minnie.
– I ja, reče ona i odgurne kartonsku kutiju s mlijekom.
Casey stavi bananu i termosicu punu soka u njezin kovčežić
pa spusti poklopac. – Završi s jelom, Allison, moramo se spremiti.
– Što je tunokip?
– Tunokit? Nova vrsta ribe?
– Ali ne to, mama. TUUNOKIP, reče ona.
Casey je pogleda; njezina je kći podigla novu laminiranu
iskaznicu na kojoj je stajala Caseyna fotografija ispod koje je
pisalo C. SINGLETON, a potom velikim, plavim slovima
TUUN/OKIP Što je TUUN/OKIP?
– Kratica za moje novo radno mjesto u tvornici. Ja sam
predstavnica odjela za kontrolu izrade proizvoda u timu za
utvrđivanje uzroka nesreća.
– Još radiš avione? – Nakon rastave, Allison je bila silno
osjetljiva na promjene. I najmanja promjena Caseyne frizure bila
bi povod mnogim razgovorima, ta bi se tema opetovano potezala,
iz dana u dan. Pa nije čudilo da je primijetila novu iskaznicu.
– Da, Allie, reče Casey. – Još radim avione. Sve je isto. Samo
sam dobila bolji posao.
– Još si FUJ? – upita Allison.
Allison se oduševila prije godinu dana kad je doznala da je
Casey financijska upraviteljica jedinice, skraćeno FUJ. – Mama je
fuj, rekla bi roditeljima svojih prijateljica, i to bi odjeknulo.
 – Ne, Allie. A sad se obuj. Tata će stići svakog trenutka. –
Neće, reče Allison. – Tata uvijek kasni. Kakav bolji posao? – Casey
se prigne i počne kćerki obuvati tenisice. – Dakle, ovako, reče
ona. – Još radim u kontroli, ali više ne pregledavam avione u
tvornici. Pregledavam ih nakon što izađu iz pogona.
– Da bi bila sigurna da će letjeti?
– Da, dušo. Pregledavamo ih i ispravljamo sve nedostatke. –
Bolje im je da lete, reče Allison, ili će se srušiti! – Ona se počne
smijati. – Svi će popadati s neba! I pasti na ljude u njihovim
kućama, baš dok jedu doručak! A to ne bi bilo dobro, zar ne,
mama?
Casey se nasmije s njom. – Ne, to nimalo ne bi bilo dobro.
Ljudi u tvornici jako bi se uzrujali. – Ona dovrši vezivanje
tenisica, zaljulja kćerkine noge u stranu. – Gdje ti je trenirka?
– Ne treba mi.
– Allison.
– Mama, pa uopće nije hladno!
– Možda će zahladnjeti potkraj tjedna. Molim te, donesi
trenirku. – Na ulici ispred kuće oglasi se automobilska truba.
Casey ugleda Jimov crni Lexus. Jim je sjedio za upravljačem i
pušio, odjeven u jaknu i kravatu. Vjerojatno je bio na razgovoru
za posao, pomisli ona.
Allison je stupala po svojoj sobi i lupala ladicama. Vrati se
nesretna izraza lica. Trenirka joj je visjela iz ruksaka. – Kako to
da si uvijek tako napeta kad tata dolazi po mene?
Casey otvori vrata i one priđu automobilu pod razlivenim
jutarnjim svjetlom. Allison vikne: Bok, tata! – i potrči. Jim mahne
i pripito se isceri.
Casey priđe Jimovu prozoru. – Nema pušenja dok je Allison
u automobilu, dogovoreno?
Jim se zlovoljno zapilji u nju. – I tebi dobro jutro, reče
promuklim glasom. Izgledao je mamurno, lica podbuhla i siva.
– Jim, dogovorili smo se o pušenju dok si s malom. – Vidiš li
me da pušim?
– Samo kažem.
– Već si mi to rekla, Katherine, reče on. – Čuo sam to milijun
puta. Za boga miloga.
Casey uzdahne. Čvrsto je naumila ne prepirati se pred
Allison. Psihijatrica joj je rekla da je to razlog zbog kojeg je Allison
počela mucati. Mucanje se ublažilo, ali se Casey silno trudila ne
prepirati se s Jimom, iako on nije uzvraćao istom mjerom.
Naprotiv: kao da mu je pružalo posebno zadovoljstvo što više
otežati svaki susret.
– U redu, reče Casey i prisili se nasmiješiti. – Vidimo se u
nedjelju.
Dogovor je bio da Allison kod oca provede tjedan dana
svakog mjeseca, da ode u ponedjeljak i vrati se u nedjelju.
– U nedjelju, Jim reče oporo. – Kao i uvijek. – U nedjelju u
šest.
– Isuse!
– Samo provjeravam, Jim.
– Ne provjeravaš. Kontroliraš, kao uvijek.
– Jim, reče ona. – Molim te. Nemojmo.
– Može, što se mene tiče, odreže on.
Ona se sagne. – Bok, Allie.
Allison reče: Bok, mama, ali joj je pogled već odbludio, glas
ohladio; nije ni privezala sigurnosni pojas, a već je prebacila
privrženost tati. Tad Jim nagazi na gas i Lexus krene, a Casey
ostane stajati na pločniku. Automobil skrene iza ugla i iščezne.
Niže ulice ugleda zgrbljeni lik svog susjeda Amosa, kako vodi
svog kudravog psa u jutarnju šetnju. Kao i Casey, i Amos je radio
u tvornici. Ona mu mahne, a on joj uzvrati pozdrav.
Casey se okrenula da će se vratiti u kuću i odjenuti za
posao, kad joj pogled zapne za plavi automobil parkiran na drugoj
strani ulice. U njemu su sjedila dva muškarca. Jedan je čitao
novine, drugi zurio kroz prozor. Ona zastane: njezina susjeda,
gospođa Alvarez nedavno je opljačkana. Tko su ti ljudi? Nisu
članovi uličnih bandi; bili su to mladići između dvadeset i trideset
godina, uredne, pomalo vojničke vanjštine.
Casey je upravo razmišljala bi li zapisala broj tablice kad se
elektronskim piskom oglasi njezin pejdžer. Ona ga skine s kratkih
hlačica i očita poruku:
Ona uzdahne. Tri zvjezdice bile su znak za hitnu poruku:
John Marder, generalni direktor, saziva sastanak TUUN-a za
sedam sati ujutro u Ratnoj sobi. Posljednja riječ bila je potvrda
svega toga, tvorničkim žargonom – DITOG.
Dolazi ili ti ode glava.
 6:32 A.M.

Promet se u jutarnjoj špici vukao puževim korakom na

blijedoj jutarnjoj svjetlosti. Casey zavrne unutarnji retrovizor i
nagne se provjeriti šminku. S kratkom tamnom kosom bila je
privlačna na fakinski način – dugih udova i sportske građe. Igrala
je prvu bazu u tvorničkoj softbolskoj momčadi. Muškarci u
njezinoj nazočnosti nisu osjećali nelagodu; odnosili su se prema
njoj kao prema mlađoj sestri, što joj je dobro došlo u tvornici.
Zapravo, Casey je u tvornici malokad imala problema.
Odrasla je u predgrađu Detroita, bila jedina kćerka urednika
Detroit Newsa. Oba njezina starija brata bili su inženjeri u
Fordovoj tvornici. Majka joj je umrla dok je bila sasvim mala, pa
je odgojena u muškom kućanstvu. Nikad nije postala ono što je
njezin otac nazivao umiljatom curicom.
Nakon što je diplomirala novinarstvo na sveučilištu
Southern Illinois, Casey je pošla stopama svoje braće i zaposlila
se u Fordu. Ali joj pisanje izjava za tisak nije bilo zanimljivo, pa je
iskoristila tvornički program trajnog usavršavanja i položila
magisterij iz ekonomije na Wayne Stateu. Usput se udala za Jima,
inženjera iz Forda, i rodila.
Nažalost, Allisonin je dolazak okončao njihov brak: suočen s
pelenama i rasporedom hranjenja, Jim je počeo piti, ostajati vani
dokasna. Naposljetku su počeli živjeti odvojeno. Kad je Jim
objavio da seli na zapadnu obalu kako bi se zaposlio u Toyoti, i
ona se odlučila odseliti. Casey je željela da Allison odraste
viđajući oca. Zamorili su je odnosi u Fordu i turobne detroitske
zime. Kalifornija je nudila nov početak: zamišljala se kako vozi
sportski automobil, živi u sunčanoj kući blizu obale, a ispred
prozora joj rastu palme; zamišljala kako joj kći raste preplanula i
zdrava.
Umjesto toga, stanovala je u Glendaleu, sat i pol vožnje od
obale. Casey je zaista kupila automobil s platnenim krovom, ali
ga nikad nije spustila. I premda je predio Glendalea u kojem su
živjele bio lijep, područja u vlasti uličnih bandi počinjala su
nekoliko ulica podalje. Kadšto bi noću, dok je njezina kćerka
spavala, čula prigušene zvukove puščane paljbe. Casey se
zabrinula za Allisoninu sigurnost. Zabrinula se za njezino
obrazovanje u školskom sustavu u kojem učenici govore pedeset
različitih jezika. A zabrinula se i zbog svoje budućnosti, budući da
je kalifornijsko gospodarstvo još bilo u depresiji, teško se dolazilo
do posla. Jim je bez posla već drugu godinu otkad su ga u Toyoti
otpustili zbog pića. A Casey je preživjela val za valom otkaza u
Nortonu, gdje se proizvodnja smanjila zahvaljujući globalnoj
recesiji.
Nikad nije mislila da će raditi u tvrtki za proizvodnju
zrakoplova, ali na njezino iznenađenje, otkrila je da se njezin
otvoreni, srednjozapadni pragmatizam izvanredno uklapa u
inženjersku kulturu koja je vladala u tvrtki. Jim ju je smatrao
krutom štovateljicom svih pravila, ali se njezina posvećenost
detaljima isplatila u Nortonu, gdje je prošlu godinu obavljala
dužnost potpredsjednice tvrtke zadužene za praćenje kvalitete.
Sviđao joj se taj posao, iako je imao gotovo nemoguću
zadaću. Norton Aircraft bio je podijeljen na dvije velike frakcije –
proizvodnju i inženjerstvo – koje su bile u vječitoj zavadi. Odjel za
kontrolu izrade proizvoda nalazio se u neugodnom položaju
između njih, sudjelovao je u svim aspektima proizvodnje, morao
je odobravati svaku fazu izrade i sastavljanja dijelova. Kad bi se
pojavio neki problem, od OKIP-a se očekivalo da ga riješi. Zbog
tog su rijetko bili omiljeni kod mehaničara u pogonima ili kod
inženjera.
U isto vrijeme, od OKIP-a se očekivalo da rješava reklamacije
kupaca. Kupci su često bili nezadovoljni vlastitim odlukama pa bi
okrivili Norton ako bi kuhinje koje su naručili bile na pogrešnom
mjestu ili ako je bilo premalo zahoda u zrakoplovu. Bilo je
potrebno strpljenja i diplomatičnosti da bi se svima izašlo u
susret i riješio problem. Casey, rođena mirotvorka, bila je
posebice vješta u tome.
U zamjenu za taj hod po žici, OKIP je imao pravo gurati nos
u bilo koji dio tvornice. Kao potpredsjednica tvrtke, Casey je
sudjelovala u svim fazama njezine djelatnosti; imala je potpuno
slobodne ruke i široke ovlasti.
Znala je da njezina titula bolje zvuči od njezina radnog
mjesta; NortonAircraft vrvio je od potpredsjednika. Samo u
njezinu sektoru bila su četiri potpredsjednika i konkurencija
među njima bila je žestoka. Ali ju je sad John Marder promaknuo
da bude veza s TUUN-om. Prilično istaknuto radno mjesto – čime
je postala jedan od kandidata za sljedećeg direktora sektora.
Marder nije takva imenovanja radio slučajno. Znala je da ima
razloga za taj postupak.
Ona skrene svojim sportskim Mustangom s autoceste
Golden State na Empire Avenue i odveze se uz žičanu ogradu koja
je označavala južnu granicu zračne luke Burbank. Krene prema
skupini poslovnih i proizvodnih hala Zockwell, Lockheed i Norton
Aircraft. Iz daljine ugleda redove hangara, a na svakom krilati
Nortonov logo nacrtan iznad
Zazuji njezin mobitel.
– Casey? Ovdje Norma. Znaš li za sastanak? – Norma je bila
njezina tajnica.
– Na putu sam, reče Casey. – Što se događa?
– Nitko ništa ne zna, reče Norma. – Ali je sigurno neki užas.
Marder se dere na inženjere, a pritegnuo je TUUN.
John Marder bio je glavni direktor u sektoru proizvodnje u
Nortonu. A prije toga bio je voditelj linije za N-22, što je značilo da
je nadgledao proizvodnju tog zrakoplova. Bio je nemilosrdan i
povremeno nepromišljen čovjek, ali je postizao rezultate. Marder
je usto bio oženjen jedinicom Charleya Nortona. Posljednjih
godina, imao je glavnu riječ u prodaji. Zbog toga je Marder bio
drugi moćnik u tvrtki poslije predsjednika upravnog odbora.
Marder je promaknuo Casey.
– ...učiniti s tvojim pomoćnikom? – reče Norma. – S mojim
čime?
– Tvojim novim pomoćnikom. Što želiš da učinim s njim?
Čeka te u uredu. Nisi zaboravila?
– Ah, to. – No istini za volju bila je zaboravila. Neki nećak iz
obitelji Norton prolazio je obuku u raznim odjelima. Marder joj je
dodijelio mladića, što je značilo da mu Casey idućih šest tjedana
mora biti dadilja. – Norma, kakav je?
– Zasad ne slini.
– Norma.
– Bolji je od posljednjeg.
To nije puno značilo: posljednji je pao s krila u montaži,
onda ga je gotovo ubila struja u odjelu za ugradnju radioveze. –
Koliko bolji?
– Gledam u njegovu biografiju, reče Norma. – Pravni fakultet
na Yaleu i godina dana u General Motorse. Ali je posljednja tri
mjeseca proveo u marketingu i ništa ne zna o proizvodnji. Morat
ćeš s njim od početka.
 – Baš, reče Casey i uzdahne. Marder će od nje očekivati da
ga dovede na jutrošnji sastanak. – Neka me mladac dočeka ispred
upravne zgrade za deset minuta. I pobrini se da se ne izgubi,
može?
– Da ga ispratim? – Aha, trebala bi.
Casey spusti telefon i pogleda na sat. Promet se sporo
kretao. Još deset minuta do tvornice. Ona prstima nestrpljivo
zabubnja po vozačkoj ploči. O čemu bi moglo biti riječi na
sastanku? Možda se dogodila nesreća ili se srušio zrakoplov.
Ona uključi radio da čuje ima li nešto o tome na vijestima.
Nađe postaju s izravnim uključivanjem, neki je slušatelj govorio:
nije pravedno prisiljavati djecu da nose uniforme u školu. To je
elitizam i diskriminacija. – Casey pritisne tipku i promijeni
postaju. – pokušavaju nametnuti svoj moral nama ostalima. Ne
vjerujem da je fetus ljudsko biće.
Ona pritisne drugu tipku. A ti napadi na medije dolaze od
ljudi koji ne vole slobodu govora.
Gdje je, pomisli ona, njezina vijest? Je li se zrakoplov srušio
ili nije?
Ukaže joj se slika njezina oca kako svake nedjelje poslije
mise čita hrpu novina iz cijele zemlje i kako si mrmlja u bradu: To
nije prava priča, ni to nije prava priča! – i nabacuje novine oko
svog stolca u dnevnoj sobi. Naravno, njezin je otac bio tiskovni
novinar, i to šezdesetih godina. Svijet je sad drukčiji. Sad je sve
na televiziji. Televizija i besmislene brbljarije na radiju.
Ispred sebe ugleda glavni ulaz u Nortonovu tvornicu. Isključi
radio.
Norton Aircraft bilo je jedno od velikih imena američke
avijacije. Tvrtku je 1935. godine utemeljio pionir avijacije Charley
Norton; za vrijeme Drugog svjetskog rata u njoj se proizvodio
legendarni bombarder B-22, zatim borbeni zrakoplov Skycat P-27
te transporter C-12 za vojno zrakoplovstvo. Posljednjih godina,
Norton je pregrmio teška vremena koja su otjerala Lockheed iz
avioprijevozništva. Sad je Norton bila jedna od samo četiri tvrtke
koje su proizvodile velike zrakoplove za svjetsko tržište. Ostale su
bile Boeing u Seattleu, McDonnell Douglas u Long Beachu i
europski konzorcij Airbus u Toulouseu.
Ona se proveze preko prostranog parkirališta do izlaza broj
sedam, zaustavi se kod rampe da joj stražar pregleda iskaznicu.
Kao i uvijek, kad je ušla u krug tvornice i osjetila energiju rada u
tri smjene, osjeti uzbuđenje. Žuti viljuškari teglili su kante s
dijelovima. Nije to bila tvornica već gradić, s vlastitom bolnicom,
novinama i policijom. Kad se ona zaposlila u tvrtki, ovdje je radilo
šezdeset tisuća ljudi. Recesija je skresala taj broj na trideset
tisuća, ali je tvornica još bila golema, protezala se na pedeset
četvornih kilometara. U njoj su proizveli N-20, uskotrupni
dvomotorni mlažnjak; zatim N-22, širokotrupni zrakoplov; i KC-
22, vojnu zrakoplovnu cisternu. Vidjela je glavne proizvodne
pogone za sastavljanje zrakoplova, svaki duljine dva kilometra.
Ona krene prema staklenoj upravnoj zgradi u središtu
tvorničkog kruga. Zaustavi se na svojem parkirnom mjestu, ali
ostavi upaljen motor. Ugleda mladića studentske vanjštine u
sportskom kaputu i kravati, kaki hlačama i mokasinama. Mladić
joj plaho mahne kad ona izađe iz automobila.
 6:45 A.M.

– Bob Richman, reče on. – Vaš novi pomoćnik. – Njegov

stisak ruke bio je uljudan, suzdržan. Nije se mogla sjetiti s koje
strane obitelji Norton potječe, ali je prepoznala tip: puno novca,
rastavljeni roditelji, prosječan uspjeh u dobrim školama i
neuništiv osjećaj da iz nekog razloga zaslužuje sve najbolje.
– Casey Singleton, reče ona. – Ulazite. Kasnimo.
– Kasnimo? – reče Richman ulazeći u automobil. – Pa nije
još ni sedam sati.
– Prva smjena počinje s radom u šest, reče Casey. – Većina
nas iz OKIP-a radimo prema tvorničkom rasporedu. Zar nije tako
i u GM-u?
– Ne bih znao, reče on. – Bio sam u pravnom odjelu.
– Jeste li proveli neko vrijeme u pogonu?
– Što sam manje mogao.
Casey uzdahne. Čeka je šest dugih tjedana s ovim tipom,
pomisli ona. – Dosad ste bili u marketingu?
– Aha, nekoliko mjeseci. – On slegne ramenima. – Ali prodaja
nije za mene.
Ona krene prema jugu i Zgradi 64, golemoj građevini gdje se
sastavljao širokotrupac. Casey reče: A koji vi automobil vozite? –
BMW, reče Richman.
– A da ga zamijenite, reče ona za američki automobil? –
Zašto? Pa proizvodi se u Americi.
– U Americi se sastavlja, reče ona. – Ali se ne proizvodi.
Dodatna vrijednost je stvorena u inozemstvu. Mehaničari u
tvornici znaju razliku; oni su odreda članovi strukovnog
sindikata. Ne vole vidjeti beemvejca na svom parkiralištu.
Richman se zagleda kroz prozor: Hoćete reći, da bi mu se
nešto moglo dogoditi?
– Jamčim vam, reče ona. – Ovi se momci ne šale.
– Razmislit ću o tome, reče Richman i priguši zijev. – Isuse,
ala je rano. Čemu žurba?
– Zbog sastanka TUUN-a. Pomaknut je na sedam sati, reče
ona.
– TUUN-a?
 – Tim za utvrđivanje uzroka nesreće. Svaki put kad se nešto
dogodi nekom našem zrakoplovu, TUUN se sastane da zaključi
što se dogodilo i što bismo trebali učiniti u vezi s tim.
– Kako se često sastajete?
– Otprilike svaka dva mjeseca.
– Tako često, reče mladić. Morat ćeš s njim od početka.
– Zapravo, reče Casey dva mjeseca je prilično rijetko. U
prometu imamo tri tisuće zrakoplova u cijelom svijetu. S toliko
ptičica u zraku, nešto se mora dogoditi. A mi ozbiljno shvaćamo
reklamacije naših komitenata. Pa tako svakog jutra održimo
telefonski konferencijski sastanak s predstavnicima servisa iz
cijelog svijeta. Oni izvijeste o svemu što je dan prije izazvalo
kašnjenja. Uglavnom sitnice: zaglave se vrata zahoda, pregori
svjetlo u pilotskoj kabini. Ali mi u OKIP-u to provjerimo, obavimo
analizu trendova različitih kvarova i proslijedimo to odjelu za
reklamacije.
– Aha... – Zvučao je kao da se dosađuje.
– Kadšto naiđemo na problem koji zahtijeva sastanak TUUN-
a, nastavi Casey. – To mora biti nešto ozbiljno, nešto što
nepovoljno utječe na sigurnost zrakoplova. Očito se to danas
dogodilo. Ako je Marder pomaknuo sastanak na sedam sati,
možete se kladiti da nije posrijedi jato ptica.
– Marder?.
– John Marder bio je voditelj linije za širokotrupca prije no
što je postao glavni direktor. Vjerojatno je riječ o nezgodi s N-22.
Ona se zaustavi i sparkira u sjeni Zgrade 64. Sivi hangar
nadnio se nad njih, osmerokatnica duljine oko kilometar i pol.
Asfalt ispred zgrade bio je posut čepićima za uši za jednokratnu
uporabu koje su mehaničari nosili kako ne bi oglušili od
pneumatskih čekića.
Uđu kroz bočna vrata u unutarnji hodnik koji se protezao
oko cijele zgrade. Hodnik je bio istočkan grozdovima automata za
hranu, na razmacima od pola kilometra. Richman reče: Imamo
vremena za kavu?
Ona odmahne glavom. – Kava se ne smije piti u pogonu. –
Nema kave? – On zastenje. – Zašto ne? Jer se proizvodi u
inozemstvu?
– Kava je korozivna. Aluminij je ne podnosi.
Casey povede Richmana kroz druga vrata, u proizvodni
pogon. – Isuse, reče Richman.
 Golemi, djelomice sastavljeni širokotrupni zrakoplovi ljeskali
su se ispod halogene rasvjete. Petnaest zrakoplova u različitim
fazama izrade bilo je poslagano u dva duga reda ispod lučnog
stropa. Ravno ispred njih, ona ugleda kako mehaničari ugrađuju
u trup jednog zrakoplova vrata za teretni prostor. Kostur
zrakoplova bio je okružen skelama. Iza trupa stajala je šuma
montažnih platformi za sastavljanje dijelova – goleme alatke,
obojene u žarkoplavu boju. Richman stane ispod jedne, podigne
glavu i zine. Montažna je platforma bila veličine šesterokatnice.
– Zapanjujuće, reče on. Pokaže prstom u široku ravnu
površinu. – Je li to krilo?
– Vertikalni stabilizator, reče Casey.
– Kako, molim?
– To je rep, Bobe.
– To je rep? – reče Richman.
Casey kimne glavom. – Krilo je ondje, reče ona i pokaže na
drugu stranu pogona. – Duljine šezdeset pet metara – otprilike
kao nogometno igralište.
Oglasi se truba. Jedna od visokih dizalica se pokrene.
Richman se okrene i pogleda.
– Prvi put ste u pogonu?
– Aha... – Richman se okretao, gledao u svim smjerovima. –
Čudesno, reče.
– Veliki su, reče Casey.
– Zašto su svi kričavo zeleni?
– Premazujemo sve strukturalne elemente epoksi-smolama
kako bi se spriječila korozija. A aluminijske su obloge premazane
kako pri sastavljanju ne bi udarale jedna o drugu. Obloge su jako
sjajne i vrlo skupe. Pa ostavljamo premaz dok ne odu u lakirnicu.
– Nimalo ne sliči na GM, reče Richman, ne prestajući se
okretati i osvrtati.
– Tako je, reče Casey. – U usporedbi s ovim avionima,
automobili su šala.
Richman se okrene prema njoj, iznenađen. – Šala?
– Razmislite, reče ona. – Pontiac ima pet tisuća dijelova i
jedan se automobil proizvede u dvije smjene. Šesnaest sati. To
nije ništa. Ali ove su stvarčice – ona rukom mahne prema
zrakoplovu koji je prijeteći visio visoko iznad njih– nešto posve
drugo. Širokotrupac ima milijun dijelova i za njegovo je
sastavljanje potrebno sedamdeset pet dana. Nijedan industrijski
proizvod na svijetu nije složen kao putnički zrakoplov. Ni
približno. I ništa se ne gradi za toliki rok trajanja. Vozite Pontiac
cijeli dan, dan za danom, pa ćete vidjeti što će se dogoditi.
Raspast će se za nekoliko mjeseci. Ali mi projektiramo naše
zrakoplove da bez kvara lete dvadeset godina, a vijek trajanja im
je dvostruko duži.
– Četrdeset godina? – zapanjeno će Richman. – Gradite ih da
traju četrdeset godina?
Casey kimne glavom. – Po svijetu još leti puno zrakoplova
tipa N-5, a prestali smo ih proizvoditi 1946. godine. Imamo avione
koji su skupili četverostruku kilometražu od one predviđene – što
odgovara osamdesetogodišnjem roku trajanja. Nortonovi
zrakoplovi to mogu. Douglasovi zrakoplovi to mogu. Druge
letjelice to ne mogu. Razumijete li što govorim?
– Ti bokca, reče Richman i proguta slinu.
– Ovo nazivamo ptičarnik, reče Casey. – Avioni su tako
veliki, teško je steći dojam veličine. – Ona pokaže u zrakoplov
njima zdesna, gdje su skupine ljudi radile na raznim punktovima,
a svjetiljke sjajile na metalu. – Ne izgleda kao da puno ljudi radi
na njemu, je li tako?
– Ne, nema ih puno.
– Na tom avionu vjerojatno radi dvije stotine mehaničara –
dovoljno za čitav automobilski pogon. Ali to je samo jedan punkt
u našem pogonu – a imamo ih petnaest. U ovoj se zgradi u ovom
trenutku nalazi pet tisuća ljudi.
Mladić je odmahivao glavom, zapanjen. – A izgleda nekako
prazno.
– Nažalost, reče Casey, i jest prazno. Pogon za proizvodnju
širokotrupnih zrakoplova radi s kapacitetom od šezdeset posto – a
tri su letjelice bjelorepke.
– Bjelorepke? – Avioni za koje nemamo naručitelja.
Proizvodimo minimalno kako ne bismo zatvorili pogon, a nemamo
narudžbi koliko bismo željeli. Pacifičko priobalje je područje rasta,
ali je u Japanu recesija pa njihovo tržište slabo naručuje. A ostali
duže drže svoje zrakoplove u prometu. Pa je konkurencija u ovom
poslu velika. Ovuda.
Ona brzo krene uz metalne stube. Richman pođe za njom.
Njihovi su koraci odzvanjali. Popnu se na odmorište, pa se
nastave penjati. – Govorim vam ovo, reče ona, da biste razumjeli
sastanak na koji idemo. Ovdje gradimo vraški dobre avione. Naši
su ljudi ponosni na svoj rad. I ne vole kad nešto pođe po zlu.
 Stignu do mostića visoko iznad pogona i krenu prema
prostoriji staklenih zidova koja kao da je visjela sa stropa. Stignu
do vrata. Casey ih otvori.
– A ovo je, reče ona, Ratna soba.
 7:01 A.M.

Ona ju je vidjela novim očima, kroz njegove: velika

konferencijska dvorana sa sivim tapisonom pogodnim za sve
temperaturne uvjete, okruglim stolom od prozirne plastike,
stolicama od metalnih cijevi. Zidovi pokriveni oglasnim pločama,
zemljovidima i dijagramima. Nasuprotni zid bio je staklen i kroz
njega se pružao pogled na pogon.
U dvorani su bila petorica muškaraca u kravatama i kratkim
rukavima, zatim tajnica s notesom te John Marder, u plavom
odijelu. Ona se iznenadi njegovoj nazočnosti; direktor proizvodnje
malokad bi predsjedavao sastankom TUUN-a. Marder je bio
tamnoput, usiljen četrdesetogodišnjak, zalizane crne kose.
Izgledao je poput kobre koja se sprema za napad.
Casey reče: Ovo je moj novi pomoćnik, Bob Richman. –
Marder ustane i reče: Bob, dobro došli, i rukuje se s mladićem.
Čak se nasmiješio, što je bila prava rijetkost. Marder, sa svojim
izbrušenim osjećajem za međuljudske odnose, očito je bio
spreman dodvoravati se bilo kojem članu obitelji Norton, čak i
posuđenom nećaku. Pa se Casey upita nije li mladić važniji no što
je ona pomislila.
Marder predstavi Richmana i ostalima za stolom. – Doug
Doherty, zadužen za kostur i mehanički ustroj... – On pokaže
prema okrupnjalom četrdesetpetogodišnjaku, okrugla trbuha,
lošeg tena, s debelim naočalama. Doherty je bio u stanju vječne
natmurenosti; govorio je žalobnim tonom ne mijenjajući
intonaciju i moglo se računati na to da će reći kako je sve zlo i
naopako i da se pogoršava. Danas je na sebi imao kockastu
košulju i prugastu kravatu; sigurno je šmugnuo iz kuće prije no
što ga je supruga vidjela. Doherty tužno i zamišljeno kimne
Richmanu glavom.
– Nguyen Van Trung, zrakoplovna elektronika... – Trung je
imao trideset godina, bio vitak i tih, i nepristupačan. No Casey je
on bio simpatičan. Vijetnamci su najmarljiviji radnici. Ljudi iz
zrakoplovne elektronike stručnjaci su za informatičke sustave,
bave se računalskim programima. Predstavljali su novi val u
Nortonu: mlađi, obrazovaniji, uljuđeniji.
 – Ken Burne, pogonska grupa... – Kenny je bio crvenokos i
pjegav, izbočene brade, spreman za borbu. Poznat po svom
bogohulnom i prostačkom jeziku, u tvornici su ga zvali Napržica
zbog njegove plahovitosti.
– Ron Smith, elektrosustavi... – Ćelav i bojažljiv, Ron je
nervozno prebirao po kemijskim olovkama u džepu. Ron je bio
iznimno stručan; često bi se činilo da nacrte za zrakoplov nosi u
glavi. Ali je bio bolno stidljiv. Živio je s invalidnom majkom u
Pasadeni.
– Mike Lee, predstavnik prijevoznika... – Dobro odjeven
pedesetogodišnjak, kratko ošišane kose, u plavom sportskom
sakou i prugastoj kravati. Mike je bio bivši vojni pilot, umirovljeni
general s jednom zvjezdicom. Bio je predstavnik TransPacifica u
tvornici.
– I Barbara Ross, s notesom. – Tajnica TUUN-a imala je
četrdeset i nešto godina i bila podebela. Zapilji se u Casey
neskriveno neprijateljski. Casey je i ne pogleda.
Marder da znak mladiću da sjedne, a Casey sjedne pokraj
njega. – Kao prvo, reče Marder, Casey je sad veza između OKIR-a i
TUUN-a. S obzirom na to kako je riješila problem prekinutog
uzlijetanja na DFW-u, ona će odsad biti naša predstavnica za
tisak. Ima li pitanja?
Richman je izgledao zbunjeno, mahao glavom. Marder se
okrene prema njemu i objasni: Singletonova je prošli mjesec
izvrsno postupila u slučaju prekinutog uzlijetanja u zračnoj luci
Dallas-Fort Worth. Ona će se pozabaviti svim novinarskim
upitima kojih će možda biti. U redu? Svi smo na istoj stranici?
Počnimo. Barbara? – Tajnica nazočnima podijeli zaklamane
materijale.
– Trans Pacificov let broj 545, reče Marder. – Zrakoplov tipa
N-22; serijski broj 271. Polazak jučer u dvadeset dva sata iz
zračne luke Kai Tak u Hong Kongu. Neproblematično polijetanje,
najobičniji let sve do približno pet sati danas ujutro, kad je
zrakoplov naišao na ono što je pilot opisao kao jaka vrtloženja.
U dvorani se začuje stenjanje. – Vrtloženja! – Inženjeri
zamašu glavama. – jaka vrtloženja, što je izazvalo iznimno
snažno propinjanje tokom leta.
– Isusa mu, reče Burne.
– Zrakoplov je, nastavi Marder, zamolio odobrenje za
slijetanje na LAX, gdje su ih dočekale medicinske ekipe. Naše
uvodno izvješće spominje pedeset šest ranjenih i troje mrtvih.
 – Oh, to je jako loše, Doug Doherty reče žalosno, bez
intonacije, i žmirne iza svojih debelih naočala. – Pretpostavljam
da to znači da su nam za vratom oni iz NTSB-a, reče on.
Casey se nagne Richmanu i šapne: National Transportation
Safety Board najčešće se uključi u istragu kad ima smrtno
stradalih. – Ne u ovom slučaju, reče Marder. – Ovo je inozemni
zrakoplov, a nesreća se dogodila u međunarodnom zračnom
prostoru. NTSB ima pune ruke posla s padom zrakoplova u
Kolumbiji. Mislim da će ovo preskočiti.
– Vrtloženja, prezrivo frkne Kenny Burne. – Ima li potvrda za
to? – Nema, reče Marder. – Zrakoplov je letio na dvanaest tisuća
metara kad se dogodila nezgoda. Nijedan zrakoplov na toj visini i
poziciji nije dojavio vremenske probleme.
– Satelitske vremenske karte? – reče Casey.
– Stižu.
– A putnici? – reče ona. – Je li pilot obavijestio putnike? Je li
upalio upozorenje da se privežu sigurnosni pojasovi?
– Nitko još nije razgovarao s putnicima. Ali početna izvješća
daju naslutiti da nije bilo upozorenja.
Richman je ponovno zbunjeno gledao. Casey našvrlja nešto
na svom žutom notesu i okrene tako da i Richman može pročitati:
Nije bilo vrtložnih struja.
Trung reče: Jesmo li ispitali pilota?
– Nismo, reče Marder. – Posada se ukrcala na prvi let za
Hong Kong i otputovala iz zemlje.
– Baš divno, reče Kenny Burne i baci kemijsku na stol. –
Ništa ljepše. Pilot pobjegao s mjesta nesreće, do vraga.
– Stani malo, reče Mike Lee hladnokrvno. – U ime
avioprijevoznika, mislim da moramo priznati da su piloti postupili
odgovorno.
Ovdje nikom ne moraju odgovarati; ali ih čeka moguća tužba
civilnih avijacijskih vlasti u Hong Kongu i otišli su kući to srediti.
Casey napiše: Posada nedostupna.
– Znamo li... ovaj... tko je bio glavni pilot? – bojažljivo upita
Ron Smith.
– Znamo, reče Mike Lee. On pogleda u kožni notes. – Zove se
John Chang. Četrdeset pet godina, s boravištem u Hong Kongu,
šest tisuća sati letačkog iskustva. On je stariji pilot za
TransPacific za N-22. Vrlo kvalificiran.
– Ma je li? – reče Burne i nagne se preko stola. – A kad mu je
zadnji put produljena kvalifikacija?
 – Prije tri mjeseca.
– Gdje?
– Ovdje, reče Mike Lee. – Na Nortonovim simulatorima,
Nortonovi instruktori.
Burne se zavali u stolac i sav nesretan puhne kroz nos. –
Znamo li kakvu je ocjenu dobio? – upita Casey.
– Izvrsnu, reče Lee. – Možete provjeriti u svojoj arhivi. –
Casey napiše: Nije ljudski faktor (?)
Marder Lee reče: – Mike, misliš li da bismo mogli ugovoriti
razgovor s njim? Bi li on razgovarao s našim predstavnikom na
Kaitaku?
– Uvjeren sam da će posada surađivati, reče Lee. – Poglavito
ako im dostavite pitanja u pismenom obliku... uvjeren sam da
mogu isposlovati da vam se na njih odgovore za deset dana.
– Hm, snuždi se Marder. – Toliko...
– Ako ne uspijemo razgovarati s pilotom, reče Van Trung,
mogli bismo imati problema. Nezgoda se dogodila sat vremena
prije slijetanja. CVR pohranjuje samo posljednjih dvadeset pet
minuta razgovora. Znači, u ovom slučaju CVR je beskoristan.
– Istina. Ali nam ostaje FDR.
Casey reče: Uređaj za snimanje letnih parametara.
– Da, imamo FDR, reče Trun, to je očito umanjilo njegove
bojazni a Casey je znala i zašto. Uređaji za snimanje letnih
parametara poznati su po nepouzdanosti. Za medije to su bile
misteriozne crne kutije koje su otkrivale sve tajne o letu. Ali
zapravo to često nije bilo tako.
– Učinit ću što mogu, obeća Mike Lee.
Casey upita: Što znamo o avionu?
– Avion je nov novcat, reče Marder. – Tri godine u prometu.
Ima četiri tisuće sati i devet stotina ciklusa.
Casey napiše: Ciklusi = polijetanja i slijetanja.
– A servisi? – turobno upita Doherty. – Vjerojatno ćemo
morati čekati tjednima na zapisnike...
– U ožujku je bio na servisu.
– Gdje?
– LAX. – Znači, održavanje je vjerojatno bilo u redu, reče
Casey. – Tako je, reče Marder. – Prema prvoj verziji, ovo ne
možemo pripisati ni vremenu, ni ljudskom faktoru ni održavanju.
Znači, nismo nigdje. Pregledajmo moguću listu kvarova. Je li
nešto u samom avionu uzrokovalo ponašanje koje sliči vrtloženju?
Struktura?
 – Naravno, kukavno će Doherty. – Obaranje pretkrilaca
moglo bi tako nešto prouzročiti. Obavit ćemo funkcionalnu
provjeru hidraulike na svim komandnim površinama.,
Zrakoplovna elektronika?
Trung je nešto bilježio. – Upravo se pitam zašto automatski
pilot nije preuzeo komande od pilota. Čim dobijem podatke iz crne
kutije, znat ću više.
– Elektrosustavi? – Moguće je da je došlo do spuštanja
pretkrilaca zbog kratkog spoja, reče Ron Smith i zatrese glavom. –
Hoću reći, moguće je... – Pogonska grupa?
– Aha, moguće je posrijedi i pogonska grupa, reče Burne i
prođe rukom kroz svoju crvenu kosu. – Kad bi se za vrijeme leta
pogonski mlaz okrenuo u mlaz za kočenje, to bi okrenulo
zrakoplov na nos i zavrtjelo ga. Ali ako su se skretači mlaza
aktivirali, bilo bi tragova oštećenja. Provjerit ćemo spojnice.
Casey pogleda u svoj notes. Dosad je zapisala: Struktura –
spuštena pretkrilca
Hidraulika – spuštena pretkrilca Zrakoplovna elektronika –
autopilot Elektrosustavi – kratki spoj Pogonska grupa – skretači
mlaza
– Zapravo svi sustavi zrakoplova.
– Imate puno toga pregledati, reče Marder, ustajući i
skupljajući papire na hrpu. – Ne dajte se zadržavati.
– Do vraga, reče Burne. – Riješit ćemo ovo za mjesec dana,
John. Ja se ne brinem.
– A ja da, reče Marder. – Jer nemamo mjesec dana. Imamo
tjedan dana.
Prosvjedi oko stola. – Tjedan dana! – Isuse, John!
– Ma daj, John, znaš da TUUN uvijek traje mjesec dana.
– Ovaj put ne, reče Marder. – Prošlog četvrtka, predsjednik
našeg upravnog odbora, Hal Edgarton, primio je pismo namjere
od pekinške vlade za kupnju pedeset N-22, s opcijom za još
trideset. Prva isporuka za osamnaest mjeseci.
Zavlada tajac.
Nazočni su se pogledavali. Mjesecima se govorkalo o golemoj
kineskoj narudžbi. U nekoliko se navrata u televizijskim vijestima
o ugovoru govorilo kao skorašnjem, ali nitko u Nortonu nije u to
stvarno povjerovao.
– Istina je, reče Marder. – A ne trebam vam govoriti što to
znači. To je narudžba vrijedna osam milijardi dolara i to od tržišta
za zrakoplove s najvećom stopom rasta na svijetu. To je četiri
godine proizvodnje s punim kapacitetom. To će ovu tvrtku
postaviti na zdrave financijske temelje za dvadeset prvo stoljeće.
Osigurat će sredstva za razvoj veće inačice modela N-22 i novi tip
širokotrupnog N-XX. Hal i ja se slažemo: ta prodaja znači život ili
smrt za našu tvrtku. – Marder stavi papire u svoju aktovku i
zatvori je uz škljocaj.
– U nedjelju letim u Peking, pridružiti se Halu i potpisati
pismo namjere s ministrom prometa. On će željeti znati što se
dogodilo s letom 545. A ja bih mu to trebao znati reći ili će se on
okrenuti i potpisati ugovor s Airbusom. A onda ću se ja naći u
dubokim govnima, tvrtka će se naći u govnima – a svi za ovim
stolom ostat će bez posla. Budućnost Norton Aircrafta ovisi o ovoj
istrazi. Pa stoga ne želim čuti ništa osim odgovora. I to za manje
od tjedan dana. Vidimo se sutra.
On se okrene na peti i izađe iz sobe.
 7:27 A.M.

– Kojeg li šupčine, reče Burne. – Tako si on zamišlja

motiviranje? Nek se nosi u materinu.
Trung slegne ramenima. – Uvijek je takav.
– Što mislite? – upita Smith. – Ovo bi mogla biti sjajna,
sjajna vijest. Je li Edgarton zaista primio pismo namjere od Kine?
– Kladim se da jest, reče Trung. – Jer se tvornica već neko vrijeme
u tišini oprema. Načinili su novi komplet strojeva za proizvodnju
krila; oprema uskoro stiže u Atlantu. Kladim se da Edgarton ima
ugovor.
– Ono što on ima, reče Burne, jest akutni oblik
dupeštitništva. – Što bi značilo?
– Edgarton je možda primio neki upit od Pekinga. Ali je osam
milijardi dolara velika narudžba od velike zvjerke. Boeing Douglas
i Airbus sigurno jure za tim poslom. Kinezi bi ga u zadnji čas
mogli dati bilo kome od njih. To je njihov stil. Stalno to čine. Pa
Edgarton kenja čavle, boji se da neće sklopiti ugovor i da će
morati reći upravi da je zaribao posao stoljeća. Pa će učiniti što?
Svaliti sve na Mardera. A što će Marder učiniti?
– Prikazati to kao našu pogrešku, reče Trung.
– Tako je. Ovaj slučaj s TPA-om stavio ih je u izvrstan
položaj. Sklope li ugovor s Pekingom, postaju heroji. A ako od
ugovora ne bude ništa...
– Reći će da smo mi uprskali stvar, reče Trung.
– Tako je. Mi smo razlog zbog kojeg se izjalovio posao
vrijedan osam milijardi dolara.
– Dakle, reče Trung ustajući. – Mislim da bismo trebali
pogledati taj avion.
 9:12 A.M.

Kad je ušao John Marder, Harold Edgarton, novoimenovani

predsjednik uprave tvrtke Norton Aircraft bio je u svom uredu na
desetom katu i zurio kroz prozor s pogledom na tvornicu.
Edgarton je bio ljudeskara, bivši igrač američkog nogometa,
uvijek sa smiješkom na usnama, ali hladnih, budnih očiju. Prije
je radio u Boeingu, a doveli su ga u Norton prije tri mjeseca da
poboljša Nortonov marketing.
Edgarton se okrene i namršteno pogleda u Mardera. – Kakva
petljancija, reče on. – Koliko mrtvih?
– Troje, reče Marder.
– Kriste, reče Edgarton. Zamaše glavom. – I baš da se to sad
dogodi. Jesi li upoznao istražnu ekipu s pismom namjere? Rekao
im koliko je hitno?
– Obavijestio sam ih.
– I sredit ćeš to ovaj tjedan?
– Osobno predvodim ekipu. Obavit ću posao, reče Marder.
– A tisak? – Edgarton je i dalje brinuo. – Ne želim da se ovim
slučajem bave oni iz odjela za odnose s javnošću. Benson je
pijanac, svi ga novinari mrze. A inženjeri ne znaju komunicirati s
novinarima. Ne govore ni engleski, za Boga miloga.
– Sve sam sredio, Hal.
– Zaista? Ne želim da ti razgovaraš s novinarima. Ti se drži
zemlje.
– Razumijem, reče Marder. – Dogovorio sam da Singletonova
bude zadužena za tisak.
– Singletonova? Ona iz OKIP-a? – reče Edgarton. – Pogledao
sam onu snimku koju si mi dao, kad se obratila novinarima u
vezi s onim slučajem u Dallasu. Zgodna je, ali djeluje ukočeno.
– Pa to i želimo, zar ne? – reče Marder. – Želimo poštenu
američku neuvijenost. A usto zna što govori, Hal.
– I dobro da je tako, reče Edgarton. – Ako govno upadne u
ventilator, morat će se isprsiti.
– I hoće, reče Marder.
– Ne želim da išta potkopa ovaj ugovor s Kinom.
– Nitko to ne želi, Hal.
 Edgarton na trenutak zamišljeno pogleda u Mardera. –
Nadam se da u to čvrsto vjeruješ, reče on. – Jer meni se živo
fućka kime si oženjen – ne dobijemo li ovaj posao, puno ljudi će
stradati. I to ne jedino ja. Glave će se kotrljati.
– Shvaćam, reče Marder.
– Ti si odabrao tu žensku. Ona je tvoja odgovornost. To
uprava zna. Krene li nešto naopako s njom ili TUUN-om – dobit
ćeš nogom u dupe.
– Ništa se neće dogoditi, reče Marder. – Sve je pod
kontrolom. – I neka tako i ostane, reče Edgarton i ponovno se
okrene prema prozoru i pogleda van.
Marder izađe iz ureda.
 9:48 A.M.

Plavi kombi prijeđe preko piste i pojuri prema nizu servisnih

hangara u losangeleskoj zračnoj luci. Iz stražnjeg dijela najbližeg
hangara virio je žuti rep TransPacifikova širokotrupca, a njegov je
amblem bliještio na suncu.
Inženjeri počnu uzbuđeno žagoriti čim su ugledali zrakoplov.
Kombi se ukotrlja u hangar i zaustavi ispod krila; iskrca se
gomila inženjera. Ekipa za rekonstrukciju i održavanje već je
prionula na posao, šest mehaničara stajalo je na krilu; privezani
ramenim pojasovima, mukotrpno su se kretali na sve četiri.
– Krenimo! – vikne Burne dok se penjao po ljestvama na
krilo. Zazvučalo je poput borbenog pokliča. Ostali inženjeri počnu
se verati za njim. Doherty krene posljednji. Penjao se po ljestvama
snuždena lica.
Casey iskorači iz kombija s Richmanom. – Svi idu odmah na
krilo, reče on.
– Tako je. Krilo je najvažniji dio zrakoplova i najsloženija
struktura. Najprije će pregledati krilo, pa detaljno istražiti sve
vanjske stijenke aviona. Ovuda.
– Kamo idemo?
– Unutra. – Casey priđe nosu i popne se po uvlačivim
stubama do prednjih vrata, odmah iza pilotske kabine. Kad je
prišla ulazu, osjeti mučan zadah povraćanja.
– Isuse, reče Richman iza nje. Casey uđe.
Znala je da će na prednjem dijelu zrakoplova biti najmanje
oštećenja, ali čak je i ovdje bilo slomljenih naslona sjedišta.
Nasloni za ruke su se odlomili i zaokrenuli u prolaze. Pretinci za
prtljagu iznad sjedišta bili su napuknuti, vratašca su zjapeći
visjela. Maske s kisikom klatile su se sa stropa, neke su
nedostajale. Na sagu je bilo krvi, na stropu je bilo krvi. Na
sjedištima lokvice bljuvotaka.
– Bože moj, reče Richman i pokrije nos. Bio je blijed. – Ovo
se dogodilo zbog turbulencije?
– Ne, reče ona. – Gotovo sigurno nije.
– Pa zašto bi pilot
– Još ne znamo, reče ona.
 Casey krene naprijed prema pilotskoj kabini. Vrata kabine
bila su otvorena a kabina je izgledala normalno. Dnevnika puta i
formulara nije bilo. Na podu je ležala majušna dječja cipelica. Kad
se prignula da je pogleda, Casey primijeti gomilu zgnječenog
crnog metala zaglavljenu ispod vrata kabine. Videokamera. Ona je
iščupa, ali joj se kamera raspadne u rukama i pretvori u
neurednu hrpu električnih ploča, srebrnih motora i smotuljaka
vrpce koji su visjeli iz puknute kasete. Ona je pruži Richmanu.
– Što ću s tim?
– Pričuvaj je.
Casey krene straga, znajući da će u stražnjem dijelu
zrakoplova zateći lošije stanje. U mislima je već stvarala sliku
onog što se dogodilo s ovim zrakoplovom. – Nema sumnje da se
ovaj avion propinjao. U takvim trenucima, avioni se okrenu
nosom prema gore pa dolje, rastumači ona.
– Kako to znate? – reče Richman.
– Jer zbog tog putnici povraćaju. Mogu podnijeti naglo
skretanje s pravca i ljuljanje, ali propinjanje izaziva povraćanje.
– Zašto nema maski za kisik? – upita Richman.
– Ljudi su se hvatali za njih dok su padali, reče ona. Sigurno
se tako dogodilo. – A nasloni sjedišta su slomljeni – znate li koliko
je snage potrebno da bi se slomio naslon sjedišta u avionu?
Proizvedeni su da izdrže udar od šesnaest G-a. Ljudi u ovom
dijelu kotrljali su se poput kocaka u šalici. A sudeći po
oštećenjima, čini se da je to potrajalo.
– Koliko? – Najmanje dvije minute, reče ona. Vječnost za
nesreću poput ove, pomisli ona.
Prođu pokraj smrskane kuhinje na sredini zrakoplova i uđu
u središnji dio. Ovdje je šteta bila puno veća. Mnoga su sjedišta
bila polomljena. Na stropu se vidio širok potez krvi. Prolazi su bili
zakrčeni kršem – cipelama, poderanom odjećom, dječjim
igračkama.
Čistačka ekipa u plavim uniformama s oznakom NORTON
TUUN skupljala je osobne predmete i stavljala ih u plastične
vreće. Casey se okrene prema jednoj od čistačica. – Jeste li našli
fotoaparate?
– Pet ili šest, dosad, reče žena. – Nekoliko videokamera.
Nema čega tu nema. – Zavuče ruku ispod sjedišta i izvadi smeđu
gumenu dijafragmu. – Kao što rekoh.
 Pažljivo koračajući preko smeća u prolazima, Casey krene
još dublje. Prođe kroz još jednu pregradu i uđe u stražnji dio
zrakoplova, blizu repa.
Richman naglo udahne zrak.
Izgledalo je kao da je neka divovska ruka zgnječila
unutrašnjost. Sjedišta su bila spljoštena. Pretinci za prtljagu su
visjeli, gotovo dodirivali pod; stropne su se ploče odlijepile pa su
se vidjele žice i srebrna izolacija. Posvuda je bilo krvi; neka su
sjedišta bila natopljena tamnosmeđom bojom. Zahodske su
školjke bile iščupane, zrcala razbijena u komadiće, ladice od
nehrđajućeg čelika otvorene, svijene.
Caseynu pozornost privuče lijeva strana tog dijela
zrakoplova, gdje se šest bolničara mučilo držeći teški lik, omotan
u bijelu najlonsku mrežu, koji je visio pokraj stropnog pretinca.
Bolničari su se namjestili, najlonska se mreža pomaknula i
odjednom se iz mreže zaklati muškarčeva glava – posivjelo lice,
otvorena usta, oči bez vida, čuperci kose.
– Bože moj, reče Richman. Okrene se i pobjegne.
Casey priđe bolničarima. Leš je bio sredovječni Kinez. – U
čemu je problem? – upita ona.
– Oprostite, gospođo, reče jedan od bolničara. – Ali ga ne
možemo izvući. Našli smo ga ukliještenog i vraški je zapeo.
Njegova lijeva noga.
Jedan od bolničara posvijetli baterijom. Lijeva je noga
probila kroz pretinac za prtljagu u srebrnu izolaciju iznad
prozorske ploče. Ona se pokuša prisjetiti koji kabeli prolaze
onuda, jesu li od kritične važnosti za letenje. – Samo pazite kako
ga vadite, reče ona.
Ona začuje kad čistačica u kuhinji reče: Nikad nisam vidjela
nešto čudnije, časna riječ.
Druga žena reče: Kako je to dospjelo tu?
– Neka me vrag odnese ako znam, dušo.
Casey ode pogledati o čemu to one govore. Čistačica je držala
plavu pilotovu kapu. Na vrhu se vidio krvav otisak noge.
Casey posegne za njom. – Gdje ste to našli?
– Evo ovdje, reče čistačica. – Ispred stražnje kuhinje. Daleko
od pilotske kabine, zar ne?
– Da. – Casey je okretala kapu u rukama. Srebrna krila
sprijeda, a žuti TransPacifikov medaljon u sredini. Bila je to
pilotova kapa, imala je pilotsku prugu, znači da je vjerojatno
pripadala nekome od rezervne posade. Ako je u ovom zrakoplovu
bila rezervna posada; to još nije znala.
– O, Bože moj, ovo je užasno, kakvog li užasa.
Ona začuje prepoznatljivi monoton i kad je podigla pogled,
ugleda Douga Dohertyja, konstruktora, kako krupnim koracima
grabi u zrakoplov.
– Što su učinili s mojim lijepim avionom? – zavapi on. Tad
ugleda Casey. – Ti znaš što je posrijedi, zar ne. Ovdje nije riječ o
vrtloženju. Posrijedi je pliskavica.
– Možda, reče Casey. `Pliskavica' je bio naziv za niz poniranja
i uzdizanja. Poput pliskavice koja skakuće u vodi.
– O da, mračno će Doherty. – To se dogodilo. Izgubili su
kontrolu. Užas, užas...
Jedan od bolničara reče: Gospodine Doherty?
Doherty ga pogleda. – Nije valjda, reče on. – Čovjek se ovdje
zaglavio?
– Da, gospodine...
– Gdje drugdje, reče on, turobno i priđe bliže. – Morao se
zaglaviti u stražnjoj pregradi. Točno na mjestu gdje se stječu svi
najvažniji letni sustavi – no dobro, dajte da pogledam. Što se
zaglavilo, noga?
– Da, gospodine. – Oni mu posvijetle baterijom. Doherty
gurne tijelo koje se zanjiše u mreži.
– Možete li ga pridržati? Tako... ima li netko nož ili nešto?
Vjerojatno nemate ali...
Jedan od bolničara pruži mu škare i Doherty počne rezati.
Komadići srebrnog izolacijskog materijala polako padnu na pod.
Doherty je rezao, ruka mu se brzo micala. Naposljetku prestane. –
U redu. Promašio je vod za kabel A59. Promašio je i vod za kabel
A47. Ulijevo je od hidrauličkih vodova, ulijevo od zrakoplovne
elektronike... No dobro, koliko vidim, nije ništa oštetio.
Bolničari koji su držali mrtvo tijelo, blenu u Dohertyja.
Jedan od njih reče: Smijemo li ga izrezati, gospodine?
Doherty je još napregnuto promatrao. – Što? Ah da naravno.
Izrežite ga.
On se odmakne i bolničari upru velike metalne hvataljke o
gornji dio zrakoplova. Gurnu ih između pretinaca za prtljagu i
stropa pa ih rašire. Začuje se glasan lom kad je puknula plastika.
Doherty se okrene. – Ne mogu to gledati, reče on. – Ne mogu
gledati kako uništavaju moj lijepi avion. – Krene natrag prema
nosu. Bolničari se osupnuto zagledaju za njim.
 Richman se vrati, pomalo postiđena izraza lica. Pokaže kroz
prozore. – Što ovi ljudi rade na krilu?
Casey se prigne, pogleda kroz prozore u inženjere na krilu. –
Provjeravaju pretkrilca, reče ona. – Komandne površine napadnog
ruba.
– A kakva je funkcija pretkrilaca? – Morat ćeš početi s njim
od početka.
Casey reče: Znate li nešto o aerodinamici? Ne? Dakle,
zrakoplov leti zbog oblika krila. – Krila izgledaju jednostavno,
rastumači ona, ali su ona zapravo najsloženija fizička
komponenta zrakoplova i potrebno je najviše vremena da se
sagrade. U usporedbi s krilom, trup zrakoplova jednostavan je,
samo puno okruglih elemenata spojenih zakovicama. A rep je
samo fiksno okomito krilo, s komandnim površinama. Ali je krilo
umjetničko djelo. Oko sedamdeset metara duljine, nevjerojatno
snažno, sposobno nositi težinu zrakoplova, ali istodobno precizno
oblikovano do u desetinku centimetra.
– Najvažniji pritom, reče Casey, je njegov oblik: gornja ploha
zaobljena, donja plosnata. To znači da se zrak koji prelazi preko
gornjeg dijela krila mora kretati brže, zbog Bernoullijeva načela.
– Ja sam studirao pravo, podsjeti je Richman.
– Bernoullijevo načelo kaže: što je brzina nekog plina veća,
to mu je niži tlak. Pa je tlak u struji zraka koji se kreće niži nego
tlak zraka koji ga okružuje, reče ona. – Budući da se zrak kreće
brže preko gornje plohe krila, stvara potisak nižeg tlaka koji
usisava krilo naviše. Krilo je dovoljno snažno da može nositi
težinu trupa, pa se cijeli zrakoplov podiže. Tako avioni lete.
– No dobro...
– Dakle. Dva čimbenika određuju veličinu uzgona – brzina
kojom se krilo kreće kroz zrak i veličina zakrivljenosti. Što je veća
zakrivljenost, to je veći uzgon.
– Dobro. – Kad se krilo brzo kreće, dok leti brzinom od
možda 0,8 Macha, nije mu potrebna velika zakrivljenost. Zapravo
mu godi da je krilo zamalo ravno. Ali kad zrakoplov uspori, za
polijetanja i slijetanja, krilu je potrebna veća zakrivljenost da bi
održalo uzgon. Stoga u takvim trenucima povećavamo
zakrivljenost tako da krilo produljimo sprijeda i straga –
zakrilcima straga i pretkrilcima na napadnom rubu.
– Pretkrilca su kao zakrilca, samo sprijeda?
– Tako je.
 – Nikad ih nisam dosad primijetio, reče Richman i pogleda
kroz prozor.
– Manji ih zrakoplovi nemaju, reče Casey. – Ali ovaj
zrakoplov teži gotovo tri stotine pedeset tisuća kilograma, pod
punim opterećenjem. Avion ove veličine mora imati pretkrilca.
Dok su oni gledali, prvo se pretkrilce izvuče pa nagne prema
dolje. Muškarci na krilu gurnu ruke u džepove i zagledaju se.
Richman reče: Zašto su pretkrilca toliko važna?
– Jer je, reče Casey, jedan od mogućih uzroka vrtloženja
izvlačenje pretkrilaca tokom leta. Sjetite se da bi pri putnoj brzini
krilo trebalo biti skoro ravno. Ako se pretkrilca izvuku, zrakoplov
može postati nestabilan.
– A zbog čega bi se pretkrilca izvukla?
– Pilotova pogreška, reče Casey. – To je uobičajeni uzrok.
– Ali kažu da je ovaj avion imao jako dobrog pilota.
– Tako je. Kažu.
– A ako nije bila posrijedi pilotova greška?
Ona je oklijevala. – Postoji situacija koja se naziva
nekontrolirano izbacivanje pretkrilaca. To znači da se pretkrilca
izvuku bez upozorenja, sama od sebe.
Richman se namršti. – Može li se to dogoditi?
– Događalo se, reče ona. – Ali mislimo da to nije moguće na
ovom zrakoplovu. – Ne namjerava ulaziti u pojedinosti s ovim
balavcem. Ne sad.
Richman se još mrštio. – Ako nije moguće, zašto
provjeravaju?
– Jer se moglo dogoditi, a naš je posao sve provjeriti. Možda
postoji neki problem baš s ovim avionom. Možda žičani kabeli za
upravljanje nisu ispravno zategnuti. Možda postoji greška u
hidrauličkim pokretačima. Možda su uređaji za upozorenje
približavanja prepreke zatajili. Možda je zrakoplovna elektronika
mušičava. Provjerit ćemo sve sustave, dok ne doznamo što se
dogodilo i zašto. A zasad nemamo pojma.
U pilotsku kabinu nagurala su se četvorica muškaraca i
zgrbila nad kontrolnom pločom. Van Trung, kvalificiran upravo za
taj tip zrakoplova, sjedio je u pilotovu sjedištu; Kenny Burne
sjedio je desno od njega, u kopilotovu sjedištu. Trung je
provjeravao komandne površine, jednu za drugom – zakrilca,
pretkrilca, visinska kormila, bočno kormilo. Uz svaku provjeru i
vizualno se provjeravalo instrumente na kontrolnoj ploči.
 Casey je stajala ispred kabine s Richmanom. Ona reče: Imaš
li nešto, Van?
– Još ništa, reče Trung.
– Imamo govno od pasa, reče Kenny Burne. – Ova je ptičica
bombon. Sve je u redu s ovim avionom.
Richman reče: Pa možda je ipak kriva bila turbulencija.
– Da ne bi, reče Burne. – Tko je to rekao? Je li to onaj
mladac?
– Da, reče Richman.
– Casey, prosvijetli mladiću pamet, reče Burne i pogleda
preko ramena.
– Turbulencija, Casey reče Richmanu, je obično kriva, za sve
što pođe po zlu u pilotskoj kabini. Dakako, vrtloženja se
događaju, i u prošlosti avionima nije bilo lako. Ali su u današnje
doba vrtloženja dovoljne jačine da izazovu ozljede kod putnika
rijetka pojava.
– Zbog?
– Radara, prijatelju, obrecne se Burne. – Putnički su
zrakoplovi opremljeni meteorološkim radarom. Piloti vide
vremenske prilike ispred sebe i izbjegavaju ih. A imaju i puno
bolje mogućnosti komunikacije. Ako neki zrakoplov uleti u oluju
na tvojoj visini tri stotine kilometara ispred tebe, čut ćeš podatke
o meteorološkim pojavama na ruti i promijeniti kurs. Stoga su
dani kobnih turbulencija prošlost.
Richmana je jedio Burneov ton. – Ne znam, reče on. – Bio
sam u avionima koji su upali u prilično gadne turbulencije.
– Jesi li ikad vidio da bi netko poginuo u nekom od tih
aviona?
– Pa... i nisam.
– Jesu li ljudi izlijetali iz svojih sjedišta?
– Ne...
– Jesi li vidio ranjene?
– Ne, reče Richman nisam.
– Tako je, reče Burne.
– Ali je moguće da...
– Moguće? – reče Burne. – Misliš kao na sudu, gdje je sve
moguće?
– Ne, ali...
– Ti si odvjetnik, je li tako? – Da, jesam, ali...
– E pa, da odmah nešto raščistimo. Ovdje se ne bavimo
pravom. Pravo je hrpa govana. Ovo je zrakoplov. Stroj. Pa se ovom
stroju ili nešto dogodilo ili se nije dogodilo. Nije ovo stvar
mišljenja. Pa zašto ne staviš jezik za zube i dopustiš nam raditi?
Richman žmirne ali ne uzmakne. – Dobro, reče on ali ako
nije bilo turbulencija, bit će dokaza.
– Tako je, reče Burne. – Znak za vezanje sigurnosnih
pojasova. Pilot upadne u turbulenciju. Prvo što će učiniti, upalit
će natpis za vezanje pojasova i obavijestiti putnike. Svi se privežu,
i nitko ne strada. Ovaj tip nije nikog ništa obavijestio.
– Možda znak ne svijetli.
– Podigni pogled. – Iznad njihovih glava, uz pisak se upali
znak za vezivanje pojasova.
– Možda se obavijest nije... – Burneov pojačani glas reče:
Radi, radi, nemoj ni sumnjati da radi. Razglas se isključi.
Dan Greene, bucmasti kontrolor iz FSDO-a uđe u zrakoplov,
zadihan od uspona po metalnim stubama. – Hej narode, dobio
sam vaše odobrenje da oteglim avion u Burbank. Mislio sam da
biste željeli otpremiti ptičicu u tvornicu.
– Aha, želimo, reče Casey.
– Bok, Dan, dovikne mu Kenny Burne. – Divno si izveo ono
sa zadržavanjem posade.
– Jebi se, reče Greene. – Poslao sam svog čovjeka minutu
nakon dolaska aviona. Posada je već otišla. – Okrene se Casey. –
Jesu li izvukli mrtvaca?
– Još nisu, Dan. Čvrsto se zaglavio.
– Ostale smo mrtve otpremili, a teško ranjene poslali u
bolnice u Westsideu. Evo popisa. – On preda Casey list papira. –
Samo ih je još nekoliko u aerodromskoj ambulanti.
Casey reče: Koliko ih je još ovdje?
– Šest ili sedam. Uključujući dvije stjuardese.
– Casey upita: Mogu li razgovarati s njima?
– Ne vidim zašto ne, reče Greene.
Casey reče: Van? Koliko još?
– Sat vremena, najmanje.
– U redu, reče ona. – Poći ću kombijem.
– A povedi si i Clarencea Darrowa , reče Burne.
 10:42 A.M.

U kombiju Richman ispusti dug uzdah. – Isuse, reče on. –

Jesu li uvijek tako ljubazni?
Casey slegne ramenima. – To su inženjeri, reče ona.
Razmišljala je, što je on očekivao? Jamačno je imao posla s
inženjerima u GM-u. – Emocionalno, svi su trinaestogodišnjaci,
zapeli u dobi prije no što se dječaci prestanu igrati igračkama jer
otkriju cure. A oni se još svi igraju igračkama. Ne znaju se
ponašati u društvu, neukusno se odijevaju – ali su izvanredno
inteligentni, stručni i jako bahati. Pridošlicama se ne dopušta
igrati.
– Osobito pravnicima...
– Bilo kome. Oni su poput šahovskih velemajstora. Ne trate
vrijeme na amatere. A sad su pod velikim pritiskom.
– Vi niste inženjerka?
– Ja? Nisam. A i žena sam. Ja sam iz OKIP-a. Tri razloga
zašto sam nevažna. A sad me Marder imenovao TUUN-ovim
predstavnikom za tisak, što je zarez više. Inženjeri mrze novinare.
– Hoće li se novinari zainteresirati za ovaj slučaj?
– Vjerojatno neće, reče ona. – To je inozemni zrakoplov,
poginuli su stranci, nesreća se nije dogodila u Sjedinjenim
Državama. A nemaju ni slikovnog materijala. Neće obratiti
pozornost.
– Ali slučaj izgleda tako ozbiljno...
– Ozbiljnost nije mjerilo, reče ona. – Prošle godine dogodilo
se dvadeset pet avionskih nesreća s velikim oštećenjima
zrakoplova. Dvadeset tri su se dogodile u inozemstvu. Kojih se
sjećate? – Richman se namršti.
– One u Abu Dhabiju u kojoj je poginulo pedeset šest osoba?
– reče Casey. – Nesreće u Indoneziji u kojoj je poginulo dvije
stotine ljudi? U Bogoti, gdje je smrtno stradalo stotinu pedeset i
troje? Sjećate li se ijedne od njih?
– Ne, reče Richman, ali zar se nije dogodilo nešto u Atlanti?
– Tako je, reče ona. – DC-9 u Atlanti. Koliko je ljudi
poginulo? Nitko. Koliko je bilo ranjenih? Nijedan. A zašto se tog
sjećate? Jer su u jedanaest sati prikazali snimku te nezgode.
 Kombi skrene s piste, prođe kroz vrata u žičanoj ogradi i
izbije na ulicu. Skrenu na Sepulvedu pa se zapute prema oblim
plavim obrisima bolnice Centinela.
– No sad imamo drugih problema, reče Casey. Pruži
Richmanu magnetofon, pričvrsti mu mikrofon na suvratak i reče
mu što će učiniti.
 12:06 P.M.

– Želite znati što se dogodilo? – reče bradonja prijekim

glasom. Zvao se Bennett. Četrdesetogodišnjak, predstavnik Guess
jeansa, koji je otišao u Hong Kong obići tvornicu. Odlazio je ondje
četiri puta godišnje i uvijek letio TransPacificom. A sad je sjedio u
krevetu, u jednom od zastorom ograđenih odjeljaka u
aerodromskoj ambulanti. Glava i desna ruka bile su mu u
zavojima. – Avion se skoro srušio, eto što se dogodilo.
– Tako znači, reče Casey. – Zanimalo me biste li...
– A tko ste vi uopće? – upita on.
Ona mu pruži svoju posjetnicu i ponovno se predstavi. –
Norton Aircraft? Kakve vi veze imate s tim?
– Mi proizvodimo taj tip zrakoplova, gospodine Bennett.
– To sranje? Jebite se, gospođo. – On joj baci posjetnicu u
glavu. – Odjebite, oboje.
– Gospodine Bennett Hajde, gubite se! Van!
Ispred odjeljka Casey pogleda u Richmana. – Znam s
ljudima, reče ona jadno.
Casey priđe idućem odjeljku i zastane. Začuje kako iza
zastora netko brzo govori kineski, najprije ženski glas, a potom se
oglasi i muški.
Ona odluči otići do idućeg kreveta. Odmakne zastore i
ugleda usnulu Kineskinju s vratom u gipsanoj ogrlici. Medicinska
sestra podigne pogled i prinese prst ustima.
Casey priđe idućem odjeljku.
U njemu je bila jedna od stjuardesa,
dvadesetosmogodišnjakinja po imenu Kay Liang. Na licu i vratu
imala je veliku ogrebotinu, pa joj je koža bila oguljena i crvena.
Sjedila je u stolcu pokraj praznog kreveta i listala primjerak
hoguea star šest mjeseci. Objasni da je ostala u bolnici da bi bila
sa Sha-Yan Hao, drugom stjuardesom, koja je ležala u susjednom
odjeljku.
– Ona mi je sestrična, reče ona. – Bojim se da je teško
povrijeđena. Ne dopuštaju mi biti s njom u sobi. – Dobro je
govorila engleski, s britanskim naglaskom.
 Kad se Casey predstavila, Kay Liang se zbuni. – Vi ste od
proizvođača? – reče ona. – Ali, neki je muškarac upravo bio
ovdje...
– Koji muškarac?
– Kinez. Bio je ovdje prije nekoliko minuta.
– Ništa ne znam o tome, reče Casey i namršti se. – Ali bismo
vam postavili nekoliko pitanja.
– Naravno. – Ona odloži časopis. Sklopi ruke u krilu,
spokojna.
– Koliko dugo radite za TransPacific? – upita Casey.
Tri godine, odgovori Kay Liang. A prije toga je radila tri
godine za Cathay Pacific. Uvijek je letjela na međunarodnim
linijama, objasni ona, jer zna jezike – engleski i francuski, uz
kineski.
– Gdje ste bili kad se dogodila nezgoda?
– U srednjoj kuhinji. Iza poslovnog razreda. Stjuardese su
pripremale zajutrak, rastumači ona. Bilo je oko pet sati ujutro,
možda nekoliko minuta kasnije.
– I što se dogodilo?
– Zrakoplov se počeo propinjati, reče ona. – Znam to jer sam
točila pića i počela su kliziti s kolica. A tad, gotovo istog trenutka,
naglo se obrušio.
– Što ste učinili?
Ništa nije mogla učiniti, reče ona, osim se čvrsto držati.
Ponirali su pod oštrim kutom. Hrana i pića su popadali. Čini joj
se da je spust trajao desetak sekundi, ali nije sigurna. Potom
ponovno uspon, iznimno oštar, pa još jedan strmi pad. Kad su se
drugi put strmoglavili, udarila je glavom o strop zrakoplova.
– Jeste li se onesvijestili?
– Ne. Ali sam tad ogrebla lice. – Ona pokaže svoju povredu.
– Što se zatim dogodilo?
Nije sigurna, reče ona. Zbunila se jer je druga stjuardesa u
kuhinji, gospođica Jiao, pala na nju, pa su se obje srušile na pod.
– Čule smo zapomaganje putnika, reče ona. – A, naravno, i vidjele
ih u prolazima.
Poslije toga se, reče ona, zrakoplov izravnao. Ona je uspjela
ustati i pomoći putnicima. Stanje je bilo jako loše, reče ona,
poglavito u stražnjem dijelu. – Puno ranjenih i puno okrvavljenih,
s jakim bolovima. Stjuardese nisu znale kome bi prije pomogle. A
usto je gospođica Hao, moja sestrična, bila u nesvijesti. Ona je
bila u stražnjoj kuhinji. To je utuklo ostale stjuardese. A tri su
putnika bila mrtva. Situacija je bila jako teška.
– Što ste vi učinili?
– Donijela sam pribor za prvu pomoć da pomognem
putnicima. Tad sam otišla u pilotsku kabinu. – Željela je vidjeti je
li s pilotima sve u redu. – A željela sam im reći i da je kopilot
ranjen u stražnjoj kuhinji.
– Kopilot je bio u kuhinjici kad se dogodila nezgoda? – upita
Casey. Kay Liang žmirne.
– Od rezervne posade, da.
– A ne letačke posade?
– Ne. Kopilot rezervne posade.
– Imali ste dvije posade u zrakoplovu?
– Da. – Kad su se posade zamijenile?
– Možda tri sata prije toga. Noću.
– Kako se zvao ranjeni rezervni pilot? – upita Vasey.
Ponovno je stjuardesa oklijevala s odgovorom. – Ja... nisam
sigurna. Nisam dotad letjela s tom rezervnom posadom.
– U redu. A kad ste otišli u pilotsku kabinu?
– Glavni pilot Chang imao je avion pod kontrolom. Posada je
bila u šoku, ali neozlijeđena. Chang mi je rekao da je zatražio
odobrenje za slijetanje u Los Angelesu.
– Jeste li već letjeli s Changom?
– Da. On je jako dobar pilot. Izvrstan. Jako mi je simpatičan.
– Odveć to ističe, pomisli Casey. Stjuardesa, koja je u početku
izgledala smireno, sad se vrpoljila. Liangova pogleda u Casey, pa
brzo skrene pogled.
– Je li se činilo da je kabina pretrpjela oštećenja? – upita
Casey.
Stjuardesa se namršti i zamisli. – Ne, reče ona. – Kabina je
izgledala normalno u svakom pogledu.
– Je li Chang rekao još nešto?
– Da. Rekao je da je došlo do nekontroliranog izbacivanja
pretkrilaca, reče ona. – Rekao je da je to izazvalo probleme no da
je situacija sad pod kontrolom.
O-o, pomisli Casey. Ovo neće usrećiti inženjere. Ali je Casey
mučilo stjuardesino baratanje stručnim nazivljem. Učinilo joj se
malo vjerojatnim da bi stjuardesa znala za pojam nekontrolirano
izbacivanje pretkrilaca. Ali je ona vjerojatno ponovila što je čula
od pilota.
– Je li Chang rekao zašto su se pretkrilca izbacila?
 – Rekao je samo da je došlo do nekontroliranog izvlačenja
pretkrilaca.
– Dobro, reče Casey. – A znate li gdje je smještena poluga
pretkrilaca?
Kay Liang kimne glavom. – Poluga na središnjem stupu,
između stolaca.
Točno, pomisli Casey.
– Jeste li primijetili polugicu u to vrijeme? Dok ste bili u
kabini?
– Da. Bila je podignuta i zabravljena.
I ponovno Casey upadne u oči nazivlje. Pilot bi rekao
podignuta i zabravljena. Bi li tako rekla i stjuardesa?
– Je li rekao još nešto?
– Brinuo se zbog automatskog pilota. Rekao je da se
automatski pilot pokušava ubaciti, preuzeti kontrolu nad
zrakoplovom. Rekao je: Morao sam se boriti s automatskim
pilotom za kontrolu.
– Tako dakle. A kako se pilot ponašao za to vrijeme?
– Bio je smiren, kao uvijek. On je jako dobar pilot.
Djevojka je nervozno vršljala pogledom. Kršila ruke u krilu.
Casey odluči pričekati trenutak. Bila je to stara ispitivačka
smicalica: neka ispitanik prekine šutnju.
– Pilot Chang potječe iz ugledne pilotske obitelji, reče Kay
Liang i proguta slinu. – Otac mu je bio pilot u ratu, a i sin mu je
pilot.
– Tako dakle...
Stjuardesa ponovno zamukne. Zavlada tajac. Ona spusti
pogled na svoje ruke, pa ga ponovno podigne. – Tako. Ima li još
nešto što bih vam mogla reći?
Ispred odjeljka, Richman reče: Nije li to ono za što ste rekli
da se nije moglo dogoditi? Nekontrolirano izbacivanje pretkrilaca?
– Nisam rekla da se nije moglo dogoditi. Rekla sam da ne
vjerujem da se moglo dogoditi na ovom zrakoplovu. A ako se i jest
dogodilo, u tom slučaju postavlja više pitanja no što daje
odgovora.
– A ono s automatskim pilotom?
– Prerano je za zaključke, reče ona i uđe u sljedeći odjeljak.
– Sigurno je bilo oko šest sati, reče Emily Jansen, mašući
glavom. Bila je ona vitka tridesetogodišnjakinja, a na obrazu je
imala ljubičastu masnicu. U krilu joj je spavala beba. Suprug je
ležao u krevetu iza nje; od ramena do brade bio je u metalnoj
protezi. Žena reče da mu je slomljena čeljust.
– Upravo sam bila nahranila dijete. Razgovarala sa
suprugom. A tad sam začula zvuk.
– Kakav zvuk?
– Štropot ili drobljenje. Učinilo mi se da je dopro s krila. –
Nije dobro, pomisli Casey.
– Pa sam pogledala kroz prozor. U krilo. – Jeste li vidjeli
nešto neobično?
– Ne. Sve je izgledalo normalno. Pomislila sam da je taj zvuk
možda dopro iz motora, ali je i motor izgledao normalno.
– Gdje se tog jutra nalazilo sunce? – Meni bočno. Sjajilo je
meni s boka. – Znači da je krilo bilo okupano suncem?
– Da.
– Je li vam bliještalo u oči?
Emily Jansen odmahne glavom. – Ne sjećam se.
– Je li znak za vezanje pojasova zasvijetlio?
– Ne. Uopće.
– Je li pilot obavijestio putnike?
– Ne.
– Da se vratimo na onaj zvuk – opisali ste ga kao štropot?
– Nešto slično tome. Ne znam jesam li ga čula ili osjetila. Bio
je poput vibracije.
– Poput vibracije.
– Koliko je potrajala ta vibracija?
– Nekoliko sekundi.
– Pet sekundi?
– Dulje. Rekla bih deset ili dvanaest sekundi.
Klasičan opis izvlačenja pretkrilaca za vrijeme leta, pomisli
Casey. – U redu, reče ona. – A potom?
– Avion je počeo ponirati. – Jansenova to poprati pokretom
dlana. – Ovako.
Casey je nastavila praviti bilješke, ali zapravo više nije
slušala. Pokušavala je povezati niz događaja određenim slijedom,
odrediti kojim bi redoslijedom inženjeri trebali krenuti. Nije bilo
dvojbe da su obje svjedokinje ispričale priču koja se uklapala u
scenarij s izbacivanjem pretkrilaca. Kao prvo, štropot od dvanaest
sekundi – točno koliko je potrebno da se pretkrilca izvuku. Tad se
nos zrakoplova malo podignuo, a upravo to bi se i dogodilo u tom
slučaju. A potom pliskanje, kad je posada pokušala stabilizirati
zrakoplov.
 Kakvog li užasa, pomisli ona.
Emily Jansen je govorila: Budući da su vrata pilotske kabine
bila otvorena, čula sam sve alarme. Čuli su se zvukovi upozorenja
– i glasovi na engleskom koji su zvučali snimljeno.
– Sjećate li se što su rekli?
– Zazvučalo je nešto kao Lom... lom. Nešto slično.
Alarm za slom uzgona, pomisli Casey. A uređaj za zvučno
upozoravanje je govorio: Slom uzgona, slom uzgona.
Prokletstvo. Zadrži se s Emily Jansen još nekoliko minuta, a
potom izađe.
U hodniku, Richman reče: Znači li taj štropot da su se
pretkrilca izvukla?
– Moglo bi biti, reče ona. Bila je napeta, nervozna. Željela se
vratiti do zrakoplova, porazgovarati s inženjerima.
Niže u hodniku, ugleda kako iz jednog zavjesom ograđenog
odjeljka izlazi krupan sjedokosi lik. Ona se iznenadi kad shvati da
je riječ o Mikeu Leeju. Oblije je ljutnja. Što predstavnik
prijevoznika ima razgovarati s putnicima, do vraga? Vrlo
neumjesno. Lee nema što ovdje tražiti.
Ona se sjeti što je rekla Kay Liang: Neki je Kinez upravo bio
ovdje. Lee im priđe, odmahujući glavom.
– Mike, reče ona. – Iznenađuje me što te vidim ovdje.
– Zašto? Trebala bi mi dati odličje, reče on. – Nekoliko je
putnika razmišljalo o podizanju tužbe. Ja sam ih odgovorio.
– Ali Mike, reče Casey. – Razgovarao si s članovima posade
prije nas. To nije u redu.
– Zar misliš da sam im rekao kakvu priču da ispričaju? Oni
su meni čuda toga ispričali. Nema puno sumnje glede toga što se
dogodilo. – Lee se zapilji u nju. – Oprosti, Casey, ali na letu 545
došlo je do nekontroliranog izvlačenja pretkrilaca, a to znači da s
N-22 još uvijek imate problema.
Na povratku u kombi, Richman reče: Što je mislio time da
još imate problema?
Casey uzdahne. Nema smisla zataškavati. Ona reče: Već
smo imali slučajeve izvlačenja pretkrilaca na N-22.
– Trenutak, molim, reče Richman. – Hoćete reći da se to već
događalo?
– Ne ovako, reče ona. – Nikad nije došlo do teških
ranjavanja. Ali da, imali smo problema s pretkrilcima.
 1:05 P.M.

