Tefsir Ibn Kesir - El-Enbija (Vjerovjesnici)

21 El -Enbija / Vjerovjesnici
867 Uzvi{eni, zatim, obavje{tava kako oni ne obra}aju pa`nju na Objavu koju On {alje svome Poslaniku, s.a.v.s., niti na rije~i upu}ene Kurej{ima i sli~nim nevjernicima. Uzvi{eni kaè: "I ne do|e im ni jedna nova opomena od Gospodara njihova", tj. nova objava, Ibn-Abbas kaè: "[ta je vama? Pitate kitabije iz onoga {to imaju, a oni su to preina~ili, izmijenili, dodali ili skratili, a sami imate najnoviju Knjigu. Tako mi Allaha, ~itate je potpuno ~istu i nepatvorenu. Sli~no biljeì Buharija. Uzvi{eni kaè: "A mnogobo{ci govore {apatom", tj. me|usobno razgovaraju tihim glasom: poslanstvo, s obzirom da je on samo ~ovjek, pa otkuda da on, mimo njih, dobije Objavu!? Zato kaù: obmanu, a znaju da je odbacuje njihove laì i kaè:
okre}u glave i govore: 'ârolija neprestana!'"
OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 112 AJETA
21 EL - ENBIJA / VJEROVJESNICI
"a da se oni, slu{aju}i je, ne podsmjehuju."
"Da li je ovaj ne{to drugo do ~ovjek kao i vi?", tj. odbacuju Poslanika, s.a.v.s., i pori~u mu "Zar }ete slijediti vrad`binu, a vidite da jest", tj. zar }ete je slijediti i biti kao oni {to slijede
obmana. Allah, d`.{.,
"Gospodar moj zna", re~e on, "{ta se govori na Nebu i na Zemlji", tj. Onome Koji to zna, nije
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog! Ljudima se bliì âs polaganja ra~una njihova, a oni, bezbri`ni, ne mare za to. /1/ I ne do|e im ni jedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slu{aju}i je, ne podsmjehuju /2/ srca rasijanih. A mnogobo{ci govore {apatom: "Da li je ovaj ne{to drugo do ~ovjek kao i vi? Zar }ete slijediti vrad`binu, a vidite da jest!" /3/ "Gospodar moj zna", re~e on, "{ta se govori na nebu i na Zemlji; On sve ~uje i sve zna!"/4/ Oni ~ak, govore: "To su samo zbrkani snovi; on ga izmi{lja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo ~udo kao i prija{nji poslanici!" /5/ Nijedan grad koji smo Mi prije njih uni{tili nije u ~udo povjerovao, pa zar }e ovi povjerovati?/6/
Ovdje Allah, d`.{., opominje blizinom âsa. Svijet ga je zanemario, ne zna za njega, niti se za njega priprema. Nesai prenosi od Ebu-Seida da je Poslanik, s.a.v.s., za rije~i: "a oni bezbri`ni, ne mare za to" rekao: /177/ "Na ovom svijetu." Uzvi{eni kaè: "Ono {to je Allah odredio, dogodit }e se; zato to ne poùrujte"/16:1/, i kaè:
nevjernika, njihovom otpadni{tvu i zbunjenosti u opisivanju Kur'ana i njihovim zabludama. Jednom kaù da je to ~arolija, drugi put da je pjesni{tvo, da bi zatim rekli da su to snovi i na koncu da su njegove izmi{ljotine. Uzvi{eni kaè:
"Oni ~ak govore: To su samo zbrkani snovi; on ga izmi{lja." Ovo je izvje{taj o tvrdoglavosti
ni{ta skriveno i On zna tajne nebesa i Zemlje. "On sve ~uje i sve zna", tj. On ~uje njihove razgovore i zna njihova stanja. Ovo im je opomena i prijetnja.
deva ili ~uda Musaa, a.s., i Isaa, a.s. Uzvi{eni im odgovara:
"Vidi {ta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu da na|u Pravi put. /17:48/ " Uzvi{eni kaè: "Neka nam donese kakvo ~udo kao i prija{nji poslanici!", tj. kao {to je Salihova, a.s.,
"A da ne {aljemo ~uda, zadràva Nas samo to {to drevni narodi nisu u njih povjerovli. /17:59/ " Uzvi{eni kaè: "Ni jedan grad koji smo Mi prije njih uni{tili nije u ~udo povjerovao, pa zar }e ovi povjerovati", tj. kada god smo u neko naselje preko
poslanika poslali ~udo, njegovi stanovnici nisu u to ~udo povjerovali, pa zato ni ovi kojima smo tebe poslali kao poslanika ne}e, kada vide ~udo, u njega povjerovati. Oni su svjedoci jasnih ajeta i nepobitnih dokaza koje donosi Boìji Poslanik, s.a.v.s., i oni su o~itiji, jasniji i ~vr{}i od dokaza ranijih poslanika.
/54:1, 2/ "Bliì se âs i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide ~udo,
*
Objavljena nakon sure "Ibrahim".
868
"I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte ljude od znanja ako ne znate vi! /7/ Mi ih nismo stvorili kao tijela koja ìve bez hrane, niti su oni besmrtni bili./8/ Poslije smo im obe}anje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spasavali, a one koji su opaki bili, uni{tavali."/9/
Uzvi{eni odgovara onima koji mogu}nost ljudske poslani~ke misije: odbacuju
bili su ljudi i nijedan nije bio melek. Ovima su sli~ne rije~i Uzvi{enog:
"I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali", tj. svi poslanici koji su ti prethodili,
drugima, jesu li poslanici koji su im dolazili bili ljudi ili meleki! Ovo je izraz potpune blagodati prema stvorenjima, da bi s lahko}om mogla primiti i prihvatiti Objavu. Uzvi{eni kaè:
"A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, gra|ane kojima smo objave objavljivali. /12:109/ " Zato Uzvi{eni kaè: "Zato pitajte ljude od znanja, ako ne znate vi", tj. pitajte u~enjake me|u ìdovima, kr{}anima i
"Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava va{a, pa za{to se ne opametite? /10/ A koliko je bilo nasilni~kih naselja koje smo Mi uni{tili i poslije kojih smo druge narode podigli! /11/ I ~im bi silu na{u osjetili, kud koji bi se iz njih razbjeàli./12/'Ne bjeìte, vratite se uìvanjima va{im i domovima va{im, mo`da }e vas neko {to upitati.' /13/ 'Te{ko nama', oni bi govorili, 'mi smo, zaista, nasilnici bili.' /14/ I kukali bi tako sve dok ih ne bismo u~inili, kao ìto po`njeveno, nepomi~nim"/15/
Uzvi{eni ukazuje na veli~inu Kur' ana i poti~e na njegovo izru~ivanje: "Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava va{a." Ibn-Abbas kaè: "Va{a ~ast i veli~ina." "Pa za{to se ne opametite?", tj. ovo je blagodat, pa je potpuno prihvatite, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Mi ih nismo stvorili kao tijela koja ìve bez hrane", tj. oni su stvorenja sa tijelom, ljudi koji
"[ta je ovom poslaniku, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan melek po{alje da zajedno s njim opominje ili da mu se spusti kakvo blago ili da ima vrt iz kojeg bi se hranio. " /25:7, 8/ Uzvi{eni kaè: "Ni oni nisu besmrtni bili", tj. na /21:34/ "Ni jedan ~ovjek prije tebe nije bio besmrtan." Uzvi{eni kaè: "Poslije smo im obe}anje ispunjavali", tj. da }e njihov Gospodar
ovom svijetu, ve} su ìvjeli a zatim poumirali."
