Professional Documents
Culture Documents
Kriminologija Slajdovi
Kriminologija Slajdovi
Kriminologija Slajdovi
Preteče kriminologije
Hamurabijav zapisnik
Stari grci i rimljani
Srednji vijek
1. Pojam kriminologije (Crimen (lat.) = Zločin + Logos (grč.) =nauka)
Nauka o „zločinu“, odnosno svim dimenzijama kriminalnog fenomena, kao i
društevnoj reakciji (1. formalnoj i 2. neformalnoj) na ispoljeni kiminalitet.
Kriminologija je empirijska (iskustvena) nauka, a to znači da se temelji na
proučavanju stvarnosti, koristeći relevantne metode.
Kriminologija je sistematizirana ukupnost iskustveno stečenog znanja (empirijskog
znanja) o zločinu, zločincu, asocijalnom ponašanju i kontroli tog ponašanja.
Pojam kriminologije
Širi pojam kriminologije uključuje i empirijski stečena znanja o pronmjenama i
preobrazbama pojma delikta/zločina, o procesu kriminalizacije i dekriminalizacije na
odrđrnom području, o spriječavanju i suzbijanju kriminaliteta, o djelovanju kontrolnih
instancija i mehanizama, naročito istraživanja djelovanja policije, pravosudnih organa
i prijavitelja.
Pozitivistička škola
Rana pozitivistička škola, javlja se u 19. vijeku (sa razvojem realizma) kao reakcija na
surovost kazni i neefikasnost klasične škole
Osnvači pozitivističke škole
Auguste Comte (1789-1857)
Adolphe Quetelet
Najpoznatiji predstavnici
Cesare Lombroso
Enrico Ferri
Raffaelle Garofalo
Pozitivistička škola: Ključne karakteristike
Negiraju metafizičko i apstaktno
„Kriminalac je bolestan“ i manje sposoban za društveni život
Zato je potreban TRETMAN, a ne kažnjavanje!
Uvode individualizaciju kazne – Kazna mora biti individualno određena za svakog
izvršioca.
Vremenski neodređeno „kažnjavanje“ – Zatvorenik treba ostati u tretmanu (zatvoren)
dok se ne izliječi.
Neuropsihološke teorije
O „Preklapanju“ sa biološkim teorijama u kriminologiji
O psihofiziologiji
Neuropsihološke teorije u objašnjejnu kriminaliteta
Biohemijska objašnjenja
Neuroanatomski pristup
Spoljašnji neurološki faktori
Bihejvioralne teorije
Svako ponašanje, bilo je da pozitivno ili negativno može izazvati.
Objašnjenje svoje teze bihejvioristi nude kroz:
Klasično uslovljavanje
Instumentalno uslovljavanje
Socijalno učenje
Bihejvioristi smatraju da se dijete razvija i uči kroz interakcije sa drugim ljudima koji ga
okružuju.
Najekstremnije shvatanje bihejviorista jeste da se svako ponašanje, bilo je da pozitivno ili
negativno može izazvati, naučiti i održavati, što zavisi od kompleksne mreže nagrada i kazni
kojima se to ponašanje potkrepljuje.
Objašnjenje svoje teze bihejvioristi nude kroz: Klasično uslovljavanje, Instumentalno
uslovljavanje i Socijalno učenje.
Bihejvioralne teorije
Klasično uslovljavanje
Tvorac ovog teorijskog pristupa, Pavlov, je na osnovu svojih eksperimenata koje je
izvodio na psima, definisao principe teorije klasičnog uslovljavanja. Eskperimenti su
se zasnivali na uslovljavanju reakcije salivacije. Tok eksperimenta je bio sljedeći:
hrana (bezuslovna draž) prirodno izaziva reakciju lučenja pljuvače (bezuslovna
reakcija) kod pasa. Pavlov je nekoliko puta uz davanje hrane, puštao jak zvuk zvona
(neutralan stimulus). Nakon nekog vremena, na sam jak zvuk zvona (uslovni
stimulus), bez davanja hrane, pas je lučio pljuvačku (uslovna reakcija). U tom
kontekstu, putem klasičnog uslovljavanja, pas je naučio da fiziološki luči pljuvačku na
stimulus koji je prije učenja bio neutralan.