– Prva se nezgoda dogodila prije četiri godine, na letu za San

Juan, reče Casey dok su se vozili natrag. – Pretkrilca su se
izbacila u zraku. Isprva smo mislili da je riječ o anomaliji, ali su
se tad u iduća dva mjeseca dogodile još dvije nezgode. U istrazi
smo otkrili da su se u svim slučajevima pretkrilca izbacila u
razdoblju aktivnosti u pilotskoj kabini: netom nakon promjene
posade, ili kad bi oni utipkali koordinate za iduću etapu puta, ili
nešto slično. Najzad smo shvatili da su članovi posade nogom
zakvačili polugu za pretkrilca, ili bi udarili po njoj blokom, ili
zapeli za nju rukavom uniforme.
– Zezate se, reče Richman.
– Ne, reče ona. – Načinili smo utor za polugu, poput onog
kod automatskog mjenjača u automobilu. No usprkos tome,
polugica bi se svejedno slučajno pomaknula.
Richman je buljio u nju sumnjičavim izrazom tužitelja. –
Znači, N-22 ima problema.
– Bio je to novi zrakoplov, reče ona, a svaki zrakoplov ima
problema kad se uvede u promet. Ne može se sagraditi stroj
sastavljen od milijun dijelova i ne imati kvarova. Činimo sve da ih
izbjegnemo. Najprije projektiramo, pa provjerimo projekt. Tad ga
sagradimo, pa radimo probne letove. Ali će uvijek biti problema.
Pitanje je kako ih riješiti.
– Kako ih rješavate?
– Kad god otkrijemo problem, pošaljemo prijevoznicima
hitnu obavijest, koja se naziva Servisni bilten, a u kojem
napišemo i kako preporučamo da se kvar otkloni. Ali nemamo
ovlasti narediti im da se našeg savjeta i pridržavaju. Neki
prijevoznici poslušaju našu preporuku, neki ne. Ako problem
potraje, FAA se uplete i prijevoznicima pošalje Nalog o sigumosti
letenja, kojim zahtijeva da u određenom roku poprave zrakoplove
kojima prometuju. Ti se nalozi o sigurnosti letenja šalju za svaki
tip zrakoplova. Ponosimo se činjenicom da ih Norton ima manje
od ostalih proizvođača.
– To vi kažete.
– Provjerite. Svi su pohranjeni u Oak Cityju.
 – Gdje?
– Svaki ikad objavljeni NSL pohranjen je u tehničkom centru
F-1A u Oklahoma Cityju.
– Znači, u jednom od tih NSL-ova spominjao se i N-22? To
želite reći?
– Poslali smo Servisni bilten i preporučili prijevoznicima da
ugrade pomični metalni pokrovac koji će zakrivati polugicu. To je
značilo da pilot mora podići pokrovac da bi izbacio pretkrilca, ali
je taj mali zahvat riješio problem slučajnog izbacivanja
pretkrilaca. Po običaju, neki su prijevoznici to učinili, ostali nisu.
Pa je FAA objavila NSL i proglasila to obvezom. To je bilo prije
četiri godine. Otad se dogodila samo jedna nezgoda, ali se to
dogodilo indonezijskom prijevozniku koji nije ugradio pokrovac. U
Americi FAA zahtijeva da se prijevoznici pridržavaju njezinih
preporuka, ali u inozemstvu... – Ona slegne ramenima. –
Prijevoznici čine što žele.
– I to je sve? To je cijela priča?
– To je cijela priča. TUUN je proveo istragu, metalni pokrovci
su ugradeni u avion i više nije bilo problema s pretkrilcima na N-
22.
– Do sada, reče Richman.
– Tako je. Do sada.
 1:22 PM.

– Što? – drekne Kenny Burne iz pilotske kabine TransPacific

545. – Rekli su da je posrijedi što?
– Nekontrolirano izvlačenje pretkrilaca, reče Richman.
– Mogu mi ga popušiti, reče Burne. Počne se izvlačiti iz
sjedišta. – Kakvo trabunjanje. Hej! Clarence, dođi. Vidiš to
sjedište? To je sjedište kopilota. Sjedni.
Richman je oklijevao.
– Hajde, Clarence, sjedni, do vraga.
Richman se nespretno progura između ostalih ljudi u kabini
i sjedne u kopilotovo sjedište zdesna.
– Dobro, reče Burne. – Ugodno si se smjestio, Clarence? Da
nisi kojim slučajem pilot?
– Ne, reče Richman.
– Dobro onda. Dakle, sjediš tu, spreman upravljati
zrakoplovom. Vidiš ravno preda se – on pokaže kontrolnu ploču
ispred Richmana, koja se sastojala od tri kvadratna videoekrana,
veličine deset centimetara – imaš svoja tri kolor monitora koji
pokazuju tvoje primarne letne parametre, navigacijske parametre,
a nalijevo, sistemske parametre. Svaki od ovih malih polukrugova
predstavlja po jedan sustav. Svi su zeleni, što znači da je sve u
redu. E sad, na krovu iznad tvoje glave, to je tvoja gornja ploča s
instrumentima. Sve su žaruljice ugašene, što znači da je sve u
redu. I takve će i ostati, osim ako se ne javi problem. Tebi slijeva
je ono što nazivamo komandni pult.
Burne pokaže nešto nalik na kutiju što je virilo između dva
sjedišta. Na pultu je bilo šest poluga u utorima. – Dakle, zdesna
prema lijevo: zakrilca/pretkrilca, dvije poluge gasa za motore,
spojler kočnica, usmjerivači mlaza. Pretkrilca i zakrilca
kontroliraju se tebi najbližom polugicom, onom natkrivenom
metalnim pokrovcem. Vidiš je?
– Vidim, reče Richman.
– Dobro. Podigni pokrovac, i izvuci pretkrilca.
– Izvuci...
– Povuci polugu za pretkrilca prema dolje, reče Burne.
Richman podigne pokrovac ali nije mogao pomaknuti polugu. –
Ne tako. Čvrsto je uhvati, povuci prema gore, pa desno, pa dolje,
reče Burne. – Baš kao mjenjač u automobilu.
Richman sklopi prste oko ručice. Povuče polugu prema gore,
pa poprečno, pa dolje. Začuje se prigušeno zujanje.
– Dobro, reče Burne. – A sad pogledaj u svoj ekran. Vidiš li
narančastu žaruljicu s oznakom PRETKRILCA IZVUČENA? Ona ti
pokazuje da pretkrilca izlaze iz napadnog ivice krila. U redu?
Potrebno je dvanaest sekundi da se sasma izbace. Sad su
izvučena, žaruljica je bijela i poručuje PRETKRILCA.
– Vidim, reče Richman.
– Dobro. A sad uvuci pretkrilca.
Richman izvrši one iste radnje, ali obratnim redoslijedom:
gurne polugu prema gore, pomakne ulijevo i u položaj uvučen i
zabravljen, pa spusti pokrovac.
– To je kontrolirano izvlačenje pretkrilaca, reče Burne.
– U redu, reče Richman.
– A sad izvršimo nekontrolirano izbacivanje pretkrilaca.
– Kako da to učinim?
– Kako god znaš, prijatelju. Za početak, udari polugu rukom.
– Richman ispruži ruku preko komandnog pulta i okrzne polugu
lijevom rukom. Ali ju je pokrovac štitio. Ništa se ne dogodi.
– Ma daj, udari to govno.
Richman zamaše rukom postrance i udari po metalu. Svaki
bi put jače udario, ali se ništa nije dogodilo. Pokrovac je štitio
polugu; pretkrilca su ostala uvučena i zabravljena.
– Možda bi je mogao pomaknuti laktom, reče Burne. – Ili
znaš što, pokušaj ovim blokom, reče on, izvuče blok između
sjedišta i pruži ga Richmanu. – Hajde, raspali. Želim da se dogodi
nesreća.
Richman udari blokom po poluzi. On zvekne po metalu.
Okrene blok i gurne polugu rubom. Ništa se ne dogodi.
– Želiš li nastaviti pokušavati? – reče Burne. – Ili si počeo
shvaćati na što ciljam? Clarence, to se ne može dogoditi. Ne ako je
taj pokrovac spušten.
– Možda pokrovac nije bio spušten, reče Richman.
– Hej, reče Burne pametna glavica. Možda se pokrovac može
slučajno podignuti. Pokušaj to učiniti blokom, Clarence.
Richman zamahne blokom po rubu pokrovca. Ali je površina
bila glatka i zaobljena i blok sklizne. Pokrovac ostane spušten. –
Nema teorije, reče Burne. – To se ne može dogoditi slučajno.
Dakle. Što ti sljedeće pada na um?
 – Možda je pokrovac već bio podignut.
– Dobra ideja, reče Burne. – Ne bi se smjelo letjeti s
podignutim pokrovcem, ali tko bi do vraga znao što su oni učinili.
Hajde, podigni pokrovac.
Richman podigne pokrovac. Ručica je sad bila nezaštićena. –
U redu, Clarence. Udari.
Richman je zamahivao notesom prema ručici, udarao
snažno, ali kod većine bočnih pokreta podignuti je pokrovac
svejedno služio kao zaštita. Blok bi udario u pokrovac prije nego
u ručicu. Nekoliko se puta pokrovac od siline udarca ponovno
spustio. Richman je morao prekidati s udarcima kako bi
podignuo pokrovac prije no što bi nastavio.
– A da si pomogneš rukom? – predloži Burne.
Richman pokuša udariti po ručici dlanom. Uskoro je njegova
ruka bila crvena, no poluga je ostala čvrsto uvučena i
zabravljena. – No dobro, reče on i uspravi se u sjedištu. – Shvatio
sam poruku. – To se ne može dogoditi, reče Burne. – Jednostavno
je nemoguće. Nekontrolirano izvlačenje pretkrilaca u ovom avionu
je nemoguće. I točka.
Ispred kabine Doherty reče: Jeste li se vi prestali zajebavati?
Jer želim izvući crne kutije i otići kući.
Dok su izlazili iz kabine, Burne dotakne Casey po ramenu i
reče: Imaš minutu?
– Naravno, reče ona.
On je odvede natrag u zrakoplov, gdje ih ostali neće čuti.
Nagne se k njoj i reče: Što znaš o malom?
Casey slegne ramenima. – Nortonov rođak.
– I? Što još?
– Marder mi ga je dodijelio.
– Jesi li ga provjerila?
– Ne, reče Casey. – Ako ga je Marder poslao, pretpostavljam
da je u redu.
– E pa ja sam porazgovarao sa svojim prijateljima u
marketingu, reče Burne. – Kažu da je ljigavac. Kažu, ne okreći mu
leda.
– Kenny...
– Kažem ti, Casey, nešto nije u redu s malim. Provjeri ga.
Podne se ploče odlijepe uz metalno zvrjanje električnih
odvijača i ukaže se labirint kabela i kutija ispod pilotske kabine.
– Isuse, blene Richman.
 Ron Smith vodio je operaciju. Nervozno prijeđe rukom preko
svoje ćelave glave. – Dobro, reče on. – A sad pomaknite ploču
ulijevo.
– Koliko kutija imamo u ovoj ptičici, Ron? – upita Doherty.
– Stotinu pedeset dvije, reče Smith. Casey je znala da bi svi
morali prelistati debeli snop dijagrama prije no što bi uspjeli
odgovoriti na to pitanje. Ali je Smith znao električni sustav
zrakoplova napamet.
– Što izvlačimo? – upita Doherty.
– Izvucite CVR, DFDR i QAR, ako ga imaju, reče Smith.
– Ne znaš imaju li QAR? – zadirkivao ga je Doherty.
– Dodatna oprema, reče Smith. – To je kupčeva ugradnja.
Mislim da ga ovi nisu ugradili. U N-22 najčešće je u repu, ali sam
pogledao i nije ga bilo.
Richman se okrene Casey; ponovno je izgledao zbunjen. –
Mislio sam da idu po crne kutije.
– I idemo, reče Smith.
– Ima stotinu pedeset dvije crne kutije?
– Ima ih posvuda po avionu, reče Smith. – Ali nas sad
zanimaju samo najvažnije – deset ili dvanaest najvažnijih PM-ova.
– PM-ova, ponovi Richman.
– Točno tako, reče Smith, okrene se i sagne nad ploče.
Casey je morala objašnjavati. Javnost smatra da je zrakoplov
velika mehanička naprava s koloturima i polugama koje pomiču
komandne površine gore-dolje i da se usred te mašinerije nalaze
dvije čarobne crne kutije koje snimaju što se događa tijekom leta.
To su one crne kutije o kojima se naveliko govori u vijestima. CVR
je zapravo vrlo čvrst magnetofon; on snima posljednjih pola sata
razgovora u pilotskoj kabini na beskonačnoj magnetnoj vrpci.
Zatim je tu DFDR, digitalni snimač letnih parametara, koji
pohranjuje pojedinosti o ponašanju zrakoplova, kako bi istražitelji
poslije nesreće mogli rekonstruirati što se dogodilo.
Ali je ta slika zrakoplova, pojasni Casey, bila netočna u
slučaju putničkog prijevoza. Putnički mlazni zrakoplovi imaju
jako malo kolotura i poluga – zapravo, imaju malo bilo kakvih
mehaničkih sustava. Gotovo sve je hidraulika i elektrika. Pilot u
kabini ne pomiče pretkrilca ili zakrilca snagom mišića.
Mehanizam pilotiranja zapravo sliči servo mehanizmu u
automobilu: kad pilot pomakne kormilo i pedale, šalje električne
impulse kojima aktivira hidrauličke sustave, koji pokreću dijelove
aviona koji upravljaju kretanjem.
 Putničke zrakoplove ustvari kontrolira mreža iznimno
osjetljive elektronike na desetke računalnih sustava povezanih
stotinama kilometara žica. Tu su računala za upravljanje letom,
navigaciju, komunikaciju. Računala reguliraju motore,
upravljačke mehanizme, uvjete u putničkoj kabini.
Svaki veliki računalni sustav nadzire cijeli niz podsustava.
Pa tako navigacijski sustav upravlja sustavom ILS za navođeno
slijetanje; DME-om za mjerenje udaljenosti; ATC-om za kontrolu
leta; TCAS-om za izbjegavanje sudara; GPWS-om koji signalizira
približavanje površini zemlje.
U tom složenom elektronskom okolišu, razmjerno je lako
ugraditi DFDR. Budući da su sve komande ionako elektronske,
jednostavno ih se upućuje kroz DFDR i pohranjuje na magnetski
medij. – Moderni DFDR snima osamdeset različitih letnih
parametara svake sekunde leta.
– Svake sekunde? Koliko je velika ta stvarca? – upita
Richman.
– Evo je, pokaže Casey. Ron je iz kućišta za radio vadio crno-
narančastu prugastu kutiju. Bila je veličine veće kutije za cipele.
On je stavi na pod i zamijeni novom kutijom, za tehnički let
natrag u Burbank.
Richman se prigne i podigne DFDR za jednu od ručki od
nehrđajućeg čelika. – Teška je.
– To je kućište otporno na nesreće, reče Ron. – Sama
sklepotina teži možda stotinu sedamdeset grama.
– A ostale kutije? Što je s njima?
Ostale kutije postoje, reče Casey, da olakšaju održavanje.
Budući da su elektronski sustavi zrakoplova tako složeni, nužno
je pratiti ponašanje svakog sustava u slučaju greške ili kvara za
vrijeme leta. Svaki sustav nadzire vlastito funkcioniranje pomoću
onog što se naziva postojana memorija. – To je PM.
Danas će iščitati podatke s osam sustava PM-a: računalo za
praćenje leta, koje je pohranjivalo podatke o planu leta i
koordinatama koje je unio pilot; digitalni kontrolor motora, koji
nadzire potrošnju goriva i pogonsku grupu; letno računalo, koje
bilježi brzinu, visinu i upozorava na prekoračenje brzine...
– U redu, reče Richman. – Mislim da sam shvatio.
– Ništa od tog ne bi bilo potrebno, reče Ron Smith, da imamo
QAR.
– QAR.
 – Još jedan uređaj za održavanje, reče Casey. – Ekipe za
održavanje moraju doći u zrakoplov kad ovaj sleti i brzo očitati što
nije valjalo na posljednjem letu.
– Zar ne pitaju pilote?
– Piloti će prijaviti kvar, ali u složenom zrakoplovu mogu
iskrsnuti kvarovi koje oni neće ni primijetiti, poglavito stoga što
su ti zrakoplovi proizvedeni s udvojenim sustavima. Za svaki
važni sustav kao što je hidraulika, uvijek postoji i udvojeni
sustav– a često i treći. Kvar u drugom ili trećem sigurnosnom
sustavu možda se neće pokazati u pilotskoj kabini. Zato ekipe za
održavanje ulaze u zrakoplov i odlaze do QAR-a koji izbacuje
podatke o posljednjem letu. Dobiju brzi profil i izvrše popravke na
licu mjesta.
– Ali u ovom avionu nema QAR a?
– Čini se da nema, reče ona. – Nije obvezatan. Propisi FAA
zahtijevaju CVR i DFDR. QAR je dodatna oprema. Čini se da
prijevoznik nije ugradio taj uređaj u ovaj zrakoplov.
– Odnosno, ja ga ne uspijevam naći, reče Ron. – Ali bi mogao
biti bilo gdje.
Spustio se na sve četiri, sagnut nad prijenosnim računalom
uključenim u električne razvodne ploče. Podaci su se poput svitka
odmotavali na ekranu.

A/S PWR TEST 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0

AIL SERVO COMP 0 0 0 0 1 0 0 1 0 0 0
AOA INV 1 0 2 0 0 0 1 0 0 0 1
CFDS SENS FAIL 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
CRZ CMD MON INV 1 0 0 0 0 0 2 0 1 0 0
EL SERVO COMP 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0
EPR/N1 TRA-1 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
FMS SPEED INV 0 0 0 0 0 0 9 0 0 0 0
PRESS ALT INV 0 0 0 0 0 0 3 0 0 0 0
G/S SPEED ANG 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
SLATS XSIT T/0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
G/S DEV INV 0 0 1 0 0 0 5 0 0 0 1
GND SPD INV 0 0 0 0 0 0 2 1 0 0 0
TAS INV 0 0 0 0 1 0 1 0 0 0 0

– Ovo izgleda poput podataka iz računala kontrole leta, reče

Casey. – Većina kvarova dogodila se na jednom dijelu puta, kad
se dogodila nesreća.
 – Ali kako to tumačiš? – upita Richman.
– To nije naš problem, reče Ron Smith. – Mi ćemo samo
prenijeti podatke i odnijeti ga Nortonu. Klinci u digitalnom ubacit
će podatke u veliko računalo i pretvoriti ih u videosnimku leta.
– Nadamo se, reče Casey. Uspravi se. – Koliko još, Ron?
– Najviše deset minuta, reče Smith.
– Nego što, reče Doherty iz pilotske kabine. – Najviše deset
minuta, nego što. Premda nema veze. Htio sam izbjeći gužvu, ali
sad vjerojatno neću uspjeti. Danas mi je djetetu rođendan i neću
stići kući na proslavu. Žena će me oderati živog.
Ron Smith se nasmije: Doug, možeš li se sjetiti još nečeg što
bi moglo poći naopako?
– Naravno. Puno toga. Salmonela u torti. Sva se djeca
potruju, reče Doherty.
Casey pogleda kroz vrata. Ljudi iz održavanja sišli su s krila.
Burne je dovršavao s pregledom motora. Trung je tovario DFDR u
kombi.
Vrijeme za polazak.
Kad je počela silaziti niza stube, primijeti tri kombija
tvorničkog osiguranja parkirana u uglu hangara. Oko zrakoplova
i posvuda po hangaru stajalo je dvadesetak stražara.
I Richman to primijeti. – Čemu ovo? – reče on i pokaže
prema stražarima.
– Uvijek osiguravamo zrakoplov, dok ga ne otpreme u
tvornicu, reče ona.
– Puno osiguranja.
– Aha, što se može. – Casey slegne ramenima. – Ovo je važan
avion.
Casey je primijetila da svi stražari nose oružje. Casey se nije
mogla sjetiti kad je vidjela naoružanog stražara. Hangar na LAX-u
bio je sigurna zgrada. Nema potrebe za naoružanim stražarima.
Ili ima?
 4:30 P.M.

Casey je hodala kroz sjeveroistočni dio Zgrade 64, pokraj

golemih postolja na kojima su se izrađivala krila. Ta su postolja
bile skele od plavog čelika, visine sedam metara. Iako veličine
manje stambene zgrade, bile su precizno složene do u tisućinku
centimetra. Na platformi sastavljenoj od tih skela, hodalo je
osamdeset ljudi i sastavljalo krilo.
Zdesna, ugleda skupine muškaraca kako pakiraju skele u
velike drvene sanduke. – Što je to? – upita Richman.
– Izgledaju kao kružeće skele, reče Casey. – Kružeće skele?
– Rezervni alat koje ubacimo u proizvodnu liniju ako nešto
nije u redu s prvim kompletom. Načinili smo ih za povećanje
proizvodnje za ugovor s Kinezima. Na krilo se utroši najviše
vremena pa je plan da izradimo krila u našem pogonu u Atlanti i
dopremimo ih ovdje.
Ona primijeti čovjeka u košulji i kravati, zasukanih rukava,
kako stoji među muškarcima koji su radili sa sanducima. Bio je
to Don Brull, predsjednik lokalne podružnice sindikata radnika u
avioindustriji. On ugleda Casey, zazove je i krene prema njoj. Da
joj brzi znak rukom; znala je što želi.
Casey reče Richmanu: Dajte mi minutu. Vidimo se u uredu.
– Tko je to? – upita Richman.
– Naći ćemo se u uredu.
Richman ostane stajati na mjestu dok je Brull prilazio. –
Možda bih mogao ostati i...
– Bob, reče ona. – Nosite se.
Nevoljko, Richman krene natrag prema uredu. U odlasku je
pogledavao preko ramena.
Brull se rukuje s njom. Predsjednik sindikata bio je nizak i
nabit, bivši boksač slomljena nosa. Govorio je blagim glasom. –
Znaš, Casey, uvijek si mi bila simpatična.
– Hvala, Don, reče ona. – I ti meni.
– One godine dok si radila u pogonu, uvijek sam pazio na
tebe. Pazio da te ne snađu nevolje.
– Znam to, Don. – Čekala je. Brull je bio na zlu glasu po
dugim uvodima.
 – Uvijek sam mislio, Casey nije poput ostalih. – Don, što se
dogada? – reče ona.
– Imamo problema s poslom za Kinu, reče Brull. – Kakvih
problema?
– Problema s kompenzacijskim poslovima.
– Što s njima? – reče ona i slegne ramenima. – Znaš da
uvijek postoji kompenzacija kod velikih poslova. – Posljednjih
godina, proizvođači zrakoplova bili su obvezni poslati dijelove
proizvodnje u inozemstvo, u zemlje koje su naručile zrakoplove.
Država koja bi naručila pedeset zrakoplova, očekivala bi dio
kolača. Bio je to uobičajeni postupak.
– Znam, reče Brull. Ali u prošlosti biste poslali dio repa,
možda nos, možda neki dio kabine. Dijelove.
– Tako je.
– Ali ove skele koje pakiramo, reče on, su za krilo. A
kamiondžije na ukrcaju kažu da ti sanduci ne idu u Atlantu, nego
u Šangaj. Tvrtka će krilo dati Kini.
– Nisu mi poznate pojedinosti dogovora, reče ona. – Ali
sumnjam da bi.
– Krilo, Casey, reče on. – To je najvažnija tehnologija. Nitko
nikad ne ustupa krilo. Ni Boeing, nitko. Prepustiš li krilo
Kinezima, prodao si tvornicu. Oni nas više neće trebati. Mogu
proizvesti iduću generaciju zrakoplova sami. Za deset godina,
nitko od nas više neće imati posla.
– Don, reče ona, provjerit ću, ali ne mogu povjerovati da je
krilo dio kompenzacijskog dogovora.
Brull raširi ruke. – Kažem ti da jest.
– Provjerit ću. Ali sad imam prilično posla s ovom nezgodom
s 545 i.
– Casey, ne slušaš me. Lokalni sindikat ima problema s tim
ugovorom s Kinom.
– Razumijem to, ali...
– ...Velikih problema. – On pošuti i pogleda je. – Shvaćaš? –
Shvaćala je. Članovi sindikata zaposleni u pogonu potpuno su
nadzirali proizvodnju. Mogli su usporiti rad, otići na bolovanje,
razbiti skele i izazvati stotine drugih neuhvatljivih problema. –
Razgovarat ću s Marderom, reče ona. – Uvjerena sam da on ne
želi probleme u pogonu.
– Marder i jest problem.
Casey uzdahne. Tipična sindikalna dezinformacija. Posao s
Kinom ugovorio je Hal Edgarton i marketinški tim. Marder je
samo direktor proizvodnje. On upravlja proizvodnim dijelom
posla. Nema veze s prodajom.
– Javit ću ti se sutra, Dan.
– Dobro, reče Brull. – Ali ti kažem, Casey. Osobno, mrzio bih
da se što dogodi.
– Don, reče ona. – Prijetiš li mi?
– Ma ne, brzo će Brull, bolna izraza lica. – Nemoj me
pogrešno shvatiti. Ali čujem da bi moglo ugroziti posao s Kinom
ako se ta stvar s 545 brzo ne razjasni.
– Istina. – A ti ćeš biti predstavnik TUUN-a. – I to je istina.
Brull slegne ramenima. – Zato ti i govorim. Ljudi su neskloni
tom poslu. Neki su se momci prilično ražestili. Da sam na tvom
mjestu, uzeo bih tjedan dana godišnjeg.
– Ne mogu. Usred sam istrage. – Brull je pogleda.
– Don. Porazgovarat ću s Marderom o krilu, reče ona. – Ali
moram obaviti posao.
– U tom slučaju, reče Brull i položi ruku na njezinu, pripazi
se, dušo.
 4:40 P.M.

– Ali ne, reče Marder, hodajući gore-dolje po svom uredu. –

To je glupost, Casey. Nema teorije da bismo poslali krilo u Šangaj.
Zar misliš da smo ludi? To bi bio kraj tvrtke.
– Ali Brull je rekao...
– Inženjeri se zajebavaju sa sindikalistima, i to je sve. Znaš
kako se glasine šire tvornicom. Sjećaš se kad su svi zaključili da
se od kompozitnih materijala postaje sterilan? Prokletnici su
odbijali dolaziti na posao mjesec dana. Ali to nije bila istina. A ni
ovo nije istina. Te skele odlaze u Atlantu, reče on. – I to zbog
jednog jako dobrog razloga. Proizvest ćemo krilo u Atlanti kako bi
senator iz Georgije prestao zabadati nos svaki put kad od Ex-Im
Bank zatražimo veliki zajam. Za tog senatora iz Georgije to
predstavlja ostvarenje njegova programa politike zapošljavanja.
Shvaćaš?
– Pa neka netko pusti glas o tome, reče Casey.
– Bože, reče Marder. – Oni to znaju. Predstavnici sindikata
sjede na svim sastancima uprave. Najčešće Brull osobno.
– Ali nije bio nazočan u pregovorima o poslu s Kinom. –
Razgovarat ću s njim, reče Marder.
Casey reče: Rado bih pogledala dogovor o kompenzacijskim
poslovima.
– I hoćeš, čim se sastavi završna verzija.
– Što im dajemo?
– Dio nosa i repa, reče Marder. – Kao i Francuskoj. Ne
možemo im dati ništa više, nisu dovoljno stručni da to proizvedu.
– Brull je natuknuo da bi moglo doći do ometanja TUUN-a u
radu. Kako bi se onemogućilo sklapanje ugovora s Kinom. –
Kakvog ometanja? – reče Marder i namršti se. – Je li ti prijetio?:
Casey slegne ramenima.
– Što je rekao?
– Preporučio mi je tjedan dana godišnjeg.
– Za Boga miloga, reče Marder i podigne ruke. – To je
smiješno. Razgovarat ću s njim večeras, razjasniti mu neke stvari.
Ne brini zbog toga. Usredotoči se na posao, može?
– U redu.
 – Hvala ti što si me obavijestila. Ja ću to srediti, ništa ti ne
brini.
 4:53 P.M.

Casey siđe dizalom s devetog kata do svojih uredskih

prostorija na četvrtom katu. U mislima prođe kroz razgovor s
Marderom i zaključi da nije lagao. Njegova ojađenost bila je
iskrena. A i bila je istina to što je Marder rekao – glasine se šire
tvornicom, stalno. Prije dvije godine, momci iz sindikata su joj
tjedan dana prilazili i brižno pitali: Kako se osjećaš? – Tek je
nakon nekoliko dana doznala da se govorkalo kako boluje od
raka.
Tek glasina. Još jedna glasina.
Ona prođe niz hodnik, pokraj fotografija slavnih Nortonovih
zrakoplova iz prošlosti, a ispred svakog pozira neka poznata
ličnost: Franklin Delano Roosevelt pokraj B-22 koji ga je odvezao
na Jaltu; Errol Flynn u tropima, s nasmiješenim djevojkama,
ispred N-5; Henry Kissinger u N-12 koji ga je prebacio u Kinu
1972. godine. Fotografije su bile tonirane sepijom, kako bi davale
dojam starosti i stabilnosti tvrtke.
Ona otvori vrata svog ureda: mutno staklo, izbočenih slova:
Odjel za kontrolu izrade proizvoda. Uđe u prostranu prostoriju
bez zidova. Tajnice su sjedile u neograđenom prostoru; šefovski
uredi nizali su se duž zidova.
Norma je sjedila pokraj vrata, krupna žena neodređene dobi,
plavo tonirane sijede kose, iz čijih je usta visjela cigareta. U zgradi
je bilo zabranjeno pušenje, ali je Norma činila što joj je bila volja.
Radila je u tvrtki od pamtivijeka; govorkalo se da je ona bila jedna
od djevojaka s fotografije s Errolom Flynnom i da je pedesetih
godina imala strasnu ljubavnu vezu s Charleyem Nortonom.
Možda je to bila istina a možda i nije, no u svakom slučaju znala
je gdje su zakopani leševi. U tvrtki su se prema njoj odnosili s
poštovanjem koje je graničilo sa strahom. Čak je i Marder prema
njoj bio obazriv.
Casey reče: Kakvo je stanje, Norma?
– Uobičajena panika. Teleksi lete na sve strane, reče Norma i
pruži Casey hrpu. – Naš preslet iz Hong Konga triput te zvao, ali
je sad otišao kući. Preslet iz Vancouvera zvrcnuo je prije pola
sata. Vjerojatno ćeš ga još zateći u uredu.
 Casey kimne glavom. Nije bilo čudo da se javljaju presleti-
predstavnici za servisiranje letova s najvažnijih lokacija. Bili su to
Nortonovi djelatnici dodijeljeni pojedinim prijevoznicima, a
prijevoznici će se, dakako, zabrinuti zbog nezgode.
– Da vidimo, reče Norma. – Washingtonski je ured na
nogama, načuli su da će JAA iskoristiti ovo u korist Airbusa. Ma
nije valjda. Naš preslet iz Dusseldorfa želi da mu potvrdimo da je
riječ o pilotovoj pogrešci. Preslet iz Milana želi informacije. Preslet
iz Abu Dhabija želi provesti tjedan dana u Milanu. Preslet iz
Bombaya čuo je da je posrijedi kvar motora. Otklonila sam
njegovu zabludu. A tvoja je kćerka rekla da ti kažem da joj nije
bila potrebna trenirka. – Izvrsno.
Casey odnese faksove u svoj ured. Zatekne Richmana kako
sjedi za njezinim stolom. On iznenađeno podigne pogled i brzo
ustane iz njezina stolca. – Oprostite.
Casey reče: Zar vam Norma nije našla ured?
– Da, dobio sam ured, reče Richman i zaobiđe stol. – Upravo
sam se pitao... ovaj... pitao se što biste željeli da učinim s ovim. –
On podigne plastičnu vrećicu u kojoj se nalazila videokamera
koju su našli u zrakoplovu.
– Uzet ću je.
On joj je preda. – Dakle. Što će sad biti?
Ona spusti hrpu teleksa na stol. – Rekla bih da ste vi završili
za danas, reče ona. – Budite ovdje sutra u sedam.
On ode i Casey sjedne za stol. Sve je izgledalo isto kako je
bila ostavila. No primijeti da druga ladica na stolu nije sasvim
zatvorena. Je li Richman prekapao po njezinu stolu?
Casey otvori ladicu. Ugleda kutije s disketama, pisaći papir,
škare, nekoliko flomastera u plitici. Sve je izgledalo nedirnuto, a
ipak...
Čula je Richmana kako je otišao, pa se vrati niz hodnik do
Normina stola. – Onaj je mladić, reče ona, sjedio za mojim stolom.
– I ne čudi me, reče Norma. – Dripac me tražio da mu
donesem kavu.
– Čudi me da ga oni iz marketinga nisu dotjerali u red, reče
Casey. – Bio je kod njih nekoliko mjeseci.
– Zapravo, reče Norma, razgovarala sam s Jean iz
marketinga i ona kaže da ga je jedva i vidjela. Stalno je bio na
putu.
– Na putu? Novi radnik, Nortonov rođak? Marketing ga
nikad ne bi poslao na službeno putovanje. Kamo je putovao?
 Norma odmahne glavom. – Jean nije znala. Da nazovem
odjel za službena putovanja i provjerim?
– Aha, reče Casey. – Molim te.
Kad se vratila u ured, posveti pozornost plastičnoj vrećici na
stolu, otvori je i izvadi videovrpcu iz razbijene kamere. Odloži
vrpcu u stranu. Tad nazove Jimov broj, ponadavši se da će
porazgovarati s Allison, ali dobije telefonsku sekretaricu. Ona
spusti slušalicu ne ostavivši poruku.
Prelista telekse. Jedini koji ju je zainteresirao bio je onaj od
Nortonova hongkonškog predstavnika. Kao i uvijek, bio je na repu
događaja.

ŠALJE: RICK RAKOSKI, PSI.

PRIMA: CASEY SINGLETON, OKIP/TUUN QA/IRT NORTON
BBK
TRANSPACIFIC AIRILINES DANAS JAVIO DA JE
ZRAKOPLOV 545 TIPA N-22, SERIJSKI HR-7 271, STRANE
REGISTRACIJE 098/443/FIH09, S POLAZIŠTEM IZ HK ZA
DENVER DOŽIVIO TURBULENCIJU ZA VRIJEME LETA VISINA
12000 PRIBLIŽNO 0524 LJK POZICIJA 39 SJEVER/170 ISTOK.
NEKOLIKO PUTNIKA I ČLANOVA POSADE PRETRPJELO MANJE
OZLIJEDE. ZRAKOPLOV SLJETIO NA LAX.
PRILOŽEN PLAN LETA, POPIS PUTNIKA I POSADE. MOLIM
SAVJET ŠTO BRŽE.

Slijedilo je četiri stranice popisa putnika i članova posade.

Ona pogledom preleti po popisu članova posade:

JOHN ZHEN CHANG, PILOT 7/5/51

LEU ZAN PING, KOPILOT 11/3/59
RICHARD YONG, KOPILOT 9/9/61
GERHARD REIMANN, KOPILOT 23/7/49
HENRI MARCHAND, INŽENJER 25/4/69
THOMAS CHANG, INŽENJER 29/6/70
ROBERT SHENG, INŽENJER 13/6/62
HARRIET CHANG, STJUARDESA 12/5/77
LINDA CHING, STJUARDESA 18/5/76
NANCY MORLEY, STJUARDESA 19/7/75
KAY LIANG, STJUARDESA 4/6/67
JOHN WHITE, STJUARD 30/1/?0
M. V. CHANG, STJUARD 1/4/77
 SHA YAN HAO, STJUARDESA 13/3/73
YEE JIAO, STJUARDESA 18/11/76
HARRIET KING, STJUARDESA 10/10/75
B. CHOI, STJUARDESA 18/11/76
YEE CHANG, STJUARDESA 8/1/74

Bila je to međunarodna posada, kakve često lete za čarter

prijevoznike. Hongkonše posade često su letjele za RoyalAirForce i
bile iznimno dobro obučene.
Ona prebroji imena: sveukupno osamnaest, uključivo sa
sedam članova letačke posade. Tako mnogobrojna letačka posada
nije bila nužna. Zrakoplov tipa N-22 bio je predviđen za dvočlanu
letačku posadu, samo glavni pilot i kopilot. Ali su se svi azijski
prijevoznici brzo širili i često imali mnogobrojnije posade zbog
dodatnih sati obuke.
Casey nastavi čitati. Idući je teleks bio od njihova
vancouverskog predstavnika.

ZA VAŠU INFORMACIJU:
POSADA TPA 545 OD-H SE UKRCALA NA TPA 832, OD LAX-
A DO VANCOUVERA, KOPILOT ZIN PING ODVEDEN IZ
ZRAKOPLOVA U TRAUMATOLOŠKU ZBOG NEPRIMJEĆENE
POVREDE GLAVE. KOPILOT U KOMI U VANC OPĆOJ BOLNICI,
POJEDINOSTI TELEFONOM. OSTALI ČLANOVI POSADE TPA 545
DANAS PREBAČENI U HONG KONG.

Znači kopilot je ipak teže ranjen. Jamačno je bio u repu kad

se dogodila nezgoda. Čovjek čiju su kapu našli.
Casey izdiktira teleks za njihova presleta u Vancouveru i
zamoli ga da porazgovara s kopilotom čim to bude moguće.
Izdikitra još jedan teleks za PSL u Hong Kongu i predloži mu da
nakon Changova povratka porazgovara s njim.
Norma joj se javi na interfon. – Nemamo sreće s malim, reče
ona. – Zašto?
– Razgovarala sam s Marijorn iz odjela za službena
putovanja. Oni nisu organizirali Richmanova putovanja. Njegova
su se putovanja stavljala na poseban račun za reprezentaciju, iz
sredstava namijenjenih za putovanja u inozemstvo, sredstva izvan
proračuna. Ali je čula da je mladić bio vraški rastrošan.
– Koliko rastrošan? – upita Casey.
 – Nije znala, uzdahne Norma. – Ali sutra ručam s Evelyn iz
računovodstva. Ona će mi dati sve podatke.
– U redu. Hvala, Norma.
Casey se ponovno posveti telexima na svom stolu. Ticali su
se drugih problema:
Steve Young, iz FAA ureda za izdavanje uporabnih dozvola,
raspituje se o rezultatima testa zapaljivosti jastučića na
sjedištima od prošlog prosinca.
Upit iz Mitsubishija o pregorjelim reklamama u prvom
razredu američkih širokotrupnih zrakoplova tipa N-22.
Popis izmjena u priručniku za održavanje zrakoplova tipa N-
20 (MP 06-62-02).
Izmjene prototipnih uređaja za prividni prikaz servisnih
priručnika, koji će biti isporučeni u iduća dva dana.
Preporuka od Honeywella da se zamijeni D-2 od broja A-
505/9 do uključivo A-609/8.
Casey uzdahne i prihvati se posla.
 7:40 P.M.

Bila je umorna kad je stigla kući. Kuća se činila praznom

bez Allisonina živahnog brbljanja. Preumorna da kuha, Casey ode
u kuhinju i pojede čašu jogurta. Allisonini šareni crteži bili su
pričvršćeni za vrata hladnjaka. Casey pomisli da bi je mogla
nazvati; no bilo je vrijeme kad je ona odlazila na spavanje i nije
željela smetati ako je Jim uspavljuje.
A i nije željela da Jim pomisli kako ga ona provjerava. To je
bio kamen smutnje između njih. Uvijek mu se činilo da ga ona
provjerava. Casey ode u kupaonicu i otvori tuš. Začuje telefon pa
se vrati u kuhinju javiti se. Vjerojatno je Jim. Ona podigne
slušalicu. – Halo, Jim.
– Ne glupiraj se, gaduro, reče glas. Ako želiš nevolje, dobit
ćeš ih. Nesreće se događaju. Motrimo te.
Klik. Stajala je u kuhinji i držala telefon u ruci. Casey se
uvijek smatrala hladnokrvnom, ali joj je srce bubnjalo. Prisili se
duboko udahnuti kad je spustila slušalicu. Znala je da se takvi
pozivi događaju. Čula je da su i drugi šefovi dobivali prijeteće
noćne pozive. Ali se to njoj nikad nije dogodilo i ona se iznenadi
koliko se prestrašila. Ponovno duboko uzdahne i pokuša tome ne
pridati odveć pozornosti. Uzme jogurt, zagleda se u njega pa ga
odloži. Odjednom postane svjesna da je sama u kući na kojoj su
svi zastori podignuti.
Obiđe dnevnu sobu spuštajući zastore. Kad je stigla do
prednjeg prozora, pogleda na ulicu. Na svjetlosti uličnih
svjetiljaka ona ugleda plavi automobil sparkiran nekoliko metara
od njezine kuće.
U njemu su bila dva muškarca.
Jasno je vidjela njihova lica kroz vjetrobran. Oni se zapilje u
nju kad je stala ispred prozora.
Jebi ga.
Casey ode do ulaznih vrata, zakračuna ih i natakne
sigurnosni lanac. Uključi protuprovalni sustav, drhtavim i
nespretnim prstima utipka šifru. Tad ugasi svjetla u dnevnoj sobi,
priljubi se tijelom uza zid i virne kroz prozor.
 Oni su muškarci još bili u automobilu. Sad su razgovarali.
Dok ih je ona promatrala, jedan od njih pokaže prema njezinoj
kući. Ona se vrati u kuhinju, prekopa po torbici i nađe dozu sa
suzavcem. Podigne sigurnosni zapor. Drugom rukom dohvati
telefon i odvuče ga na dugoj žici u dnevnu sobu. Još držeći one
muškarce na oku, ona nazove policiju.
– Glendaleska policija.
Ona im da svoje ime i adresu. – Ispred moje kuće parkirani
su neki muškarci. Ovdje su od jutros. Upravo sam primila
prijeteći poziv. – U redu, gospođo. Je li sad netko s vama u kući?
– Ne, sama sam.
– U redu, gospođo. Zaključajte vrata i uključite alarm ako ga
imate. Naš je automobil krenuo prema vama.
– Požurite, reče ona.
Na ulici, ona dvojica otvorila su vrata automobila. I zatim se
uputili prema njezinoj kući.
Bili su sportski odjeveni, u polo majice i lagane ljetne hlače,
ali su imali smrknut i opasan izraz lica. Kad su prišli kući, oni se
razdvoje: jedan krene preko travnjaka, a drugi prema stražnjem
dijelu kuće. Casey osjeti kako joj je srce zabubnjalo u grudima. Je
li zaključala stražnja vrata? Čvrsto stežući sprej sa suzavcem, ona
se vrati u kuhinju, ugasi ondje svjetlo, pa krene prema stražnjim
vratima pokraj spavaće sobe. Kad je pogledala kroz staklo na
vratima, ugleda jednog od one dvojice kako stoji na stražnjem
puteljku. Oprezno se ogledavao. Tad svrne pogled na njezina
stražnja vrata. Ona se sagne i navuče lanac.
Začuje tihe korake kako se primiću kući. Podigne pogled na
zid iznad svoje glave. Ugleda tipkovnicu alarma i velike crveno
dugme na kojem je pisalo U NUŽDI. Pritisne li to dugme, alarm će
se oglasiti, Hoće li ga to uplašiti? Nije bila sigurna. Pa gdje je ta
prokleta policija? Koliko je vremena proteklo?
Shvati da više ne čuje korake. Oprezno je podizala glavu dok
nije zavirila kroz desni kut prozora.
Onaj se čovjek sad udaljavao od nje niz stražnji puteljak.
Tad skrene i zaobiđe kuću. Krene natrag prema ulici.
Pognuta, Casey potrči natrag prema ulaznim vratima
prizemnice, u blagovaonicu. Onog prvog čovjeka nije više bilo na
njezinu travnjaku. Osjeti paniku. Gdje je? Drugi se pojavi na
travnjaku, zaškilji u pročelje njezine kuće, pa krene natrag do
automobila. Onaj prvi muškarac već je bio u automobilu, na
suvozačkom sjedištu. Drugi otvori vrata i sjedne za upravljač.
Poslije nekoliko trenutaka, crno-bijeli policijski automobil
zaustavi se iza plavog. Muškarci koji su sjedili u njemu izgledali
su iznenađeno, ali nisu ništa učinili. Policijski automobil upali
svoj reflektor i jedan policajac izađe pa oprezno krene naprijed.
Kratko porazgovara s muškarcima u automobilu. Tad njih dvojica
izađu. Svi se popnu stubama koje su vodile do njezinih ulaznih
vrata – policajci i ona dvojica iz automobila.
Ona začuje zvono i otvori vrata.
Mladi policajac reče: Gospođo, prezivate li se Singleton? –
Da, reče ona.
– Radite za Norton Aircraft? – Da, radim...
– Ova su gospoda iza Nortonova osiguranja. Kažu da vas
čuvaju. – Casey reče: Molim?
– Biste li pogledali njihove isprave? – Da, reče ona. – Bih.
Policajac posvijetli baterijom, a ona dvojica pruže iskaznice.
Ona prepozna isprave Norton Security Services.
– Oprostite, gospođo, reče jedan od čuvara. – Mislili smo da
znate. Rekli su nam da svakog sata obiđemo vašu kuću. Pristajete
li na to?
– Da, reče ona. – U redu. – Policajac je upita: Još nešto?
Njoj je bilo neugodno, pa promumlja hvala i vrati se u kuću.
– Svakako zaključajte ta vrata, gospođo, uljudno će stražari.
– Aha, sparkirani su i ispred moje kuće, reče Kenny Burne. –
Nasmrt su prestrašili Mary. Što se zapravo događa? Pregovori s
predstavnicima sindikata su tek za dvije godine.
– Nazvat ću Mardera, reče ona.
– Svi su dobili čuvare, reče Marder preko telefona. – Kad
sindikat zaprijeti nekoj od naših ekipa, mi postavljamo stražare.
Ne brini zbog toga.
– Jesi li razgovarao s Brullom? – upita ona.
– Aha, pojasnio sam mu neke stvari. Ali će potrajati dok se
glas o tome procijedi do članstva. A dotad, svi imaju čuvare.
– U redu, reče ona.
– Ovo je mjera opreza, reče Marder. – I ništa više. – U redu,
reče ona.
– Naspavaj se, reče Marder i spusti slušalicu.
 5:45 A.M.

Ona se probudi s nelagodnim osjećajem, prije no što se

oglasila budilica. Navuče kućni ogrtač, ode u kuhinju uključiti
automat za kavu i pogleda kroz prednji prozor. Onaj je plavi
automobil još bio parkiran na ulici, a oni su ljudi sjedili u njemu.
Razmišljala je da otrči svojih osam kilometara, bilo joj je potrebno
to razgibavanje kao početak dana, ali se predomisli. Znala je da se
ne bi smjela osjećati ugroženom. Ali nije bilo smisla izlagati se
riziku.
Natoči si šalicu kave, sjedne u dnevnu sobu. Sve joj je danas
izgledalo drukčije. Jučer, njezina joj se prizemnica činila
ugodnom; danas joj se činila malom, nezaštićenom, na osami.
Bilo joj je drago da Allison ovaj tjedan provodi s Jimom.
Casey je proživjela razdoblja napetih odnosa sa sindikatom;
znala je da se njihove prijetnje najčešće ne obistinjuju. Ali je
pametno biti oprezan. Jedna od prvih pouka koju je Casey
naučila u Nortonu bila je da je njihov tvornički pogon okrutan
svijet – okrutniji od pokretne trake u Fordu. Norton je bilo jedno
od rijetkih mjesta gdje je nekvalificirani radnik sa završenom
srednjom školom mogao zaraditi 80.000 dolara godišnje, uz
prekovremeni rad. Takva su radna mjesta bila rijetka i postajala
sve rjeđa. Konkurencija da se dobije, i zadrži, takav posao bila je
žestoka. Ako sindikat smatra da će posao s Kinom stajati ljude
posla, lako bi se moglo dogoditi da će to pokušati spriječiti bez
milosti.
Sjedila je držeći kavu u krilu kad shvati da se užasava
odlaska u tvornicu. Ali, naravno, mora ići, Casey odgurne kavu i
ode se odjenuti u spavaću sobu.
Kad je izašla iz kuće i sjela u svoj Mustang, ugleda drugi
automobil sparkiran iza prvog. Kad se odvezla, onaj prvi
automobil krene za njom.
Situacija je, čini se, gora no što je mislila.
Doveze se u tvornicu osjećajući neuobičajenu nelagodu. Prva
je smjena već počela s radom; parkirališta su bila puna – hektari i
hektari automobila. Onaj plavi automobil zaustavio se iza nje kad
je Casey stala ispred službenih vrata kod izlaza broj sedam.
Stražar joj mahne rukom da prođe i nekim nevidljivim signalom
dopusti proći i onom plavom automobilu, ne spustivši rampu.
Automobil je vozio za njom sve dok se nije sparkirala na svom
mjestu rezerviranom za djelatnike Uprave.
Ona izade iz automobila. Jedan od stražara nagne se kroz
prozor. – Želim vam ugodan dan, gospođo, reče on.
– Hvala. I bit će.
Stražar mahne i automobil odjuri.
Casey pogleda oko sebe u goleme sive zgrade: Zgrada 64, na
jugu. Zgrada 57 na istoku, gdje se sastavljaju dvomotorci. Zgrada
121, lakirnica. Servisni hangari poslagani na zapadu, obasjani
suncem koje se pomalja iznad planinskog lanca San Fernando.
Poznati krajolik; ovdje je provela pet godina. Ali je danas zazirala
od orijaških dimenzija i ranojutarnje pustoši tvorničkog kruga.
Ugleda dvije sekretarice kako ulaze u upravnu zgradu. I nikog
više. Osjeti se samotno.
Slegne ramenima, odbaci bojazni. Glupo se ponašam, reče
samoj sebi. Vrijeme je za posao.
 6:34 A.M.

Rob Wong, mladi programer u informatičkom odjelu Norton

Digital Information Systems – okrene se od videoekrana i reče:
Žao mi je, Casey. Dobili smo podatke iz crne kutije – ali postoji
problem. – Ona uzdahne. – Nije valjda.
– Aha. Postoji.
Nije se zapravo iznenadila kad je to čula. FDR-ovi malokad
ispravno funkcioniraju. U izjavi za tisak to bi se proglasilo
posljedicom udara od pada. Nakon što zrakoplov udari o zemlju
brzinom od osam stotina kilometara na sat, razložno je očekivati
da crne kutije neće raditi.
Ali se u zrakoplovnoj industriji na to gledalo drukčije. Svi su
znali da je visok postotak FDR-a nepouzdan, čak i kad se
zrakoplov ne sruši. Razlog je bio taj što FAA nije zahtijevala da ih
se provjerava prije svakog leta. U praksi bi se njihovo
funkcioniranje najčešće provjeravalo jednom godišnje. Posljedica
je bila predvidljiva: uređaji za snimanje letnih parametara
malokad su radili.
Svi su znali za taj problem: FAA, NTSB, avioprijevoznici i
proizvođači. Norton je prije nekoliko godina načinio studiju,
nasumičnu provjeru FDR-a u aktivnom optjecaju. Casey je bila u
povjerenstvu za to istraživanje. Otkrili su da je samo jedan od
šest uređaja ispravan.
Zašto FEIA zahtijeva ugradnju FDR-ova a ne Zahtijeva
provjeru njihove ispravnosti prije svakog leta, bila je česta tema
kasnonoćnih rasprava u aerodromskim barovima od Seattlea do
Long Beacha. Cinici su smatrali da su neispravni FDR ovi u
svačijem interesu. U narodu pod vlašću opakih pravnika i
senzacionalističkog tiska, zrakoplovna industrija ne vidi prednosti
u tome da osigura objektivan, pouzdan zapis toga što je krenulo
po zlu.
– Casey, činimo sve što možemo, reče Rob Wong. – Ali
dobivamo proturječne podatke.
– Što bi značilo?
 – Čini se da je sabirnica broj tri otišla do vraga dvadeset sati
prije nezgode, pa okviri parametara poslije toga nisu
sinkronizirani. – Sinkronizirani?
– Aha. FDR snima sve parametre u rotaciji, u blokovima
podataka koji se nazivaju okvirima. Imaš jedno očitanje za,
primjerice, brzinu letenja, a potom dobiješ novo očitanje poslije
četiri bloka. Očitavanja zračne brzine trebala bi biti konstantna
kroz okvire. Ako nisu, okviri su nesinkronizirani i ne možemo
rekonstruirati let. Pokazat ću ti.
On se okrene prema ekranu i pritisne tipke. – Najčešće
radimo tako da uzmemo DFDR i nacrtamo zrakoplov u
trodimenzionalnom sustavu. I evo nam zrakoplova, spremnog za
polijetanje.
Na ekranu se pojavi mrežasta slika Nortonova širokotrupnog
zrakoplova N-22. Pred Caseynim očima okvir se ispuni i
naposljetku je izgledao poput pravog zrakoplova u letu.
– E sad unesemo podatke iz crnih kutija...
Zrakoplov kao da se mreškao. Iščezao je s ekrana, pa se
iznova pojavio. Ponovno je nestao, a kad se pojavio, lijevo je krilo
bilo odvojeno od trupa. Krilo se zarotiralo devedeset stupnjeva, a
ostatak zrakoplova okrenuo udesno. Tad iščezne i rep. Potom
nestane cijeli zrakoplov, pa se ponovno pojavi, pa iznova nestane.
– Vidiš, računalo pokušava nacrtati avion, reče Rob, ali
nailazi na prekide. Krilo se ne uklapa u podatke o trupu a ovi se
ne uklapaju u podatke o repu. Pa se zrakoplov lomi.
– Što nam je činiti? – reče ona.
– Ponovno sinkronizirati okvire, ali će to potrajati. – Koliko?
Marder mi je za vratom.
– Moglo bi se oduljiti, Casey. Podaci su prilično loši. A što je
s QAR-om?
– Nema ga.
– Pa, ako zaista stojiš loše s vremenom, mogao bih to
odnijeti u odjel za simulacije. Oni imaju sofisticirane programe.
Možda će njima uspjeti brže ispuniti prazna mjesta i reći ti što se
dogodilo.
– Ali Rob...
– Ništa ne mogu obećati, Casey, reče on. – Ne s ovakvim
podacima. Žao mi je.
 6:50 A.M.

Casey se nađe s Richmanom ispred Zgrade 64. Odu zajedno

kroz ranojutranju svjetlost prema zgradi. Richman zijevne.
– Radio si u marketingu, je li tako?
– Tako je, reče Richman. – Znam samo da nismo imali
ovakvo radno vrijeme.
– Što si tamo radio?
– Nisam se pretrgao, reče on. – Edgarton je zaposlio čitav
odjel s ugovorom za Kinu, pravi presing. Sve je bilo jako
tajanstveno, nisu dopuštali pristup nikome izvan kruga
provjerenih. Meni su dali da nešto pravno sređujem u vezi s
pregovorima s Iberiom.
– Jesi li putovao?
Richman se naceri. – Privatno. – Kako to? – reče Casey.
– Pa, budući da marketing nije imao za mene posla, odlazio
sam na skijanje.
– Zgodno. Kamo? – upita Casey.
– Skijaš li? – upita Richman. – Osobno mislim da je najbolje
skijanje s izuzetkom Gstaada u Sun Valley. To mi je omiljeno
mjesto. Ako moraš skijati u Sjedinjenim Državama.
Ona shvati da joj nije odgovorio na pitanje. Tad uđu kroz
bočna vrata u Zgradu 64. Casey je primijetila da su radnici
otvoreno neprijateljski raspoloženi, a da je ozračje vidno
zahladnjelo.
– Što je ovo? – reče Richman. – Danas smo zaraženi
bjesnoćom? – Sindikat smatra da im kopamo jamu pod nogama s
tim poslom s Kinom.
– Kopamo jamu? Kako?
– Misle da uprava šalje krilo u Sanghaj, pitala sam Mardera.
On kaže da ne šalju.
Oglasi se truba i odjekne kroz prostoriju. Točno iznad
njihovih glava, visoka žuta dizalica uz trzaj oživi i Casey ugleda
kako se prvi golemi sanduk s dijelovima krila podiže dva metra u
zrak na debelim kabelima. Sanduk je bio načinjen od ojačane
šperploče. Bio je širok poput kuće i vjerojatno težio pet tona. Šest
je radnika hodalo pokraj sanduka poput nosača lijesa, podignutih
ruku, i pazilo da se tovar ne ljulja dok se on kretao prema jednim
bočnim vratima i kamionu koji je ondje čekao.
– Ako Marder kaže da to nije tako, reče Richman, u čemu je
problem?
– Ne vjeruju mu. – Zaista? A zašto ne?
Casey pogleda nalijevo, gdje su se pakirale ostale skele za
prijevoz. Goleme plave skele najprije bi zamotali u stiropor,
učvrstili pa spakirali u sanduke. To oblaganje i učvršćivanje bilo
je nužno, znala je. Jer iako su skele duge sedam metara,
kalibrirane su na tisućinku centimetra. Njihov je prijevoz umijeće
samo po sebi. Ona ponovno pogleda u onaj sanduk koji se kretao
niz dizalicu.
Svi ljudi koji su stajali ispod sanduka, nestali su.
Sanduk se još kretao bočno, deset metara od mjesta na
kojem su stajali.
– O-o, reče ona.
– Što je? – upita Richman.
Ona ga je već gurala. – Kreći! – reče ona i gurne Richmana
udesno, prema skloništu od skela ispod djelomice sastavljenog
trupa. Richman se opirao; kao da nije shvaćao da će...
– Bježi! – vikne ona. – Otkvačit će se!
On potrči. Iza sebe, Casey začuje prasak cijepajuće
šperploče i metalni tvang! kad je puknuo prvi metalni kabel a
orijaški sanduk počeo kliziti iz spona. Upravo su stigli do skela
pokraj trupa kad začuju još jedan tvang! i sanduk tresne na
betonski pod. Komadići šperploče rasprsnu se na sve strane,
fijučući kroz zrak. Zatim se začuje gromoglasan vomp! kad se
sanduk prevalio na bok. Taj se zvuk razlegne kroz zgradu.
– Isuse Kriste, reče Richman i okrene se pogledati u nju. –
Što je to bilo?
– To, reče ona, je ono što nazivamo sabotažom.
Muškarci su pritrčali, magloviti obrisi u oblaku prašine koji
se još nije razišao. Čuli su se povici i pozivi u pomoć. Uključi se
alarm za hitnu pomoć koji zaječi kroz zgradu. Na drugoj strani
zgrade, ona ugleda Douga Dohertyja, kako žalobno maše glavom.
Richman pogleda preko ramena i izvadi iverak dug deset
centimetara iz stražnjeg dijela svoje jakne. – Isuse, reče on. Skine
jaknu, pregleda štetu, gurne prst kroz rupu.
– To je bilo upozorenje, reče Casey. – A uništili su i postolje.
Sad će se morati izvaditi iz sanduka i ponovno sastaviti. To znači
tjedne odlaganja.
 Pogonski nadzornici u bijelim košuljama i kravatama dotrče
do skupine okupljene oko palog sanduka. – Što će se sad
dogoditi? – upita Richman.
– Zapisat će imena i galamiti, reče Casey. – Ali to neće ništa
pomoći. Sutra će se dogoditi nova nezgoda. Nema načina na koji
se to može spriječiti.
– Ovo je bilo upozorenje? – reče Richman. Ponovno odjene
jaknu. – TUUN-u, reče ona. – Jasan signal: pazite na leđa, pazite
na glave. Padat će francuski ključevi, bit će svakojakih nesretnih
slučajeva, kad god se nađemo u pogonu. Morat ćemo se pripaziti.
Dva se radnika odvoje od skupine oko sanduka i krenu
prema Casey. Jedan je bio ljudeskara, odjeven u traperice i
crvenu kariranu radnu košulju. Drugi je bio viši i nosio
bejzbolsku kapicu. Onaj u flanel košulji u ruci je držao čeličnu
uporu i vitlao njome kao metalnom palicom.
– Uh... Casey, reče Richman.
– Vidim ih, reče ona. Neće si dopustiti da je zastraše dva
pogonska batinaša.
Oni su ljudi uporno išli prema njoj. Iznenada se ispred njih
pojavi nadglednik, s notesom u rukama, i zatraži ih da pokažu
iskaznice. Oni se upuste u razgovor s predradnikom, piljeći u
Casey užeglim očima preko njegove glave.
– S njima nećemo imati problema, reče ona. – Za jedan sat,
neće ih biti. – Ona se vrati do skela, podigne svoju aktovku. –
Dođi, reče ona Richmanu. – Kasnimo.
 7:00 A.M.

Stolci zagrebu po podu kad su ih svi privukli bliže stolu od

prozirne plastike. – U redu, reče Marder, počnimo. Aktivirao se
sindikat, s ciljem da ometa ovu istragu. Ne dajte da vas to omete.
Koncentrirajte se na zadatak. Prva točka dnevnog reda:
vremenski podaci.
Tajnica podijeli papire nazočnima. Bilo je to izvješće
losangeleskog središta kontrole zračnog prometa na formularu s
oznakom Savezna uprava za zračni promet/ IZVJEŠĆE O
ZRAKOPLOVNOJ NESREĆE
Casey pročita:

VREMENSKI PODACI

UVIJETI NA PODRUČJU NESREĆE U VRIJEME NESREĆE

JAL054 B747/R bio je 15 minuta ispred TPA 545 u istom
koridoru i 300 metara iznad. JAL054 nije prijavio turbulenciju.

IZVJEŠĆE NEPOSREDNO PRIJE NESREĆE

UAL829 B747/R javio je o zračnim udarima umjerene jačine
na FIR 40.00 sjever/165.00 istok na visini od 12000 metara. To je
bilo stotinu osamdeset kilometara sjevernije i 14 minuta ispred
TPA545. UAL829 nije prijavio nikakvu drugu turbulenciju.

PRVO IZVJEŠĆE POSLIJE NESREĆE

AAL722 prijavio blage udare turbulencije na 39
sjeverne/170 istočne na FL350. AAL722 letio je u istom koridoru,
b00 metara – približno 29 minuta iza TPA545. AAL722 nije
prijavio turbulencije.

– Još nam trebaju stići satelitski podaci, ali mislim da

dokazi govore za sebe. Tri zrakoplova najbliža u prostoru i
vremenu TransPacificovu nisu prijavila nikakvih vremenskih
neprilika osim laganih zračnih struja. Isključujem turbulenciju
kao uzrok ove nesreće.
 Oko stola glave zakimaju. Svi su se slagali. – Ima li još što za
zapisnik?
– Da, reče Casey. – Svi razgovori s putnicima i posadom
potvrdili su da znak za vezanje pojasova nije zasvijetlio.
– Dobro. Dakle, s vremenom smo završili. Što god da se
dogodilo tom avionu, nije bila turbulencija. Crna kutija?
– Podaci su proturječni, reče Casey. – Rade na tome. –
Vizualni pregled zrakoplova?
– Unutrašnjost je teško oštećena, reče Doherty, ali je izvana
sve u redu. Netaknut.
– Napadni rub?
– Koliko smo mi vidjeli, nije bilo nikakvih problema. Danas
će nam stići avion a ja ću pogledati vođice i brave. Ali zasad,
ništa. – Provjerili ste komandne površine?
– Nema problema. – Instrumenti? – Bravo Zulu .
– Koliko ste ih puta provjerili?
– Nakon što smo od Casey čuli priču one putnice, napravili
smo deset izvlačenja. Pokušali dobiti neusuglašene vrijednosti. Ali
je sve normalno.
– Kakvu priču? Casey? Doznala si nešto iz razgovora?
– Da, reče ona. – Jedna je putnica rekla da se čuo prigušen
štropot iz smjera krila koji je potrajao između deset i dvanaest
sekundi...
– Jebi ga; reče Marder.
– ... a potom se avion okrenuo nosom u zrak pa prema tlu...
– ... a potom je došlo do niza žestokih propinjanja.
Marder se zagleda u nju užeglim pogledom. – Želiš li reči da
je ponovno riječ o pretkrilcima? Zar još imamo problema s
pretkrilcima na tom zrakoplovu?
– Ne znam, reče Casey. – Jedna je od stjuardesa rekla da je
pilot rekao kako je došlo do nekontroliranog izbacivanja
pretkrilaca i da je imao problema s automatskim pilotom.
– Isuse. K tome još i problemi s automatskim pilotom?
– Jebi ga, reče Burne. – Taj pilot mijenja priču svakih pet
minuta. Kaže kontroli leta da je upao u udare turbulencije,
stjuardesi kaže da su posrijedi pretkrilca. Kladim se da sad
prijevozniku priča potpuno drukčiju priču. Činjenica je da ne
znamo što se dogodilo u toj kabini.
– Očito su pretkrilca, reče Marder.
 – Ne, nisu, reče Burne. – Putnica s kojom je Casey
razgovarala rekla je da se štropot čuo iz pravca krila ili motora,
nije li tako? – Tako je, reče Casey.
– Ali kad je ona pogledala u krilo, nije vidjela da su se
pretkrilca izvukla. Što bi bila vidjela, da se to dogodilo.
– I to je istina, reče Casey.
– Ali nije mogla vidjeti motore jer bi ih sakrilo krilo. Može biti
da su se pomaknuli skretači mlaza unaprijed, reče Burne. – Pri
putnoj brzini, to bi proizvelo glasan štropot. A potom izazvalo i
naglo smanjenje zračne brzine, a vjerojatno i propinjanje. Pilot se
usere, pokušava kompenzirati, pretjera – bingo!
– Ima li potvrde da se to dogodilo? – upita Marder. –
Oštećenja rukavaca? Neobični tragovi trenja?
– Jučer smo pogledali, reče Burne, i ništa nismo našli.
Danas ćemo načiniti ultrazvuk i rendgen. Ako nečeg ima, naći
ćemo.
– U redu, reče Marder. – Znači, zanimaju nas pretkrilca i
skretači mlaza unaprijed i potrebno nam je više podataka. A PM?
Ron? Kazuju li ti štogod ti kvarovi?
Oni se okrenu prema Ronu Smithu. Pod njihovim pogledima,
Ron se skutri u svom stolcu kao da pokušava uvući glavu među
ramena. Nakašlje se.
– Dakle? – reče Marder.
– Ovaj... da, John. Na FDAU ispisu imamo neusuglašenu
vrijednost za pretkrilca.
– Znači, pretkrilca se jesu izvukla. – Pa, zapravo...
– I avion se počeo valovito propinjati i ponirati, ugruvao
putnike a troje ubio. Želiš li mi to reći?
Svi su mučali.
– Isuse; reče Marder. – Što je s vama, ljudi? Taj je problem
trebao biti riješen prije četiri godine! A sad mi kažete da nije? –
Nazočni zašute i zagledaju se u stol, postiđeni i zastrašeni
Marderovim gnjevom.
– Do vraga! – reče Marder.
– John, nemojmo gubiti živce. – To tiho reče Trung, zadužen
za zrakoplovnu elektroniku. – Previdjeli smo jako važan čimbenik.
Automatskog pilota.
Zavlada muk.
Marder se zapilji u njega. – Pa što s njim? – prasne on.
– Čak i da se pretkrilca izvuku za vrijeme leta, reče Trung,
automatski će pilot održati besprijekornu stabilnost. Programiran
je da kompenzira takve kvarove. Pretkrilca se izbace; namjesti
autopilot; pilot vidi upozorenje i uvlači ih. U međuvremenu avion
nastavi s letom, bez problema.
– Možda je isključio automatskog pilota. – Sigurno. Ali zašto?
– Možda vam je automatski pilot neispravan, reče Marder. –
Možda imate virus u programu.
Trung je izgledao sumnjičav.
– Događalo se, reče Marder. – Prošle je godine bilo problema
s automatskim pilotom na USA-ir-ovu letu za Charlotte. Avion je
izveo nekontroliranu vrtnju oko uzdužne osi.
– Da, reče Trung, ali tome nije uzrok bila pogreška u
programu. Oni iz održavanja izvadili su računalo za nadzor leta
da bi ga popravili, a kad su ga ponovno ugradili, nisu ga gurnuli
dovoljno duboko u policu pa nije došlo do punog kontakta na
utičnicama. U računalu je stalno dolazilo do prekida električnog
spoja, to je sve.
– Ali u avionu 545, stjuardesa je rekla da se pilot morao
boriti s automatskim pilotom za kontrolu nad avionom.
– To se i moglo očekivati, reče Trung. – Kad zrakoplov
prekorači letne parametre, automatski pilot aktivno pokušava
preuzeti nadzor. Primijeti hirovito ponašanje i pretpostavi da
nitko ne upravlja zrakoplovom.
– Jel se to pokazalo na ispisu kvarova?
– Da. Pokazuju da se automatski pilot pokušavao ubaciti
svake tri sekunde. Pretpostavljam da ga je pilot stalno pokušavao
isključiti i uporno ostajao pri tome da on sam upravlja
zrakoplovom.
– Ali riječ je o iskusnom pilotu.
– Zato mislim da je Kenny u pravu, reče Trung. – Nemamo
pojma što se događalo u toj pilotskoj kabini.
Svi se okrenu prema Mikeu Leeju, predstavniku
prijevoznika. – Što ti kažeš, Mike? – reče Marder. – Možemo li
dobiti intervju ili ne?
Lee mudro uzdahne. – Znate, reče on, proveo sam puno
vremena na ovakvim sastancima. Pokušava se uvijek okriviti
nekog tko nije nazočan. To je u ljudskoj prirodi. Već sam vam
objasnio zašto je letačka posada napustila Ameriku. Vaši zapisi
potvrđuju da je glavni pilot prvorazredan pilot. Moguće je da je
pogriješio. Ali s obzirom na povijest problema s ovim tipom
zrakoplova – problema s pretkrilcima – ja bih najprije pregledao
zrakoplov. I to bih širom otvorio četiri oka.
 – I hoćemo, reče Marder. – Naravno da hoćemo, ali...
– Jer nikome ne ide u prilog, reče Lee, da se natječemo tko
će dalje pljunuti. Usredotočili ste se na svoj skorašnji posao s
Pekingom. U redu, shvaćam to. Ali bih vas želio podsjetiti da je
TransPacific cijenjeni kupac ove tvrtke. Dosad smo kupili deset
zrakoplova, i naručili još dvanaest. Širimo naše linije a
pregovaramo i o suradnji s jednim američkim prijevoznikom.
Trenutačno nam nije potreban loš publicitet. Ni glede aviona koje
smo kupili od vas, a još manje glede naših pilota. Nadam se da
sam dovoljno jasan.
– Jasan kao dan, reče Marder. – Ni ja to ne bih uspio bolje
reći. Narode, dobili ste svoja naređenja. Na posao. Želim odgovore.
 7:59 A.M.

– Let 545? – reče Felix Wallerstein. – Uznemirujuće. Jako

uznemirujuće. – Wallerstein je bio sjedokos, uljuđen muškarac iz
Munchena. Upravljao je Nortonovim odjelom za letačke
simulatore i vodio program za obuku pilota njemačkom
djelotvornašću.
Casey reče: Zašto kažeš da te 545 uznemiruje?
– Zato, slegne on ramenima. – Kako se to moglo dogoditi?
Čini se nemoguće.
Hodali su kroz golemu glavnu prostoriju Zgrade 202. Dva
letačka simulatora, jedan za svaki model u uporabi, stajali su
iznad njih. Izgledali su kao odsječeni nosni dijelovi zrakoplova na
podnožju od kolopleta hidrauličkih nosača u obliku paukovih
nogu.
– Jesi li dobio podatke iz crne kutije? Rob je rekao da bi ih
mogao pročitati.
– Pokušao sam, reče on. – Bezuspješno. Ne bih želio reći da
je beskorisna ali – što je s QAR-om?
– Nema QAR-a, Felix. – Ah, uzdahne Wallerstein.
Stignu do komandne ploče, niza videoekrana i tipkovnica na
jednoj strani zgrade. Ovdje su sjedili instruktori i pratili pilote koji
su se obučavali na simulatorima. Dva su simulatora bila u
pogonu.
Casey reče: Felix, strepimo da su se pretkrilca izbacila za
vrijeme leta. Ili možda skretači mlaza prema naprijed.
– Pa? – reče on, Zašto bi trebalo biti važno?
– Već smo imali problema s pretkrilcima.
– Da, ali je to odavno sređeno, Casey. A pretkrilca ne mogu
objasniti tu užasnu nezgodu. U kojom ima smrtno stradalih? Ne.
– Siguran si?
– Apsolutno. Pokazat ću ti. – On se okrene prema jednom
instruktoru za konzolom. – Tko sad leti na N-22?
– Ingram. Kopilot iz Northwesta. – Je li dobar?
– Prosječan. Ima tridesetak sati obuke.
 Na videoekranu, Casey ugleda muškarca tridesetih godina
kako sjedi u pilotskom sjedištu simulatora.
– A gdje je on sad? – upita Felix.
– Da vidimo, reče instruktor i pogleda svoje kontrolne ploče.
– Nasred Atlantika. Visina dvanaest, nula cijelih osam Macha. –
Dobro, reče Felix. – Dakle, on je na dvanaest tisuća metara, vozi
brzinom od osam desetina brzine zvuka. Već neko vrijeme leti na
toj visini i tom brzinom i čini se da je sve u redu. Opušten je,
možda se malo i ulijenio.
– Da, gospodine.
– Dobro. Izbacite pretkrilca gospodina Ingrama., Instruktor
ispruži ruku i pritisne tipku. Felix se okrene prema Casey. –
Promatraj pozorno, molim te. – Na monitoru, pilot je ostao
opušten, nezabrinut. No poslije nekoliko sekundi, nagne se prema
naprijed, iznenada uzbunjen, i mršteći se zagleda u svoje
komande leta.
Felix pokaže prema instruktorovoj konzoli i nizu ekrana. –
Ovdje vidiš to što i on vidi. Na njegovu ekranu za praćenje leta,
žmiga indikator za pretkrilca. Primijetio ga je. U međuvremenu,
primijetit ćeš da se zrakoplovu lagano podignuo nos...
Hidraulika je zvrjala i veliki stožac simulatora podignuo se
prema gore za nekoliko stupnjeva.
– Gospodin Ingram sad provjerava svoju polugicu za
pretkrilca, kao što i treba. Vidi da je uvučena i zabravljena, što ga
zbunjuje, budući da to znači da je došlo do nekontroliranog
izbacivanja pretkrilaca...
Simulator je ostao podignut koso prema gore.
– I tako gospodin Ingram razmišlja. Ima puno vremena da
odluči što učiniti. Zrakoplov je prilično stabilan na automatskom
pilotu. Da vidimo što će odlučiti. Ah. Odlučio se poigrati sa svojim
komandama. Povlači polugicu pretkrilaca dolje pa gore...
Pokušava se riješiti upozoravajuće žmiganja. Ali to ništa ne
mijenja. No dobro. Sad shvaća da ima problem sa zrakoplovom.
Ali ostaje miran. Još razmišlja... Što će učiniti?... Mijenja
parametre automatskg pilota... spušta se na nižu visinu i
smanjuje zračnu brzinu... potpuno ispravno... Još mu je nos
podignut, ali u puno povoljnijim uvjetima visine i brzine. Ponovno
pokušava s polugicom za pretkrilca...
Instruktor reče: Da ga pustim s udice?
– Zašto ne? – reče Felix. – Mislim da smo pokazali što smo
željeli. – Instruktor pritisne tipku. Simulator se vrati u vodoravni
položaj. – I tako se gospodina Ingrama vraća u normalan let.
Pribilježit će svoj problem za mehaničare i nastavlja put prema
Londonu. – Ali nije isključio automatskog pilota, reče Casey. – A
da ga je isključio?
– Zašto bi to učinio? Leti na putnoj visini putnom brzinom;
automatski pilot upravlja zrakoplovom već najmanje pola sata.
– Ali recimo da jest.
Felix slegne ramenima i okrene se prema instruktoru. –
Pokvarite mu automatskog pilota.
– Da, gospodine.
Oglasi se čujni alarm. Na videoekranu ugledaju kako je pilot
pogledao u kontrolnu ploču i rukama uhvatio kormilo. Onaj
alarm utihne; u pilotskoj kabini zavlada muk. Pilot nastavi držati
kormilo.
– Upravlja li sad on avionom? – upita Felix.
– Da, gospodine, reče instruktor. – Sad je na nivou leta 290,
nula cijelih sedam Macha, automatski pilot u kvaru.
– U redu, reče Felix. – Izbacite mu pretkrilca. – Instruktor
pritisne tipku.
Na monitoru na konzoli za obuku zasvijetli upozorenje za
pretkrilca, najprije narančasto, potom bijelo. Casey pogleda
susjedni ekran i ugleda pilota kako se naginje naprijed. Primijetio
je signal upozorenja u kabini.
– Eto, reče Felix, ponovno ćemo primijetiti kako se
zrakoplovu podigao nos, ali će ovaj put gospodin Ingram morati to
srediti sam... Pa povlači kormilo prema natrag... jako lagano, jako
nježno... Dobro... i sad je stabilan.
On se okrene Casey. – Shvaćaš? – Slegne ramenima. – Sve to
zbunjuje. Što god da se dogodilo tom TransPacificovu zrakoplovu,
nisu mogla biti pretkrilca. A ni skretači mlaza. U oba slučaja,
automatski će pilot kompenzirati i održati kontrolu. Kažem ti,
Casey, to što se dogodilo to je misterija.
Kad su ponovno izašli na danju svjetlost, Felix priđe svom
džipu, na čijem je krovu bila daska za surfing. – Imam novu
dasku od Henleya, reče on. – Želiš li je pogledati?
– Felix, reče ona. – Marder već vrišti. – Pa? Neka vrišti. On u
tome uživa. – Što misliš da se dogodilo s 545?
– Pa, da budem iskren. Letna obilježja N-22 takva su da je
zrakoplov, ako se pretkrilca izvuku pri putnoj brzini a usto glavni
pilot ostane bez autopilota, prilično ranjiv. Sjeti se, Casey. Ti si
prije tri godine provela studiju o njemu. Nakon što smo načinili
posljednje preinake na pretkrilcima.
– Tako je, reče ona, prisjećajući se. – Sastavili smo posebnu
ekipu da provjeri karakteristike letne stabilnosti zrakoplova tipa
N-22. Ali smo zaključili da nema problema s osjetljivošću
zrakoplova na upravljanje, Felix.
– A imali ste i pravo, reče Felix. – I nema problema. Svi
moderni zrakoplovi održavaju letnu stabilnost pomoću računala.
Borbeni zrakoplovi uopće ne mogu letjeti bez računala. Borbeni
su zrakoplovi u osnovi nestabilni. Putnički zrakoplovi manje su
osjetljivi, ali čak i u njima računala reguliraju dotok goriva,
usklađuju visinu, usklađuju središte sile teže, usklađuju pogon
motora. Iz trenutka u trenutak, računala neprestano obavljaju
sitne izmjene kako bi stabilizirala zrakoplov.
– Da, reče Casey, ali se zrakoplovima može upravljati i bez
automatskog pilota.
– Naravno, reče Felix. – I mi obučavamo naše pilote da to
čine. Budući da su avioni osjetljivi, kad se nos podigne, pilot ga
mora jako pažljivo izravnati. Ako ga poravna odveć naglo, nos
zrakoplova okrenut će se nadolje. U tom slučaju mora ga
podignuti, ali ponovno jako oprezno ili će pretjerati s
ispravljanjem zrakoplova pa će se zrakoplov pod oštrim kutom
podignuti, a potom će mu se nos iznova naglo spustiti. A upravo
je to obrazac nezgode na ovom TransPacificovu zrakoplov.
– Želiš reći da je posrijedi pilotova greška. – Pomislio bih to,
samo što je pilot bio John Chang. – On je dobar pilot?
– Ne, reče Felix. – John Chang je izvrstan pilot. Ovdje vidim
puno pilota, a neki su silno nadareni. Nije riječ samo o brzim
refleksima, znanju i iskustvu. To je više od vještine. To je instinkt.
John Chang je jedan od petorice ili šestorice najboljih pilota koje
sam ikad obučavao na ovom zrakoplovu, Casey. Što god da se
dogodilo na letu 545, nije mogla biti pilotova pogreška. Ne kad za
kormilom sjedi John Chang. Žao mi je, Casey, ali u ovom slučaju
mora da je posrijedi problem sa zrakoplovom. Mora biti zrakoplov.
 9:15A.M.

Dok su hodali preko nepreglednog parkirališta, Casey se

zamisli. – Dakle, reče Richman nakon stanovitog vremena. – Na
čemu smo?
– Ni na čemu.
Kako god složila dokaze, to je bio zaključak do kojeg bi
došla. Dosad nemaju ničeg konkretnog. Pilot je rekao da je
posrijedi turbulencija, ali nije bilo turbulencije. Putnica je
ispričala priču koja se podudara s izvlačenjem pretkrilaca, ali
izbacivanje pretkrilaca ne može objasniti užasna stradanja
putnika. Stjuardesa je rekla da se pilot hrvao s automatskim
pilotom, za što je Trung rekao da bi jedino neki nesposobni pilot
mogao učiniti. Felix je rekao da je pilot izvrstan.
Ni na čemu.
Bili su ni na čemu.
Richman se vukao pokraj nje, ništa ne govoreći. Mučao je
cijelo jutro. Kao da se zagonetka leta 545, koja ga je jučer tako
živo zanimala, pokazala odveć složenom.
Ali se Casey nije obeshrabrila. Već se puno puta našla u
takvoj situaciji. Nije ju čudilo što početni dokazi izgledaju
proturječni. Zato što zrakoplovne nesreće malokad uzrokuje jedan
jedini događaj ili pogreška. Ekipe TUUN-a očekuju da će
ustanoviti kaskade događaja: jedno vodi drugom pa trećem.
Naposljetku se dobije složena priča: neki sustav zakaže; pilot
reagira; zrakoplov se ponaša neočekivano i eto ti nevolje.
Uvijek kaskada.
Dug lanac malih pogrešaka i sitnih nezgoda.
Začuje zavijanje mlažnjaka. Pogleda u nebo i ugleda obrise
širokotrupnog Nortonova zrakoplova na pozadini sunca. Kad je
prošao iznad nje, na repu ugleda žuti znak TransPacifica. Bio je
to servisni let iz LAX-a. Veliki zrakoplov lagano prizemlji, kotači
podignu oblačiće dima, i zrakoplov krene prema servisnom
Hangaru 5.
Oglasi se njezin pejdžer. Ona ga otkvači s remena.

••• N-22 ROTR BURST MIAMI TV NOW BTOYA

– Do vraga, reče ona. – Nađimo televizor.
– Zašto? Što se dogodilo? – upita Richman.
– Nevolje.
 9:20 A.M.