jedu, piju, kre}u se zara|uju, trguju i to im ne {teti niti umanjuje njihovu vrijednost. Mu{rici su suprotno smatrali, pa su zato govorili:
"Kur'an je, zaista, ~ast i tebi i narodu tvome; odgovarat }ete vi",/43:44/ tj. on je tvoja "A koliko je bilo nasilni~kih naselja koje smo Mi uni{tili!", i kaè: "I koliko smo naselja uni{tili, ~iji su ìtelji grije{ni bili, i ona su opustjela, samo su ru{evine ostale." /22:45/
Uzvi{eni kaè: veli~ina, o Poslani~e, i veli~ina i ~ast tvoga naroda jer je Kuran obljavljen na njihovom jeziku. Uzvi{eni kaè:
uni{titi silnike, pa je Allah, d`.{., obistinio Svoju prijetnju i to u~inio. Uzvi{eni kaè: "Pa smo njih, i one koje smo htjeli, spasavali", tj. vjernike koji su ih slijedili, "a one koji su opaki bili - uni{tavali", tj. one koji su nijekali ono {to su poslanici donosili.
"Poslije njih smo druge narode podigli", tj. druge zajednice nakon njihovih, "i ~im bi silu Na{u osjetili", tj. uvjerili se u neminovnost kazne koju bi im njihov poslanik najavio, "kud koji bi se iz njih razbjeàli", tj. pobjegli.
podsmijehu: vratite se da uìvate u svojim domovima, a tih domova u kojima su se oholili nema vi{e. "Mo`da }e vas neko {to upitati", tj. o zahvalnosti na blagodatima u kojima ste bili.
"Ne bjeìte, vratite se uìvanjima va{im i domovima va{im." Ovo je izvrgavanje njih
"Te{ko nama", oni bi govorili, "mi smo, zaista, naslnici bili", tj. priznat }e svoje grijehe
onda kada im to ne}e koristiti.
869 obavje{tava kako Mu meleki ibadet ~ine i kako su Mu dan-no} pokorni, pa kaè:
"I kukali bi tako sve dok ih ne bismo u~inili kao ìto po`njeveno, nepomi~nim", tj. oni bi
stalno ponavljali priznanje svoga nevjerovanja, dok ih ne pokosimo i dok im se pokreti i glasovi ne uko~e.
"Njegovo je ono {to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega", tj. meleki, "ne zaziru da Mu budu pokorni", tj. ne odbacuju to,
kako Uzvi{eni, na drugom mjestu kaè:
"Mesihu ne}e biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima Njemu najbliìm." /4:172/ Uzvi{eni kaè: "I ne zamaraju se", tj. ne dosadi im niti ih zamara, "hvale Ga no}u i danju, ne malaksavaju", tj. /66:6/ "Koji se onome {to im Allah zapovjedi ne}e opirati, i koji }e ono {to im se naredi izvr{iti." "Mi nismo stvorili nebo i Zemlju i ono {to je izme|u njih, igraju}i se. /16/. Da smo htjeli uzeti zabavu, uzeli bismo je od Nas, ali Mi to ne ~inimo./17/ Nego istinom suzbijamo la`, istina je ugu{i i laì nestane; a te{ko vama zbog onoga {to o Njemu iznosite. /18/ Njegovo je ono {to je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni , i ne zamaraju se, /19/ hvale Ga no}u i danju, ne malaksavaju." /20/
Uzvi{eni obavje{tava da je nebo i Zemlju stvorio s istinom, odnosno s pravdom i pravi~nosti. Da kazni grje{nike prema grijesima, a da dobro~initelje nagradi dobro~instvom. On ih nije stvorio radi dokolice i zabave, pa kaè: oni neumorno rade i no}u i danju i pokorni su Mu u svojim namjerama I djelima, kao {to Uzvi{eni kaè:
"Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oìviti? /21/ Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvi{en Allah, Gospodar Ar{a, od onoga {to Mu pripisuju! /22/ On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani" /23/.
Allah, d`.{., opovrgava one koji mimo Njega vjeruju u druga boànstva, pa im kaè:
"Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono {to je izme|u njih; tako misle nevjernici, pa te{ko nevjernicima kad budu u vatri!" /38:27/ Uzvi{eni kaè: "Da smo Mi htjeli uzeti zabavu, uzeli bismo je od Nas." Rije~ (zabava)
zna~i èna u dijalektu stanovnika Jemena, a Ikrime i Es-Suddi kaù da se pod zabavom misli na djecu, {to je svakako neodvojivo jedno od drugog. Ibrahim enNehai kaè da izraz "uzeli bismo, tj. hurije, Uzvi{en je Allah i visoko iznad svega toga.
