Disk kočnice

KOČENJE KLIJEŠTIMA I PLOČICAMA

Disk u disk kočnicama okreće se u kočnim kliještima.

Kočni disk je pričvršćen na kotač i okreće se zajedno s njim, dok su kliješta ugrađena u

takozvano sedlo koje miruje i čvrsto je povezano s karoserijom.

U sedlu su kočni cilindri, koji klipovima pritisnu kočne pločice s obiju strana uz kočni disk i

tako zaustave vozilo.

Osnovni dijelovi disk kočnice

Budući da se kočni disk okreće u slobodnom prostoru, cijeli sistem mora biti u sedlu dobro
zabrtvljen da voda i nečistoća ne bi ušle u kočne cilindre.
Sedlo uvijek obuhvaća samo jedan dio kočnog diska i stoga je hlađenje disk kočnica u struji
zraka znatno djelotvornije nego hlađenje bubanj kočnica. Centrifugalna sila odnosi vodu i
nečistoću s diskova koji se okreću.

Kad se pritisne na papučicu kočnice, tlak tekućine za kočenje se jednakomjerno raspodijeli na

oba klipa i pločice za kočenje s obiju strana jednakom silom pritisnu disk.
Kočni disk se samo malo razvuče uslijed topline trenja, a pri tome se smanji razmak diska od
obloga kočnica. Kod bubanj kočnica se uslijed toplinskog rastezanja razmak između bubnja i
obloga kočnica poveća.
Tanke kovinske pločice za pričvršćenje osiguravaju opružnim jezičcima da kočne pločice
čvrsto nalegnu i sprečavaju cviljenje kočnica.
Jedna od prednosti disk kočnica je i što se kočne pločice mogu lako zamijeniti. Drže ih samo
svornjaci koji su u uporišnim pločama osigurani rascjepnim opružnim osiguračima.
Budući da kočne pločice obično nisu pokrivene, lako je pregledati jesu li istrošene i koliko su
se istrošile.
Rad disk kočnice

Pločicu za kočenje tvori kočna obloga od specijalnih masa otpornih prema temperaturi i

trenju, koja je čvrsto povezana s nosivom čeličnom pločicom. Kočne obloge imaju obično

oblik kolobarova isječka, a mogu biti i pravokutne, kvadratne ili ovalne.

Disk kočnice nije potrebno posebno održavati, jer se automatski podešavaju. Ali se pločice u

disk kočnicama troše brže nego čeljusti za kočenje u bubanj kočnicama i potrebno je redovito

pregledavati debljinu obloga.

Neke suvremene kočnice imaju u kočnim oblogama, koje ne sprovode električnu struju,

ugrađen kovinski kontakt. Njegova je zadaća da u trenutku kad obloga bude već vrlo
istrošena, zatvori strujni krug diskom kočnice i tada na ploči s instrumentima pred vozačem

rasvijetli svjetlo upozorenja.

ČETVEROCILINDRIČNA DISK KOČNICA

Obično disk kočnica ima dva kočna cilindra s po jednim klipom. Tekućina za kočenje može

pritjecati u jedan cilindar i iz njega po dodatnom vodu u drugi cilindar ili kroz provrte u sedlu

pritječe do oba cilindra istodobno.

Klipovi su pravljeni od vrlo kvalitetnog čelika, a od vanjskih su utjecaja zaštićeni čvrstim

slojem otpornim prema koroziji.

Da bi se s diska prenosilo što manje topline na tekućinu za kočenje, upotrebljavaju se šuplji

klipovi koji pritišću otvorenom stranom na kočnu pločicu.

Da bi kočnice bile što djelotvornije i kočile što pouzdanije, tvornice su razvile

četverocilindrično sedlo. U takvim kočnicama su na svakoj strani kočnog diska po dva klipa.

Na obje gornje pločice klipovi pritišću jednakom silom. Kad su ugrađena četiri klipa, kočne

pločice mogu biti veće, a time se povećava djelotvorna kočna površina.

IZNUTRA HLAĐENI KOČNI DISKOVI

Pri običnoj vožnji može se djelotvorno kočiti zahvaljujući tome što se diskovi okreću

neposredno u struji zraka i prema tome dobro hlade. Iako je dobro hlađenje jedna od glavnih

prednosti disk kočnica, ponekada ni ono nije dovoljno da izdrži velika opterećenja, na primjer

kod sportskih i trkaćih automobila, pa je stoga potrebno dodatno hlađenje diskova. Veću

površinu za hlađenje imat će oni kočni diskovi koji su iznutra rebrasti. Kroz međuprostore

između rebara zrak može vrlo brzo protjecati, pa se zato kočni diskovi koji su iznutra rebrasti

hlade znatno bolje nego masivni, puni diskovi.

IZVEDBE DISK KOČNICA

Treba da budu što lakše. U načelu, svaka disk kočnica je sastavljena od kočnog diska, sedla i

kočne pločice. Sedlo je uvijek pričvršćeno na onaj dio podvozja koji se ne okreće, a kočne

pločice pritišću na disk s obiju strana.

Ponekad svaka kočna pločica ima svoj kočni cilindar i klip.

Kod jednostavnijih, a i lakših disk kočnica, može sedlo, koje je u obliku slova U biti

pričvršćeno tako da se okreće ili pomiče u smjeru osi kotača. U tom slučaju samo jedan klip

neposredno djeluje na jednu kočnu pločicu, dok drugu pločicu pritišće pomično sedlo. Kod

takve konstrukcije kočnica (koje nazivamo kočnicama s pomičnim, oscilirajućim ili

»plivajućim« sedlom) obje pločice pritišću disk jednakom silom. U kočnici s klizajućim

sedlom su u jednom jedinom cilindru dva klipa. Tlak tekućine ih razmakne: jedan djeluje

neposredno na pločicu, a drugi pomakne sedlo u suprotnom smjeru i tako drugu pločicu

pritisne uz disk.

U praksi je sedlo izrađeno od dva dijela. Nosač je pričvršćen na ovjese kotača, nosi kočne

pločice i na sebe preuzima kočne sile na obodu diska. U nosaču je pomično ugrađen okvir

koji nosi kočne cilindre i prenosi pritezne sile.