– Ovo je prizor od prije nekoliko trenutaka iz međunarodne

zračne luke u Miamiju kad je buknuo zrakoplov SunstarAirlinesa,
nakon što mu je neočekivano eksplodirao lijevi motor i zasuo
krcatu pistu tučom smrtonosnih šrapnela.
– Jebi ga! – drekne Kenny Burne. Šest inženjera zguralo se
oko televizora i zaklanjalo Casey pogled kad je ušla u sobu.
– Pravim čudom, nitko od dvije stotine i sedamdeset putnika
u zrakoplovu nije ozlijeđen. Nortonov širokotrupni N-22 rulao je
po pisti kad su putnici primijetili oblake crnog dima kako izlaze iz
motora. Nekoliko trenutaka potom, zrakoplov je potresla
eksplozija kad se lijevi motor doslovce razletio nakon čega ga je
progutao plamen.
Na ekranu se nije vidjelo to nego samo zrakoplov N-22, iz
daljine, i kako gusti crni dim kulja ispod krila.
– Lijevi motor, zareži Burne. – Za razliku od desnog motora,
je li, glupačo jedna!
Kamera je sad pokazivala krupne planove putnika koji su se
razmiljeli po terminalu. Kamera je brzo skakala s lica na lice.
Sedmogodišnji ili osmogodišnji dječak reče: Svi su se uzbunili,
zbog dima. – Tad kamera prikaže tinejdžericu koja zamahne
glavom, zabaci kosu preko ramena i reče: Bilo je stvarno, stvarno
strašno. Ugledala sam dim i stvarno sam se strašno prepala. –
Novinar upita: Što si pomislila kad si čula eksploziju? – Stvarno
sam se prepala, reče djevojka. – Jesi li pomislila da je posrijedi
bomba? – upitaju je. – Nego što, reče ona, teroristi.
Kenny Burne se okrene na peti i digne ruke u zrak. – Da živ
čovjek ne povjeruje! Pitaju klince što oni misle. I to je vijest. Što si
pomislila?' Isuse, progutala sam mikić', On frkne, Zrakoplovi
ubojice.
Na ekranu su sad prikazali neku ženu koja reče: Da, mislila
sam da ću umrijeti. Naravno, što biste drugo pomislili. – A potom
sredovječni muškarac: Moja supruga i ja smo molili. Čitava je
naša obitelj kleknula na pistu i zahvalila Gospodu. – Jeste li se
bojali? – upita novinar. – Mislili smo da ćemo umrijeti, reče
čovjek. – Avion se napunio dimom – čudo da smo se izvukli živi.
 Burne se ponovno dernjao: Šupčino! Da si bio u automobilu,
umro bi! U noćnom klubu bi umro. Ali ne i u Nortonovu
širokotrupcu! Dizajnirali smo ga tako da ostaneš na svom
kukavnom životu!
– Smiri se, reče Casey. – Želim ovo čuti. – Slušala je napeto i
čekala da vidi koliko će daleko raspresti priču.
Izrazito lijepa Latinoamerikanka u Armanijevu kostimu bež
boje stajala je okrenuta prema kameri i držala mikrofon u
rukama. – I dok se čini da se putnici oporavljaju od pakla kroz
koji su prošli, njihova je sudbina bila puno neizvjesnija ranije
poslije podne, kad je Nortonov širokotrupni zrakoplov eksplodirao
na pisti, a narančasti plamenovi liznuli u nebo...
Ponovno prikažu raniju snimku zrakoplova načinjenu
teleobjektivom, na kojoj se vidio dim kako kulja ispod krila.
Izgledao je opasno poput ugašene logorske vatre.
– Trenutak, samo malo! – reče Kenny. – Nortonov
širokotrupac eksplodirao? Eksplodirao je Sunstarov niškoristi
motor. – On upre prst u sliku na ekranu. – To je prsnuo rotor, do
vraga, a komadići lopatice probili su metalni pokrov motora baš
kao što sam im rekao da će se dogoditi!
Casey reče: Rekao si im?
– I te kako, reče Kenny. – Znam sve o tome. Sunstar je
prošle godine kupio šest motora od AeroCivicasa. Ja sam bio
Nortonov savjetnik za taj posao. Sondirao sam unutrašnjost
motora i otkrio svu silu oštećenja-udubljenja, napuknuća i
pukotine na lopaticima turbine. Pa sam rekao onima iz Sunstara
da ne sklope posao s njima. – Kenny je mlatarao rukama, Ali
zašto ne kupiti nešto jeftino? – reče on. Umjesto toga, našli smo
puno korozije, pa je potvrda o servisiranju u inozemstvu
vjerojatno bila krivotvorena. Ponovio sam im: bacite ih u stari
otpad. Ali ih je Sunstar ugradio u zrakoplove. I tako se sad rotor
razletio – ah kako sam se iznenadio, jebote – i komadići su se
zabili u krilo, pa se nezapaljiva hidraulička tekućina počela
dimiti. Ne gori jer se ta tekućina ne može zapaliti. I onda smo mi
krivi?
Okrene se na peti i ponovno upre prstom u ekran.
– ...ozbiljno prestrašilo svih dvije stotine i sedamdeset
putnika. Na svu sreću, nije bilo ozlijeđenih...
– Tako je, reče Burne. – Nije došlo do prodiranja u trup,
gospođo. Nije bilo ozlijeđenih. Krilo je apsorbiralo sve – naše krilo!
– ...čekamo priliku da porazgovaramo sa službenim osobama
avioprijevoznika o ovoj zastrašujućoj tragediji. Više o ovome
kasnije. Vraćamo se u studio, Ed.
Kamera ponovno prikaže redakciju gdje dotjerana urednica
vijesti reče: Hvala ti, Alicia, na najnovijem izvješću o užasnoj
eksploziji u zračnoj luci Miami. Priopćavat ćemo nove pojedinosti
kako budu pristizale. A sad se vratimo našem predviđenom
programu. – Casey uzdahne od olakšanja.
– Ne mogu povjerovati koliko ga ovi seru! – vikne Kenny
Burne. Okrene se i otutnji iz prostorije i za sobom zalupi vratima.
– Što ga muči? – upita Richman.
– Prvi put bih rekla da se s pravom ljuti, reče Casey. – Istina
je, ako je problem u motoru, to nije Nortonova krivnja.
– Kako to misliš? Rekao je da je bio savjetnik...
– Gledaj, reče Casey. – Moraš razumjeti. Mi gradimo
konstrukciju – trup zrakoplova. Ne proizvodimo motore i ne
popravljamo ih. Nemamo veze s motorima.
– Nikakve veze? Teško da bi...
– Naše motore proizvode druge tvrtke – GE, Pratt and
Whitney, Rolls-Royce. Ali novinari ne shvaćaju tu razliku.
Richman je izgledao sumnjičavo. – To mi se čini
cjepidlačenjem... – Daleko od toga. Ako ti nestane struje, zoveš li
plinaru? Ako ti pukne guma, kriviš li proizvođača automobila?
– Naravno da ne, reče Richman, ali je to svejedno vaš
zrakoplov – zajedno s motorima i ostalim.
– Ne, nije, reče Casey. – Mi sagradimo zrakoplov pa
ugradimo tip motora po izboru kupca. Kao što na svoj automobil
možeš staviti jednu od nekoliko vrsta autoguma. Ali ako Michelin
proizvede lošu seriju guma, i one puknu, to nije Fordova krivnja.
Dopustiš li da ti se gume izližu pa doživiš nesreću, to nije Fordova
pogreška. A isto vrijedi i za nas.
Richman je još izgledao neuvjeren.
– Jedino što možemo učiniti, reče Casey, jest pobrinuti se da
naši zrakoplovi lete sigurno s motorima koje im ugradimo. Ali ne
možemo prisiliti prijevoznike da redovno održavaju te motore za
vijeka trajanja zrakoplova. To nije naš posao – i svijest o tome
bitna je za razumijevanje onog što se zapravo dogodilo. Činjenica
je da je novinarka naopako shvatila priču.
– Naopako? Zašto?
– Zrakoplovu se razletio rotor, reče Casey. – Lopatice su
odlomile disk rotora a oplata oko motora nije zadržala komadiće.
Motor je eksplodirao jer nije bio ispravno održavan. To se nije
smjelo dogoditi. Ali je naše krilo zadržalo leteće komadiće i
zaštitilo putnike u zrakoplovu. I stoga je prava poruka ovog
događaja ta da su Nortonovi zrakoplovi tako dobro konstruirani
da su zaštitili dvije stotine i sedamdeset putnika od lošeg motora.
Zapravo smo heroji – ali će sutra Nortonovim dionicama pasti
vrijednost. A neki će se ljudi bojati letjeti Nortonovim
zrakoplovima. Je li to primjerena reakcija na to što se zapravo
dogodilo? Nije. Ali je to primjerena reakcija na novinarsko
izvješće. To naše ljude baca u očaj.
– Barem nisu spomenuli TransPacific, reče Richman.
Casey kimne glavom. To joj je bila prva pomisao, razlog zbog
kojeg je pojurila preko parkirališta do televizora. Željela je vidjeti
hoće li novinsko izvješće povezati prsnuće rotora u Miamiju s
jučerašnjom nezgodom zrakoplova TPA. To se nije dogodilo –
barem ne još. Ali prije ili poslije, to će se dogoditi.
– Sad ćemo početi dobivati poziv, – reče ona. – Vrata su
odškrinuta.
 9:40 A.M.

Ispred Hangara 5, gdje je TransPacificov zrakoplov bio na

pregledu, stajalo je tucet stražara. No to je bio uobičajen
postupak kad bi ekipa za popravke i održavanje ušla u zrakoplov.
Te su ekipe kružile zemaljskom kuglom, nalazile kvarove u
slupanim zrakoplovima; imali su dozvolu FAA za popravak
zrakoplova na terenu. No budući da su članovi tih ekipa bili
birani po stručnosti a ne po iskustvu, nisu bili članovi sindikata i
često bi došlo do napetosti kad bi došli u tvornicu.
U hangaru, TransPacificov širokotrupac stajao je na žarkoj
svjetlosti halogenih reflektora, gotovo sakriven iza mreže skela.
Tehničara je bilo kao mrava na svim dijelovima zrakoplova. Casey
ugleda Kennyja Burnea kako posluje oko motora i psuje svoje
kolege iz pogonske grupe. Oni su izbacili spojnice dva skretača
mlaza motora koji su se trapezasto širili iz gondole motora i
provjeravali zakrivljene metalne oplate metodama fluorescencije i
provodljivosti.
Ron Smith i ekipa električara stajali su na povišenoj
platformi ispod sredine trupa. Poviše njih, kroz prozore pilotske
kabine, Casey ugleda Van Trunga i njegovu posadu kako
provjeravaju zrakoplovnu elektroniku.
A Doherty je bio na krilu, predvodio ekipu zaduženu za
konstrukciju. Njegova se skupina poslužila dizalicom da skine
aluminijski dio duljine dva i pol metra, jedno od unutarnjih
pretkrilaca.
– Velike kosti, Casey reče Richmanu. – Najprije pregledavaju
najveće komponente.
– Čini se da kao da ga rastavljaju na komade, reče Richman.
Začuje se glas iza njih. – To se naziva uništavanjem dokaza!
Casey se okrene. Ted Rawley, jedan od probnih pilota,
došeta. Nosio je stare kaubojske čizme, kaubojsku košulju, tamne
sunčane naočale. Poput većine probnih pilota, Teddy je njegovao
imidž opasnog glamoura.
– Ovo je naš najbolji probni pilot, reče Casey. – Teddy
Rawley. Zovu ga Rawley Terminator.
 – Hej, pobuni se Rawley. – Još nisam izbušio rupu u zemlji.
Bolje i to nego Casey i sedam patuljaka. –
– Tako je nazivaju? – reče Richman, naglo zainteresiran.
– Ha-ha. Casey i njezini patuljci. – Rawley neodređeno
mahne prema inženjerima. – Kepeci. Haj-ho, haj-ho. – On okrene
leđa zrakoplovu i šakom udari Casey po ramenu. – Pa, kako ide,
curo? Zvao sam te neki dan.
– Znam, reče ona. – Imala sam puno posla.
– Kladim se da je tako, reče Teddy. – Kladim se da je Marder
sve pritegnuo. Dakle, što su inženjeri pronašli? Trenutak –
dopusti da pogađam – nisu našli ništa, pod milim Bogom, je li
tako? Njihov prekrasni avion je savršen. Dakle, mora biti posrijedi
pilotova pogreška, jesam li u pravu?
Casey ne reče ništa. Richmanu je bilo neugodno.
– Hej., reče Teddy. – Ne ustručavaj se. Sve sam to već čuo.
Priznajmo istinu, inženjeri su svi članovi Kluba Zajebi pilota. Zato
projektiraju zrakoplove da budu skoro potpuno automatski. Mrze
pomisao da bi netko njima upravljao. To je tako neuredno, imati
toplo tijelo u pilotskom sjedištu. Izluđuje ih. Naravno, ako se
dogodi nešto loše, sigurno je pilot posrijedi. Mora biti pilot. Je li
tako?
– Ma daj, Teddy, reče Casey. – Znaš statistiku. Nesreće su
većinom posljedica...
U tom se trenutku Doug Doherty, koji je čučao na krilu
iznad njih, nagne preko ruba i reče žalosno: Casey, loše vijesti.
Sigurno ćeš željeti ovo vidjeti.
– Što je? – Prilično sam siguran da znam što je pošlo
naopako tijekom leta 545.
Ona se popne po skelama i krene po krilu. Doherty je bio
sagnut nad napadnim rubom. Pretkrilca su sad bile izvučena pa
se vidjela unutrašnjost krilne strukture.
Ona se spusti na sve četiri pokraj njega i pogleda,
Prostor za pretkrilca bio je obrubljen nizom vođica – malih
šina, na razmaku od devedeset centimetara, po kojima su
pretkrilca klizala prema van potisnuta hidrauličkim klipovima. Na
prednjem dijelu šina bio je nagibni klin koji je omogućavao
pretkrilcu da se nakosi prema dolje. U stražnjem dijelu tog
prostora ona ugleda koljenaste klipove koji su gurali pretkrilca
niz šine. Bez pretkrilaca, klipovi su bili tek stršeće metalne šipke.
Kao i uvijek, kad bi ugledala utrobu zrakoplova, obuzeo bi je
osjećaj goleme složenosti.
 – O čemu je riječ? – reče ona. – Ovdje, reče Doug.
On se sagne iznad jedne od stršećih šipki i pokaže joj malu
metalnu prirubnicu u stražnjem dijelu, savijenu u obliku kuke.
Taj dio nije bio puno veći od njezina palca.
– Da? – Doherty ispruži ruku i gurne prirubnicu prema
natrag. Ona odskoči i vrati se u prvotni položaj. – To je klin za
zabravljivanje pretkrilaca, reče on. – On je pod oprugom, a
aktivira ga solenoid koji je tamo iza. Kad se pretkrilca povuku,
klin se prebaci, drži ih na mjestu. – Da?
– Pogledaj, reče on i odmahne glavom. – Svinut je.
Ona se namršti. Ako je zaista svinut, ona to ne primjećuje.
Njoj izgleda potpuno ravan. – Doug...
– Ne. Pogledaj. – On stavi metalno ravnalo pokraj klina da joj
pokaže kako je metal svinut nekoliko milimetara ulijevo. – A to
nije sve, reče on. – Pogledaj radnu površinu šarke. Izlizana je.
Vidiš?
Pruži joj povećalo. Deset metara iznad zemlje, ona se sagne
preko napadne ivice krila i zagleda se u spomenuti dio. Istina,
istrošen je. Ugleda neravnu površinu na kuki za zabravljivanje.
Ali se mora očekivati stanovita istrošenost na mjestu na kojem
metal brave dodiruje pretkrilca. – Doug, zaista misliš da je to
važno?
– O da, reče on, mrtvački ozbiljan. – Ovdje je riječ o možda
dva, tri milimetra izlizanosti.
– Koliko klinova drži pretkrilce? – Samo jedan, reče on.
– A ako je nevaljao?
– Pretkrilca bi mogla iskliznuti u letu. Ne bi se morala
potpuno izvući. Ovo su niskobrzinske komandne površine. Pri
putnoj brzini taj se učinak mnogostruko povećava: malo
izvlačenje promijenilo bi aerodinamiku.
Casey se namršti i zaškilji u mali dio zrakoplova kroz
povećalo. – Ali zašto bi klin odjednom iskočio, nakon dvije trećine
puta?
On je odmahivao glavom. – Pogledaj u druge klinove, reče
Doherty, i pokaže dublje u krilo. – Njihova površina nije izlizana. –
Možda su ostale promijenili, a ovaj nisu?
– Ne, reče on. – Mislim da su ostali originalni. Ovaj je
promijenjen. Pogledaj u sljedeći klin. Vidiš li žig u dnu?
Ona ugleda sićušni izbočeni znak, H u trokutu, i niz
znamenki. Svi proizvođači dijelova označavali su svoje dijelove
takvim simbolima. Aha...
 – A pogledaj ovaj klin. Primjećuješ li razliku? Na ovom dijelu,
trokut je okrenut naopako. Ovo je krivotvoreni dio, Casey.
Za proizvođače zrakoplova, krivotvorenje je bilo najveći
problem s kojim su se suočavali uoči dvadeset prvog stoljeća.
Mediji su se uglavnom usredotočili na krivotvorene proizvode
široke potrošnje, kao što su ručni satovi, CD-ovi i računala. Ali je
taj posao cvjetao na svim područjima proizvodnje, uključujući i
onu rezervnih autodijelova te dijelova za zrakoplove. Zbog ovog
potonjeg, problem krivotvorenja poprimio je nov i zlokoban ton.
Za razliku od lažnog Cartierova sata, lažni pričuvni dio za
zrakoplov može vas ubiti.
– U redu, reče ona. – Provjerit ću dnevnik održavanja,
doznati odakle je.
FAA je zahtijevala od prijevoznika da vode izvanredno
podroban dnevnik održavanja. Svaki put kad bi zamijenili neki
dio, to bi se zabilježilo u taj dnevnik. Usto su proizvođači, premda
to nije bilo obvezatno, vodili iscrpan dnevnik za svaki originalni
dio zrakoplova, i tko ga je proizveo. Sva ta papirologija značila je
da se podrijetlu svakog od milijun dijelova zrakoplova može ući u
trag. Ako se dio jednog zrakoplova zamijenio tim istim dijelom iz
drugog zrakoplova, to se znalo. Ako je dio skinut i popravljen, to
se znalo. Svaki dio zrakoplova imao je vlastitu povijest. Budu li
imali dovoljno vremena, mogli bi doznati podrijetlo tog dijela, tko
ga je ugradio, i kad.
Ona pokaže u inkriminirani klin za zabravljivanje u krilu. –
Jesi li ga fotografirao?
– Naravno. Sve je dokumentirano.
– Onda ga izvadi, reče ona. – Odnijet ću ga u aviolimarski
odjel. Usput da te pitam, bi li ta situacija mogla imati za
posljedicu upozorenje o kvaru na pretkrilcima?
Doherty joj uputi jedan od svojih rijetkih smiješaka. – Da,
moglo bi. A ja bih rekao da i jest. Casey, riječ je o nestandardnom
dijelu, i on je ugrozio zrakoplov.
Dok je silazio s krila, Richman je uzbuđeno brbljao: Pa, je li
to to? Neispravan dio? Je li se to dogodilo? Slučaj riješen?
Počeo joj je ići na živce. – Jedno po jedno, reče ona. –
Moramo provjeriti.
– Provjeriti? Što moramo provjeriti? I kako?
– Kao prvo, moramo doznati odakle je stigao taj dio, reče
ona. – Vrati se u ured. Reci Normi da se pobrine da nam pošalju
dnevnik održavanja s LAX-a. I neka pošalje teleks našem
predstavniku u Hong Kongu i zatraži od njega prijevoznikov
dnevnik. Reci mu da ih traži FAA i da ih mi najprije želimo
pregledati.
– U redu, reče Richman.
On krene prema otvorenim vratima Hangara 5 i izađe na
sunčanu svjetlost. Hodao je kočoperno, kao da je važna osoba,
kao da raspolaže važnim informacijama.
Ali Casey nije bila sigurna znaju li uopće nešto. Barem ne
još.
 10:00 A.M.

Ona izađe iz hangara i žmirne na jutarnjem suncu. Ugleda

Dona Brulla kako izlazi iz svog automobila, kod Zgrade 121.
Krene prema njemu.
– Bok, Casey, reče on i zalupi vratima. – Pitao sam se kad
ćeš mi se javiti.
– Razgovarala sam s Marderom, reče ona. – On se kune da
se krilo neće slati u Kinu.
Brull kimne glavom. – Nazvao me sinoć. Rekao mi to isto. –
Nije zvučao sretno.
– Marder uporno tvrdi da su posrijedi samo glasine. – Laže,
reče Brull. – Šalje im krilo.
– Nema teorije, reče Casey. – Nema smisla.
– Gledaj, reče Brull. – Meni je svejedno, osobno. Zatvore li
ovaj pogon za deset godina, ja ću biti u mirovini. Ali će u to doba
tvoje dijete krenuti na fakultet. Gledat ćeš u goleme račune za
školarinu a nećeš imati posao. Jesi li pomislila na to?
– Don, reče ona. – Sam si rekao da nema smisla ustupiti
Kinezima krilo. Bilo bi prilično nepromišljeno.
– Marder jest nepromišljen. – On se zaškilji u nju zbog
sunca. – Znaš to. Ti znaš za što je sve sposoban.
– Don...
– Slušaj, reče Brull. – Znam o čemu govorim. Te skele nisu
poslane u Atlantu, Casey. Odlaze u San Pedro – u luku. A u San
Pedru se grade posebni kontejneri za njihov brodski prijevoz.
Znači, takvu je pričicu ispleo sindikat, pomisli ona. – To su
goleme skele, Don, reče ona. – Ne možemo ih poslati cestom ili
željeznicom. Velike skele uvijek idu brodom. A grade kontejnere
kako bi ih mogli poslati kroz Panamski kanal. To je jedini način
da ih se prebaci do Atlante.
Brull je odmahivao glavom. – Vidio sam teretnice. Na njima
ne piše Atlanta. Na njima piše Seul, Koreja.
– Koreja? – reče ona i namršti se. – Tako je.
– Don, to zaista nema nikakva smisla.
– Da, ima. Jer je to paravan, reče Brull. – Poslat će ih u
Koreju, pa prekrcati na drugi brod od Koreje do Šangaja.
 – Imaš li kopije teretnica? – upita ona. – Ne kod sebe.
– Rado bih ih vidjela, reče ona.
Brull uzdahne. – Mogu to učiniti, Casey. Mogu ih nabaviti za
tebe. Ali me stavljaš u vrlo tešku situaciju. Dečki neće dopustiti
da se sklopi taj ugovor. Marder mi kaže da ih umirim – ali što ja
mogu? Ja upravljam sindikatom, a ne tvornicom.
– Kako to misliš?
– Izvan je moje moći, reče on. – Don.
– Uvijek si mi bila simpatična, Casey, reče on. – Ali budeš li
se vrzmala ovuda, neću ti moći pomoći.
I on ode.
 10:04 A.M

Jutarnje je sunce sjalo; atmosfera oko Casey bila je veselo

živahna, mehaničari su se vozili na biciklima od zgrade do zgrade.
Nije bilo ničeg prijetećeg, ili opasnog. Ali je Casey znala što je
Brull mislio: sad je na ničijoj zemlji. Zabrinuta, ona izvadi svoj
mobitel da nazove Mardera, kad ugleda kako joj prilazi nabijeni
lik Jacka Rogersa.
Jack je pisao članke o zrakoplovstvu za Telegraph-Star,
novine iz Orange Countyja. Skoro šezdesetogodišnjak, on je bio
dobar, pouzdan novinar, podsjetnik na bivšu generaciju novinara
koji su znali o svom području koliko i osobe koje su intervjuirali.
On joj ležerno mahne rukom.
– Bok, Jack, reče ona. – Što je novo?
– Došao sam, reče on, zbog one nezgode s postoljem za krilo
jutros u šezdesetčetvorci. Onim koje je dizalica ispustila.
– Peh, reče ona.
– A jutros se dogodila još jedna nesreća. Postolje su tovarili
na kamion, ali je vozač prebrzo skrenuo kod Zgrade 94. Skele su
skliznule na zemlju. Koji krš.
– A-ha, reče Casey.
– Očito sabotaža, reče Rogers. – Moji mi izvori kažu da se
sindikat protivi poslu s Kinom.
– Čula sam za to, reče ona i kimne glavom. – Jer će krilo dati
Šangaju kao dio ugovora? – Jack, reče ona. – To je smiješno.
– Znaš li to pouzdano?
Ona se odmakne korak. – Jack, reče ona. – Znaš da ne mogu
razgovarati o tom poslu. Nitko ne može, dok se tinta ne osuši.
– U redu, reče Rogers. Izvadi svoj notes. – Zvuči prilično
besmislena glasina. Nijedna tvrtka nikad nije prepustila krilo.
Bilo bi to samoubojstvo.
– Točno tako, reče ona. Vraćala bi se uvijek na isto pitanje:
zašto bi Edgarton krilo dao kao kompenzaciju? Zašto bi bilo koja
tvrtka krilo dala kao kompenzaciju? Nema smisla.
Rogers podigne pogled sa svog notesa. – Pitam se zašto
sindikat smatra da se krilo šalje u inozemstvo kao kompenzacija?
 Ona slegne ramenima. – Morat ćeš pitati njih. – Imao je svoje
izvore informacija u sindikatu. Jamačno Brulla. A vjerojatno i još
neke ljude.
– Čujem da imaju dokumente kojima to mogu dokazati. –
Casey reče: Pokazali su ti ih?
Rogers odmahne glavom. – Ne. – Zašto ne, ako ih imaju?
Rogers se nasmiješi. Načini još jednu bilješku. – Sramota da
je rotor prsnuo u Miamiju.
– Sve što znam je ono što sam vidjela na televiziji.
– Misliš da će to utjecati na mišljenje javnosti o N-22? –
Izvadio je kemijsku, spreman zapisati to što će ona reći.
– Ne shvaćam zašto bi. Problem je bio u pogonskoj grupi, a
ne u konstrukciji zrakoplova. Ja bih rekla da će se otkriti da je
otišao neispravan disk kompresora.
– Ne bi me čudilo, reče on. – Razgovarao sam s Donom
Petersonom iz FAA. Rekao mi je da je i onaj incident u San
Franciscu bio prsnuće diska šestog stupnja kompresora. Disk je
imao lomne dušične džepove.
– Alfa lomovi? – upita ona.
– Tako je, reče Jack. – A došlo je i do zamora materijala. –
Casey kimne glavom. Dijelovi motora rade pri temperaturi od
tisuću četiri stotine stupnjeva Celzija, puno iznad temperature
taljenja većine slitina, koje se pretvaraju u juhu na tisuću dvije
stotine stupnjeva. Zato te dijelove proizvode od slitina titana,
služeći se najmodernijim postupcima. Proizvodnja nekih dijelova
bila je umjetnost – krilca propelera bila su zapravo `izlivena' kao
metalni kristal, što ih je učinilo izvanredno snažnima. Ali čak i u
stručnim rukama, proizvodni je proces bio silno osjetljiv. Do
zamora materijala dolazi kad se titan, koji se upotrijebio za
proizvodnju diskova rotora, zgusne u mikrostrukturalne kolonije,
što ga čini podložnim pucanju uslijed zamora.
– A zrakoplov TransPacifica, reče Rogers. – Je li i kod njega
bila riječ o motoru?
– Jack, TransPacific se dogodio jučer. Upravo smo započeli
istragu.
– Ti si predstavnica OKIP-a u TUUN-u, zar ne? – Tako je, da.
– Jesi li zadovoljna tijekom istrage?
– Jack, ne mogu komentirati istragu o TransPacificu.
Prerano je. – Nije prerano za nagađanja, reče Rogers. – Znaš kako
to ide, Casey. Puno bapskih priča. Dezinformacije koje je poslije
teško pobiti. Rado bih izveo stvari na čistac. Jeste li isključili
motore iz igre?
– Jack, reče ona. – Ne mogu komentirati. – Znači, niste
isključili tu mogućnost? – Bez komentara, Jack.
On nešto zabilježi u notes. Ne podižući pogled, on reče: A
pretpostavljam da pregledavate pretkrilca.
– Pregledavamo sve, Jack, reče ona.
– S obzirom da je na N-22 bilo problema s pretkrilcima... –
Prapovijest, reče ona. – Sredili smo taj problem prije puno godina.
Napisao si članak o tome, ako se dobro sjećam.
– Ali sad su vam se dogodile dvije nezgode u dva dana. Brine
li te da bi putnici mogli pomisliti da je N-22 problematičan
zrakoplov? – Vidjela je kamo smjera. Nije željela komentirati, ali
joj je on davao na znanje što će napisati ako ona to ne učini. Bio
je to uobičajen, premda blag, oblik novinarske ucjene.
– Jack, reče ona u svijetu imamo tri stotine N-22. Taj je
model izvanredno pouzdan. – Zapravo, u pet godina koliko
prometuje, do jučer u tom tipu zrakoplova nije bilo smrtno
stradalih. To je bio razlog za ponos, ali je odlučila to ne
spominjati, jer je mogla zamisliti njegovu uvodnu rečenicu: Prvi
smrtni slučajevi vezani uz Nortonov zrakoplov tipa N 22
zabilježeni su jučer...
Umjesto toga ona reče: Javnosti se najbolje služi
podastiranjem točnih činjenica. A u ovom trenutku nemamo
informacija. A nagađati bi bilo neodgovorno.
To je postiglo učinak. On podigne kemijsku. – U redu. Želiš li
reći nešto neslužbeno?
– Naravno. – Znala je da mu može vjerovati. – Neslužbeno,
545 je doživio niz propinjanja. Mislimo da je zrakoplov počeo
pliskati. Ne znamo zašto. FDR daje čudne podatke. Bit će
potrebno puno dana da ih rekonstruiramo. Radimo najbrže što
možemo.
– Hoće li se to negativno odraziti na posao s Kinom? –
Nadam se da neće.
– Pilot je bio Kinez, zar ne? Chang.
– Bio je iz Hong Konga. Ne znam koje je nacionalnosti. –
Hoće li biti nezgodno ako se ustanovi pilotova greška? – Jack,
znaš kakve su ove istrage. Što god se pokaže uzrokom, za nekog
će biti neugodno. Ne možemo brinuti zbog toga. Moramo pustiti
da perje leti na koju stranu ga vjetar odnese.
 – Naravno, reče on. – Usput da te pitam, je li taj posao s
Kinom siguran? Svako malo čujem da nije.
Ona slegne ramenima. – Poštenja mi, ne znam. – Je li
Marder razgovarao s tobom o tome?
– Ne sa mnom osobno, reče ona. Njezin je odgovor bio
brižljivo sročen; nadala se da on neće inzistirati na toj temi. I nije.
– U redu, Casey, reče on. – Neću dirati u to, ali koliko znaš?
Moram danas predati članak.
– Kako to da ne pišeš o Cheapskate Airlines? – reče ona,
služeći se porugljivim žargonskim nazivom za jednog od jeftinijih
prijevoznika. – Nitko još nije obradio tu temu.
– Šališ se? – reče Rogers. – Svaka šuša pisala je o tome.
– Aha, ali nitko nije napisao pravu istinu, reče ona. –
Superjeftini prijevoznici su dioničarska prijevara.
– Dioničarska prijevara?
– Naravno, reče Casey. – Kupiš zrakoplov tako star i loše
održavan da ga nijedan ugledniji prijevoznik neće kupiti ni za
rezervne dijelove. Tad prepustiš održavanje nekome drugome
kako bi smanjio svoju zakonsku odgovornost. Tad ponudiš jeftine
cijene i poslužiš se gotovinom za kupnju novih linija. To ti je kao
lanac sreće, ali na papiru izgleda izvrsno. Poslovanje raste, prihod
raste, Wall Street te obožava. Toliko uštediš na održavanju da ti
zarada ode nebu pod oblake. Cijena dionica ti se udvostruči
jednom, pa još jednom. Dok se leševi počnu gomilati, kao što znaš
da će se dogoditi, obogatio si se na dionicama i možeš si priuštiti
najboljeg odvjetnika. To je ono najbolje u deregulaciji, Jack. Kad
stigne račun, nitko ne plaća.
– Osim putnika.
– Točno tako, reče Casey. – Sigurnost je uvijek bila pitanje
časti. Namjena FAA bila je savjetodavna, a ne policijska. Pa ako
će deregulacija promijeniti pravila, trebali bismo upozoriti
javnost. Ili utrostručiti proračunska sredstva za FAA. Ili jedno ili
drugo.
Rogers kimne glavom. – Barry Jordan iz L. A. Timesa rekao
mi je da istražuje stanje u zračnom prometu sa stajališta
sigurnosti. Ali za to istraživanje potrebno je puno novca, pa onda
pravnici koji će ti pregledati radnu verziju. Moje si novine to ne
mogu priuštiti. Potrebno mi je nešto što mi može večeras
poslužiti.
– Neslužbeno, reče Casey, imam dobar trag, ali ne možeš
navesti izvor informacije.
 – Naravno, reče Rogers.
– Motor koji je eksplodirao bio je jedan od šest koje je
Sunstar kupio od AeroCivicasa, reče Casey. – Kenny Burne je bio
naš savjetnik. On je sondirao unutrašnjost motora i našao puno
nedostataka. – Kakvih?
– Udubljenja, napuknuća i pukotine na lopatici.
Rogers reče: Nastale su pukotine u lopaticama propelera
uslijed zamora materijala?
– Tako je, reče Casey. – Kenny im je rekao da se riješe tih
motora, ali ih je Sunstar preradio i ugradio u zrakoplove. Kad je
taj motor eksplodirao, Kenny je pobjesnio. Što znači da bi
vjerojatno mogao od Kennyja doznati neko ime iz Sunstara. Ali
nas ne možeš spomenuti kao izvor, Jack. Mi moramo poslovati s
tim ljudima.
– Shvaćam, reče Rogers. – Hvala. Ali će moj urednik htjeti
znati nešto o današnjim nesrećama u pogonu. Pa mi reci. Jesi li ti
uvjerena da su priče o Kini neutemeljene?
– Je li ovo službeno? – upita ona.
– Da.
– Ja nisam osoba koju bi trebao to pitati, reče ona. – Morat
ćeš porazgovarati s Edgartonom.
– Nazvao sam, ali u uredu kažu da nije u gradu. Gdje je? U
Pekingu?
– Ne mogu komentirati.
– A Marder? – upita Rogers. – Što s njim?
Rogers slegne ramenima. – Svi znaju da su Marder i
Edgarton jedan drugom za vratom. Marder je očekivao da će biti
imenovan predsjednikom uprave, ali ga je upravni odbor
zaobišao. No Edgartonu su dali jednogodišnji ugovor – ima samo
dvanaest mjeseci na raspolaganju da nešto postigne. A čujem da
Marder potkopava Edgartona, gdje god stigne.
– Ne znam ništa o tome, reče Casey. Casey je, dakako, čula
te glasine. Nije bila tajna da je Marder bio gorko razočaran zbog
Edgartonova imenovanja. No druga je priča što je Marder mogao
učiniti u vezi s time. Marderova supruga kontrolira jedanaest
posto tvrtkinih dionica. S Marderovim vezama, vjerojatno bi
mogao osigurati još pet posto. Ali šesnaest posto nije dovoljno za
vođenje glavne riječi, poglavito stoga što Edgarton uživa veliku
podršku uprave.
Stoga je većina ljudi u tvornici smatrala da Marder nema
izbora osim da se složi s Edgartonovim odlukama – barem zasad.
Marder je možda nesretan, ali nema druge mogućnosti. Tvrtka
ima problema s priljevom novca. Već grade zrakoplove bez
naručitelja. Potrebne su im milijarde dolara, ako se nadaju
projektirati iduću generaciju zrakoplova i održati se u poslu.
I tako je situacija bila jasna. Tvrtki je potreban taj posao. I
svi to znaju. Uključujući i Mardera.
Rogers reče: Nisi čula da Marder podmeće Edgartonu? – Bez
komentara, reče Casey. – Ali neslužbeno, to nema smisla. Jack,
svi u tvornici žele taj posao. Uključujući Mardera. Marder čak i
požuruje istragu da se riješi slučaj leta 545 kako bi se posao
sklopio.
– Misliš li da će imidžu tvrtke naškoditi suparništvo između
dvaju najvažnijih rukovoditelja?
– Ne bih znala reći.
– U redu, reče on naposljetku i zatvori notes. – Nazovi me
ako dočuješ nešto novo o 545, može?
– Naravno, Jack. – Hvala, Casey.
Kad je otišla od njega, ona shvati da ju je iscrpio taj intervju.
Danas je razgovor s novinarom poput šahovske partije na život i
smrt: moraš razmišljati nekoliko poteza unaprijed, zamisliti sve
moguće načine na koje novinar može izokrenuti tvoje riječi.
Ozračje je nemilosrdno neprijateljsko.
Nije uvijek bilo tako. Nekoć su novinari željeli informaciju,
njihova su pitanja ciljala na pozadinske događaje. Željeli su steći
točnu sliku situacije, a da bi to postigli, morali su se potruditi
vidjeti događaj na vaš način, shvatiti kako vi razmišljate o njemu.
Možda se i ne bi složili s vama, ali je bilo pitanje ponosa da točno
iznesu vaša stajališta, prije no što bi ih odbacili. Intervjui nisu bili
osobni, jer je žarište bilo na događaju koji su novinari pokušali
razumjeti.
Ali sad su novinari dolazili po priču s već napisanim
uvodnikom u svojim glavama; smatrali su da im je posao dokazati
što već znaju. Nisu željeli informacije, već dokaze o nečijoj
pokvarenosti. Tako raspoloženi, bili su otvoreno sumnjičavi
prema vašem stajalištu, budući da su pretpostavljali da se
izmotavate. Polazište bi im bila pretpostavka sveopće krivnje, u
ozračju prigušene netrpeljivosti i sumnje. Taj je novi način bio
intenzivno osoban: željeli su vam podmetnuti nogu, uhvatiti vas u
sitnoj pogrešci ili nekoj nepromišljenoj izjavi ili frazi koja se mogla
izvući iz konteksta i prikazati glupom ili neobazrivom.
 Budući da je ton bio toliko osoban, novinari su neprestano
tražili osobna nagađanja. Mislite li da će neki događaj biti
poguban? Mislite li da će tvrtka osjetiti negativne posljedice?
Takva su nagađanja bila nevažna prethodnim naraštajima
novinara, koji bi se usredotočili na pozadinu događaja. Moderno
je novinarstvo bilo silno subjektivno – `interpretativno' – a
nagađanja su bila njegov krvotok. To ju je iscrpljivalo.
A Jack Rogers, pomisli ona, jedan je od boljih. Tiskovni su
novinari općenito bolji. Najviše se valja paziti televizijskih
novinara. Oni su zaista opasni.
 10:15 A.M.

Prolazeći kroz pogon, ona iščeprka mobitel iz torbice i nazove

Mardera. Njegova pomoćnica, Eileen, reče da je na sastanku.
– Upravo sam se oprostila od Jacka Rogersa, reče Casey. –
Mislim da namjerava napisati članak o tome kako šaljemo krilo u
Kinu i da među članovima uprave postoje razmirice.
– O-o, reče Eileen. – To nije dobro.
– Edgarton bi trebao porazgovarati s njim i to srediti. –
Edgarton ne razgovara s novinarima, reče Eileen. – John će se
vratiti u šest sati. Želiš li tad razgovarati s njim?
– Ne bi bilo loše.
– Zapisat ću te, reče Eileen.
 10:19 A.M.

Izgledalo je poput zrakoplovnog odlagališta otpada: stari

trupovi, krila i repovi, porazbacani uokolo, podignuti na
zahrđalim skelama. Ali je zrak bio pun neprekidnog zuja
kompresora, a do dijelova zrakoplova vodile su debele cijevi,
poput intravenskih cjevčica do pacijenta. To je bio odjel za
dokaznu provjeru, poznat i pod nazivom Twist and Shout, carstvo
zloglasnog Amosa Petersa.
Casey ga ugleda zdesna, zgrbljen lik u košulji i širokim
hlačama, prignut nad instrumentima s podacima testova na
postolju ispod stražnjeg dijela širokotrupnog Nortonova
zrakoplova.
– Amos, vikne ona i mahne prilazeći mu. On se okrene,
pogleda je. – Odlazi.
Amos je bio legenda u Nortonu. Samotnjak i tvrdoglav, imao
je skoro sedamdeset godina, puno više od obvezatne starosne
dobi za odlazak u mirovinu, ali je nastavio raditi jer je bio od
životne važnosti za tvrtku. Njegova je specijalnost bilo mistično
područje tolerancije na oštećenja ili provjera zamora materijala. A
provjera zamora materijala danas je puno važnija nego što je bila
prije deset godina.
Nakon deregulacije, prijevoznici su držali zrakoplove u
prometu puno dulje no što je itko ikad očekivao. Tri tisuće
zrakoplova u domaćoj floti stariji su od dvadeset godina. U idućih
pet godina, taj će se broj udvostručiti. Nitko nije točno znao što će
se dogoditi svim tim zrakoplovima kako budu starjeli.
Osim Amosa.
Amosa je 1988. godine NTSB angažirao kao savjetnika u
poznatoj nesreći zrakoplova Alohe 737. Aloha je bio otočki
prijevoznik s Havaja. Jedan od njihovih zrakoplova letio je na
osam tisuća metara kad je s trupa otpalo šest metara vanjske
oplate, od putničkih vrata do krila; u zrakoplovu je došlo do
dekompresije, jednu je stjuardesu usisalo i ona je poginula.
Usprkos eksplozivnom padu tlaka, zrakoplov je uspio sigurno
prizemljiti na Mauiju, gdje su ga pretvorili u staro željezo na licu
mjesta.
 Ostatak Alohine flote pregledan je ne bi li se našli tragovi
korozije i zamora materijala. U željezo su pretvorena još dva
islužena zrakoplova tipa 737 a trećeg su popravljali mjesecima.
Sva tri imala su velike pukotine u oplati te razna korozivna
mjesta. Kad je FAA izdala Nalog o sigurnosti letenja, kojim se
zatražilo pregled ostalih zrakoplova tipa 737, otkriveno je da se na
još četrdeset devet zrakoplova, u vlasništvu osamnaest
prijevoznika, nalaze velike napukline.
Stručnjake za tu industriju zbunila je ta nesreća jer su i
Boeing i Aloha i FAA trebali pratiti stanje u kojem se nalazi flota
zrakoplova 737 tog prijevoznika. Korozivne pukotine bile su
poznat problem na prvim primjercima 737; Boeing je već upozorio
Alohu da je slano, vlažno havajsko podneblje `ozbiljan' korozivni
okoliš.
Istraga je ustanovila višestruke uzroke te nesreće. Pokazalo
se da Aloha, koja prevozi putnike na kratkim linijama između
otoka, nakuplja letnje cikluse polijetanja i slijetanja puno brže no
što je održavanju uspijevalo održati korak. Taj stres, u sprezi s
korozijom od oceanskog zraka, načinio je niz malih pukotina u
oplati zrakoplova. Oni iz Alohe ih nisu primijetili, jer im je
manjkalo stručnog osoblja. FAA ih nije uhvatila jer su imali
previše posla a premalo radne snage. FAA-in glavni inspektor
održavanja u Honoluluu nadgledao je devet avioprijevoznika i
sedam servisnih postaja uz Tihi ocean, od Kine preko Singapura
do Filipina. I naposljetku su se za vrijeme jednog leta pukotine
proširile i struktura nije izdržala.
Nakon nesreće, Aloha, Boeing i FAA načinili su zatvoreni
krug streljačkih vodova i uzajamno se optuživali. Neotkriveno
strukturalno oštećenje u Alohinoj floti naizmjence se pripisivalo
lošem vodstvu, lošem održavanju, lošoj inspekciji FAA, lošoj
proizvodnji. Optužbe su još godinama frcale na sve strane.
Ali je taj let Alohe privukao pozornost industrije na problem
ostarjelih zrakoplova i to je Amosa proslavilo u Nortonu. Uvjerio je
upravu da počne kupovati starije zrakoplove i pretvarao krila i
trupove u predmete dokazne provjere. Dan za danom, njegovi
uređaji za testiranje opetovano su podvrgavali ostarjele
zrakoplove opterećenjima i izlagali ih stresovima, simulirajući
uvjete pri polijetanju i slijetanju, smicanje vjetra i turbulencija,
pa je Amos mogao proučavati kako i gdje konstrukcija puca.
– Amos, reče ona i priđe mu. – To sam ja, Casey Singleton.
 On kratkovidno žmirne. – Oh. Casey. Nisam te prepoznao. –
On zaškilji. – Liječnik mi je dao novi recept... Oh. Uh. Kako si? –
On joj da znak da pođe s njim i krene prema maloj zgradi
udaljenoj nekoliko metara.
Nitko u Nortonu nije shvaćao kako Casey uspijeva naći
zajednički jezik s Amosom. Bili su susjedi; on je živio sam sa
svojim mopsom a ona je uvela običaj da mu otprilike jednom
mjesečno skuha jelo. Zauzvrat, Amos ju je uveseljavao pričama o
zrakoplovnim nesrećama na kojima je radio, sve tamo do prvih
nezgoda BOAC-ovih Cometa pedesetih godina. Amos je imao
enciklopedijsko znanje o zrakoplovima. Od njega je naučila puno i
on joj je postao neke vrste savjetnik.
– Vidio sam te neko jutro, zar ne? – reče on. – Da. S
kćerkom.
– Znači nije mi se pričinilo. Hoćeš kave? – On otvori vrata
barake i ona osjeti oštar miris zagorene kave. Njegova je kava
uvijek bila užasna.
– Izvrstan prijedlog, Amos, reče ona.
On joj natoči šalicu. – Nadam se da ti odgovara crna kava.
Ponestalo mi je vrhnja.
– Može i crna kava, Amos. – Vrhnja za kavu nije imao već
godinu dana.
Amos natoči i sebi kave u prljavu šalicu i rukom joj da znak
da sjedne u iznucan stolac, okrenut prema njegovu radnom stolu.
Na stolu su stajale hrpe izvješća. Međunarodni simpozij
FAA/NASA o višoj strukturalnoj cjelovitosti. Izdržljivost
konstrukcije zrakoplova i tolerancija na oštećenja. Tehnike
termografske inspekcije. Kontrola korozije i tehnologija struktura.
On stavi noge na stol i prokrči put među stručnom
literaturom kako bi vidio Casey. – Kažem ti, Casey. Iscrpljujuće je
raditi na ovim starim olupinama. Čeznem za danom kad ćemo
ovdje ponovno imati jedan P2.
– P2? – upita ona.
– Naravno, ti o tome ništa ne znaš, reče Amos. – Ovdje si već
pet godina i u tom razdoblju nismo načinili novi model
zrakoplova.
Ali kad se proizvede novi tip zrakoplova, prvi dovršeni
primjerak nazove se P1. Pokusni primjerak Z. Odlazi na statički
test – stavimo ga na probno postolje i prodrmusamo ga. Doznamo
gdje su mu slabosti. Drugi zrakoplov je P2. On služi za provjeru
zamora materijala – teži problem. S vremenom, metal izgubi
gipkost, postane lomljiv. Pa uzmemo P2, stavimo ga u montažni
alat-kalup i ubrzamo provjeru zamora materijala. Dan za danom,
godinu za godinom, simuliramo polijetanja i slijetanja. Nortonovo
je pravilo da provjeravamo zamor materijala za dvostruko dulje
razdoblje od predviđenog vijeka trajanja zrakoplova. Ako inženjeri
predvide da vijek trajanja nekog zrakoplova bude dvadeset godina
– recimo, pedeset tisuća sati leta i dvadeset tisuća ciklusa – mi
ćemo proći dvostruko više prije no što isporučimo prvi zrakoplov.
Znamo da će avioni moći izdržati ta opterećenja. Kako ti se čini
kava?
Ona otpije mali gutljaj i uspije ne žmirnuti. Amos je filtrirao
vodu kroz iste stare taloge, cijeli dan. Tako je njegova kava
dobivala taj posebni okus. – Dobra je, Amos.
– Samo pitam. Ima je još. Dakle, većina proizvođača testira
zrakoplove za dvostruki vijek trajanja. Mi ih testiramo za
četverostruki. Zato uvijek kažemo: `Ostale tvrtke isporučuju
krafne, a Norton kroasane'.
Casey reče: A John Marder uvijek kaže: `Zato ostali više
zarađuju od nas'.
– Marder, frkne Amos. – Za njega je sve u novcu, za njega se
sve svodi na to. U stara vremena, šefovi bi nam rekli: `Načinite
najbolji zrakoplov koji možete.' A sad kažu: `Načinite najbolji
zrakoplov za koji možete naći kupca.' Drukčija uputa, shvaćaš što
želim reći? – On srkne kave. – Dakle, Casey, što je posrijedi –
545?
Ona kimne glavom.
– U tome ti ne mogu pomoći, reče on. – Zašto to kažeš?
– Taj avion je nov. Zamor materijala nije faktor.
– Imam pitanje u vezi s jednim dijelom, Amos, reče ona.
Pokaže mu onaj klin, u plastičnoj vrećici.
– Hm. – Prevrtao je vrećicu u rukama, podigao prema
svjetlu. – Ovo će biti – nemoj mi reći – ovo bi bio prednji klin za
zabravljivanje za drugo unutarnje pretkrilce.
– Tako je.
– Naravno da je tako. – On se namršti. – Ali je ovaj dio
neispravan. – Da, znam.
– Pa koje je tvoje pitanje?
– Doherty smatra da je to uzrok nesreće. Je li to moguće? –
Pa... – Amos se zagleda u strop, razmišljajući. – Ne. Kladim se u
stotinu dolara da to nije uzrok nesreće.
 Casey uzdahne. Ponovno na početku. Nemaju nikakvih
tragova. – Obeshrabrena? – upita Amos.
– Da, iskreno govoreći.
– Što znači da ne obraćaš pozornost, reče on. – Ovo je vrlo
vrijedan trag.
– Ali zašto? Upravo si sam rekao – to nije uzrok nesreće. –
Casey, Casey. – Amos zamaše glavom. – Misli.
Ona je pokušala misliti. Sjedila je ondje i mirisala njegovu
lošu kavu. Pokušala je shvatiti na što cilja, ali joj je u glavi bio
propuh. Pogleda ga preko stola. – Samo mi reci. Što mi je
promaklo?
– Jesu li zamijenjeni drugi klinovi za zabravljivanje? – Nisu.
– Samo ovaj? – Da.
– Zašto samo ovaj, Casey? – reče on. – Ne znam.
– Doznaj, reče on.
– Zašto? Kakve koristi od tog?
Amos podigne ruke u zrak. – Casey, molim te. Razmisli.
Imaš problem s pretkrilcem na 545. To je problem krila.
– Točno. – A sad si našla dio koji je zamijenjen na krilu. –
Točno.
– Zašto je zamijenjen? – Ne znam...
– Je li to krilo bilo oštećeno u prošlosti? Je li mu se nešto
dogodilo da bi se taj dio morao zamijeniti? Jesu li zamijenjeni i
neki drugi dijelovi? Ima li još slabih mjesta na krilu? Ima li
tragova drugih posljedičnih oštećenja na krilu?
– Nema, barem ne onih vidljivih.
Amos nestrpljivo zamaše glavom. – Casey, zaboravi ono što
vidiš. Pogledaj u dnevnik održavanja. Uđi u trag tom dijelu i
upoznaj se s poviješću tog krila. Jer sigurno još nešto nije kako
valja.
– Ja bih rekao da ćeš naći još lažnih dijelova. – Amos ustane
i uzdahne. – Danas sve više aviona ima lažne dijelove.
Pretpostavljam da se to može i očekivati. Danas svi kao da vjeruju
u Djeda Božićnjaka.
– Kako to misliš?
– Jer vjeruju da će dobiti nešto za ništa, reče Amos. – Znaš
ono: vlada deregulira avioprijevoznike i svi kliču. Pojeftini cijena
prijevoza: svi kliču. Ali avioprijevoznici moraju skresati troškove.
Pa je hrana užasna. To je u redu. Ima manje direktnih letova, više
presjedanja. I to je u redu. Ali prijevoznici još moraju smanjiti
troškove. Pa voze zrakoplove dulje, kupuju manje novih. Flota
stari. I to je u redu – neko vrijeme. No jednog dana neće biti. A u
međuvremenu, nastavljaju se pritisci zbog troškova. Pa na čemu
još smanjiti troškove? Održavanju? Dijelovima? Na čemu? Ne
može to unedogled. Jednostavno ne može. Naravno, sad im
pomaže Kongres, jer smanjuje izdavanja za FAA, pa će biti manje
nadzora. Prijevoznici mogu ublažiti propise o održavanju jer nitko
ne gleda. A javnosti je svejedno, jer Amerika trideset godina uživa
glas najsigurnije zemlje na svijetu glede zračnog prometa. Ali smo
zapravo platili za to. Platili smo da imamo nove, sigurne
zrakoplove i platili smo za nadzornu službu kako bismo bili
sigurni da ih se dobro održava. Ali su ti dani prošli. Sad svi
vjeruju u nešto za ništa.
– Gdje je tome kraj? – upita Casey.
– Kladim se u sto dolara, reče on da će u roku od deset
godina ponovno uvesti regulaciju. Doći će do niza nesreća i onda
će to učiniti. Zagovornici slobodnog tržišta će vrištati, ali je
činjenica da slobodna tržišta ne osiguravaju sigurnost. Samo
regulacija to čini. Želiš li zdravu hranu, moraš imati inspektore.
Želiš li zdravu vodu, moraš imati nadzornu službu. Želiš li
sigurno tržište dionicama, moraš imati revizore. A ako se želi
siguran zračni promet, i njega se mora regulirati. Vjeruj mi, učinit
će to.
– A 545...
Amos slegne ramenima. – Inozemni prijevoznici rade uz
puno ležerniju regulaciju. Ondje vlada idi mi-dođi mi. Pogledaj u
dnevnike održavanja – i zadubi se u svaki dokument za svaki dio
koji ti je sumnjiv.
Ona krene. – Ali, Casey...
Ona se okrene. – Da?
– Shvaćaš situaciju, zar ne? Da bi provjerila taj dio, morat
ćeš početi od `brodskog dnevnika'.
– Znam. – A to je u Zgradi 64. Ja ne bih ondje sad išao.
Barem ne sam. – Ma daj, Amos, reče ona. – Radila sam u pogonu.
Ništa mi neće biti.
Amos je mahao glavom. – Let 545 je vruć kesten. Znaš kako
dečki razmišljaju. Ako mogu omesti istragu, oni će to i učiniti
kako god mogu. Budi oprezna.
– Hoću. – Budi jako, jako oprezna.
 11:45 A.M.

Posred Zgrade 64 protezao se niz jednokatnih žičanih kaveza

u kojima su bili smješteni dijelovi za zrakoplove i uz svaki od njih
računalne radne stanice. Radne stanice nalazile su se u malim
odjeljcima, a svaka je sadržavala čitač mikrofilma, računalo za
dijelove i terminal središnjeg sustava.
U kavezu s dijelovima, Casey se sagne nad čitač, i prelista
fotokopije `brodskog dnevnika' za serijski broj 271, izvorna
tvornička oznaka za zrakoplov koji je sudjelovao u nezgodi TPA.
Jerry Jenkins, šef odjela za opskrbu pričuvnim dijelovima u
pogonu, stajao je nervozno pokraj nje, lupkao kemijskom po stolu
i govorio: Jesi li konačno našla? Jesi li našla?
– Jerry, reče ona, smiri se.
– Smiren sam, reče on osvrćući se po pogonu. – Samo
razmišljam, znaš, mogla si to učiniti između smjena.
Između smjena bi privuklo manje pozornosti. – Jerry, reče
ona, žuri nam se.
On kucne kemijskom. – Svi su se uspjenili zbog posla s
Kinom. Što da kažem dečkima?
– Reci dečkima, reče ona, ako izgubimo posao s Kinom, ovaj
će se pogon zatvoriti i svi će ostati bez posla.
Jerry proguta slinu. – Je li to istina? Jer čujem – Jerry,
dopusti mi da pogledam papire, može?
`Brodski dnevnik' sastojao se od opsežne dokumentacije –
milijuna papira, po jedan za svaki dio od kojih se sastoji
zrakoplov. Ti dokumenti, pa još opsežnija dokumentacija
potrebna za izdavanje uporabne dozvole za određeni tip
zrakoplova FAA, sadržavali su Nortonove poslovne tajne. Pa zato
FAA nije čuvala te zapise, jer da jest, konkurenti bi ih mogli dobiti
na temelju Zakona o slobodi informiranja. Pa su u Nortonu
uskladištili dvije i pol tone papira na tridesetmetarskim policama
za svaki zrakoplov, u golemoj zgradi u Comptonu. Sve je to bilo
prenijeto na mikrofilm, da se može pročitati na čitačima
mikrofilmova. Ali pronaći dokument za neki određeni oduzet će joj
puno vremena, pomisli ona.
– Jesi li našla? Jesi našla? – Aha, reče ona. – Imam ga.
 Gledala je u fotokopiju lista papira iz Hoffman Metal Works
iz Montclaira u Kaliforniji. Onaj klin za zabravljivanje pretkrilaca
bio je opisan kodom koji je odgovarao inženjerskim crtežima:
A/9088-2117L (2) Ant Sl Ltch. SS/HT Datum proizvodnje, žig s
datumom isporuke tvornici i datum ugradbe. A potom dva žiga –
jedan koji je potpisao mehaničar koji je ugradio dio u zrakoplov, a
drugi koji je potpisao inspektor OKIP-a koji je odobrio izvršeni
posao.
– Pa, reče on. – Je li riječ o proizvodu originalnog
proizvođača ili nije?
– Aha, jest. – Hoffman je bio proizvođač originalne opreme.
Ovaj dio stigao je ravno od njih. Nije bilo posrednika.
Jerry je gledao kroz žičanu ogradu u pogon. Činilo se da im
nitko ne obraća pozornost, ali je Casey znala da su pod
prismotrom.
Jerry reče: Odlaziš? – Da, Jerry. Odlazim.
Ona krene kroz pogon, držeći se prolaza koji se protezao
pokraj ograđenog skladišta s dijelovima. Podalje od dizalica.
Pogledavala je u gornje prolaze kako bi bila sigurna da ondje
nema nikog. Nikog nije bilo. Zasad su je ostavljali na miru.
Ono što je dosad saznala bilo je jasno: originalni ugrađeni
dio na TPA 545 stigao je od uglednog dobavljača. Originalni je dio
bio ispravan: dio koji je Doherty našao u krilu bio je neispravan.
Amos je imao pravo.
Nešto se u nekom trenutku dogodilo tom krilu, pa ga je
netko popravljao.
Ali što?
Još ima puno posla.
A tako malo vremena.
 12:30 P.M.

Ako je taj dio neispravan, odakle je? Potreban joj je dnevnik

održavanja, a još nije stigao. Gdje je Richman? Kad se vratila u
ured, ona prelista hrpu teleksa. Svi Nortonovi predstavnici iz
cijelog svijeta tražili su informacije o N-22. Teleks od predstavnika
za servisiranje letova u Madridu bio je tipičan:

ŠALJE: S. RAMONES, FSR MADRID

PRIMALAC. SINGLETON, QA/IRT
UPOZORILE SU ME MOJE VEZE IZ IBERIJE DA ĆE ZBOG
NESREĆE UKINUTI NA NEODREĐENO VRIJEME IZDAVANJA
UPORABNE DOZVOLE ZA ZRAKOPLOVI N-22 ZBOG
ZABRINUTOSTI ZA SIGURNOST
MOLIM SAVJET

Ona uzdahne. Ramonesove su riječi bile potpuno

predvidljive. JAA je bila kratica za JointAviationAuthorities,
europski ekvivalent FAA. U posljednje vrijeme, američki
proizvođači imaju puno problema s njima. JAA pokazuje zube
novim propisima, a u toj agenciji radi puno birokrata koji ne
razlikuju poslovanje od problema vezanih uz letenje. JAA se već
neko vrijeme silno trudi prisiliti američke proizvodače da se služe
europskim motorima. Amerikanci su se tome oprli, pa je bilo
logično da će JAA iskoristiti prsnuće rotora u Miamiju da pritisne
Nortonovce uskratom uporabne dozvole.
No to je zapravo politički problem, nije to njezino područje.
Ona prijeđe na sljedeći teleks:

ŠALJE: S S. NIETO, FSR VANC

PRIMALAC: C. SINGLETON, QA/IRT
KOPILOT LU ZAN PING PODVRGNUT HITNOJ OPERACIJI
SUBDURALNE HEMATOME U VANCUVERSKOJ BOLNICI U
04:00 SATI DANAS. NEĆE MOĆI ODGOVARATI NA PITANJA
NAJMANJE 48 SATI.
NOVE POJEDINOSTI KASNIJE.
 Casey se bila nadala skorijem intervjuu s ozlijeđenim
kopilotom: Željela je znati zašto je bio u stražnjem dijelu
zrakoplova a ne u kabini. Ali se činilo da će odgovor na to pitanje
morati pričekati do kraja tjedna.
Uzme idući teleks i zaprepašteno zine.

ŠALJE: RICK RAKOSKI, FSR HK

PRIMALAC: CASEY SINGLETON, QA/IRT
PRIMIO ZAHTJEV ZA DNEVNIK ODRŽAVANJA ZA TPA LET
545, SERIJSKI BROJ 271, INOSTRANE REGISTRACIJE
098/443/HB09 I PREDIND GIER PRIJEVOZNIKU.
KAO ODGOVOR NA ZAHTJEV FAA TRANSPACIFIC JE DAO
NA UVID SVE DNEVNIKE SERVISNE STANICE KAITAK HK,
SERVISNE STANICE U SINGAPOREU, SERVISNE STANICE U
MELBOURNU. NJIH SE UČITALO U NORTON SUSTAV U 22:10.
JOŠ RADIMO NA RAZGOVORU S POSADOM. TO JE PUNO TEŽE.
POJEDINOSTI KASNIJE.

Pametan potez prijevoznika, pomisli ona. Budući da ne žele

osigurati razgovor s članovima posade, odlučili su osigurati sve
ostalo, u očitom pokušaju da pokažu spremnost za suradnju.
Norma uđe u ured. – Dokumenti s LAX-a počeli su pristizati,
reče ona. – A Hong Kong ih je već isporučio.
– Znam. Imaš li memorijsku adresu?
– Evo je. – Ona joj pruži komad papira i Casey je utipka u
terminal iza njezina stola. Nastane stanka potrebna da se poziv
spoji na veliko računalo, a potom se ekran rasvijetli.

DNEVNIK ODRŽAVANJA N-22 / TRUP BROJ 271 / FR

098/443/HB09 DD 5/14 AS 6/19 MOD 8/12

< SS KAITAK – BILJEŠKA O OBAVLJENOM SERVISU (A-C)

< SS SNGPOR – BILJEŠKA O OBAVLJENOM SERVISU
(SAMO B)
< SS MELS – BILJEŠKA O OBAVLJENOM SERVISU (SAMO
A, B)

– Baš lijepo, reče ona. Prihvati se posla.

Prošao je veći dio sata prije no što je Casey dobila svoje
odgovore. Ali na kraju tog vremena, stekla je dobru sliku o tome
što se dogodilo s klinom za zabravljivanje na TransPacificovu
zrakoplovu.
10. studenog prošle godine, na liniji od Bombaya do
Melbournea, zrakoplov TransPacifica imao je problema s
radiovezama. Pilot je neplanirano sletio na otoku Javi u
Indoneziji. Ondje su mu brzo popravili radio (promijenjena je
pregorjela razvodna ploča) i javanska zemaljska služba opskrbila
je zrakoplov gorivom za nastavak leta do Melbournea.
Nakon što je zrakoplov sletio u Melbourne, australijska
zemaljska služba primijetila je da je krilo oštećeno.
Hvala ti, Amos.
Krilo je bilo oštećeno.
Mehaničari u Melbourneu su primijetili da je priključak za
punjenje goriva na desnom krilu iskrivljen i da je susjedni klin za
zabravljivanje malo oštećen. Smatralo se da je krivac za to
zemaljska služba na Javi, kad se zrakoplov ondje opskrbljivao
gorivom.
Priključci za dovod goriva na N-22 smješteni su s donje
strane krila, odmah iza napadne ivice. Neki neiskusni član
zemaljske posade poslužio se pogrešnim nosačima za N-22 i nabio
postolje u crijevo za dovod goriva dok je crijevo bilo pričvršćeno za
krilo. To je svinulo priključak za nosač crijeva na krilu, iskrivilo
priključak i oštetilo klin pretkrilca.
Klinovi za zabravljivanje pretkrilaca rijetko se zamjenjuju pa
u melbournškoj servisnoj stanici nisu imali pričuvni na zalihi. Da
ne bi zadržavali zrakoplov u Australiji, odlučeno je dopustiti
zrakoplovu da nastavi let za Singapur i ondje zamijeni taj dio. No
oštrooki mehaničar u Singapuru primijetio je da formular o
njihovu pričuvnom klinu za zabravljivanje sumnjivo izgleda.
Mehaničari nisu bili sigurni je li zamjenski klin originalan ili nije.
Budući da je stari dio dobro funkcionirao, Singapur je
odlučio ne mijenjati ga, i zrakoplov je poslan u Hong Kong,
terminal TransPacifica, gdje su nabavili originalni dio. Servisna
stanica u Hong Kongu – potpuno svjesna da se nalazi u svjetskom
središtu krivotvorenja – poduzimala je posebne mjere opreza kako
bi osigurala da njihovi pričuvni dijelovi za zrakoplove budu
originalni. Naručili su dijelove izravno od proizvođača dijelova u
Sjedinjenim Državama. 13. studenog prošle godine, u zrakoplov je
ugraden potpuno novi klin za zabravljivanje.
Popratni formular za taj dio izgledao je ispravno; na Caseynu
ekranu pojavi se fotokopija. Dio je stigao iz Hoffman Metal
Worksa iz Montclaira u Kaliforniji - Nortonova originalnog
dobavljača. Ali je Casey znala da je fotokopija krivotvorena jer je i
dio krivotvoren. Poslije će mu ući u trag i doznati odakle zapravo
potječe.
Sad je jedino pitanje bilo ono koje je postavio Amos: Jesu li
zamijenjeni još neki dijelovi?
Sjedeći za terminalom, Casey prelista servisno izvješće iz
servisne stanice u Hong Kongu za 13. studenog, da vidi što se još
tog dana radilo na zrakoplovu.
Išlo joj je sporo; morala je pregledati fotokopije servisnih
kartica, s načrčkanim i rukom pisanim bilješkama u svakoj
kućici. Ali je naposljetku našla popis radova izvršenih tog dana
na krilu.
Našla je tri bilješke.
CHG RT LDLT FZ-7. Promjena osigurača desnog svjetla za
slijetanje.
CHG RT SLTS LK PIN. Promjena klina za zabravljivanje
desnog pretkrilca.
CK ASS EQ PKG. Provjera pridružene opreme. Pokraj toga je
stajala mehničareva bilješka NRML. Što je značilo da je sve
provjereno i normalno.
Pridružena oprema bila je servisna podgrupa povezanih
dijelova koja se morala provjeriti svaki put kad bi se otkrio
neispravni dio. Na primjer, ako se otkrije da su zaptivke na
desnom dovodu za gorivo izlizane, standardni je postupak bio da
se provjere zaptivke i na lijevoj strani, budući da su bile dio
pridružene opreme.
Promjena klina za zabravljivanje pretkrilaca povukla je za
sobom provjeru pridružene opreme.
Ali koje?
Znala je da postoji Nortonova specifikacija sklopova
pridružene opreme. Ali nije mogla izvući taj popis na svom
uredskom računalu. Da bi to učinila, morat će se vratiti do
terminala u pogonu.
Ona se odgurne od radnog stola.
 2:40 P.M.

Zgrada 64 opustjela je, a proizvodnja širokotrupaca naizgled

je napuštena između smjena. Između prve i druge smjene bila je
jednosatna stanka, jer je toliko trebalo da se isprazne
parkirališta. Prva je smjena završavala s radom u 2:30 poslije
podne. Druga je smjena počinjala u 3:30.
Doba dana kad joj je Jerry Jenkins rekao da bi trebala
pregledavati dokumente jer tad neće biti publike. Morala je
priznati da je bio u pravu. Nikog nije bilo u blizini.
Casey ode do odjeljka za dijelove, potraži Jenkinsa, ali ga
nije bilo ondje. Ugleda kolegu iz OKIP-a i upita gdje je Jerry
Jenkins. – Jerry? Otišao je kući, reče čovjek.
– Zašto?
– Rekao je da se loše osjeća.
Casey se namršti. Jenkins nije trebao otići prije pet sati.
Ona ode do terminala sama izvući potrebne podatke.
Tipkajući po tipkovnici, uskoro pozove bazu podataka o
paketima pridružene opreme. Utipka RT PRETKRILCA LK PIN i
dobije odgovor koji je tražila:

RT SLATS ERV TRK (22 / RW / 2-5455 / SLS)

RT SLATS LVR (22 / RW / 2-5769 / SLS)
RT SLATS HVD ACT (22 / RW / 2-7334 / SLS)
RT SLATS PSTN (22 / RW / 2-3444 / SLS)
RT SLATS FD CPLNG (22 / RW / 2-3445 / SLC)
RT PRX SNSR (22 / RW / 4-0212 / PRC)
RT PRX SNSR CPLNG (22 / RW / 4-0445 / PRC)
RT PRX SNSR PLT (22 / RW / 4-0343 / PRC)
RT PRX SNSR WC (22 / RW / 4-0102 / PRW)

Imalo je smisla. Pridružena oprema uključivala je ostalih pet

elemenata vođice pretkrilaca: samu vođicu, polugu, hidraulički
pokretač, klip, prednju ušku.
Usto, popis je upućivao mehaničare da provjere obližnji
uređaj za registraciju približavanja prepreke, njegovu spojku,
oplatu i ožičenje.
 Znala je da je Doherty već pregledao vođice. Ako je Amos bio
u pravu, valjalo bi jako pozorno pregledati indikator opasnog
približavanja. Činilo joj se da to još nitko nije učinio.
Uređaj za registraciju približavanja prepreke. Smješten
duboko u krilu. Teško je do njega stići. Teško ga je pregledati.
Je li to moglo izazvati probleme? Da, pomisli ona. Moglo je.
Ona ugasi terminal i prođe kroz pogon, pa se zaputi natrag u
svoj ured. Treba nazvati Rona Smitha, reći mu da provjeri taj
uređaj. Prođe ispod napuštenog zrakoplova prema otvorenim
vratima na sjevernoj strani zgrade.
Kad se približila vratima, ugleda dvojicu muškaraca kako su
ušli u hangar. Ocrtavali su se na podnevnom suncu, ali je vidjela
da je jedan odjeven u crvenu kariranu košulju. A da drugi ima na
glavi bejzbolsku kapicu.
Casey se okrene da zamoli predradnika da pozove
osiguranje, ali njega nije bilo; žičani je kavez stajao prazan. Casey
se osvrne i odjednom shvati da je pogon prazan. Ne ugleda nikog
osim postarije crnkinje na drugom kraju zgrade, kako gura metlu.
Žena je bila udaljena kilometar.
Casey pogleda na sat. Još petnaest minuta prije no što
počnu pristizati radnici.
Ona su dvojica hodala prema njoj.
Casey se okrene i krene u suprotnom smjeru, putem kojim
je došla. Izvući će se ona iz ovog, pomisli. Smireno, otvori torbicu i
izvadi mobitel da nazove službu osiguranja.
Ali telefon nije radio. Nije dobila signal. Shvati da je nasred
zgrade čiji je strop obložen bakrenom mrežom kako bi se blokiralo
vanjske radioprijenose dok se testiraju sustavi na zrakoplovu.
Neće se moći poslužiti mobitelom dok ne stigne do drugog
kraja zgrade.
Udaljenog kilometar.
Ona zabrza. Potpetice su joj lupkale po betonu. Taj zvuk kao
da se razlijegao zgradom. Zar je zaista sama ovdje? Naravno da
nije. U zgradi je u ovom trenutku s njom nekoliko stotina ljudi.
Samo što ih ne vidi. Ili su u zrakoplovima ili stoje iza velikih
postolja oko zrakoplova. Stotine ljudi, posvuda oko nje. Ugledat
će nekog od njih, svakog časa.
Ona pogleda preko ramena. Oni su je muškarci sustizali.
Ona ubrza, prijeđe skoro u lagani trk, nesigurna na svojim
niskim potpeticama. Odjednom pomisli: `Ovo je smiješno. Ja sam
rukovoditelj u NortonAircraftu, a trčim kroz pogon usred bijela
dana.'
Ona uspori na normalan korak. Duboko udahne.
Pogleda iza sebe: muškarci su joj sad bliže.
Da im se suprotstavi? Ne, pomisli ona. Ne dok nikog nema u
blizini.
Ona krene brže.
Slijeva je bilo skladište pričuvnih dijelova. Inače je ondje
znalo biti na desetke ljudi, dolazili su po dijelove i alat, odlagali
smeće u kante. Ali je sad kavez bio prazan.
Napušten. Ona pogleda preko ramena. Oni su ljudi bili
pedeset metara iza nje i sustizali je.
Znala je da će se, počne li vrištati, pojaviti deset mehaničara.
Batinaši će šmugnuti, iščeznuti iza postolja i skela, a ona će
ispasti budala. Nikad neće skinuti ljagu sa sebe. Žena koja je
prolupala u pogonu.
Neće vrištati. Neće.
Gdje su požarni alarmi? Alarmi za hitnu pomoć? Alarmi za
opasne materijale? Znala je da su porazbacani po cijeloj zgradi.
Provela je godine radeći u toj zgradi. Trebala bi se sjetiti gdje su
smješteni.
Mogla bi razbiti staklo na jednom i reći da je bilo slučajno...
Ali nije vidjela alarme.
Muškarci su sad bili trideset metara iza nje. Potrče li, sustići
će je za nekoliko sekundi. Ali su bili oprezni – i oni su očito
očekivali da će svakog trenutka ugledati ljude.
Ali nikog ne ugleda.
Zdesna, ugleda šumu plavih greda – veliki industrijski
montažni alati-kalupi koji su držali elemente trupa na mjestu dok
su ih zakivali. Njezino posljednje pribježište.
Ja sam rukovoditeljica u NortonAircraftu. Zajebi ti to.
Ona okrene desno, sagne se ispod skela, provuče između
njih. Prođe pokraj stubišta i visećih svjetiljki. Začuje kako su oni
muškarci iza nje iznenađeno zavikali i krenuli za njom. Ali se ona
tad već kretala u gotovo potpunoj tami kroz traverze. I to brzo.
Casey je poznavala put. Kretala se brzo, sigurno,
pogledavala prema gore, nadajući se da će nekog ugledati iznad
sebe. Najčešće je bilo dvadeset ili trideset muškaraca na svakoj
poziciji na skelama, gdje su spajali elemente na blještavom
fluorescentnom svjetlu. Sad nije nikog vidjela.
 Iza sebe začuje stenjanje onih muškaraca, začuje kako su se
udarali u skele i psovali.
Potrči, uklanjajući se niskim skelama, preskačući preko
kabela i kutija, a tad se odjednom nađe na čistini. Radna stanica
broj četrnaest: zrakoplov je stajao na kotačima, visoko iznad
poda. A još više, oko repa, ona ugleda stube u obliku visećih
vrtova kako se dižu dvadeset metara u zrak.
Pogleda u širokotrupni zrakoplov i ugleda nečije obrise u
zrakoplovu. Netko je na prozoru.
Netko je u zrakoplovu.
Najzad! Casey se popne po stubama i uđe u zrakoplov.
Koraci su joj odzvanjali na metalnim stubama. Popne se dva kata,
pa zastane i pogleda. Visoko iznad sebe, u visećim vrtovima,
ugleda tri krupna mehaničara s kacigama. Bili su samo tri metra
ispod stropa, radili na najvišoj spojnici kormila pravca; začuje
brzo, mucavo zujanje električnih alata.
Pogleda dolje i ugleda kako je ona dvojica slijede. Izbili su iz
šume plavih skela, pogledali gore, ugledali je i krenuli za njom.
Ona se nastavi penjati.
Stigne do vrata zrakoplova i utrči unutra. Nedovršeni
zrakoplov bio je golem i prazan, niz oblih lukova mutnog sjaja,
poput trbuha metalnog kita. Na pola puta, ugleda jednu
Azijatkinju kako pričvršćuje srebrne izolacijske folije na zidove.
Žena plašljivo pogleda u Casey.
– Radi li ovdje još netko? – upita ona.
Žena odmahne glavom. Ne. Izgledala je uplašeno, kao da je
uhvaćena u nečem nedopuštenom.
Casey se okrene i ponovno istrči kroz vrata.
Pogleda dolje. Oni su muškarci bili samo jednu razinu ispod
nje. Ona se okrene i potrči uza stube.
U viseće vrtove.
Metalno je stubiše bilo široko tri metra kad se počela
penjati. Sad se suzilo na pola metra. A bilo je i strmije, sličnije
ljestvama koje se penju u zrak, okružene vrtoglavom križaljkom
skela. Žice od struje visjele su posvuda poput lijana; dok se
penjala, ramenima je udarala o metalne razvodne kutije. Stubište
joj se zanjiše pod nogama. Svakih desetak koraka skretalo bi
udesno pod oštrim kutom. Casey je sad bila trinaest metara iznad
zemlje i gledala dolje u široku krunu trupa zrakoplova. Pa u rep
koji se dizao iznad nje.
 Bila je visoko i odjednom je preplavi panika. Pogleda u
muškarce koji su radili na kormilu pravca pa vikne: Hej! Hej!
Oni joj ne obrate pozornost.
Ispod sebe ugleda onu dvojicu kako je ganjaju. Njihova bi se
tijela na prekide bila vidjela kroz skele dok su se penjali.
– Hej! Hej!
Ali su se oni muškarci još oglušivali. Ona se nastavi penjati i
tad shvati zašto ne reagiraju. Imaju slušalice na ušima, crne
plastične šalice nalik na naušnjake.
Kroz njih ništa ne čuju. Ona se nastavi penjati.
Na petnaest metara iznad tla, stube naglo skrenu udesno,
oko crne vodoravne površine visinskih kormila, koja su virila iz
okomitog repa. Visinska su kormila zaklanjala pogled na one
ljude iznad nje. Casey zaobiđe kormila; površinske plohe su bile
crne jer su bile načinjene od smole i ona se sjeti da ih ne smije
doticati golim rukama.
Željela se čvrsto uhvatiti za njih; stube ovdje nisu bile
namijenjene trčanju. Mahnito su se njihale i noge joj skliznu po
stubama; ona se čvrsto uhvati za ogradu znojnim rukama, no
odsklizala je tri metra prije no što se uspjela zaustaviti.
Nastavi uspon.
Više nije vidjela pod; bio je zaklonjen slojevima skela ispod
nje. Nije vidjela je li stigla druga smjena ili nije.
Nastavi se penjati.
Kako se penjala, počne osjećati otežali, vrući zrak zatočen
ispod krova Zgrade 64. Sjeti se kako nazivaju tu visoku krletku:
parna kupelj.
Tegobno se uspinjući, ona najzad stigne do visinskih
kormila. Kad se popela još više, stube su sad zavijale natrag,
pokraj široke, ravne, okomite površine repa i zaklanjale joj pogled
na one ljude koji su radili s druge strane. Više nije željela gledati
dolje; ugleda drvene krovne grede iznad sebe. Još samo dva
metra... još jedan zaokret stuba... zaobilazak kormila pravca... a
tad će
Ona se zaustavi i zine. Oni su muškarci otišli.
Pogleda dolje i ugleda njihove tri žute kacige ispod sebe. Bili
su u električnom dizalu, spuštali se.
– Hej! Hej!
Kacige se ne podignu.
 Casey se osvrne i začuje zveket one dvojice kako još jure po
stubama prema njoj. Osjećala je vibracije njihovih koraka. Znala
je da su blizu.
A nema kamo otići.
Točno ispred nje, stube su završavale metalnom platformom,
metar na metar, postavljenom pokraj kormila pravca. Platforma je
bila ograđena, a iza ograde nije bilo ničega.
Nalazila se dvadeset metara u zraku na malenoj platformi
nataknutoj na golemo prostranstvo repa širokotrupnog
zrakoplova.
Oni su se muškarci primicali. A ona nema kamo.
Nije se ni trebala početi penjati, pomisli ona. Trebala je
ostati na zemlji, Sad nema izbora,
Casey prebaci nogu preko ograde. Posegne za skelama i
čvrsto se uhvati za njih. Metal je bio topao od toplog zraka. Ona
prebaci drugu nogu.
A tad se počne spuštati niz vanjsku stranu skela, hvatajući
se za prihvatišta, polako i tegobno silazeći.
Casey je skoro istog trenutka uvidjela svoju pogrešku. Skele
su bile sastavljene od greda u obliku slova X. Gdje god bi se
uhvatila, ruke bi joj skliznule a prsti se prignječili u spojištima i
proizveli užasan bol. Noge su joj klizile po nakošenim površinama.
Skele su imale oštre rubove i bilo se teško držati za njih. Nakon
samo nekoliko trenutaka pentranja, soptala je. Prebaci ruke do
laktova preko prečki i povrati dah.
Nije gledala dolje.
Pogleda ulijevo i ugleda onu dvojicu na maloj visokoj
platformi. Onaj u crvenoj košulji i onaj u bejzbolskoj kapici.
Stajali su ondje, piljili u nju i pokušavali odlučiti što učiniti. Bila
je oko dva metra ispod njih, s vanjske strane skela i grčevito se
držala za njih.
Ugleda kako jedan od one dvojice navlači par teških radnih
rukavica.
Shvati da mora ponovno krenuti. Pažljivo otkvači ruke i
počne silaziti. Dva metra. Još dva metra. Sad je bila u razini
horizontalnih kormila, koje je vidjela kroz ukrižene skele.
Ali su skele podrhtavale.
Ona podigne pogled i ugleda muškarca u crvenoj košulji
kako silazi za njom. Bio je snažan i brzo se kretao. Znala je da će
je sustići za samo nekoliko trenutaka.
 Onaj je drugi silazio stubama, zastajkujući svako malo da
zirne u nju kroz skele.
Crvenokošuljaš je bio samo tri metra iznad nje. Casey se
počne spuštati.
Ruke su je žarile. Disala je isprekidanim soptajima. Skele su
bile skliske na neočekivanim mjestima i ruke su joj se sklizale.
Osjeti onog muškarca iznad sebe, kako se spušta prema njoj. Kad
je podigla pogled, ugleda njegove velike narančaste radne čizme.
Debele poliuretanske đonove.
Za nekoliko trenutaka nagazit će joj na prste.
Dok se Casey s mukom spuštala, nešto je udari po lijevom
ramenu. Ona pogleda preko ramena i ugleda električni kabel
kako visi i klati se sa stropa. Bio je debljine pet centimetara,
obložen sivom plastičnom izolacijom. Koliko težine može izdržati?
Iznad nje, onaj se muškarac spuštao. Do vraga i sve.
Ona ispruži ruku, potegne kabel. Čvrsto se držao. Ona
pogleda gore i ne ugleda nikakve razvodne kutije iznad sebe.
Privuče si kabel i omota ruku oko njega. A potom i noge. Upravo
kad su se muškarčeve čizme stuštile, ona pusti skelu i zanjiše se
na kabelu.
I počne kliziti.
Pokušala se uhvatiti prebacujući ruku preko ruke, ali su joj
ruke bile preslabe. Klizila je, a ruke su je žegle.
Brzo se spuštala.
Nije to mogla spriječiti.
Bol od trenja bila je silna. Otkliže tri metra, pa još tri. Potom
više nije ni znala koliko. Nogama udari u razvodnu kutiju i
zaustavi se, njišući se u zraku. Spusti noge i obujmi njima kutiju,
čvrsto uhvati kabel nogama, prebaci težinu na nega.j
Osjeti kako je kabel popustio.
Iz kutije zapršte iskre i sustav uzbunjivanja glasno se oglasi
u cijeloj zgradi. Kabel se njihao lijevo-desno. Začuje povike ispod
sebe. Pogleda dolje i zaprepašteno shvati da je samo dva ili tri
metra iznad zemlje. Ruke su je pokušavale dohvatiti. Ljudi su
vikali.
Ona pusti kabel i padne.
Iznenadila se koliko se brzo pribrala i podigla na noge,
postiđena, čisteći sa sebe prljavštinu. – Dobro sam, ponavljala je
ljudima koji su se okupili oko nje. – Dobro sam. Zaista. –
Bolničari pritrče; ona odmahne rukom. – Dobro sam.
 Pogonski radnici vidjeli su njezinu službenu iskaznicu,
ugledali plavu prugu i zbunili se – zašto jedan od šefova visi s
vrtova? Ustručavali su se, malo se odmaknuli, nesigurni što
učiniti.
– Dobro sam. Sve je u redu. Zaista. Samo... nastavite s
radom. – Bolničari su prosvjedovali, ali se ona progura kroz
mnoštvo i odmakne se od njih, no tad se Kenny Burne odjednom
nađe uz nju i zagrli je rukom oko ramena.
– Što se, do vraga, događa?
– Ništa, reče ona.
– Casey, nije vrijeme za posjete pogonu. Sjećaš se? – Aha,
sjećam se, reče ona.
Ona dopusti da je Kenny isprati iz zgrade na
poslijepodnevno sunce. Ona zaškilji na žarkoj svjetlosti. Golemo
parkiralište sad je bilo krcato automobilima druge smjene.
Sunčana se svjetlost odbijala od mnoštva vjetrobrana.
Kenny se okrene prema njoj. – Trebala bi biti opreznija,
Casey. Shvaćaš što želim reći?
– Aha, reče ona. – Shvaćam.
Ona si pogleda odjeću. Preko bluze i suknje protezala se
velika pruga kolomaza.
Burne reče: Imaš presvlaku ovdje?
– Ne. Moram otići kući.
– Ja ću te odvesti, reče Burne.
Zaustila je negodovati, ali se predomisli. – Hvala ti, Kenny,
reče ona.
 6:00 P.M.