zemlje proìvljvaju? To oni ni{ta ne mogu. Pa kako da Allaha, d`.{., porede i ne{to uz Njega oboàvaju? Uzvi{eni, zatim, kaè: "Da na njima ima drugih bogova", tj. na nebesima i na Zemlji, "poremetili bi se." Sli~no ovome Uzvi{eni kaè:
"Zar }e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oìvjeti?", tj. zar da oni oìve mrtve i da iz
Nehai i Mugire ibn Muksim kaù da ovdje zna~i (ne), tj.: "Mi to ne ~inimo, a Mudàhid kaè da ~estica u Kur' anu uvijek zna~i nijekanje. Uzvi{eni kaè: "Nego istinom suzbijamo la`", tj. objasnimo istinu pa se la` izgubi. Zato Uzvi{eni kaè: "istina je ugu{i i laì nestane", tj. ode i i{~ezne. "Te{ko vama", tj. koji govorite da Allah, d`.{., ima dijete, "zbog onoga {to o Njemu iznosite", tj. {to govorite i ~ime Ga potvarate. Uzvi{eni, zatim,
"Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore." /17:43/ Uzvi{eni kaè: "Ali, Mi to ne ~inimo." Katade, Suddi, Ibrahim en-
"Allah nije uzeo sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Ina~e, svaki bi bog, s onim {to je stvorio, radio {to bi htio, i jedan drugog bi pobje|ivao. Hvaljen neka je Allah, Koji je daleko od onoga {to oni iznose."/23:91/ U "Pa neka je uzvi{en Allah, Gospodar Ar{a, od onoga {to Mu pripisuju", tj. îst je, Slobodan i
ovoj suri Uzvi{eni kaè:
vrlo visoko iznad onoga ~ime Ga potvaraju i {to na Njega laù. Uzvi{eni kaè: "On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani", tj. On je Sudac i nema ko da Ga osporava, Mudri i o svemu obavije{teni je i niko Mu u mudrosti ne li~i, a isto tako ni u znanju, pravednosti i blagosti. (obzirom na to da su Njegove osobine uzvi{ene i savr{ene, On ne}e biti pitan za ono
870
"On ne}e biti pitan za ono {to radi, a oni }e biti pitani." )450
{ta ~ini, jer samo dobro ~ini. Zlo nije od Njega, niti ga ~ini, pa zato ne moè biti pitan za ne{to {to ne ~ini. Allah, d`.{., pitat }e stvorenja za ono {to su ~inili, bilo dobro ili zlo. Ovo je obja{njenje zna~enje Allahovih, d`.{., rije~i:
odobri i postupaju onako kao On naredi. /27/ On zna {ta su radili i {ta }e raditi, i oni }e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe. /28/ A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!", kaznili bismo Dèhennemom, jer Mi tako ka`njavamo mnogobo{ce."/29/
Neki Arapi su rekli kako su meleki Allahove, d`.{., k}eri, pa Allah, d`.{., kaè: i trajno su Mu pokorni, bilo rije~ju bilo djelom.
"Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi po{tovani", tj. oni su na visokim poloàjima "Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi", tj. meleki
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dajte va{ dokaz!" Ovo je pouka za moje sljedbenike, a bilo je Knjiga i za one koji su bili prije mene. Me|utim, ve}ina njih ne zna Istinu, pa se okre}u./24/ Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato Meni ibadet ~inite!/25/
Uzvi{eni kaè: "Zar da pored Njega oni uzimaju bogove? Reci", tj. o Muhammede, "Dajte va{ dokaz!", tj. dajte argument za ono {to govorite. "Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike", tj. Kur'an, "a bilo je Knjiga i za one koji su bili prije mene i nestali", tj. pro{lih Knjiga koje su se, tako|er, suprotstavljale onome {to govorite i u {to vjerujete. Svaka Knjiga, objavljena nekom od ranijih poslanika, saop}avala je da nema boga osim Allaha, d`.{., i pozivala na robovanje samo Njemu, a ne nekom drugom. Cjelokupna narav to svjedo~i i mnogobo{ci nemaju nikakva upori{ta. Njihovi su dokazi ni{tavni kod Gospodara. On je na njih srdit i bit }e èstoko ka`njeni.
ni{ta ne rade unaprijed, ve} samo ùre da urade ono {to im On naredi. On ih obuhvata, pa Mu ni{ta njihovo nije sakriveno.
Uzvi{eni kaè: d`.{., rije~i:
"On zna {ta su uradili i {ta }e raditi."
"Oni }e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati." Ovim su sli~ne Njegove, /34:23/ "Kod Njega }e se mo}i zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti." "Oni i sami, iz straha prema Njemu, strepe", tj. iz straha i bojazni. "A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista, pored Njega, bog!", tj. ako bi neko tvrdio "kaznili bismo Dèhennemom, jer Mi tako ka`njavamo mnogobo{ce", tj. sve one koji bi
Uzvi{eni kaè:
za sebe da je bog uz Allaha, d`.{.,
Reci: "Kad bi Svemilosni imao sina, ja bih se prvi klanjao"/43:81/, i rije~i: "Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela }e sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti."/39:65/
ne{to sli~no tvrdili. Ovo je uvjet, a nije obavezno da se on desi. Sli~ne ovima su rije~i Uzvi{enog:
Oni govore: Svemilosni je uzeo dijete!", Uzvi{en neka je On! A meleki su samo robovi po{tovani. /26/ Oni ne govore dok On ne
450
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i
Izmeu dvije zagrade moj je komentar, a ne Ibn-Kesirov.