Instumentalno uslovljavanje
Skiner je provodio eksperimente u kojima je varirao uslove sa ciljem ispitivanja
ponašanja životinja. Naime, jedan od njegovih eksperimenata u kojima je potvrdio
tezu o instrumentalnom učenju jeste eksperiment sa golubovima. Skiner je gladne
ptice stavljao u kavez u kom se nalazila posuda za hranu i poluga, na čiji je pritisak
mala količina hrane padala u posudu. Golubovi su sa ciljem pronalaska hrane kljucali
nasumično po cijelom kavezu. Kada bi slučajno kljucnuli polugu, mala količina hrane
bi im bila dostupna. Poslije određenog vremena, golubovi su naučili da kljucaju samo
polugu, što im je omogućavalo stalni izvor hrane. Druga varijanta Skinerovih
eksperimenata odnosila se na kažnjavanje, najčešće jakim svjetlom ili neugodnim
elektroškom nepoželjnog ponašanja. Eksperimenti su provođeni na pacovima, koji su
vrlo brzo naučili da izbjegavaju dio kaveza u kom su bili izloženi neprijatnim
podražajima.
Socijalno učenje
Primjenjeno na kriminologiju, bihejviorizam je našao svoju najbolju ekspresiju u
Bandurinoj socijalnoj teoriji učenja. Socijalno učenje, koje se naziva još i
opservacijsko učenje, predstavlja blažu formu bihejviorizma. Osnovni postulat ove
teorije jeste da ljudi uče posmatrajući druge ljude, kao i iz svojih sopstvenih iskustava.
U tom kontekstu se u procesu socijalizacije uči koji oblici ponašanja su društveno
poželjni, a koji nisu. Bandura je smatrao da se veliki procenat ljudskog ponašanja ne
uči putem klasičnog i instrumentalnog uslovljvaljanja, već opservacijskim učenjem
kroz proces modelovanja, te kroz različite socijalne interakcije. Ukoliko ljudi uče
posmatrajući druge ljude, onda moraju biti u mogućnosti da anticipiraju posljedice
svog ponašanja, s bizorm na to da to nemaju u svom iskustvu. Na taj način se u okvir
ove teorije upliće i kognitivni aspekt učenja kroz procese pamćenja, mišljenja i
opažanja.
Psihoanalitička teorija
Utemeljitelj: Sigmund Frojd
„Čovjek je nagonsko biće“
Rađanje i razvoj čovjeka
„Svi smo potencijalni kriminalci, a hoćemo li postati zavisi od dinamične bitke
između 3 komponente ličnosti: Id, Ego, Superego
Psihopatološke teorije
Teorije ličnosti i kriminalitet
Teorije o emocionalnom i moralnom razvoju
KRIMINOLOGIJA SA PENOLOGIJOM
- Sociološke teorije u kriminologiji - V PREDAVANJE 15.05.2022.
O sociološkim teorijama
Počinju se razvijati u SAD.
Ključna pretpostavka je da društvene okolnosti određuju uzroke pojave kriminaliteta.
Pojedinac, kao dio ukupnih socijalnih zbivanja, ne može puno toga uraditi da bi
izbjegao „svoju sudbinu.“
Prestupničko ponašanje je naučena navika.
Primjeri društvene izolacije: „divlja djeca“
Teorije pritiska –
Ključni predstavnici- Emile Durkheim, Robert Merton, Richard Cloward I Loyd Oglin
Školski sistem je isticao vrijednosti srednjeg društvenog sloja, što je dovodilo djecu
radničke klase u veliki socijalni pritisak.
Rezultat: „Delinkventni dječaci“
O teorijama kontrole
Ljudi su, u suštini, nemoralna bića. Ako imaju priliku oni će pokušati da pribave
nepripadajuću korist za sebe. Zato je potreban društevni nadzor/kontrola.
Fokus je na formalnoj i neformalnoj socijalnoj kontroli
Ključni predstavnici:
Albert Reiss
Walter Reckless
Gresham Sykes i David Matza
Travis Hirschi
Medicinski tretmani
povezani sa svrhom izdržavanja kazne
nekada elektrošokovi i lobotomije
danas npr. hemijska kastracija
povezani sa zaštitom i unapređenjem zdravlja
zatvorska populacija je generalno lošijeg zdravstvenog stanja od opšte
populacije
štednja i nedostupnost adekvatne zdravstvene zaštite