John Marder podigne pogled sa svog radnog stola. – Čuo

sam da je došlo do neke strke u Zgradi 64. Što se dogodilo?
– Ništa. Nešto sam provjeravala.
On kimne glavom. – Casey, ne želim da sama hodaš po
pogonu. Ne poslije one današnje gluposti s dizalicom. Ako baš
moraš onamo, neka Richman ili netko od inženjera pođe s tobom.
– U redu.
– Nije vrijeme za rizike.
– Razumijem.
– Dakle. – On se promeškolji u stolcu. – Što to čujem o
novinaru?
– Jack Rogers piše članak o nečem što bi se moglo pokazati
neugodnim, reče Casey. – O tvrdnjama sindikata da šaljemo krilo
u inozemstvo. Procurili su dokumenti po kojima se može
zaključiti da mi prepuštamo krilo u sklopu kompenzacijskog
posla. A povezao je to odavanje informacija s... ovaj... trzavicama
među šefovima.
– Trzavice? – reče Marder. – Kakve trzavice?
– Rekli su mu da ste ti i Edgarton u zavadi. Pitao me
smatram li da će sukobi unutar uprave negativno djelovati na taj
posao. – Isuse, reče Marder. Zvučao je ojađeno. – To je smiješno.
Ja u ovoj stvari sto posto podržavam Hala. To je nužno za tvrtku.
I nitko ne odaje nikakve tajne. Što si mu rekla?
– Zavlačila sam ga, reče Casey. – Ali ako želimo da se priča
ne širi, moramo mu dati nešto bolje. Intervju s Edgartonom ili
ekskluzivni članak o ugovoru s Kinom. To je jedini način da se to
učini.
– Lijepo, reče Marder. – Ali Hal neće razgovarati s
novinarima. Mogu ga zamoliti, ali znam da neće to učiniti.
– Pa, netko mora, reče Casey. – Možda bi ti trebao.
– To bi moglo biti nezgodno, reče Marder. – Hal mi je naredio
da izbjegavam medije dok se ugovor ne finalizira. Moram biti
oprezan. Može li se tom čovjeku vjerovati?
– Sudeći po mojim iskustvima, može.
 – Ako mu ispričam nešto o pozadini slučaja, neće mi odati
ime? – Naravno. Potrebno mu je samo nešto da preda uredniku.
– U redu. U tom ću slučaju razgovarati s njim. – Marder
nešto zapiše. – Ima li još nešto?
– Ne, to je sve.
Ona se okrene da će otići.
– Uzgred, kakvim se Richman pokazao? – Dobar je, reče ona.
– Samo je neiskusan.
– Čini se pametan, reče Marder. – Iskoristi ga. Daj mu da
nešto radi.
– U redu, reče Casey.
– To je bio problem s marketingom. Nisu mu dali posla. – U
redu, reče ona.
Marder ustane. – Vidimo se sutra u TUUN-u.
Nakon što je Casey otišla, otvore se sporedna vrata. Uđe
Richman.
– Budalo jedna glupa, reče Marder. – Skoro je danas
popodne nastradala u Zgradi 64. Gdje si ti, do vraga, bio?
– Pa, bio sam...
– Da se razumijemo, reče Marder. – Ne želim da se išta
dogodi Singletonovoj, razumiješ li me? Potrebna nam je u jednom
komadu. Ne može obavljati svoj posao iz bolesničke postelje.
– Shvatio sam, John.
– To je već bolje, prijatelju. Želim da si uz nju u svakom
trenutku, dok ovo ne završimo.
 6:20 P.M.

Ona se vrati u svoj ured na četvrtom katu. Norma je još

sjedila za svojim stolom, a iz usta joj se klatila cigareta. – Na stolu
te čeka nova hrpa.
– Dobro. – Richman je otišao kući. – U redu.
– Jedva je dočekao da ode. Ali sam razgovarala s Evelyn iz
računovodstva.
– I.
– Dok je radio u marketingu, Richmanova su se putovanja
teretila na račun reprezentacije ureda za proizvodne linije. To je
tajni fond koji im služi za bakšiš. Mladić je potrošio bogatstvo. –
Koliko?
– Spremna? Dvije stotine i osamdeset četiri tisuće dolara. –
Hej, reče Casey. – U tri mjeseca?
– Tako je.
– To je puno skijanja, reče Casey. – Kako je opravdao toliki
trošak?
– Zabava. Mušterija nije specificirana. – Tko je odobrio
troškove?
– To ide na račun proizvodnje, reče Norma. – Što znači da je
za to zadužen Marder.
– Marder je odobrio tolike troškove?
– Očito. Evelyn provjerava. Doznat ću više kasnije. – Norma
prekopa po papirima na stolu. – Nema više puno toga... FAA će
zakasniti s prijepisom CVR-a. Govori se puno kineskog, a njihovi
se prevoditelji prepiru oko značenja. I prijevoznik radi na svom
prijevodu pa...
Casey uzdahne. – Što je još novo? – reče ona. U nesrećama
poput ove, CVR-ovi se šalju u FAA, a oni načine pismeni prijepis
razgovora u pilotskoj kabini, budući da pilotske glasove potvrđuju
prijevoznici. Ali su nesuglasice u vezi s prijevodom pravilo na
inozemnim linijama. To se redovno događa.
– Je li Allison nazvala?
– Nije, dušo. Jedini privatni poziv za tebe bio je onaj Teddyja
Rawleya.
Casey uzdahne. – Zaboravi ga.
 – To bih ti i ja savjetovala, reče Norma.
U svom uredu, ona prelista dokumente na svom stolu,
većinom u vezi sa zrakoplovom TransPacific let 545. Prvi je list bio
sažetak cijele hrpe.

FAA FORM 8020-9, NESREĆA/NEZGODA UVODNA

OBAVIJEST
FAA FORM 8020-6, IZVJEŠĆE O NESREĆI ZRAKOPLOVA
FAA FORM 8020-6-l, IZVJEŠĆE O NESREĆI ZRAKOPLOVA
(NASTAVAK)
FAA FORM 7230-10, POČETNA POZICIJA
HONOLULLU ARINC
LOS ANGELES ARTCC
JUŽNA KALIFORNIJA ATAC
PODACI O AUTOMATSKOM BELJEŽENJU JAVLJANJA
JUŽNA KALIFORNIJA ATAC
FAA FORM 7230-4, DNEVNI IZVJEŠTAJ O AKTIVNOSTIMA
USTANOVA LOS ANGELES ARTCC
JUŽNA KALIFORNIJA ATAC
FAA FORM 7230-8, IZVJEŠĆE O NAPREDOVANJU LETA
LOS ANGELES ARTCC JUŽNA KALIFORNIJA ATAC
PLAN LETA, ICAO

Ona ugleda desetak stranica dijagrama letne putanje;

prijepise snimki kontrole leta; i još vremenskih izvješća. Potom
materijal od Nortoncc, uključujući i snop zapisa o ispravnosti
uređaja - zasad jedini konkretni podaci kojima raspolažu.
Odluči ih ponijeti kući. Bila je umorna; može ih pregledati
kod kuće.
 10:45 P.M.

On se naglo uspravi u krevetu, okrene i položi stopala na

pod. – Slušaj, curo, reče on, ne gledajući u nju.
Ona se zagleda u mišiće na njegovim golim leđima. Greben
njegove kralježnice. Snažnu liniju njegovih ramena.
– Ovo je bilo super, reče on. – Divno je biti s tobom. – A-ha,
reče ona.
– Ali znaš, sutra je veliki dan.
Radije bi da on ostane. Istinu govoreći, bolje se osjeća kad
on prenoći kod nje. Ali je znala da će otići. Uvijek ode. Ona reče:
Shvaćam. U redu je, Teddy.
To ga ponuka da se okrene prema njoj. Podari je svojim
dražesnim, naherenim smiješkom. – Najbolja si, Casey. – On se
sagne i poljubi je, dugim poljupcem. Znala je da je to zato što ga
ne preklinje da ostane. Ona mu uzvrati poljubac i osjeti slab miris
piva. Ovije ruku oko njegova vrata i pomiluje mekane dlačice.
Gotovo odmah, on se odmakne. – Eto. Mrzim što žurim. –
Naravno, Teddy.
– Uzgred, reče Teddy. – Čujem da si obilazila viseće vrtove
između smjena...
– Aha, jesam.
– Ne želiš stati na žulj krivim ljudima. – Znam.
On se široko osmjehne. – Siguran sam da znaš. – Poljubi je
u obraz, pa se sagne i posegne za svojim čarapama. – Dakle,
morao bih krenuti...
– Naravno, Teddy, reče ona. – Hoćeš kavu prije polaska?
On je navlačio svoje kaubojske čizme. – Ne, dušo. Bilo je
super. Divno je biti s tobom.
Ne želeći biti ostavljena sama u krevetu, i ona ustane.
Odjene široku pamučnu majicu, otprati ga do vrata, poljubi na
brzinu na odlasku. On je dotakne po nosu i veselo se nasmiješi. –
Super, reče on. – Laku noć, Teddy, reče ona.
Zaključa vrata, uključi protuprovalni alarm.
Kad se vratila, uključi stereo, osvrne se da vidi je li što
zaboravio, Drugi su muškarci najčešće nešto zaboravljali, jer su
željeli imati povod da se vrate. Teddy to nikad nije činio. Svaki
trag njegova prisuća nestao je. Ostalo je jedino nepopijeno pivo na
kuhinjskom stolu. Ona ga baci u smeće i obriše mokri okrugli
trag.
Mjesecima si govori da bi ovome morala načiniti kraj (Čemu
načiniti kraj? Čemu? reče glas), ali nekako nije uspijevala izreći
potrebne riječi. Imala je toliko posla, bilo joj je teško upoznati se s
nekim. Prije šest mjeseci otišla je s Eileen, Marderovom
pomoćnicom, u country-and-western bar u Studio Cityju. To su
mjesto posjećivali mladi filmaši. Disneyjevi crtači – zabavno
društvo, rekla je Eileen. Za Casey su to bile smrtne muke. Nije
bila lijepa, i nije bila mlada. Nije imala prirodni sjaj djevojaka koje
su plovile kroz bar u uskim trapericama i bodijima bez
naramenica.
A nazočni su muškarci bili premladi za nju, neoblikovanih
crta lica. A ona nije s njima mogla ležerno čavrljati. Osjećala se
preozbiljnom za taj okoliš. Ima posao, dijete, približava se
četrdesetoj. Više nikad nije izašla s Eileen.
Što ne znači da nije željela nekog upoznati. Ali je to bilo tako
teško. Nikad dovoljno vremena, nikad dovoljno energije. Najzad je
prestala hajati.
Pa kad bi nazvao Teddy, rekao da je u blizini, ona bi mu
otključala vrata i otišla se istuširati. Pripremiti.
I tako već godinu dana.
Ona skuha čaj i vrati se u krevet. Nasloni se na okvir
kreveta, posegne za hrpom papira, i počne pregledavati podatke
dobivene s uređaja za registriranje kvarova na instrumentima:

A/S PWR TEST 00000010000

AIL SERVO COMP 00001001000
AOA INV 10200010001
CFDS SENS FAIL 00000010000
CRZ CMD MON 10000020100
EL SERVO COMP 00000000010
EPR/N1 TRA- 00000010000
FMS SPEED INV 00000040000
PRESS ALT INV 00000030000
G/S SPEED ANG 00000010000
SLAT XSIT T/O 00000000000
G/S DEV INV 00100050001
GND SPD INV 00000021000
TAS INV 00001010000
 TAT INV 00000010000
AUX 1 00000000000
AUX 2 00000000000
AUX 3 00000000000
AUX COA 01000000000
A/S ROX-P 00000010000
RDR PROX-1 00001001000

Bilo je još devet gusto tipkanih stranica. Nije bila sigurna što
predstavljaju sve znamenke, poglavito stavke pod AUX. Jedna je
vjerojatno pomoćni agregat za struju i zrak, mlazna turbina u
stražnjem dijelu trupa koji zrakoplov opskrbljuje strujom dok je
na zemlji, a ujedno je i sekundarni izvor struje u slučaju
nestanka električne energije u zraku. Ali što su ostale? Očitanje
pomoćnih sustava? Provjere udvojenih sustava? A što je AUX
COA?
Morat će pitati Rona.
Ona ode nekoliko papira naprijed do ispisa uređaja koji je
pohranjivao podatke o ispravnosti instrumenata za svaki dio
puta. Brzo pregleda podatke, zijevne, no tad je nešto naglo
presiječe.

PREGLED KVAROVA
LEG 04 KVAR 0l
R/L SIB PROX SENS NEUSUGLAŠENOST
8 APR 00:36
FLT 180 FC052606H ALT 37000
A/S 320

Ona se namršti.
Jedva je mogla povjerovati svojim očima. Kvar u indikatoru
opasnog približavanja.
Upravo na mjestu na koje je posumnjala nakon pregleda
dnevnika održavanja.
Nakon više od dva sata poslije polijetanja, električni sabirni
vod registrirao je kvar na indikatoru opasnog približavanja. Krilo
je imalo puno indikatora opasnog približavanja, malih
elektronskih podložaka koji reagiraju na metal. Senzori su bili
potrebni da bi se potvrdilo jesu li pretkrilca i zakrilca u ispravnom
položaju na krilu, budući da ih piloti ne vide iz kabine.
 Prema ovom kvaru, `neusuglašenost' se javila između lijevog
i desnog senzora. Da je uzrok problema bila glavna električna
kutija u trupu, kvarovi bi se javili na oba krila. Ali je samo na
desnom krilu registriran kvar. Ona pregleda druge dokumente, da
vidi je li se kvar ponovio.
Brzo prelista ispise. Nije ništa vidjela na prvi pogled. Ali kvar
u samo jednom senzoru znači da se to mora provjeriti. Ponovno će
morati pitati Rona...
Bilo je tako teško pokušati iz tih komadića sastaviti sliku tog
leta. Bili su joj potrebni kontinuirani podaci iz crne kutije. Ujutro
će nazvati Roba Wonga i vidjeti kako on napreduje s poslom.
U međuvremenu...
Casey zijevne, spusti se niže na jastucima i nastavi raditi.
 6:12 A.M.

Telefon je zvonio. Ona se probudi, bunovna, i prevrne se na

drugu stranu, začuvši šuštanje papira ispod svog lakta. Pogleda
niz krevet i ugleda ispise razbacane po krevetu.
Telefon nastavi zvoniti. Ona podigne slušalicu. – Mama. –
Ozbiljno, na rubu suza.
– Bok, Allie.
– Mama. Tata me prisiljava da nosim onu crvenu haljinu, a
ja hoću obući onu plavu s cvjetićima.
Ona uzdahne. – Što si nosila jučer? – Plavu. Ali nije prljava
ili nešto slično!
To je bila vječita borba. Allison je voljela nositi odjeću koju je
nosila dan prije. Nekakva urođena, sedmogodišnja
konzervativnost na djelu. – Dušo, znaš da želim da u školu nosiš
čistu odjeću.
– Ali čista je, mama. A ja mrzim crvenu haljinu.
Prošlog mjeseca, ta je crvena haljina bila njezina najdraža.
Allison se borila da je nosi svaki dan.
Casey se uspravi u krevetu, zijevne, zagleda u papire i guste
stupce podataka. Začuje kćerkinu tužbalicu preko telefona i
pomisli: `Je li mi to potrebno?' Upita se zašto Jim to ne riješi. Sve
je tako teško, preko telefona. Jim ne drži konce u rukama na
svom kraju nije čvrst s njom – a Allisonina prirodna sklonost da
jednog roditelja huška protiv drugog bila je uzrokom beskonačnog
niza međugradskih razgovora poput ovog.
Sitnice, dječje igre moći.
– Allison, upadne ona kćerki u riječ. – Ako ti otac kaže da
odjeneš crvenu haljinu, onda učini što ti kaže.
– Ali mama...
– On je sad šef.
– Ali mama...
– Ni riječi više, Allison. Nema više razgovora. Crvena haljina.
– Oh mama... – Ona se rasplače. – Mrzim te.
I spusti slušalicu.
Casey je razmišljala da li da nazove kćerku, ali odluči da
neće. Zijevne, izađe iz kreveta, ode u kuhinju i uključi automat za
kavu. Njezin je faks zujao u kutu dnevne sobe. Ona priđe i
pogleda u papire koji su izlazili iz njega. Bila je to kopija izvješća
za tisak od neke tvrtke za odnose s javnošću iz Washingtona. Iako
je tvrtka imala neutralan naziv - Institut za aeronautička
istraživanja - znala je da je to to tvrtka koja zastupa interese
europskog konzorcija koji proizvodi Airbus. Dokument je bio
formatiran tako da sliči brzojavnoj vijesti, zajedno s naslovom na
vrhu. U njemu je pisalo:

JAA ODGODILA IZDAVANJE UPORABNE DOZVOLE

ŠIROKOTRUPNOM ZRAKOPLOVU N-22
ZBOG TRAJNE ZABRINUTOSTI GLEDE SIGURNOSTI
LETENJA.

Ona uzdahne.
Bit će ovo paklen dan.
 7:00 A.M.

Casey se popne po metalnim stubama u Ratnu sobu. Kad se

popela do uskog mostića, John Marder je stajao ondje, ushodao
se gore-dolje, čekao je.
– Casey. – Jutro, John.
– Jesi li vidjela ovo s JAA? – On podigne faks. – Da, jesam.
– Glupost, dakako, ali je Edgartonu prokuljala para na uši.
Jako se uzrujao. Kao prvo, dvije nezgode s N-22 u dva dana, a
sad i ovo. Brine se da će nas odrati u tisku. A nema povjerenja da
će Bensonovi ljudi iz odjela za odnose s javnošću ispravno
postupiti.
Bill Benson bio je jedan od Nortonovih veterana; zadužen za
odnose s javnošću od dana kad je tvrtka živjela od poslova za
vojsku i novinarima ne bi rekla ni slovca. Prijek i bez dlake na
jeziku, Benson se nikad nije prilagodio postwatergateskom
svijetu, u kojem su novinari slavne osobe koje ruše vlade. Bio je
poznat po svađama s novinarima.
– Casey, ovaj bi faks mogao izazvati zanimanje tiska.
Poglavito onih novinara koji ne znaju kako je JAA zajeban. A
moramo biti svjesni da neće htjeti razgovarati s predstavnicima za
tisak. Željet će doći do nekog od rukovoditelja. Pa Hal želi da se
sva pitanja u vezi s JAA proslijede tebi.
– Meni, reče ona. Razmišljala je. Ništa od toga. Ona već ima
posao. – Benson neće biti jako sretan učiniš li to.
– Hal je osobno s njim porazgovarao. Benson je pristao. –
Siguran si?
– A mislim, reče Marder, da bismo trebali pripremiti
pristojan tiskovni materijal o zrakoplovu N-22. Nešto osim
uobičajene kenjaže odjela za odnose s javnošću. Hal je predložio
da sastaviš razumljivu poruku kojom bi se pobili napisi JAA –
znaš ono o broju sati održavanja, zapise o sigurnosti, podatke o
pouzdanosti otpreme aviona, izvješća o ispravnosti uređaja, sve
to.
– U redu... – To će biti puno posla.
– Rekao sam Halu da puno radiš i da je ovo dodatno
opterećenje, reče Marder. – On je odobrio skok za dva mjesta
naviše u tvojoj PN. – Poticajna naknada, tvrtkini stimulativni
dodaci, predstavljali su velik dio prihoda svakog rukovoditelja. A
skok za dva mjesta značio bi priličan iznos.
– U redu, reče ona.
– Stvar je u tome, reče Marder, da na ovaj faks možemo dati
čvrst odgovor temeljen na činjenicama. A Hal želi biti siguran da
će one stići do javnosti. Mogu li računati na to da ćeš nam pomoći
u tome?
– Naravno, reče Casey.
– Dobro, reče Marder. I popne se po stubama u sobu.
Richman je već bio u sobi, profinjeno odjeven u sportski
sako i kravatu. Casey se spusti u stolac. Marder se prebaci u
petu brzinu, počne mahati JAA faksom po zraku i ružiti inženjere.
– Vjerojatno ste već vidjeli da se JAA poigrava s nama. Savršeno
izabran trenutak da nam se ugrozi posao s Kinom. Ali ako ste
pročitali dopis, shvatili ste da je u njemu riječ isključivo o motoru
u Miamiju, a ništa o TransPacificu. Barem ne još...
Casey je pokušavala zadržati pozornost, ali su joj misli
bludjele, pokušavala je izračunati što će značiti promjena u visini
poticajne naknade. Pomak za dva mjesta iznosi... izračuna u
glavi... otprilike povišicu od dvadeset posto. Isuse, pomisli ona.
Dvadeset posto! Mogla bi poslati Allison u privatnu školu. A
mogle bi za praznike otići na neko lijepo mjesto, Havaje ili nešto
slično tome. Odsjele bi u finom hotelu. A iduće bi se godine mogle
preseliti u veću kuću, s velikim dvorištem, pa bi Allison mogla
trčati naokolo.
Svi za stolom buljili su u nju.
Marder reče: Casey? DFDR? Kad možemo očekivati podatke?
– Oprosti, reče ona. – Jutros sam razgovarala s Robom.
Kalibracija napreduje sporo. Sutra će znati više.
– U redu. Strukturalni dio?
Doherty počne svojim nesretnim monotonom. – John, jako je
teško, zaista jako teško. Našli smo neispravni klin za
zabravljivanje na drugom unutarnjem pretkrilcu. Dio je
krivotvoren.
– Provjerit ćemo to na probnom letu, upadne mu Marder u
riječ. – Hidraulika?
– Još provjeravamo, ali dosad je sve ispravno. Kabeli udešeni
prema specifikacijama.
– Završit ćete kad?
– Danas, potkraj prve smjene.
 – Elektrosustav? – Ron reče: Provjerili smo najvažnija
ožičenja. Ništa još nismo našli. Mislim da bismo trebali zakazati
PEC (Provjeru električnih ciklusa) za cijeli zrakoplov.
– Slažem se. Možemo li to učiniti noću da uštedimo vrijeme?
– Ron slegne ramenima. – Naravno. To je skupo, ali...
– Do vraga i troškovi. Još nešto?
– Ima jedna smiješna stvar, da, reče Ron. – UPPII pokazuje
da je došlo do problema sa senzorima za registraciju položaja
pretkrilca u krilu. A kad zakažu senzori, u pilotskoj bi kabini
moglo doći do pogrešnog pokazivanja o položaju u zraku
pretkrilaca.
To je noćas upalo u oči i Casey. Zapisala je, da se poslije
raspita kod Rona. A i ono s vrijednostima AUX-a na ispisu.
Misli joj ponovno odlutaju na povišicu. Allison bi mogla ići u
pravu školu. Ugleda je za niskom klupom, u maloj učionici
Marder reče: Pogonska grupa?
– Još nismo sigurni da su se izvukli skretači mlaza motora,
reče Kenny Burne. – Potrajat će još jedan dan.
– Idite do kraja, sve dok ne budete sigurni da to možete
isključiti kao uzrok. Zrakoplovna elektronika?
Trung reče: Zrakoplovna elektronika je zasad u redu.
– Ono s automatskim pilotom...
– Još nisam stigao do automatskog pilota. To je posljednja
stvar u nizu koju pregledavamo. Znat ćemo nakon provjere u letu.
– U redu, reče Marder. – Ukratko: iskrslo je novo pitanje u
vezi s senzorima za registraciju položaja pretkrilaca. Provjerite to
još danas. I dalje čekamo na rezultate crne kutije, pogonske
grupe, zrakoplovne elektronike. Nismo ništa zaboravili?
Svi zakimaju glavama.
– Ne dajte se zadržavati, reče Marder. – Potrebni su mi
odgovori. – On podigne JAA-ov faks. – Narode, ovo je vrh sante.
Ne moram vas podsjećati što se dogodilo s DC-10. Najnapredniji
zrakoplov svog doba, čudo inženjerstva. Ali je doživio nekoliko
nesreća, na televiziji se prikazalo nekoliko užasnih prizora i bum!
– DC-10 je povijest. Povijest. Pa mi stoga donesite odgovore!
 9:31 A.M.

Dok su prelazili preko tvorničkog kruga prema Hangaru 5,

Richman reče: Marder je izgledao uzrujano, zar ne? Vjeruje li on u
to sve?
– To s DC-10? Da. Jedna je nesreća dokrajčila taj zrakoplov.
– Koja nesreća?
– Let American Airlinesa na liniji Chicago-Los Angeles, reče
Casey. – Svibanj 1979. Lijep dan, dobro vrijeme. Neposredno
poslije polijetanja, lijevi motor otpadne s krila. Zrakoplov izgubi
uzgon i sruši se u blizini aerodroma; poginu svi putnici i članovi
posade. Jako dramatično, sve je bilo gotovo za trideset sekundi.
Dvoje je ljudi snimilo polijetanje pa su televizijske postaje dobile
snimku u jedanaest sati. Mediji su pomahnitali, prozvali taj
zrakoplov letećim mrtvačkim kovčegom. Putničke su agencije
zasipali pozivima i otkazivali rezervacije za DC-10. Douglas više
nikad nije prodao nijedan zrakoplov tog tipa.
– Zašto je motor otpao?
– Loše održavanje, reče Casey. – Oni iz Americana nisu se
pridržavali uputa onih iz Douglasa kako skidati motore sa
zrakoplova. Iz Douglasa su im rekli da najprije skinu motor, a
potom vanjski nosač kojim je motor pričvršćen za krilo. No da bi
uštedjeli na vremenu, oni iz Americana skinuli su odjednom i
motor i vanjski nosač. To je sedam tona metala na viljuškaru.
Jednom je viljuškaru ponestalo benzina za vrijeme skidanja pa je
vanjski nosač napuknuo. No tu pukotinu nitko nije primijetio i
naposljetku je motor otpao s krila. Sve se to dogodilo zbog
održavanja.
– Možda je i tako, reče Richman, ali zar zrakoplov ne bi
trebao moći letjeti, čak i bez motora?
– Da, tako je, reče Casey. – DC-10 bio je sagrađen da
prebrodi takvu vrstu kvara. Zrakoplov je bio besprijekorno
siguran za letenje.
Da je pilot održao zračnu brzinu, sve bi bilo u redu. Mogao je
prizemljiti zrakoplov.
– Zašto nije?
 – Jer je, kao i obično, finalnom događaju prethodila kaskada
malih događaja, reče Casey. – U ovom slučaju, pilotovi komandni
uređaji u kabini napajali su se električnom energijom iz lijevog
motora. Kad je lijevi motor otpao, pilotovi su se instrumenti
isključili, uključujući i upozorenje o slomu uzgona u kabini i
rezervno upozorenje, koje se naziva `vibrator'. To je uređaj koji
prodrma kormilom kako bi poručio pilotu da će zrakoplov izgubiti
uzgon. Kopilot je još imao struje i radili su mu instrumenti, pa
kopilotovo kormilo nije zavibriralo. Taj se uređaj smatra
dodatnom opremom za kupca zrakoplova, a American ga nije
naručio. A Douglas nije ugradio udvojeni sistem za svoj sustav
upozorenja glede sloma uzgona za pilotsku kabinu. Pa kad je DC-
10 izgubio uzgon, kopilot nije znao da mora povećati gas.
– U redu, reče Richman ali pilot nije trebao ostati bez struje.
– Ne, to je bio dizajnom predviđen sigurnosni uređaj, reče
Casey. – Douglas je projektirao i sagradio zrakoplov koji će
prebroditi takve kvarove. Kad je otpao lijevi motor, zrakoplov je
pilotu prekinuo dovod struje kako bi spriječio nove kratke spojeve
u sustavu. Zapamti, svi su sustavi u zrakoplovu udvojeni. Ako se
jedan pokvari, drugi uskoči. I bilo je lako oživjeti pilotove
instrumente; sve što je inženjer leta morao učiniti bilo je pobuditi
relej ili uključiti pomoćni izvor struje. Ali nije učinio ništa od toga.
– Zašto nije?
– Nitko ne zna, reče Casey. – A kopilot, u nedostatku nužnih
podataka na svom ekranu, smanjio je zračnu brzinu, došlo je do
sloma uzgona i zrakoplov se srušio.
Na trenutak su hodali šuteći.
– Razmisli o svim načinima na koje se to moglo izbjeći, reče
Casey. – Mehaničari Americana mogli su provjeriti strukturalna
oštećenja vanjskih nosača nakon što su ih neispravno servisirali.
Ali nisu. U Continentalu su viljuškarima u dvije prigode načinili
pukotine na dva vanjska nosača i mogli su reći Americanu da je
taj postupak opasan. Ali nisu. Oni iz Douglasa rekli su
Americanu za Continentalove probleme, ali American nije obratio
pozornost. – Richman je vrtio glavom.
– A poslije nesreće, Douglas nije mogao reći da je problem u
održavanju, jer je American bio njihov cijenjeni kupac. Pa
Douglas nije to želio objaviti. U svim tim nesrećama, uvijek je riječ
o istoj staroj priči – istina nikad ne izađe na vidjelo osim ako je ne
iščeprkaju mediji. Ali je priča složena, a to je za televiziju
problem... pa oni samo puste snimku. Snimku nesreće koja
pokazuje kako otpada lijevi motor, kako se zrakoplov zanosi
ulijevo i ruši. Snimka implicira da je zrakoplov loše dizajniran, da
Douglas nije predvidio kvar vanjskih nosača i da nije sagradio
zrakoplov koji će to preživjeti. Što je bilo potpuno netočno. Ali
Douglas poslije toga nije prodao nijedan DC-10.
– Pa, reče Richman mislim da ne možeš za to okriviti medije.
Ne stvaraju oni vijesti. Oni samo izvješćuju o njima.
– Upravo to i želim reći, zaključi Casey. – Nisu izvijestili o
nesreći, samo su pustili film. Čikaška nesreća bila je prekretnica
u našoj industriji. Prvi put da je loš medijski publicitet uništio
dobar zrakoplov. Coup degrace bilo je izvješće NTSB-a. Objavljeno
je 21. prosinca, no nitko nije obratio pozornost.
– Pa kad Boeing uvede novi 777, najprije pokrenu tiskovnu
kampanju koja će se poklopiti s puštanjem zrakoplova u promet.
Dopuste televizijskoj postaji da nekoliko godina snima proces
izgradnje i na kraju se prikaže emisija o tome u šest nastavaka.
Usto se objavi i knjiga. Učinili su sve čega su se mogli sjetiti kako
bi unaprijed stvorili dobar imidž za zrakoplov. Jer su ulozi odveć
visoki.
Richman je hodao pokraj nje. – Ne mogu vjerovati da mediji
imaju toliku moć, reče on.
Casey odmahne glavom. – Marder se s pravom zabrinuo,
reče ona. – Ako netko iz medija dozna za let 545, to znači da bi N-
22 imao dvije nezgode u dva dana. A mi bismo bili u velikoj
nevolji.
 1:54 P.M.

Na Manhattanu, u uredima tjednog programa vijesti

Newsline, na dvadeset trećem katu, Jennifer Malone bila je u
montaži i gledala vrpcu s intervjuom s Charlesom Mansonom.
Uđe njezina pomoćnica Deborah, baci faks na njezin stol i reče
onako usput: Pacino je otkazao.
Jennifer pritisne tipku za pauzu. – Što?
– Al Pacino je upravo otkazao nastup.
– Kad?
– Prije deset minuta. Izvrijeđao Martyja i otišao.
– Što? Snimali smo četiri dana na mjestu snimanja njegova
filma u Tangieru. Film se počinje prikazivati ovaj vikend i odvojili
smo za njega punih dvanaest minuta. – Dvanaestominutni prilog
na Newslineu, najgledanijem programu vijesti na televiziji, bio je
reklama kakva se nije mogla platiti nikakvim novcem. Svaka
hollywoodska zvijezda željela je sudjelovati u tom programu. – Što
se dogodilo?
– Marty je čavrljao s njim dok su ga šminkali i spomenuo
kako Pacino nije već četiri godine snimio hit. Pretpostavljam da se
ovaj uvrijedio i otišao.
– Uživo? – Ne, prije početka snimanja.
– Isuse, reče Jennifer. – Pacino ne može to učiniti. Njegov
ugovor predviđa da reklamira film. Ovaj je nastup dogovoren prije
nekoliko mjeseci.
– Hm, da. Ali je otišao. – Što Marty kaže?
– Marty bjesni. Marty kaže: `Što je očekivao, ovo je
informativni program, mi postavljamo neugodna pitanja.' Znaš
već, tipični Marty. – Jennifer opsuje. – Upravo ono zbog čega smo
svi strepjeli.
Intervjui Martyja Reardona bili su zloglasno kontroverzni.
Iako je prije dvije godine ostavio novinarsku redakciju da bi radio
u Newslineu – za puno višu plaću – još se smatrao žestokim
novinarom, nemilosrdnim ali pravednim, bez dlake na jeziku –
iako je u stvarnosti volio dovoditi svoje goste u neugodnu
situaciju, stjerati ih u kut silno osobnim pitanjima, čak iako
pitanja nisu bila u vezi s prilogom. Nitko nije želio da Marty
razgovara s Pacinom, jer nije poput ostalih slavnih ličnosti, ne
voli `napuhane pričice'. Ali Frances, koja je najčešće razgovarala s
poznatim osobama, bila je u Tokyju gdje je intervjuirala japansku
princezu.
– Je li Dick razgovarao s Martyjem? Može li se nešto spasiti?
– Dick Shenk je bio izvršni producent Newslinea. U samo tri
godine, vješto je pretvorio program koji je bio odlagalište otpada
za ljetnu mrtvu sezonu u solidno uspješan program u
najgledanijem terminu. Shenk je donosio sve najvažnije odluke i
bio jedina osoba s dovoljno moći da dovede u red primadonu
poput Martyja.
– Dick je još na ručku s gospodinom Earlyjem. – Shenkovi
objedi s Earlyjem, predsjednikom cijele televizijske mreže, uvijek
bi potrajali do kasno poslije podne.
– Znači Dick ne zna?
– Još ne.
– Izvrsno, reče Jennifer. Pogleda na svoj sat: bilo je dva sata.
Ako je Pacino otkazao, trebaju popuniti rupu od dvanaest minuta,
a na raspolaganju imaju manje od sedamdeset dva sata. – Što
imamo snimljeno?
– Ništa. Majka Tereza je u montaži. Mickey Mantle još nije.
Jedino što imamo je onaj prilog o juniorskoj bejzbolskoj ligi
invalida. – Jennifer zastenje. – Dick to nikad neće odobriti.
– Znam, reče Deborah, To je pljuga.
Jennifer podigne faks koji je njezina pomoćnica spustila na
konzolu. Bilo je to priopćenje od nekog odjela za odnose s
javnošću, jedno od nekoliko stotina koje je svaka redakcija vijesti
dobivala svakog dana. Poput svih takvih faksova, i ovaj je bio
formatiran da sliči brzojavnoj vijesti, zajedno s naslovom na vrhu.
U njemu je pisalo:

JAA ODGODILA IZDAVANJE UPORABNE DOZVOLE

ŠIROKOTRUPNOM
ZRAKOPLOVU N-22 ZBOG TRAJNE ZABRINUTOSTI GLEDE
SIGURNOSTI LETENJA,

– Što je to? – reče ona i namršti se. – Hector je rekao da to

dam tebi. – Zašto?
– Učinilo mu se da bi u tome moglo biti nečeg.
 – Zašto? Koje je to sranje JAA? – Jennifer na brzinu preleti
po tekstu; bilo je u njemu puno zrakoplovnog nazivlja, stručnog i
nerazumljivog. Ona pomisli: nema slika.
– Čini se, reče Deborah, da je riječ o istom zrakoplovu koji se
zapalio u Miamiju.
– Oh. Hector želi da snimim prilog o sigurnosti? Pun
pogodak. Svi su već vidjeli snimku zapaljenog zrakoplova. Koja
usto nije bila ništa posebno. – Jennifer baci faks. – Upitaj ga ima
li nešto drugo.
Deborah ode. Kad je ostala sama, Jennifer se zagleda u
zaustavljenu sliku Charlesa Mansona na ekranu ispred sebe. Tad
isključi sliku i odluči na trenutak promisliti.
Jennifer Malone imala je dvadeset devet godina i bila
najmlađi producent u povijesti Newslinea. Napredovala je brzo jer
je dobro radila svoj posao. Rano je pokazala talent; još kao
studentica na sveučilištu Brown, dok je radila u ljetnoj školi kao i
Deborah, do kasno u noć je istraživala, kao mahnita kuckala po
terminalima, pročešljavala Internet. A tad, nasmrt prestrašena,
otišla je Dicku Shenku s prijedlogom da snimi priču o neobičnom
novom virusu u Africi i hrabrom epidemiologu na mjestu
događaja. Rezultat toga bio je proslavljeni prilog o Eboli,
najznačajniji prilog Newslinea te godine, koji je priskrbio Dicku
Shenku još jednu Peabodyjevu nagradu za njegov Zid slave.
Jedan za drugim, snimila je prilog o Darryl Strawberry, pa o
površinskim ugljenokopima u Montani, pa o irokeškim
kockarnicama. Koliko se zna, nijednom se studentu prije nje nije
emitirao prilog na televiziji, a njezinih se emitiralo četiri. Shenk je
izjavio da mu se sviđa njezina iskričavost i ponudio joj posao. To
što je bila pametna, lijepa i diplomant uglednog sveučilišta nije
odmoglo. Idućeg lipnja, kad je diplomirala, zaposlila se u
Newslineu.
Priloge je snimalo petnaest producenata. Svaki je bio
dodijeljen jednoj od zvijezda koje su nastupale ispred kamere; od
svakog se očekivalo da snimi po jedan prilog svaka dva tjedna. Za
prosječnu priču bilo je potrebno četiri tjedna. Nakon dva tjedna
istraživanja, producenti bi se sastali s Dickom kako bi dobili
njegovo odobrenje. Tad bi obišli mjesta događaja, snimili
pozadinu i obavili sekundarne intervjue. Prilog bi oblikovao
producent, a tekst bi uživo izgovorila neka od televizijskih
zvijezda, koja bi doletjela na jedan dan, snimila se ispred
pozadine i obavila najvažnije intervjue pa odletjela na iduće
snimanje, prepustivši montažu priloga producentu. Kadšto bi
prije emitiranja ta zvijezda došla u studio, pročitala tekst koji bi
pripremio producent i nasnimila glas uz slikovni materijal.
Kad bi se prilog napokon emitirao, televizijska bi zvijezda
ispala reporter: Newsline je ljubomorno štitio ugled svojih
zvijezda. Ali su zapravo producenti bili pravi reporteri: Producenti
su birali priče, istraživali pozadinu i oblikovali ih, pisali tekst i
montirali priloge. Televizijske su zvijezde samo činile što bi im se
reklo.
Bio je to sustav koji se Jennifer sviđao. Imala je veliku moć a
sviđalo joj se raditi iza scene, nepoznata imena. Anonimnost joj je
odgovarala. Često, kad bi vodila intervjue, prema njoj bi se
odnosili kao prema lažnjaku, pa bi oni s kojima bi razgovarala
govorili slobodno, iako se vrpca okretala. U nekom bi trenutku ta
osoba rekla: Kad ću upoznati Martyja Reardona? – Ona bi
ozbiljno odgovorila da to još nije odlučeno i nastavila sa svojim
pitanjima. I pritom prikliještila mulca koji je pomislio da je ona
generalna proba.
Činjenica je da ona stvara priču. Ne haje za to što zvijezde
ubiru slavu. – Nikad nismo rekli da oni obavljaju reporterski
posao, istaknuo bi Shenk. – Nikad ničim ne dajemo na znanje da
su oni razgovarali s nekim s kime nisu razgovarali. U ovom
programu, talenti nisu zvijezde. Priča je zvijezda. Zvijezda je samo
vodič – vodi publiku kroz priču. Zvijezda je netko kome oni
vjeruju, netko koga laka srca pozivaju u svoj dom.
To je istina, pomisli ona. Osim toga, nije bilo drugog načina.
Medijska zvijezda poput Martyja Reardona zauzetija je od
predsjednika države i u svakom slučaju slavnija, prepoznatljivija
na ulici. Nije se moglo očekivati da bi osoba poput Martyja tratila
svoje dragocjeno vrijeme na pripremne radove i kopanje temelja,
spoticala se o pogrešne tragove, oblikovala priču.
Jednostavno nije bilo vremena.
Ovo je televizija: nikad nema dovoljno vremena.
Ponovno pogleda na sat. Dick se neće vratiti s ručka prije tri
ili pola četiri. Marty Reardon se neće ispričati Al Pacinu. Pa kad
se Dick vrati s objeda, poludjet će, održati Reardonu bukvicu – a
potom očajnički tragati za prilogom kojim bi ispunio nastalu
prazninu.
Jennifer je imala sat vremena da mu ga nađe.
Upali svoj televizor i počne besposleno listati kanale.
Ponovno pogleda faks na svom stolu:
 JAA ODGODILA IZDAVANJE UPORABNE DOZVOLE
ŠIROKOTRUPNOM
ZRAKOPLOVU N-22 ZBOG TRAJNE ZABRINUTOSTI GLEDE
SIGURNOSTI LETENJA,

Trenutak samo, pomisli ona. Trajne zabrinutosti? Znači li to

da postoji problem u pouzdanosti tog zrakoplova? Ako je tako, to
bi mogla biti zanimljiva priča. Ne sigurnost zračnog prometa – to
je prežvakana tema. Beskrajne priče o kontrolorima leta, kako se
služe računalima iz šezdesetih godina, kako je cijeli sustav
zastario i opasan. Takve priče samo zabrinu ljude. Gledatelji se ne
mogu uživjeti jer ništa ne mogu učiniti u vezi s tim. Ali određeni
zrakoplov s nedostatkom? To je prilog o pouzdanosti proizvoda.
Ne kupujte taj proizvod. Ne letite tim zrakoplovom.
To bi moglo biti jako, jako efektno, pomisli ona. Podigne
slušalicu i nazove.
 11:15 A.M.

Casey zatekne Rona Smitha glave gurnute u prednji prostor

za agregate, neposredno iza nosnog kotača. Posvuda oko njega,
njegov tim električara znojio se od posla.
– Ron, reče ona, reci mi nešto o ovom popisu kvarova. –
Ponijela je popis sa sobom, svih deset stranica.
– Što je s njim?
– Na njoj ima četiri AUX vrijednosti. Red prvi, drugi, treći i
COA. Što one opslužuju?
– Je li to važno?
– Tek pokušavam otkriti.
Ron uzdahne. – AUX 1 je pomoćni generator, turbina u repu.
AUX 2 i AUX 3 su čisti višak vodova u slučaju da sustav dobije
nadogradnju, pa ih kasnije zatreba. AUX COA je pomoćni vod za
dodatnu opremu. To je vod za kupčeve dodatne ugradbe, poput
QAR a. Koji ovaj zrakoplov nema.
Casey reče: Ovi redovi pokazuju nulte vrijednosti. Znači li to
da se koriste?
– Nije nužno. Nula stoji uvijek kao bazna vrijednost, pa ćeš
morati provjeriti.
– U redu. – Ona presavine listove papira s podacima. – A što
je s kvarovima na senzorima za registraciju položaja pretkrilaca?
– Na tome sad radimo. Možda ćemo nešto otkriti. Ali
pogledaj. Ispis kvarova je pokazatelj trenutačnog stanja sustava
nekog trenutka. Nikad nećemo otkriti što se dogodilo ovom
zrakoplovu na temelju pokazatelja trenutačnog stanja. Potrebni
su nam podaci iz DFDR a. Moraš nam ih nabaviti, Casey.
– Ganjam Roba Wonga...
– Ganjaj ga više, reče Smith, Crna kutija ključ je svega,
Iz stražnjeg dijela zrakoplova, ona začuje bolan uzvik:
Žabljih mu dlaka! Da ne povjeruješ!
Bio je to glas Kennyja Burnea.
Stajao je na platformi iza lijevog motora i ljutito mahao
rukama. Ostali inženjeri oko njega mahali su glavama.
Casey im priđe. – Nešto ste našli?
 – Da prebrojim što sve, reče Burne i pokaže motor. – Kao
prvo, brtve za hlađenje su pogrešno ugrađene. Neki ih je idiot od
mehaničara stavio naopačke.
– Je li se to loše odrazilo na let?
– Prije ili poslije, da. Ali to nije sve. Pogledaj ovu unutarnju
oplatu na skretačima mlaza motora.
Casey se popne po skelama do stražnjeg dijela motora, gdje
su inženjeri zavirivali u podignutu oplatu skretača mlaza motora.
– Pokažite joj, momci, reče Burne.
Oni osvijetle baterijom unutrašnju površinu oplate. Casey
ugleda čvrstu čeličnu površinu, precizno zakrivljenu, pokrivenu
sitnom čađi iz motora. Držali su bateriju blizu reljefnog loga
tvornice Pratt and Whitney, pokraj napadne ivice metalnog
rukavca.
– Vidiš? – upita Kenny.
– Što? Misliš na žig na dijelovima? – reče Casey. Logo Pratta
i Whitneya bio je krug i u njemu orao te slova P i W.
– Tako je. Žig.
– Što je s njim?.
Burne zamaše glavom. – Casey, reče on. – Orao je naopačke.
Okrenut je u pogrešnom smjeru.
– Oh. – Ona to nije primijetila.
– Zar misliš da bi Pratt and Whitney stavili svog orla
naopačke? Nema teorije. Ovo je krivotvoreni dio, Casey.
– U redu, reče ona. – No, je li se to negativno odrazilo na let?
– To je bila kritična točka. Već su pronašli krivotvorene dijelove u
zrakoplovu. Amos je rekao da će ih biti više i nedvojbeno je bio u
pravu. No pitanje je bilo, je li se ijedan od njih negativno odrazio
na ponašanje zrakoplova za vrijeme nesreće?
– Moguće, reče Kenny topćući nestrpljivo. Ali ne mogu
rastaviti ovaj motor, za boga miloga. To bi mi oduzelo najmanje
dva tjedna. – Pa kako ćemo onda doznati?
– Potrebna nam je ta crna kutija, Casey. Moramo imati te
podatke.
Richman reče: Želiš da odem u elektronički odjel? Da vidim
kako Wong napreduje?
– Ne, reče Casey. – Nikakve koristi od tog. – Rob Wong je
znao izgubiti živce. Pritisnuti ga još više, ne bi se ništa postiglo;
lako bi se moglo dogoditi da ode kući i ne vrati se dva dana.
Njezin mobitel zazvoni. Bila je to Norma.
 – Počinje, reče ona. – Imaš pozive od Jacka Rogersa, pa od
Barryja Jordana iz L.A. Timesa, pa od nekog po imenu Winslow iz
washingtonskog Posta. A i molbu za materijal o N-22 od
Newslinea.
– Newslinea? One televizijske emisije?
Aha. – Oni rade prilog?
– Mislim da ne, reče Norma. – Zvučalo je kao ispitivanje
terena. – U redu, reče Casey. – Nazvat ću te. – Sjedne u kut
hangara i izvadi notes. Počne ispisivati popis dokumenata koje će
uključiti u izvješće za tisak. Sažetak FAA postupaka koji prethode
izdavanju uporabne dozvole za novi zrakoplov. Objavu uporabne
dozvole FAA za N-22; Norma će to morati iskopati od prije pet
godina. Pa prošlogodišnje izvješće FAA o sigurnosti zrakoplova.
Interno izvješće tvrtke o pouzdanosti prilikom leta N-22 od 1991.
godine do danas – besprijekorni pokazatelji. Godišnje izvješće o N-
22 s najnovijim podacima. Popis naloga o ispitivanju sigurnosti
letenja objavljenih za taj zrakoplov - bilo ih je vrlo malo. Sažeti
osvrti od jedne stranice o zrakoplovu, najvažniji statistički podaci
o brzini i kilometraži, veličini i težini. Nije željela slati odveć toga.
Ovo će biti dovoljno za početak.
Richman ju je promatrao. – Što sad? – upita on.
Ona otrgne papir i pruži mu ga. – Daj ovo Normi. Reci joj da
pripremi paket za tisak i pošalje ga svima koji ga zatraže.
– U redu. – On se zagleda u popis. – Nisam siguran da mogu
pročitati...
– Norma će znati. Samo joj to predaj. – U redu.
Richman ode veselo zviždučući.
Zazvoni njezin telefon. Bio je to Jack Rogers, poziv na njezin
direktni broj. – Stalno slušam da će se krilo prepustiti kao
kompenzacijski posao. Kažu mi da Norton šalje montažni alat u
Koreju, ali da će se odande prebaciti dalje do Šangaja.
– Je li Marder razgovarao s tobom?
– Ne. On je nazvao mene i ja njega, ali se nismo uspjeli čuti.
– Razgovaraj s njim, reče Casey, prije no što nešto učiniš. – Hoće
li Marder htjeti reći nešto službeno?
– Porazgovaraj s njim.
– U redu, reče Rogers. – Ali će on to poricati, zar ne? –
Razgovaraj s njim.
Rogers uzdahne. – Slušaj, Casey, ne želim čekati s pričom u
kojoj sam pohvatao sve konce – a potom je za dva dana pročitati u
L.A. Timesu. Pomogni mi. Ima li nečeg u priči o prodaji krila ili
nema? – Ne mogu ništa reći.
– Znaš što, reče Rogers. – Kad bih napisao da nekoliko izvora
na visokim položajima u Nortonu poriču da krilo odlazi u Kinu,
pretpostavljam da ne bi imala ništa protiv toga?
– Ne bih, ne. – Oprezan odgovor, ali je i pitanje bilo oprezno.
– U redu, Casey. Hvala ti. Nazvat ću Mardera.
On spusti slušalicu.
 2:25 P.M.

Jennifer Malone nazove broj s faksa i zamoli da je spoje s

odgovornom osobom: Alanom Priceom. Gospodin Price je još bio
na ručku, pa ona porazgovara s njegovom pomoćnicom,
gospođicom Weld.
– Čujem da je došlo do zastoja u europskom izdavanju
uporabne dozvole Nortonovu zrakoplovu. U čemu je problem?
– Mislite na N-22? – Tako je.
– Budući da je riječ o prijepornu pitanju, molim vas da ovo
bude neslužbeno.
– Koliko neslužbeno?
– Pozadina.
– U redu.
– U prošlosti, Europljani su prihvaćali FAA-ove uporabne
dozvole za nove zrakoplove jer se izdavanje tih dozvola smatralo
vrlo strogim. No u posljednje vrijeme JAA dovodi u sumnju
američki postupak izdavanja dozvola. Smatraju da se američka
agencija FAA slizala s američkim proizvođačima i ublažila svoje
standarde.
– Stvarno? – Savršeno, pomisli Jennifer. Nesposobna
američka birokracija. Dick Shenk obožava takve priče. A FAA
godinama napadaju; sigurno ima puno kostura. – Kakvi su
dokazi? – upita ona.
– Pa, Europljani nalaze cijeli sustav nezadovoljavajućim. Na
primjer, FAA čak i ne čuva dokumente o izdavanju dozvola.
Dopuštaju zrakoplovnim tvrtkama da to čine. To se čini malo
odveć pogodno. – A-ha. – Ona zapiše:
FAA se slizala s proizvođačima. Korupcija!
Žena reče: Ukoliko želite više informacija predlažem vam da
nazovete izravno JAA, ili možda Airbus. Mogu vam dati brojeve.
No ona umjesto toga nazove FAA. Spoje je s uredom za
odnose s javnošću, čovjekom po imenu Wilson.
– Čula sam da JAA odbija potvrditi uporabnu dozvolu za
Nortonov zrakoplov N-22.
– Da, reče Wilson. – Neko vrijeme odugovlače s tim. – FAA je
već izdala uporabnu dozvolu za N-22?
 – Naravno. U ovoj se zemlji ne može proizvesti neki zrakoplov
bez odobrenja FAA te odobrenja dizajna i proizvodnog procesa od
početka do svršetka.
– Imate li dokumente o izdavanju uporabne dozvole? – Ne.
Čuvaju ih proizvođači. Norton ih ima.
A-ha, pomisli ona. Znači, istina je. -Norton čuva
dokumentaciju, a ne FAA. -Lisica čuva kokošinjac?
– Smeta li vas da Norton čuva dokumente? – Ne, nimalo.
– I vi smatrate da je postupak izdavanja uporabne dozvole
bio ispravan?
– Ma naravno. Kao što sam rekao, zrakoplov je dobio
uporabnu dozvolu prije pet godina.
– Govori se da su Europljani nezadovoljni cijelim postupkom
izdavanja dozvola.
– Znate, reče Wilson diplomatski, JAA je razmjerno mlada
organizacija. Za razliku od FAA, nemaju statutarnih ovlasti.
Smatram da se još pokušavaju odlučiti kako će postupati.
Ona nazove informativni ured Airbus Industrie u
Washingtonu i spoje je s tipom u marketingu po imenu
Samuelson. On nevoljko potvrdi da je čuo za odgodu izdavanja
dozvole, premda ne zna pojedinosti.
– Ali Norton u posljednje vrijeme ima puno problema, reče
on. – Primjerice, ja mislim da ugovor s Kinom nije tako siguran
kako se oni pretvaraju da jest.
To je bilo prvi put da je čula za ugovor s Kinom. Zapiše: -
Ugovor s Kinom N 22?
Ona reče: `A-ha...
– Hoću reći, budimo realni, nastavi Samuelson, Airbusov A-
340 je superiorniji zrakoplov u svakom pogledu. Noviji je od
Nortonova širokotrupca. Ima veći dolet. Bolji je u svakom
pogledu. Pokušavali smo to objasniti Kinezima i oni su počeli
prihvaćati naše stajalište. Ako bih morao nagađati, rekao bih da
od Nortonova ugovora s Narodnom Republikom Kinom neće biti
ništa. Naravno, sigurnosni obziri dio su te odluke. Neslužbeno,
smatram da su se Kinezi jako zabrinuli da Nortonov zrakoplov
nije pouzdan.
Kinezi smatraju zrakoplov nesigumim.
– Kod koga da se raspitam o tome? – upita ona.
– Kao što znate, Kinezi općenito zaziru od rasprave o
tekućim pregovorima, reče Samuelson. Znam čovjeka u
komercijali koji bi vam mogao pomoći. On radi za Ex-Im Bank
koja osigurava dugoročno financiranje za prodaju u inozemstvu.
– Kako se zove? – upita ona.
Zvao se Robert Gordon. Telefonistu na centrali komercijale
trebalo je petnaest minuta da ga pronađe. Jennifer je črčkala po
papiru. Najzad njegova tajnica reče: Nažalost, gospodin Gordon je
na sastanku.
– Zovem iz Newslinea, reče ona. – Oh. – Stanka. – Trenutak,
molim. – Jennifer se nasmiješi. Uvijek uspijeva.
Gordon se javi i ona ga upita za JAA i izdavanje uporabne
dozvole te Nortonov ugovor s Narodnom Republikom. – Je li istina
da je taj ugovor u opasnosti?
– Svaka prodaja zrakoplova je u opasnosti dok se ugovor ne
potpiše, gospođice Malone, reče Gordon. – Koliko ja znam, ugovor
s Kinom je na čvrstim temeljima. No čuo sam za govorkanja da
Norton ima problema s JAA zbog dobivanja uporabne dozvole za
Europu. – U čemu je problem?
– Znate, reče Gordon, ja nisam stručnjak za zrakoplove, ali
tvrtka ima velikih problema.
– Norton ima problema.
Gordon reče: Jučer ono u Miamiju. A naravno, čuli ste za
nesreću u Dallasu.
– Što je to?
– Prošle godine, na pisti im se zapalio motor. Svi su iskočili
iz aviona. Nekoliko je ljudi slomilo noge skačući s krila.
– ...nezgoda u Dallasu – motor/slomljene noge, Snimka?
Ona reče: A-ha...
– Ne znam za vas, reče Gordon, ali ja baš i ne volim letjeti
avionom i ako ljudi moraju skakati iz aviona, to nije zrakoplov u
kojem bih ja želio biti.
Ona zapiše:
– ...skakanje sa zrakoplova JUPII -nepouzdan zrakoplov.
A ispod toga, velikim tiskanim slovima, ona napiše:
SMRTONOSNA MIŠOLOVKA.
Nazove NortonAirfcraft da bi čula njihovu verziju priče.
Dobije čovjeka iz odjela za odnose s javnošću po imenu Benson.
Zvučao je poput jednog od onih usporenih, polupospanih
tvorničkih tipova. Ona ga odluči odmah pogoditi šakom među oči.
– Željela bih vas upitati nešto o nesreći u Dallasu.
– Dallasu? – U glasu mu se osjećala strepnja. To je dobro.
 – Prošle godine, reče ona. – Zapalio vam se motor i ljudi su
poskakali s aviona. Polomili noge.
– Ah, to. To je bila nezgoda s Boeingom 737, reče Benson. -
...nezgoda sa 737.
– A-ha. Pa što mi možete reći o tome?
– Ništa, reče Benson. – To nije bio naš zrakoplov.
– Nemojte tako, reče ona. – Slušajte, već znam o toj nesreći.
– To je Boeingov zrakoplov.
Ona uzdahne. – Isuse. Nemojte me gnjaviti. – To je tako jedi,
način na koji predstavnici za tisak uvijek podignu kineski zid.
Kao da dobar novinar neće nikad doznati istinu. Kao da misle da
im nitko neće reći ako im oni ne kažu.
– Žao mi je, gospođice Malone, ali mi ne proizvodimo taj
zrakoplov.
– Ako je to zaista istina, reče ona neskriveno zajedljivim
tonom, vjerojatno mi možete reći kako bih to mogla provjeriti? –
Da, gospođo, reče Benson. – Nazovite informacije na broj 206 i
zamolite Boeingov broj. Oni će vam pomoći. – Klik.
Isuse! Kojeg li šupka! Kako se te tvrtke mogu prema
medijima ponašati na taj način? Staneš li na žulj novinaru, uvijek
će ti se to obiti o glavu. Zar to ne shvaćaju?
Ona nazove Boeing, odjel za odnose s javnošću. Dobije
telefonsku sekretaricu, neka koza odvergla broj faksa i reče neka
pitanja pošalje faksom a oni će joj se javiti. Nevjerojatno, pomisli
Jennifer. Velika američka tvrtka, a čak se i ne javljaju na telefon.
Ljutita, ona spusti slušalicu. Nema smisla čekati. Ako je u
nezgodi u Dallasu sudjelovao Boeingov zrakoplov, ona nema
priloga. Do vraga, nema priloga.
Zabubnja prstima po stolu, pokušavajući smisliti što učiniti.
Ponovno nazove Norton i reče da želi porazgovarati s nekim
iz uprave, a ne s predstavnikom za tisak. Spoje je s uredom
predsjednika uprave, pa prebace nekoj ženi po imenu Singleton. –
Izvolite? – reče žena.
– Čula sam da je došlo do zastoja u europskom izdavanju
uporabne dozvole za N-22. U čemu je problem sa zrakoplovom? –
upita Jennifer.
– Nema nikakvih problema, reče Singletonova. –
Prometujemo s N-22 u ovoj zemlji već pet godina.
– Čula sam iz nekih izvora da je to nepouzdan zrakoplov,
reče Jennifer. – Jučer vam se na pisti u Miamiju zapalio motor... –
Zapravo, prsnuo je rotor. To se sad istražuje. – Žena je govorila
tečno, smireno, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu da
motor eksplodira.
– ...prsnuo rotor!
– A-ha, reče Jennifer. – Shvaćam. Ali ako je istina da vaš
zrakoplov nema problema, zašto je JAA uskratila svoju dozvolu?
Žena na drugom kraju pošuti. – Mogu vam jedino ispričati
pozadinu cijelog slučaja, reče ona. – Neslužbeno.
Zvučala je uznemireno, napeto. Dobro. Napredujemo.
– Gospođice Malone, sa zrakoplovom je sve u redu. Problem
je u pogonskoj grupi. U Americi, zrakoplov N-22 leti s motorima
Pratt and Whitney Ali nam JAA kaže da ćemo im morati ugraditi
IAE-ove motore, želimo li prodavati zrakoplove u Europi.
– A-ha, reče Jennifer.
– Navodno, nastavi Singletonova, JAA želi da opremimo naš
zrakoplov njihovim motorima kako bismo zadovoljili europske
standarde glede buke i zagađenja, koji su stroži od američkih. Ali
je činjenica da mi proizvodimo trupove, a ne motore, i smatramo
da se odluka o motorima treba prepustiti kupcu. Ugrađujemo
motore koje kupac zatraži. Ako žele IAE motore, mi mu ugradimo
njih. Ako žele motore Pratta i Whitneyja, mi ugradimo te motore.
Žele li GE, ugradimo im GE. Tako je uvijek bilo u našem poslu.
Kupac bira motor. Pa stoga to smatramo neovlaštenim
regulatornim uplitanjem JAA. Rado ugrađujemo IAE motore u
naše zrakoplove, ako nas Lufthansa ili Sabena to zamole. Ali
smatramo da JAA nema pravo diktirati uvjete tržišta. Drugim
riječima, problem nema veze sa sposobnošću letenja zrakoplova.
Jennifer se namršti. – Želite reći da je posrijedi spor oko
propisa? – Točno tako. Ovo je pitanje trgovinske blokade. JAA nas
pokušava prisiliti da se služimo europskim motorima. Ali ako je to
njihov cilj, mislimo da bi trebali na to prisiljavati europske
prijevoznike, a ne nas.
–...oko propisa!!!
– A zašto to nisu nametnuli Europljanima?
– Morat ćete to upitati JAA. Iskreno rečeno, pretpostavljam
da su to već pokušali i da su im rekli neka se nose do vraga.
Zrakoplovi se grade u skladu s naručiteljevim specifikacijama.
Prijevoznici odaberu motore, elektroničke komponente, unutarnju
konfiguraciju. To je njihov izbor.
Jennifer je počela crtkarati po papiru. Slušala je ton žene na
drugom kraju linije i pokušavala osjetiti emociju. Žena je zvučala
kao da se pomalo dosađuje, poput nastavnice na svršetku radnog
vremena. Jennifer nije otkrila napetost, krzmanje, skrivene tajne.
Jebi ga, pomisli ona. Nema priloga.
Posljednji pokušaj: nazove National Transportation Safety
Board u Washingtonu. Spoje je s čovjekom po imenu Kenner u
odjelu za odnose s javnošću.
– Zovem u vezi s izdavanjem uporabne dozvole za N-22. –
Kenner je zvučao iznenađeno. – Znate, to nije baš naše područje.
Vjerojatno želite razgovarati s nekim iz FAA.
– Možete li mi reći nešto o pozadini tog slučaja?
– Pa, FAA-ov postupak izdavanja uporabne dozvole je
iznimno rigorozan i poslužio je kao model inozemnim agencijama.
Koliko se ja mogu sjetiti, inozemne agencije u cijelom svijetu
prihvaćaju FAA-ove uporabne dozvole kao dovoljne. JAA je
prekinula tu tradiciju i mislim da nije tajna i zašto. Riječ je o
politici, gospođice Malone. JAA želi da se u američke zrakoplove
ugrađuju europski motori, pa prijete da će uskratiti dozvole. I
dakako, Norton treba Kini prodati N-22, a Airbus želi taj posao.
– Pa JAA napada zrakoplov?
– U svakom slučaju, pobuđuju sumnje.
– Opravdane sumnje?
– Ne, koliko ja znam. N-22 je dobar zrakoplov. Provjeren
zrakoplov. Airbus kaže da oni imaju novi zrakoplov; Norton kaže
da imaju provjereni zrakoplov. Kinezi će vjerojatno uzeti
provjereni proizvod. A i malo jeftiniji.
– No je li zrakoplov pouzdan?
– Potpuno. NTSB kaže zrakoplov je pouzdan.
Jennifer mu zahvali i spusti slušalicu. Zavali se u stolac i
uzdahne. Nema priloga.
Ničeg. I točka. Kraj. – Do vraga, reče ona.
Pritisne interfon. – Deborah, reče ona. – U vezi s onim
zrakoplovom...
– Gledaš li? – zaciči Deborah. – Gledam li što?
– CNN. To je nevjerojatno! – Dohvati daljinski upravljač.
 12:05 P.M.

El Torito je nudio probavljivu hranu po umjerenim cijenama

i pedeset dvije vrste piva; bilo je to omiljeno okupljalište inženjera.
Članovi TUUN-a sjedili su za središnjim stolom u glavnoj
prostoriji, desno od šanka. Konobarica je uzela njihovu narudžbu
i upravo odlazila, kad Kenny Burne reče: Čujem da Edgarton ima
problema.
– Svi imamo problema, reče Doug Doherty i dohvati pržene
ploške krumpira i salsu.
– Marder ga mrzi.
– Pa što? – reče Ron Smith. – Marder mrzi svakog.
– Da, ali sam već nekoliko puta čuo, reče Kenny, da Marder
neće...
– Isuse! Pogledajte! – Doug Doherty pokaže na drugu stranu
prostorije, prema šanku.
Oni se svi okrenu i zagledaju u televizor postavljen iznad
šanka. Zvuk je bio stišan, ali je slika bila jasna kao dan:
unutrašnjost Nortonova širokotrupnog zrakoplova, viđena okom
drhtave videokamere. Putnici doslovce lete zrakom, odbijaju se od
prtljažnih pregrada i zidnih oplata, prevrću se preko sjedišta.
– Sveca mu! – reče Kenny.
Ustanu od stola i potrče prema šanku, vičući: Ton! Pojačaj
ton! – Užasne slike su se nastavile.
Dok je Casey stigla u restoran, videosnimka je završila.
Kamera je sad prikazivala mršavog muškarca s brkovima,
odjevenog u brižljivo skrojeno plavo odijelo koje je podsjećalo na
uniformu. Ona prepozna Bradleya Kinga, odvjetnika koji se
specijalizirao za zrakoplovne nesreće.
– Tko bi drugi, reče Burne, nego Kralj neba.
– Mislim da ova videosnimka dovoljno govori, govorio je
Bradley King. – Ustupio nam ju je moj klijent, gospodin Song, i
ona živopisno prikazuje užas kojem su bili izloženi putnici u tom
na propast osuđenom zrakoplovu. Zrakoplov se, ničim izazvan,
počeo nekontrolirano propinjati – nedostajalo je samo dvije
stotine metara da se sruši u Tihi ocean!
– Što? – reče Kenny Burne. – Koliko?
 – Kao što znate, i ja sam pilot, i mogu s potpunom
sigurnošću izjaviti da je to što se dogodilo posljedica dobro znanih
nedostataka u dizajnu zrakoplova tipa N-22. Norton godinama
zna za te nedostatke i ništa ne čini. Piloti, prijevoznici i specijalisti
iz FAA slali su ogorčene pritužbe na taj zrakoplov. Osobno
poznajem pilote koji odbijaju letjeti u N-22 jer je posebno
nesiguran.
– Osobito oni s tvoje platne liste, reče Burne.
Na televiziji, King je govorio: No, Norton Aircraft Company
nije poduzela ništa posebno kako bi riješila problem tih pritužbi
glede pouzdanosti. Neobjašnjivo je, zaista, da su znali za te
probleme a da ništa nisu učinili. S obzirom na njihov nedopustiv
nemar, bilo je samo pitanje vremena kad će se dogoditi ovakva
tragedija. Sad je troje ljudi mrtvo, dva su putnika paralizirana, a
kopilot je u komi. Sve u svemu, pedeset sedam putnika zadržano
je na bolničkom liječenju. To je sramota za avijaciju.
– Taj ljigavac, reče Kenny Burne. – On zna da to nije istina! –
Ali su na televiziji ponovno prikazali CNN-ovu snimku, ovaj put
usporeno. Tijela su se koprcala po zraku, naizmjence izoštrena pa
mutna. Gledajući to, Casey se počne znojiti. Zavrti joj se u glavi,
strese je zimica i nešto je stegne u grudima. Restoran u kojem se
nalazila postane mutan, blijedozelen. Ona brzo sjedne na barsku
stolicu i duboko udahne.
Sad su na televiziji prikazivali nekog bradonju učene
vanjštine, kako stoji pokraj jedne od pista u zračnoj luci LAX.
Zrakoplovi su rulali u pozadini. Nije čula što je čovjek govorio jer
su inženjeri oko nje vrištali na ekran.
– Tikvan! – Šupčino!
– Balvan!
– Kenjator!
– Dečki, može malo tišine? – reče ona. Bradonja na ekranu
bio je Frederick Barker, bivši službenik FAA. Barker je nekoliko
puta u posljednje vrijeme svjedočio na sudu protiv njihove tvrtke.
Svi su ga inženjeri mrzili.
Barker je govorio: O da, bojim se da nema sumnje da postoji
problem. – Koji problem? pomisli ona, no kamera se vrati natrag
u studio CNN-a u Atlanti i pokaže voditeljicu ispred fotografije N-
22. Ispod fotografije velikim crvenim slovima pisalo je
NEPOUZDAN?
– Isuse, kako ga ovi seru, reče Burne. – Kralj neba pa ova
ništarija Barker. Zar ne znaju da Barker radi za Kinga?
 Na televiziji sad prikažu bombom raznesenu zgradu na
Srednjem istoku. Casey se okrene, ustane s barskog stolca i
duboko udahne.
– Do vraga, potrebno mi je pivo, reče Kenny Burne. Krene
natrag za stol. Ostali pođu za njim, mrmljajući si u bradu o Fredu
Barkeru.
Casey uzme torbicu, izvadi mobitel i nazove ured. – Norma,
reče ona, nazovi CNN i nabavi presnimku priloga koji su upravo
prikazali o N-22.
– Upravo sam namjeravala...
– Odmah sad, reče Casey. – Učini to odmah.
 3:06 P.M.

– Deborah! – vrisne Jennifer dok je gledala snimku. – Nazovi

CNN i nabaci presnimku tog priloga o Nortonu! – Jennifer je
gledala, zapanjena. Sad su je ponavljali, ovaj put usporeno, šest
kadrova u sekundi. I tako je bila dojmljiva! Fantastično!
Ona ugleda jednog bijednika kako se prevrće u zraku poput
skakača koji je neuspješno skočio u vodu, a njegove ruke i noge
mlataraju po zraku. Tip se zabije u sjedalo i vrat mu kvrcne, tijelo
se iskrivi, prije no što je ponovno odskočio u zrak i udario u
strop... Nevjerojatno! Skrhao je vrat, pred kamerom!
Najbolja snimka koju je ikad vidjela. A tek zvuk! Savršen!
Ljudi vrište od užasa – zvukovi kakve se ne može umjetno
proizvesti – ljudi viču na kineskom, što zvuči jako egzotično, pa
taj nevjerojatni krš i lom kad ljudi i prtljaga i ostalo udaraju o
zidove i stropove – Isuse!
Fenomenalna snimka! Nevjerojatna! A i traje vječnost,
četrdeset pet sekundi – a sve upotrebljivo! Jer čak i kad bi se
kamera zanjihala, a slika se prelila i zamutila, to je samo
pojačavalo zanimljivost! To nekom snimatelju ne bi uspjelo ni da
mu platiš!
– Deborah! – vrisne ona. – Deborah!
Bila je tako uzbuđena da joj je srce bubnjalo. Osjećala se
kao da će iskočiti iz kože. Bila je tek nejasno svjesna čovjeka koji
je sad stajao ispred kamere, neka odvjetnička gnjida, koji iznosi
svoje početne tvrdnje; vrpca je sigurno njegova. Ali je znala da će
je ustupiti Newslineu, željet će da ga se vidi na televiziji, što je
značilo – imaju prilog! Fantastično! Malo ukrasa i nadogradnje, i
evo ih!
Deborah uđe, zajapurena, uzbuđena. Jennifer reče: Nabavi
mi snimke o Norton Aircraftu. Za posljednjih pet godina. –
Frederick Barker. Sve mi to dostavi. Hoću to imati odmah!
Dvadeset minuta potom, imala je obrise priče i podatke o
najvažnijim osobama. Članak iz L.A. Timesa od prije pet godina o
porinuću, izdavanju uporabne dozvole i djevičanskom letu za
prvog kupca zrakoplova N-22. Posljednja riječ zrakoplovne
elektronike, posljednja riječ sustava elektronskog upravljanja i
automatskog pilota, bla bla bla.
Članak iz New York Timesa o Bradleyu Kingu,
kontroverznom tužitelju, kojeg napadaju jer se obraća članovima
obitelji poginulih u zrakoplovnim nesrećama prije no što ih
avioprijevoznici službeno obavijeste o smrti njihove rodbine. Pa
još jedan članak iz L.A. Timesa o Bradleyu Kingu, kad je dobio
parnicu u ime svih oštećenih poslije nesreće u Atlanti. Pa članak
iz Independent Press-Telegrama iz Long Beacha: Bradley King,
`kralj zrakoplovnih delikata', koji je dobio ukor odvjetničke
komore države Ohio zbog kršenja kodeksa odvjetničke etike u
obraćanju obiteljima žrtava; King poriče povredu etičkog kodeksa.
Članak iz New York Timesa, je li Bradley King pretjerao?
Članak iz L.A. Timesa o kontroverznom odlasku `izdajice'
Fredericka Barkera iz FAA. Barker, otvoreni kritičar te agencije,
kaže da je dao otkaz zbog nesuglasica u vezi s N-22. Njegov
pretpostavljeni kaže da je dobio otkaz jer je medijima odavao tajne
podatke. Barker je otvorio privatnu tvrtku kao savjetnik za
avijaciju.
U članku iz Independent Press-Telegrama iz Long Beacha,
Fred Barker pokrenuo je kampanju protiv Nortonova zrakoplova
N-22, za koji tvrdi da je doživio `seriju neoprostivih nezgoda'. U
Telegraph-Staru iz Orange Countyja, članak o kampanji Freda
Barkera glede sigurnosti zračnog prometa. Ponovno u Telegraph-
Staru iz Orange Countyja, Fred Barker optužuje FAA da nije
stavila lokot na `nesigurni Nortonov zrakoplov'. Telegraph-Star iz
Orange Countyja: Barker je krunski svjedok u tužbi Bradleya
Kinga, nagodba postignuta izvan suda.
Jennifer je počela nazirati obrise svog priloga. Očito je da se
moraju kloniti lovca na vozila hitne pomoći, Bradleya Kinga. Ali
Barker, bivši službenik FAA, dobro će im doći. On će vjerojatno
moći kritizirati FAA-ov postupak izdavanja dozvola.
A primijetila je da je Jack Rogers, novinar iz Telegraph-
Stara, osobito kritički raspoložen prema Norton Aircraftu. Uoči
nekoliko novijih članaka s Rogersovim potpisom:
Orange County Telegraph-Star, Edgarton pod pritiskom da
nađe nove poslove za tvrtku u krizi. Nesuglasice između članova
uprave i najviših rukovoditelja. Sumnjaju da će Edgarton uspjeti.
Orange County Telegraph-Star, droge i bande u Nortonovu
pogonu za proizvodnju dvomotornog mlaznog zrakoplova.
 Orange County Telegraph-Star, glasine o problemima sa
sindikatom. Radnici se protive ugovoru s Kinom, za koji kažu da
će upropastiti tvrtku.
Jennifer se nasmiješi.
Stvari bez sumnje idu nabolje.
Ona nazove Jacka Rogersa u njegovu redakciju. – Pročitala
sam vaše članke o Nortonu. Izvrsni su. Zaključujem da smatrate
kako tvrtka ima problema.
– Puno problema, reče Rogers. – Mislite sa zrakoplovima?
– I to, ali imaju problema sa sindikatom. – O čemu je riječ?
– Nije baš jasno. Ali u pogonu vlada metež, a rukovodstvo ne
rukovodi. Sindikat se ljuti zbog ugovora s Kinom. Smatra da se ne
bi trebao sklopiti.
– Biste li to rekli pred kamerom?
– Naravno. Ne mogu vam odati imena svojih izvora, ali ću
vam reći što znam.
Naravno da hoće, pomisli Jennifer. San je svakog novinskog
reportera da se nekako dočepa televizije. Novinari shvaćaju da se
pravi novac vrti na televiziji. Bez obzira na to koliko ste uspješan
tiskovni novinar, ništa si ako se ne pojaviš na televiziji. Kad ti se
ime proslavi na televiziji, možeš se ugnijezditi u unosnom krugu
predavača i dobiti pet ili deset tisuća dolara za govor na nekom
primanju.
– Vjerojatno ću vas posjetiti potkraj tjedna... Javit će vam se
netko iz mog ureda.
Ona nazove Freda Barkera u Los Angelesu. Izgledalo je kao
da je očekivao njezin poziv. – Prilično dramatična snimka, reče
ona.
– Zastrašujuće je, reče Barker, kad se pretkrilca nekog
zrakoplova izvuku skoro pri brzini zvuka. A to se dogodilo u
zrakoplovu TransPacifica. Deveta takva nezgoda otkad je
zrakoplov počeo prometovati.
– Deveta?
– Oh da. To nije ništa novo, gospođice Malone. Još najmanje
tri smrti mogu se pripisati Nortonovu nemarnom dizajnu, a tvrtka
svejedno nije ništa poduzela.
– Imate popis?
– Dajte mi broj vašeg faksa.
Ona se zagleda u popis. Bio je malo odveć podroban za
njezin ukus, no ipak dojmljiv:
 Nezgode s izvlačenjem pretkrilaca na Nortonov zrakoplov N
22

1. 4. siječnja 1992. Pretkrilca su se izbacila na visini od

dvanaest kilometara i brzini od 0,84 Macha. Ručica za
zakrilca/pretkrilca se slučajno pomaknula.

2. 2. travnja 1992. Pretkrilca su se izvukla dok je zrakoplov

bio na putnoj visini pri brzini od 0,81 Macha. Na ručicu od
zakrilaca/pretkrilaca pao je blok.

3.17. srpnja 1992. U početku se smatralo da je posrijedi bilo

snažna turbulencija; no poslije se doznalo da su se pretkrilca
izbacila kao posljedica slučajnog pomaka ručice za
zakrilca/pretkrilca. Pet putnika ranjeno, tri teže.

4. 20. prosinca 1992. Pretkrilca su se izbacila u letu bez

pomaka ručice za zakrilca/pretkrilca u pilotskoj kabini. Dva
putnika ozlijeđena.

5. 12. ožujka 1993. Zrakoplov je počeo podrhtavati prije

sloma uzgona pri brzini od 0,82 Macha. Otkrilo se da su se
pretkrilca izvukla i da ručica nije bila uvučena i zabravljena.

6. 4. travnja 1993. Kopilot je naslonio ruku na ručicu za

zakrilce/pretkrilce, spustio je, i izbacio pretkrilca. Nekoliko
ranjenih putnika.

7. 4. srpnja 1993. Pilot dojavio da se pomaknula ručica za

pretkrilca/zakrilca i da su se pretkrilca izvukla. Zrakoplov je bio
na putnoj visini pri brzini od 0,81 Macha.

8. 10. lipnja 1994. Pretkrilca su se izbacila dok je zrakoplov

bio na putnoj visini i brzini, bez pomaka ručice za
zakrilca/pretkrilca.

Ona podigne slušalicu i ponovno nazove Barkera. – Biste li

govorili o tim nezgodama ispred kamere?
– Puno sam puta svjedočio o tome na sudu, reče Barker. –
Rado ću to reći vama i javno. Želim da se taj zrakoplov ukloni iz
prometa prije no što još više ljudi umre. A nitko nije voljan to
učiniti – ni tvrtka, ni FAA. Sramota.
– Ali kako možete biti tako uvjereni da se i ova nesreća
dogodila zbog pretkrilaca?
– Imam izvor informacija u Nortonu, reče Barker. –
Nezadovoljni djelatnik kojemu je dosta svih tih laži. Moj mi izvor
kaže da su posrijedi pretkrilca i da tvrtka to nastoji zataškati.
Jennifer završi razgovor s Barkerom i pritisne tipku
interkoma. – Deborah! – vrisne ona. – Daj mi putni odjel!
Jennifer zatvori vrata svog ureda i nečujno sjedne. Znala je
da ima prilog.
Veličanstven prilog.
Pitanje je bilo: kako ga intonirati? U koji ga okvir smjestiti?
U programu poput Newslinea, okvir je bio sve. Stariji
producenti govorili su o `kontekstu', što je za njih značilo
smjestiti priču u šire okružje. Ukazati na značenje priče, tako da
se izvijesti o onom što se dogodilo prije ili o sličnim događajima.
Starija je ekipa smatrala kontekst toliko važnim, kao nekom
vrstom moralne ili etičke obveze.
Jennifer se nije slagala s tim mišljenjem. Jer kad odbaciš
svu svetačku kenjažu, kontekst je samo prazna priča, način da se
napumpa priča – a čak i nije ni koristan način, jer kontekst znači
spominjati prošlost.
Jennifer nije zanimala prošlost; ona je bila pripadnik nove
generacije koja je shvaćala da televizija koja plijeni pozornost
mora biti sadašnja, događaji koji se sad događaju, slijed slika
vječne i beskrajne elektronske sadašnjosti. Zbog svoje prirode,
kontekst je zahtijevao nešto više od sada, a njezino zanimanje nije
zadiralo dalje od sada. Kao, uostalom, ničije. Prošlost je mrtva i
zaboravljena.
Koga briga što ste jučer jeli? Što ste jučer radili? Ono što je
neposredno i dojmljivo je ono što je sad.
A najbolje na televiziji je ono sad.
Pa tako dobar okvir nema veze s prošlošću. Barkerov
optužujući popis prijašnjih nezgoda zapravo je problem, jer
odvlači pozornost prema izblijedjeloj, dosadnoj prošlosti. Morat će
ga nekako izbjeći – samo spomenuti i nastaviti.
Ono što je tražila bio je način na koji će oblikovati prilog
kako bi dobila na neposrednosti, način koji će gledatelji moći
pratiti. Najbolji okviri zainteresirali bi gledatelja time što bi
prikazali priču kao sukob između dobra i zla, kao poučnu priču.
Jer to gledatelji lako shvate. Ako uokviriš priču na taj način,
gledatelji je odmah prihvate. Govoriš njihovim jezikom.
No budući da se priča mora brzo odvijati, ta poučna priča
mora visjeti na nizu udica koje nije potrebno objašnjavati.
Stvarima za koje gledatelji već znaju da su istinite. Već znaju da
su velike korporacije korumpirane, a njihove vođe gramzive
seksističke svinje. To se ne mora dokazivati; dovoljno je to samo
spomenuti. Već znaju da su vladine birokratske institucije
nesposobne i lijene. Ni to se ne mora dokazivati. A već se zna i da
proizvođači cinično ne vode računa o sigurnosti potrošača.
Iz takvih postulata, ona mora sazdati svoju poučnu priču.
Brzopoteznu poučnu priču koja se događa u sadašnjosti.
Dakako, postojao je još jedan zahtjev u vezi s okvirom. Prije
svega, mora prodati taj prilog Dicku Shenku. Mora to intonirati
na način koji će se svidjeti Shenku, koji će se uklopiti u njegovo
viđenje svijeta. A to nije lako: Shenk je pronicaviji od običnog
gledatelja. Teže mu je ugoditi.
U uredima Newslinea, Shenk je bio poznat po nadimku
`Kritičar', zbog okrutnog načina na koji bi srezao predložene
priloge. Dok bi obilazio ured, Shenk bi se ponašao prijazno,
izigravao dušicu od čovjeka. No to bi se stubokom promijenilo dok
bi slušao neki prijedlog. Tad bi postao opasan. Dick Shenk bio je
obrazovan i pametan, jako pametan – i mogao je biti simpatičan
kad bi to želio. Ali je u duši bio opak. S godinama je postao
opakiji, njegovao svoju zloću, smatrao to ključem svog uspjeha.
Sad će sa svojim prijedlogom otići k njemu. Znala je da je
Shenku prilog nasušno potreban. Ali će se ljutiti i zbog Pacina,
ljutit će se zbog Martyja, i njegov bi se bijes lako mogao okrenuti
protiv Jennifer i njezina prijedloga.
Da izbjegne njegov bijes, da mu proda svoj prilog, morat će
oprezno postupati. Morat će oblikovati priču koja će, ponajprije,
dati oduška Shenkovoj netrpeljivosti i bijesu i usmjeriti ih u za
nju povoljnom smjeru.
Posegne za notesom i počne skicirati ono što će reći.
 1:04 P.M.