871
da Mi od vode sve ìvo stvaramo? Pa zar ne}e vjerovati? /30/ Mi smo po Zemlji nepomi~ne planine razmjestili da ih ona ne potrese, i po njima smo prolaze i staze u~inili da bi oni kuda èle stizali. /31/ A nebo smo u~inili svodom ~uvanim, a oni se od Njegovih znakova okre}u. /32/ I On je Taj Koji je stvorio no} i dan, i Sunce i Mjesec, i svi oni u svemiru plove."/33/
Allah, d`.{., kaè: "Zar ne zanju nevjernici", tj. oni koji Mu pori~u boànska svojstva ili uz Njega druge oboàvaju, zar oni ne znaju da je Allah, d`.{., uspostavio stvorenja i da je samo On Stvoritelj, "da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina", tj. da je sve to bilo jedna cjelina koju je izrastavljao i na~inio sedam nebesa i sedam zemalja. Uzvi{eni kaè: "I Mi smo od vode sve ìvo stvorili", tj. voda je osnova svega {to je ìvo. Ahmed biljeì od EbuHurejrea, koji je rekao /178/: "Boìji Poslani~e, kada te ugledam, moja du{a ugodno se osje}a a moje oko uìva; obavijesti me o svemu!" Poslanik, s.av.s., re~e: "Sve je stvoreno od vode." Rekao sam, veli EbuHurejre: "Podu~i me ne~emu {to }u raditi i {to }e me u Dènnet uvesti, a Poslanik, s.a.v.s., mi re~e: "[iri selam, hrani gladne, povezuj rodbinu i klanjaj no}u dok svijet spava - u}i }e{ u Dènnet sa selamom." Sened ovog hadisa je po kriteriju Buharije i Muslima, osim {to je Ebu-Mejmune jedan od ravija Sunena, a njegovo pravo ime je Selim. Tirmizi hadise ovog ravije ocjenjuje kao sahih. "I zar ne}e vjerovati?", a svjedoci su da stvorenja postoje i vide razne promjene i doga|aje koji svjedo~e egzistenciju Graditelja, înioca i Apsolutnog Raspore|iva~a Koji sve moè: Sufjan Sevri prenosi od svoga oca, a on od Ikrime, koji kaè: "Upitan je Ibn-Abbas da li je bila prije no} ili dan?" pa je rekao: 'Kada su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, me|u njima nije bilo ni{ta drugo do tama, tako da se zna da no} prethodi danu.'" Uzvi{eni kaè: "Mi smo po Zemlji nepomi~ne planine razmjestili", tj. brda koja stabilizuju Zemlju, u~vr{}uju je i daju joj teìnu, tako da se ne ljulja i ne sudara , pa se moè na njoj bez posljedica boraviti. Sva je pokrivena vodom osim njene ~etvrtine, koja je izloèna atmosferi i Suncu, da bi njeni stanovnici bili svjedoci neba i Njegovih nesumnjihvih znakova, mudrosti i dokaza. Uzvi{eni kaè: "I po njima prolaze i staze stvorili", tj. klance (prolaze) da kroz njih putuju od oblasti do oblasti i od podru~ja do podru~ja, stvorili smo svod iznad Zemlje u obliku kupole. Sli~no ovome Uzvi{eni kaè:
"A oni se od Njegovih znakova okre}u" tj. ne razmi{ljaju o onome {to je Allah, d`.{., na njemu stvorio, njegovom ogromnom prostranstvu i nepojmljivoj visini, te o zvijezdama na njemu koje se kre}u i staja}icama, niti razmi{ljaju o no}i i danu. Uzvi{eni, zatim, ukazuje na neke svoje dokaze, pa kaè: "I On je Taj Koji je stvorio no} i dan", tj. jedno je tama i mrak za po~inak, a drugo je svjetlost za dru{tveni ìvot. Nekada prelazi u no}, a skrati dan, a nekada obrnuto. "i Sunce i Mjesec." Sunce ima svoju posebnu svjetlost, putanju, vrijeme i kretanje, a Mjesec ima svoju svjetlost, kretanje i mijene. "Svi oni u svemiru plove", tj. kruè. Ibn-Abbas kaè da kruè kao vreteno u krugu.
za{ti}eno od nereda . Uzvi{eni kaè:
"A za{to ne pogledaju nebo iznad sebe; kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda",/50:6/ tj. ve} je osigurano i
I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe dali vje~nost; ako ti umre{, zar }e oni dovijeka ìvjeti? /34/ Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti! Mi vas stavljamo na ku{nju i u dobru i u zlu i Nama }ete se vratiti."/35/
Uzvi{eni kaè: "I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe dali", o Muhammede, "vje~nost",
U svakoj stvari koju gledam nalazim dokaz da je On jedan.
tj. na ovom svijetu. Ovaj ajet dokazuje stav u~enjaka koji su rekli da je Hidr, a.s., umro i da on danas nije ìv, jer je i on samo ~ovjek, svejedno bio bogougodnik, vjerovjesnik ili poslanik. Zato Uzvi{eni kaè:
tebe ostati da ìve, a tako ne}e biti, nego }e svi nestati, kao {to Uzvi{eni kaè: "Svako ìvo bi}e smrt }e okusiti!" Uzvi{eni kaè: "Mi vas stavljamo na ku{nju i u zlu i u dobru", tj. provjeravamo vas i ispitujemo tako da nekada vam dajemo nesre}e, a nekada blagodati, pa posmatramo ko je zahvalan a ko nezahvalan, ko je strpljiv a ko malodu{an,451 ko je pokoran a ko
"I Mi nismo ni jednom ~ovjeku prije tebe dali vje~nost." Uzvi{eni kaè: "Ako ti umre{, zar }e oni dovijeka ìvjeti?", tj. oni se nadaju da }e poslije
da bi oni kuda èle stizali "A nebo smo u~inili svodom ~uvanim", tj.
Ovo ne znai da Allah, d.., ne zna dok ne "posmatra i ne provjeri" jer je On znao o Svojim robovima sve prije nego ih je stvorio. Meutim, ova provjera stoga je da se protiv onoga ko ini zlo
451
872
nepokoran. Uzvi{eni kaè: "I Nama }ete se vratiti", tj. da vam dajemo nadoknadu za va{a djela.
Oni govore: "Kada }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" /38/ A da nevjernici znaju da tada ne}e mo}i da otklone Vatru od lica svojih i le|a svojih, i da im niko ne}e mo}i pruìti pomo},/39/ nego da }e im nenadno do}i i zaprepastiti ih i da je ne}e mo}i odagnati i da im se ne}e vremena dati./40/
Uzvi{eni obavje{tava kako mnogobo{ci ubrzavaju vlastitu kaznu svojim laìma, poricanjem, tvrdoglavo{}u i odbacivanjem. Navodi njihove rije~i, pa kaè: kaè:
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji va{e bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kad se spomene Svemilosni /36/ ôvjek je stvoren od ùrbe. Pokazat }u Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne poùrujte." /37/
Uzvi{eni govori svome Poslaniku, s.a.v.s.: "Kada te vide nevjernici", tj.me|u Kurej{ima, kao {to je Ebu-Dèhl i njemu sli~ni, "samo ti se rugaju", tj. ismijavaju se sa tobom i omalovaàvaju te govore}i: "Je li to onaj koji va{e bogove huli?", tj. je li to onaj {to napada va{a boànstva i glupim smatra na{e umove. Uzvi{eni kaè:
"Oni govore: 'Kada }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'" Allah, d`.{., im
"A da nevjernici znaju da tada ne}e mo}i da otklone Vatru od lica svojih i le|a svojih", tj.