Casey uđe u dizalo u upravnoj zgradi, a Richman pođe za

njom. – Ne shvaćam, reče on. – Zašto se svi ljute na Kinga?
– Jer laže, reče Casey. – Zna da taj zrakoplov nije došao na
dvije stotine metara iznad površine Tihog oceana. Svi bi bili mrtvi
da jest. Nezgoda se dogodila na dvanaest tisuća metara.
Zrakoplov se spustio najviše tisuću metara. I to je sasvim
dovoljno.
– Pa? Čovjek privlači pozornost. Ide u prilog svom klijentu.
Zna što čini.
– Da, zna.
– Nije li se Norton jednom s njim nagodio izvan suda? –
Triput, reče ona.
Richman slegne ramenima. – Ako imate čvrst slučaj, tužite
ga. – Da, reče Casey. – Ali suđenja su jako skupa, a publicitet
nam ne bi koristio. Jeftinije se nagoditi i dodati cijenu njegove
dolarske ucjene cijeni zrakoplova. Prijevoznici plaćaju taj ceh i
prebace ga na leđa svojih putnika. I tako, zapravo, svaki putnik
plati nekoliko dolara više za kartu u obliku skrivenog nameta.
Parničnog nameta. Bradleyja Kinga. Tako to ide u stvarnom
svijetu.
Vrata se otvore i oni izađu na četvrtom katu. Ona zabrza niz
hodnik prema svom odjelu.
– Kamo sad idemo? – upita Richman.
– Uzeti nešto važno na što sam posve zaboravila. – Ona
pogleda u njega. – A na što si i ti zaboravio.
 4:45 P.M.

Jennifer Malone krene prema uredu Dicka Shenka. Putem

prođe pokraj njegova Zida slave, zbijenog niza fotografija, plaketa
i nagrada. Na fotografijama su bili zabilježeni prisni trenuci s
bogatima i slavnima: Shenk i Reagan na konjima; Shenk na jahti
s Cronkiteom; Shenk u Southamptonu igra softball s Tischem;
Shenk s Clintonom; Shenk s Benom Bradleejem. A u
najudaljenijem kutu, fotografija smiješno mladog Shenka s kosom
do ramena, koji na ramenu drži Arriflex i snima Johna Kennedyja
u Oval Office.
Dick Shenk počeo je karijeru šezdesetih godina kao naprasit
producent dokumentaraca, u vrijeme kad su redakcije vijesti bile
prestižni stvaraoci najvećih gubitaka za televizijske mreže –
samostalne, proračunski potkožene, s mnogobrojnim osobljem.
To su bili slavni dani CBS-ova White Papers i NBC-jeva Reports.
U to doba, kad je Shenk bio klinac koji je jurcao s Arrijem, on je
živio u stvarnom svijetu i snimao važne priloge. S godinama i
uspjehom, Shenkovi su se obzori suzili. Njegov je svijet sad bio
ograničen na njegovu vikendicu u Connecticutu i kuću u New
Yorku. Ako bi išao nekamo drugamo, išao bi svojom limuzinom.
No usprkos svom povlaštenom podrijetlu, studiju na Yaleu,
prelijepim bivšim suprugama, ugodnu životu i profesionalnom
uspjehu, Shenk je kao šezdesetogodišnjak bio nezadovoljan
svojim životom. Dok bi se vozio u limuzini, razmišljao bi kako se
osjeća podcijenjenim: nije dovoljno uvažen, nedovoljno se poštuju
njegova postignuća. Mladi križar s kamerom prometnuo se u
svadljivog i ogorčenog starca. Smatrajući da mu drugi uskraćuju
poštovanje, Shenk ga je uskraćivao drugima – prema svemu oko
sebe ponašao se s posvemašnjim cinizmom. I zbog tog će se, bila
je uvjerena, uhvatiti na mamac njezina okvira priče o Nortonu.
Jennifer uđe u vanjski ured i zaustavi se kod Marianina
stola. – Ideš k Dicku? – upita Marian.
– Je li unutra?
Ona kimne glavom. – Želiš li pratnju?
– Trebam li je? – Jennifer reče i podigne obrvu. – Pa, reče
Marian. – Pio je.
 – U redu je, reče Jennifer. – Znam ja s njim.
Dick Shenk ju je slušao, zatvorenih očiju, prstiju pritisnutih
u obliku tornja. S vremena na vrijeme, lagano bi kimnuo glavom.
Ona je prepričala predloženi prilog, spomenula sve elemente:
nezgodu u Miamiju, priču o dozvoli JAA, TransPacificov let,
ugroženi ugovor s Kinom. Bivši djelatnik FAA koji kaže da taj tip
zrakoplova ima dugu povijest neispravljenih problema s dizajnom.
Novinar koji kaže da se tvrtkom loše upravlja, da u pogonu
vladaju droga i bande; kontroverzni novi predsjednik uprave koji
pokušava povećati smanjenu prodaju. Portret nekoć uznosite
tvrtke koja je zapala u nevolje.
Prilog će intonirati, reče ona, na način `nešto je trulo u
državi Danskoj'. Ona da kratak prikaz: loše vođena tvrtka
godinama proizvodi škart. Ljudi koji se razumiju prosvjeduju, ali
tvrtka ne reagira. FAA se slizala s tvrtkom i ne inzistira. No sad
najzad istina izlazi na vidjelo. Europljani se ustežu izdati
uporabnu dozvolu; Kineze zebe oko srca; zrakoplov nastavlja
ubijati ljude, baš kao što su kritičari rekli da će se dogoditi. A tu
je i videosnimka koja plijeni pozornost, na kojoj se vide smrtne
muke koje su putnici proživjeli, a nekoliko i nije. Zaključak je očit
svima: N-22 je smrtonosna mišolovka.
Ona završi. Zavlada dug tajac. Tad Shenk otvori oči. – Nije
loše, reče on.
Ona se nasmiješi.
– Kako je reagirala tvrtka? – upita on lijeno.
– Kineskim zidom. Zrakoplov je siguran; kritičari lažu.
– Što drugo i očekivati, reče Shenk i zamaše glavom.
Američki proizvodi su sranje. – Dick je vozio BMW, volio švicarske
satove, francuska vina, engleske cipele. – Sve što se proizvede u
ovoj zemlji je traljavo, reče on. Ponovno se zavali u svoj stolac kao
da ga je ta misao iznurila. Tad njegov glas ponovno postane lijen,
zamišljen: Ali kakve dokaze oni mogu ponuditi?
– Ne puno, reče Jennifer. – O nezgodama u Miamiju i onoj s
TransPacificom još traje istraga.
– Kad se očekuju izvješća? – Tek za nekoliko tjedana.
– Ah. – On polako kimne glavom. – To mi se sviđa. To mi se
jako sviđa. To je zanimljivo novinarstvo – a nadmašit ćemo i 60
Minutes. Oni su prošli mjesec emitirali prilog o nesigurnim
pričuvnim dijelovima za zrakoplove. Ali mi govorimo o
nepouzdanom zrakoplovu! Smrtonosnoj mišolovci. Izvrsno! Sve
ćemo nasmrt prestrašiti.
 – I ja tako mislim, reče ona. Smiješila se od uha do uha.
Progutao je mamac!
– A volio bih zajebati Hewitta, reče Dick. Don Hewitt,
legendarni producent 60 Minutes bio je Shenkova nemeza. Hewitt
je neprestano dobivao bolje kritike od Shenka, što ga je jedilo. – Ti
kreteni, reče. – Sjećaš se kad su prikazali svoj kontroverzni prilog
o profesionalnim igračima golfa izvan sezone?
Ona odmahne glavom. – Zapravo i ne...
– Bilo je to prilično davno, reče Dick. Na trenutak se izgubi,
zagleda u prazno i njoj postane jasno da je puno popio za
ručkom. – Nema veze. Dobro, gdje smo stali? Imaš tipa iz FAA,
imaš novinara, imaš snimku iz Miamija. Štos je u amaterskoj
videosnimci, tu smo u prednosti.
– Tako je, reče ona i kimne glavom.
– Ali će je CNN prikazivati danonoćno, reče on. – Idući
tjedan, to će biti davna prošlost. Moramo taj prilog emitirati u
subotu.
– U redu, reče ona.
– Imaš dvanaest minuta, reče on. Okrene se u stolcu,
pogleda u raznobojne stupce na zidu, koji su prikazivali priloge u
produkciji, i raspored zvijezda. – A imaš i Martyja. On u četvrtak
razgovara s Billom Gatesom u Seattleu; u petak ćemo ga prebaciti
u L.A. Imat ćeš ga na raspolaganju šest, sedam sati.
– U redu.
On se ponovno okrene prema njoj. – Učini to. – U redu, reče
ona. – Hvala ti, Dick.
– Sigurna si da ćeš prilog uspjeti dovršiti na vrijeme?
Ona počne prikupljati bilješke. – Imaj povjerenja u mene. –
Dok je prolazila kroz Marianin ured, začuje ga kako viče: Upamti,
Jennifer – ne vraćaj mi se s prilogom o dijelovima! Ne želim neki
pišljivi prilog o dijelovima!
 2:21 P.M.

Casey uđe u ured s Richmanom. Norma se vratila s ručka i

pripalila još jednu cigaretu. – Norma, reče Casey, jesi li vidjela
nekakvu videokasetu? Jednu od onih malih osammilimetarskih?
– Aha, reče Norma, neku si je večer ostavila na svom stolu.
Spremila sam je. – Ona prekopa po ladici i izvadi je. Okrene se
Richmanu. – A tebe je dvaput zvao Marder. Želi da ga odmah
nazoveš.
– U redu, reče Richman. Ode niz hodnik do svog ureda. Kad
je otišao, Norma reče: Znaš, Richman često razgovara s
Marderom. Čula sam to od Eileen.
– Marder se ulizuje Nortonovoj rodbini?
Norma odmahne glavom. – Već je oženjen Charleyjevom
jedinom kćerkom, za Boga miloga.
– O čemu to govoriš? – reče Casey. – Richman da dojavljuje
Marderu?
– Triput dnevno.
Casey se namršti. – Zašto?
– Dobro pitanje, dušo. Mislim da ti nešto namještaju.
– Zbog čega?
– Nemam pojma, reče Norma. – Nešto u vezi s ugovorom s
Kinom?
Norma slegne ramenima. – Ne znam. Ali je Marder najbolji
laktaš u povijesti ove tvrtke. A dobro skriva noge. Ja bih bila
oprezna s tim mladićem. – Ona se nagne preko stola, stiša glas. –
Kad sam se vratila s ručka, reče ona, nikog nije bilo ovdje. Mladić
drži svoju aktovku u uredu. Pa sam malo prekopala.
– Richman fotokopira sve na što mu pogled padne. Ima
fotokopiju svih internih izvješća s tvog stola. A fotokopirao je i
tvoje telefonske brojeve.
– Moje telefonske brojeve? Čemu?
– Ne mogu zamisliti, reče Norma. `Ali to nije sve. Našla sam i
njegovu putovnicu. U posljednja dva mjeseca pet puta je bio u
Koreji.
– Koreji? – reče Casey.
 – Tako je, dušo. Seulu. Odlazio je skoro svakog tjedna.
Kratki boravci. Samo jedan, dva dana. Nikad više od tog.
– Ima još, reče Norma. – Korejci označavaju ulazne vize
brojem leta. Ali brojevi u Richmanovoj putovnici nisu bili brojevi
leta nego odreda registarski brojevi zrakoplova.
– Išao je privatnim avionom? – Čini se.
– Nortonovim?
Norma odmahne glavom. – Ne. Razgovarala sam s Alice iz
letačkog odjela. Nijedan tvrtkin zrakoplov nije prošle godine bio u
Koreji. Mjesecima prometuju na potezu Amerika-Kina. Ali nijedan
nije letio u Koreju.
Casey se namršti.
– Ima još, reče Norma. – Razgovarala sam s našim
predstavnikom u Seulu. Moja stara simpatija. Sjećaš se kad je
Marder prošli mjesec uzeo tri slobodna dana zbog problema sa
zubima?
– Aha... – On i Richman bili su zajedno u Seulu.
Predstavnik je dočuo za to nakon što su otišli i ljutio se što mu
nitko ništa nije rekao. Nije bio pozvan ni na jedan sastanak kojem
su oni prisustvovali. Doživio je to kao osobnu uvredu.
– Kakve sastanke? – reče Casey.
– Nitko ne zna. – Norma je pogleda. – Ali pazi što radiš dok ti
je taj mladić u blizini.
Bila je u svom uredu, listala najnoviju hrpu teleksa, kad
Richman zaviri kroz vrata. – Što je sljedeće na redu? – reče on
veselo.
– Nešto je iskrsnulo, reče Casey. – Otiđi u Područni odjel za
dokumentaciju. Nađi Dana Greenea i donesi kopije plana leta i
popisa članova posade za TPA 545.
– Zar već to nemamo?
– Ne, imamo samo radne kopije. Dan sigurno već ima
završne. Želim ih dobiti na vrijeme za sutrašnji sastanak. Njegov
je ured u El Segundu.
– El Segundu? Na to će mi otići ostatak dana. – Znam, ali je
važno.
On je oklijevao. – Mislim da bih ti bio od veće pomoći kad
bih ostao ovdj.
– Kreni, reče ona. – I nazovi me kad dobiješ papire.
 4:30 P.M.

Stražnja soba tvrtke Video Imaging Systems u Glendaleu

bila je krcata nizovima zujećih računala, zdepastim, ljubičasto
ispruganim kućištima uređaja Indigo tvrtke Silicon Graphics.
Scott Harmon, s nogom u gipsu, došepesa preko kabela koji su
vijugali po podu.
– Ne bi smjelo dugo potrajati, reče on.
Odvede Casey u jednu od montažnih soba. Bila je to
prostorija srednje veličine s udobnim ležajem duž stražnjeg zida,
ispod filmskih plakata. Montažna ploča svila se oko tri preostala
zida prostorije; tri,monitora, dva osciloskopa i nekoliko
tipkovnica. Scott počne pritiskati tipke. Rukom joj da znak da
sjedne pokraj njega na klupu.
– O kakvom je materijalu riječ? – upita on. – Amaterskom
videu.
– Najobičnija high eight? – Gledao je u osciloskop dok je
govorio. – Tako i izgleda. Dolby sistem. Standardno.
– Vjerojatno... – U redu. Prema ovome, imamo snimljenih
četrdeset devet minuta na kazeti od šezdeset minuta.
Ekran zasvijetli i ona ugleda planinske vrhunce zaogrnute
maglom. Kamera se približi mladom Amerikancu tridesetih
godina, kako hoda niz cestu i nosi malo dijete na ramenima. U
pozadini je bilo selo, svijetli krovovi. Bambus s obje strane ceste.
– Gdje je to? – upita Harmon.
Casey slegne ramenima. – Izgleda kao Kina. Možete li
ubrzati? – Naravno.
Slike su brzo promicale, isprugane uslijed oštećenja. Casey
ugleda kućicu, otvorena ulazna vrata; kuhinja, crni lonci i tave;
otvoreni kovčezi na krevetu; kolodvor, žena se penje u vlak;
prometna gužva u nečemu što sliči na Hong Kong; čekaonica u
zračnaj luci noću, onaj mladić drži bebu na koljenu, beba plače i
vrpolji se. Potom izlaz, karte im uzima stjuardesa
– Zaustavite, reče ona.
Scott pritisne nekoliko tipki i film krene normalnom
brzinom. – To želite?
 – Da. – Ona je gledala kako žena, noseći dijete, silazi kroz
hodnik do zrakoplova. Zatim rez, pa slika na kojoj se vidi beba u
ženinu krilu. Kamera se približi i pokaže ženu koja teatralno
zijevne. Bili su u zrakoplovu, u zraku; zrakoplov je osvijetljen
noćnim svjetlima; prozori u pozadini su crni. Čuje se ravnomjeran
zuj mlaznih motora.
– Nije valjda, reče Casey. Prepoznala je ženu koju je
intervjuirala u bolnici. Kako se zvala? Ima to u bilješkama.
Pokraj nje, Harmon pomakne nogu i zastenje. – To će mi biti
dobra škola, reče on.
– Što to?
– Da ne izvodim skijaške vratolomije po kori od banane. –
Casey kimne glavom, ne skidajući pogled s ekrana. Kamera se
vrati na usnulo dijete, pa se zamuti, prije no što se zacrnjela.
Harmon reče: Tip nije mogao pustiti kameru iz ruku.
Na idućem kadru vidjela se žarka sunčana svjetlost. Beba je
sjedila i smiješila se. U kadar uđe ruka i zamigolji da privuče
djetetovu pozornost. Muški glas reče: Sarah... Sarah... Nasmiješi
se tatici. Smijeee-šak...
Beba se nasmiješi i zagrglja. – Preslatko dijete, reče Harmon.
Na ekranu, muški glas reče: Kakav je osjećaj putovati u
Ameriku, Sarah? Spremna vidjeti odakle su ti roditelji?
Beba zaguguće i zamaše ručicama po zraku i posegne za
kamerom.
Žena reče nešto o tome kako svi izgledaju neobično i objektiv
se usmjeri prema njoj. Muškarac reče: A ti, mama? Je li ti drago
što ideš kući?
– Oh, Tim, reče ona i okrene glavu. – Molim te. – Ma daj, Em.
Što misliš?
Žena reče: Dakle, ono što stvarno želim – o čemu mjesecima
sanjam – jest cheeseburger.
– S xu-xiangškim paprenim umakom od graha?
– Ma ne, zaboga, reče ona. – Cheeseburger s lukom i
rajčicom i zelenom salatom, kiselim krastavcima i majonezom.
Kamera se vrati djetetu koje je natezalo svoje stopalo i guralo
ga u usta i slinilo po nožnim prstima.
– Ukusno? – nasmije se muškarac. – To ti je doručak,
Sarah? Nećeš čekati stjuardesu?
Iznebuha, žena naglo trgne glavom i pogleda pokraj kamere.
– Što je to bilo? – reče ona zabrinutim tonom.
 – Smiri se, Em, odgovori muškarac, još se smijući. Casey
reče: Zaustavite vrpcu.
Harmon pritisne tipku. Slika se zaustavi na ženinu
zabrinutom izrazu lica.
– Odvrtite unatrag pet sekundi, reče Casey.
U dnu ekrana pojavi se bijeli okvir brojača vremena. Vrpca
se odvrti unatrag, i ponovno se pojave pruge.
– U redu, reče Casey. – Sad pojačajte ton.
Beba je sisala prste na nogama; slinjenje je bilo glasno,
zvučalo je poput vodopada. Zuj u zrakoplovu pretvorio se u
ravnomjernu riku.
– Ukusno? – reče muškarac, nasmije se vrlo glasno,
izobličena glasa. – To ti je doručak, Sarah? Nećeš čekati
stjuardesu?
Casey pokuša slušati između muškarčevih rečenica. Čuti
zvukove u zrakoplovu, tihi mrmor drugih glasova, šušanj tkanina,
neprekidni zveket noževa i vilica iz prednje kuhinje...
A tad nešto drugo. Neki drugi zvuk?
Ženina se glava naglo okrene u stranu. – Što je to bilo? –
Prokletstvo, reče Casey.
Nije mogla biti sigurna. Rika zvukova u zrakoplovu
nadglasala je sve ostalo. Ona se nagne naprijed, naćuli uši.
Upadne muškarčev glas, njegov smijeh zagrmi. – Smiri se,
Em. – Beba se ponovno zasmijulji, kreštav zvuk od kojeg su
pucali bubnjići.
Vjerojatno bi trebali još jednom odvrtjeti vrpcu i pokušati
ponovno. Ona reče: Možete li ovo provesti kroz zvučni filter?
Suprug reče: Skoro smo kod kuće, dušo.
– Bože moj, reče Harmon zureći u ekran.
Na monitoru, sve je bilo pod neobičnim kutom. Beba je
skliznula naprijed u majčinu krilu; ona posegne za djetetom, i
čvrsto je privine na grudi. Kamera se tresla i naginjala. Putnici u
pozadini su vrištali, hvatali se za naslone sjedišta, kad je
zrakoplov počeo naglo ponirati.
Tad se kamera ponovno nagne, i svi kao da su utonuli u
sjedišta. Majka se zgrbila pod pritiskom sile teže, obrazi joj se
ovjesili, ramena zgurila. Beba je plakala. Tad muškarac vikne:
Koji je to vrag? – i žena poleti u zrak; zadržao ju je samo pojas.
Tad kamera odleti u zrak i začuje se oštar, hrskav zvuk,
nakon čega se slika počne brzo okretati. Kad se slika ponovno
smirila, prikazivala je nešto bijelo, isprugano. Prije no što je
mogla raspoznati o čemu je riječ, kamera se pomakne i ona
ugleda naslon za ruke odozdola i prste kako se grčevito drže za
naslon. Kamera je pala u prolaz i snimala prema stropu. Krikovi
nisu prestajali.
– Bože moj, ponovi Harmon.
Videoslika počne kliziti, sve brže, prolazeći pokraj sjedišta.
Ali se kretala prema stražnjem dijelu zrakoplova, shvati ona:
zrakoplov se sigurno ponovno penje. Prije no što je uspjela
provjeriti svoju teoriju, kamera odskoči u zrak.
Bestežinsko stanje, pomisli ona. Zrakoplov se prestao penjati
i sad je ponovno počeo ponirati, pa je na trenutak nastalo
bestežinsko stanje.
Slika tresne o pod, naginjući se i prevrćući se brzo. Začuje
se tank! i ona ugleda mutni kadar razjapljenih usta, zube. Tad se
slika ponovno pokrene i prizemlji na nekom sjedištu. Velika se
cipela zanjiše prema objektivu i udari o kameru.
Slika se mahnito zavrti pa se još jednom smiri. Kamera je
ponovno bila u prolazu, okrenuta prema stražnjem dijelu
zrakoplova. Nakratko mirna slika bila je užasavajuća: ruke i noge
strše u prolaz između redova sjedišta. Ljudi vrište, hvataju se za
što god mogu. Kamera odmah počne ponovno kliziti, ovaj put
prema naprijed. Zrakoplov je ponirao.
Kamera je klizila sve brže i brže, pa udarila o središnju
pregradu, zavrtjela se tako brzo da je sad bila okrenuta prema
naprijed. Sjuri se prema tijelu koje je ležalo u prolazu. Postarija
Kineskinja podigne pogled na vrijeme da ugleda kameru, koja je
udari u čelo, a potom odleti u zrak, mahnito se prevrćući, pa
ponovno padne.
Ugledaju krupni plan nečeg sjajnog, poput kopče za remen,
a potom kamera ponovno počne kliziti prema naprijed, u prednji
dio zrakoplova, udari u žensku cipelu u prolazu, nagne se, pa
jurne dalje.
Ode u prednju kuhinju, gdje se na trenutak zadrži. Po podu
se dokotrlja boca vina, udari o kameru koja se zavrti nekoliko
puta i počne prevrtati; zajedno s njom prekobicavala se i slika,
cijelim putem od prednje kuhinje do pilotske kabine.
Vrata pilotske kabine bila su otvorena; ona nakratko ugleda
nebo kroz prozore, plava ramena i kapu, a tad se kamera uz
tresak zaustavi i pokaže miran kadar jednoličnog sivog polja. Ona
shvati da se kamera u tom trenutku zaglavila ispod vrata pilotske
kabine, točno na mjestu na kojem ju je našla Casey i da snima
podnu oblogu. Nije se vidjelo ništa više; samo mutno sivilo
tapisona, ali je čula alarme u pilotskoj kabini, elektronska
upozorenja i zvučne signale, jedan za drugim: Zračna brzina...
Zračna brzina i Slom uzgona... slom uzgona. – Još elektroničkih
upozorenja, uzbuđeni glasovi viču na kineskom.
– Zaustavite vrpcu, reče ona. Harmon je zaustavi.
– Isuse Kriste, reče on.
Ona još jednom odvrti vrpcu, a potom i usporeno. No čak i
na usporenoj snimci, shvati ona, velik dio pokreta je
neraspoznatljivo mutan. Ponavljala je: Ne vidim, ne vidim što se
događa.
Harmon, koji se već naviknuo na snimku, reče: Mogu vam
načiniti analizu umnoženih kadrova.
– Što je to?
– Mogu se poslužiti računalima da ubace i interpoliraju
kadrove kad su pokreti prebrzi.
– Interpoliraju? – Računalo pogleda jedan kadar pa pogleda
onaj idući, te ubaci kadar između ta dva. Ali će usporiti...
– Ne, reče ona. – Ne želim da računala išta dodaju. Što još
možete?
– Mogu udvostručiti ili utrostručiti kadrove. Brzi bi segmenti
bili malo trzavi, ali barem raspoznatljivi. Evo, pogledajte. – Ovi su
kadrovi mutni – miče se kamera, a ne objekt ali evo. Vidite ovaj
kadar? Imate raspoznatljiv kadar.
Objektiv kamere bio je okrenut prema stražnjem dijelu
zrakoplova. Putnici padaju preko sjedala, njihove su ruke i noge
poput pruga zbog brzine pokreta.
– Sad je to upotrebljiv kadar, reče Harmon. Ona shvati na
što on cilja. Čak i pri brzim pokretima, kamera je bila dovoljno
mirna da svakih desetak kadrova snimi upotrebljivu sliku.
– U redu, reče ona, učinite to.
– Možemo učiniti još i više, reče on. – Možemo je poslati...
Ona odmahne glavom. – Ova vrpca ni u kojem slučaju ne
smije napustiti ovu zgradu, reče ona.
– U redu.
– Načinite mi dvije presnimke ove videokasete, reče ona. – I
svakako je odvrtite do kraja.
 5:25 P.M.

Ekipa za rekonstrukciju i održavanje još se rojila poput

muha nad TransPacificovim zrakoplovom u Hangaru S. Casey
prođe pokraj tog hangara i uđe u idući u nizu. Ondje je, radeći u
gotovo potpunoj tišini tog golemog prostora, tim Mary Ringer vršio
rekonstrukciju stanja putničke kabine.
Na betonskom podu, komadi narančaste vrpce duljine oko
stotinu metara označavale su unutarnje zidove TransPacificova N-
22. Ukrižene vrpce označavale su najvažnije pregrade, a za svaki
red postavljene su usporedne vrpce. Ponegdje su stajale bijele
zastave zabijene u drvene blokove, kao oznaka za različite kritične
točke.
Dva metra iznad njihovih glava bilo je nategnuto još vrpci,
kao oznaka za strop i gornje pregratke za prtljagu. Ukupan
učinak bili su sablasni narančasti obrisi putničke kabine.
Unutar tih obrisa, pet žena, odreda psihologinja i inženjerki,
kretale su se oprezno i tiho. Žene su polagale komade odjeće,
ručnu prtljagu, kamere, dječje igračke i ostale osobne predmete
na pod. U nekim slučajevima, tanka plava vrpca protezala bi se
od nekog predmeta do nekog mjesta, što je pokazivalo kako se
predmet kretao za vrijeme nesreće.
Posvuda oko njih na zidovima hangara visjele su velike,
uvećane fotografije unutrašnjosti zrakoplova, snimljene u
ponedjeljak. Ekipa RSPK-a radila je gotovo u nepomućenoj tišini,
pažljivo, pogledavajući fotografije i bilješke.
Rekonstrukcija stanja interijera rijetko se obavljala. Bio je to
očajnički napor, koji je malokad donio upotrebljive podatke. U
slučaju TPA S4S, Ringeričin je tim bio uključen u posao od
početka, budući da su zbog velikog broja povreda prijetili sudski
sporovi. Putnici doslovce ne znaju što im se dogadalo za vrijeme
nesreće, njihove su izjave često bile nasumične. Ekipa RSPK a
pokušavala je uočiti obrazac kretanja ljudi i predmeta u putničkoj
kabini. Ali je to bio spor i tegoban posao.
Ona ugleda Mary Ringer, krupnu, sjedokosu
pedesetogodišnjakinju, pokraj stražnjeg dijela zrakoplova. – Mary,
reče ona. – Kako stojimo s kamerama?
 – Mislila sam si da ćeš željeti znati. – Mary pogleda u
bilješke. – Našli smo trinaest fotoaparata i šest videokamera. Od
trinaest fotoaparata, pet je bilo razbijenih a filmovi osvijetljeni. U
dva nije bilo filma. Iz preostalih šest, filmovi su razvijeni i u tri je
bilo snimljenih fotografija, sve prije nezgode. Ali se služimo
fotografijama u pokušaju da načinimo razmještaj putnika, jer
TransPacific još nije poslao plan sjedenja.
– Ima li videosnimaka?
– Da vidimo... – Ona pogleda u svoje bilješke, pa ponovno
uzdahne. – Šest videokamera, dvije sa snimljenim materijalom u
zrakoplovu, ništa od tog za vrijeme nesreće. Čula sam za onaj
video na televiziji. Ne znam odakle im to. Mora da ga je odnio
putnik na LAX-u. – Vjerojatno.
– Što je s podacima iz crne kutije? Zaista su nam potrebni
kako bismo...
– Vama i svima, reče Casey. – Radim na tome. – Ona se
osvrne po repnom dijelu, orubljenom vrpcom. Ugleda pilotovu
kapu na betonu, u uglu. – Zar na toj kapi nije bilo imena?
– Ima, s unutarnje strane, reče Mary. – Zen Ching, ili nešto
slično. Dali smo prevesti naljepnicu.
– Tko ju je preveo?
– Eileen Han, iz Marderova ureda. Čita i piše mandarinski,
pomaže nam. Zašto?
– Imala sam jedno pitanje. Ali nije važno. – Casey krene
prema vratima.
– Casey, reče Mary. – Potrebna nam je ta crna kutija. –
Znam, reče Casey. – Znam.
Pozove Normu. – 'Tko mi može prevesti nešto s kineskog? –
Misliš, osim Eileen?
– Tako je. Osim nje. – Činilo joj se da bi ovo trebala prikriti
od Marderova ureda.
– Da vidim, reče Norma. – Što kažeš na Ellen Fong, iz
računovodstva? Radila je za FAA, kao prevoditeljica.
– Nije li njezin suprug u konstruktorskom odjelu s
Dohertyjem?
– Aha, ali je Ellen diskretna. – Sigurna si?
– Znam'; reče Norma, onim tonom.
 5:50 P.M

Ona ode u računovodstvo, u podrumu Zgrade 102. Stigne

malo prije šest sati. Zatekne Ellen Fong, spremnu za odlazak
kući.
– Ellen, reče ona. – Potrebna mi je usluga.
– Nema problema. – Ellen je bila vječno vesela
četrdesetogodišnjakinja, majka troje djece.
– Jesi li radila kao prevoditeljica za FAA? – Davno, reče
Ellen.
– Treba mi nešto prevesti.
– Casey, možeš dobiti puno boljeg prevoditelja.
– Radije bih da ti to učiniš, reče ona. – Ovo je povjerljivo. –
Pruži Ellen kasetu. – Potreban mi je tekst iz posljednjih devet
minuta. – U redu...
– A voljela bih i da to nikom ne spominješ.
– Uključujući Billa? – To je bio njezin suprug. Casey kimne
glavom. – Hoće li ti to biti teško?
– Nimalo. – Ona pogleda kasetu u svojoj ruci. – Kada?
– Sutra? Najkasnije petak?
– Učinjeno, reče Ellen Fong.
 5:55 P.M.

Casey odnese drugu presnimku vrpce u Nortonov laboratorij

za audio-interpretaciju, u stražnjem dijelu Zgrade 24. Voditelj
NAIL-a bio je bivši službenik CIA-e iz Omahe, paranoični
elektronički genij po imenu Jay Ziegler, koji je izradio vlastite
audiofiltere i opremu za playback jer, reče on, ni u kog drugog
nije imao povjerenja.
Norton je sagradio NAIL kako bi pomogao vladinim
agencijama interpretirati snimke razgovora iz pilotske kabine.
Poslije nesreće, vlada bi uzela CVR-ove i proučila ih u
Washingtonu i tako onemogućila da ti podaci dospiju u tisak prije
svršetka istrage. No premda su vladine agencije imale iskusno
osoblje za transkripciju vrpci, bile su manje vješte u interpretaciji
zvukova u pilotskoj kabini – alarma i zvučnih signala koji bi se
često oglasili. Ti su zvukovi predstavljali Nortonove licencne
sustave, pa je Norton sagradio laboratorij za njihovu analizu.
Kao i uvijek, teška, zvučno izolirana vrata, bila su
zaključana. Casey zabubnja po njima, i nakon nekog vremena,
glas preko razglasa reče: Recite lozinku.
– Jay, ovdje Casey Singleton. – Recite lozinku.
– Jay, za Boga miloga. Otvori vrata.
Začuje se škljocaj, pa zavlada muk. Debela se vrata
odškrinu. Ona ugleda Jaya Zieglera, kose do ramena, s tamnim
sunčanim naočalama. On reče: Oh. U redu. Dođi, Singletonova.
Odobren ti je prolaz u ovu stanicu.
On još malo otvori vrata i ona se provuče pokraj njega u
zamračenu sobu. Ziegler odmah zalupi vratima, ugura tri zasuna
jedan za drugim.
– Drugi put nazovi prije, Singletonova. Imamo sigurnosnu
telefonsku liniju s četvrtim stupnjem ukodiranog ometanja.
– Oprosti, Jay, ali je nešto iskrsnulo.
– Sigurnost se svakog tiče.
Ona mu pruži klupko magnetske vrpce. On je pogleda. – Ovo
je vrpca od jednog inča, Singletonova. Ne vidimo to često, u ovoj
stanici. – Možeš li je preslušati?
 Ziegler kimne glavom. – Sve ja mogu preslušati,
Singletonova. Sve što nam dobaciš. – On stavi vrpcu na vodoravni
kolut i provuče je preko glave uređaja. Tad pogleda preko ramena.
– Imaš li dopuštenje da slušaš sadržaj ove vrpce?
– Jay, to je moja vrpca. – Samo pitam.
Ona reče: Moram ti reći da je ova vrpca Singletonova, nemoj
mi ništa govoriti. Bolje je tako.
Na svim monitorima u laboratoriju ona ugleda osciloskopske
črčkarije, zelene crte koje su poskočile na crnoj pozadini, kad se
vrpca počela okretati. – Uh... dobro, reče Ziegler. – Imamo high-
eight audio-stazu, snimljenu dolby tehnikom, sigurno je riječ o
amaterskoj videokameri... – Preko zvučnika, ona začuje ritmičan
hrskav zvuk.
Ziegler se zagleda u svoje monitore. Neki od njih sad su
pokazivali fantastične oblike od podataka, gradili
trodimenzionalne modele zvuka, koji su izgledali poput
svjetlucavih šarenih kuglica nanizanih na koncu. Programi su
nizali presjeke zwka na različitim frekvencijama.
– Koraci, objavi Ziegler. – Gumeni džonovi na travi ili zemlji.
U prirodi, nema urbanih znakova. Koraci su vjerojatno muški. I
pomalo disritmični, vjerojatno nešto nosi. Ništa odveć teško. Ali je
dosljedno nesiguran na nogama.
Casey se sjeti prve slike na videosnimci: muškarac hoda niz
puteljak, udaljava se od kineskog sela, nosi dijete na ramenima.
– U pravu si, reče ona, zadivljena.
Sad se začuje cvrkut – nekakvo ptičje glasanje. – Samo malo,
samo malo, reče Ziegler, pritiskajući tipke. Onaj se pisak ponovi,
nekoliko puta, a kuglice su poskakivale na koncu. – Uh, Ziegler
reče najzad. – Nemam to u bazi podataka. Inozemni lokalitet?
– Kina.
– Ne mogu ni ja sve.
Koraci se nastave. Začuje se zvuk vjetra. Muški glas reče:
Zaspala je...
Ziegler reče: Amerikanac, visok između metar sedamdeset
dva i metar osamdeset pet, tridesetak i nešto godina.
Ona kimne glavom, ponovno zadivljena.
On pritisne tipku i na jednom od monitora pokaže se
videoslika muškarca koji hoda niza stazu. Vrpca se zaustavi. – U
redu, Ziegler reče. – Dakle, što trebam učiniti?
Casey reče: Posljednjih devet minuta vrpce snimljeno je u
zrakoplovu na letu 545. Ova je kamera snimila cijeli događaj. –
Zaista? – reče Ziegler i protrlja ruke. – To bi trebalo biti
zanimljivo.
– Želim znati što mi možeš reći o neobičnim zvukovima u
trenucima neposredno prije nezgode. Imam pitanje o...
– Nemoj mi reći, reče on podigavši ruku. – Ne želim ni znati.
Želim slušati neopterećen.
– Kad ćeš nešto znati?
– Za dvadeset sati. – Ziegler pogleda na svoj sat. – Sutra
poslije podne.
– U redu. Jay? Bila bih ti zahvalna kad bi ovo s vrpcom
zadržao za sebe.
Ziegler tupo pogleda u nju. – Kakvom vrpcom? – reče on.
 6:10 P.M.

Casey se vratila za svoj stol malo poslije šest. Čekali su je

novi teleksi.

ŠALJE: S. NIETO, FSR VANC

PRIMALAC: C. SINGLETON, QA/IRT
KOPILOT ZAN PING U VANC BOLNICI ZBOG
POSTOPERATIVNIH KOMPLIKACIJA KAŽU DA JE U NESVIJESTI
ALI DA MU JE STANJE STABILNO. PREDSTAVNIK PRIJEVOZNIK
MIKE LEE DANAS BIO U BOLNICI. POKUŠAT ĆU SUTRA OBIĆI
KOPILOTA I PROVJERITI NJEGOVO STANJE I RAZGOVARATI S
NJIM1 BUDE LI MOGUĆE

– Norma, vikne ona, podsjeti me da sutra ujutro nazovem

Vancouver.
– Zapisat ću, reče ona. – E da, stiglo ti je ovo. – Ona pruži
Casey faks.
Ispostavi se da je taj list papira stranica iz besplatne
promidžbene brošure. Na vrhu je pisalo: Djelatnik mjeseca, a
ispod njega razlivena, neraspoznatljiva fotografija.
Ispod fotografije pisalo je: Glavni pilot John Zhen Chang,
stariji pilot u TransPacific Airlines, je naš djelatnik mjeseca. I otac
pilota Changa bio je pilot, a John leti već dvadeset godina, od
kojih sedam u TransPacificu. Kad nije u pilotskoj kabini, Chang
uživa voziti bicikl i igrati golf. Na ovoj fotografiji prikazan je u
opuštenoj atmosferi plaže na Lantan Islandu sa svojom suprugom
Soon, i djecom Ericom i Tomom.
Casey se namršti. – Što je ovo? – Pojma nemam, reče Norma.
– Odakle je stiglo? – Na vrhu stranice pisao je telefonski broj,
ali ne i ime.
– Iz fotokopirnice u La Tijeri, reče Norma.
– Blizu aerodroma, reče Casey.
– Da. Prometno mjesto, pojma nemaju tko je to poslao.
Casey se zagleda u fotografiju: Ovo je iz promidžbene
brošure? – TransPacificove. Ali ne iz ovomjesečnog broja.
Ispraznili su džepove na naslonima sjedišta – znaš već, upute za
putnike, naljepnice, vrećice za povraćanje, mjesečnik – i poslali
ovdje. Ali ta stranica nije u najnovijem časopisu.
– Možemo li dobiti izvornik?
– Radim na tome, reče Norma.
– Rado bih bolje pogledala ovu sliku, reče Casey. – Mislila
sam si, reče Norma:
Ona se ponovno posveti ostalim papirima na stolu.

ŠALJE: T. KORMAN, PROD SUPPORT

PRIMALAC: C. SINGLETON, QA/IRT

FINALIZIRALI SMO PARAMETRE OD N-22 VIRTUAL HEADS-

UP DISPLAY (VHUD) ZA PRIVIDNI PRIKAZ SERVISNIH
PRIRUČNIKA(PPSP) KOJIM ĆE SE USLUŽITELJSKA SLUŽBA
SLUŽITI U DOMAĆIM I STRANIM SERVISNIM STANICAMA. CD-
ROM PLEJER SAD SE MOŽE ZAKVAČITI ZA REMEN, A
NAOČALIMA JE SMANJENA TEŽINA. PRELIMINARNI ČLANCI ĆE
BITI DISTRIBUIRANI ZA KOMENTARE SUTRA UKLJUČUJUĆI
PRIKAZ O ODRŽAVANJU 12A/102-12 A/406S DIAGRAM.
PROIZVODNJA ĆE POČETI 1/5.

Virtual Heads-Up Display, uređaj za prividni prikaz

instrumenata, bio je dio Nortonove kampanje da se naručiteljima
njihovih zrakoplova pomogne poboljšati održavanje. Proizvođači
konstrukcije zrakoplova već su odavno uočili da većinu problema
u toku eksploatacije uzrokuje loše održavanje. Ispravno održavan
zrakoplov mogao bi više-manje prometovati desetljećima; neki
Nortonovi zrakoplovi N-5 bili su stari šezdeset godina i još su u
prometu. S druge strane, neispravno održavan zrakoplov može
upasti u neprilike – ili se srušiti – za nekoliko minuta.
Zbog financijskih pritisaka deregulacije, avioprijevoznici su
smanjivali osoblje, uključujući i ono za održavanje. A skraćivali
su i vrijeme izmedu dolaska zrakoplova i ponovnog polaska;
vrijeme provedeno na tlu u nekim se slučajevima smanjilo s dva
sata na manje od dvadeset minuta. Sve je to silno otežalo rad
ekipama za održavanje. Norton, kao i Boeing i Douglas, smatraju
da je u njihovu interesu da pomognu tim ljudima raditi
djelotvornije. Zato je PPSP, koji je projicirao servisne priručnike s
unutarnje strane posebnih naočala za prividnu stvarnost osoblju
iz održavanja, bio tako važan.
Ona nastavi čitati.
 Zatim ugleda tjedni sažetak o kvarovima, sastavljen kako bi
omogućio FAA da pažljivije prati probleme na tom području.
Nijedan od kvarova prethodnog tjedna nije bio ozbiljan;
kompresor motora se zaglavio, pokazivač EGT a motora je
zakazao; svjetlosni pokazivač začepljenja filtera za ulje je
bezrazložno zasvijetlio; pokazivač temperature goriva upalio se
greškom.
Zatim je tu bilo naknadnih TUUN-ovih izvješća o proteklim
nezgodama. Odjel za reklamacije provjeravao je sve zrakoplove na
kojima su se dogodile nezgode svaka dva tjedna u idućih šest
mjeseci nakon nesreće, kako bi se uvjerili da je procjena ekipe za
uviđaje bila točna i da zrakoplov nije doživio nove nezgode. Tad bi
objavili sažetak, poput onog koji je sad gledala na svom radnom
stolu:

IZVEŠĆE O ZRAKOPLOVNOJ NEZGODI

POVLAŠTENE INFORMACIJE – SAMO ZA INTERNU
UPOTREBU
IZVJEŠĆE BR. TUUN-8-2776 DANAŠNJI DATUM: 08 travnja
MODEL: N-ZO DATUM NEZGODE: 04 ožujka
PRIJEVOZNIK: Jet Atlantic NFA SERIJSKI BROJ: 1280
NAPISAO: J. Ramones FSR LOKACIJA: PS Portugal
REFERENCE: a) AVN-SVC-08774/ADH
PREDMET: Zakazao kotač glavnog stajnog trapa pri
polijetanju
OPIS DOGAĐAJA:
Za rulanja pri polijetanju, upalilo se upozorenje `Kotač na
stajnom trapu se ne okreće' i posada odustala od polijetanja.
Gume na nosnom stajnom trapu puknule i došlo je do požara u
prostoru za uvlačenje kotača koji su ugasila vatrogasna vozila na
tlu. Putnici i posada izašli pomoću zračnih tobogana. Nije bilo
dojava o ranjenima.
Poduzete radnje:
Pregledom zrakoplova otkrivena sljedeća oštećenja:
l. Oba zakrilca pretrpjela prilična oštećenja.
2. Motor broj 1 oštećen čađom.
3. Slivnik šarke unutarnjeg zakrilca pretrpio manje
oštećenje.
4. Kotač br. 2 bio je ispuhan, a oko 30% gume je
nedostajalo. Nije bilo oštećenja osovine ili klipa nosnog stajnog
trapa.
 Pregledom ljudskog faktora otkriveno sljedeće:
1. Postupci letačke kabine zahtijevaju pojačan prijevoznikov
nadzor.
2. Inozemno servisiranje zahtijeva pojačan prijevoznikov
nadzor.

Zrakoplov se popravlja. Prijevoznik revidira interne

postupke.

David Levine
Tehnička integracija
Odjel za reklamacije
NortonAicraft Company
Burbank, CA

Sažeci izvješća uvijek su bili diplomatski sastavljeni; znala je

da je u ovoj nezgodi zemaljsko održavanje bilo toliko nesposobno
da se nosni kotač zaglavio pri uzlijetanju, tako da su od toga
pukle gume, pa se zamalo dogodila teška nesreća. Ali to u
izvješću nije pisalo; moralo se čitati između redaka. Problem je u
avioprijevozniku, ali je prijevoznik ujedno i kupac – a neuljudno je
kuditi mušteriju.
Casey je znala da će jednog dana i slučaj TransPacifica 545
završiti sažet u jednako diplomatskom izvješću. No prije toga ima
puno posla.
Norma se vrati. – Ured TransPacifica je zatvoren. Morat ću
pronaći taj časopis sutra.
– U redu.
– Dušo?
– Što je?
– Idi kući.
Ona uzdahne. – Imaš pravo, Norma.
– I odmori se, molim te.
...
 9:15P.M.

Njezina je kćerka ostavila poruku da će prespavati kod Amy i

da je tata rekao da može. Casey nije bila najsretnija, smatrala je
da njezina kćerka ne bi smjela noćiti u tuđoj kući kad ima školu,
ali sad više ništa nije mogla učiniti. Zavuče se u krevet, privuče
kćerkinu fotografiju na noćnom stoliću i zagleda se u nju, pa se
posveti svom poslu. Pregledavala je snimke iz TPA 545,
uspoređivala koordinate za svaku etapu s prijepisom
radiokomunikacija iz kontrole leta u Honoluluu i Oaklandu, kad
zazvoni telefon.
– Casey Singleton.
– Halo, Casey. Ovdje John Marder.
Ona se uspravi u krevetu. Marder je nikad nije nazivao kući.
Ona pogleda na uru: prošlo je devet.
Marder se nakašlje. – Upravo me nazvao Benson iz
propagande. Dobio je zahtjev od neke televizijske ekipe da
snimaju u tvornici. Odbio ih je.
– A-ha... – To je bio standardan postupak; televizijskim
ekipama nije se dopuštalo ulaz u tvornicu.
– A onda je primio poziv od producentice one emisije
Newsline, po imenu Malone. Rekla je da Newsline traži dopuštenje
za pristup u tvornicu i inzistirala je da joj se to omogući. Jako
napasna i puna sebe. Rekao joj je da se nosi.
– A-ha.
– Rekao je da je pritom bio fin.
– `A-ha. Čekala je.
– Ta Maloneova je rekla da Newsline snima prilog o N-22 i
želi intervju s predsjednikom uprave. Rekao joj je da je Hal u
inozemstvu i da nije na raspolaganju.
– A-ha.
– Zatim je predložila da ponovno razmislimo o njezinoj molbi,
jer će se prilog Newslinea usredotočiti na pitanje pouzdanosti N-
22, dva problema u dva dana, problem s motorom i izbacivanjem
pretkrilaca, nekoliko putnika poginulo. Rekla je da je razgovarala
s kritičarima nije spominjala imena, ali nagađam – i željela je dati
predsjedniku priliku da odgovori na te kritike.
 Casey uzdahne.
Marder reče: Benson je rekao da bi joj možda mogao
ugovoriti sastanak s predsjednikom idućeg tjedna, a ona je rekla
da to ne bi išlo. Newsline će emitirati taj prilog ovog vikenda.
– Ovog vikenda?
– Tako je, reče Marder. – U najnezgodnijem trenutku. Dan
prije mog odlaska u Kinu. To je jako popularna emisija. Gledat će
je cijela Amerika, do vraga.
– Da, reče ona.
– E onda je ta žena rekla da želi biti poštena, da ostavlja loš
dojam kad neka tvrtka ne odgovori na optužbe. Pa ako se
predsjednik ne može pojaviti u Newslineu, možda bi to mogao
učiniti neki drugi visoki rukovoditelj.
– A-ha... – I tako se sutra u podne nalazim u svom uredu s
tom glupačom, reče Marder.
– Pred kamerom?
– Ne. Samo pozadina priče, neće biti kamera. Ali ćemo
govoriti o istrazi TUUN-a pa mislim da bi bilo dobro da i ti budeš
tamo. – Naravno.
– Čini se da će složiti užasan prilog o N-22, reče Marder. – To
je zbog one proklete snimke sa CNN-a. Time je sve počelo. Ali sad
smo u tome, Casey. Sad se moramo snalaziti kako najbolje znamo
i umijemo.
– Doći ću, reče ona.
 6:30 A.M.

Jennifer Malone probudi se uz zvuke tihog, upornog zujanja

budilice. Ona je isključi pa se okrene i pogleda u brončano rame
muškarca pokraj sebe i preplavi je jad. On je bio kaskader iz neke
televizijske serije, upoznala ga je prije nekoliko mjeseci. Imao je
markantno lice i lijepo, mišićavo tijelo i znao je posao... ali Bože,
kako mrzi kad muškarci prenoće kod nje. Natuknula mu je
uljudno, nakon drugog puta. Ali se on samo prevalio na drugu
stranu i zaspao. A sad je ovdje, hrče.
Jennifer je mrzila probuditi se s nekim tipom u sobi. Mrzila
je sve što je to uključivalo, zvukove koje su ispuštali dišući, miris
kojim je odisala njihova koža, njihova masna kosa na jastuku.
Čak su i `lovine', slavni muškarci zbog kojih bi joj preskakalo
srce, idućeg jutra izgledali poput raskvašenih nasukanih kitova.
Činilo se da muškarci ne znaju gdje im je mjesto. Došli bi
kod nje, dobili što su htjeli, i svi su bili zadovoljni. Pa koji kurac
onda ne odu kući?
Nazvala ga je iz aviona. Bok, dolazim u grad, što radiš
večeras? A on reče, ne trepnuvši, radim na tebi. Što je njoj
odgovaralo. Bilo je to pomalo smiješno, sjedi u avionu pokraj
nekog računovođe zgrbljenog nad prenosivim računalom, a glas u
njezino uho govori, noćas radim na tebi, u svakoj sobi tvog
hotelskog apartmana.
A to je, mora mu se odati priznanje, i učinio. Nije diskretan,
ali ima puno snage, koncentrirane kalifornijske tjelesne energije
kakva se ne može naći u New Yorku. Nema sa njom o čemu
razgovarati. Samo se poševiti,
Ali sad, kad se sunčana svjetlost slijeva kroz prozore...
Prokletstvo.
Ona ustane s kreveta, osjećajući rashlađen zrak na svojoj
goloj koži, i ode u ormar odabrati što će odjenuti. Imat će posla s
prilično uštogljenim tipovima, pa odabere traperice, bijelu
pamučnu majicu Agnes B. i mornarsku jaknu Jill Sander. Odnese
to u kupaonicu, otvori tuš. Dok se voda zagrijavala, nazove
snimatelja i reče mu neka je ekipa čeka spremna u prizemlju za
sat vremena.
 Dok se tuširala obavi smotru nastupajućeg dana. Najprije
Barker u devet, kratko će ga snimiti sa zrakoplovnom pozadinom
za zagrijavanje, a potom se prebaciti u njegov ured gdje će snimiti
ostatak razgovora.
Potom onaj reporter, Rogers. Nema vremena snimiti ga u
njegovoj redakciji u Orange Countyju; počet će razgovor s njim u
Burbanku, još jednoj zračnoj luci, ali s drugog stajališta. On će
govoriti o Nortonu, a Nortonove će zgrade biti iza njega.
A tad u podne, razgovarat će s onim tipom iz Nortona. Dotad
će već saslušati tvrdnje one dvojice i pokušati prestrašiti
Nortonovce tako da joj omoguće pristup predsjedniku.
A potom... da vidimo. Poslijepodne, onaj lovac na vozila hitne
pomoći, nakratko. Netko iz FAA u petak, kao ravnoteža. A i netko
iz Nortona u petak. Martyja će snimiti ispred Nortona, tekst nije
pripremljen, ali će joj ionako biti potreban samo uvod, a ostatak
će biti čitani tekst. Pozadina od putnika kako se ukrcavaju, idu
ususret svojoj propasti. Uzlijetanja i slijetanja, pa nekoliko dobrih
snimaka rušenja zrakoplova.
I gotova je s poslom.
Ovaj će prilog upaliti, pomisli ona, kad je izašla iz tuš-
kabine. Mučilo ju je samo jedno.
Onaj prokletnik u krevetu. Zašto nije otišao kući?
 6:40 A.M.

Kad je Casey ušla u ured OKIP-a, Norma podigne pogled, pa

pokaže niz hodnik.
Casey se namršti.
Norma trgne palcem. – Bio je ovdje kad sam jutros ušla, reče
ona. – Na telefonu je već dobrih sat vremena. Gospodin Pospanko
odjednom nije više tako pospan.
Casey ode niz hodnik. Kad je stigla do Richmanova ureda,
začuje ga gdje govori: Nikako ne. Ne sumnjamo kako će sve ovo
završiti. Ne. Ne. Siguran sam. Nema pojma. Blage veze.
Casey zaviri.
Richman se zavalio u stolac, noge podigao na stol, i
razgovarao telefonom. Trgne se kad je ugleda. Pokrije slušalicu
rukom. – Minutu još.
– Dobro. – Ona se vrati u svoj ured, prekopa po papirima.
Nije željela da joj se on mota ovdje. Vrijeme je za još jedan poslić,
pomisli ona.
– Dobro jutro, reče on ulazeći. Bio je razdragan, smiješio se
od uha do uha. – Nabavio sam one dokumente od FAA koje si
željela. Ostavio sam ih na tvom stolu.
– Hvala ti, reče ona. – Danas mi trebaš otići do sjedišta
TransPacifica.
– TransPacific? Nije li to na aerodromu?
– Zapravo, mislim da su u središtu L.A.-a. Norma će ti
doznati adresu. Trebaš mi podići prošle brojeve njihovih
besplatnih avionskih brošura. Najstarije koje imaju. Najmanje
godinu dana unatrag.
– Hej, reče Richman. – Zar to ne bi mogao učiniti dostavljač?
– Ovo je hitno, reče Casey.
– Ali ću propustiti TUUN.
– Nisi potreban na TUUN-u. A ja želim te brošure čim prije.
– Promidžbene brošure? Zašto ih trebamo?
– Bob, reče ona. – Samo ih donesi.
On joj se kiselo nasmiješi. – A da me se možda ne pokušavaš
riješiti, ha?
– Nabavi časopise, ostavi ih kod Norme i nazovi me.
 7:30 A.M.

John Marder je zakasnio. Zagrabi krupnim koracima u sobu

nervozna, zdvojna izraza lica i skljoka se u stolac. – Dobro, reče
on. – Da čujemo. Gdje smo s 545? Crna kutija?
– Još ništa, reče Casey.
– Potrebni su nam ti podaci, Casey – rodi ih. Struktura?
– Pa vrlo je teško, zaista vrlo teško, žalobno će Doherty. –
Mene još brine onaj svijeni klin za zabravljivanje. Mislim da bismo
trebali biti oprezniji.
– Doug, reče Marder. – Već sam ti rekao. Provjerit ćemo ga
na letnoj provjeri. Što je s hidraulikom?
– Hidraulika je u redu.
– Mehanički kablovi?
– Sve u redu. Naravno mi smo na uvjetima okolne
temperature. Zrakoplov se mora pothladiti da bi bili sigurni.
– U redu. Učinit ćemo to na letnoj provjeri. Elektrosustav?
– Ron reče: Dogovorili smo provjeru električnih ciklusa za
šest poslije podne, pa cijelu noć. Ako postoji problem, znat ćemo
ujutro.
– Ima li kakvih sumnji?
– Samo na indikator opasnog približavanja, u desnom krilu.
– Jesmo li obavili funkcionalno ispitivanje?
– Da, i čine se da su normalni. Naravno, da bismo ih zaista
provjerili, morali bismo skinuti senzore s kućišta, izvaditi ih iz
krila a to znač...
– ...Otezanje, reče Marder. – Zaboravi. Pogonska grupa?
– Ništa, reče Kenny Burne. – Motori su u redu. Neke zaptivke
na sustavu za hlađenje su ugrađene naopako. A imamo i
krivotvorenu oplatu skretača mlaza. Ali ništa što bi izazvalo
nesreću.
– U redu. Pogonska grupa isključena. Zrakoplovna
elektronika?
Trung reče: Zrakoplovna elektronika unutar normalnih
vrijednosti.
– Što je s automatskim pilotom? I to kako se pilot borio da
ga nadvlada?
 – Automatski pilot je u redu.
– Tako znači. – Marder se osvrne po prostoriji. – Znači,
nemamo ništa, je li tako? Sedamdeset dva sata istrage i nemamo
blagog pojma što se dogodilo na letu 545? Želite li mi to reći?
Za stolom zavlada muk.
– Isuse, reče Marder, zgađeno. Bubne šakom po stolu. – Zar
vi ne shvaćate? Želim da se ova zajebancija riješi!
 10:10 A.M.

Fred Barker rješavao je sve njezine probleme.

Za početak, Jennifer je bio potreban kadar `na putu do
radnog mjesta' za Martyjev čitani uvod (`Razgovarali smo s
Frederickom Barkerom, bivšim djelatnikom FAA, a sad
kontroverznim borcem za sigurnost zračnog prometa'). Barker je
predložio lokaciju na Sepulvedi, s pogledom na južne piste
losangeleskog međunarodnog aerodroma. Savršeno, a nije
propustio ni spomenuti da nijedna druga televizijska ekipa nije
snimila takav kadar.
Potom joj je bio potreban kadar `na radnom mjestu',
ponovno za snimljeni čitani tekst (`Nakon odlaska iz FAA, Barker
neumorno skreće pozornost javnosti na neispravno dizajnirane
zrakoplove poglavito dizajn Nortonova N-22'). Barker je predložio
kut svog ureda, gdje se postavio ispred police krcate
dokumentima FAA, i sjeo za stol zatrpan pamfletima koji su
izgledali stručno tehnološki, i koje je listao pred kamerom.
Potom joj je bilo potrebno malo njegove uobičajene agitacije,
s pojedinostima s kojima se Reardon neće imati vremena
zafrkavati za vrijeme intervjua. Barker je bio spreman i za to.
Znao je gdje su sklopke za rashladne uređaje, hladnjak, telefone i
ostale izvore buke koje će se morati isključiti za vrijeme snimanja.
Barker je pripremio i videoekran, kako bi se mogla pustiti CNN-
ova vrpca iz zrakoplova 545 dok je on komentira. Ekran je bio
studijski Trinitron, smješten u mračnom kutu ureda kako bi se
slika dobro vidjela. Imao je i videorazvodnik, pa su mogli izravno
na sliku snimati njegove audiokomentare. A Barker je pustio
vrpcu debljine dva i pol centimetra, pa je kvaliteta slike bila
izvrsna. Čak je imao i veliki model zrakoplova N-22, s pokretnim
dijelovima na krilu i repu koji su mu mogli poslužiti za
demonstraciju problema koji su mogli nastupiti tijekom leta.
Maketa je stajala na postolju na njegovu radnom stolu, pa
nije izgledala kao kulisa. A Barker je bio odjeven za ulogu:
neformalna košulja i kravata, što je blago podsjećalo na inženjera,
mjerodavna vanjština.
 Barker se dobro ponašao i pred kamerama. Izgledao je
opušteno. Nije se služio stručnim nazivljem; odgovori su mu bili
kratki. Činilo se da razumije način na koji će ona montirati prilog,
pa je nije ničim zagnjavio. Primjerice, nije posegnuo za maketom
zrakoplova usred odgovora. Umjesto toga, najprije je odgovorio,
pa rekao: Sad bih se poslužio maketom. – Kad je ona pristala, on
je ponovio prethodni odgovor i u tom trenutku podignuo model.
Sve što bi učinio, učinio bi bez zapinjanja i šeprtljavih i
nespretnih pokreta.
Naravno, Barker je imao iskustva, ne samo s televizije nego i
iz sudnice. Jedini je problem bio u tome da joj nije pružao
nikakve snažne emocije – ni zgražanja, ni gnjeva. Naprotiv, njegov
ton, njegovo ponašanje, njegov govor tijela, sve je to ukazivalo na
duboko žaljenje. Šteta što se to dogodilo. Šteta što se nisu
poduzeli koraci da se taj problem ispravi. Šteta što ga ljudi na
odgovornim mjestima toliko godina ne slušaju.
– Taj je zrakoplov doživio osam nezgoda s pretkrilcima, reče
on. Podigne maketu blizu lica, okrene ga kako ne bi dao odbljesak
na reflektorima. – Ovo su pretkrilca, reče on i izvuče kliznu
površinu na prednjem dijelu krila. Odmakne ruku i reče: Snimate
li to u krupnom planu?
– Zakasnio sam, reče snimatelj. – Možete li ponoviti?
– Naravno. Počinjete iz daljine?
– Dva T, reče snimatelj.
Barker kimne glavom. Pošuti, pa počne ponovno. – Dosad je
bilo osam problema s pretkrilcima na ovom zrakoplovu. –
Ponovno podigne maketu, ovaj put već ispravno okrenutu kako ne
bi bljesnula pod reflektorima. – Ovo su pretkrilca, reče on i izvuče
plohu na prednjem dijelu krila. Tad ponovno pošuti.
– Sad sam uspio snimiti, reče snimatelj.
Barker nastavi. – Pretkrilca se izvlače jedino za vrijeme
uzlijetanja i slijetanja. U letu, ona se uvuku u krilo. Ali na
Nortonovu zrakoplovu N-22, poznato je da se pretkrilca izvuku
sama od sebe za vrijeme leta. To je greška u dizajnu. – Ponovno
stanka. – Sad ću vam pokazati što se događa, pa bi možda bilo
dobro da se udaljite kako biste vidjeli cijeli zrakoplov.
– Širim kadar, reče snimatelj.
Barker strpljivo pričeka, pa reče: Posljedica te greške u
dizajnu je da se nos zrakoplova podigne kad se pretkrilca izvuku,
evo ovako, i postoji opasnost da će doći do sloma uzgona. – On
lagano nakosi model prema gore. – U tom trenutku, zrakoplov je
gotovo nemoguće kontrolirati. Pokuša li pilot ispraviti zrakoplov,
zrakoplov će se prevaliti i početi ponirati. Pilot će ga ponovno
pokušati ispraviti, kako bi se prestao obrušavati. Zrakoplov se
počne uspinjati. Potom ponirati. Pa uspinjati. To se dogodilo
zrakoplovu na letu 545. Zato su ljudi poginuli.
Barker pošuti.
– Sad smo završili s maketom, reče on. – Pa ću je odložiti.
– U redu, reče Jennifer. Gledala je Barkera na monitoru na
podu i sad joj se učini da bi mogla imati problema s prijelazom sa
šireg kadra na kadar kad Barker odlaže maketu. Potrebno je
ponoviti
Barker reče: Zrakoplov ponire. Potom se uspinje. Pa ponire.
To se dogodilo zrakoplovu na letu 545. Zato su ljudi poginuli. – Sa
žaljenjem, on odloži maketu. Iako je to učinio blago, njegov pokret
asocirao je na rušenje zrakoplova.
Jennifer se nije zavaravala glede prirode toga što gleda. To
nije bio intervju; bila je to predstava. Ali takvo umijeće nije bilo
rijetko u današnje doba. Sve više sugovornika kao da se
razumjelo u kutove snimanja i montažu. Doživjela je da joj
menadžeri dođu na intervju potpuno našminkani. Isprva su se
ljudi s televizije usplahirili zbog te nove umješnosti, ali su se u
posljednje vrijeme naviknuli na to. Nikad dovoljno vremena;
uvijek jure s jedne lokacije na drugu. Pripremljeni sugovornik
olakšava im posao.
Ali samo zato što je Barker vješt, a kamera spretna, neće ga
pustiti otići bez malo bockanja. Posljednji dio njezina današnjeg
posla bit će odgovoriti na najvažnija pitanja, u slučaju da Martyju
pomanjka vremena ili ih zaboravi postaviti.
Ona reče: Gospodine Barker?
– Da? – On se okrene prema njoj.
– Provjeri gleda li pod prevelikim kutom, reče snimatelju.
– Da, malo je preširok. Primakni se kameri.
Jennifer pomakne stolac tako da je sad bila točno pokraj
objektiva. Barker se pomakne kako bi bio okrenut više prema
njoj, na njezinu novom položaju.
– Kut gledanja je sad u redu.
– Gospodine Barker, reče Jennifer, vi ste bivši djelatnik
FAA...
– Radio sam za FAA', reče Barker, ali sam napustio agenciju
jer se nisam slagao s politikom `pranja ruku' prema
proizvođačima. Nortonov zrakoplov rezultat je takvog nemarnog
odnosa.
Barker je ponovno pokazivao svoju vještinu: njegov je
odgovor bio cjelovita izjava. Znao je da postoji veća mogućnost da
neće izrezati njegove komentare ako nisu odgovori na pitanja.
Jennifer reče: U vezi s vašim odlaskom postoji kontroverzija.
– Upoznat sam s nekim sumnjama glede mog odlaska iz FAA',
reče Barker, ponovno u izjavnom obliku. – Ali je činjenica da je
moj odlazak predstavljao neugodnost za tu agenciju. Kritizirao
sam način njihova rada, a kad su odbili reagirati, otišao sam. I
tako me ne iznenađuje da me još pokušavaju ocrniti.
Ona reče: FAA tvrdi da ste neovlašteno ustupali materijale
tisku. Kažu da su vam zbog toga dali otkaz.
– Optužbe koje je FAA iznijela protiv mene nikad nisu ničim
dokazane. Nikad nisam vidio da bi neki službeni predstavnik FAA
iznio komadić dokaza koji bi potvrdio kritike upućene na moj
račun.
– Radite za Bradleyja Kinga, odvjetnika?
– Bio sam sudski vještak u velikom broju sudskih sporova.
Mislim da je važno da je netko stručan spreman svjedočiti.
– Bradley King vas plaća?
– Svaki sudski vještak dobiva naknadu za utrošeno vrijeme i
novac. To je uobičajen postupak.
– Nije li istina da ste u stalnom radnom odnosu kod
Bradleyja Kinga? Da za vaš ured, sve u ovoj sobi, sve što ovdje
vidimo, plaća King?
– Financira me neprofitna agencija, Institute for Aviation
Research iz Washingtona. Moj je posao promicati sigurnost u
civilnom zračnom prometu. Činim sve što mogu da nebo učinim
sigurnim za putnike.
– Gospodine Barker, nemojmo se pretvarati: niste li vi
unajmljeni sudski vještak?
– Nedvojbeno je da imam čvrsta uvjerenja o sigurnosti
zračnog prometa. Prirodno je da me unajmljuju poslodavci koji su
moji istomišljenici.
– Kakvo je vaše mišljenje o FAA?
– FAA ima dobre namjere, ali dvojni mandat: i da regulira
zračni promet i da ga razvija. Agenciji je potrebna potpuna
reforma. Odveć je u dobrim odnosima s proizvođačima.
– Možete li mi dati primjer? – Bilo je to retoričko pitanje;
znala je iz prethodnih razgovora što će on reći.
 Barker ponovi izjavu. – Dobar primjer ovog prijateljskog
odnosa je način na koji se FAA odnosi prema izdavanju
uporabnih dozvola. Dokumente potrebne za dobivanje te dozvole
za novi zrakoplov ne zadržava FAA nego proizvođači. Teško da bi
se to moglo smatrati ispravnim. Lisica čuva kokošinjac.
– Obavlja li FAA svoj posao dobro?
– Bojim se da FAA jako slabo obavlja svoj pošao. Životi
Amerikanaca nepotrebno se izlažu opasnosti. Iskreno rečeno,
vrijeme je za generalni remont. U protivnom, bojim se da će
putnici nastavljati pogibati, kao što su poginuli u ovom
Nortonovu zrakoplovu. – On pokaže rukom – polako, kako bi
kamera mogla slijediti njegov pokret prema maketi na stolu. – Po
mojem mišljenju, reče on, to što se dogodilo u tom zrakoplovu je...
sramota.
Intervju završi. Dok je njezina ekipa pospremala opremu,
Barker joj priđe. – S kime ćete se još naći?
– Jack Rogers je sljedeći na redu. – On je pošten čovjek.
– I s nekim iz Nortona. – Pogleda u svoje bilješke. – Nekim
Johnom Marderom.
– Ah. – Što to znači?
– Pa, Marder je glagoljiv. Čut ćete od njega puno šupljih
fraza o Nalozima o sigurnosti letenja. Puno stručnih FAA-ovskih
izraza. No činjenica je da je bio voditelj proizvodne linije za N-22.
Nadzirao je izgradnju tog zrakoplova. Zna da postoji problem – on
je dio tog problema.
 Nakon Barkerove uglađene uvježbanosti, novinar, Jack
Rogers, malo ju je prenerazio. Pojavio se odjeven u žuto-zeleni
sportski kaput za koji se na kilometar vidjelo da je iz Orange
Countyja, a njegova kockasta kravata bola je u oči na monitoru.
Izgledao je kao profesionalni igrač golfa, dotjeran za razgovor s
poslodavcem.
Jennifer isprva ništa ne reče; samo je zahvalila reporteru na
dolasku i postavila ga ispred žičane ograde, s tvornicom Norton
Aicraft u pozadini. Prođe s njim kroz svoja pitanja; davao je
strašljive, kratke odgovore, uzbuđen, željan se svidjeti.
– Hej, to će odjeknuti, reče ona. Okrene se snimatelju. –
Kako napreduješ, George?
– Samo što nismo.
Ona se ponovno okrene prema Rogersu. Tonski snimatelj
otkopčao je Rogersovu košulju, provukao mikrofon do ovratnika.
Kako su se pripreme nastavljale, Rogers se počeo znojiti. Jennifer
pozove šminkericu da ga obriše. Kao da mu je laknulo. A tad,
izgovorivši se žegom, ona nagovori Rogersa da skine svoj sportski
kaput i prebaci ga preko ramena. Reče da će mu to dati izgled
novinara na zadatku. Predloži mu da olabavi kravatu, što on
učini.
Ona se vrati snimatelju. – Kako izgleda?
– Bolje je bez jakne. Ali je ta kravata noćna mora.
Ona se vrati Rogersu, nasmiješena. – Sve je u najboljem
redu, reče ona. – Kako bi bilo da skinete kravatu i zavrnete
rukave?
– O, ja to nikad ne činim, reče Rogers. – Nikad ne zavrćem
rukave.
– Izgledali biste upečatljivo, a ležerno. Znate ono, zasukani
rukavi, spreman na borbu. Žestok novinar. To bi bila poruka.
– Nikad ne zavrćem rukave.
Ona se namršti. – Nikad?
– Ne. Nikad.
– Pa, posrijedi je samo dojam. Izgledali biste upečatljivije
pred kamerom. Izražajnije, prodornije.
– Žalim. – Ona pomisli: što je ovo? Većina bi ljudi sve učinila
da dođe u Newsline. Odgovarali bi na pitanja u donjem rublju kad
bi ona to zatražila od njih. Nekoliko ih je to i učinilo. A ovaj
bijedni novinarčić... koliko bi uopće mogao zarađivati? Trideset
tisuća godišnje? Manje od Jenniferina mjesečnog računa za
reprezentaciju.
– Ja... ovaj... ne mogu, reče Rogers, jer imam... ovaj...
psorijazu.
– Nema problema. Šminka!
Stojeći s kaputom prebačenim preko ramena, skinute
kravate, zasukanih rukava, Jack Rogers odgovarao je na njezina
pitanja. Razvukao je priču, govorio trideset, četrdeset sekundi u
komadu. Ako bi mu ponovila isto pitanje, nadajući se kraćem
odgovoru, on bi se počeo znojiti i još joj opširnije odgovarati.
Morali su prekidati kako bi ga šminkeri obrisali. Morala mu
je ponavljati da je sjajan, naprosto sjajan. Da joj pruža zaista
zanimljive podatke.
I činio je to, samo što je nedostajao zaključak. Kao da nije
shvaćao da ona snima kolažni prilog, da će prosječni kadar trajati
manje od tri sekunde, i da će montirati jednu njegovu rečenicu ili
dio rečenice, prije prelaska na nešto drugo. Rogers je bio usrdan,
pokušavao pomoći, ali ju je utapao pojedinostima koje nije mogla
iskoristiti, te pozadinom priče, za koju nije hajala.
Najzad se zabrine da neće moći iskoristiti ništa od tog
intervjua, da gubi vrijeme s ovim tipom. Pa se posluži
uobičajenim postupkom u takvim situacijama.
– Izvrsno, reče ona. – A sad dolazimo do zaključka priloga.
Potrebno nam je nešto upečatljivo – ona stisne šaku – za svršetak.
Pa ću vam postaviti niz pitanja, a vi na njih odgovorite jednom
sažetom rečenicom.
– U redu, reče Rogers.
– Gospodine Rogers, bi li N-22 mogao koštati Norton posla s
Kinom?
– S obzirom na učestalost nezgoda...
– Žalim, reče ona. – Ali potrebna mi je jednostavna rečenica.
Bi li N-22 mogao koštati Norton posla s Kinom?
– Da, nedvojbeno.
– Žalim, reče ona ponovno. – Jack, potrebna mi je rečenica
poput, N-22 bi lako mogao koštati Norton posla s Kinom.'
– Oh. U redu. – On proguta slinu.
– Bi li N-22 mogao Norton koštati posla s Kinom?
– Da, nažalost moram reći da bi ga mogao koštati posla s
Kinom.
 Isuse, pomisli ona.
– Jack, želim da u rečenici kažete Norton. U protivnom
nećemo znati o kome govorite.
– Oh. – Idemo. – N-22 bi lako mogao koštati Norton posla s
Kinom, po mom mišljenju.
Ona uzdahne. Suho. Nema emocionalne snage. Kao da
govori o svom telefonskom računu. Ali joj istječe vrijeme. –
Izvrsno, reče Jennifer. – Jako dobro. Nastavimo. Recite mi: Je li
tvrtka Norton u krizi?
– Bez sumnje, reče on, kimajući glavom i gutajući slinu. Ona
uzdahne. – Jack.
– Oh. Oprostite. – On udahne. A tad, stojeći tako na mjestu,
reče: Mislim da...
– Trenutak, reče ona. – Premjestite težinu na izbačenu nogu.
Pa ćete biti nagnuti prema kameri.
– Ovako? – On premjesti težinu i malo se okrene. – Aha,
tako. Izvrsno. Sad nastavite.
Stojeći tako, s vanjske strane ograde Norton Aircrafta, jakne
prebačene preko ramena, posuvraćenih rukava na košulji,
novinar Jack Rogers reče: Mislim da nema dvojbe da je tvrtka
Norton Aircraft u ozbiljnoj krizi.
Potom pošuti. Pogleda u nju.
Jennifer se nasmiješi. – Velika vam hvala, reče ona. – Bili ste
izvrsni.
 11:55A.M.

Casey uđe u ured Johna Mardera nekoliko minuta prije

podneva i zatekne ga kako popravlja kravatu, poteže manšete. –
Mislio sam da bismo mogli sjesti ovdje, reče on i pokaže mali stol i
stolce u kutu svog ureda. – Spremna?
– Mislim da jesam, reče Casey.
– Dopusti da ja počnem, reče on. – Obratit ću ti se za pomoć,
ustreba li mi.
– U redu.
Marder nastavi hodati gore-dolje. – Osiguranje kaže da je
televizijska ekipa snimala kod južne ograde, reče on. –
Intervjuirali su Jacka Rogersa.
– A-ha, reče Casey.
– Taj idiot. Bože. Mogu si zamisliti što je on imao reći. – Jesi
li ikad razgovarao s Rogersom? – upita Casey.
Interkom zazvrji. Eileen reče: Gospođica Malone je ovdje,
gospodine Marder.
– Uvedite je, reče Marder.
I on krupnim koracima zagrabi prema vratima, pozdraviti je.
Casey se osupne ugledavši ženu koja je ušla. Jennifer Malone bila
je klinka, malo starija od Richmana. Nema više od dvadeset osam
ili dvadeset devet godina, pomisli Casey. Maloneova je bila
plavuša i prilično zgodna – na konvencionalan, newyorški način.
Kratko podšišane kose koja je ublažavala njezin seksepil,
odjevena izrazito sportski: traperice i bijela pamučna majica
kratkih rukava, plavi sportski kaputić neobična ovratnika.
Pomodan hollywoodski izgled.
Casey je bilo neugodno od mog pogleda na nju. No Marder se
okrenuo i govorio: Gospođice Malone, dopustite da vas upoznam s
Casey Singleton, našom specijalisticom iz Odjela za kontrolu
izrade proizvoda u timu za utvrđivanje uzroka nesreće.
Plavokosa se balavica široko nasmiješi. Casey se rukuje s
njom.
Ma ovo je sigurno neki vic, pomisli Jennifer Malone. Ovo je
glavešina avioindustrije? Ovaj nervozni tip zalizane kose, u loše
skrojenom odijelu? A tko je ova žena, koja kao da je izašla iz
kataloga za sezonsko sniženje? Singletonova je bila viša od
Maloneove što joj je Jennifer zamjerila – i zgodna na taj jedri,
farmerski način. Izgledala je kao sportašica i u prilično dobroj
kondiciji – iako je odavno prošla godine kad se može izvući s
minimalnom količinom šminke. A imala je pogružene, napete crte
lica. Od stresa.
Jennifer osjeti razočaranje. Pripremala se za ovaj sastanak
skoro cijeli dan, oštrila svoje argumente. Ali je zamišljala puno
opasnijeg protivnika. Umjesto toga, vratila se u srednju školu – i
našla se oči u oči s pomoćnikom ravnatelja i strašljivom
knjižničarkom. Malim ljudima bez stila.
A ovaj ured! Skučen, sivih zidova i jeftina, svrsishodna
pokućstva. Nema karaktera. Dobro da ovdje ništa ne snima, jer
ova soba nije filmogenična. Izgleda li ovako i ured predsjednika
uprave? Ako izgleda, morat će snimiti intervju negdje drugdje.
Ispred zgrade ili na pokretnoj vrpci. Jer su ovakvi ofucani uredići
pogubni za emisiju. Zrakoplovi su veliki i moćni. Gledatelji ne bi
povjerovali da ih proizvode neugledni ljudi u otužnim uredima.
Marder je odvede do kutka za goste, po strani. Pokreti su mu
bili veličanstveni, kao da je vodi na banket. Budući da joj je
prepustio izbor gdje će sjesti, ona sjedne na stolac okrenut leđima
prema prozoru, kako bi sunce udaralo njima u oči.
Izvadi bilješke, prelista ih. Marder reče: Želite li što popiti?
Kavu?
– Kavu, rado. – Kakvu pijete? – Crnu, reče Jennifer.
Casey je promatrala Jennifer Malone kako prostire svoje
bilješke. – Bit ću iskrena, reče Maloneova. – Od kritičara smo čuli
nepovoljna mišljenja o N-22. Kao i o načinu na koji ova tvrtka
funkcionira.
No svaka priča ima svoje naličje. Želimo svakako uključiti
vaše reakcije na te kritike.
Marder ne reče ništa, samo kimne glavom. Sjedio je
prekriženih nogu, s notesom na krilu.
– Za početak, reče Maloneova, znamo što se dogodilo u
zrakoplovu TransPacifica.
– Zaista? pomisli Casey. Jer mi ne znamo.
Maloneova reče: Pretkrilca su se izvukla – izbacila? – u
zraku, i zrakoplov je postao nestabilan, propinjao se, ubio
putnike. Svi su vidjeli snimku tog tragičnog incidenta. Znamo da
su putnici podigli tužbe protiv tvrtke. A znamo i da N-22 ima
dugu povijest problema s pretkrilcima, no volju da se taj problem
riješi nisu pokazale ni FAA ni tvrtka. I to sve usprkos devet
nezgoda u nekoliko posljednjih godina.
Maloneova pošuti na trenutak, pa nastavi. – Znamo da FAA
vodi tako mlaku regulatornu politiku da čak i ne zahtijeva da joj
se predaju dokumenti vezani uz dobivanje uporabne dozvole. FAA
je dopustila Nortonu da zadrži te dokumente kod sebe.
Bože, pomisli Casey. Ništa ona ne razumije.
– Dopustite mi da najprije pobijem vašu posljednju tvrdnju,
reče Marder. – FAA nije u fizičkom posjedu dokumenata vezanih
uz dobivanje uporabne dozvole nijednog proizvođača. Ni Boeinga,
ni Douglasa, ni Airbusa, ni naših. Iskreno govoreći, mi bismo
radije da su uskladišteni u FAA. Ali ih FAA ne može čuvati, jer ti
dokumenti sadrže poslovne tajne. Da su u vlasništvu FAA, naši bi
konkurenti mogli doći do tih podataka na temelju Zakona o
slobodi informiranja. Neki od naših konkurenata jedva bi to
dočekali. Airbus se najviše zalagao za promjenu tog običaja FAA –
iz razloga koje sam upravo objasnio. Pa pretpostavljam da vam je
tu bubu u uho o FAA stavio netko iz Airbusa.
Casey je primijetila kako se Maloneova žacnula i pogledala u
svoje papire. Znači, to je istina, pomisli Casey. Marder je točno
pogodio njezin izvor te informacije. Airbus ju je našopao tim
grickalicama, vjerojatno putem svoje produžene propagandne
ruke, Instituta za istraživanje zračnog prometa. Shvaća li
Maloneova da je taj institut Airbusova ispostava?
– Ali zar ne mislite, reče Maloneova hladno, da taj običaj
malo odveć pogoduje vama ako FAA dopušta Nortonu pohraniti te
dokumente?
– Gospođice Malone, reče Marder, već sam vam rekao da
bismo radije da FAA čuva te dokumente. Ali nismo mi napisali
Zakon o slobodi informiranja. Ne pišemo mi zakone. No smatramo
da naš dizajn, ako utrošimo milijarde dolara na njegovo
osmišljavanje, ne smije stajati besplatno na raspolaganju našim
konkurentima. Koliko ja razumijem, taj zakon nije izglasan da bi
omogućio inozemnoj konkurenciji pljačku američke tehnologije.
– Znači, vi ste protiv Zakona o slobodi informiranja?
– Ni u kojem slučaju. Samo kažem da nije smišljen s
namjerom da olakšava industrijsku špijunažu. – Marder se
promeškolji u stolcu. – Spomenuli ste let 545.
– Da. – Kao prvo, mi smatramo da nezgoda nije bila
posljedica izbacivanja pretkrilaca...
 Oho, pomisli Casey. Marder se igra vatrom. To što govori nije
istina.
Marder reče: Trenutačno istražujemo taj događaj, pa iako je
preuranjeno raspravljati o nalazima naše istražne ekipe, uvjeren
sam da vas je netko pogrešno informirao o situaciji.
Pretpostavljam da ste podatke o pretkrilcima dobili od Freda
Barkera.
– Između ostalih razgovarat ćemo i s Fredom Barkerom... –
Jeste li porazgovarali s nekim iz FAA o gospodinu Barkeru? –
upita Marder.
– Znamo da je kontroverzan...
– Blago rečeno. Recimo da zastupa mišljenje koje je
činjenično netočno.
– Koje vi smatrate netočnim.
– Ne, gospođice Malone. Ono jest činjenično neispravno,
trpko će Marder. Upre prst u papire koje je Maloneova raširila po
stolu. – Nisam mogao ne primijetiti vaš popis nezgoda s
pretkrilcima. Jeste li ga dobili od Barkera?
Maloneova na trenutak zastane. – Da.
– Mogu li ga pogledati? – Naravno.
Ona pruži papir Marderu. On ga preleti pogledom.
Maloneova reče: Je li činjenično netočan, gospodine Marder?
– Ne, ali je nepotpun i iskrivljen. Popis se temelji na našim
dokumentima, ali je nepotpun. Jeste li čuli za Naloge o sigurnosti
letenja, gospođice Malone?
– Naloge o sigurnosti letenja?
Marder ustane i priđe svom stolu. – Svaki put kad se dogodi
neka nezgoda na našem zrakoplovu, mi temeljito ispitamo taj
događaj, kako bismo otkrili što se dogodilo i zašto. Ako je
posrijedi neki problem sa zrakoplovom, mi objavimo Servisni
bilten; ako FAA smatra da bi pridržavanje odredbi iz našeg biltena
trebalo biti obvezatno, ta agencija tad objavi Nalog o sigurnosti
letenja. Nakon što je N-22 pušten u promet, otkrili smo da postoji
problem s pretkrilcima i objavljen je Nalog o sigurnosti letenja
kako bi se taj problem ispravio. Od domaćih se prijevoznika
zakonom zahtijevalo da poprave zrakoplove, kako bi se spriječile
nove nezgode.
On se vrati noseći list papira, koji pruži Maloneovoj. – Ovo je
potpuni popis nezgoda.

Incident s pretkrilcima na Nortonovu zrakoplov N-22

 1. 4. siječnja 1992. (DP) Pretkrilca su se izbacila na visini od
dvanaest tisuća metara pri brzini od 0,84 Macha. Ručica za
zakrilce/pretkrilce se pomaknula slučajno. Kao posljedica ove
nezgode, je objavljen je NSL 44-8.
2. 2. travnja 1992. (DP) Pretkrilca su se izbacila dok je
zrakoplov bio na putnoj visini pri brzini od 0,81 Macha. Na ručicu
za zakrilca/pretkrilca pao je blok. N-L 44-8 nije izvršen, čime bi
se bilo izbjeglo tu nezgodu.
3.17. srpnja 1992. (DP) U početku se tvrdilo da su posrijedi
bila snažne turbulencije; no poslije se doznalo da su se pretkrilca
izbacila kao posljedica slučajnog pomaka ručice za
zakrilca/pretkrilca. Pet putnika ranjeno, tri ozbiljno. NSL 44-8
nije se ugradio, čime bi se bilo izbjeglo.
4. 20. prosinca 1992. (DP) Pretkrilca su se izvukla na putnoj
visini i brzini bez pomaka ručice za zakrilca/pretkrilca u pilotskoj
kabini. Dva putnika ozlijeđena. NSL 51-29 obilježen kao
posljedica ove nezgode.
5.12. ožujka 1993. (IP) Zrakoplov je počeo podrhtavati prije
početka sloma uzgona pri brzini od 0-82 Macha. Otkrilo se da su
pretkrilca bila izbačena i da ručica nije bila u položaju gore i
zabravljena. NSL 51-29 nije se uradio, čime bi se bilo izbjegla
nesreća.
6. 4. travnja 1993. (IP) Kopilot je naslonio ruku na ručicu za
zakrilca/pretkrilca, spustio je, i izbacio pretkrilca. Nekoliko
ranjenih putnika. NSL 44-8 nije bio ugrađen, čime bi se bilo
izbjeglo tu nezgodu.
7. 4. srpnja 1993. (IP) Pilot dojavio da se pomaknula ručica
pretkrilaca/zakrilaca i pretkrilca su se izbacila. Zrakoplov je bio
na putnoj visini pri brzini od 0,81 Macha. NSL 44-8 nije bio
ugrađen, čime bi se bilo izbjeglo tu nezgodu.
8.10. lipnja 1994. (IP) Pretkrilca su se izvukla dok je
zrakoplov bio na putnoj visini bez pomaka ručice za
zakrilca/pretkrilca. Potvrđeno je da su kabeli za pretkrilca bili
izvan tolerantnih vrijednosti. NSL S1-29 nije bio u ugrađen, čime
bi se bilo izbjeglo tu nezgodu.

– Podcrtane rečenice, reče Marder, su one koje je gospodin

Barker izostavio u dokumentu koji je dao vama. Poslije prve
nezgode s pretkrilcima, FAA je objavila Nalog sigurnosti letenja
kako bi se promijenile komande u pilotskoj kabini. Prijevoznici su
imali rok od godinu dana da to učine. Neki su to učinili odmah,
neki nisu. Kao što vidite, sve nove nezgode dogodile su se na
zrakoplovima u kojima se ta promjena nije obavila.
– Pa, ne znam.
– Molim vas, dopustite mi da završim. U prosincu 1992.
godine otkrili smo drugi problem. Kabeli koji vode do pretkrilca
kadšto bi se olabavili. Mehaničari nisu primjećivali taj problem.
Pa smo objavili drugi Servisni bilten i dodali uređaj za mjerenje
zategnutosti, kako bi zemaljske posade lakše mogle provjeriti je li
zategnutost kabela unutar specifikacija. To je riješilo problem. Do
prosinca, sve je bilo riješeno.
– Očito nije, gospodine Marder, reče Maloneova i pokaže
popis. – Imali ste novih nezgoda u 1993. i 1994.
– Samo kod stranih prijevoznika, reče Marder. – Vidite li ove
oznake, DP i IP? To znači `domaći prijevoznik' i `inozemni
prijevoznik'. Domaći prijevoznici moraju izvršiti promjene koje F-
1A zatraži svojim Nalozima o sigurnosti letenja. Ali inozemni
prijevoznici nisu pod nadleštvom FAA. I oni ne izvrše uvijek
promjene. Nakon 1992, sve nezgode dogodile su se na
zrakoplovima inozemnih prijevoznika koji nisu izvršili zatražene
promjene.
Maloneova pregleda popis. – Znači, vi dopuštate
prijevoznicima da lete na nesigurnim zrakoplovima? Želite li
zapravo reći da se zavalite u svoje fotelje i to dopuštate?
Marder usiše zrak. Casey je pomislila da će prasnuti, ali nije.
– Gospođice Malone, mi gradimo zrakoplove, mi ne prometujemo
njima. Ako se Airlndonesia ili PakistaniAir ne žele pridržavati
Naloga o sigurnosti letenja, ne možemo ih na to prisiliti.
– U redu. Ako vi samo gradite zrakoplove, porazgovarajmo o
tome kako to dobro činite, reče Maloneova. – Gledajući ovaj popis,
imali ste koliko promjena dizajna pretkrilaca? Osam?
Casey pomisli, ona ne shvaća. Ne sluša. Ne razumije što joj
se govori.
– Ne. Samo dvije, reče Marder.
– Ali se ovdje spominje osam nezgoda. Složit ćete se da... –
Da, reče Marder razdraženo, ali nije riječ o nezgodama, nego o
Nalozima o sigurnosti letenja, a njih su bila samo dva. – Počeo se
gnjeviti, a lice mu se zažarilo.
– Ah, tako, reče Maloneova. – Znači, Norton je imao dva
problema s pretkrilcima na ovom zrakoplovu.
– Bila su dva ispravka.
 – Dva ispravka vašeg početnog manjkavog dizajna, reče
Maloneova. – I to samo za pretkrilca. A nismo se dotaknuli
zakrilaca ili kormila ili rezervoara za gorivo i ostatka zrakoplova.
Samo u ovom jednom sićušnom sustavu, dva ispravka. Zar niste
testirali vaš zrakoplov prije no što ste ga prodali naivnim
kupcima?
– Naravno da smo ga testirali, procijedi Marder kroz stisnute
zube. – Ali morate shvatiti...
– Ono što ja shvaćam, reče Maloneova, jest da su ljudi
poginuli zbog manjkavosti u vašem dizajnu, gospodine Marder.
Taj zrakoplov je smrtonosna mišolovka. A vama kao da je
svejedno zbog tog.
– Jebemu Boga! – Marder digne ruke u zrak i skoči iz stolca.
Krupnim se koracima ushoda po uredu. – Ma koji je ovo kurac?
Gotovo odveć lako, pomisli Jennifer. Zapravo, i bilo je odveć
lako. Marderov teatralni ispad učinio joj se sumnjivim. Za
intervjua, stekla je drukčiji dojam o njemu. Nije on pomoćnik
ravnatelja škole.
Puno je pametniji od toga. Shvatila je to po njegovim očima.
Većina ljudi nehotice skrene pogled kad im ona postavi neko
pitanje. Pogledaju gore, dolje ili u stranu. Ali je Marderov pogled
bio miran, smiren. Potpuno je vladao sobom.
A činilo joj se da i sad vlada sobom i da je namjerno izgubio
živce. Zašto?
Bilo joj je svejedno. Njezin je cilj od početka bio razbucati ove
ljude. Da se zabrinu toliko da je prebace predsjedniku uprave.
Jennifer je željela da Marty Reardon intervjuira predsjednika
uprave.
To je od životnog značenja za njezinu priču. Ako bi Newsline
uputio ozbiljne optužbe na račun N-22, a tvrtka poslala kao
sugovornika nekog srednje važnog potrčkala ili budaletinu iz
odjela za odnose s javnošću, to bi podrovalo njihov prilog. Ali ako
bi uspjela dobiti predsjednika uprave pred kamere, cijeli bi njezin
prilog dosegao novu razinu uvjerljivosti.
Željela je predsjednika. Stvari se dobro razvijaju.
Marder reče: Ti joj objasni, Casey.
Casey je zaprepastio Marderov ispad. Marder je bio na zlu
glasu kao napržica, ali je bila velika taktička pogreška izgubiti
živce pred novinarkom. Još zajapuren, mrgodeći se za svojim
stolom, Marder ponovi: Ti joj rastumači, Casey.
Ona se okrene prema Maloneovoj.
 – Gospođice Malone, reče Casey, mislim da nam je svima
ovdje nazočnima duboko stalo do sigurnosti zračnog prometa. –
Nadala se da će time objasniti Marderov ispad. – Stalo nam je i do
sigurnosti proizvoda, a N-22 postiže izvrsne rezultate u tom
pogledu. A ako se dogodi neka nezgoda s našim zrakoplovom...
– I dogodila se, reče Maloneova, gledajući Casey u oči.
– Da, reče Casey. – I upravo istražujemo taj incident. Ja sam
u ekipi koja vodi tu istragu i radimo danonoćno kako bismo
shvatili što se dogodilo.
– Hoćete reći, zašto su se pretkrilca izbacila? Ali morali biste
to znati. Dogodilo se to već toliko puta.
Casey reče: U ovom trenutku…
– Slušajte; upadne Marder, nisu posrijedi prokleta
pretkrilca. Frederick Barker je alkoholičar i plaćeni lažac koji radi
za ljigavog odvjetnika. Nitko pri zdravoj pameti ne bi njega slušao.
Casey se ugrize za usnicu. Ne bi smjela proturječiti Marderu
pred novinarkom.
Maloneova reče: Ako nisu bila posrijedi pretkrilca...
– Nisu bila pretkrilca, odlučno će Marder. – Objavit ćemo
preliminarne nalaze u iduća dvadeset četiri sata koji će to
potvrditi izvan svake sumnje.
Casey pomisli: Što? O čemu on to govori? Ne postoji nešto
što bi se nazvalo preliminarnim izvješćem.
– Zaista, tiho će Maloneova.
– Tako je, reče Marder. – Casey Singleton je predstavnica za
tisak u TUUN-u. Javit ćemo vam se, gospođice Malone.
Maloneova je čini se shvatila da Marder privodi intervju
kraju. Ona reče: Ali imam još toliko toga o čemu bih trebala
porazgovarati, gospodine Marder. Tu je i pitanje prsnuća rotora u
Miamiju. Pa protivljenje sindikata poslu s Kinom…
– Nemojte, molim vas, reče Marder.
– S obzirom na ozbiljnost tih optužbi, nastavi ona, mislim da
biste morali razmisliti o našoj ponudi da pružimo vašem
predsjedniku uprave, gospodinu Edgartonu, priliku da kaže svoje.
– To se neće dogoditi, reče Marder.
– To je za vaše dobro, reče Maloneova. – Budemo li morali
reći da je predsjednik odbio s nama razgovarati, to će zazvučati...
– Slušajte, reče Marder. – Prekinimo ovu kenjažu. Bez
TransPacifica nemate priloga. A mi ćemo sutra objaviti naše
preliminarno izvješće. Bit ćete obaviješteni kada. Toliko za sada,
gospođice Malone. Hvala vam na posjeti.
Intervju je bio završen.
 12:43 P.M.

– Nevjerojatna žena, reče Marder, nakon što je Maloneova

otišla. – Ne zanimaju je činjenice. Ne zanima je FAA. Ne zanima je
kako gradimo zrakoplove. Ona je jednostavno došla načiniti
pokolj. Radi li za Airbus? To bih volio doznati.
– John, reče Casey, glede preliminarnog izvješća.
– Nema veze, obrecne se Marder, za to ću se ja pobrinuti. Ti
se vrati na posao. Ja ću porazgovarati s desetim katom, dobiti
neke podatke, srediti neke stvari. Razgovarat ćemo kasnije.
– Ali John, reče Casey, rekao si joj da nisu bila posrijedi
pretkrilca.
– To je moj problem, reče Marder. – Ti se vrati na posao.
Kad je Casey otišla, Marder nazove Edgartona.
– Avion mi polazi za sat vremena, reče Edgarton. – Odlazim
u Hong Kong u znak skrbi za obitelji preminulih. Osobno ću ih
posjetiti. Porazgovarat ću s prijevoznikom, izraziti sućut rodbini.
– Dobra ideja, Hal, reče Marder. – Kako stojimo s onim
prilogom?
– Onako je kako sam i očekivao, reče Marder. – Newsline
sastavlja prilog koji je potpuno kritičan prema N-22.
– Možeš li spriječiti njegovo emitiranje?
– Sto posto. Naravno, reče Marder.
– Kako? – upita Edgarton.
– Objavit ćemo preliminarno izvješće da nisu bila posrijedi
pretkrilca. U našem će preliminarnom izvješću pisati da je
nesreću izazvala krivotvorena oplata na skretačima mlaza.
– Postoji li takva neispravna oplata na tom zrakoplovu?
– Da. Ali nije uzrok nesreće.
– Dobro, reče Edgarton. – Ovo s lažnim dijelom je dobro.
Samo da nije Nortonov problem.
– Tako je, reče Marder.
– A cura će tako i reći?
– Da, reče Marder.
– Tako i treba, reče Edgarton. – Jer može biti škakljivo
razgovarati s tim šupcima.
– Reardon, reče Marder. – Riječ je o Martyju Reardonu.
 – Bez obzira. Ona zna što treba reći?
– Da.
– Uputio si je?
– Da. I još ću jednom s njom to proći.
– U redu, reče Edgarton. – A i želim da ode na poduku kod
one žene koja priprema ljude za nastup u medijima.
– Ne znam, Hal, misliš li da je zaista...
– Da, mislim, prekine ga Edgarton. – A i ti misliš.
Singletonovu treba dobro pripremiti za taj intervju.
– U redu, reče Marder.
– I zapamti, reče Edgarton. – Zajebeš li ovo, gotov si. – Spusti
slušalicu.
 1:04 P.M.

Ispred zgrade uprave, Jennifer Malone uđe u svoj automobil,

uznemirenija no što je bila voljna priznati. Sad je shvatila da je
teško vjerojatno da će tvrtka poslati predsjednika na intervju. A
brinulo ju je – imala je osjećaj – da bi Singletonovu mogli
proglasiti svojim glasnogovornikom.
To bi moglo promijeniti emocionalni ton priloga. Publika želi
vidjeti kako gojazni, bahati poglavnici industrije dobivaju po
prstima. Ali pametna, ozbiljna, privlačna žena neće ni izbliza
postići taj dojam. Jesu li dovoljno pametni da to znaju?
A, naravno, Marty će je napasti. Ni to neće izgledati jako
dobro.
Od same pomisli na njih dvoje zajedno, Jennifer bi prošla
jeza. Singletonova je pametna, mila, otvorena. Marty bi napadao
majčinstvo i pitu od jabuka. A Martyja se nije moglo obuzdati. On
zubima poseže ravno za vrat.
Ali usto, Jennifer je počela brinuti da će cijeli prilog biti
blijed. Barker je bio tako uvjerljiv dok ga je intervjuirala, i poslije
se osjećala ushićena. Ali ako ovi nalozi o sigurnosti letenja
postoje, tvrtka je na sigurnom. A brinula ju je i Barkerova
pozadina. Ako FAA ima dokaze protiv njega, njegova je
vjerodostojnost ništavna. Ispast će budale, ustupe li mu vrijeme u
svojem programu.
Onaj novinar, John Kako-se-već-zove, razočarao je. Nije se
snašao ispred kamera, a njegov materijal bio je neuvjerljiv. Jer se,
zapravo, ljudima živo fućka za droge u pogonu. Svaka tvrtka u
Americi ima problema s drogama. To nije vijest. A to i ne dokazuje
da je zrakoplov loš – a to je njoj potrebno. Potrebne su joj
živopisne, uvjerljive slike, kako bi dokazala da je zrakoplov
smrtonosna mišolovka.
A nema ih.
Zasad ima samo onu snimku sa CNN-a, a to je jučerašnja
vijest, te prsnuće rotora u Miamiju, što nije vizualno silno
dojmljivo. Dim izlazi iz krila.
Pa što?
 Najgore od svega, ako tvrtka zaista objavi preliminarno
izvješće koje će poreći Barkerove navode
Zazvoni njezin mobitel.
– Da te čujem, reče Dick Shenk. – Bok, Dick, reče ona.
– Dakle? Na čemu smo? – reče Shenk. – Upravo gledam u
ploču. Marty završava s Billom Gatesom za dva sata.
Jednim je dijelom poželjela reći, zaboravi. Priča se raspada.
Mozaik se ne popunjava. Glupo od mene što sam uopće i
pomislila da ću uspjeti snimiti prilog u dva dana.
– Jennifer? Da li da ga šaljem ili ne?
Ali nije mogla reći ne. Nije mogla priznati da je pogriješila.
Ubio bi je da sad odustane od tog priloga. Način na koji je iznijela
svoj prijedlog, hladnokrvnost kojom je izašla iz njegova ureda, to
ju je prisiljavalo na ovo protiv njezine volje. Postojao je samo
jedan mogući odgovor.
– Da, Dick. Treba mi. – Imat ćeš prilog za subotu?
– Da, Dick.
– I to neće biti prilog o dijelovima?
– Ne, Dick.
– Jer ne želim ofrlje sklepan nastavak 60 Minutes, Jennifer.
Ne dao Bog da to bude prilog o dijelovima.
– I nije, Dick.
– Ne čujem sigurnost u tvom glasu, reče on.
– Sigurna sam, Dick, samo sam umorna.
– U redu. Marty kreće iz Seattlea u četiri. Bit će u hotelu oko
osam. Pripremi raspored snimanja prije no što on stigne i faksiraj
mi primjerak kući. Imaš ga za sebe cijeli sutrašnji dan.
– U redu, Dick.
– Samo hrabro, curo, reče on i spusti slušalicu. Ona spusti
poklopac na mobitelu i uzdahne.
Upali motor i ubaci mjenjač u položaj za vožnju natraške.
Casey ugleda kako Maloneova izlazi natraške iz parkirališta.
Vozila je crni Lexus, isti automobil kao i Jim. Maloneova nju nije
vidjela, što je bilo dobro. Casey su morile misli.
Još je pokušavala dokučiti što Marder smjera. Ispraskao se
na novinarku, rekao joj da nisu posrijedi pretkrilca, i da će TUUN
objaviti preliminarno izvješće. Kako je to mogao reći? Marder je
bio više nego pun sebe, ali si je ovaj put iskopao jamu. Nije
shvaćala što bi njegovo ponašanje moglo donijeti tvrtki – i njemu
– osim štete.
A znala je da John Marder nikad ne čini nešto sebi na štetu.
 2:10P.M.

Norma je, ne prekidajući je, slušala Casey nekoliko minuta.

Najzad reče: A što tebe muči?
– Mislim da će me Marder odrediti za glasnogovornika tvrtke.
– Tipično, reče Norma. – Glavonje uvijek potrče u zaklon.
Edgarton se ni u kojem slučaju neće pojaviti na televiziji. A ni
Marder. Ti si predstavnica za tisak za TUUN. A i potpredsjednica
tvrtke u Norton Aircraft. Tako će pisati u dnu ekrana.
Casey je šutjela.
Norma je pogleda. – Što te muči? – ponovno upita.
– Marder je rekao novinarki da TPA 545 nije imao problem s
pretkrilcima, reče ona, i da ćemo do sutra imati preliminarno
izvješće.
– Hm. – To nije istina.
– Hm. – Zašto to Marder čini? – upita Casey. – Zašto mi je
podmetnuo ovo?
– Spašava svoju kožu, reče Norma. – Vjerojatno izbjegava
problem za koji on zna da postoji, a ti ne znaš.
– Koji problem?
Norma odmahne glavom. – Moja je pretpostavka nešto u vezi
sa zrakoplovom. Marder je bio programski menadžer za N-22. On
o tom zrakoplovu zna više od bilo koga u tvrtki. Možda postoji
nešto što ne želi da izađe na vidjelo.
– Pa objavljuje lažno izvješće? – Tako ja pretpostavljam.
– A ja gasim vatru?
– Čini se – reče Norma.
Casey zašuti. – Što bih trebala učiniti?
– Povezati konce, reče Norma i zaškilji kroz dim svoje
cigarete.
– Nema vremena...
Norma slegne ramenima. – Doznaj što se dogodilo s tim
zrakoplovom. Jer i tebi gori pod petama, dušo. Tako je Marder
namjestio.
Idući kroz hodnik, sretne Richmana. – Bok.
– Kasnije, reče ona.
 Uđe u svoj ured i zatvori vrata. Podigne kćerkinu fotografiju i
zagleda se u nju. Na slici, Allison je upravo izašla iz susjedova
bazena. Stajala je s još jednom djevojčicom svoje dobi, obje u
kupaćim kostimima, a s njih se cijedila voda. Nezaobljena mlada
tijela, nasmiješena krezuba lica, bezbrižna i prostodušna.
Casey odgurne sliku u stranu i posveti se velikoj kutiji na
stolu. Otvori je, izvadi crni prenosivi CD plejer iz obloga od
stiropora. Bilo je tu žica koje su vodile do neobičnih naočala. Bile
su goleme, izgledale poput zaštitnih naočala, samo što se nisu
spajale na zatiljku. A s unutarnje strane stakla su bila
premazana neobičnom tvari koja se malko ljeskala na svjetlu. Ovo
je, zaključi ona, uređaj za prikaz servisnih priručnika u prividnoj
stvarnosti, koji pomaže u održavanju. Iz kutije ispadne posjetnica
Toma Kormana. Na njoj je pisalo: Prva provjera PPSP-a. Uživaj!
Uživaj. Ona skloni naočale, pogleda u druge papire na stolu.
Prijepis razgovora u pilotskoj kabini iz crne kutije najzad je
stigao. Ugleda i primjerak TransPacific Flightlines. Na jednoj je
strani bio žuti samoljepljivi listić za poruke.
Ona otvori časopis i ugleda fotografiju Johna Changa,
djelatnika mjeseca. Fotografija nije bila ono što je očekivala na
temelju faksa. John Chang bio je uščuvan četrdesetogodišnjak.
Pokraj njega je stajala njegova supruga, nešto krupnija,
nasmiješena. A djeca, koja su čučala ispred roditelja, bila su
odrasla: kćerka starija tinejdžerica, i sin dvadesetogodišnjak. Sin
je sličio ocu, samo modernije vanjštine; bio je ošišan skoro na
nulericu i u uhu imao sićušnu zlatnu okruglu naušnicu.
Ona pogleda u tekst ispod slike: `Ovdje se odmara na plaži
na Lantan Islandu sa suprugom, Soon, i djecom, Ericom i
Tomom.'
Ispred obitelji, na pijesku je bio prostrt plavi ručnik; u
blizini, pletena izletnička košara iz koje viri karirani plavi
stolnjak. Prizor svakodnevni i nezanimljiv.
Zašto bi joj ga netko faksirao?
Ona pogleda datum na časopisu. Siječanj, prije tri mjeseca.
Ali netko ima primjerak tog časopisa i faksirao je tu stranicu
Casey. Tko? Djelatnik aviokompanije? Putnik? Tko?
I zašto?
Što bi joj to trebalo poručiti?
Dok je Casey gledala u fotografiju u časopisu, podsjeti se na
nepohvatane niti u istrazi. Još puno toga mora provjeriti pa bi
mogla baš i početi.
 Norma je u pravu.
Casey nije znala što Marder smjera. Ali možda to i nije
važno. Jer joj je zadaća ista kao i uvijek: otkriti što se dogodilo na
letu 545.
Ona izađe iz ureda. – Gdje je Richman?
Norma se nasmiješi. – Poslala sam ga u Odjel za odnose s
javnošću do Bensona. Da donese nekoliko materijala za novinare,
u slučaju da nam zatrebaju..
– Benson sigurno pizdi zbog ovog, reče Casey.
– A-ha, reče Norma. – Možda će malo izribati i gospodina
Richmana. – Nasmiješi se, pogleda na sat. – Ali bih rekla da imaš
otprilike sat vremena učiniti što trebaš. Pa stoga počni.
 3:05 P.M.

– Pa, Singletonova, reče Ziegler i rukom joj da znak da

sjedne. Nakon pet minuta lupanja šakom po zvučno izoliranim
vratima, pripustili su je u audiolaboratorij. – Uvjeren sam da smo
našli što si tražila, reče Ziegler.
Na monitoru ispred sebe ona ugleda zaustavljeni kadar
nasmiješene bebe u majčinu krilu.
– Htjela si trenutke neposredno prije nesreće, reče Ziegler. –
Ovdje smo otprilike osamnaest sekundi prije. Počet ću s
najglasnijim pojačanjem, a potom ubaciti filtere. Spremna?
– Da, reče ona.
Ziegler pokrene vrpcu. Uz ovako pojačan ton, djetetovo
slinjenje zvučalo je poput žubora potoka. Mrmor u putničkoj
kabini bio je neprekidna rika. – Ukusno? – reče muškarčev glas
bebi, jako glasno.
– Ubacujem filtere, reče Ziegler. – Prigušujem najjače
zvukove. – Zvuk se priguši.
– Prigušujem udaljenije zvukove.
Slinjenje se naglo poglasni na umukloj pozadini, kad je
utihnula grmljavina putničke kabine.
– Prigušujem bliže zvukove.
Slinjenje se stiša. Sad je čula uglavnom pozadinske zvukove
zveckanje srebrnog posuđa, šuštanje tkanina.
Muškarac reče: Je-i-oruča-arah? – Glas mu se gubio i
pojačavao.
– Filter za prigušivanje bližih zvukova nije dobar za ljudski
glas, reče Ziegler. – Ali tebi nije do toga, je li tako?
– Da, reče Casey.
Muškarac reče: Ne-kati-ardesu-n-voj-niji?
Kad je muškarac to izgovorio, zvuk s monitora se skoro
potpuno stiša, tek nekoliko udaljenih zvukova.
– Sad počinje, reče Ziegler.
Na zaslonu se pojavi brojač. Tajmer pohiti, crvene su brojke
brzo žmigale, odbrojavale desetinke i stotinke sekunde.
Žena naglo okrene glavu. – Što-e-to-lo? – Prokletstvo, reče
Casey.
 Sad je čula. Prigušenu tutnjavu, jasan, drhtav, dubok zvuk.
– Utanjen je od filtera, reče Ziegler. – Duboka tutnjava. Unutar
raspona između dva i pet hertza. Gotovo kao vibracija.
Nema sumnje, pomisli Casey. S uključenim filterima, čula ju
je. Tutnjavu.
Muškarčev glas upadne, zagrmi smijeh: -iri se-Em.
Beba ponovno zahihoće, što zazvuči kao oštro krčanje od
kojeg su pucali bubnjići.
Suprug reče: -oko-uće-šo. – Ona brundava tutnjava
prestane. – Zaustavi! – reče Casey.
Crvene se brojke zaustave. Brojke su se lijepo vidjele na
zaslonu -11:59:32.
Skoro dvanaest sekundi, pomisli ona. A dvanaest sekundi je
vrijeme potrebno da se pretkrilca izvuku.
Na letu 545 izbacila su se pretkrilca.
Na ekranu se sad vidjelo naglo obrušavanje, kako beba klizi
u majčinu krilu, kako ju je majka grčevito uhvatila, njezino
usplahireno lice. Putnici zdvojnih izraza lica u pozadini. S
filterima, svi su njihovi uzvici stvarali neuobičajen isjeckan
štropot, poput krčanja. Ziegler zaustavi vrpcu.
– Evo ti tvojih podataka, Singletonova. Nedvojbenih, rekao
bih. – Pretkrilca su se izvukla.
– Tako zvuči. Prilično jedinstven audiozapis.
– Zašto? – Zrakoplov je bio na putnoj visini i brzini. Zašto bi
se pretkrilca izvukla? Je li posrijedi bilo nekontrolirano izvlačenje
ili ih je pilot izbacio? Casey ponovno poželi podatke iz crne kutije.
Na sva ta pitanja moglo bi se odgovoriti u pet minuta – samo kad
bi imali podatke. – Jesi li pregledao ostatak vrpce?
– Pa, iduće zanimljivo mjesto su alarmi iz pilotske kabine,
reče Ziegler. – Nakon što se kamera zaglavi ispod vrata, mogu čuti
zvuk, i spojiti sekvencu onog što je zrakoplov govorio pilotu. Ali za
to će mi biti potreban još jedan dan.
– Nastavi s poslom, reče ona. – Želim sve što mi možeš dati.
– Tad se oglasi njezin pejdžer. Ona ga otkvači s remena, pogleda u
njega.
John Marder je želi vidjeti. U svom uredu. Odmah.
 5:00 P.M.

John Marder bio je smiren – znači opasan.

– Samo kratki intervju, reče on. – Najviše deset, petnaest
minuta. Nećeš imati vremena za pojedinosti. Ali kao voditeljica
TUUN-a, u savršenom si položaju da rastumačiš skrb naše tvrtke
za sigurnost. Kako brižljivo istražujemo nesreće. Koliko brinemo o
reklamacijama. Tad možeš objasniti da naše preliminarno izvješće
pokazuje da je uzrok nesreće krivotvorena oplata skretača mlaza,
ugrađena u inozemnoj servisnoj stanici, a nikako ne pretkrilca.
Pa ćeš uništiti Barkera. Uništiti Newsline.
– John, reče ona. – Upravo sam se vratila iz
audiolaboratorija. Nema sumnje – pretkrilca su se izbacila.
– To je u najbolju ruku dokaz na temelju audioindicija, reče
Marder. – Ziegler je ćaknut. Moramo pričekati podatke iz crne
kutije da bismo točno znali što se dogodilo. U međuvremenu,
TUUN je došao do preliminarnog nalaza koji isključuje pretkrilca.
Kao da si je čula glas iz daljine, ona reče: John, nisam
presretna s tim.
– Govorimo o budućnosti, Casey. – Razumijem, ali...
– Posao s Kinom spasit će tvrtku. Priljev kapitala, razvoj,
novi tip zrakoplova, svijetla budućnost. O tome je ovdje riječ,
Casey. Tisućama radnih mjesta.
– Shvaćam, John, ali...
– Dopusti da te nešto upitam, Casey. Misliš li ti da nešto nije
u redu s N-22?
– Nikako ne.
– Misliš li ti da je on smrtonosna mišolovka? – A tvrtka?
Misliš li da je dobra?
– Naravno.
On se zagleda netremice u nju, odmahujući glavom. Najzad
reče: Želio bih da s nekim porazgovaraš.
Edward Fuller bio je voditelj Nortonova pravnog odjela,
mršav, nezgrapan četrdesetogodišnjak. On s nelagodom sjedne u
stolac u Marderovu uredu.
 – Edwarde, reče Marder, imamo problem. Newsline će ove
subote u udarnom terminu emitirati prilog o N-22, i bit će izrazito
nepovoljan za nas.
– Koliko nepovoljan?
– Nazvat će N-22 smrtonosnom mišolovkom.
– Bože moj, reče Fuller. – Baš nezgodno.
– Da, jest, reče Marder. – Pozvao sam te jer želim znati što
možemo učiniti glede toga.
– Učiniti? – reče Fuller i namršti se.
– Da, reče Marder. – Smatramo da je Newsline prizemno
senzacionalistički. Smatramo njihov prilog neutemeljenim i
nesklonim našem proizvodu. Uvjereni smo da nas namjerno i
nepromišljeno kleveću.
– Tako dakle.
– Tako, reče Marder. – Što možemo učiniti? Možemo li ih
onemogućiti da emitiraju prilog?
– Ne.
– Možemo li isposlovati sudsku zabranu?
– Ne. To znači da ih ograničujemo unaprijed. Sa stajališta
publiciteta, to je nepreporučljivo.
– Hoćeš reći da bi ostavilo loš dojam.
– Pokušati staviti brnjicu medijima? Kršenje Prvog
amandmana? Učinilo bi se da nešto skrivate.
– Drugim riječima, reče Marder, oni mogu emitirati prilog, a
mi smo bespomoćni da ih u tome spriječimo.
– Da.
– U redu. Ali mislim da su podaci Newslinea netočni i
pristrani. Možemo li zahtijevati da odvoje jednaku minutažu za
naše dokaze?
– Ne, reče Fuller. – Doktrina pravičnosti, koja je uključivala
odredbu o vremenskoj ravnopravnosti, ukinuta je za Reagana.
Televizijski programi nisu dužni prikazati sve strane nekog
problema.
– Znači da mogu reći sve što žele? Ma kako neuravnoteženo
bilo?
– Tako je.
– To nije u redu.
– To je zakon, reče Fuller i slegne ramenima.
– U redu, reče Marder. – Dakle, taj će se program emitirati u
vrlo osjetljivom trenutku za našu tvrtku. Negativni publicitet
mogao bi nas lako stajati posla s Kinom.
 – Da, mogao bi.
– Pretpostavimo da izgubimo taj posao zbog njihove emisije.
Ako uspijemo dokazati da je Newsline prikazao pogrešnu sliku – a
mi smo im rekli da je pogrešna – možemo li ih tužiti za nastalu
štetu?
– Praktički govoreći, ne možemo. Vjerojatno bismo morali
dokazati da su snimili prilog uz `nepromišljen nehaj' prema
činjenicama koje su im bile poznate. Povijesno govoreći, to bi bilo
silno teško dokazati.
– Znači da Newsline nije odgovoran za nastalu štetu?
– Ne.
– Mogu reći što god žele, a ako nam pokvare posao, naš peh?
– Točno.
– Ima li ikakve mogućnosti da se ograniči ono što kažu?
– Pa, Fuller se promeškolji na stolcu. – Ako pogrešno prikažu
tvrtku, moglo bi ih se tužiti. Ali u ovom slučaju, protiv nas je
podignuo tužbu odvjetnik u ime jednog od putnika iz 545. Pa bi
Newsline mogao reći da samo izvještavaju činjenice: da je neki
odvjetnik iznio takve i takve optužbe protiv nas.
– Razumijem, reče Marder. – Ali tužba pohranjena na sudu
ima ograničen publicitet. Newsline će s tim tužbama upoznati
četrdeset milijuna gledatelja. A istodobno, automatski će dati
pravnu snagu tim tužbama time što će ih ponoviti na televiziji.
Šteta za nas nastaje ne od tužbi nego od toga što će oni sve ovo
staviti na velika zvona.
– Shvaćam što želiš reći, reče Fuller. – Ali zakon na to ne
gleda tako, Newsline ima pravo izvještavati o parnici.
– Newsline nije obvezan objektivno izvještavati o optužbama,
koliko god one bile nevjerojatne? Da je taj odvjetnik izjavio,
primjerice, da mi zapošljavamo pedofile, Newsline bi to mogao
objaviti, bez ikakve krivične odgovornosti?
– Tako je.
– Recimo da odemo na sud i dobijemo spor. Jasno je da je
Newsline na pogrešan način prikazao naš proizvod, na temelju
neprovjerenih tvrdnji tog odvjetnika, koje su poništene na sudu.
Je li Newsline dužan povući izjave koje je objavio pred četrdeset
milijuna gledatelja?
– Ne. Nisu obvezni tako što učiniti.
– Zašto ne?
 – Newsline može odlučivati što je dobra vijest. Smatraju li da
ishod suđenja nije vrijedan da se o njemu izvještava, ne moraju to
učiniti. Njihova stvar.
– U međuvremenu, tvrtka bankrotira, reče Marder. –
Trideset tisuća djelatnika izgubi posao, kuće, zdravstveno
osiguranje i počnu novu karijeru u zdravljacima. Još pedeset
tisuća izgubi posao kad naši dobavljači otegnu papke u Georgiji,
Ohiju, Texasu i Connecticutu. Svi ti dobri ljudi koji su život
posvetili dizajniranju, izradi i prodaji zrakoplova s najboljom
konstrukcijom u zrakoplovnoj industriji, dobiju brzi stisak ruke i
nogom u guzicu? Tako to ide?
Fuller slegne ramenima. – Tako sistem funkcionira. Da.
– Rekao bih da sistem zaudara.
– Sistem je sistem, reče Fuller.
Marder pogleda u Casey, pa se ponovno okrene prema
Fulleru. – Ed, reče on. – Ova situacija zvuči jako naopako. Imamo
izvanredan proizvod i sva objektivna mjerila njegove uspješnosti
pokazuju da je siguran i pouzdan. Godine smo utrošili na njegov
dizajn i testiranje. Postigli smo nepobitan niz uspjeha. Ali ti kažeš
da televizijska ekipa može banuti, provesti ovdje dan-dva, i
oblajati naš proizvod na nacionalnoj televizijskoj mreži. I da kad
to učine, nisu odgovorni za svoje postupke i mi nemamo načina
da nadoknadimo nastalu štetu.
Fuller kimne glavom.
– Prilično naopako, reče Marder.
Fuller se nakašlje. – Pa, nije uvijek bilo tako. No u
posljednjih trideset godina, nakon Sullivanova slučaja iz 1964, u
slučajevima klevete pozivaju se na Prvi amandman. Sad mediji
imaju puno više prostora za disanje.
– A i prostora za zlouporabu, reče Marder.
Fuller slegne ramenima. – Zlouporaba tiska je stara
pritužba, reče on. – Samo nekoliko dana nakon usvajanja Prvog
amandmana, Thomas Jefferson se požalio kako tisak iznosi
netočne podatke, kako je nepravedan.
– Ali Ed, reče Marder. – Nije riječ o vremenu prije dvije
stotine godina. A ni o nekoliko pakosnih uvodnika u kolonijalnim
novinama. Govorimo o televizijskom programu s dojmljivim
slikama koje se emitiraju za četrdeset, pedeset milijuna ljudi –
priličan postotak ukupnog stanovništva – a koje srozavaju naš
ugled. Uništavaju ga. Neopravdano. O tome je riječ u ovom
slučaju. – Pa, reče Marder što nam savjetuješ da činimo, Ed?
 Fuller se ponovno nakašlje. – Uvijek savjetujem svoje klijente
da kažu istinu.
– To je u redu, Ed. To je mudar savjet. Ali što da učinimo? –
Bilo bi najbolje, reče Ed, kad biste bili spremni objasniti što se
dogodilo na letu 545.
– To se dogodilo prije četiri dana. Još nemamo završne
rezultate. – Fuller reče: Bilo bi dobro kad biste ih imali.
Nakon što je Fuller otišao, Marder se okrene prema Casey.
Nije ništa rekao. Samo ju je gledao.
Casey ostane stajati ondje nekoliko trenutaka. Shvatila je
Marderovu i pravnikovu igru. Vrlo djelotvorna predstava. Ali i
pravnik ima pravo, pomisli ona. Bilo bi najbolje kad bi mogli reći
istinu i objasniti što se dogodilo. Dok ga je slušala, učinilo joj se
da će joj nekako uspjeti naći načina da kaže istinu – ili dovoljno
istine – da ovo uspije. Ima dosta nepohvatanih niti, dovoljno
neprovjerenih mjesta, koje bi mogla povezati u dosljednu priču.
– U redu, John, reče ona. – Ja ću obaviti intervju.
– Izvrsno, reče Marder, smiješeći se i zadovoljno trljajući
ruke. – Znao sam da ćeš učiniti što treba, Casey. Newsline je
rezervirao vrijeme za sutra u četiri poslijepodne. U međuvremenu
te molim da se posavjetuješ sa savjetnicom za odnose s medijima,
ona nije iz tvrtke...
– John, reče ona. – Učinit ću to na svoj način. – Ona je vrlo
ugodna žena i...
– Žalim, reče Casey. – Nemam vremena.
– Casey, ona ti može pomoći. Dati ti nekoliko uputa.
– John, reče ona. – Imam posla.
I ode iz sobe.
 6:15 P.M.

Nije obećala da će reći ono što je Marder želio da ona kaže;

samo je obećala da će obaviti intervju. Imala je manje od dvadeset
četiri sata da načini veliki preokret u istrazi. Nije bila toliko
nerazborita da bi pomislila kako će u tom vremenu uspjeti
zaključiti što se dogodilo. Ali će naći nešto da ispriča reporteru.
Još je bilo puno nepovezanih niti: mogući problem s klinom
za zabravljivanje. Mogući problem s indikatorima opasnog
približavanja. Mogući intervju s kopilotom u Vancouveru.
Videosnimka u Video Imaging. Prijevod na kojem radi Ellen Fong.
To što su se pretkrilca izvukla, no odmah potom uvukla – što to
točno znači?
Još toliko toga mora provjeriti.
– Znam da su ti potrebni podaci, reče Rob Wong, vrteći se na
svom stolcu. – Znam, vjeruj mi. Bio je u Digital Display Roomu,
ispred ekrana ispunjenih podacima. – Ali što očekuješ da učinim?
– Rob, reče Casey. – Pretkrilca su se izbacila. Moram znati
zašto – i što se još dogodilo sa zrakoplovom. A ne mogu to učiniti
bez podataka iz crne kutije.
– U tom slučaju, reče Wong, suoči se s činjenicama.
Rekalibrirali smo svih stotinu i dvadeset sati podataka. Prvih
devedeset sedam su u redu. Posljednja dvadeset tri sata su
nepodudarna.
– Zanimaju me jedino posljednja tri sata.
– Razumijem, reče Wong, No da bismo rekalibrirali ta
posljednja tri sata, moramo se vratiti do mjesta kad je sve otišlo k
vragu pa nastaviti odande. Moramo kalibrirati dvadeset tri sata
podataka. A potrebno nam je otprilike dvije minute po okviru za
rekalibra
Ona se namršti. – Što bi iznosilo? – Ali je već računala u
glavi.
– Dvije minute po okviru znači da će nam biti potrebno
šezdeset pet tjedana.
– To je više od godine dana!
 – I to radeći dvadeset četiri sata dnevno. U realnim
okolnostima, bile bi nam potrebne tri godine da dobijemo te
podatke. – Rob, potrebni su nam sad.
– Casey, to se jednostavno ne može. Morat ćeš ovo obaviti
bez crne kutije. Žao mi je, Casey. Tako ti je to.
Ona nazove računovodstvo. – Je li Ellen Fong ondje?
– Nije danas dolazila. Rekla je da radi kod kuće.
– Imate li njezin broj?
– Naravno, reče žena. – Ili neće biti kod kuće. Morala je na
neko svečano primanje sa suprugom. Nekakvu dobrotvornu
priredbu. – Recite joj da sam zvala, reče Casey.
Ona nazove Video Imaging u Glendaleu, tvrtku koja joj je
obrađivala onu videosnimku. Zatraži Scotta Harmona. – Scott je
otišao kući. Doći će sutra ujutro u devet.
Nazove Stevea Nietoa, Nortonova predstavnika u Vancouveru
i dobije njegovu tajnicu. – Steve nije ovdje, reče ona. – Morao je
ranije otići. Ali znam da je želio s vama razgovarati. Rekao je da
ima loše vijesti.
Casey uzdahne. Čini se da je to jedina vrsta vijesti koje
dobiva. – Možete li do njega?
– Ne do sutra.
– Recite mu da sam zvala.
Zazvoni njezin mobitel.
– Isuse, ala je taj Benson neugodan, reče Richman. – Što mu
je? Mislio sam da će me odalamiti.
– Gdje si?
– U uredu. Da dođem do tebe?
– Ne, reče Casey. – Prošlo je šest sati. Za danas si gotov.
– Vidimo se sutra, Bob. – Ona prekine vezu.
Na izlasku iz Hangara 5, ugleda električare kako namještaju
TPA 545 za večerašnji PEC. Cijeli je zrakoplov bio podignut tri
metra u zrak i počivao na teškim plavim metalnim postoljima koja
su se nalazila ispod oba krila, te ispod prednjeg i stražnjeg dijela
trupa. Ispod zrakoplova, a otprilike sedam metara iznad zemlje,
razapeli su zaštitnu crnu mrežu. Duž čitavog trupa, vrata i
pomoćne klizne ploče bile su otvorene, a električari koji su stajali
na mreži, potezali su kabele od razvodnih kutija do glavne
komandne ploče, kocke dva sa dva, položene nasred poda s jedne
strane zrakoplova.
Provjera električnih ciklusa, službeni naziv ovog testa,
sastojala se od slanja električnih impulsa u sve dijelove
elektrosustava zrakoplova. U brzom slijedu, provjerava se svaka
komponenta – od svjetala u putničkoj kabini do svjetala za
čitanje, monitora u pilotskoj kabini, paljenja motora i stajnog
trapa. Puni test traje dva sata. Ponovit će ga desetak puta tijekom
noći.
Kad je prošla pokraj konzole, ugleda Teddyja Rawleya. On joj
mahne, ali joj ne priđe. Imao je posla; bez sumnje je čuo da je
letna provjera dogovorena za tri dana i želi se uvjeriti da se
provjera elektrosustava obavlja ispravno.
Ona mahne Teddyju, ali se on već okrenuo. Casey krene
natrag u ured.
Vani se smračivalo i nebo je bilo tamnoplave boje. Ona krene
natrag prema upravnoj zgradi. Iz daljine je čula kako jedan za
drugim uzlijeću zrakoplovi iz zračne luke u Burbanku. Putem
ugleda Amosa Petersa, kako se vuče prema svom automobilu,
noseći hrpu papira ispod ruke. On se okrene i ugleda je.
– Casey, bok. – Bok, Amos.
On bubne papire na krov svog automobila, prigne se
otključati vrata. – Čujem da su te pritisnuli.
– Aha. – Nije ju iznenadilo to što on zna. Vjerojatno sad već
zna cijela tvornica. To je jedna od prvih stvari koje je naučila u
Nortonu. Svi znaju sve, nekoliko minuta nakon što se dogodi.
– Ti ćeš obaviti intervju? – Rekla sam da hoću.
– Reći ćeš što žele da kažeš? – Ona slegne ramenima.
– Nemoj da ti to udari u glavu, reče on. – Ovo su ljudi s
televizije. Evolucijski su niža bića od močvarnog taloga. Laži. Do
vraga sve.
– Vidjet ćemo.
On uzdahne. – Dovoljno si stara da znaš kako to ide, reče
on. – Ideš kući?
– Još ne.
– Casey, ja se ne bih noću motao po tvornici.
– Zašto ne?
– Ljudi su uzrujani, reče Amos. – Idućih nekoliko dana, bilo
bi bolje rano odlaziti kući. Shvaćaš što želim reći?
– Imat ću to na umu.
– Da, imaj. Casey, ozbiljno ti kažem. – On uđe u automobil i
odveze se.
 7:20 P.M.

Norma je otišla. Ured je bio pust. Čistačice su već počele

čistiti u stražnjim uredima; začuje kako tranzistor metalnog
zvuka svira `Run Baby Run'.
Casey ode do aparata za kavu, natoči si šalicu hladne kave i
odnese je u svoj ured. Upali svjetla, zagleda se u hrpu papira koji
su je čekali na stolu.
Sjedne i pokuša se ne obeshrabriti razvojem situacije. Imala
je dvadeset sati do intervjua, a njezini su se tragovi pretvarali u
prah.
Laži. Do vraga sve.
Ona uzdahne. Možda je Amos bio u pravu.
Zagleda se u papire, odgurne fotografiju Johna Changa i
njegove nasmiješene obitelji. Nije znala što učiniti, osim pregledati
papire. I provjeravati.
Ona ponovno naiđe na prikaze plana leta. I ponovno je oni
zagolicaju. Sjeti se da joj je onomad nešto palo na um,
neposredno prije no što ju je Marder nazvao večer prije toga.
Imala je osjećaj... ali kakav?
Kakav god bio, prošao ju je. Ona odloži plan leta u stranu,
uključujući Opću deklaraciju (ulazno-izlazne vize) priložene uz
njega, na kojoj se nalazio popis posade:

John Zhen Chang, glavni pilot 7/5/51 M

Leu Zan Ping, kopilot 11/3/59
M Richard Yong, kopilot 9/9/61
M Gerhard Reimann, kopilot 23/7/49
M Thomas Chang, kopilot 29/6/70 M
Henri Marchand, inžeenjer 251-69 M
Robert Sheg, inženjer 1316162 M
Harriet Chang, stjuardesa 12/5/77 Ž
Linda Ching, stjuardesa 18/5/76 Z
Nancy Morley, stjuardesa 19/7/75 Ž
Kay Liang, stjuardesa 4/6/67 Ž
John White, stjuard 30/1/70 M
M. V. Chang, stjuard 1/4/77 Ž
 Sha Yan Hao, stjuardesa 13/3/73 Ž
Y. Jiao, stjuardesa 18/11/76 Ž
Harriet King, stjuardesa 10/10/75 Ž
B. Choi, stjuardesa 18/11/76 Ž
Yee Chang, stjuardesa 8/1/74 Ž

Ona zastane, otpije hladnu kavu. Nešto je neobično u tom

popisu, pomisli ona. Ali nije mogla uprijeti prstom što.
Ona odloži popis u stranu.
Zatim, prijepis poruka od prilazne kontrole Southern
California. Po običaju, nije bilo rečeničnih znakova, a razgovor s
545 pomiješan s razgovorima s nekoliko drugih zrakoplova:

0543:12 UAH 198 tri šest pet dvanaest tisuća iznad zemlje
0543:17 USA2585 ponovno na frekvenciji promijenili radio
oprostite zbog toga
0543:15 ATAC jedan devet osam prijam
0543:19 AAL001 preostalog goriva četiri dva nula jedan
0543:22 ATAC prijam dva pet osam pet nema problema sad
vas čujemo
0543:23 TPA545 ovdje transpacific pet četiri pet imamo
hitan slučaj
0543:26 ATAC prijam nula nula jedan
0543:29 ATAC slušamo pet četiri pet
0543:31 TPA545 tražim pravo prvenstva za prinudno
slijetanje u Los Angelesu
0543:32 AAL001 spustili smo se na deset tisuća
0543:35 ATAC u redu pet četiri pet razumjeli vaš zahtjev
pravo prvenstva za slijetanje
0543:40 TPA545 prijam
0543:41 ATAC opišite prirodu svog problema
0543:42 UAH 198 tri dva jedan jedanaest tisuća od zemlje
0543:55 AAL001 dva šest devet kružite
0544:05 TPA545 imamo problema s putnikom potrebna su
nam vozila hitne pomoći na zemlji rekao bih trideset ili četrdeset
vozila možda više
0544:10 ATAC pet četiri pet ponovite tražite li četrdeset
vozila hitne pomoći
0544:27 UAH 198 okrećem na jedan dva četiri zarez devet
0544:35 TPA545 prijam upali smo u vrtložne struje za
vrijeme leta, imamo ranjenih putnika i članova posade
 0544:48 ATAC prijam jedan devet osam dobar dan
0544:50 ATAC transpacific primljen vaš zahtjev za četrdeset
vozila
0544:52 UAH198 hvala

Casey su zbunjivali ti razgovori. Jer su ukazivali na vrlo

neobično pilotovo ponašanje.
Na primjer, nezgoda s TransPacificom dogodila se malo
poslije pet sati ujutro. U to vrijeme, zrakoplov je još bio u
radiovezi s Honolulu ARINC. Uz toliko ranjenih, pilot je mogao
javiti hitan slučaj i Honoluluu.
Ali on to nije učinio. Zašto ne?
Umjesto toga, pilot je nastavio let za Los Angeles. I pričekao
do prije samog slijetanja da dojavi hitan slučaj.
Zašto je čekao tako dugo?
A zašto bi rekao da je nezgodu izazvala turbulencija? Znao je
da to nije istina. Pilot je rekao stjuardesi da su se pretkrilca
izbacila. A ona je znala, po Zieglerovu videu, da su se pretkrilca
zaista izvukla. Pa zašto to pilot nije rekao? Zašto lagati prilaznoj
kontroli?
Svi su se složili da je John Chang dobar pilot. Pa kako
objasniti njegovo ponašanje? Je li bio u šoku? Čak se i najbolji
piloti kadšto čudno ponašaju u kritičnim situacijama. No ovdje
kao da je postojao obrazac – gotovo plan. Ona pogleda dalje:

0544:59 ATAC je li vam potrebno i medicinsko osoblje kakve

su vrste povreda koje donosite
0545:10 TPA545 nisam siguran
OS4S;20 ATAC morate li nam reći približno
054~,30 1~A545 žao mi je ali procjena nije moguća
0545:3Z AAL001 dva jedan dva devet slobodan
0545:35 ATAC je li tko u nesvijesti
0545:40 TPA545 ne mislim da nije ali ima dvoje mrtvih

Pilot kao da je smrtno stradale spomenuo onako usput. Što

se zapravo događalo?

0545:43 ATAC primljeno nula nula jedan

0545:51 ATAC tpa pet četiri pet u kakvom je stanju vaš
zrakoplov
 0545:58 TPA545 oštećena nam je putnička kabina samo
manja oštećenja

Casey pomisli, samo manja oštećenja? Kabina je pretrpjela

štetu od nekoliko milijuna dolara. Zar se pilot nije vratio i osobno
pogledao? Zar ne zna razmjere oštećenja? Zašto bi rekao to što je
rekao?

0546:12 ATAC u kakvom je stanju letačka kabina

0546:22 TPA545 letačka kabina je operativna tlak
nominalan
0546:31 ATAC prijam pet četiri pet u kakvom je stanju
posada
0546:38 TPA545 pilot i kopilot su dobro

U tom je trenutku jedan od kopilota bio obliven krvlju. Zar

to pilot nije znao? Ona pregleda ostatak prijepisa, pa ga odgurne
u stranu. Pokazat će ga sutra Felixu da čuje njegovo mišljenje.
Nastavi čitati, pregleda izvješća odjela za strukturu, pa
izvješće o unutrašnjosti kabine, pa najvažnije dijelove izvješća o
krivotvorenom klinu za zabravljivanje pretkrilaca i krivotvorenoj
oplati skretača mlaza. Polako, strpljivo, nastavi raditi do dugo u
noć.
Prošlo je deset sati kad je ponovno uzela u ruke pregled
kvarova na letu 545. Bila se nadala da će ovo moći preskočiti i
umjesto toga se poslužiti podacima iz crne kutije. Ali sad joj nije
preostalo ništa drugo nego se pomučiti s tim ispisom.
Ona zijevne od umora pa se zagleda u stupce znamenki na
prvoj stranici:

A/S PWR TEST 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0

AIL SERVO COMP 0 0 0 0 1 0 0 1 0 0 0
AOA INV 1 0 2 0 0 0 1 0 0 0 1
CFDS SENS FAIL 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
CRZ CMD MON INV 1 0 0 0 0 0 2 0 1 0 0
EL SERVO COMP 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 0
EPR/Nl TRA-1 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
FMS SPEED INV 0 0 0 0 0 0 4 0 0 0 0
PRESS ALT INV 0 0 0 0 0 0 3 0 0 0 0
G/S SPEED ANG 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
SLAT XSIT T/0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
 G/S DEV INV 0 0 1 0 0 0 5 0 0 0 1
GND SPD INV 0 0 0 0 0 0 2 1 0 0 0
TAS INV 0 0 0 0 1 0 1 0 0 0 0
TAT INV 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
AUX 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
AUX 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
AUX 3 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
AUX COA 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0
A/S ROX-P 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
RDR PROX-1 0 0 0 0 1 0 0 1 0 0 0
AOA BTA 1 0 2 0 0 0 0 0 0 0 1
FDS RG 0 0 0 0 0 0 1 0 0 0 0
F-CMD MON 1 0 0 0 0 0 2 0 1 0 0

Nije joj se to radilo. Još nije objedovala, a znala je da bi

trebala jesti. Ionako su jedina pitanja koja je imala u vezi s tim
ispisima bila u vezi s očitanim vrijednostima AUX-a. Raspitala se
kod Rona, i on joj je rekao da je prvi AUX izvor pomoćne snage,
drugi i treći da se nisu rabili a da je četvrti, AUX COA ugradio
kupac. Ali na tim uređajima nije bilo ničeg, bio je rekao Ron, jer
su nula vrijednosti uobičajene. One se pišu ako se ništa nije
dogodilo.
Znači da je gotova s tim ispisom. To je obavila.
Casey ustane od stola, protegne se, pogleda na sat. Deset i
petnaest. Trebala bi malo odspavati, pomisli ona. Sutra nastupa
na televiziji. Ne želi da je majka poslije tog nazove i kaže: Dušo,
izgledala si tako umorno.
Casey presavine ispis i odloži ga u stranu.
Nula, pomisli ona, je prava vrijednost za uobičajenu
vrijednost. Jer su upravo takvi njezini večerašnji radni rezultati.
Velika nula. Ništa.
– Velika debela nula, reče ona glasno. – Što znači da se ništa
nije dogodilo.
Nije željela ni pomisliti što to znači – da je vremena sve
manje da se njezin plan za ubrzanje istrage izjalovio, i da će sutra
poslije podne završiti ispred televizijske kamere, gdje će joj slavni
Marty Reardon postavljati pitanja, a ona mu neće moći pružiti
dobre odgovore. Osim onih koje John Marder želi da ona kaže.
Laži. Do vraga sve. Možda će tako i biti.
Dovoljno si stara da znaš kako to ide.
 Casey ugasi svjetiljku na svom stolu i krene prema vratima.
Poželi laku noć Esther, čistačici, i izađe u predvorje. Uđe u dizalo
i pritisne tipku za silazak u prizemlje.
Tipka zasvijetli kad ju je ona dotaknula. Bljesne: `1'.
Ona zijevne kad su se vrata počela zatvarati. Zaista je jako
umorna. Glupo je raditi tako dokasna. Glupo će griješiti,
previdjeti nešto.
Ona pogleda u svijetleću tipku. I tad joj sine.
– Nešto ste zaboravili? – upita Esther kad se Casey vratila u
ured. – Ne, reče Casey.
Ona prelista po listovima papira na njezinu stolu. Brzo,
ciljano. Bacala je papire lijevo-desno. Dopuštala da lepršajući
padnu na pod. Ron je rekao da je uobičajena početna vrijednost
nula, a kad se dobije nula na ispisu ne može se znati je li se neki
uređaj nije koristio ili uopće nije ugrađen. Ali ako postoji ... to bi
značilo... Ona nađe ispis, prstom prijeđe po stupcu znamenki:

AUX 100000000000
AUX 200000000000
AUX 300000000000
AUX COA 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0

Ima jedna brojka! AUX COA je zabilježio kvar, u drugoj etapi

puta. To je značilo da se zrakoplov poslužio vodom AUX COA.
Ali za što?
Ona usiše zrak kroza zube. Nije se usudila ni nadati.
Ron je rekao da je AUX COA vod za dodatnu opremu.
Kupcima bi služio za naknadno ugrađene dodatke, primjerice
QAR.
QAR je još jedan uređaj za snimanje parametara leta koji se
ugrađivao kao pomoć mehaničarima. Na njemu su se bilježili
mnogi parametri koje je bilježio i DFDR. Ako je na ovom
zrakoplovu bio ugrađen QAR, to bi moglo riješiti sve njezine
probleme.
Ali je Ron tvrdio da na tom zrakoplovu nema QAR-a.
Rekao je da je gledao u repu, gdje su ga najčešće ugrađivali
u zrakoplovima tipa N-22. Ali ga ondje nije bilo.
Je li pogledao negdje drugdje? Je li zaista pretražio
zrakoplov?
Jer je Casey znala da dodatna oprema kao što je QAR ne
podliježe pravilima FAA. Mogao bi biti bilo gdje u zrakoplovu gdje
ga je prijevoznik želio postaviti – u stražnjem prostoru za
agregate, ili u prostoru za teret, ili kućištu za radio ispod pilotske
kabine... Mogao bi biti bilo gdje.
Je li Ron dobro pogledao? Ona odluči osobno provjeriti.
Provede idućih deset minuta prelistavajući debele servisne
priručnike za N-22, bez uspjeha. U priručnicima se QAR uopće
nije ni spominjao, barem ona nije našla nikakva spomena o tome.
Ali su priručnici u njezinu uredu bili njezini osobni primjerci;
Casey nije bila neposredno uključena u održavanje i nije imala
najnovije verzije. Većina priručnika potjecala je iz vremena kad se
zaposlila u tvrtki; bili su stari pet godina.
Tad primijeti uređaj za prividni prikaz instrumenata, kako
leži na njezinu stolu.
Samo malo, pomisli ona. Dohvati naočale, natakne ih. Spoji
ih na CD plejer. Pritisne tipku za pogon.
Ništa se ne dogodi.
Nekoliko trenutaka petljala je oko uređaja, a tad shvati da u
njemu nema CD-ROM-a. Pogleda u kartonsku kutiju, nađe
srebrnu ploču i ubaci je u plejer. Ponovno pritisne tipku za
uključivanje.
Naočale bljesnu. Gledala je u stranicu iz prvog priručnika za
održavanje, projiciranu na unutarnju stranu naočala. Nije bila
potpuno sigurna kako taj uređaj funkcionira, jer su joj naočale
bile dva centimetra od očiju, ali projicirana stranica kao da je
lebdjela u prostoru, pedeset centimetara ispred nje. Stranica je
bila gotovo prozirna; vidjela je kroz nju.
Korman je volio govoriti da su uređaji prividne stvarnosti
skoro beskorisni, osim u nekoliko specijaliziranih primjena.
Jedna je održavanje. Ljudi pretrpani poslom koji rade u tehničkim
zanimanjima, ljudi koji imaju pune ruke posla ili su im umrljane
mazivom, nemaju ni vremena ni volje pregledavati debele
priručnike. Ako si deset metara iznad zemlje i pokušavaš
popraviti motor zrakoplova, ne možeš tegliti sa sobom priručnike
od tri kilograma pa su uređaji za prividni prikaz instrumenata
iznimno pogodni za takve situacije. I tako ga je Korman
dizajnirao.
Pritiskajući tipke na CD plejeru, Casey je shvatila da može
listati kroz priručnike. A postojala je i mogućnost traženja, pa bi
tad u zraku bljesnula tipkovnica; morala je opetovano pritiskati
drugu tipku kako bi se pokazivač pomaknuo na slovo - pa A, pa
R. Bilo je nespretno.
 Ali djelotvorno.
Na trenutak se začuje neko zvrjanje, a potom se u zraku
ispred nje pojavi stranica:

N-22
BRZI PREGLED LETNIH PARAMETARA (QAR)
PREPORUČENA SMJEŠTAJNA MJESTA

Pritisnuvši još nekoliko tipki ona prelista niz dijagrama na

kojima su podrobno bila prikazana mjesta gdje bi se QAR mogao
smjestiti u zrakoplovu tipa N-22.
Ukupno tridesetak mjesta.
Casey zakvači plejer za svoj remen i krene prema vratima.
 10:20 P.M.

Marty Reardon još je bio u Seattleu.

Njegov intervju s Gatesom oduljio se pa je zakasnio na avion.
Po najnovijem, stiže ujutro. Jennifer mora promijeniti raspored.
Bit će to naporan dan, znala je. Bila se nadala početi s poslom u
devet. A sad će moći početi najranije u deset. Sjedila je u
hotelskoj sobi sa svojim prenosivim računalom i pravila raspored.

9:00-10:00 Prijevoz s LAX-a

10:00-10:45 Barker u uredu
11:00-11:30 King na aerodromu
11:30-12:00 FAA na aerodromu
12:15-1:45 Prijevoz do Burbanka
2:00-2:30 Rogers kod Burbanka
2:30-3:30 Ispred Nortona
4:00-4:30 Singletonova u Nortonu
4:30-6:00 Prijevoz do LAX-a

Odveć zbijeno. Nema vremena za ručak, za prometne zastoje,

za uobičajene probleme u produkciji. A sutra je petak; Marty će
željeti stići na avion za New York u šest sati. Marty ima novu
djevojku i voli provesti vikend s njom. Marty bi pošizio ako bi
zakasnio na taj avion.
A sigurno neće stići.
Problem je bio u tome da će se, kad Marty završi sa
Singletonovom u Burbanku, ljudi početi vraćati s posla. Nikako
ne može stići na taj avion krenuti iz Burbanka u pola tri. Što je
značilo pomaknuti razgovor sa Singletonovom unaprijed, a s
pravnikom za kasnije. Bojala se da će joj tip iz FAA otkazati ako
mu u posljednji trenutak promijeni dogovoreno vrijeme. Ali će se s
pravnikom moći dogovoriti. On bi ćekao do ponoći, zamoli li ga
ona.
Već je razgovarala s odvjetnikom. King je pun sebe, ali
uvjerljiv u malim dozama. Pet, deset sekundi. Zajedljiv je. Vrijedi
ga ubaciti.
 9:00-10:00 Prijevoz s LAX-a
10:00-10:45 Barker u uredu
11:00-11:30 FAA na aerodromu
11:30-12:30 Prijevoz do Burbanka
12:30-1:00 Rogers kod Burbanka
1:00-2:00 Ispred Nortona
2:00-2:30 Singletonova u Nortonu
2:30-4:00 Prijevoz do LAX-a
4:00-4:30 King ispred aerodroma
5:00-6:00 Odlazak

Ovo bi moglo uspjeti. U glavi porazmisli o mogućim

preinakama. Bude li tip iz FAA zanimljiv (Jennifer se još nije
upoznala s njim, samo su razgovarali telefonom), u tom bi slučaju
Marty mogao s njim brzo završiti. Odulji li se prijevoz do
Burbanka, otkazat će Rogersu, koji je ionako slaba točka, i početi
odmah s Martyjevim govorom ispred Nortona. Razgovor sa
Singletonovom bit će brz – Jennifer ne želi da se Marty s njom
odveć zadržava i napada je. U tome će pomoći i zgusnut raspored.
Potom povratak na LAX, pa će završiti s Kingom, Marty
odlazi u šest, a Jennifer će imati snimljeni materijal. Otići će u
montažu u O and O, montirati prilog i iste ga večeri poslati u New
York. Nazvat će u subotu ujutro da čuje Dickove komentare,
prepraviti prilog, i ponovno ga poslati oko podneva. Bit će
dovoljno vremena da ga stignu prirediti za emitiranje.
Pribilježi si da ujutro nazove Norton i kaže im da će morati
prebaciti razgovor sa Singletonovom dva sata unaprijed.
Naposljetku se posveti hrpi faksiranih dokumenata koje su
joj iz Nortona poslali u ured, kako bi ih Deborah proučila.
Jennifer ih nikad nije čitala, a ne bi ni sada da je imala drugog
posla. Brzo ih prelista. Kao što je i očekivala – opravdanja, N-22 je
siguran zrakoplov, postiže izvrsne rezultate...
Listajući list po list, odjednom stane. Blene.
– Sigurno se šale, reče ona. I zaklopi korice.
 10:30 P.M.

Noću je Nortonov tvornički krug izgledao pusto, parkirališta

gotovo prazna, rubne zgrade tihe. Ali je bio blještavo osvijetljen.
Služba osiguranja držala je reflektore upaljene cijelu noć. A na
uglovima svih zgrada bili su postavljeni videomonitori. Dok je
prelazila put od upravne zgrade do Hangara 5, začuje lupkanje
koraka na asfaltu.
Velika vrata Hangara 5 bila su spuštena i zaključana. Ispred
zgrade ugleda Teddyja Rawleya kako razgovara s jednim
električarom. Prema reflektorima dizao se trak dima od cigareta.
Ona priđe bočnim vratima.
– Hej, curo, reče Teddy. – Još si ovdje, ha? – Aha, reče ona.
Ona krene kroz vrata. Onaj električar reče: Zgrada je
zaključana. Nikome nije dopušten ulaz. Vršimo PEC.
– Ja mogu, reče ona.
– Oprostite, ali ne možete, reče on. – Ron Smith je izdao
strogo naređenje. Nitko ne smije ulaziti. Dotaknete li nešto na
zrakoplovu...
– Pazit ću, reče ona.
Teddy je pogleda pa joj priđe. – Znam da hoćeš, reče on, ali
će ti biti potrebno ovo. – On joj pruži veliku bateriju, od jednog
metra. – Unutra je mrak, zar si zaboravila?
Onaj električar reče: A ne možete upaliti svjetla, ne možemo
mijenjati okolne uvjete.
– Shvaćam, reče ona. Oprema za testiranje bila je osjetljiva;
upaliti stropna fluorescentna svjetla moglo bi promijeniti očitane
vrijednosti.
Električar se još vrpoljio. – Možda bih trebao nazvati Rona i
reći mu da ćete ući.,
– Nazovite koga god želite, reče Casey.
– I ne dirajte rukohvate, jer...
– Neću, reče ona. – Za Boga miloga, znam što činim. – Ona
uđe u hangar.
Teddy je imao pravo; unutra je bilo mračno. Nije vidjela
golemi prostor oko sebe, ali ga je osjetila. Jedva je raspoznavala
obrise zrakoplova koji se uzdizao visoko iznad nje; sva vrata i
odjeljci na zrakoplovu bili su otvoreni, a kabeli visjeli na sve
strane. Ispod repa, stajao je uređaj za testiranje u lokvi
blijedoplave svjetlosti. Zaslon je titrao, kako su se sustavi
uključivali u fazi. Vidjela je kako su se svjetla u pilotskoj kabini
upalila pa ugasila. Zatim i jaka svjetla u prednjoj putničkoj
kabini, deset metara iznad nje. Pa ponovno zavlada tama.
Trenutak potom, upale se zemaljski svjetlosni farovi na vrhovima
krila i repu i presijeku prostoriju užarenim bijelim bljeskovima
stroboskopske svjetlosti. Zatim ponovno tama.
Prednja velika svjetla odjednom žarko bljesnu s krila, a
stajni se trap počne uvlačiti. Budući da je zrakoplov bio
postavljen na postolje i tako stajao u zraku, stajni se trap
neometano uvlačio i spuštao. To će se dogoditi desetak puta kroz
noć.
Čula je kako ispred hangara onaj električar još govori
zabrinutim tonom. Teddy se nasmije, a električar reče još nešto.
Casey upali bateriju i krene. Baterija je bacala moćan snop
svjetlosti. Casey okrene rub i rasprši snop.
Sad su kotači bili potpuno uvučeni. Potom se vratašca
stajnog trapa otvore i stajni se trap počne spuštati. Veliki gumeni
kotači spuste se, pa se počnu okretati uz hidraulički cvilež.
Trenutak potom, na kormilu pravca zasvijetli svjetlo za logo
prijevoznika i osvijetli rep. Pa se ugasi.
Ona krene prema repnom prostoru za agregate. Znala je da
je Ron bio rekao da QAR-a ondje nema, ali je osjećala da mora
ponovno provjeriti. Popne se po širokim stubama koje su dogurali
do stražnjeg dijela zrakoplova, pazeći pritom da ne dira
rukohvate. Za rukohvate su bili pričvršćeni električni kabeli; nije
ih željela pomaknuti ili dodirom ruke izazvati fluktuaciju
elektromagnetskog polja.
Repni prostor za agregate, ugrađen u gornji nagib repa,
nalazio joj se točno iznad glave. Vrata tog prostora bila su
otvorena. Ona posvijetli baterijom. Gornju površinu prostora
zauzimala je donja stranica pomoćnog pogonskog agregata,
generatora koji služi kao pomoćni izvor snage: labirint
polukružnih cijevi i bijelih priključaka omotanih oko glavnog
uređaja. Ispod se nalazio koloplet indikatora, pregrada i crnih
kutija za upravljanje letom, svaka s metalnim lopaticama za
prijenos topline. Da ovdje i jest QAR, lako bi joj mogao
promaknuti; QAR ovi su bili kocke veličine dvadeset centimetara.
 Ona zastane da natakne naočale i uključi CD plejer. Pred
očima joj se odmah stvori dijagram repnog prostora za agregate.
Kroz dijagram je providjela u stvarni prostor ispred sebe. Kocka
koja je označavala QAR bila je na dijagramu prikazana crvenom
bojom. U stvarnosti, taj je prostor zauzimao dodatni indikator
hidrauličkog pritiska letnog komandnog sustava.
Ron je imao pravo. Ovdje nije bilo QAR-a.
Casey siđe niza stube i prođe ispod zrakoplova prema
prednjem prostoru za agregate, ispod nosnog kotača. I on je bio
otvoren. Ona sa zemlje baterijom osvijetli prostor i prebaci se na
traženu stranicu u priručniku. U zraku se pokaže nova slika. Na
njoj se vidio QAR smješten u desnom prednjem prostoru za
električne vodove, pokraj hidrauličkih aktivatora napojne šine.
Nije bio ondje. Ta je udubina bila prazna, a u pozadini se
vidjela okrugla priključnica. Sjajni metalni kontakti su se ljeskali.
Mora biti negdje u zrakoplovu.
Ona krene udesno, gdje su desetmetarske uvlačive stube
vodile do putničkog ulaza, odmah iza pilotske kabine. Ona začuje
kako joj odzvanjaju koraci na metalu dok je ulazila u zrakoplov.
Bilo je tamno; ona posvijetli baterijom prema stražnjem
dijelu i zraka svjetlosti prijeđe po putničkoj kabini. Kabina je bila
u lošijem stanju nego prije; na mnogim mjestima njezin snop
zahvati mutno srebrno svjetlo izolacijskih ploča. Električari su
počupali donje ploče oko prozora, kako bi došli do razvodnih
kutija duž zidova. Osjeti zaostali miris izbljuvaka; netko ga je
pokušao prigušiti preslatkim cvjetnim mirisom.
Iza nje se naglo osvijetli pilotska kabina. Upale se gornja
svjetla i blagom svjetlošću osvijetle dva sjedišta; potom zasvijetli
niz monitora, pa treperava svjetla gornjih komandnih ploča.
FDAU štampač na komandnom pultu zazuji, odštampa nekoliko
probnih redaka, pa utihne. Sva se svjetla u pilotskoj kabini
pogase.
Ponovno tama.
U ciklusima.
Odmah potom, upale se svjetla u prednjoj kuhinji, točno
ispred nje; žmignu svjetla za grijanje i mikrovalne pećnice; zapište
alarmi za pregrijavanje i tajmer. Tad se sve ugasi. Muk.
Ponovno tama.
Casey je još stajala odmah iza vrata, petljala oko CD plejera
na svom remenu, kad joj se učini da je začula korake. Zastane,
osluhne. Bilo je teško reći; svi elektrosustavi su se uključivali i
isključivali naizmjence; oko nje se čulo neprekidno tiho zujanje i
škljocanje releja i solenoida u prostorima za zrakoplovnu
elektroniku. Ona naćuli uši.
Da, sad je bila sigurna. Koraci.
Netko hoda kroz hangar polako, ali bez zastajkivanja.
Prestrašena, ona se nagne kroz vrata i glasno vikne: Teddy? Jesi
li to ti?
Osluhne.
Više nema koraka.
Tišina. Škljocanje releja.
Do vraga, zaključi ona. Sama je u ovom rastavljenom
zrakoplovu i to joj je udarilo na živce. Umorna je. Zamišlja.
Ona zaobiđe kuhinju i ode na lijevu stranu gdje joj njezin
uređaj prikaže dodatnu kutiju za električne uređaje, blizu poda.
Poklopac kutije već je bio skinut. Ona pogleda u nju kroz prozirni
dijagram. Uglavnom sekundarna zrakoplovna elektronika i bilo je
malo prostora...
Nema QAR a.
Ona krene niz kabinu, prema središnjoj pregradi. Ondje je
bio mali prostor za odlaganje, ugrađen u pregradni okvir, ispod
police za časopise. Bilo bi to smiješno mjesto za ugradnju QAR,
pomisli ona, i ne iznenadi se kad ga ondje i ne nađe.
Četiri manje. Još dvadeset šest.
Sad krene prema repu, prema stražnjem unutarnjem
prostoru za odlaganje. To je bilo vjerojatnije mjesto: četvrtasta
kutija malo ulijevo od stražnjeg izlaza, s bočne strane zrakoplova.
Poklopac kutije nije bio pričvršćen vijcima; klatio se na šarci,
kako bi kutija bila dostupnija mehaničarima u žurbi.
Ona priđe vratima. Bila su otvorena. Osjeti svjež povjetarac.
Vani tama: nije vidjela tlo, četrnaest metara ispod sebe. Kutija je
bila ulijevo od vrata, poklopac podignut. Ona pogleda; vidjela ju je
kroz dijagram. Da je QAR ovdje, bio bi u desnom donjem uglu,
pokraj prekidača za svjetla u putničkoj kabini i interfona za
članove posade.
Nije bio ondje.
Upale se svjetla na vrhu repa. Žarka stroboskopska svjetla
palila su se i gasila. Bacala su oštre sjene u unutrašnjost
zrakoplova, kroz otvorena vrata i niz prozora. Potom se ugase.
Klink. Ona se skameni.
Taj je zvuk dopro negdje iz smjera pilotske kabine. Metalni
zvuk, kao da je noga udarila o alatku.
 Ona ponovno osluhne. Začuje tihi korak, pa škripaj. Netko je
u avionu.
Ona skine naočale s glave i ostavi ih visjeti oko vrata. Tiho
šmugne udesno, i čučne iza niza sjedala u stražnjem dijelu
zrakoplova. Začuje kako se koraci primiču. Složen obrazac
zvukova. Mrmor. Više od jedne osobe?
Ona zadrži dah.
Upale se svjetla u kabini, najprije u prednjem dijelu, pa u
srednjem, pa u stražnjem. No većina stropnih svjetala je visjela i
bacala neobične sjene. Zatim se ugase.
Ona čvrsto uhvati svoju bateriju. Njezina je težina djelovala
umirujuće. Okrene glavu udesno kako bi zavirila između sjedišta.
Ponovno začuje korake, ali ništa nije vidjela.
Tad se upale svjetla za slijetanje i u njihovu odraznom žaru,
na stropu se pojave blještavi ovali prozora s obje strane. Ali i
sjenka, koja je zakriljavala te ovale, jednog po jednog.
Netko hoda niz prolaz.
Ovo nije dobro, pomisli ona.
Što bi mogla učiniti? U ruci ima bateriju, ali se ne zavarava
glede svoje sposobnosti obrane. Ima mobitel. Ima pejdžer. Ima
Ona ispruži ruku i bešumno isključi pejdžer.
Onaj je muškarac sad bio blizu. Ona se polako prišulja,
izvijajući bolno vrat, i ugleda ga. Stigao je skoro do kraja
zrakoplova, osvrtao se na sve strane. Nije mu mogla vidjeti lice,
ali je u odsjaju svjetala za slijetanje vidjela njegovu kariranu
košulju.
Svjetla za slijetanje se ugase. Tama u kabini.
Ona zadrži dah.
Začuje prigušen udarac releja, negdje iz prednjeg dijela.
Znala je da je električni, ali onaj u crvenoj košulji to očito nije
znao. On tiho zastenje, kao da je zatečen, i brzo krene naprijed.
Ona pričeka.
Nakon nekog vremena, učini joj se da je čula zvuk koraka na
metalnim stubama, kako silaze. Nije bila sigurna, ali joj se
učinilo. Bila je okružena tišinom u zrakoplovu.
Oprezno, ona izađe iza sjedišta. Vrijeme je za odlazak,
pomisli ona. Krene prema otvorenim vratima, osluškujući. Nema
sumnje, koraci odlaze, zvuk se stišava. Nosna se svjetla upale i
ona ugleda dug trak sjene. Muškarčeve.
Koji odlazi.
 Neki joj glas reče, odlazi odavde, ali osjeti naočale oko vrata
pa se predomisli. Trebala bi dati tom čovjeku dovoljno vremena
da ode iz hangara – nije željela sići i zateći ga u pogonu. Pa odluči
zaviriti u drugi odjeljak.
Navuče naočale, pritisne tipku na uređaju. Ugleda iduću
stranicu. Sljedeći je odjeljak bio u blizini, smješten odmah s
druge strane stražnjih vrata, gdje je stajala. Ona se nagne kroz
vrata. Shvati da može lako zaviriti u kutiju bude li se pridržavala
desnom rukom. Poklopac je već bio podignut. Unutra su se
nalazila tri okomita reda električnih napojnih šina, koje su
vjerojatno pokretale dvoja stražnja vrata; bili su to rezervni
sustavi. A u dnu...
Da. Uređaj za brzi pregled letnih parametara.
Kutija je bila zelena s bijelom prugom oko vrha. Izbočena
slova: MAINT QAR 0418 MAINT Metalna kutija, kocka duljine
dvadeset centimetara, s priključnicom okrenutom prema
naprijed. Casey zavuče ruku, ščepa kutiju i lagano je povuče. Ona
se odvoji od priključka uz metalni škljocaj. I nađe se u njezinoj
ruci.
Tu smo!
Stane iza vrata držeći kutiju sad objema rukama. Bila je
toliko uzbudena da je drhtala. Ovo sve mijenja!
Bila je toliko uzbuđena da nije čula užurbane korake iza
sebe dok nije bilo prekasno. Snažne je ruke gurnu, ona zastenje,
rukama zalomi po zraku, a potom joj tijelo padne kroz vrata u
prazni prostor.
Pada. Prema podu deset metara ispod nje.
Odveć brzo – prebrzo – ona osjeti oštar bol u obrazu – a tad
prizemlji i njezino tijelo, ali nešto nije bilo u redu. Po cijelom je
tijelu osjećala neobične točke pritiska. Više nije padala, nego se
dizala. Pa ponovno padala. Poput divovske mreže za spavanje.
Mreža. Pala je na zaštitnu mrežu.
Nije mogla vidjeti u tami, no ispod zrakoplova bila je
raširena crna zaštitna mreža i ona je pala u nju. Casey se prevali
na leđa, ugleda nečije obrise na vratima. Lik se okrene i potrči
kroz zrakoplov. Ona se nekako osovi na noge, ali je bilo teško
održavati ravnotežu. Mreža se polako njihala.
Ona krene naprijed, prema mutnoj metalnoj površini krila.
Začuje korake kako kloparaju po metalnim stubama, negdje
sprijeda. Pristizao je onaj muškarac.
Mora se izvući odavde.
 Mora sići s mreže prije no što je on uhvati. Primakne se
krilu, a potom začuje kako je netko zakašljao. Iz smjera vrha
krila, negdje njoj slijeva.
Još netko je ovdje. Dolje na podu. Čeka.
Ona zastane, osjećajući bibanje mreže ispod sebe. Uskoro,
znala je, upalit će se neka svjetla. Tad će moći vidjeti gdje se
nalazi taj muškarac.
Odjednom, brzo zatrepere žarka stroboskopska svjetla. Bila
su tako blještava, da su osvijetlila cijeli hangar.
Sad je vidjela tko je zakašljao. Bio je to Richman.
Odjeven u tamnaplavu vjetrovku i tamne hlače. Nestalo je
onog lijenog, intelektualnog izgleda. Richman je stajao blizu krila,
napet, budnih osjetila. Brižljivo se osvrtao lijevo-desno, pogledom
pretraživao pod.
Naglo, stroboskopska se svjetla ugase i zaviju hangar u
tamu. Casey krene prema naprijed. Čula je škripu mreže ispod
svojih nogu. Hoće li to Richman čuti? Hoće li uspjeti procijeniti
gdje se ona nalazi?
Casey stigne do krila i ispruži ruke u tami.
Čvrsto se uhvati za krilo, krene prema rubu. Prije ili poslije,
znala je, mreži će doći kraj. Nogom udari o debelo uže; klekne,
rukom napipa čvorove.
Casey legne na mrežu, čvrsto se uhvati za rub objema
rukama, prevrne se preko njega u prazno. Na trenutak je visjela
na jednoj ruci, a mreža se objesila prema dolje. Bila je okružena
tamom. Nije znala koliko je do poda: dva metra? Tri metra?
Trčeći koraci.
Ona pusti mrežu i padne.
Dotakne pod stojeći, padne na koljena. Sijevne oštar bol u
iveru kad je udarila o beton. Začuje kako je Richman ponovno
zakašljao. Jako je blizu, njoj slijeva. Ona ustane i počne trčati
prema izlaznim vratima. Ponovno se upale svjetla za slijetanje,
oštra i snažna. U njihovu žaru ona ugleda kako je Richman
podigao ruke da bi zaštitio oči.
Znala je da će nekoliko trenutaka biti zaslijepljen. Ali ne
zadugo. Možda dovoljno.
Gdje je onaj drugi muškarac? Ona potrči.
Udari o zid hangara i to odjekne tupo, metalno. Netko iza nje
reče: Hej! – Ona krene uza zid, ne bi li napipala vrata. Začuje
trčeće korake.
Gdje? Gdje?
 Iza nje, trčeći koraci.
Casey dotakne drvo, okomite letve, pa ponovno drvo, pa
metalnu prečku. Zasun. Ona gurne.
Svjež zrak. Vani je.
Teddy se okrene. – Hej, curo, reče on, smiješeći se. – Kako
ide?
Ona padne na koljena, hvatajući zrak. Teddy i onaj
električar dotrče. – Što je? Što se dogodilo?
Stajali su iznad nje, opipavali je, brižno. Ona pokuša
povratiti dah. Uspije propentati: Pozovite osiguranje.
– Molim? – Pozovite osiguranje! Netko je unutra!
Električar potrči k telefonu. Teddy ostane s njom. Tad se
prisjeti QAR-a. Na trenutak je obuzme panika. Gdje je?
Ona ustane. – O ne, reče. – Ispustila sam je. – Što si
ispustila, curo?
– Onu kutiju... – Ona se okrene i ponovno pogleda u hangar.
Teddy će morati s njom natrag u hangar.
– Misliš na ovu u tvojoj ruci? – upita Teddy. Ona pogleda u
svoju lijevu ruku.
QAR je bio u njoj, tako čvrsto stegnut da su joj prsti
pobijeljeli.
 11:30 P.M.