da su sigurni da }e se to desiti, oni je ne bi poùrivali. Ali, njih }e Vatra obuhvatiti sa svih strana, kako Uzvi{eni kaè:
"A oni sami ne vjeruju kada se spomene Svemilosni", tj. umjesto da vjeruju u Allaha, d`.{., i
ono {to je Poslanik, s.a.v.s., donio od Allaha, d`.{., oni Poslanika ismijavaju, ne vjeruju u Onoga Ko ga {alje, ne vjeruju u Njegovu za{titu, a zbog toga {to ne {tuje njihova boànstva, oni ga smatraju zabludjelim. Allah, d`.{., ih opovrgava rije~ima:
"Nad njima }e biti naslage Vatre i ispod njih naslage"/39:16/, " i niko im ne}e mo}i pruìti pomo}", tj. ne}e imati pomaga~a. Uzvi{eni kaè: "Nego }e im nenadno do}i", tj. Vatra }e im do}i neo~ekivano, "i zaprepastiti ih", tj. zapanjiti ih,
pa }e joj se izgubljeni predati, ne znaju}i {ta ~ine. "Ne}e je mo}i odagnati ", tj. ne}e imati tu mogu}nost, "i ne}e im se vremena dati", tj. da je odgode ni za jedan tren.
"A kad doìve patanju, saznat }emo ko je dalje s Pravog puta bio skrenuo." /25:42/ "ôvjek je stvoren od ùrbe", ili kao {to kaè: "ôvjek je, doista, nagao. /17:11/ " Cilj
Uzvi{eni kaè:
spominjanja ljudske ùrbe ovdje je u slijede}em: Nakon {to je spomenuo one koji se ismijavaju sa Poslanikom, s.a.v.s., u du{ama se javlja èlja da oni budu brzo ka`njeni, pa kaè: "ôvjek je stvoren od ùrbe", tj. Allah, d`.{., pu{ta silnika dok ga ne pograbi, ali ga poslije ne pu{ta, prvo odga|a pa ubrza, i{~ekuje, ali poslije ne odga|a, i zato kaè: "Pokazat }u Ja vama, doista, dokaze Svoje", tj. Svoju kaznu, presudu i mo} nad onima koji grije{e,
"zato Me ne poùrujte!"
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono ~emu su se rugali. /41/ Reci: "Ko }e vas umjesto Svemilosnog no}u i danju {tititi? Niko!" Pa ipak oni se od Opomene Gospodara svoga okre}u. /42/ Zar }e ih njihova boànstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomo}i, i niko nevjernike od Na{e kazne ne moè pod okrilje uzeti."/43/
Allah, d`.{., govori svome Poslaniku, tje{e}i ga zbog uznemiravanja mu{rika koji ga ismijavaju i pori~u:
uspostave dokazi, kao i za onoga ko ini dobro, te da budu uvjereni da zlo zasluuje kaznu, a dobro nagradu.
"I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo ba{ ono
873
~emu su se rugali", tj. kazna u ~iji dolazak nisu vjerovali, kao {to na drugom mjestu kaè:
"A poslanici su i prije tebe la`nim smatrani, pa su trpjeli {to su ih u la` ugonili i mu~ili sve dok im ne bi do{la pomo} Na{a, a niko ne moè Allahove rije~i izmijeniti, i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti." /6:34/
Slavljeni, zatim, spominje Svoje blagodati robovima, Koji ih ~uva i danju i no}u i oni su pod Njegovom pa`njom, jer On, d`.{., ne spava. Zato kaè:
doista smo sami sebi nepravdu u~inili!" /46/ Mi }emo na Sudnjem danu ispravne tezulje postaviti, pa se nikome ne}e krivo u~initi: ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo Mi ra~une ispitivati."/47/
Uzvi{eni obavje{tava da }e On mu{rike zaslijepiti i pota}i na stranputicu i da }e im produìti ìvot u uìcima, tako da u takav ìvot budu sigurni, a zatim ih savjetuje, pa kaè:
"Reci: 'Ko }e vas umjesto Svemilosnog no}u i danju za{tititi?'" Ovdje zna~i "umjesto". Tj. ko }e "Pa ipak oni se od Opomene Gospodara svoga okre}u", tj. ne priznaju Allahove, d`.{., "Zar }e ih njihova boànstva, a ne Mi, odbraniti?", tj. Uzvi{eni traì od njih obja{njenje za
blagodati prema njima i suprotstavljaju se Njegovim dokazima. Slavljeni, zatim kaè: vas umjesto Svemilosnog {tititi, odnosno ima li neko drugi da vas {titi? Uzvi{eni kaè:
"A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo", kao {to Uzvi{eni kaè:
"Neke gradove oko vas jo{ davno smo uni{tili, a objasnili smo im bili na razne na~ine dokaze, ne bi li se pokajali." /46:27/ Hasan
njihovo poricanje i ruganje i pita ih da li oni imaju boànstva koja }e ih mimo Njega sa~uvati i osigurati. Nije onako kako oni misle i pretpostavljaju, jer: "ona sama sebi ne mogu pomo}i", tj. ta njihova boànstva nisu u mogu}nosti da sama sebi pomognu. Uzvi{eni kaè: "I niko nevjernike od Na{e kazne ne moè pod okrilje uzeti!", tj. niko ih od Nas ne moè za{tititi niti im pomo}i.
Basri kaè: Pod ovim se misli na dominaciju islama nad nevjerstvom. Zna~enje ajeta je: Zar oni ne mogu da shvate da Allah, d`.{., pomaè Svoje prijatelje protiv Svojih neprijatelja, uni{tava nevjerni~ke narode i naselja a spa{ava Svoje robove vjernike. Zato On, d`.{., pita: "Pa kako bi oni bili pobjednici?", tj. oni su pobije|eni, ponièni i prezreni. Uzvi{eni kaè: "Reci: 'Ja vas opominjem Objavom'", tj. ono ~ime vas opominjem je Objava od Allaha, d`.{., ali opomena kaznom ne koristi onome kome je Allah, d`.{., oduzeo vid zbog okretanja od Njegovih dokaza. Uzvi{eni kaè:
Uzvi{eni kaè:
"Ali, gluhi ne ~uju poziv kada se opominju."