– Hajde, curo, reče Teddy, zagrli je oko ramena i otprati u

spavaću sobu. – Sve je u redu.
– Teddy, reče ona, ne znam zašto... – Sutra ćemo doznati,
reče on utješno. – Ali što je radio...
– Sutra, reče Teddy. – Ali što je...
Nije uspijevala dovršiti rečenice. Sjedne na krevet, odjednom
svjesna svoje iscrpljenosti, shrvana njome.
– Ja ću spavati na kauču, reče on. – Ne želim da noćas
budeš sama. – On je pogleda, lupne po bradi. – Ne brini ništa,
curo. – Ispruži ruku i uzme joj QAR iz ruke. Ona ga nevoljko
pusti.
– Stavit ćemo ga ovdje, reče on i postavi ga na noćni stolić.
Govorio je s njom kao s djetetom.
– Teddy, važan je...
– Znam. Bit će ovdje kad se probudiš. U redu?
– U redu.
– Pozovi ako ti nešto zatreba. – On ode i zatvori vrata.
Ona pogleda u jastuk. Mora se izvući iz te odjeće, spremiti za
počinak. Lice ju je boljelo; nije znala što mu se dogodilo. Mora si
pogledati lice.
Podigne QAR i gurne ga iza jastuka. Zagleda se u jastuk, pa
položi glavu na njega i zatvori oči.
Samo na trenutak, pomisli ona.
 6:30 A.M.

Nešto nije u redu.

Casey se naglo uspravi. Bol sijevne kroz njezino tijelo; ona
naglo udahne zrak. Osjeti žarenje po licu. Dotakne si obraz i
žmirne. Sunčana se svjetlost slijevala kroz prozor na podnožje
kreveta.
Ona pogleda u udvojene lukove maziva na pokrivaču. Još je
imala cipele na sebi. Još je imala odjeću na sebi.
Ležala je na krevetskom pokrivaču, potpuno odjevena.
Ona zastenje, okrene se, širokim zamahom prebaci noge na
pod. Sve ju je boljelo. Pogleda u noćni stolić. Ura je pokazivala
pola sedam.
Posegne rukom iza jastuka i izvadi zelenu metalnu kutiju s
bijelom prugom.
QAR. Osjeti miris kave.
Vrata se otvore i Teddy uđe u boksericama, noseći šalicu. –
Koliko je loše?
– Sve me boli.
– Mislio sam si. – Pruži joj kavu. – Možeš li?
Ona kimne glavom, uzme šalicu sa zahvalnošću. Ramena su
je zaboljela kad je prinijela šalicu ustima. Kava je bila vruća i
jaka.
– Lice ti nije loše, reče on, kritički je ogledavajući. –
Uglavnom imaš masnice sa strane. Vjerojatno si tim dijelom
udarila o mrežu... – Ona se odjednom sjeti: intervju.
– O Isuse, reče. Ustane i ponovno zastenje.
– Tri aspirina, reče Teddy, i jako vruća kupka.
– Nemam vremena.
– Nađi ga. Vruća koliko možeš podnijeti.
Ona ode u kupaonicu i otvori tuš. Pogleda se u zrcalo. Lice
joj je bilo izbrazdano prljavštinom. Pokraj uha počela se pomaljati
masnica koja se protezala i otraga po vratu. To će se pokriti
kosom, pomisli ona. Neće se vidjeti.
Ponovno otpije kave, skine odjeću, stane ispod tuša. Imala je
masnice na laktu, boku, koljenima. Nije se mogla sjetiti kako ih je
zaradila. Bockanje vrućih kapljica joj je godilo.
 Kad je izašla ispod tuša, zvonio je telefon. Ona otvori vrata. –
Ne javljaj se, reče Casey.
– Sigurna si?
– Nema vremena, reče ona. – Ne danas. – Ode se odjenuti u
spavaću sobu.
Ima samo deset sati do intervjua s Martyjem Reardonom.
Između sad i tad, želi učiniti samo jedno.
Raščistiti to u vezi s letom 545.
 7:40 A.M.

Rob Wong položi zelenu kutiju na stol, prikvači kabel,

pritisne tipku na svojoj kontrolnoj ploči. Na kutiji QAR zasvijetli
crvena žaruljica.
– Ima struje, reče Wong. Zavali se u stolcu, pogleda u Casey.
– Spremna si pokušati?
– Spremna sam, reče ona.
– Drži fige, reče Wong. Pritisne samo jednu tipku na ploči.
Ona crvena žaruljica na QAR kutiji počne brzo žmigati. Strepeći,
Casey reče: Je li to...
– Sve je u redu. Prenosi podatke.
Nakon nekoliko sekundi, žaruljica je ponovno svijetlila bez
žmirkanja.
– Što sad?
– Obavljeno, reče Wong. – Da vidimo podatke. – Na njegovu
zaslonu pojave se stupci brojeva. Wong se nagne bliže i pomnjivo
zagleda. – Uh... izgleda prilično dobro, Casey. Ovo bi mogao biti
tvoj sretan dan. – Nekoliko je trenutaka brzo kuckao po
tipkovnici. Tad se zavali u stolcu.
– Sad ćemo vidjeti koliko je ovo dobro.
Na monitoru se pojavi mrežasta maketa zrakoplova i brzo se
popuni pa postane trodimenzionalna. Pojavi se nebeskoplava
pozadina. Srebrni zrakoplov, prikazan vodoravno, s boka.
Spuštena stajnog trapa.
Wong pritisne nekoliko tipki, pa okrene zrakoplov do obzora
i sivu uzletnu stazu. Slika je bila pojednostavljena, ali
djelotvorna.
Zrakoplov se počne kretati niz pistu. Promijeni položaj, nos
mu se podigne. Kotači se uvuku u krila,
– Upravo si poletjela, reče Wong veselo se smiješeći.
Zrakoplov se još dizao. Wong pritisne neku tipku i na desnoj
strani ekrana otvori se četverokut. Pojavi se niz znamenki, koje su
se brzo mijenjale. – Nije DFDR, ali je dosta dobro, reče Wong. –
Sve najvažnije je ovdje. Visina, brzina, smjer, gorivo, otkloni na
komandnim površinama – zakrilca, pretkrilca, krilca, visinska
kormila, kormilo pravca. Sve što ti je potrebno. A podaci su
stabilni, Casey.
Zrakoplov se još penjao. Wong pritisne tipku i pojave se bijeli
oblaci. Zrakoplov nastavi uspon kroz njih.
– Pretpostavljam da ne želiš ovo odgledati u stvarnom
vremenu, reče on. – Znaš kad se dogodila nezgoda?
– Da, reče ona. – Nakon otprilike devet sati četrdeset minuta
leta.
– Prošlo je devet četrdeset? – Tako je.
– Začas ćemo.
Na ekranu, zrakoplov je bio u vodoravnom položaju, a
četverokut sa znamenkama u desnom kutu stabilan. Tad u
znamenkama počne žmigati crveno svjetlo.
– Što je to?
– Kvar. Ovaj... nešto nije u redu s pretkrilcima.
Ona pogleda u zrakoplov na ekranu. Ništa se nije
promijenilo. – Pretkrilca se izvlače?
– Ne, reče Wong. – Ništa se ne događa. Posrijedi je samo
kvar. – Ona se zagleda još trenutak. Zrakoplov je još bio u
vodoravnom položaju. Prođe pet sekundi. Tad pretkrilca izvire iz
napadne ivice krila.
– Pretkrilca se izvlače, reče Wong, gledajući u brojke. A
potom: Pretkrilca su potpuno izbačena.
Casey reče: Znači, najprije je došlo do kvara? A pretkrilca su
se poslije tog izvukla?
– Tako je.
– Nekontrolirano izbacivanje?
– Ne, već kontrolirano. Evo, sad se zrakoplovu nos podigao
i... prekoračio je dopušteni napadni kut... a evo i upozorenja o
slomu uzgona i – Na ekranu, zrakoplov počne naglo ponirati.
Bijeli su oblaci brzo promicali, sve brže i brže. Oglase se alarmi i
zažmigaju na ekranu.
– Što je to? – upita Casey.
– Zrakoplov je prekoračio dopuštene granice opterećenja.
Isuse, pogledaj samo.
Zrakoplov se izvuče iz poniranja i počne strmi uspon. –
Podiže se šesnaest... osamnaest... dvadeset jedan stupanj , reče
Wong i zamaše glavom. – Dvadeset jedan stupanj!
Na putničkim letovima, uobičajena stopa uspona bila je
između tri i pet stupnjeva. Deset stupnjeva se smatralo strmim, i
to se događalo jedino pri uzlijetanju. Pri usponu od dvadeset
jednog stupnja, putnici bi se osjećali kao da se zrakoplov penje
okomito.
Ponovno alarmi.
– Prekoračenja, ponovno reče Wong, mirno. – Izlaže
konstrukciju zrakoplova silnom opterećenju. Nije predviđeno da
to podnese. Jeste li provjerili konstrukciju?
Zrakoplov ponovno počne ponirati.
– Ne mogu povjerovati, reče Wong. – Autopilot bi to trebao
spriječiti.
– Pilot je bio na ručnim komandama.
– Svejedno, takva bi suluda propinjanja aktivirala
autopilota. – Wong upre prst u podatke u četverokutu sa strane.
Aha, evo ga. Autopilot pokušava preuzeti. A pilot vraća na ručno.
To je ludost. – Ponovno uspon.
Pa još jedno poniranje.
Zabezeknuto su gledali kako zrakoplov sve u svemu prolazi
kroz šest ciklusa uspona i poniranja, sve dok se odjednom nije
naglo ispravio.
– Što se dogodilo? – upita Casey.
– Preuzeo je autopilot. Najzad. – Rob Wong ispusti dug
uzdah. – Casey, pretpostavljam da znaš što se dogodilo s ovim
zrakoplovom. Ali neka me vrag odnese ako znam zašto.
 9:00 A.M.

Ratnu su sobu pospremale čistačice. Prale su velike prozore

s pogledom na pogon, brisale stolce i stol od prozirne plastike. U
suprotnom kutu, čistačica je usisavala sag.
Doherty i Ron Smith stajali su pokraj vrata i gledali u
kompjuterski ispis.
– Što se događa? – upita Casey.
– Danas nema sastanaka TUUN-a, reče Doherty. – Marder ga
je odgodio.
Casey reče: Kako to da mi to nitko nije rekao.
Tad se sjeti. Jučer navečer isključila je pejdžer. Ona ga
ponovno uključi.
– Noćašnji PEC prošao je gotovo besprijekorno, reče Ron. –
Baš kako smo stalno govorili, to je izvrstan zrakoplov. Dobili smo
samo dva ponovljena kvara. Imamo dosljedni kvar na AUX COA, s
početkom nakon pet ciklusa, oko deset sati i trideset minuta; ne
znam zašto se to dogodilo. – On je pogleda, čekajući. Sigurno je
čuo da je noćas bila u hangaru, otprilike u to vrijeme.
Ali mu ona nije namjeravala objašnjavati. Barem ne sad.
Reče: A indikator opasnog približavanja?
– To je bila ona druga greška, reče Smith. – Od dvadeset dva
ciklusa koje smo odvrtjeli preko noći, krilni indikator opasnog
približavanja pogrešno je funkcionirao šest puta. Ništa ne valja.
– Ako se taj senzor pokvario tijekom leta...
– U pilotskoj kabini signalizirao bi se problem s pretkrilcima.
– Ona se okrene da će otići.
– Hej, reče Doherty. – Kamo ideš? – Moram pogledati neki
video.
– Casey, znaš li što se, do vraga, događa?
– Prvi ćete to doznati, reče ona. I ode.
Jednakom brzinom kojom joj se dan prije činilo da istraga
zapinje, sad je osjećala da sve dolazi na svoje mjesto. QAR je bio
ključ svega. Najzad je mogla rekonstruirati slijed događaja na letu
545. A uz pomoć toga, počeli su se brzo slagati komadići mozaika.
 Dok je išla prema svom automobilu, nazove Normu s
mobitela. – Norma, potreban mi je raspored letova za
TransPacific.
– Upravo jednog imam kod sebe, reče Norma. – Stigao je u
paketu FAA. Što želiš znati?
– Raspored letova za Honolulu.
– Provjerit ću. – Nastane stanka. – Ne lete za Honolulu, reče
Norma. – Lete samo za...
– Nije važno, reče Casey. – Samo mi je to potrebno znati. –
Bio je to odgovor koji je očekivala.
– Slušaj, reče Norma. – Marder te već triput zvao. Kaže da se
ne javljaš na svoj pejdžer.
– Reci mu da ne možeš do mene.
– A Richman pokušava...
– Ne možeš do mene, reče Casey. Spusti slušalicu i požuri u
automobil.
Vozeći se, nazove Ellen Fong u računovodstvo. Tajnica reče
da Ellen i danas radi kod kuće. Casey dobije njezin broj i nazove.
– Ellen, ovdje Casey Singleton.
– Ah da, Casey. – Glas joj je bio hladan. Suzdržan.
– Jesi li prevela? – upita Casey.
– Da. Bezizražajno.
– Jesi li završila s prijevodom?
– Da. Završila sam.
– Možeš li mi ga faksirati? – upita Casey.
Nastane tajac. – Mislim da to ne bi bilo preporučljivo, reče
Ellen.
– U redu...
– Znaš li zašto? – upita Ellen Fong.
– Pretpostavljam.
– Donijet ću ti ga u ured, reče Ellen. – U dva sata?
– Može reče Casey.
Komadići su dolazili na svoje mjesto. Brzo.
Casey je sad bila prilično sigurna da zna objasniti što se
dogodilo na letu 545. Skoro da bi mogla razložiti cijeli lanac
uzročnih događaja. Uz malo sreće, vrpca u odjelu za Yideo
Imaging bit će posljednja potvrda. Preostalo je samo jedno pitanje.
Što će učiniti u vezi s tim?
 10:45 A.M.

Fred Barker se znojio. U njegovu je uredu bio isključen

rashladni uređaj pa je sad, pod nemilosrdnom paljbom pitanja
Martyja Reardona, znoj curio niz njegove obraze, ljeskao se u
njegovoj bradi, vlažio mu košulju.
– Gospodine Barker, reče Marty i nagne se bliže. Marty je bio
četrdesetpetogodišnjak, zgodan, usprkos tankim ustima i
prodornim očima. Pružao je dojam nevoljkog tužitelja, morskog
vuka koji je sve već vidio u životu. Govorio je polako, često u
kratkim odlomcima, i pružao dojam razboritosti. On pruža
svjedoku priliku. A najomiljeniji ton bio mu je onaj razočarani.
Tamne bi se obrve podigle: ma kako to može biti? Marty reče:
Gospodine Barker, opisali ste `probleme' s N-22. Ali tvrtka kaže
da su objavljeni Nalozi o sigurnosti letenja koji su riješili te
probleme. Jesu li u pravu?
– Ne. – Zbog Martyjevih prodornih pitanja, Barker je odustao
od punih rečenica. Sad je govorio najmanje što je mogao.
– Ti nalozi nisu bili djelotvorni?
– Pa, upravo je došlo do nove nezgode, zar ne? S
pretkrilcima.
– U Nortonu su nam rekli da nisu bila posrijedi pretkrilca.
– Mislim da ćete otkriti da jesu.
– Znači, Norton Aircraft laže?
– Čine što i uvijek. Smisle neko složeno objašnjenje koje
skriva pravi problem.
– Neko složeno objašnjenje, ponovi Marty. – Pa zar zrakoplovi
nisu složeni?
– Ne u ovom slučaju. Ova je nesreća posljedica toga što nisu
učinili ništa u vezi s odavno ustanovljenom greškom u dizajnu.
– U to ste sigurni.
– Da
– Kako možete biti tako sigurni? Jeste li inženjer?
– Ne. – Imate diplomu iz aeronautike?
– Ne. – Što ste studirali?
– To je bilo davno...
 – Nije li posrijedi bila glazba, gospodine Barker? Zar niste
diplomirali glazbu?
– Pa jesam, ali... ovaj...
Jennifer je miješanih osjećaja promatrala Martyjev napad.
Uvijek ju je zabavljalo gledati kako se sugovornik uvija kao crv, a
gledatelji su obožavali da se napuhane stručnjake spušta na
zemlju. Ali je Martyjev napad zaprijetio da će joj upropastiti cijeli
prilog. Uništi li Marty Barkerovu vjerodostojnost...
Naravno, pomisli ona, mogla bi ga zaobići. Ne mora
iskoristiti taj dio.
– Diplomirali ste – glazbu, reče Marty svojim razboritim
tonom. – Gospodine Barker, smatrate li da vas to čini
kvalificiranim da ocjenjujete zrakoplove?
– Ne samo po sebi, ali...
– Imate li drugih diploma?
– Ne. – Imate li uopće ikakvog tehničkog znanja? Je li vas
itko poučavao, primjerice, hidrauliku?
– Ne.
– Flerodinamiku?
– Pa, imam puno iskustva...
– Uvjeren sam da je tako. Ali imate li formalnog obrazovanja
iz područja aerodinamike, integralnog računa, metalurgije,
strukturalne analize ili bilo kojeg predmeta koji je povezan s
izradom zrakoplova?
– Formalnog, ne.
– Neformalnog?
– Da, naravno. Cijeli životni vijek.
– Dobro. Lijepo. Primijetio sam ove knjige iza vas i na vašem
radnom stolu. – Reardon se nagne naprijed, dotakne jednu knjigu
koja je ležala otvorena na stolu. – Recimo ova ovdje. Naslov joj je
Složene metode strukturalnog integriteta izdržljivosti konstrukcije
i tolerancija na oštećenja. Prilično komplicirano. Razumijete li tu
knjigu?
– Uglavnom, da.
– Na primjer, Reardon pokaže u otvorenu stranicu i okrene
je da pročita. – Ovdje, na strani 807, piše: Leevers i Radon uveli
su parametar biaksijalnosti B koji je povezan s magnitudom T
stresa kao u jednadžbi. Vidite li to?
– Da. – Barker proguta slinu.
– Što je parametar biaksijalnosti?
– Pa... ovaj... teško je to ukratko objasniti...
 – Marty ga zaskoči: Tko su Leevers i Radon?
– Istraživači s tog područja.
– Poznajete ih? – Ne osobno.
– Ali ste upoznati s njihovim radom. – Čuo sam za njih.
– Znate li uopće što o njima?
– Osobno, ne.
– Jesu li oni važni istraživači na tom području?
– Rekao sam da ne znam. – Barker se ponovno potegne za
ovratnik.
Jennifer shvati da će morati ovo zaustaviti. Marty je izvodio
svoj šou krvoločnog psa koji reži osjetivši miris straha. Jennifer
nije mogla iskoristiti ništa od ovog; najvažnija je činjenica da
Barker godinama vodi križarski rat, da je nanizao uspjehe, da je
posvećen toj borbi. Ona ima njegovo jučerašnje tumačenje o
pretkrilcima, a ima i njegove jednostavne odgovore na pitanja koja
mu je ona postavila. Lupne Martyja po ramenu. – Istječe nam
vrijeme, reče ona.
Marty je reagirao istog trenutka. Skoči na noge. – Oprostite,
gospodine Barker, moramo naprasno prekinuti. Zahvaljujemo na
vašem vremenu. Puno ste nam pomogli.
Barker je izgledao zgranuto. Nešto promumlja. Priđe mu
šminkerica noseći rućnike za brisanje šminke i reče: Pomoći ću
vam skinuti šminku...
Marty Reardon okrene se prema Jennifer. Tiho, on reče: Što
to izvodiš?
– Marty, reče ona, odgovorivši mu istim, tihim tonom,
snimka CNN-a je bomba. Priča je bomba. Ljudi se boje ukrcati u
avione. Istjerujemo na čistac kontroverziju. Djelujemo u interesu
javnosti.
– Ne s ovim klaunom, reče Reardon. – On je sudski folirant.
Jedino za što je dobar su izvansudske nagodbe. Nema pojma o
čemu govori.
– Marty. Sviđa li se tebi on ili ne, taj zrakoplov ima
problema. A vrpca je fantastična.
– Da, a svi su je već vidjeli, reče Reardon. – Ali gdje je priča?
Pokaži mi nešto, Jennifer.
– I hoću, Marty. – I bolje bi ti bilo.
Ostao je neizrečen ostatak rečenice: ili ću nazvati Dicka
Shenka i zavrnuti pipac.
 11:15A.M.

Zbog raznolikosti, snimili su tipa iz FAA na ulici, sa zračnom

lukom u pozadini. Tip iz FAA bio je mršav i nosio je naočale.
Žmirkao je na suncu. Izgledao je slabašno i neugledno. Bio je
takva neosobnost, da mu se Jennifer nije mogla sjetiti ni imena.
Bila je uvjerena da neće dobro ispasti pred kamerama.
Nažalost, njegovo je izlaganje bilo porazno za Barkera.
– FAA raspolaže velikim brojem povjerljivih podataka. Neki
su poslovne tajne. Neki su tehnički. Neki su tajni za cijelu
industrijsku granu, a neki za pojedinu tvrtku. Budući da je
iskrenost svih strana bitna za naše funkcioniranje, imamo vrlo
stroga pravila o širenju tih podataka. Gospodin Barker ih je
prekršio. Izgledalo je kao da se silno želi vidjeti na televiziji, a i
vidjeti svoje ime u novinama.
– On kaže da to nije istina, odgovori Marty. – On kaže da
FAA nije obavljala svoj posao i da je on morao javno o tome
progovoriti.
– Odvjetnicima?
– Marty reče: Odvjetnicima?
– Da, reče predstavnik FAA. – Većinu tajni koje je odao, odao
je odvjetnicima koji su vodili sporove s prijevoznicima. Odavao je
povjerljive podatke odvjetnicima, nepotpune podatke o
nezavršenim istragama. A to je protuzakonito.
– Jeste li ga tužili?
– Mi ne možemo nikog tužiti. Mi nemamo tih ovlasti. Ali nam
je bilo jasno da su mu odvjetnici plaćali ispod žita kako bi im dao
te podatke. Predali smo njegov slučaj Ministarstvu pravosuđa, ali
oni nisu podigli optužnicu. To nas je prilično uzrujalo. Smatrali
smo da bi trebao otići u zatvor, a odvjetnici zajedno s njim.
– To biste morali pitati ministarstvo. No to je ministarstvo
sastavljeno od odvjetnika. A odvjetnici ne vole slati druge
odvjetnike u zatvor. Neka vrsta profesionalne solidarnosti. Barker
je radio za odvjetnike, i oni su mu progledali kroz prste. Sve što
on kaže smišljeno je s namjerom da podrži ili potakne neku
ništavnu parnicu. Nema on na srcu sigurnost zračnog prometa.
Da je tako, još bi radio za nas. Pokušavao služiti javnosti umjesto
masno zaraditi.
Marty reče: Kao što znate, FAA je trenutačno meta napada...
– Jennifer pomisli da bi sad mogla prekinuti Martyja. Nema
smisla nastaviti. Već je odlučila izbaciti veći dio tog intervjua.
Upotrijebit će samo izjavu s početka kad je predstavnik FAA
izjavio da Barker želi publicitet. To je najneškodljiviji komentar, a
predstavljat će ravnotežu u prilogu.
Jer joj je Barker potreban.
– Marty, oprosti, ali moramo stići na drugi kraj grada.
Marty kimne glavom, istog trenutka zahvali sugovorniku –
još jedan znak da se dosađuje – potpiše autogram za
predstavnikovo dijete i ude u limuzinu prije Jennifer.
– Isuse, reče Marty kad je limuzina krenula.
Mahne u znak pozdrava predstavniku FAA kroz prozor,
nasmiješi mu se. Potom se zavali u sjedište. – Ne shvaćam,
Jennifer, reče on zloslutno. – Ispravi me ako griješim. Ali ti nemaš
priču. Imaš nekakve sumnjive tvrdnje nekih odvjetnika i njihovih
slugana. Ali nemaš ništa konkretno.
– Imamo priču, reče ona. – Vidjet ćeš. – Pokušala je zvučati
samouvjereno.
Marty nesretno zagunđa.
Automobil dođe na autocestu i krene sjeverno prema Valley i
Norton Aicraftu.
 11:17 A.M.

– Vrpca kreće, reče Harmon. Zabubnja prstima po konzoli.

Casey se promeškolji u stolcu i osjeti bolne bodlje. Još
nekoliko sati do intervjua. A još se ne može odlučiti što će reći.
Vrpca krene.
Harmon je utrostručio broj kadrova i slike su se micale
usporeno i isprekidano. Zbog te je promjene snimka izgledala još
strašnije. Casey je šutke gledala kako se tijela kotrljaju, kako se
kamera zavrtjela i pala i kako se najzad zaglavila u vratima
pilotske kabine. – Vratite se.
– Koliko?
– Što sporije možete.
– Kadar po kadar?
– Da.
Slike se počnu vrtjeti natraške. Sivi tepih. Mutna slika kad
je kamera odskočila od vrata. Odbljesak svjetla od otvorenih vrata
pilotske kabine. Užarene točke prozora pilotske kabine, ramena
dvojice pilota sa svake strane komandnog pulta, pilot slijeva,
kopilot zdesna.
Pilot pruža ruku prema pultu. – Zaustavite.
Zagleda se u kadar. Pilot se nagnuo, bez kape, a lice kopilota
bilo je okrenuto prema naprijed, od njega.
Pilot je ispružio ruku.
Casey dokotrlja stolac bliže ploči i zagleda se u ekran. Tad
ustane, sama se primakne monitoru, ugleda pretražne linije.
To je to, pomisli ona, u boji.
Ali što učiniti u vezi s tim?
Ništa, shvati ona. Ne može ništa učiniti. Sad raspolaže tim
podatkom, ali ga ne može objaviti i zadržati posao. No shvati da
će vjerojatno ionako ostati bez posla. Marder i Edgarton su joj
smjestili da se bakće s novinarima. U škripcu je bude li lagala,
kao što je želio Marder, ili govorila istinu. Nema izlaza.
Jedino moguće rješenje bilo je da Casey ne dođe na intervju.
Ali mora to učiniti. Našla se između dvije vatre.
– U redu, reče ona i uzdahne. – Vidjela sam dovoljno.
– Što želite učiniti?
 – Načinite još jednu kopiju.
Harmon pritisne tipku na kontrolnoj ploči. Promeškolji se u
stolcu od nelagode. – Gospođo Singleton, reče on. – Osjećam da
moram nešto napomenuti. Ljudi koji ovdje rade vidjeli su ovu
vrpcu i, iskreno rečeno, jako su se uzrujali.
– Mogu zamisliti, reče Casey.
– Vidjeli su onog tipa na televiziji, odvjetnika, koji kaže da
prikrivate pravi uzrok nesreće...
– A-ha...
– A jedna osoba, žena s recepcije, poglavito smatra da bismo
vrpcu trebali predati vlastima ili televizijskim postajama. Hoću
reći, ovo je kao snimka Rodneyja Kinga. Sjedimo na bombi.
Ljudski životi su u opasnosti.
Casey uzdahne. Nije ju to iznenadilo. Ali je predstavljalo nov
problem i morat će se pozabaviti njime. – To se već dogodilo?
Želite li mi to reći?
– Ne, reče Harmon. – Još ne. – Ali su ljudi zabrinuti.
– Da. – A vi? Što vi mislite?
– Pa, iskreno rečeno, i mene to brine, reče Harmon. – Hoću
reći, radite za tu tvrtku, odani ste joj. To razumijem. Ali ako nešto
zaista nije u redu s tim zrakoplovom i ljudi su umrli zbog toga...
Caseyn mozak ponovno je brzo radio. Razmišljala je o
situaciji u kojoj se nalazi. Nema načina da dozna koliko je
presnimki već načinjeno. Nema načina da sad obuzda ili nadzire
događaje. A umorna je od zavjera – prijevoznikovih, inženjerskih,
sindikalnih, Marderovih, Richmanovih. Svi ti sukobljujući
interesi, a ona uhvaćena u sredini, pokušava sve to povezati.
A sad i prokleta videotvrtka!
Ona reče: Kako se zove žena s recepcije?
– Christine Barron.
– Zna li ona da je vaša tvrtka potpisala s nama ugovor o
tajnosti?
– Da, ali... Mislim da smatra da je njezina savjest važnija.
– Moram obaviti telefonski razgovor, reče Casey. – S
privatnog telefona.
On je odvede u ured koji se nije upotrebljavao. Ona obavi
dva telefonska razgovora. Kad se vratila, reče Harmonu: Vrpca je
vlasništvo Nortona. Ne može se nikome ustupiti bez dopuštenja. A
vi ste potpisali s nama ugovor o tajnosti.
– Ne muči li vas savjest? – upita Harmon.
 – Ne, reče Casey. – Ne muči. Istražujemo ovaj slučaj i doći
ćemo do istine. A ono što vi činite jest da govorite o stvarima o
kojima ništa ne znate. Ustupite li nekom ovu vrpcu, pomoći ćete
gnjidi od odvjetnika da nas tuži za odštetu. Potpisali ste ugovor o
tajnosti podataka. Prekršite li ga, ključ u bravu. Držite to na
umu.
Ona uzme svoj primjerak vrpce i izađe iz sobe.
 11:50 A.M.

Ojađena i bijesna, Casey nahrupi u svoj ured u OKIP-u.

Ondje ju je čekala postarija žena. Predstavi se kao Martha
Gershon, iz `medijske obuke'. Uživo je sličila ljubaznoj bakici:
sijeda kosa, povezana u punđu, odjevena u bež haljinu s
dolčevitom.
Casey reče: Oprostite, ali imam jako puno posla. Znam da
vas je Marder zamolio da se nađete sa mnom, ali bojim se da...
– Oh, shvaćam koliko posla imate, reče Martha Gershon.
Glas joj je bio spokojan, smirujući. – Nemate vremena za mene,
osobito danas. A i ne želite razgovarati sa mnom, zar ne? Jer vam
John Marder nije osobito drag.
Casey zašuti.
Ponovno pogleda u ovu simpatičnu gospođu koja stoji u
njezinu uredu i smiješi se.
– Sigurno vam se čini da se gospodin Marder poigrao s
vama. Shvaćam. Nakon što sam ga upoznala, moram priznati da
ne odiše karakterom. Što vi mislite?
– Isto, reče Casey.
– A mislim da i ne voli odveć žene, nastavi Gershonova. – A
sumnjam i da je sredio da se vi pojavite pred televizijskom
kamerom u nadi da nećete uspjeti. Mrzila bih da se to dogodi.
Casey blene u nju.
– Molim vas, sjednite, reče.
– Hvala vam, mila. – Žena sjedne na kauč, a njezina se
svijetlosmeđa haljina raširi oko nje. Uredno sklopi ruke u krilu.
Zadrži potpuni mir. – Neću vas dugo zadržavati, reče ona. – Ali bi
vjerojatno i vama bilo udobnije kad biste sjeli.
Casey sjedne.
– Željela bih vas podsjetiti na nekoliko stvari, reče
Gershonova, prije vašeg intervjua. Znate da ćete razgovarati s
Martyjem Reardonom.
– Ne, nisam znala.
– Da, reče ona, što znači da ćete imati posla s posebnom
tehnikom intervjuiranja. To će vam olakšati posao.
– Nadam se da ste u pravu.
 – Jesam, mila, reče žena. – Jeste li se ugodno smjestili?
– Mislim da jesam.
– Rado bih vas vidjela zavaljenu u stolcu. Tako. Zavalite se.
Kad se nagnete prema naprijed, izgledate odveć oštro, a tijelo vam
se ukoči. Zavalite se, tako da možete razumjeti što vam se govori i
biti opušteni. Mogli biste poželjeti to učiniti i za intervjua. Zavaliti
se. I biti opušteni.
– U redu, reče Casey i zavali se.
– Opušteni?
– Mislim da jesam, reče Casey.
– Sklopite li najčešće ovako ruke na stolu? Rado bih vidjela
što će se dogoditi ako držite ruke razdvojene. Da. Položite ih na
stol, baš kao što sad činite. Sklopite li ruke, to vas čini napetom.
Puno je bolje kad ostanete otvoreni. Dobro. Osjećate li se pritom
prirodno?
– Mislim da da.
– Jamačno ste pod silnim pritiskom, reče Gershonova i
suosjećajno uzdahne. – Ali ja poznajem Martyja Reardona još iz
dana kad je bio mlad novinar. Cronkite ga nije volio. Smatrao je
Martyja šupljoglavim naduvenkom. Bojim se da se ta procjena
pokazala točnom. Martin ima pun šešir trikova, ali nema ništa u
glavi na kojoj taj šešir stoji. On vas neće namučiti, Katherine. Ne
ženu vaše inteligencije. Nećete imati nikakvih problema.
Casey reče: Vi ste me oraspoložili.
– Govorim vam kako jest, veselo reče Gershonova. – Kad se
ima posla s Reardonom, najvažnije je zapamtiti da vi znate više od
njega. Godinama radite ovaj posao. Reardon je doslovce novajlija.
Vjerojatno je doletio jutros i večeras će odletjeti. Bistar je,
spretan, brzo uči, ali nema vašu dubinu znanja. Upamtite to: vi
znate više od njega.
– U redu, reče Casey.
– Dakle, budući da Reardon ne raspolaže gotovo ni sa
kakvim podacima, njegovo je najveće umijeće u baratanju
podacima koje dobije od vas. Reardon uživa glas krvnika, no
promotrite li pozornije njegovo ponašanje, vidjet ćete da on
zapravo ima samo jedan adut. A evo koji. On vas navede da se
složite s nizom tvrdnji, da potvrdno kimate glavom – a tad vas
zaskoči. Reardon to čini cijelog života. Zapanjujuće da ga ljudi
nisu pročitali.
– Reći će, vi ste žena. Da. Živite u Kaliforniji. Da. Imate
dobar posao. Da. Uživate u životu. Da. Pa zašto ste onda ukrali
novac? A vi ste dotad kimali glavom i odjednom se zbunite,
uhvaćeni ste na krivoj nozi – a on je dobio reakciju kojom se može
okoristiti.
– Zapamtite, sve što on želi je ta prosto-proširena reakcija.
Ne izvuče li je, počet će ispočetka i oblikovati pitanje na drugi
način. Možda će se opetovano vraćati na tu temu. Ustraje li u
razgovoru o određenoj temi, znat ćete da nije dobio što želi.
– U redu.
– Martin se služi još jednim trikom. Izjavi nešto
provokativno, pa pošuti, i čeka da vi ispunite prazninu. Reći će,
Casey, vi izrađujete zrakoplove, pa sigurno znate da su zrakoplovi
nesigurni... Pa će pričekati da odgovorite. Ali obratite pozornost
na to da zapravo nije postavio pitanje.
Casey kimne glavom.
– Ili će ponoviti to što kažete, s nevjericom.
– Razumijem, reče Casey.
– Razumjete? – reče Gershonova, iznenađeno, i podigne
obrve. Bila je to prilično dobra imitacija Reardona. – Shvaćate što
želim reći. Izazvat će vas da se branite. Ali to ne morate učiniti.
Ukoliko vam Martin ne postavi neko pitanje, ne morate ništa reći.
Casey kimne glavom. I ne reče ništa.
– Vrlo dobro. – Gershonova se nasmiješi. – Bit ćete dobri.
Zapamtite, nema potrebe žuriti s odgovorima. Intervju se snima,
pa mogu izrezati stanke. Ne budete li razumjeli neko pitanje,
zamolite ga da vam ga pojasni. Martin izvanredno vješto postavlja
nejasna pitanja koja izazivaju specifične odgovore. Zapamtite: on
zapravo ne zna o čemu govori. On je ovdje samo na proputovanju.
– Razumijem, reče Casey.
– Dalje. Ako ga možete gledati u oči, gledajte. Ako ne možete,
odaberite točku negdje blizu njegove glave, primjerice ugao stolca,
ili slike na zidu iza njega. Usredotočite se na to. Kamera neće
moći točno pokazati da zapravo ne gledate u njega. Učinite sve što
je potrebno kako biste održali koncentraciju.
Casey pokuša, pa se zagleda pokraj Gershoničina uha.
– Tako je dobro, reče Gershonova. – Bit će sve u redu. Samo
još jedna stvar, Katherine. Zaposleni ste u složenoj industrijskoj
djelatnosti. Pokušate li rastumačiti tu složenost Martinu, uhvatit
će vas očaj. Osjetit ćete da ga to ne zanima. Vjerojatno će vas
prekinuti. Jer ga i ne zanima. Puno se ljudi žali da televiziji
manjka sadržaja. Ali to je u prirodi tog medija. Televizija nema
veze s informiranjem. Informacija je aktivna, poticajna. Televizija
je pasivna. Informacija je nepristrana, objektivna. Televizija je
emocionalna. Ona je zabava. Što god rekao, što god učinio,
Martina zapravo nimalo ne zanimate ni vi, ni vaša tvrtka, ni vaši
zrakoplovi. Plaćen je da rabi svoj jedini pouzdani talent: da
provocira ljude, da izaziva njihove emocionalne izljeve, da izgube
živce, kažu nešto sablažnjivo. Ne želi on ništa doznati o vašim
zrakoplovima. On želi stvoriti medijski trenutak. Shvatite li to,
uspjet ćete se nositi s njim.
I ona se nasmiješi svojim osmijehom dobre bakice. – Znam
da ćete se dobro držati, Casey.
Casey reče: Hoćete li vi biti ondje? Na intervjuu?
– O ne, reče Gershonova smiješeći se. – Martin i ja se dugo
znamo. Nismo si baš simpatični. A u rijetkim prigodama kad se
nađemo na istom mjestu snimanja, nažalost, najčešće pljujemo.
 1:00 P.M.

John Marder sjedio je za svojim stolom, sređivao dokumente

– natuknice – kojima će se Casey poslužiti u intervjuu. Želio je da
nijedan ne manjka i da budu poslagani određenim slijedom. Kao
prvo, izvješće o dijelovima u vezi s krivotvorenom oplatom na
motoru broj dva. To što su našli taj dio bila je prava sreća. Kenny
Burne, premda galamdžija, učinio je nešto kako valja. Oplata je
krupan zalogaj, nešto što će svi shvatiti. A nema dvojbe da je
krivotvorena. Pratt and Whitney će vrisnuti kad to vide: slavni
orao na njihovu logu otisnut naopako. A još važnije je da bi
postojanje krivotvorenog dijela moglo cijelu priču usmjeriti u tom
pravcu, a to bi moglo odvući pozornost.
Zazvoni njegova direktna linija. On podigne slušalicu. –
Marder.
Začuje siktavo krčanje satelitskog telefona. Hal Edgarton
zove iz tvorničkog zrakoplova na putu za Hong Kong. Edgarton
reče: Je li se već dogodilo?
– Ne još, Hal. Još jedan sat.
– Nazovi me, čim prođe.
– Hoću, Hal.
– I to s dobrim vijestima, reče Edgarton i spusti slušalicu.
 1:15P.M.

Jennifer je muku mučila. Morala je nakratko ostaviti

Martyja samog. A nije pametno Martyja ostaviti samog na
snimanju: on je nemiran, napregnut čovjek i potrebna mu je
stalna pozornost. Netko ga mora držati za ruku i maziti. Marty je
bio poput svih televizijskih zvijezda u Newslineu – možda su
nekoć i bili novinari, ali su sad glumci, sa svim glumačkim
obilježjima. Sebični, tašti, naporni. Ukratko, davež.
A znala je i da Martyja, bez obzira na grintanje zbog priloga o
Nortonu, u duši zapravo brine jedino privid. Znao je da je prilog
sklepan na brzinu. Znao je da je podmukao. Pa se bojao da će,
kad se prilog montira, biti izvještač o šepavoj priči. Bojao se da će
njegovi prijatelji izmjenjivati porugljive komentare za vrijeme
ručka u Four Seasons. Nije hajao za novinarsku odgovornost. Bilo
mu je stalo jedino do privida.
A dokaz je, kao što je Jennifer znala, u njezinim rukama.
Nije je bilo samo dvadeset minuta, no kad se njezin automobil
dokotrljao do mjesta snimanja, ugleda Martyja kako se ushodao,
pognute glave. Jadan i nesretan.
Tipičan Marty.
Ona izađe iz automobila. On joj priđe i počne se žaliti,
govoriti kako smatra da bi trebali odustati od priloga, nazvati
Dicka, reći mu da je prilog loš... Ona ga prekine.
– Marty. Pogledaj ovo.
Ona uzme videosnimku koju je nosila, preda je snimatelju i
reče mu da je odvrti. On je ubaci u kameru, a ona ode do malog
monitora koji je čučao na travi.
– Što je to? – upita Marty stojeći iznad monitora.
Vrpca se počne odmotavati. Najprije beba u majčinu krilu.
Gu-gu. Ga-ga. Beba siše nožne prste.
Marty pogleda u Jennifer. Njegove se crne obrve podignu.
Ona ne reče ništa.
Vrpca se nastavi odmotavati.
Zbog bljeska sunca na ekranu, bilo je teško vidjeti sve
pojedinosti, ali je slika bila dovoljno jasna. Tijela su odjednom
poletjela u zrak. Marty naglo udahne zrak dok je to gledao,
uzbuđen.
– Gdje si to nabavila?
– Od nezadovoljnog djelatnika.
– Zaposlenog u?
– Videotvrtki koja radi za Norton Aircraft. Dobra građanka
koja smatra da bi je trebalo prikazati. Nazvala me.
– Ovo je Nortonova vrpca?
– Našli su je u zrakoplovu.
– Nevjerojatno, reče Marty, gledajući vrpcu. – Nevjerojatno. –
Tijela se kotrljaju, kamera se miče. – Ovo je šokantno.
– Nije li fantastično?
Vrpca se okretala. Bila je dobra. Sva je bila dobra – bolja i od
CNN-ove, kinetičkija, radikalnija. Budući da se kamera istrgla iz
ruku i kotrljala, ova je vrpca bolje prikazivala što se događalo u
tom zrakoplovu.
– Tko još ima ovo? – upita Marty.
– Nitko.
– Ali tvoja nezadovoljna djelatnica mogla...
– Nije, reče Jennifer. – Obećala sam joj da ćemo podmiriti
njezine sudske troškove ukoliko je ne da nikom drugom. Čekat će
da vidi razvoj situacije.
– Znači, ovo je naša ekskluzivna snimka.
– Tako je.
– Prava pravcata vrpca dobivena od nekog iz Norton
Aircrafta.
– Tako je.
– Znači da imamo fenomenalan prilog, reče Marty.
Povratak iz mrtvih! pomisli Jennifer dok je promatrala kako
Marty prilazi ogradi i počinje se pripremati za svoj nastup. Prilog
je spašen!
Znala je da može računati da Marty neće cjepidlačiti. Jer,
naravno, ova nova vrpca ne govori ništa novo što već nisu snimili.
Ali je Marty profesionalac. Zna da uspjeh ili propast njihovih
priloga ovisi o slikovnom materijalu. Ako su slike dobre, ništa
drugo nije važno.
A ova je vrpca da ti oči ispadnu.
Pa je tako Marty sad bio veseo, hodao gore-dolje, pogledavao
u NortonAircraft kroz ogradu. Cijela je ova situacija izvanredno
odgovarala Martyju: vrpca nabavljena od nekog iz tvrtke, sa svim
aluzijama na obranaštvo i zataškavanje činjenica. Marty će iz toga
izmusti sve što se bude moglo.
Dok mu je šminkerica retuširala vrat, Marty reče: Možda
bismo trebali poslati vrpcu Dicku, kako bi je on mogao ubaciti u
najavu.
– Učinjeno, reče Jennifer i pokaže u jedan od automobila koji
je odlazio niz cestu.
Dick će je dobiti za sat vremena. A svršit će kad je pregleda.
Naravno da će je uključiti u najavu. Upotrijebit će njezine dijelove
za promidžbu subotnje emisije. Šokantan novi film o Nortonovoj
katastrofi! Stravične snimke umiranja u zraku! Samo na
Newsline, subota u deset!
Vrtjet će tu glupost svakih pola sata do emisije. U subotu
navečer, gledat će ih cijela Amerika.
Marty je improvizirao svoj nastup i to uspješno. Sad su bili
ponovno u automobilu, na putu prema Nortonovu ulazu. Čak su
nekoliko minuta poranili s rasporedom.
– Tko ti je veza u tvrtki? – upita on.
– Žena po imenu Singleton.
– Žena? – Crne se obrve ponovno podignu. – U čemu je štos?
– Ona je članica uprave. Četrdesetak godina. A ona je i
članica istražne ekipe.
Marty ispruži ruku. – Daj mi dokumente i bilješke. – Počne
ih čitati, u automobilu. – Jel ti jasno što sad moramo učiniti, zar
ne, Jennifer? Prilog se sad potpuno mijenja. Ta vrpca traje možda
četiri minute, četiri i pol. A možeš dijelove prikazati dva puta – ja
bih. Pa ti neće ostati puno vremena za Barkera i ostale. Moramo
prikazati vrpcu i Nortonovu govornicu. To je bit priloga. Pa
nemamo izbora.
Moramo priklještiti tu ženu.
Jennifer ne reče ništa. Pričeka. Marty je listao papire.
– Samo trenutak, reče Marty. Buljio je u papire. – Zezaš me?
– Ne, reče Jennifer.
– Ovo je bomba, reče Reardon. – Gdje si to nabavila?
– To su mi zabunom poslali iz Nortona u njihovu
informativnom materijalu za novinare prije tri dana.
– Pehistička zabuna, reče Marty. – Osobito za gospođu
Singleton.
 2:15P.M.

Casey je prelazila preko tvorničkog kruga, prema odjelu za

RSPK kad zazvoni njezin mobitel. Bio je to Steve Nieto, preslet iz
Vancouvera.
– Loše vijesti, reče Nieto. – Jučer sam otišao u bolnicu.
Mrtav je. Moždani edem. Mikea Leeja nije bilo, pa su zamolili
mene da ja identificiram tijelo i...
– Steve, reče ona. – Ne preko mobitela. Pošalji mi teleks.
– U redu.
– Ali ne ovdje. Pošalji ga na poligon za testiranje u Yumu.
– Stvarno?
– Da.
– U redu.
Željela je porazgovarati s Ringerovom o pilotovoj kapi koju su
našli. Ta je kapa najvažnija za cijelu priču i to je Casey sad
postajalo jasno.
Padne joj nešto na um i ona nazove Normu. – Slušaj, mislim
da znam odakle je poslan onaj faks sa stranicom iz onog
časopisa.
– Je li to važno?
– Da. Nazovi bolnicu Centinela u zračnoj luci. Traži
stjuardesu po imenu Kay Liang. I želim da je ovo upitaš. Zapiši za
svaku sigurnost.
Porazgovara s Normom nekoliko minuta, pa spusti slušalicu.
Istog trenutka, ponovno zazvoni njezin mobitel.
– Casey Singleton.
Marder vrisne: Gdje si, zaboga?
– U hangaru broj četiri, reče ona.
– Pokušavam.
– Trebala bi biti ovdje, drekne Marder, zbog intervjua.
– Intervju je u četiri sata.
– Pomaknuli su ga. Već su ovdje.
– Već?
– Da, svi su ovdje, tehničko osoblje, svi, postavljaju opremu.
Samo tebe čekaju. Odmah, Casey.
 I tako se našla u Ratnoj sobi, u stolcu, a šminkerica joj
tapka po licu. Ratna soba bila je krcata ljudima. Neki su
muškarci postavljali velika svjetla na postolja i lijepili komade
kartona na strop. Drugi su učvršćivali mikrofone za stol i za
zidove. Bile su tu i dvije snimateljske ekipe, svaka s dvije kamere
– ukupno četiri, okrenute u raznim smjerovima. Dva stolca
postavljena na suprotnim stranama stola, jedan za nju, drugi za
novinara.
Učini joj se neprimjerenim to što snimaju u Ratnoj sobi; nije
znala zašto je Marder na to pristao. Smatrala je ponižavajućim da
je ova prostorija, u kojoj su radili i prepirali se i pokušavali
shvatiti što se dogodilo zrakoplovima u zraku, pretvorena u
kulisu za televizijsku emisiju. I to joj se nije svidjelo.
Casey se smela; sve se događalo prebrzo. Šminkerica ju je
molila da ne miče glavu, pa da zatvori oči, pa da ih otvori. Eileen,
Marderova tajnica, priđe i gurne joj veliku žutu omotnicu u ruke.
– John me zamolio da ti svakako predam ovo, reče ona.
Casey pokuša pogledati u fascikl.
– Molim vas, reče šminkerica. – Pogledajte prema gore na
trenutak. Samo na trenutak, pa ste gotovi.
Jennifer Malone, producentica, priđe im razdragana
smiješka. – Kako je danas, gospođo Singleton?
– Dobro, hvala, reče Casey, i dalje gledajući u strop zbog
šminke.
– Barbara, reče Maloneova šminkerici. – Ne zaboravi na...
ovaj... – I mahne rukom prema Casey, neodređenim pokretom.
– Neću, reče šminkerica.
– Da ne zaboravi što? – reče Casey.
– Popraviti šminku, reče šminkerica.
– Ništa.
Maloneova reče: Imate minutu da završite s ovim, a potom bi
trebao doći Marty da se upoznate pa ćemo okvirno vidjeti o kojim
ćemo područjima razgovarati, prije no što počnemo sa
snimanjem. – U redu.
Maloneova ode. Barbara, šminkerica, nastavi pipkati po
Caseynu licu. – Malo ću nanijeti šminke ispod očiju, reče ona. –
Da ne biste izgledali tako umorno.
– Gospođo Singleton?
Casey odmah prepozna glas, glas koji je slušala godinama.
Šminkerica odskoči i Casey ispred sebe ugleda Martyja Reardona.
Reardon je bio u košulji i kravati. Oko ovratnika imao je
papirnatu maramicu. Pruži ruku. – Marty Reardon. Drago mi je.
– Bok, reče ona.
– Hvala na pomoći, reče Reardon. – Pokušat ćemo da ovo
prođe što bezbolnije.
– U redu...
– Naravno, znate da ne snimamo uživo, reče Reardon. – Pa
ako se zbunite ili nešto slično, ne brinite; mi ćemo to izrezati. Ako
u bilo kojem trenutku budete željeli preinačiti svoj odgovor,
slobodno to učinite. Možete reći točno što želite.
– U redu.
– Prvenstveno ćemo govoriti o TransPacificovu zrakoplovu.
Ali ću se morati dotaknuti i nekih drugih pitanja. U nekom ću vas
trenutku upitati o poslu s Kinom. A vjerojatno će biti i pitanja u
vezi s reakcijom sindikata, bude li vremena. Ali zapravo se ne bih
želio upuštati u te probleme Želio bih se držati TransPacifica. Vi
ste član istražne ekipe?
– Da. – U redu, dobro. Ja sam sklon skakanju s teme na
temu u svojim pitanjima. Neka vas to ne smeta. Ovdje smo da što
bolje shvatimo što se događa.
– U redu.
– Vidimo se poslije, reče Reardon. Nasmiješi se i okrene.
Šminkerica ponovno stane ispred nje. – Pogledajte gore, reče ona.
Casey se zagleda u strop.
– Jako je simpatičan, reče šminkerici.
– Dragi čovjek, ispod površine, Obožava djecu.
Casey začuje kako neko viče: Koliko još, narode?
Netko reče: Pet minuta.
Šminkerica počne pudrati Caseyn vrat. Casey žmirne kad
osjeti bolne iglice. – Znate, reče žena, mogu vam dati broj koji
možete nazvati.
– Zbog čega?
– Jako dobra organizacija, jako dobri ljudi. Uglavnom
psiholozi. Krajnje diskretni. Oni vam mogu pomoći.
– U čemu?
– Pogledajte ulijevo, molim vas. Sigurno vas je prilično jako
udario.
Casey reče: Pala sam.
– Naravno, razumijem. Ostavit ću vam svoju posjetnicu, u
slučaju da se predomislite, reče šminkerica, nanoseći puder
jastučićem. – Hm, morat ću nanijeti podlogu na to, da pokrijem
plavo. – Ona se okrene prema svojoj kutiji, uzme komadić spužve
pokriven šminkom. Počne je nanositi na Caseyn vrat. – Nikad ne
biste pomislili koliko se toga nagledam u svom poslu i žene to
uvijek niječu. Ali se obiteljsko nasilje mora spriječiti.
Casey reče: Živim sama.
– Znam, znam, reče šminkerica. – Muškarci računaju na
vašu šutnju. Moj suprug, Isuse, taj nije želio ići u savjetovalište.
Naposljetku sam otišla s djecom.
Casey reče: Ne razumijete.
– Razumijem to da dok traje nasilje, mislite da ništa ne
možete poduzeti. To je dio depresije, to beznađe, reče šminkerica.
– No prije ili poslije, sve se suočimo s istinom.
Priđe Maloneova. – Je li vam Marty rekao? Uglavnom ćemo
govoriti o nesreći i vjerojatno će početi s tim. Ali će možda
spomenuti posao s Kinom i sindikate. Ne morate žuriti. I neka vas
ne brine ako skače s teme na temu. On to čini.
– Pogledajte udesno, reče šminkerica i počne joj pokrivati
puderom desnu stranu vrata. Casey se okrene udesno. Priđe joj
neki muškarac i reče: Gospođo? Mogu li vam ovo dati? – i gurne
joj u ruke plastičnu kutiju iz koje se klatila žica.
– Što je to? – upita Casey.
– Pogledajte udesno, molim vas, reče šminkerica. – To je
mikrofon. Pomoći ću vam oko toga za koji trenutak.
Zazvoni mobitel u njezinoj torbici na podu pokraj stolca. –
Isključite to! – netko vikne.
Casey ga dohvati, podigne zaklopac. – Moj je. – Oh, oprostite.
Ona prinese slušalicu uhu. John Marder reče: Jesi li dobila
fascikl od Eileen?
– Da.
– Jesi li ga pogledala?
– Još ne, reče ona.
– Podignite samo malo bradu, reče šminkerica.
Preko telefona, Marder reče: U fasciklu su dokumenti u vezi
sa svime o čemu smo razgovarali. Izvješće o oplati skretača mlaza,
sve. Sve je unutra.
– A-ha... u redu...
– Samo sam želio provjeriti jesi li spremna.
– Spremna sam, reče ona.
– Dobro, računamo na tebe.
Ona prekine vezu i isključi telefon.
– Bradu gore, reče šminkerica. – Dobra curica.
 Kad je šminkanje završilo, Casey ustane, a žena joj iščetka
ramena četkicom i poprska kosu lakom. Tad odvede Casey u
kupaonicu i pokaže joj kako da provuče žicu od mikrofona ispod
bluze, kroz grudnjak i pričvrsti za rever. Žica se spuštala ispod
njezine suknje, pa natrag u odašiljač. Žena pričvrsti kutijicu za
pojas Caseyne suknje i uključi je.
– Zapamtite, reče ona. – Odsad ste uživo. Čuju sve što
kažete. – U redu, reče Casey. Namjesti odjeću. Osjeti kako je ona
kutijica štipa za pojas, a žica hladi na koži prsiju. Osjećala se
sputano i nelagodno.
Šminkerica je odvede natrag u Ratnu sobu, držeći je za
lakat. Casey se osjećala poput gladijatora kojeg vode u arenu.
U Ratnoj sobi, svjetla su bliještala. U sobi je bilo jako vruće.
Odvedu je do njezina stolca za stolom, reknu joj da pazi da se ne
spotakne o kabele kamera i pomognu joj sjesti. Iza nje su stajale
dvije kamere. Snimatelj koji je stajao iza nje, zamoli je da
pomakne stolac tri centimetra udesno. Ona to učini, Priđe joj
muškarac i na njezin mikrofon, jer reče da se čuje šuštanje
odjeće,
Na drugoj strani, Reardon je pričvrstio svoj mikrofon bez
ičije pomoći, čavrljajući sa snimateljem. Tad ukliže u stolac.
Izgledao je opušteno i ležerno. Okrene se prema njoj i nasmiješi
joj se.
– Nema razloga za brigu, reče on. – Ništa lakše.
Maloneova reče: Krenimo, momci, u stolcima su. Ovdje je
vruće. – Kamera A spremna. – Kamera B spremna. – Ton
spreman.
– Uključi svjetla, reče Maloneova.
Casey je mislila da su reflektori već upaljeni, ali je odjednom
zabljesnu nova snažna svjetla, sa svih strana. Osjećala se kao da
se nalazi usred užarene peći.
– Provjera kamere, reče Maloneova. – Sve u redu.
– I kod nas.
– Dobro, reče Maloneova. – Počni snimati. – Intervju je
počeo.
 2:33 P.M.

Marty Reardon pogleda je u oči, nasmiješi se i rukom pokaže

po sobi. – Znači, ovdje se sve događa.
Casey kimne glavom.
– Ovdje se Nortonovi stručnjaci sastaju kako bi analizirali
zrakoplovne nesreće.
– Da.
– A vi ste dio te ekipe.
– Da.
– Vi ste potpredsjednica tvrtke zadužena za kontrolu izrade
proizvoda u Norton Aircraftu.
– Da.
– Pet godina ste u tvrtki.
– Da.
– Ovu prostoriju nazivaju Ratna soba, je li tako? – Neki, da.
– Zašto? – Ona pošuti. Nije se mogla dosjetiti načina na koji
bi opisala prepirke koje se odigravaju u ovoj sobi, gubljenje
živaca, ispade koji prate svaki pokušaj objašnjavanja neke
zrakoplovne nezgode, a da ne kaže nešto što bi se moglo izvući iz
konteksta.
Ona reče: To je samo nadimak.
– Ratna soba, reče Reardon. – Zemljovidi, tablice, strateški
planovi, pritisak. Napetost opsadnog stanja. Vaša tvrtka,
NortonAircraft, trenutačno je u opsadnom stanju, zar ne?
– Nisam sigurna da znam što želite time reći, reče Casey.
Reardonove se obrve podignu. – JAA, europski Joint Aviation
Auchority, odbija izdati uporabnu dozvolu jednom od vaših
Zrakoplova, N-22, kao nepouzdan...
– Zapravo, zrakoplov je već dobio uporabnu dozvolu, ali...
– A trebali biste prodati pedeset N-22 Kini. No priča se da su
se sad i Kinezi zabrinuli glede pouzdanosti tog zrakoplova.
Nije se razljutila zbog aluzija; usredotočila se na Reardona.
Ostatak sobe kao da je nestao.
Ona reče: Ne znam ni za kakvu kinesku zabrinutost.
 – Ali znate, reče Reardon, koji su razlozi u pozadini te
zabrinutosti. Početkom tjedna, teška nezgoda. Sa zrakoplovom
tipa N-22.
– Da.
– TransPacificov let 545. Nesreća za vrijeme leta, iznad Tihog
oceana.
– Da.
– Troje ljudi je poginulo. A koliko je ono bilo povrijeđenih?
– Mislim pedeset šest, reče ona. Znala je da to zvuči užasno,
bez obzira na to kako to rekla.
– Pedeset šest ranjenih, zapoje Reardon. – Slomljeni vratovi.
Slomljeni udovi. Potresi mozga. Oštećenja mozga. Dvoje ljudi
paralizirano do kraja života...
Reardon zašuti, zagledan u nju.
Nije postavio pitanje. Ona ne reče ništa. Čekala je, na žarkoj
svjetlosti reflektora.
– Kako se vi osjećate u vezi s tim?
Ona reče: Mislim da svi u Nortonu osjećaju duboku
zabrinutost glede sigurnosti zračnog prometa. Zato testiramo
naše zrakoplove za trostruki vijek predviđenog trajanja.
– Duboka zabrinutost. Mislite li da je to primjerena reakcija?
– Casey zastane. Što on to govori?
– Oprostite, reče ona. – Bojim se da ne shvaćam.
– Zar tvrtka ne osjeća obvezu graditi sigurne zrakoplove?
– Naravno. To i činimo.
– Ne bi se svi složili s tom tvrdnjom, reče Reardon. – JAA se
ne slaže. Možda se ni Kinezi neće složiti... Nije li tvrtka obvezna
poboljšati dizajn zrakoplova za kojeg zna da je nepouzdan?
– Što želite time reći?
– Ono što želim reći, nastavi Reardon, jest da se to što se
dogodilo na letu 545 dogodilo i prije. Puno puta. Na drugim
zrakoplovima tipa N-22. Nije li tako?
– Ne, reče Casey.
– Ne? – Reardonove obrve polete uvis.
– Ne, odlučno će Casey. Ovo je taj trenutak, pomisli ona.
Zakoračila je s ruba stijene.
– Ovo je prvi put.
– Da. – U tom slučaju, možda biste mogli objasniti ovaj
popis. – On izvadi list papira, podigne ga. Znala je što je to s deset
kilometara. – Ovo je popis nezgoda s pretkrilcima na N-22, od
1992, nakon što je zrakoplov pušten u promet. Osam nezgoda.
Osam zasebnih nezgoda. TransPacificova je deveta.
– To nije točno.
– Pa recite mi zašto.
Casey u najkraćim mogućim crtama opiše način na koji
Nalozi o sigurnosti letenja funkcioniraju. Ona rastumači zašto su
bili objavljeni za N-22 te kako je taj problem riješen, osim za
strane avioprijevoznike koji nisu postupili u skladu s njima; kako
nije bilo nezgode na domaćim linijama nakon 1992.
Reardon je slušao s trajno podignutim obrvama, kao da
nikad nije čuo nešto nevjerojatnije.
– Da vidim jesam li dobro shvatio, reče on. – Po vašem
mišljenju, tvrtka se pridržavala pravila. Time što je objavila te
naloge, koji su trebali riješiti taj problem.
– Ne, reče Casey. – Tvrtka i jest riješila problem.
– Je li? Rekli su nam da je razlog zbog kojeg su poginuli oni
ljudi na letu 545 izbacivanje pretkrilaca.
– To je netočno. – Sad je plesala na žici, i to vrlo tankoj i
tehničkoj, i znala je to. Kad bi je upitao, jesu li se pretkrilca
izvukla, našla bi se u nevolji. Bez daha je čekala iduće pitanje.
Reardon reče. – Ljudi koji su nam rekli da su se pretkrilca
izbacila se varaju?
– Ne znam kako bi oni to znali, reče Casey. Odluči otići još i
dalje. – Da, varaju se.
– Fred Barker, bivši djelatnik FAA, se vara.
– Da.
– JAA se vara.
– Pa, kao što znate, JAA je odgodila izdavanje uporabne
dozvole zbog razine buke.
– Zadržimo se na trenutak na ovome, reče Reardon,
Ona se sjeti što je Gershonova rekla: Ne zanimaju ga podaci.
– JAA se vara? – on ponovi pitanje.
Ovo zahtijeva složen odgovor, pomisli ona. Kako ga sažeti? –
Varaju se kad kažu da je zrakoplov nepouzdan.
– Dakle, po vašem mišljenju, reče Reardon, nema temelja
kritikama upućenima na račun N-22.
– Tako je. To je izvrstan zrakoplov.
– Dobro dizajniran zrakoplov.
– Da.
– Pouzdan zrakoplov.
– Potpuno.
 – Vi biste letjeli njime.
– U svakoj prilici.
– Vaša obitelj, prijatelji...
– Svakako.
– Bez krzmanja?
– Tako je?
– Pa kakva je bila vaša reakcija kad ste vidjeli vrpcu na
televiziji snimljenu na letu 545? Navest će te da potvrđuješ, a
potom te udariti s boka.
Ali je Casey bila spremna za to. – Svi ovdje znamo da je
posrijedi krajnje tragična nezgoda. Kad sam vidjela vrpcu,
rastužila sam se zbog ljudi koje je zadesila.
– Rastužili ste se.
– Da.
– Nije li to uzdrmalo vašu sigurnost u vezi sa zrakoplovom?
Pobudilo sumnje u N-22?
– Ne.
– Zašto ne?
– Jer je N-22 izvanredno pouzdan zrakoplov. Jedan od
najpouzdanijih u cijeloj industriji.
– Jedan od najpouzdanijih u cijeloj industriji... – Reardon se
zasmijulji.
– Da, gospodine Reardon, reče ona. – Dopustite da vas nešto
upitam. Prošle godine, četrdeset tri tisuće Amerikanaca poginulo
je u automobilskim nesrećama. Četiri tisuće ljudi se utopilo. Dvije
se tisuće ugušilo hranom. A znate li koliko ih je poginulo na
domaćim putničkim linijama?
Reardon zastane. Zahihoće. – Moram priznati da ste
iznenadili porotu.
– To je jasno pitanje, gospodine Reardon. Koliko je ljudi
poginulo na putničkim linijama prošle godine?
Reardon se namršti. – Rekao bih... rekao bih tisuću.
– Pedeset, reče Casey. – Poginulo je pedeset ljudi. Znate li
koliko ih je poginulo godinu dana prije toga? Šesnaest. Manje
nego na biciklima.
– A koliko ih je od tog broja poginulo u zrakoplovima N-22? –
upita Reardon zaškiljivši, pokušavajući se pribrati.
– Nitko, reče Casey. – Znači želite reći...
– Mi smo narod u kojem svake godine u automobilima gine
četrdeset tri tisuće ljudi i to nikog nimalo ne zabrinjava. Sjedaju u
automobile pijani, umorni – ne trepnuvši okom. No ti isti ljudi
paničare pri pomisli da bi sjeli u zrakoplov. A razlog tome je taj,
reče Casey, što televizija dosljedno preuveličava stvarne
opasnosti. Zbog te će se vrpce ljudi prestrašiti letjeti
zrakoplovima. A bez ikakva opravdanog razloga.
– Smatrate da tu snimku nije trebalo prikazati?
– Nisam to rekla.
– Ali ste rekli da će prestrašiti ljude – bezrazložno.
– Tako je.
– Smatrate li da takve snimke ne bi trebalo prikazivati?
– Ona pomisli: kamo smjera? Zašto to čini?
– Nisam to rekla.
– Ja vas sad pitam.
– Rekla sam, odgovori Casey, da te snimke stvaraju netočnu
sliku o opasnosti putovanja zrakoplovom.
– Uključujući i zrakoplovima tipa N-22?
– Već sam, mislim, rekla da je N-22 pouzdan.
– Znači, smatrate da takve snimke ne bi trebalo prikazivati
javnosti.. Što to, do vraga, izvodi? Još nije mogla shvatiti. Nije mu
odgovorila; grozničavo je razmišljala. Pokušavala shvatiti kamo
smjera. Imala je neugodan osjećaj i da zna.
– Po vašem mišljenju, gospođo Singleton, bi li takve snimke
trebalo zabraniti?
– Ne, reče Casey.
– Ne bi ih trebalo zabraniti.
– Ne.
– Je li Norton Aicraft ikad zabranio neke vrpce?
Uh-oh, pomisli ona. Pokušavala je izračunati koliko ljudi zna
za vrpcu. Puno, zaključi ona: Ellen Fong, Ziegler, ljudi iz Video
Imaging. Možda desetak ljudi, možda i više...
– Gospodo Singleton, reče Reardon, znate li osobno za
postojanje još neke vrpce o ovoj nesreći?
Laži, rekao joj je Amos.
– Da, reče ona. – Znam za još jednu snimku.
– I jeste li je vidjeli?
– Jesam.
– Reardon reče: Uznemiruje. Užasava. Zar ne?
Ona pomisli: Imaju je. Došli su do snimke. Odsad će morati
pripaziti što govori.
– Tragedija, reče Casey. – To što se dogodilo na letu 545 je
tragedija. – Osjećala se umorna. Ramena su je boljela od
napetosti.
 – Gospođo Singleton, postavit ću vam izravno pitanje: je li
NortonAicraft zabranio ovu vrpcu?
– Ne. – Obrve se podignu, iznenađen izraz lica.
– Ali je niste ni prikazali, zar ne?
– Ne. – Zašto ne?
– Vrpca je nađena u zrakoplovu, reče Casey, i služi u istrazi
koja je u tijeku. Smatrali smo da ne bi bilo u redu prikazati je
prije svršetka istrage.
– Niste pokušavali sakriti poznate nedostatke na N-22?
– Ne. – Ne slažu se svi s vama, gospođo Singleton. Jer je
Newsline dobio tu snimku od Nortonova djelatnika kojeg je mučila
savjest i koji je smatrao da tvrtka nešto skriva. Koji je smatrao da
se snimku treba prikazati javnosti.
Casey se držala ukočeno. Nije se micala.
– Iznenađeni ste? – reče Reardon, prezrivo svijenih usta.
Ona ne odgovori. Grozničavo je razmišljala. Mora isplanirati
idući potez..
Reardon se smijuljio, snishodljivo. Uživao u ovom trenutku.
Sad.
– Gospodine Reardon, jeste li vi pogledali tu snimku? – Ona
to upita tonom koji je davao naslutiti da vrpca ne postoji, da
Reardon to sve izmišlja.
– Oh, da, svečano će Reardon. – Pogledao sam snimku.
Teško ju je, bolno, gledati. Užasan, optužujući zapis onoga što se
dogodilo u zrakoplovu N-22.
– Pregledali ste je cijelu?
– Naravno. Kao i moji suradnici u New Yorku. – Znači, već je
otišla u New York, pomisli ona. Oprezno.
Oprezno.
– Gospođo Singleton, je li Norton ikad namjeravao prikazati
tu snimku?
– Ne ovisi to o nama. Vratili bismo je vlasnicima, nakon
svršetka istrage. Ovisilo bi o vlasnicima što bi oni odlučili učiniti s
njom. – Nakon svršetka istrage... – Reardon je odmahivao glavom.
– Oprostite mi, ali za tvrtku za koju kažete da brine o
sigurnosti zračnog prometa, čini se da ovdje postoji dosljedan
obrazac zataškavanja.
– Zataškavanja?
– Gospođo Singleton, kad bi na zrakoplovu postojao neki
problem – ozbiljan problem, trajan problem, problem za koji
tvrtka zna – biste li nam to rekli?
 – Ali nema problema.
– Je li? – Reardon je sad spustio pogled, na papire ispred
sebe. – Ako je N-22 zaista siguran kako vi to tvrdite, gospođo
Singleton, kako tumačite ovo?
I on joj pruži list papira.
Ona ga uzme, pogleda u papir. – Isuse Kriste, reče ona.
Reardon je doživio svoj trenutak medijskog trijumfa. Uspio
ju je uhvatiti nespremnu, na krivoj nozi. Casey je znala da će to
ostaviti loš dojam. Znala je da nema načina da se izvuče iz ovog,
što god odsad rekla. Zurila je u papir pred sobom, osupnuta što
ga sad vidi, bila je to fotokopija prve stranice izvješća starog tri
godine.

NORTON AIRCRAFT INTERNO POVJERENSTVO SAŽETAK

OBILJEŽJA NESTABILNOSTI ZA VRIJEME LETA
ZRAKOPLOVA N-22

A potom popis naziva članova tog odbora. Počevši s njezinim

imenom, budući da je ona predsjedavala.
Casey je znala da nema ničeg nezgodnog u tom ispitivanju,
ničeg nezgodnog u njegovim rezultatima. Ali je sve u vezi s njim,
čak i naslov– Nestabilna letna obilježja – izgledalo optužujuće. Bit
će joj vrlo teško objasniti.
Njega ne zanimaju podaci.
A ovo je interno izvješće, pomisli ona. Nije ga se smjelo dati
u javnost. Bilo je staro tri godine – puno se ljudi i ne sjeća da
uopće i postoji. Kako je Reardon došao do njega?
Ona pogleda na vrh stranice, ugleda broj faksa i naziv
pošiljatelja: NORTON OKIE
Poslano je iz njezina ureda. Kako?
Tko je to učinio?
Richman, pomisli ona mrko.
Richman je ubacio to izvješće u paket tiskovnog materijala
na njezinu stolu. Materijal za koji je Casey rekla Normi da faksira
Newslineu.
Odakle je Richman znao za to izvješće? Marder.
Marder je znao za to ispitivanje. Marder je bio programski
menadžer za N-22; on je naručio studiju. A sad je Marder sredio
da se izvješće o ispitivanju pusti u javnost dok je ona pred
kamerama.
– Gospođo Singleton? – reče Reardon.
 Ona podigne pogled. Ponovno pogleda u reflektore.
– Da.
– Prepoznajete li to izvješće?
– Da, prepoznajem, reče ona.
– Je li to vaše ime u dnu?
– Da.
– Dakako. – Dopustite mi tada da vaše citate smjestim u
kontekst, reče Casey. – U izvješću stoji da se N-22 oslanja na
računala. Svi se moderni zrakoplovi oslanjaju na računala u
stabilizaciji u letu. Razlog nije taj što njima ne mogu upravljati
piloti. Mogu. S time nema problema. Ali prijevoznici žele
zrakoplove silno ekonomične potrošnje goriva. A maksimalno
efikasna potrošnja goriva dolazi s minimalnim otporom dok
zrakoplov leti.
Reardon je odmahivao na to rukom. – Oprostite, ali sve ovo
nema veze...
– Da bi se otpor sveo na najmanju moguću mjeru, nastavi
Casey, zrakoplov mora održavati vrlo precizan položaj u zraku.
Najefikasniji položaj je malo podignut nos. Računala održavaju
zrakoplov u tom položaju za vrijeme leta. Ništa od tog nije
neuobičajeno.
– Nije neuobičajeno? Letne nestabilnosti? – reče Reardon.
Uvijek je mijenjao temu, nije joj dopuštao da uhvati korak. – Doći
ću i do toga.
– Jedva čekamo to čuti. Otvorena zajedljivost.
Ona se trudila obuzdati. Bez obzira na sadašnji loš razvoj
situacije, bilo bi gore kad bi planula. – Već ste pročitali rečenicu,
reče ona. – Dopustite da je dovršim. Zrakoplov je pokazao
izraženu osjetljivost na ručno rukovanje prilikom promjene
položaja, ali je ta osjetljivost potpuno unutar parametara i ne
predstavlja problem pilotima koji su prošli ispravnu poduku.' To
je ostatak rečenice.
– Ali ste priznali da je rukovanje osjetljivo. Nije li to samo
druga riječ za nestabilnost?
– Ne, reče ona. – Osjetljivo ne znači nestabilno.
– Zrakoplov se ne može kontrolirati, reče Reardon mašući
glavom.
– Može. – Proveli ste istraživanje jer ste se zabrinuli.
– Proveli smo istraživanje jer nam je posao pobrinuti se da
zrakoplov bude pouzdan, reče ona. – A mi smo uvjereni da je
zrakoplov zaista pouzdan.
 – Tajno istraživanje.
– Nije bilo tajno.
– Nikad se nije raspačavalo. Nikad se nije pokazalo
javnosti...
– Bilo je to interno izvješće, reče ona.
– Nemate ništa skrivati?
– Ne, reče ona.
– Pa zašto nam niste rekli istinu o TransPacificu 545?
– Istinu?
– Rekli su nam da vaša istražna ekipa već ima preliminarno
izvješće o vjerojatnom uzroku. Zar to nije istina?
– Blizu smo mu, reče Casey.
– Blizu... gospođo Singleton, imate li rezultat ili ne?
Casey se zagleda u Reardona. Pitanje ostane visjeti u zraku.
– Jako mi je žao, reče snimatelj iza nje. – Ali kamera se mora
napuniti.
– Punjenje kamere! – Punjenje! – Reardon je izgledao kao da
ga je netko ošamario, ali se pribere skoro istog trenutka. –
Nastavlja se, reče on i nasmiješi se Casey. Bio je opušten; znao je
da ju je pobijedio. Ustane iz stolca, okrene joj leđa. Velika se
svjetla utrnu; prostorija se odjedanput učini gotovo mračnom.
Netko ponovno uključi rashladne uređaje.
I Casey ustane. Otkvači mikrofon s pojasa. Pritrči joj
šminkerica držeći u ispruženoj ruci jastučić za puder. Casey
podigne ruku. – Minutu molim, reče ona.
Sad kad su svjetla bila ugašena, ona ugleda Richmana kako
je krenuo prema vratima.
Casey požuri za njim.
 3:01 P.M.

Sustigne ga u hodniku, zgrabi za ruku i okrene prema sebi.

– Govnaru.
– Hej, reče Richman. – Polako. – On se nasmiješi, kimne
glavom nekome pokraj njezina ramena. Ona se osvrne i ugleda
kako su tonmajstor i jedan od snimatelja izašli u predvorje.
Bijesna kao ris, Casey gurne Richmana i ugura ga u ženski
zahod. Richman se počne smijati. – Zaboga, Casey, nisam znao
da ti je stalo.
Tad su već bili u zahodu. Ona ga odgura do niza malih
umivaonika. – Pizdo jedna, sikne ona, ne znam koga vraga radiš,
ali ti si pustio to izvješće u javnost i ja ću...
– Nećeš ti ništa, reče Richman, odjednom hladnog glasa.
Otrgne njezine ruke sa sebe. – Još ne shvaćaš, je li? Svršeno je,
Casey. Upravo si upropastila posao s Kinom. Gotova si. –
Ona je zurila u njega, ne shvaćajući. Bio je snažan,
samouvjeren – druga osoba.
– Edgarton je gotov. Posao s Kinom je gotov. A i ti si gotova. –
On se nasmiješi. – Baš kako je John rekao da će se dogoditi. –
Marder, pomisli ona. Marder je iza svega toga.
– Propadne li posao s Kinom, Marder dobiva nogu. Edgarton
će se pobrinuti za to. – Richman je odmahivao glavom, sažalno.
– Ne, neće. Edgarton sjedi na bačvi baruta u Hong Kongu.
Neće ni znati što ga je pogodilo. Do nedjelje u podne, Marder će
biti novi predsjednik uprave NortonAircrafta. Bit će mu potrebno
deset minuta za upravni odbor. Jer smo sklopili puno bolji posao
s Korejom. Stotinu deset zrakoplova sigurno, s opcijom za još
trideset pet. Šesnaest milijardi dolara. Uprava će biti oduševljena.
– Koreja, reče Casey. Pokušavala je pohvatati konce. Jer je to
bila golema narudžba, najveća u tvrtkinoj povijesti. – Ali zašto
bi...
– Jer im je dao krilo, reče Richman. – A zauzvrat, oni će
sretni i presretni kupiti stotinu i deset zrakoplova. Briga njih za
senzacionalističke američke novine. Znaju da je zrakoplov
siguran.
– Daje im krilo?
 – Naravno. Ugovor je da ti pamet stane.
– Aha, reče Casey. – Ali će stati i tvornica.
– Globalna ekonomija, reče Richman. – Ubaci se u trendove.
– Ali režeš tvrtki žilu kucavicu, reče ona.
– Šesnaest milijardi dolara, reče Richman. – Čim se to
objavi, Nortonove dionice probit će strop. Svima će biti dobro.
Svima osim ljudima u tvrtki, pomisli ona.
– Svršen posao, reče Richman. – Bilo nam je samo potrebno
da netko javno iskritizira N-22. A ti si to upravo učinila.
Casey uzdahne. Ramena joj se objese.
Pogleda pokraj Richmana i ugleda se u zrcalu. Šminka joj se
poput palačinke zalijepila oko vrata, i sad je pucala. Oči su joj
bile tamne. Izgledala je pogruženo, iscrpljeno. Poraženo.
– Pa predlažem, reče Richman, da me upitaš, vrlo ljubazno,
što ćeš sad učiniti. Jer ti je jedini izbor slušati naredbe. Činiti što
ti se kaže, biti dobra curica, pa će ti John možda dati
otpremninu. Recimo, za tri mjeseca. Inače ćeš dobiti nogom u
dupe.
On se sagne bliže njoj. – Razumiješ li što govorim?
– Da, reče Casey.
– Čekam. Pitaj ljubazno.
Iznurena, grozničavo je razmišljala, preispitivala opcije,
pokušavala naći izlaz. Ali ga nije vidjela. Newsline će objaviti
prilog. Marderov će plan uspjeti. Poražena je. Poražena već na
početku. Poražena onog dana kad se Richman pojavio.
– Još čekam, reče Richman.
Ona pogleda u njegovo glatko lice, osjeti miris kolonjske
vode. Govnar uživa u ovome. U trenutku bijesa, dubokog gnjeva,
ona se odjednom dosjeti još jedne mogućnosti.
Od početka, toliko se trudila učiniti ono najvažnije, riješiti
problem leta 545. Bila je iskrena, bila je poštena, i to ju je uvalilo
u nevolje. Je li baš?
– Moraš se pomiriti s činjenicama, reče Richman. – Svršeno
je. Ništa ne možeš učiniti.
Ona se odgurne od umivaonika. – To ti misliš, reče ona.
I izađe iz sobe.
 3:15P.M.

Casey sjedne u svoj stolac. Ton majstor joj priđe i prikvači

odašiljač za pojas njezine haljine. – Recite mi nekoliko riječi,
može? Samo zbog glasnoće.
– Jedan-dva, jedan-dva, postajem umorna, reče ona.
– U redu je, hvala.
Ugleda kako se Richman ušuljao u sobu i stao leđima
naslonjen na suprotni zid. Blago se smješkao. Nije izgledao
zabrinuto. Bio je siguran da ona ništa ne može učiniti. Marder je
sklopio golemi posao, šalje im krilo, vadi utrobu tvrtki, a Casey
mu je to sve omogućila.
Reardon se svali u stolac nasuprot njoj, slegne ramenima,
namjesti kravatu. Nasmiješi joj se. – Kako se držite?
– Dobro sam.
– Vruće je ovdje, zar ne? – reče on. Pogleda na sat. – Uskoro
smo gotovi.
Maloneova im priđe i šapne nešto u Reardonovo uho.
Šaptanje potraje. Reardon reče: Zaista? – Njegove se obrve
podignu pa kimne glavom nekoliko puta. Najzad reče: Shvatio
sam. – Počne listati po papirima, pregledavati fascikl ispred sebe.
Maloneova reče: Narode? Spremni? – Kamera A spremna.
– Kamera B spremna. – Ton spreman.
– Počni sa snimanjem, reče ona.
Tu smo, pomisli Casey. Duboko udahne i s iščekivanjem
pogleda u Reardona.
Reardon joj se nasmiješi.
– Vi ste menadžerica u Norton Aircraftu.
– Da.
– Ovdje ste pet godina.
– Da.
– Vi ste osoba od povjerenja, na visokom rukovodećem
položaju.
Ona kimne glavom. Kad bi samo znao.
– Dakle, dogodi se nesreća, na letu 545. U zrakoplovu za koji
vi kažete da je potpuno pouzdan.
– Točno. – No bude troje poginulih i više od pedeset ranjenih.
 – Da.
– Slike koje smo svi vidjeli su užasne. Vaša ekipa za uviđaje
radi danonoćno. I sad čujemo da ste donijeli zaključak.
– Da, reče ona.
– Znate što se dogodilo u tom zrakoplovu. – Oprez.
Mora postupati vrlo, vrlo oprezno. Jer je istina da ne zna
točno; samo jako sumnja. Još moraju povezati sve u cjelinu,
uvjeriti se da su se stvari događale određenim slijedom: uzročnim
lancem. A nisu posve sigurni.
– Blizu smo zaključka, reče Casey.
– Ne moram ni reći, željni smo ga čuti.
– Sutra ćemo ga objaviti, reče Casey.
Iza reflektora, ona ugleda kako se Richman trgnuo. Nije to
očekivao. Taj je šupak pokušavao dokučiti što ona smjera.
Pa neka pokuša.
S druge strane stola, Reardon se okrene u stranu, a
Maloneova mu nešto šapne. Reardon kimne glavom, ponovno se
okrene prema Casey. – Gospođo Singleton, ako znate sad, zašto
čekati?
– Jer je to bila ozbiljna nesreća, kao što ste i sami rekli. Već
se čulo puno neprovjerenih nagađanja s mnogih strana. Norton
Aircraft smatra da je važno odgovorno se ponašati. Prije no što
kažemo nešto javno, moramo potvrditi naša otkrića probnim
letom zrakoplova, na istom zrakoplovu na kojem se dogodila
nesreća.
– Kad ćete izvršiti tu provjeru?
– Sutra ujutro.
– Ah. – Reardon uzdahne sa žaljenjem. Ali je to prekasno za
našu emisiju. Svjesni ste da odričete svojoj tvrtki priliku da
odgovori na te ozbiljne optužbe.
Casey je imala spreman odgovor. – Dogovorili smo probni let
zrakoplova za sutra ujutro u pet sati, reče ona. – Odmah potom
održat ćemo tiskovnu konferenciju – sutra u podne.
– Podne, reče Reardon.
Izgledao je bezizražajno, ali je znala da on računa. Podne u
L.A.-u značilo je 3:00 poslije podne u New Yorku. Dovoljno
vremena da se stigne do večernjih vijesti i u New Yorku i u Los
Angelesu. O Nortonovu preliminarnom izvješću govorit će se
naširoko i na lokalnim i nacionalnim vijestima. Pa će Newsline,
koja se emitira u 10:00 navečer, biti u zaostatku. Ovisno o tome
što će ispasti na tiskovnoj konferenciji, prilog Newslinea,
montiran noć prije toga, bit će prošlogodišnji snijeg. Mogli bi se
čak osramotiti.
Reardon uzdahne. – S druge strane, reče on, želimo biti
pošteni prema vama.
– Dakako, reče Casey.
 4:15P.M.

– Zajebi nju, reče Marder. – Više nije važno što će učiniti. –

Ali ako je dogovorila provjeru zrakoplova...
– Koga briga? – reče Marder.
– A mislim da će dopustiti televizijskoj ekipi da ga snimi.
– Pa što? Tom će se provjerom još samo nabaciti blatom.
Ona nema pojma što je uzrok nesreće. A i nema pojma što će se
dogoditi kad se taj TransPacificov zrakoplov odlijepi od tla.
Vjerojatno i neće moći ponoviti onu nezgodu. A možda će
iskrsnuti problemi o kojima nitko ništa ne zna.
– Na primjer?
– Zrakoplov je prošao kroz jako velika opterećenja, reče
Marder. – Možda ima neotkrivenih strukturalnih oštećenja.
Svašta se može dogoditi, kad dignu taj zrakoplov u zrak. – Marder
prezrivo mahne rukom. – To ništa ne mijenja. Newsline emitira od
deset do jedanaest u subotu navečer. U subotu predvečer
obavijestit ću upravni odbor da će na naš račun biti upućene
neke kritike u medijima i da moramo sazvati hitan sastanak za
nedjelju ujutro. Hal ne može na vrijeme stići iz Hong Konga. Svi
će mu prijatelji iz odbora okrenuti leđa čim čuju za ovaj ugovor
vrijedan šesnaest milijardi dolara. Oni su svi dioničari. Znaju što
će ta objava značiti za njihove dividende. Ja sam idući
predsjednik tvrtke i nitko to ničim ne može spriječiti. Ni Hal
Edgarton. A naročito Casey Singleton.
– Ne znam, reče Richman. – Mislim da nešto namjerava.
Prilično je bistra, John.
– Ne i dovoljno, reče Marder.
 4:20 P.M.

Kamere su bile spakirane; bijele ploče stiropora skinute sa

stropa, mikrofoni otkvačeni; električne razvodne kutije i sanduci
od kamera spremljeni. Ali su se pregovori otegnuli. Bio je tu Ed
Fuller, vitki voditelj pravnog odjela, kao i Teddy Rawley, pilot; i
dva inženjera koja su radila na probnom letu zrakoplova, kako bi
odgovorili na tehnička pitanja koja bi iskrsnula.
Maloneova je govorila u ime Newslinea; Reardon je hodao
gore-dolje u drugom planu; kadšto bi zastao i nešto joj šapnuo.
Njegova dojmljiva persona kao da je iščeznula zajedno s
reflektorima; sad je izgledao umoran, nervozan i nestrpljiv.
Maloneova počne rekavši da je u interesu tvrtke dopustiti
Newslineu snimiti probni let, budući da Newsline snima prilog o
Nortonovu N-22.
Casey reče da s tim neće biti problema. Probni let
dokumentiraju desecima videokamera, postavljenih na
zrakoplovu i u njemu; ljudi iz Newslinea mogli bi gledati
ispitivanje na monitorima, sa zemlje. A poslije mogu dobiti film,
za svoju emisiju.
Ne, reče Maloneova. To neće biti dovoljno. Ekipa Newslinea
mora biti u zrakoplovu.
Casey reče da je to nemoguće, da nijedan proizvođač
zrakoplova nikad nije dopustio ljudima izvan tvrtke snimati
probni let. Već sam vam, reče ona, učinila ustupak što ćete moći
gledati video na zemlji.
To nije dovoljno, reče Maloneova.
Ed Fuller se umiješa kako bi rastumačio da je riječ o pravnoj
odgovornosti. Norton naprosto ne može dopustiti neosiguranim
nedjelatnicima sudjelovati u testu. – Shvaćate, naravno, da je ta
provjera opasna. Opasnost je neizbježiva.
Malone reče da će Newsline prihvatiti sve rizike i potpisati
dokumente kojima oslobađaju Norton pravne odgovornosti.
Ed Fuller reče da bi morao sastaviti te dokumente, ali da bi
ih morali potvrditi pravnici Newslinea, a da za to nema vremena.
Maloneova reče da bi mogla dobiti odobrenje od pravnika
Newslinea za sat vremena. U svako doba dana ili noći.
 Fuller promijeni ploču. Reče, dopusti li Norton da Newsline
snima probni let, želi biti siguran da će se o rezultatima testa
objektivno izvještavati. Reče da želi odobriti montirani film.
Maloneova mu reče da to novinarska etika zabranjuje i da
usto i nema vremena. Završi li provjera oko podneva, morat će
montirati prilog u kombiju i odmah ga poslati u New York.
Fuller reče da to za tvrtku ne mijenja na stvari. On želi da se
probni let prikaže objektivno.
I tako su se natezali. Najzad Maloneova reče da će u prilog
ubaciti trideset sekundi neizrezanog komentara Nortonova
glasnogovornika o ishodu provjere. Taj će se dio uzeti s tiskovne
konferencije. Fuller je zahtijevao minutu.
Našli su se na četrdeset sekundi.
– Imamo još jedan problem, reče Fuller. – Dopustimo li vam
da snimate probni let, ne želimo da emitirate snimku koju ste
dobili danas, a na kojoj je prikazana nesreća.
– Nema teorije, reče Maloneova. Snimka se emitira.
– Rekli ste da ste snimku dobili od jednog Nortonova
djelatnika, reče Fuller. – To nije točno. Želimo da se podrijetlo
snimke točno odredi.
– Pa, u svakom slučaju, dobili smo je od nekog tko radi za
Norton.
– Ne, reče Fuller, niste.
– Od jednog od vaših komitenata.
– Ne, niste. Mogu vam pokazati kako se službeno određuje
pojam komitenta, ako želite.
– To je cjepidlačenje...
– Već smo dobili izjavu pod prisegom od recepcionerke,
Christine Barron. Ona nije djelatnica Norton Aircrafta. Ona nije,
nije ni djelatnica Video Imaginga. Ona je honorarno zaposlena
preko neke agencije,
– Što time želite reći?
– Želimo da objavljujete točne činjenice: da ste dobili vrpcu
od izvora izvan tvrtke.
Maloneova slegne ramenima. – Kao što rekoh, to je
cjepidlačenje.
– Pa u čemu je problem?
Maloneova porazmisli trenutak. – U redu, reče ona.
Fuller gurne komad papira preko stola. – Ovaj kratki
dokument sastavljen je u tom smislu. Potpišite ga.
 Maloneova pogleda u Reardona. Reardon slegne ramenima.
Maloneova potpiše dokument. – Ne shvaćam čemu tolika strka
oko toga. – Namjeravala ga je gurnuti preko stola natrag Fulleru,
ali stane.
– Dvije ekipe, u zrakoplovu, za vrijeme probnog leta. Jesmo li
se tako dogovorili?
– Ne, reče Fuller. – To se nikad nismo dogovorili. Vaše će
ekipe gledati provjeru na zemlji.
– To nama nije dovoljno.
Casey reče da ekipe Newslinea mogu doći na područje gdje
će se obaviti provjera; mogu snimati pripreme, uzlijetanje i
slijetanje. Ali ne mogu biti u zrakoplovu za vrijeme leta.
– Žao mi je, reče Maloneova.
Teddy Rawley se nakašlje. – Čini mi se da ne shvaćate
situaciju, gospođice Malone, reče on. – Ne možete šetkati po
zrakoplovu i snimati za vrijeme provjere. Svi u zrakoplovu moraju
biti privezani ramenim pojasovima. Ne možete čak ni otići piškiti.
A ne možete imati uključene reflektore ili baterije, jer stvaraju
magnetska polja koja bi nam mogla ometati očitanja.
– Nisu nam potrebna svjetla, reče ona. – Možemo snimati na
raspoloživoj svjetlosti.
– Ne shvaćate, reče Rawley. – Gore može zagustiti.
– Zato moramo biti ondje, reče Maloneova.
Ed Fuller se nakašlje. – Gospođice Malone, dopustite mi da
budem potpuno jasan, reče on. – Ni u kakvim okolnostima ova
tvrtka neće dopustiti vašim ekipama ulazak u taj zrakoplov. To
uopće ne dolazi u obzir.
Maloneićino lice bilo je kruto, oodlučno.
– Gospođice, reče Rawley, morate shvatiti, postoji razlog
zbog kojeg letimo iznad pustinje. Iznad prostranih nenaseljenih
područja?
– Želite reći da bi se mogao srušiti.
– Želim reći da ne znamo što bi se moglo dogoditi. Vjerujte
mi kad vam kažem: bolje vam je na zemlji.
Maloneova odmahne glavom.
– Ne. Moramo imati ekipu u zrakoplovu.
– Gospođice, bit će silnih opterećenja.
Casey reče: Po cijelom zrakoplovu bit će razmješteno trideset
kamera. Pokrivat će svaki mogući kutak – pilotsku kabinu, krila,
putničku kabinu, sve. Dobivate ekskluzivno pravo na taj film.
Nitko neće znati da to nisu snimile vaše kamere.
 Maloneova je bijesno pogleda, ali je Casey znala da ju je
dirnula u osjetljivu točku. Ženu jedino zanimaju slike.
– Ja želim postaviti kamere, reče ona.
– A-a, reče Rawley.
– Moram moći reći da su naše kamere u zrakoplovu, reče
Maloneova. – Moram to moći reći.
Naposljetku Casey isteše kompromis. Newsline će smjeti
postaviti dvije nepokretne kamere, negdje u zrakoplovu, koje će
snimati probni let. Oni će dobivati materijale izravno iz tih
kamera. Usto, smjet će se služiti snimkama iz ostalih kamera
postavljenih u zrakoplovu. I naposljetku, Newsline će smjeti
snimiti Reardona ispred Zgrade 64, gdje je smješten proizvodni
pogon.
Norton će osigurati prijevoz za ekipe Newslinea do
aerodroma za probne letove u Arizoni; smjestiti ih u obližnji
motel, prevesti ih ujutro do aerodroma, a poslije podne natrag u
L.A.
Maloneova gurne onaj papir natrag Fulleru. – Dogovoreno,
reče ona.
Reardon je nervozno gledao u svoj sat dok je odlazio s
Maloneovom snimiti svoj komentar. Casey je ostala sama s
Rawleyem i Fullerom u ratnoj sobi.
Fuller uzdahne. – Nadam se da smo donijeli ispravnu
odluku. – Okrene se prema Casey. – Učinio sam ono što si me
zamolila kad si me nazvala iz videostudija.
– Da, Ed, reče ona. – Bio si izvrstan.
– Ali ja sam vidio snimku, reče on. – Užasna je. Bojim se da
će svi pamtiti jedino tu snimku, bez obzira na to što će pokazati
probni let.
Casey reče: Ako je itko ikad bude vidio.
– Ja strahujem, reče Fuller, da će Newsline prikazati tu
snimku bez obzira na sve.
– Mislim da neće, reče Casey. – Ne kad završimo s njima. –
Fuller uzdahne.
– Nadam se da si u pravu. Visoki su ulozi.
– Da, reče ona. – Visoki ulozi.
Teddy reče: Reci im da ponesu toplu odjeću. I ti, curo. Još
nešto: promatrao sam tu ženu. Ona misli da će se sutra ukrcati u
taj zrakoplov.
– Aha, vjerojatno.
– A i ti, ha? – reče Teddy.
 – Možda, reče Casey.
– Bilo bi ti bolje da dobro razmisliš o tome, reče Teddy. – Jer
si vidjela QAR-video, Casey. Taj je zrakoplov prešao granicu
opterećenja predviđenog dizajnom za stotinu šezdeset posto. Pilot
je konstrukciju izložio silama za koje zrakoplovi nisu projektirani.
A sutra ću ja poletjeti i to ponoviti.
Ona slegne ramenima. – Doherty je provjerio trup, reče ona,
načinio rentgen i...
– Aha, provjerio je sve, reče Teddy. – Ali ne temeljito. Inače
bismo pregledavali tu konstrukciju mjesec dana, prije vraćanja u
promet. Snimili bismo svaki spoj na avionu. To se nije učinilo.
– Što to govoriš?
– Govorim, reče Teddy, da postoji mogućnost da
konstrukcija ne izdrži kad zrakoplov ponovno izložim takvim
opterećenjima.
– Pokušavaš me prestrašiti? – reče Casey.
– Ne, samo ti kažem. Casey, ovo je ozbiljno. Stvarnost. Moglo
bi se dogoditi.
 4:55 P.M.

– Nijedna zrakoplovna tvrtka u povijesti, reče Reardon, nije

dopustila da neka televizijska ekipa bude nazočna probnom letu.
No ova je provjera toliko važna za budućnost Norton Aircrafta,
toliko su sigurni u njezin ishod, da su odlučili dopustiti našoj
ekipi snimati. Pa ćemo danas, prvi put, vidjeti snimke zrakoplova
koji je letio na liniji 545, kontroverzni Nortonov N-22. Kritičari
kažu da je on smrtonosna mišolovka. Tvrtka kaže da je pouzdan.
Probni će let pokazati tko je u pravu.
Reardon pošuti. – Gotovo, reče Jennifer. – Treba li ti nešto za
prijelaze?
– Aha.
– Gdje uopće rade provjeru?
– U Yumi.
– U redu, reče Reardon.
Stojeći na poslijepodnevnom suncu, ispred Zgrade 64, on
pogleda u svoja stopala i reče tihim, povjerljivim tonom: Nalazimo
se ispred Nortonova poligona za probne letove u Yumi u Arizoni.
Pet je sati ujutro i Nortonova ekipa obavlja posljednje pripreme za
polijetanje zrakoplova 545. – Podigne pogled. – U koliko je sati
zora?
– Nemam pojma, reče Jennifer. – Reci nekoliko verzija.
– U redu, reče Reardon. Ponovno pogleda u svoja stopala i
zapoje. – U svanuće, napetost raste. U sumraku prije svanuća,
napetost raste. I dok se sunce pomalja, napetost raste.
– To bi trebalo biti dovoljno, reče Jennifer.
– Kako želiš završiti prilog? – upita on.
– Morat ćeš reći obje verzije, Marty.
– Hoću reći, jesmo li pobjednici ili nismo?
– Snimi obje verzije da budemo sigurni.
Reardon ponovno pogleda u svoje noge. – I dok zrakoplov
prizemljuje, ekipa slavi. Sretna lica posvuda oko nas. Let je uspio.
Norton je dokazao svoje. Barem zasad. – On udahne. – I dok
zrakoplov slijeće, ekipa šuti. Nortonovci su očajni. Pogubna
kontroverzija u vezi sa zrakoplovom N-22 nastavlja se
nesmanjenom žestinom. – On podigne pogled. – Dovoljno?
 Ona reče: Bolje bi bilo da izgovoriš pred kamerama to o
nesmanjenoj žestini kontroverzije. Mogli bismo završiti s time.
– Dobra zamisao.
Marty je uvijek smatrao da je dobra zamisao da se on pojavi
pred kamerama. Stajao je uspravno, čvrsto stisnute čeljusti,
okrenut prema kameri.
– Ovdje, u ovoj zgradi, gdje se sastavlja N-22, ne... Iza mene
je zgrada u kojoj... ne. Samo malo. – On zatrese glavom, ponovno
se okrene prema kameri.
– Pa ipak, ogorčena kontroverzija u vezi s N-22 neće se
stišati. Ovdje, u ovoj zgradi, gdje se taj zrakoplov sastavlja,
radnici su uvjereni da je to siguran, pouzdan zrakoplov. No
kritičari N-22 ostaju sumnjičavi. Hoće li doći do nove žetve smrti
u zraku? Jedino vrijeme može reći. Martin Reardon za Newsline iz
Burbanka u Kaliforniji. – On žmirne.
– Previše sladunjavo? Previše stručno?
– Izvrsno, Marty.
Već je otkopčavao svoj mikrofon, skidao odašiljač s remena.
Lagano poljubi Jennifer u obraz. – Odlazim, reče on i potrči k
automobilu koji ga je čekao.
Jennifer se okrene svojoj ekipi. – Spakirajte se, narode, reče
ona. – Odlazimo u Arizonu.
 4:45 A.M.

Iza niskog lanca planinskog masiva Gila prema istoku,

pomolila se tanka pruga crvene boje. Nebo iznad planina bilo je
tamnoindigo boje, još se vidjelo nekoliko zvijezda. Zrak je bio vrlo
hladan; Casey je vidjela izmaglicu svog daha. Ona povuče
zatvarač vjetrovke do kraja i zatopće nogama, pokušavajući
zadržati toplinu.
Na pisti, reflektori obasjaju širokotrupni zrakoplov
TransPacifica, nakon što je ekipa za probne letove završila s
postavljanjem videokamera. Ljudi su stajali na krilima, oko
motora, pokraj kotača.
Ekipa Newslinea već je bila na terenu i snimala pripreme.
Maloneova je stajala pokraj Casey i promatrala ih. – Isuse, što je
hladno, reče ona.
Casey uđe u središnju zgradu aerodroma, nisku prizemnicu
u španjolskom stilu pokraj kontrolnog tornja. Prostorija je bila
puna monitora, a svaki je prikazivao sliku s jedne kamere. Većina
kamera bila je uperena u određene dijelove – ona nađe kameru
koja je snimala desni klin za zabravljivanje – i u sobi je vladalo
tehničko, industrijsko ozračje. Nije bilo jako uzbudljivo.
– Nisam ovo očekivala, reče Maloneova.
Casey pokaže po sobi. – Eno pilotske kabine. Visoko
postavljena kamera, okrenuta prema dolje. Pa pilotska kabina,
vidi se pilot s leđa. Eno Rawleyja, u sjedalu. Pa putnička kabina,
s pogledom prema stražnjem dijelu. Pa putnička kabina, s
pogledom prema prednjem dijelu. Pogled na desno krilo. Lijevo
krilo. Ti će vas interijeri najviše zanimati, a imat ćemo i prateći
zrakoplov.
– Prateći zrakoplov?
– Lovac F-14 slijedit će širokotrupca cijelim putem; i na
njemu ćemo postaviti kamere.
Maloneova se namršti. – Ne znam, reče ona razočaranim
glasom. – Mislila sam da će biti nekako... blještavije.
– Još smo na tlu.
Maloneova se mrštila, nesretna. – Ti kutovi snimanja
putničke kabine, reče ona. – Tko će biti unutra, za vrijeme leta?
 – Nitko. – Hoćete reći da će sjedala biti prazna?
– Tako je. Riječ je o probnom letu.
– To neće dobro izgledati, reče Maloneova.
– Ali tako jest na probnom letu, reče Casey. – Tako se to čini.
– Ali ne izgleda dobro, reče Maloneova. – Nije napeto.
'Trebalo bi biti ljudi u sjedištima. Barem u nekima. Ne bismo li
mogli ukrcati nekoliko ljudi u zrakoplov? Zar se ne bih mogla ja
ukrcati?
Casey odmahne glavom. – Ovo je opasan let, reče ona. –
Trup zrakoplova bio je izložen silnom stresu za vrijeme one
nezgode. Ne znamo što će se dogoditi.
Maloneova frkne. – Nemojte mi to govoriti. Sad nema
odvjetnika. Što kažete?
Casey ju je gledala. Budalasta klinka koja ne zna ništa o
svijetu, koju zanima jedino kako nešto izgleda, koja živi za
izvanjsko, koja obire vrhnje s površine događaja. Znala je da bi
trebala odbiti.
Umjesto toga, začuje svoj glas kako govori: Neće vam se
svidjeti.
– Želite reći da nije sigurno?
– Želim vam reći da vam se neće svidjeti.
– Ja se ukrcavam, reče Maloneova. Pogleda u Casey,
otvoreno izazovna izraza lica. – A vi?
U glavi, Casey je čula glas Martyja Reardona kako govori:
Usprkos svojim opetovanim uvjeravanjima da je N 22 siguran
zrakoplov, Nortonova glasnogovornica, Casey Singleton, odbila se
ukrcati u zrakoplov za probni let. Rekla je da je razlog toj njezinoj
odluci taj što... Što?
Casey nije imala odgovor, barem ne onaj koji bi bio dobar za
televiziju. Nije imala odgovor koji bi bio televizičan. I u njoj bukne
gnjev, zbog svih tih napornih dana, pokušaja da riješi zagonetku
nezgode, pokušaja da osmisli nastup na televiziji, muke da ne
kaže jednu jedinu rečenicu koju bi se moglo izvući iz konteksta,
izvrtanje cijelog njezina života naglavačke zbog tog nepoželjnog
uljeza, televizije. Točno je znala što slijedi. Maloneova je vidjela
snimku, ali nije shvatila da je stvarna.
– U redu, reče Casey. – Krenimo. – I one pođu prema
zrakoplovu.
 5:05 A.M.

Jennifer zadrhti: u zrakoplovu je bilo hladno, a na

fluorescentnoj svjetlosti i zbog redova praznih sjedišta, izgledalo je
još hladnije. Nju zgromi kad mjestimice prepozna štetu koju je
vidjela na videosnimci. Ovdje se to sve dogodilo, pomisli ona. Ovo
je taj zrakoplov. Na stropu su se još vidjeli krvavi tragovi stopala.
Slomljeni pretinci za prtljagu. Ulubljene ploče od fiberglasa. I
ustajali miris. Štoviše, ponegdje su oko prozora bile otrgnute
plastične obloge pa je vidjela ogoljenu srebrnu podstavnu oplatu,
snopove žica. Odjednom joj je postalo i odveć jasno da se nalazi u
golemu metalnom stroju. Upita se je li možda ipak pogriješila, no
Singletonova joj je već pokazivala da sjedne, točno ispred
središnje kabine, okrenuta ravno prema učvršćenoj videokameri.
Jennifer sjedne pokraj Singletonove i pričeka da jedan od
Nortonovih tehničara, muškarac u kombinezonu, stegne remenje
oko njezina tijela. Bilo je to remenje kakvim su se stjuardese
vezale na redovnim linijama. Dva zelena opasača od jedrenine
preko svakog ramena koji su se spajali u struku. I još jedan široki
remen preko njezinih bedara. Sve je to bilo učvršćeno teškom
metalnom kopčom. Izgledalo je ozbiljno.
Onaj muškarac u kombinezonu čvrsto zategne pojasove,
zastenjavši.
– Isuse, reče Jennifer. – Mora li biti tako čvrsto?
– Gospođice, čvrsto koliko možete podnijeti, reče čovjek. –
Ako možete disati, znači da je prelabavo. Osjećate li kakav je sad
pritisak?
– Da, reče ona.
– A tako treba biti i kad se ponovno privežete. Ovdje vam je
kopča za otpuštanje... – On joj pokaže. – Povucite je.
– Zašto mi je potrebno znati?
– U slučaju nužde. Povucite, molim.
Ona povuče kopču. Pojasovi odskoče od njezina tijela kad je
pritisak popustio.
– A sad ih ponovno privežite, ako nemate ništa protiv. –
Jennifer vrati to čudo tehnike na mjesto, onako kako je to
maloprije učinio onaj čovjek. Nije bilo teško. Ti ljudi prave slona
od buhe.
– Sad zategnite, molim, gospođice. – Ona zategne remenje.
– Jače. – Bude li mi potrebno čvršće zategnuti, zategnut ću
poslije.
– Gospođice, reče on, kad shvatite da treba biti jače
stegnuto, bit će prekasno. Učinite to sad, molim vas.
Pokraj nje, Singletonova je mirno navlačila jaram i
nemilosrdno ga stezala. Pojasovi su se zasjekli u Caseyna bedra,
pritiskali joj ramena. Singletonova uzdahne, nasloni se.
– Mislim da su gospode spremne, reče onaj čovjek. – Želim
vam ugodan let.
On se okrene i izađe kroz vrata. Pilot, onaj Rawley, dođe iz
pilotske kabine mašući glavom.
– Dame, reče on. – Molim vas da to ne činite. – Gledao je
uglavnom u Singletonovu. Kao da se ljutio na nju.
Singletonova reče: Pokreni zrakoplov, Teddy.
– To je tvoja najbolja ponuda?
– Najbolja i posljednja.
On se izgubi. Interkom škljocne. – Pozor, zatvaramo vrata. –
Vrata se čvrsto zatvore uz mukli zvuk. Zrak je još bio hladan.
Jennifer se strese od studeni u svojoj ormi.
Pogleda preko ramena u redove praznih sjedišta. Tad
pogleda u Singletonovu.
Singletonova je gledala ravno preda se.
Jennifer začuje zavijanje mlaznih motora kad su se počeli
okretati, isprva prigušen jauk, pa sve glasniji i viši ton. Interkom
se uključi. Začuje pilota kako kaže: Toranj, ovdje Norton nula
jedan, tražim odobrenje za zemaljsku provjeru.
Klik. – Primljeno nula jedan kreni preko piste dva lijevo
kontaktna točka šest.
Klik. – Prijam, toranj.
Zrakoplov krene. Kroz prozore ona ugleda kako se
razdanjuje. Nakon nekoliko trenutaka, zrakoplov se ponovno
zaustavi.
– Što rade? – upita Jennifer.
– Važu ga, reče Singletonova. – Važu ga prije i poslije, kako
bi se jamčilo da smo točno simulirali letne uvjete.
– Na vagi? – Ugrađenoj u beton.
Klik. – Teddy. Treba nam... ovaj... još pola metra na nosu. –
Klik. – Samo malo.
 Zavijanje motora se pojača. Jennifer osjeti kako se zrakoplov
polako miče prema naprijed. Potom se ponovno zaustavi.
Klik. – Hvala. Dobro je. Vi ste na 50.727 ukupne mase, a
težište je na 32% srednje aerodinamičke tetive. Točno kako treba.
Klik. – Bok, narode. – Klik. – Toranj, nula jedan traži
odobrenje za polijetanje.
Klik. – Slobodna pista tri kontaktirajte kontrolu na točki
nula cijelih šest tri kad se odlijepite od staze.
Klik. – Primljeno.
Tad se zrakoplov počne valjati prema naprijed, a motori
pojačaju od zavijanja do duboke grmljavine sve dok Jennifer taj
zvuk nije zazvučao glasnije od svih motora koje je ikad čula.
Osjećala je kako kotači prelaze preko pukotina na pisti. A tad
naglo uzlete, zrakoplov se digne u zrak, nebo se zaplavi kroz
prozore.
U zraku su.
Klik. – U redu, dame, nastavljamo uspon na letnu razinu
jedan dva nula, što znači dvanaest tisuća metara i kružit ćemo na
toj visini između stanice u Yumi i Carstairsa u Nevadi. Ugodno
ste se smjestile? Pogledate li nalijevo, vidjet ćete kako nas stiže
naš prateći zrakoplov.
Jennifer pogleda kroz prozor i ugleda srebrni borbeni
zrakoplov kako se ljeska na jutarnjoj svjetlosti. Bio je jako blizu
zrakoplova, dovoljno blizu da vidi kako je pilot mahnuo. Potom
zrakoplov sklizne natrag.
Klik. – Uh, vjerojatno ga nećete puno vidjeti, bit će visoko
iznad nas i iza nas, izvan našeg zračnog vira, gdje mu je
najsigurnije. Sad se penjemo na četiri tisuće metara. Gospođice
Malone, možda biste željeli progutati slinu, jer se ne penjemo
puževim korakom kao avioprijevoznici.
Jennifer proguta slinu i začuje kako joj je u ušima glasno
zakrckalo.
Ona reče: Zašto se penjemo tako brzo?
– Želi brzo doseći potrebnu visinu kako bi pothladili
zrakoplov.
– Pothladili?
– Na dvanaest tisuća metara, temperatura zraka je minus
pedeset stupnjeva. Zrakoplov je sad topliji od toga, a razni se
dijelovi hlade različitom brzinom, ali u dugom letu – primjerice
preletu preko Tihog oceana – svi dijelovi zrakoplova ohladit će se
na tu temperaturu. Jedno od pitanja na koje TUUN želi dobiti
odgovor jest ponašaju li se kabeli različito na hladnoj temperaturi.
Pothlađivanje znači da zrakoplov ostane na toj visini dovoljno
dugo da se ohladi. Tad počinjemo s provjerom.
– Koliko to traje? – reče Jennifer.
– Uobičajeno pothlađivanje traje dva sata.
– Moramo sjediti ovdje dva sata?
– Singletonova je pogleda. – Htjeli ste poći.
– Hoćete reći da ćemo dva sata provesti ne čineći ništa?
Klik. – Oh, pokušat ćemo vas zabaviti, gospođice Malone,
reče pilot. – Sad smo na sedam tisuća metara i penjemo se. Još
nekoliko minuta do putne visine. Sad smo na dvije stotine
osamdeset sedam čvorova indicirane brzine, a stabilizirat ćemo se
na tri stotine četrdeset čvorova, što je nula cijelih osam Macha,
osamdeset posto brzine zvuka. To je uobičajena putna brzina za
putničke zrakoplove. Je li vam ugodno?
Jennifer reče: Čujete nas?
– Čujem vas i vidim vas. A ako pogledate udesno, vidjet ćete
i vi mene.
Zasvijetli monitor ispred njih. Jennifer ugleda pilotova
ramena, glavu, komande poredane ispred njega. Žarku svjetlost
kroz prozore.
Ona pogleda u Singletonovu. Casey se nasmiješi.
– U redu, sad smo na dvanaest tisuća metara, propeler bez
podataka, nema turbulencija, prelijep dan oko nas. Moje dame,
biste li otkopčale svoje remenje i došle u pilotsku kabinu?
Što? pomisli Jennifer. Ali je Singletonova već skidala svoje i
ustala.
– Mislila sam da nećemo moći šetati. – Sad se može, reče
Singletonova.
Jennifer se izvuče iz svoje orme i krene sa Singletonovom
kroz kabinu prvog razreda u pilotsku kabinu. Osjeti lagano
podrhtavanje zrakoplova ispod svojih nogu. Ali je zrakoplov bio
stabilan. Vrata pilotske kabine bila su otvorena. Ona ugleda
Rawleya s još jednim muškarcem kojeg nije predstavio, te trećim
koji je prčkao nešto oko instrumenata. Jennifer stane sa
Singletonovom ispred kabine i zaviri.
– Dakle, gospođice Malone, reče Rawley. – Intervjuirali ste
gospodina Barkera, zar ne?
– Da. – Što je on naveo kao uzrok nezgode?
– Rekao je da su se pretkrilca izvukla.
 – A-ha. U redu, molim vas, gledajte pozorno. Ovo ovdje je
ručica za zakrilca/pretkrilca. Sad smo na putnoj brzini, putnoj
visini. Izbacit ću pretkrilca. – On pruži ruku prema polugici
izmedu sjedišta.
– Trenutak samo! Dajte da se privežem!
– Potpuno ste sigurni, gospođice Malone.
– Barem da sjednem.
– Pa sjednite, molim.
Jennifer krene natrag, ali tad shvati da je Singletonova
ostala stajati pokraj vrata pilotske kabine. I gleda netremice u
nju. Jennifer se osjeti budalasto, pa se vrati i stane pokraj
Singletonove.
– Sad izbacujem pretkrilca.
Rawley gurne polugicu prema dolje. Jennifer začuje prigušen
štropot koji potraje nekoliko sekundi. I ništa više..Nos zrakoplova
se podigne, pa ispravi.
– Pretkrilca su se izbacila. – Rawley pokaže prema ploči s
instrumentima. – Vidite brzinu? Vidite visinu? A vidite li onaj
pokazivač. na kojem piše PRETKRILCA? Upravo smo ponovili
okolnosti za koje gospodin Barker uporno tvrdi da su uzrokovale
smrt troje ljudi, u ovom istom zrakoplovu. Kao što vidite, ništa se
nije dogodilo. Položaj zrakoplova je čvrst kao stijena. Želite li da
ponovno pokušam?
– Da, reče ona. Nije znala što bi drugo rekla.
– U redu. Pretkrilca se uvlače. Možda biste ovaj put željeli to
osobno učiniti, gospođice Malone. Ili biste možda željeli pogledati
krila, vidjeti što se zapravo događa kad se pretkrilca izbace.
Prilično je zgodno.
Rawley pritisne tipku. – Nortonova stanica, ovdje nula jedan,
mogu li dobiti sliku na monitoru? – Posluša na trenutak. – U
redu. Gospođice Malone, pomaknite se malo prema naprijed,
kako bi vas vaši prijatelji mogli vidjeti na onoj kameri ondje. – On
pokaže prema stropu pilotske kabine. – Mahnite im.
Jennifer mahne. Osjećala se budalasto.
– Gospođice Malone, koliko biste puta željeli da izbacimo i
uvučemo pretkrilca kako bismo zadovoljili vaše kamere?
– Pa, ne znam... – Svakim se trenutkom osjećala budalastije.
Probni joj je let počeo mirisati na zamku. Snimke će od Barkera
načiniti budalu. Cijeli će prilog izgledati smiješno. Sve će…
 – Možemo to činiti cijeli dan, ako želite, govorio je Rawley. –
U tome jest stvar. Na N-22 nije problem izbaciti pretkrilca pri
putnoj brzini. Ovaj to zrakoplov može sasvim lijepo podnijeti.
– Pokušajte još jednom, reče ona stegnuta grla.
– To je ova ručica ovdje. Samo podignite taj metalni zaklopac
i povucite je prema dolje oko tri centimetra.
Jennifer je znala što on čini. Ubacuje ju u kadar. – Mislim da
biste to ipak trebali vi učiniti. – Gospođice, kako god vi kažete.
Rawley povuče polugicu. Ponovno onaj štropot. Nos se malo
podigne. Točno kao i prije.
– Prateći zrakoplov snima izvana kako se pretkrilca izbacuju,
reče Rawley, pa ćete imati sve vanjske kadrove na kojima će se
vidjeti sve što se događa. U redu? Pretkrilca se uvlače.
Ona je gledala nestrpljivo. – No dobro, reče ona. – Ako
pretkrilca nisu izazvala nesreću, što ju je izazvalo?
Singletonova prvi put progovori. – Koliko je prošlo, Teddy?
– U zraku smo dvadeset tri minute.
– Je li to dovoljno dugo?
– Možda. Moglo bi se dogoditi svakog trenutka.
– Što bi se moglo dogoditi? – upita Jennifer.
– Prvi dio lanca događaja, reče Singletonova, koji je izazvao
nesreću,
– Prvi dio lanca?
– Da, reče Singletonova. – Gotovo sve zrakoplovne nesreće
posljedica su lanca događaja. Mi to nazivamo kaskadom. Nikad
nije posrijedi samo jedna stvar. Postoji lanac događaja, jedan za
drugim. Uvjereni smo da je u ovom zrakoplovu početni događaj
bila pogrešna prijava kvara, a do koje je došlo zbog neispravnog
dijela.
Užasnuta, Jennifer reče: Neispravnog dijela?
Odmah počne preslagivati prilog u glavi kako bi izbjegla tu
nezgodnu tvrdnju. Singletonova je rekla da je to početni događaj.
To se ne mora isticati, poglavito ako je to tek karika u lancu
događaja. Iduća karika je jednako važna – vjerojatno i važnija. To
što se dogodilo na letu 545 bilo je užasno i spektakularno, cijeli je
zrakoplov bio zahvaćen i nerazborito je za to okriviti neispravni
dio.
– Rekli ste da je postojao slijed događaja...
– Tako je, reče Singletonova. – Nekoliko događaja u slijedu za
koje vjerujemo da su doveli do konačnog rezultata.
Jennifer osjeti kako su joj ramena klonula.
 Čekali su.
Ništa se ne dogodi.
Prođe pet minuta. Jennifer je bilo hladno. Pogledavala je na
sat. – Što točno čekamo?
– Strpljenja, reče Singletonova.
Potom se začuje elektronički ping i ona ugleda kako su na
ploči s instrumentima zasvijetlile narančaste riječi: PRETKRILCA.
– Evo ga, reče Rawley.
– Evo što?
– Signal da je FDAU uvjeren kako pretkrilca nisu ondje gdje
bi trebala biti. Kao što vidite, ručica pretkrilaca je podignuta, što
znači da bi pretkrilca trebala biti uvučena. A mi znamo i da jesu.
No zrakoplov je dobio signal da pretkrilca nisu uvučena. U našem
slučaju, znamo da to upozorenje dolazi od neispravnog senzora za
pokazivanje položaja slotova u desnom krilu. Senzor položaja
pretkrilaca trebao bi pokazivati da su pretkrilca uvučena. Ali je
taj senzor oštećen. A kad se taj senzor ohladi, čudno se ponaša.
Dojavljeno je pilotu da su mu se pretkrilca izvukla, a zapravo
nisu.
Jennifer je vrtjela glavom. – Senzor za registraciju položaja
pretkrilaca... ne shvaćam. Kakve to ima veze s letom 545?
Singletonova reče: Pilotska kabina na letu 545 primila je
upozorenje da nešto nije u redu s pretkrilcima. Takva se
upozorenja prilično često događaju. Pilot ne zna je li nešto zaista
nije u redu ili se senzor samo šali, pa se pokušava riješiti
upozorenja tako da pretkrilca izbaci pa ih uvuče.
– Pa je pilot u 545 izbacio pretkrilca kako bi se riješio
signala?
– Da. Ali izbacivanje pretkrilaca nije uzrokovalo nesreću...
– Ne. Upravo smo to pokazali.
– A što jest?
Rawley reče: Moje dame, molim vas sjednite na svoja mjesta,
sad ćemo početi s ponavljanjem događaja.
 6:25 A.M.

U srednjoj putničkoj kabini, Casey navuče remene preko

ramena i čvrsto ih zategne. Pogleda u Maloneovu, koja se znojila,
blijeda lica. – Čvršće, reče Casey.
– Već sam...
Casey ispruži ruku, pograbi njezin remen i povuče ga što je
jače mogla.
Maloneova zastenje. – Hej, zaboga!
– Niste mi odveć simpatični, reče Casey, ali ne želim da si
oderete dupe dok sam ja dežurna.
Maloneova obriše čelo nadlanicom. Iako je u kabini bilo
hladno, znoj joj se slijevao niz lice.
Casey izvadi bijelu papirnatu vrećicu i gurne je pod
Jenniferino bedro. – A i ne želim da povratite po meni, reče.
– Mislite li da će nam trebati?
– Jamčim da hoće, reče Casey.
Maloneova je pogledom strijeljala lijevo-desno. – Slušajte,
reče ona, možda bismo trebali ovo prekinuti.
– Promijeniti kanal?
– Slušajte, reče Maloneova, možda sam pogriješila.
– U vezi s čim?
– Nismo trebale poletjeti zrakoplovom. Trebale smo samo
gledati.
– Sad je prekasno, reče Casey.
Znala je da je nepopustljiva prema Maloneovoj, jer se boji.
Nije strepjela da bi Teddy mogao imati pravo kad je rekao da će
trup zrakoplova puknuti; nije smatrala da je glupost to što je
poletjela u netemeljito pregledanom zrakoplovu. Teddy je bio
nazočan u svakom trenutku pregleda, i konstrukcije, i prilikom
PEC-a, jer je znao da će za nekoliko dana morati letjeti u njemu.
Teddy nije glup.
Ali je probni pilot, pomisli ona. A svi probni piloti su ludi.
Klik. – U redu, moje dame, počinjemo slijed. Svi su čvrsto
privezani?
– Da, reče Casey.
 Maloneova ne reče ništa. Usta su joj se micala, ali ništa nije
govorila.
Klik. – Prateći alfa ovdje nula jedan, sad počinjemo s
propinjanjem.
Klik. – Primljeno nula jedan. Vidimo vas. Počnite na vaš
znak.
– Klik. – Norton zemaljska kontrola, ovdje nula jedan.
Provjera na monitoru.
Klik. – Provjera potvrđena. Jedan do trideset. – Klik. –
Krećemo, narode. Na moj znak.
Casey je gledala u bočni monitor na kojem se vidio Teddy u
pilotskoj kabini. Njegovi su pokreti bili smireni, sigurni. Glas
opušten. Klik. – Moje dame, dobio sam signal da nešto nije u redu
s pretkrilcima i sad izbacujem pretkrilca da bih ga se riješio.
Pretkrilca su sad izvučena. Isključio sam autopilota. Nos je
podignut, brzina se smanjuje... i sad je došlo do sloma uzgona...
Casey začuje kreštav elektronski alarm, kako se uporno
glasa. Potom zvučno upozorenje, snimljeni glas jednoličan i
uporan: Slom uzgona... slom uzgona... slom uzgona...
Klik. – Spustit ću nos kako bih izbjegao slom uzgona... –
Zrakoplov spusti nos i počne ponirati.
Kao da su ponirali okomito.
Reski pisak motora pretvorio se u vrisak. Caseyno tijelo
pritiskalo je snažno remenje. Pokraj nje, Jennifer Malone počne
vrištati, razjapljenih usta, pa se njezin neprekinut vrisak stopio s
vriskom motora.
Casey osjeti vrtoglavicu. Pokuša brojiti koliko to traje. Pet...
šest... sedam... osam sekundi... Koliko je trajao prvi spust? Malo-
pomalo, zrakoplov se izravna, prestane ponirati. Vrisak motora
utihne, promijeni se u dublji registar. Casey osjeti kako joj je
tijelo otežalo, pa još više, a potom zapanjujuće oteža, obrazi joj se
ovjese, ruke prilijepe uz naslone. G ubrzanja. Sad su na više od
dva G. Casey sad teži stotinu dvadeset pet kilograma. Ona utone
u sjedište, pritisnuta divovskom rukom.
Pokraj nje, Jennifer je prestala vrištati i sad je neprekidno
stenjala.
Osjećaj težine popusti kad se zrakoplov ponovno počeo
uspinjati. Isprva je uspon bio podnošljiv, potom neugodan – a
potom kao da se penju okomito. Motori su vrištali. Jennifer je
vrištala. Casey je pokušala brojiti sekunde, ali nije mogla. Nije
imala dovoljno snage da se usredotoči.
 Odjednom osjeti kako joj se želudac diže, potom osjeti
mučninu, i ugleda kako se monitor na trenutak odlijepio od poda
i da ga zadržava jedino remenje. Bili su u bestežinskom stanju na
najvišoj točki uspona. Jennifer poklopi rukom usta. Tad se
zrakoplov izravna... i ponovno počne ponirati.
Klik. – Drugo propinjanje... – Još jedan strmi spust.
Jennifer makne ruku s usta i vrisne, puno glasnije no prvi
put. Casey se pokušala čvrsto držati za naslone ruku i misliti na
nešto. Zaboravila je brojiti, zaboravila je
Ponovno ona težina. Pritisak. Tone. Duboko u sjedište.
Casey se nije mogla pomaknuti. Nije mogla okrenuti glavu.
Potom se ponovno počnu uspinjati, strmije no prije, vrisak motora
grmio joj je u ušima, i osjeti kako je Jennifer posegnula za njom,
kako je grčevito hvata za ruku. Casey se okrene i pogleda u nju.
Jennifer, blijeda i pomahnitala pogleda, vikala je:
– Prekinite! Prekinite! Prekinite!
Zrakoplov je dosezao najvišu točku uspona. Želudac joj se
podigne, obuzme je mučnina. Jenniferin izbezumljen izraz lica,
ruka pritisnuta na usta. Povraćena hrana brizga joj kroz prste.
Zrakoplov se okreće. Ponovno ponire.
Klik. – Otvaram pregratke za prtljagu. Da dobijete osjećaj
kako je bilo.
Duž oba prolaza, odjeljci za prtljagu iznad sjedala se otvore i
iz njih ispadnu bijele kocke veličine pedeset centimetara. Bile su
izrađene od bezopasnog stiropora, ali su poskakivale po kabini
poput guste mećave. Casey osjeti kako je udaraju po licu,
zatiljku.
Jennifer se ponovno dizao želudac, pokušavala je izvaditi
vrećicu ispod noge. One su se kocke kotrljale po zrakoplovu,
prema pilotskoj kabini. Zaklanjale su im pogled sa svih strana sve
dok, jedna po jedna, nisu pale na pod, zakotrljale se i ostale
ležati. Zavijanje motora je prestalo.
Kamen oko vrata dodatne težine. Zrakoplov se ponovno
penjao.
Pilot u pratećem zrakoplovu F-14 promatrao je kako se veliki
Nortonov širokotrupni zrakoplov penje kroz oblake pod kutom od
dvadeset jednog stupnja.
– Teddy, reče on preko radija. – Što to, do vraga, izvodiš?
– Samo ponavljam ono što je zapisano na uređaju za
snimanje letnih parametara.
– Bože, reče pilot.
 Golemi putnički zrakoplov pojurio je naviše, derao kroz
naoblaku na deset tisuća metara. Popeo se još tri stotine metara
prije no što je izgubio brzinu i došao na granicu sloma uzgona.
Pa se ponovno okrenuo nosom prema dolje.
Jennifer naglo povrati u vrećicu. Sadržaj njezina želuca
prelije joj se po rukama, zakapa joj krilo. Ona se okrene prema
Casey, zelena, onemoćala, zgrčena lica.
– Prekinite, molim vas...
Zrakoplov je počeo ponovno ponirati.
Casey je pogleda. – Zar ne želite reproducirati cijeli događaj
pred vašim kamerama? Izvrsne slike. Još dva ciklusa.
Ne. Ne...
Zrakoplov se sad strmo spuštao. I dalje gledajući u Jennifer,
Casey reče: Teddy! Teddy, skini ruke s komandi!
Jennifer razrogači oči. Užasnuto.
Klik. – Primljeno. Skidam ruke.
Zrakoplov se istog trenutka izravna. Glatko, ne naglo. Vrisak
motora utihne do postojane rike. Kocke od stiropora padnu na
pod, jednom se prevrnu, pa ni makac.
Miran let.
Sunčana svjetlost slijeva se kroz prozore.
Jennifer nadlanicom obriše izbljuvak sa svojih usta.
Ošamućeno se ogleda po kabini. – Što... što se dogodilo?
– Pilot je skinuo ruke s kormila.
Jennifer zavrti glavom, ne shvaćajući. Oči su joj bile
zacakljene. Slabim glasom, ona reče: Skinuo je ruke?
Casey kimne glavom. – Tako je.
– Pa onda...
– Autopilot upravlja zrakoplovom.
Maloneova se svali natrag u sjedište, zabaci glavu. Zatvori
oči. – Ne shvaćam, reče.
– Da bi okončao nezgodu na letu 545, sve što je pilot morao
učiniti bilo je maknuti ruke s kormila. Da je maknuo ruke, sve bi
odmah završilo.
Jennifer uzdahne: Pa zašto nije?
Casey joj ne odgovori. Okrene se prema ekranu. – Teddy,
reče ona. – Vratimo se.
 9:45 A.M

Nakon što su se vratili na zemlju, Casey prođe kroz

središnju prostoriju poligona za testiranje u Yumi i uđe u pilotsku
sobu. Bila je to stara, drvom obložena prostorija za odmor
probnih pilota iz dana kad je Norton još proizvodio vojne
zrakoplove. Kvrgav zeleni kauč, od sunca izblijedio do sive boje.
Dva metalna zrakoplovna sjedala, privučena do izgrebanog stola s
radnom površinom od plastike. Jedini novi predmet u prostoriji
bio je mali televizor s ugrađenim videorekorderom. Stajao je
pokraj izudaranog automata za Coca Colu, na kojem je bio
prilijepljen kartončić na kojem je pisalo NE RADI. U prozoru,
mljeo je rashladni uređaj. Na pisti je već žeglo i u sobi je bilo
neugodno toplo.
Casey pogleda kroz prozor u ekipu Newslinea, kako obilaze
545 i snimaju zrakoplov na pisti. Zrakoplov se sjajio na žarkom
pustinjskom suncu. Ekipa je izgledala izgubljeno, nisu znali što
činiti. Podigli bi kamere kao da komponiraju kadar, pa ih istom
spustili. Činilo se kao da čekaju.
Casey otvori veliku podstavljenu omotnicu koju je donijela
sa sobom i pregleda papire koji su se nalazili u njoj. Fotokopije u
boji koje je zamolila Normu da joj kopira, ispale su prilično dobro.
A i teleksi su bili u dobrom stanju. Sve je bilo u redu.
Ona priđe televizoru, koji je naručila da joj donesu ovdje.
Gurne vrpcu u video pa pričeka.
Pričeka Maloneovu.
Casey je bila umorna. Tad se sjeti flastera. Zasuče rukav i
skine četiri okrugla flastera složena u nizu na koži njezine ruke.
Flasteri scopolamina, protiv morske bolesti. Zato ona nije
povraćala u zrakoplovu. Znala je što je čeka. Maloneova nije.
Casey nije osjećala sažaljenje za nju. Samo je željela da se
ovo svrši. Ovo će biti posljednji korak. Ovime sve završava.
Jedina osoba u Nortonu koja je zaista znala što Casey
smjera bio je Fuller. Fuller je odmah shvatio kad ga je Casey
nazvala iz Yideo Imaginga. Fuller je shvatio implikacije ustupanja
snimke Newslineu. Shvatio je što bi im to moglo učiniti, kako bi
se mogli naći uhvaćeni izmedu čekića i nakovnja.
 Probnim letom je to postigla. Ona pričeka Maloneovu.
Poslije pet minuta uđe Jennifer Malone i zalupi vrata za
sobom. Bila je odjevena u kombinezon za probni let. Umivena
lica, zavezane kose.
I jako ljuta.
– Ne znam što mislite da ste dokazali ovime u zraku, reče
ona. – Zabavili ste se. Snimili predstavu. Prestrašili me nasmrt.
Nadam se da ste uživali u tome, jer to neće promijeniti ni slovca u
našem prilogu. Barker je u pravu. Vaš zrakoplov ima problema s
pretkrilcima, baš kao što on kaže. Jedino što mu je promaknulo
je to da se problem javlja kad je autopilot isključen. To je sve što
je vaša vježbica danas pokazala. Ali se naša priča ne mijenja. Vaš
je zrakoplov smrtonosna mišolovka. A nakon što prikažemo naš
prilog, nećete moći prodati te zrakoplove ni na Marsu. Uništit
ćemo vaš usrani zrakoplovčić i uništit ćemo vas.
Casey ništa ne reče. Pomisli: mlada je. Mlada i glupa. Casey
iznenadi oštrina njezina suda. Vjerojatno je to naučila od starijih
muškaraca u tvrtki s kojima nije lako izaći na kraj. Od ljudi koji
znaju što je moć, nasuprot pozerstvu i kočoperenju.
Ona dopusti Maloneovoj da se ispuše, a potom reče:
Zapravo, nećete učiniti ništa od toga.
– A tko će me spriječiti?
– Jedino što možete učiniti jest izvijestiti o tome što se
zapravo dogodilo na letu 545. A možda to nećete htjeti učiniti.
– Živi bili pa vidjeli, reče Maloneova. – Vaš zrakoplov je
smrtonosna mišolovka.
Casey uzdahne. – Sjednite.
– Neka me vrag odnese...
– Jeste li se ikad upitali, reče Casey, odakle bi tajnica u
videostudiju u Glendaleu znala da vi snimate prilog o Nortonu?
Odakle joj broj vašeg mobitela? Kako je znala da bi baš vas
trebala nazvati? – Maloneova je šutjela.
– Jeste li se ikad zapitali, reče Casey, kako je Nortonov
odvjetnik tako brzo uspio doznati da imate vrpcu? I dobiti od
tajnice izjavu pod prisegom da vam ju je ona dala?
Maloneova je šutjela.
– Ed Fuller ušao je kroz vrata lridea Imaginga nekoliko
minuta nakon vašeg odlaska, gospođice Malone. Zapravo, bojao
se da bi mogao naletjeti na vas.
Maloneova se namršti. – Koji je ovo vrag?
 – Jeste li se ikad zapitali, reče Casey, zašto je Ed Fuller
toliko uporno zahtijevao da potpišete dokument kojim izjavljujete
da niste dobili snimku od Nortonova djelatnika?
– To je bar očito. Vrpca šteti ugledu tvrtke. Ne želi da okrive
tvrtku.
– Da je okrivi tko?
– Ne znam... javnost.
– Sjednite, reče Casey i otvori fascikl. Maloneova polako
sjedne.
Namršti se.
– Samo malo, reče ona. – Hoćete reći da me nije nazvala ona
tajnica?
Casey je pogleda.
– Pa tko me nazvao? – upita Maloneova. Casey ne reče ništa.
– To ste bili vi? – Casey kimne.
– Vi ste željeli da ja dobijem tu vrpcu?
– Da.
– Zašto? – Casey se nasmiješi.
Pruži Maloneovoj prvi list papira. – Ovo je izvješće o pregledu
dijelova, s jučerašnjim žigom nadzorne službe za dijelove pri FAA,
u vezi s senzorom položaja pretkrilaca na unutarnjem pretkrilcu
broj dva na letu 545. Primijećeno je da je taj dio napuknut i
neispravan. Pukotina je stara.
– Ne snimam prilog o dijelovima, reče Maloneova.
– Ne, reče Casey. – Istina. Jer ono što vam je današnji probni
let pokazao jest da je svaki iskusan pilot mogao riješiti problem
upozorenja za pretkrilca koje se upalilo zbog neispravnog dijela.
Pilot je samo morao prepustiti zrakoplov automatskom pilotu. Ali
na letu 545, on to nije učinio.
Maloneova reče: Već smo to provjerili. Pilot tog zrakoplova
bio je izvanredan pilot.
– Tako je, reče Casey.
Ona joj pruži drugi komad papira.
– Ovo je popis članova posade predan FAA zajedno s planom
leta na dan polaska 545.

John Zhen Chang, pilot 7/5/51 M

Leu Zan Ping, kopilot 11/3/59 M
Richard Yong, kopilot 9/9/61 M
Gerhard Reimann, kopilot 23/7/49 M
Thomas Chang, kopilot 29/6/70 M
 Henri Marchand, inženjer 25/4/69 M
Robert Sheng, inženjer 13/6/62 M

Maloneova pogleda papir i odgurne ga u stranu.

– A ovo je popis posade koji smo primili od TransPacifica dan
poslije nezgode.

JOHN ZHEN CHANG, GLAVNI PILOT 7/5/51

LEU ZAN PING, KOPILOT 11/3/59
RICHARD YONG, KOPILOT 9/9/61
GERHARD REIMANN, KOPILOT 23/7/99
HENRI MARCHAND, INŽENJER 25/4/69
THOMAS CHANG, INŽENJER 29/6/70
ROBERT SHENG, INŽENJER 13/6/62

Maloneova preleti pogledom preko popisa, slegne ramenima.

– Isti su.
– Ne, nisu. U jednom je Thomas Chang naveden kao kopilot.
U drugom se javlja kao inženjer.
Maloneova reče: Tipfeler.
Casey odmahne glavom. – Ne. – Pruži još jedan list papira.
– Ovo je stranica iz TransPacificova časopisa, na kojem se
vidi glavni pilot John Chang i njegova obitelj. Poslala nam ju je
TransPacificova stjuardesa, koja je htjela da doznamo istinu.
Primijetit ćete da su njegova djeca Erica i Thomas Chang. Thomas
Chang je pilotov sin. On je bio član posade na letu 545.
Maloneova se namršti.
– Changovi su pilotska obitelj. Thomas Chang je pilot, s
dozvolom pilotiranja za neke manje zrakoplove. On nema dozvolu
da upravlja N-22.
– Nije moguće, reče Maloneova.
– U trenutku nesreće, nastavi Casey, pilot, John Chang
izašao je iz pilotske kabine i otišao u stražnji dio aviona popiti
kavu. Bio je ondje kad se dogodila nesreća i pretrpio teške ozljede.
Prije dva dana operiran mu je mozak u bolnici u Vancouveru. U
bolnici su mislili da je riječ o kopilotu, ali je njegov identitet sad
potvrđen; riječ je o Johnu Zhen Changu.
Maloneova je odmahivala glavom. Casey joj pruži
memorandum:

S. METO, PSI. VANC

 PRIMA: C. SI-T0-1, AERODROM U YUMI
VRLO POVJERIJIVO
SLUŽBENO POTVRÐENA POSTMORTEM IDENTIFIKACIJA
RANJENOG ČLANA POSADE U BOLNICI JOHN ZHEN CHANG
GLAVNI PILOT TRANSPACIFIKOVA LETA 545.

– Chang nije bio u pilotskoj kabini, reče Casey. – Bio je u

stražnjem dijelu zrakoplova. Ondje je nađena njegova kapa. Znači
da je u trenutku nesreće netko drugi bio u pilotovu sjedištu.
Casey upali televizor i pokrene vrpcu. – Ovo su završni
trenuci videosnimke koju ste primili od recepcionerke. Vidi se
kako kamera pada prema prednjem dijelu aviona, okreće se, i
najzad se zaglavljuje u vratima pilotske kabine. No prije toga...
pogledajte! – Ona zaustavi sliku. – Vidi se letačka kabina.
– Ne vidim puno, reče Maloneova. – Obojica su okrenuti na
drugu stranu.
– No vidite da pilot ima posve kratku kosu, reče Casey. –
Pogledajte u sliku. Thomas Chang ima jež frizuru.
Maloneova je odmahivala glavom, žestoko. – Ne mogu
povjerovati u to. Slika nije dovoljno dobra, imate lice iz tri četvrt
profila, neprepoznatljivo, ništa ne govori.
– Thomas Chang ima malu dijamantnu naušnicu u uhu.
Vidi se na fotografiji iz časopisa. A na videu se vidi ta ista
naušnica, kako je bljesnula na svjetlu, evo ovdje.
Maloneova je šutjela.
Casey joj gurne još jedan papir.
– Ovo je prijevod razgovora na kineskom iz pilotske kabine
snimljen na vrpci koju vi imate. Velikim je dijelom razgovor
nerazumljiv zbog alarma, ali sam vam označila najvažniji
odlomak.

0544:59 ALM slom uzgona slom uzgona slom uzgona

0545:00 KOPILOT što (nerazumljivo) to
0545:01 PILOT sam (nerazumljivo) ispravi
0545:02 ALM slom uzgona slom uzgona slom uzgona
0545:03 KOPILOT tom pusti (nerazumljivo)
0545:04 PILOT što (nerazumljivo) to
0545:11 KOPILOT tommy (nerazumljivo) kad (nerazumljivo)
moraš (nerazumljivo)
 Casey uzme papir natrag. – Ovo ne možete zadržati, a ni
spomenuti. Ali potvrđuje videosnimku u vašem vlasništvu.
Maloneova reče, zaprepašteno: Dopustio je sinu da upravlja
avionom?
– Da, reče Casey. – John Chang dopustio je pilotu koji nije
imao dozvolu za upravljanje zrakoplovom tipa N-22 da njime
upravlja. Posljedica toga je pedeset šestero ranjenih i četvero
poginulih uključujući i Johna Changa. Smatramo da je avionom
upravljao autopilot i Chang je na trenutak ostavio svog sina da
upravlja zrakoplovom. Tad se pojavilo upozorenje o izvučenom
pretkrilcu i sin je izbacio pretkrilca kako bi ga se riješio. Ali je
sina uhvatila panika, pretjerao je s ispravljanjem položaja pa je
zrakoplov počeo pliskati. Vjerujemo da se Thomas Chang uslijed
takvih naglih propinjanja zrakoplova u jednom trenutku
onesvijestio i da je automatski pilot preuzeo kontrolu.
Maloneova reče: Na putničkoj liniji, neki je tip dopustio svom
sinu da upravlja avionom?
– Da, reče Casey.
– I to je cijela priča?
– Da, reče Casey. – A posjedujete i vrpcu koja to sve
dokazuje. Što znači da ste upoznati s činjenicama. Gospodin
Reardon izjavio je pred kamerama da su on i njegovi kolege u New
Yorku pregledali vrpcu od početka do kraja. Što znači da ste
vidjeli ove kadrove iz pilotske kabine. A ja sam vam upravo
rastumačila što taj kadar predstavlja. Pružili smo vam dokaze –
ne sve dokaze, ima ih još. A probnim letom smo vam pokazali da
je sa zrakoplovom sve u redu.
– Ne slažu se svi s time... – zausti Maloneova.
– To više nije pitanje mišljenja, gospođice Malone, već pitanje
činjenica. Vi raspolažete svim potrebnim činjenicama. Ne izvijesti
li Newsline o tim činjenicama, a koje su vam sad poznate, i ako
vaša emisija bude na temelju ove nezgode načinila ikakvu aluziju
da nešto nije u redu s N-22, tužit ćemo vas zbog nepromišljenog
zanemarivanja činjenica i zlonamjernosti. Ed Fuller je jako
oprezan u procjenama, ali i on smatra da ćemo sigurno dobiti taj
spor, jer imate vrpcu koja dokazuje našu tvrdnju. Biste li željeli
da gospodin Fuller nazove gospodina Shenka i objasni mu
situaciju ili biste to radije učinili osobno?
Maloneova ne reče ništa.
– Gospođice Malone?
– Gdje je telefon? – reče ona.
 – U kutu.
Maloneova ustane i ode do telefona. Casey krene prema
vratima. – Isuse Kriste, reče Maloneova, odmahujući glavom. – Tip
dopusti da mu klinjo upravlja avionom punim ljudi? Kako se to
može dogoditi?
Casey slegne ramenima. – On voli svog sina. Mislimo da mu
je to dopustio u nekoliko navrata. Ali postoji razlog zbog kojeg se
od putničkih pilota zahtijeva da puno vježbaju na određenoj vrsti
opreme, da dobiju dozvole za određenu vrstu zrakoplova. Nije
znao što čini, i dobio je po prstima.
Casey zatvori vrata i pomisli: Kao i ti.
 10:05 A.M.

– Jebi ga, reče Dick Shenk. – Imam rupu u emisiji veličine

Afganistana, a ti mi kažeš da imaš prilog o neispravnim
dijelovima? A u glavnoj ulozi opasni kosooki piloti? Želiš li mi to
reći, Jennifer? Jer ja na to ne pristajem. Raščerečit će me. Ne
pristajem biti Pat Buchanan televizije. Zajebi taj trač.
– Dick, reče ona. – Nemoj na to tako gledati. To je obiteljska
tragedija, tip obožava svog sina.
– Ali ja to ne mogu iskoristiti, reče Shenk. – On je Kinez. Ne
mogu to ni natuknuti.
– Klinac je ubio četvero ljudi i ranio pedeset šest
– Što to mijenja na stvari? Razočarala si me, Jennifer, reče
on. – Jako, jako razočarala. Shvaćaš li ti što to znači? To znači da
ću morati pristati da se emitira onaj bljutavi prilog o maloj
bejzbolskoj ligi.
– Dick, reče ona. – Nisam ja izazvala nesreću, ja samo
izvještavam...
– Samo trenutak. Kakva je to kenjaža?
– Dick, ja...
– Ti izvještavaš o svojoj nesposobnosti, eto što, reče Shenk. –
Zasrala si, Jennifer. Imala si izvrsnu priču, priču koju sam želio,
priču o američkom škart proizvodu, a dva dana kasnije vratiš mi
se s nekakvom muljažom. Nije problem u zrakoplovu, nego u
pilotu. I mehaničarima. I neispravnim dijelovima.
– Dick...
– Upozorio sam te, ne želim prilog o neispravnim dijelovima.
Zajebala si ovo skroz-naskroz, Jennifer. Razgovarat ćemo u
ponedjeljak.
I on prekine vezu.
 11:00 p.m

Trajala je odjavna špica Newslinea kad zazvoni Caseyn

telefon. Nepoznat, opori glas reče: Casey Singleton?
– Na telefonu.
– Ovdje Hal Edgarton.
– Kako ste, gospodine?
– Ja sam u Hong Kongu i upravo mi je jedan od članova
upravnog odbora javio da Newsline večeras nije emitirao prilog o
Nortonu. – Tako je.
– Jako sam zadovoljan, reče on. – Pitam se zašto ga nisu
prikazali?
– Nemam pojma, reče Casey.
– Pa što god ste učinili, očito je bilo djelotvorno, reče
Edgarton. – Za nekoliko sati odlazim u Peking, potpisati ugovor o
prodaji. Trebao me ondje dočekati John Marder, ali čujem da iz
nekog razloga nije otputovao iz Kalifornije.
– Ništa o tome ne znam, reče ona.
– Dobro, reče Edgarton. – Drago mi je to čuti. U idućih
nekoliko dana, u Nortonu će se dogoditi neke promjene. No prije
tog sam vam želio čestitati, Casey. Bili ste pod velikim pritiskom.
Izvrsno ste obavili posao.
– Hvala, gospodine.
– Hal.
– Hvala vam, Hal.
– Moja će vas tajnica nazvati da ugovori ručak kad se vratim,
reče on. – Samo tako nastavite.
Edgarton spusti slušalicu, a potom zaredaju pozivi. Od
Mikea Leeja, koji joj čestita, oprezno, i upita kako je uspjela
spriječiti emitiranje priloga. Ona reče da nema s tim nikakve veze,
da je Newsline iz nekog razloga odlučio ne emitirati prilog. Bilo je
još poziva, od Dohertyja, Burnea i Rona Smitha. I Norme, koja
reče: Dušo, ponosim se tobom.
I, naposljetku, od Teddyja Rawleya, koji reče da je slučajno u
njezinoj blizini pa se pita što li ona radi.
– Stvarno sam umorna, reče Casey. – Drugi put, može?
– Ma daj, curo. Silan dan. Tvoj dan.
 – Aha, Teddy. Ali sam zaista umorna. – Ona isključi telefon i
ode u krevet.
 Sunday, 5:45 P.M.

Bila je vedra večer. Stajala je ispred svoje prizemnice, kad joj

priđe Amos s psom. Pas joj zaslini ruku.,
– Dakle, reče Amos. – Izbjegla si metak.
– Da, reče ona. – Čini se.
– Cijela tvornica o tome govori. Svi govore da si se usprotivila
Marderu. Da nisi željela lagati o 545. To je istina?
– Više-manje.
– Znači da si učinila glupost, reče Amos. – Trebala si lagati.
Oni lažu. Pitanje je samo čija će se laž prikazati na televiziji.
– Amos...
– Otac ti je bio novinar. Možda misliš da postoji istina koju
bi trebalo reći. Nema toga. Već godinama, mala moja. Promatrao
sam tu žgadiju kad se dogodila nesreća s Aloham. Jedino što ih je
zanimalo bili su krvavi detalji. Stjuardesu je isisalo iz aviona: je li
umrla prije nego što je udarila o vodu? Je li bila još živa? To je sve
što su željeli znati.
– Amos, reče ona. Željela ga je prekinuti.
– Znam, reče on. – To je zabavno-informativni program. Ali ti
kažem, Casey, ovaj si put imala sreće. Možda je idući put nećeš
imati. Pa neka ti ovo ne postane navika. Upamti: oni pišu pravila.
A igra nije u točnosti, činjenicama, ili stvarnosti. Sve je to tek
cirkus.
Nije kanila s njim raspredati. Ona pomiluje psa.
– Činjenica je, reče Amos, da se sve mijenja. Nekad – u
prošlosti – medijska je slika približno odgovarala stvarnosti. Ali se
sad sve preokrenulo. Medijska je slika stvarnost, a u usporedbi s
njom svakodnevici nedostaje uzbudljivosti. Pa je danas
svakodnevica laž, a medijska slika istina. Kadšto se osvrnem po
svojoj dnevnoj sobi, a najstvarnije u njoj je televizija. Svijetla je i
živopisna, pa ostatak mog života izgleda jadno. Pa zato isključim
tu vražju stvarcu. To redovno postigne željeni učinak. Vrati mi
moj život.
Casey nastavi gladiti psa. Ugleda kako su u sumraku farovi
zavili iza ugla pa krenuli niz ulicu prema njima. Ona priđe rubu
pločnika. – Ja baš trkeljam, reče Amos.
 – Laku noć, Amos, reče ona.
Automobil se zaustavi. Vrata se širom otvore. – Mama!
Kćerka joj skoči u naručje i uhvati se nogama oko nje. – Oh,
mama, nedostajala si mi!
– I ti meni, dušo, reče Casey. – I ti meni.
Jim izađe iz automobila i preda Casey ruksak. U sumraku
mu nije mogla dobro vidjeti lice.
– Laku noć, reče joj on. – Laku noć, Jim, reče ona.
Kćerka je uhvati za ruku i one krenu prema kući.
Smračivalo se i zrak je bio svjež. Kad je podigla pogled, ugleda
ravan trag putničkog mlažnjaka. Tako je visoko, gore je još dan.
Tanka bijela pruga preko tamnećeg neba.
 prva verzija tiskana u PUNOM formatu
AUTORSKA PRAVA TELEGRAPH-STAR, INC.

NASLOV: NORTON PRODAO 50 ŠIROKOTRUPNIH

ZRAKOPLOVA KINI
REP ĆE SE PROIZVODITI U ŠANGAJU
PRILJEV KAPITALA POMAŽE PROIZVODNJI BUDUĆEG
ZRAKOPLOVA.
SINDIKALNI ČELNICI KRITIZIRAJU GUBITAK RADNIH
MJESTA.
AUTOR: JACK ROGERS

ČLANAK: Norton Aircraft danas je objavio da je u Pekingu

sklopio s Narodnom Republikom Kinom ugovor o prodaji pedeset
širokotrupnih zrakoplova tipa N-22. Predsjednik Nortonove
uprave, Harold Edgarton, rekao je da je jučer potpisanim
ugovorom predviđena isporuka tih zrakoplova u četiri iduće
godine. Ugovorom je predviđen i kompenzacijski dio proizvodnog
procesa, pa će se repovi proizvoditi u Šangaju.
Ta je prodaja sjekira u med za proizvođača iz Burbanka
kojem ne cvjetaju ruže, te gorak poraz za Airbus, koji je vodio
jaku kampanju, i u Pekingu i u Washingtonu, da dobije taj posao.
Edgarton je rekao da će tih pedeset zrakoplova za Kinu, zajedno s
prodajom još dvanaest zrakoplova tipa N-22 TransPacific Airlines,
osigurati Nortonu priljev kapitala potreban za razvitak N-XX
širokotrupnog zrakoplova, njegove nade za 21. stoljeće.
Vijesti o ugovoru o kompenzacijskim poslovima izazvale su
bijes u nekim odjelima te burbanške tvrtke. Predsjednik tamošnje
podružnice sindikata, Don Brull, kritizirao je ugovor o
kompenzacijskim poslovima, rekavši: Svake godine gubimo tisuće
radnih mjesta. Norton izvozi radna mjesta američkih radnika
kako bi osujetio izvozne poslove, Mislim da to nije dobro da našu
budućnost.
Upitan što misli o navodnom gubitku radnih mjesta,
Edgarton je izjavio da su kompenzacijski poslovi životna činjenica
u našoj vrsti posla i tako je već godinama. Ako mi ne sklopimo
ugovor, učinit će to Boeing ili Airbus. Mislim da je važno misliti
na budućnost i nova radna mjesta koja će se otvoriti izgradnjom
zrakoplova tipa N-XX.
Edgarton je također izjavio da je Kina potpisala opciju za
dodatnih trideset zrakoplova. Tvornica u Šangaju počet će s
radom u siječnju iduće godine.
Vijesti o prodaji prekinule su nagađanja da bi nedavne
nezgode sa zrakoplovima tipa N-22, a koje su dobile puno
publiciteta u medijima, mogle ugroziti posao s Kinom. Edgarton je
rekao: N-22 je provjeren i pouzdan zrakoplov. Mislim da je ugovor
s Kinom priznanje toj činjenici.
 DOCUMENT ID: C/LEX 40/DL/NORTON TRANSPACIFIC
KUPIO NORTONOVE MLAŽNJAKE TransPacific Airlines,
hongkonški avioprijevoznik, danas je naručio dvanaest
Nortonovih širokotrupnih zrakoplova tipa N-22, novi dokaz da je
azijsko tržište područje rasta za zrakoplovnu industriju.
SUDSKI VJEŠTAK UGRIZAO RUKU KOJA GA NIJE
HRANILA
Kontroverzni stručnjak za pitanja zračnog prometa Frederick
Fred Barker, tužio je Bradleyja Kinga jer mu nije platio obećane
honorare za njegova zakazana svjedočenja na sudu. King ne daje
komentare.
AIRBUS RAZMIŠLJA O PARTNERSTVU S KOREJOM
Songking Industries, industrijski konglomerat iz Seula objavio je
da pregovara s Airbus Industrie iz Toulousea radi proizvodnje
važnih komponenti novog podtipa zrakoplova A-340B. U
posljednje vrijeme puno se govori o Songkingovim upornim
pokušajima da si osigura mjesto na svjetskom zrakoplovnom
tržištu, nakon što su propali tajni pregovori s Norton Aircraft iz
Burbanka o kojima se dugo šuškalo.
SHENKU ĆE BITI URUČENA NAGRADA NA
DOBROTVORNOJ SVEČANOSTI
Richarda Shenka, producenta Newslinea, Američka
međuvjerska udruga proglasila je humanitarnim producentom
godine. Udruga promiče razumijevanje među narodima svijeta u
suvremenim medijima. U Shenkovu čast, pohvaljenog zbog svog
izvanrednog doprinosa toleranciji, 10. lipnja organizirat će se
svečano primanje u hotelu waldori Astoria. Očekuje se dolazak
najsjajnijih zvijezda televizijske industrije.
JAA IZDALA UPORABNU DOZVOLU ZA ŠIROKOTRUPNI N-
22
JAA je danas odobrila izdavanje uporabne dozvole za
Nortonov širokotrupni putnički zrakoplov N-22. Glasnogovornik
JAA rekao je da su neutemeljene glasine da je izdavanje uporabne
dozvole odgođeno iz političkih razloga.
MARDER POSTAO SAVJETNIK
John Marder, 46, neočekivano je prešao iz Norton Aircrafta
u Institut za zračni promet, savjetodavnu tvrtku blisko povezanu
s europskim avioprijevoznicima. Marder odmah stupa na svoj
novi položaj ravnatelja tog instituta. Suradnici u Nortonu hvale
svog bivšeg kolegu kao karakternog rukovoditelja.
IZVOZ AMERIČKIH RADNIH MJESTA – UZNEMIRUJUĆI
TREND?
Reagirajući na nedavnu prodaju pedeset Nortonovih
zrakoplova Kini, William Campbell tvrdi da će američke
zrakoplovne tvrtke izvesti 250.000 radnih mjesta u idućih pet
godina. Budući da veći dio tog izvoza financira trgovački odjel Ex-
Im Bank, on kaže: To je neodgovorno. Američki radnici ne plaćaju
poreze zato da bi vlada pomagala američkim tvrtkama da
oduzimaju Amerikancima radna mjesta. – Campbell kao primjer
navodi skrb japanskih tvrtki za svoje djelatnike za razliku od
ponašanja američkih multinacionalnih tvrtki.
RICHMAN UHIĆEN U SINGAPURU
Mladi član Nortonova klana danas je uhićen u Singapuru
zbog posjedovanja droge. Boba Richmana, 28, zadržala je policija
u pritvoru gdje čeka podizanje optužnice. Proglasi li ga se krivim
prema singapurskim drakonskim zakonima o posjedovanju i
uživanju droge, očekuje ga smrtna kazna.
SINGLETONOVA – DIREKTORICA ODJELA
Harold Edgarton danas je imenovao Katherine C. Singleton
novom direktoricom odjela za odnose s javnošću Norton Aircrafta.
Singletonova je dosad bila potpredsjednica odjela zaduženog za
ispitivanje kvalitete proizvoda u toj tvrtki, čije se sjedište nalazi u
Burbanku.
MALONEOVA PRELAZI U HARD COPY
Veteranka informativnog programa Jennifer Malone, 29,
nakon četiri godine s Newslineom prelazi u redakciju Hard Copy,
objavljeno je danas. Tvrdi se da je njezin odlazak posljedica
nesuglasica u vezi s ugovorom. Maloneova je rekla: `Hard Copy' je
ono što se događa sada, i oduševljena sam što ću biti dijelom
toga.

IZVJEŠĆE O ZRAKOPLOVNOJ NEZGODI

POVLAŠTENE INFORMACIJE – SAMO ZA INTERNU
UPOTREBU
IZVJEŠĆE BR.: TUUN-96-42 DANAŠNJI DAN: 18. travnja
MODEL: N-22 DATUM NEZGODE: 15. travnja
PRIJEVOZNIK: TransPacific SERIJSKI BROJ: 2-1
NAPISNO: R. Rakoski HK LOKACIJA: Tihi ocean
 REFERENCA: AVN-SVG-8764-AAC
PREDMET: snažno propinjane u letu

OPIS DOGAĐAJA:
Za vrijeme leta, u letačkoj kabini pojavio se signal za'kvar
pretkrilaca' i član letne posade izbacio je pretkrilca u pokušaju da
isključi to upozorenje. Nakon toga zrakoplov se počeo snažno
propinjati i izgubio dva kilometra na visini prije no što je
automatski pilot ponovno preuzeo upravljanje zrakoplovom.
Poginule su četiri osobe, a pedeset šest ih je ranjeno.

PODUZETE RADNJE:
Pregledom zrakoplova utvrđena su sljedeća oštećenja:
1. Velika oštećenja unutrašnjosti putničke kabine.
2. Senzor za registraciju položaja nutarnjeg pretkrilca broj 2
bio je neispravan.
3. Klin za zabravljivanje pretkrilca broj 2 nije u skladu s
propisima.
4. Oplata skretača mlaza motora broj 1 nije u skladu s
propisima.
5. Nađeno je još nekoliko nepropisnih dijelova koje treba
zamijeniti.

Provjerom ljudskog faktora otkriveno je sljedeće:

1. Postupci posade probnog leta zahtijevaju dodatni nadzor
prijevoznika.
2. Inozemni servis zahtijeva dodatni nadzor prijevoznika.

Zrakoplov se popravlja. Prijevoznik revidira interne

postupke.

David Levine
Tehnička integracija Odjel za reklamacije
NortonAircraftCompany
Burbank, CA
 FSDO – Flight Standard District Office – Lokalna ispostava
ministarstva prometa i veza
NTSB – National Transportation Safety Board – Nacionalna
uprava za sigurnost prometa
OKIP – Odjel za kontrolu izrade proizvoda
TUUN – Tim za utvrđivanje uzroka nesreća
CVR – Cockpit Voice Recorder – uređaj za snimanje zvuka u
pilotskoj kabini
(D)FDR – (Digital) Flight Data Recorder – uređaj za digitalno
snimanje parametara leta
QAR – Quick Access Recorder – uređaj za brzi pregled letnih
parametara
NSL – Nalog o sigurnosti letenja
PSL – Preslet – predstavnik servisiranja letenja
IAE – Europski konzorcij proizvođača aviona
NLAI – Nortonov laboratorij za audiointerpretaciju
PPSP – Uređaj za prividni prikaz servisnih priručnika
LAX – Zračna luka Los Angeles
FAA – Federal Aviation Authority – Američka uprava za
zračni promet
JAA – Joint Aviation Authorities – Europska uprava za
zračni promet
TPA – TransPacificAirline
DFW – Dallas Fort Worth – zračna luka
ILS – Instrument Landing System – sistem za slijetanje
pomoću instrumenata
PM – Postojana memorija
DME – Distance Measuring Equipment – uređaj za mjerenje
udaljenosti
ATC – Air Traffic Control – kontrola zračnog prometa
GPWS – Ground Proximity Warning System – sistem za
upozoravanje približavanja tlu
SFO – Zračna luka San Francisco
PEC – provjera električnih ciklusa
UPPI – uređaj za pohranjivanje podataka o ispravnosti
instrumenata
RSPK – rekonstrukcija stanja putničke kabine
 www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net