"A da ih samo da{ak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: 'Te{ko nama, doista smo sami sebi nepravdu u~inili!'", tj. spoznali bi i priznali svoje grijehe onda
kada bi ih i najmanja kazna zadesila i priznali bi da su na ovom svijetu sami sebi nepravdu u~inili. Uzvi{eni kaè:
pravde. Vaga je jedna, ali je ovdje upotrijebljena mnoìna da se ukaè na brojnost djela koja }e se vagati. Uzvi{eni kaè:
"Mi }emo na Sudnjem danu ispravne tezulje postaviti, pa se nikome ne}e krivo u~initi", tj. na Sudnjem danu }emo postaviti terezije
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uìvaju, tako da su im ìvoti postali dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?! /44/ Reci: "Ja vas opominjem Objavom!", ali, gluhi ne ~uju poziv kada se opominju. /45/ A da ih samo da{ak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: "Te{ko nama,
"Nikome se ne}e krivo u~initi; ako ne{to bude te{ko koliko zrno goru{ice, Mi }emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to {to }emo Mi ra~une ispitivati", kao {to Uzvi{eni kaè: "Gospodar tvoj ne}e nikome napravdu u~initi" /18:49/, i kaè: "Allah ne}e nikome ni trunke nepravde u~initi. Dobro djelo On }e umnogostru~iti i jo{ od Sebe nagradu veliku dati." /4:40/ U
Buharijinom i Muslimovom Sahihu navodi se hadis, a biljeì ga Ebu-Hurejre, u kome Poslanik, s.a.v.s., kaè: /179/" Imaju dvije izjave lahke za izgovaranje, te{ke na vagi (nizanu), a omiljene i drage
874
Svemilosnom: 'Subhanellahi ve bi hamdihi subhanellahil-azim.'" Ahmed prenosi od Abdulalha ibn Amra ibn Asa, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /180/ "Zaista }e se na Sudnejm danu izdvojiti jedan ~ovjek od mojih sljedbenika i do}i pred ostala stvorenja, a zatim donijeti, kao svjedo~anstvo, protiv sebe 99 registara, a veli~ina samo jednog od njih je dokle pogled dopire. Bit }e upitan: 'Pori~e{ li ne{to od ovoga {to je u registrima zabiljeèno i ~ine li ti kakvu napravdu ~uvari ovih pismenih dokumenata?' ôvjek }e odgovoriti: 'Ne, Gospodaru moj.' 'A ima{ li opravdanje ili neko dobro djelo?' ôvjek }e se zbuniti i re}i: 'Ne, Gospodaru moj.' Re}i }e: 'Naprotiv, ti kod Nas ima{ jedno dobro djelo i danas ti se ne}e u~initi nepravda.' Tada }e mu se pokazati listi} na kome pi{e: 'E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah', i re}i se: Dodajte ga! ôvjek }e re}i: 'Gospodaru moj, {to je ovaj listi} u odnosu na ovolike registre?' Re}i }e: 'Tebi se, zaista, ne}e nepravda u~initi.' Registri }e se staviti na jedan, a onaj listi} na drugi tas vage, pa }e listi} pretegnuti i biti teì od svih 99 registara', a potom re~e: 'Ni{ta nije teè od Bismillahir-rahmanir-rahim.'" Biljeè ga Tirmizi i Ibn-Madè od Lejsa ibn Sa'da, a Tirmizi kaè da je ovaj hadis hasen-garib.
blagoslovljena koju objavljujemo", tj. Kur' an
~asni. La` mu je strana i nemogu}a i objava je od Mudroga, hvale Dostojnoga. "Pa zar da ga vi pori~ete", tj. zar }ete ga poricati, a on je tako jasan!?
Mi smo jo{ prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. /51/ Kad on ocu svome i narodu svome re~e: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i no} klanjate?", /52/ oni odgovori{e: "I na{i preci su im se klanjali." /53/ "I vi ste, a i preci va{i, bili u o~itoj zabludi", re~e. /54/. "Govori{ li ti to ozbiljno ili se samo {ali{?", upita{e oni. /55/" Ne", re~e "Gospodar va{ je Gospodar nebesa i Zemlje. On je njih stvorio, i ja }u vam to dokazati."/56/
Uzvi{eni obavje{tava da je Svome prijatelju Ibrahimu, a.s., jo{ ranije, u njegovom djetinjstvu, dao razboritost i nadahnuo ga Istinom te da mu je dao jasne dokaze protiv njegovog naroda. Tako Uzvi{eni kaè:
Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, svjetlo i opomenu za one koji se budu grijeha klonili, /48/ za one koji se budu Gospodara svoga bojali i kada ih niko ne vidi, i koji od âsa oìvljavanja budu strepili. /49/ I ovo je Opomena blagoslovljena koju objavljujemo, pa zar da je vi pori~ete!?/50/
Ranije smo ukazali na to da Allah, d`.{., ~esto spominje i povezuje Musaa i Muhammeda, s.a.v.s., kao i Knjige koje im je objavio. Tako Uzvi{eni kaè: "Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, tj. Tevrat, u kome su dozvole i zabrane i Allahovo, d`.{., obja{njenje razlikovanja istine od laì, {to je karakteristika svih nebeskih knjiga, a to donosi svjetlost u srca, uputu, kajanje, strah i bojazan. Uzvi{eni zato kaè:
" To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov." /6:83/ O ovome postoje brojni
"Tevrat, svjetlo i opomenu za one koji se budu grijeha klonili", tj. opomenu i pouku. Allah, "...One koji se budu Gospodara svoga bojali i kada ih niko ne vidi, i koji od âsa oìvljavanja budu strepili." Sli~ne su i rije~i: "Onima koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi, oprost i nagrada velika." /67:12/ Uzvi{eni, zatim kaè: " I ovo je Opomena
d`.{., ih opisuje, pa kaè:
"Kad on ocu svome i narodu svome re~e: 'Kakvi su ovo kumiri kojim se i dan i no}
israilijjati koje su koristili mnogi komentatori, a ve}ina ih potje~e od Izraeli}ana. Ono {to se u njima podudara sa na{im vjerozakonom, mi prihvatamo, a {to je suprotno, mi odbacujemo. Ono {to nije podudarno sa [erijatom, a nije mu ni suprotno, mi ne drìmo da je istina, niti da je la`, jer u ve}ini toga mi nemamo koristi. Ako bude neke koristi, na nju }e ukazati na{ savr{eni i sveobuhvatni [erijat. U ovom "Tefsiru" smo ve}inu ovih pri~a odbacili jer smatramo njihovo prepri~avanje obi~nim gubljenjem vremena. U tim pri~ama navedene su mnoge laì koje u njihovom narodu imaju pro|u, pa Izraeli}ani ne razlikuju ispravno od pogre{nog, {to su utvrdili i na {to su ukazali potpuno sigurni hafizi i imami ovog na{eg ummeta. Uzvi{eni, dakle, obavje{tava da je Ibrahimu, a.s., jo{ od ranije dao razboritost. On, d`.{., kaè: "I dobro smo ga poznavali", tj. da je on toga dostojan, a zatim kaè:
875
klanjate?'"
"oni reko{e: Govori{ li ti to ozbiljeno ili se samo {ali{?", tj. ono {to si rekao, je li to samo {ala i
zabava ili to ozbiljno misli{?
Razboritost koja mu je data u mladosti ogleda se u tome {to je svoj narod kao mladi} odvra}ao od oboàvanja kipova umjesto Allaha, d`.{. Zna~enje rije~i: "Kakvi su ovo kumiri kojima se klanjate" dato je u slijede}em doga|aju koga prenosi Ibn-Ebu-Hatim od Asbega ibn Nebate koji kaè: "Pro{ao je Alija pored ljudi koji su igrali {ah, pa im rekao: 'Kakvi su ovo kumiri kojima se klanjate? Da neko od vas uzme èravicu i drì je dok se ne ugasi, bolje mu je nego da doti~e {ah.'" Uzvi{eni kaè: "Oni govore: 'I na{i preci su im se klanjali'", tj. oni nisu imali drugog dokaza osim da se pozovu na svoje zalutale pretke. Zato Uzvi{eni kaè: "I vi ste, a i preci va{i bili u o~itoj zabludi", tj. izvan Pravog puta. Po{to je glupim u~inio njihove umove, pretke nazvao zabludjelim i omalovaìo njihova boànstva",
452
povika{e oni, "zaista je silnik." /59/ "ûli smo jednog momka kako ih huli", reko{e, "ime mu je Ibrahim." /60/. "Dovedite ga da ga ljudi vide", reko{e, "da posvjedo~e." /61/ "Jesi li ti uradio ovo sa bogovima na{im, o Ibrahime?"upita{e. /62/ To je u~inio ovaj najve}i od njih; pitajte ih ako umiju da govore", re~e on."/63/
Ibrahim, a.s., zakleo se da }e udesiti njihove kipove, tj. da }e ih porazbijati, {to su ~uli neki pripadnici njegova naroda. Kada su sutradan krenuli na svoju svetkovinu, prolaze}i pored Ibrahima, a.s., upitali su: "Ibrahime, zar ne}e{ po}i sa nama?" "Ne mogu, bolestan sam"; odgovorio je, obzirom da je prethodnog dana obe}ao:
"Ne", re~e,"Gospodar va{ je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio", tj. samo On
je Gospodar i ne treba oboàvati nikoga drugoga osim Njega, On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih, "i ja }u vam to dokazati", tj. ja svjedo~im da nema boga osim Njega i ni gospodara mimo Njega.
on nasrnuo na ostale i porazbijao ih, jer nije podnosio da se ovi mali kipovi oboàvaju zajedno sa Njim. Kada su se vratili i vidjeli kako je Ibrahim, a.s., omalovaìo njihova boànstva, a to dokazuje da su nedostojni oboàvanja i maloumnost svojih oboàvatelja,
"Tako mi Allaha, ja }u, doista, va{im kumirima napakostiti nakon {to se udaljite okrenuti." Kada je ve}ina naroda oti{la da svetkuje, on je poùrio do njihovih kipva i porazbijao ih. "u komade, osim najve}eg" "da bi mu se obratili", tj. da bi pomislili da je
ju~er ~uli da o njima lo{e govori i da prijeti da }e ih porazbijati, rekli su da je tome mladi}u ime Ibrahim. Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: "Allah, d`.{., sve je vjerovjesnike slao kao mladi}e, a ni u~enjak ne postaje u~en osim kao mladi}", pa je citirao ovaj ajet:
"rekli su: 'Ko uradi ovo sa bogovima na{im, zaista je nasilnik'", tj. u onome {to je u~inio. "ûli smo jednog momka kako ih huli", reko{e, "ime mu je Ibrahim", tj. oni koji su ga
"ûli smo jednog momka kako ih huli", reko{e, "ime mu je Ibrahim." Uzvi{eni kaè: "Dovedite ga da ga ljudi vide", tj. pred skup, a
"Tako mi Allaha, ja }u, doista, va{im kumirima napakostiti nakon {to se udaljite okrenuti./57/ I porazbija ih on u komade, osim onoga najve}eg, da bi se njemu obratili. /58/ "Ko uradi ovo sa bogovima na{im?",
Rekao bih da je ovo dokaz da su kipovi koje oboavaju ustvari likovi dobrih ljudi koje su oni u poetku napravili da bi ih podsjeali na njih, kao to to rade agitatori oponaanja nevjernika u ovom vremenu. Jer, mi smo poeli praviti skulpture naih heroja s namjerom sjeanja na njih poslije njihove smrti, zatim je to prelo u potovanje kako bi ivi oponaali ono to su radili mrtvi, a zatim se to potovanje razvije u neto vie od toga. [ejtan potom uljepa ivima velianje i obraanje mrtvima, a zatim upuivanje dove njima, ba onako kako je bilo s likovima dobrih ljudi kao to su: Vudd, Jegus, Suva', Jeuk i Nesr, koji su bili oboavani nakon nestanka nekoliko generacija. Ovako postaje jasna mudrost Mudrog Zakonodavca u vezi sa zabranjivanjem pravljenja kipova i slika, kao i nadgrobnih spomenika koji su vea smutnja od kipova.
452
"Jesi li ti uradio ovo sa bogovima na{im, o Ibrahime?" "To je u~inio ovaj najve}i od njih", tj. onaj {to ga je ostavio nerazlupana, "'pa ih upitajte ako umiju da govore', re~e on." Ibrahim, a.s., èlio je
to je upravo bio cilj Ibrahimov, a.s.: da im pred skupom ukaè na njihovu veliku glupost i maloumnost, s obzirom da kipove smatraju bogovima, a oni eto nisu u stanju sami sebe da za{tite. Po{to nisu bili u stanju sami sebi da pomognu, kako onda o~ekivati i traìti od njih da pomognu nekome drugom!
da ih potakne da spontano shvate da kipovi koji ne govore, koji su bespomo}ni nisu u stanju da sebi pomognu, pa kako onda da za{tite i pomognu nekome drugom. U Buharijinom i Muslimovom "Sahihu" se prenosi od Ebu Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /181/ "Ibrahim nije istinu rekao tri puta: dva puta radi Allaha i to:
876
"Ovo je u~inio ovaj najve}i od njih" i kada je rekao: "Ja sam bolestan", a tre}i put kada je putovao kroz zemlju jednog silnika, a sa njim je bila Sara. Bili su odsjeli pa je neki ~ovjek oti{ao do onog silnika i rekao mu: "Do{ao je jedan ~ovjek u tvoju zemlju i sa njim èna prava ljepotica. Silnik je poslao poruku da mu Ibrahim do|e i on je do{ao. Upitao ga je: '[ta je tebi ona èna?' 'Sestra', odgovorio je Ibrahim. Silnik naredi: 'Ti odlazi, a nju mi po{alji.' Ibrahim se primakao Sari, pa joj rekao: 'Ovaj silnik me pitao o tebi, pa sam mu rekao da si mi sestra. Nemoj me izdati kod njega, jer ti si, zaista, moja sestra po Allahovoj Knjizi. Osim nas dvoje na Zemlji nema vi{e muslimana.' Kada ju je Ibrahim doveo, ustao je da klanja namaz. Ona je uvedena kod silnika i ovaj, kada ju je vidio, strasno ju je poèlio, pa je poku{ao da je dohvati, ali je postao paralisan, pa je molio: 'îni dovu Allahu da me spasi, ne}u ti ni{ta.' Ona je ~inila dovu, pa je oslobo|en, ali ga je ponovo obuzela strast pa je poku{ao ponovo da je dohvati, ali je ponovo bio paralisan . To se ponovilo tri puta, pa je i tre}i put molio za pomo} i ona je dovu ~inila, pa je spa{en. Pozvao je najblièg slugu i rekao: 'Nisi mi doveo insana ve} si mi doveo {ejtana. Vodi je i daj joj Hadèru.' Iza{la je vode}i Hadèru sa sobom. Kada je Ibrahim primjetio da stiè, okon~ao je namaz i upitao: '[ta bi sa tobom?' Ona odgovori: 'Allah je osujetio silnika u namjeri, a meni dao slu{kinju Hadèru'" Muhhamed ibn Sirin kaè da bi Ebu-Hurejre, pri~aju}i ovaj hadis, obi~avo re}i: "To je va{a majka, o sinovi nebeske vode."453
vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Za{to se ne opametite?"/67/

Uzvi{eni obavje{tava da se narod Ibrahimov, a.s., "pribrao", kore}i sam sebe, jer vi{e nije ~uvao boànstva, nakon njegovih rije~i i prigovora da njihova boànstva ne posjeduju nikakvu mo}. Rekli su: "Vi ste, zaista, nasilnici", tj. zanemarili ste njihovo ~uvanje. "Zatim glave obori{e", tj. za{utje{e i zbuni{e se, jer nisu mogli da odgovore na Ibrahimove, a.s., rije~i: "Pitajte ih ako umiju da govore." Ali, kako da ih pitaju, kad su i sami uvjereni u njihovu beìvotnost! Reko{e: "Ta ti zna{ da ovi ne govore." U tom trenutku, po{to su to priznali, Ibrahim, a.s., re~e:
rekav{i:
"Pa za{to se onda, umjesto Allahu klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu {tetu otkoniti", pa ih po~e prekoravati "Te{ko vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Za{to se ne opametite?", tj.
kako ne shvatate u kakvoj ste zabludi i kolikom nevjerstvu?! Donio im je tako dokaz i potpuno ih porazio. Zato Uzvi{eni kaè:
"To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov." /6:83/
I oni se pribra{e, pa sami sebi reko{e: "Vi ste, zaista, nasilnici!" /64/ Zatim glave obori{e i reko{e: "Ti zna{ da ovi ne govore!" /65/ "Pa za{to se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu {tetu otkloniti?", upita on. /66/ "Te{ko
"Spalite ga i bogove va{e pomozite , ako ho}ete to da u~inite!," povika{e: /68/ 'O vatro!', rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu! /69/ "I htjedo{e mu spletku skovati, ali ih Mi u~inismo gubitnicima najve}im!" /70/
Upravo tako, ko god nema siguran argument, on poseè za silom. To je isto uradio Ibrahimov, a.s., narod. Po{to nisu imali adekvatan odgovor
"Rekli su: 'Spalite ga i bogove va{e pomozite ako ho}ete to da u~inite!'" Sakupili su
453
Rekao bih da je u ovom hadisu, oko koga su saglasni Buharija i Muslim, kategorian dokaz, izmeu ostalih dokaza, o neporonosti supruga Allahovih poslanika u vezi sa bludom shodno neporonosti poslanika, neka je na njih salavat i selam. Nemogue je da supruga poslanika uini zinaluk bilo svojom voljom ili ne, jer Allah, d.., njeno srce oisti od toga i ne dozvoli joj to kako bi se sauvala neporonost poslanika i kako se njihove iste porodice ne bi okaljale prljavtinom i sramotom to bi bila prepreka njihovoj misiji pozivanja Allahovoj vjeri. ak i kad neki od silnika pokua da neku od supruga prisili na blud, Allah, d.., preuzme njenu zatitu i sprijei nasilnika da je dotakne, kao to je bilo sa Sarom, koju je Allah, d.., zatitio Svojom milou, dobrotom i snagom od nasilnika, a Allahovu snagu niko ne moe pobijediti, ni na nebu, ni na Zemlji, i On je svemogu i iznad Svojih robova.
Abbasa, koji je rekao: rije~i su koje je izgovorio Ibrahim a.s., u trenutku kada je ba~en u vatru i koje je izgovorio Muhammed, s.a.v.s., kada je re~eno:
"Dovoljan mi je Allah, i divan je On oslonac i pomaga~." Ovo je ovako zabiljeìo Buharija od Ibn-
veliku gomilu drva i raspalili vatru sa velikim buktinjama i visokim plamenom, tako da joj sli~na nije ranije pripremljena. Ibrahima, a.s., postavili su na spravu za bacanje kamena, a tu ideju im je dao jedan ~ovjek kome je Allah, d`.{., dao da propadne u zemlju. Kada su Ibrahima, a.s., bacili u vatru, on je rekao:
877
prenosi od Ebu-Hurejrea da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /183/ "Kada je Ibrahim ba~en u vatru, on je rekao:
"Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pri~uvate, to im je u~vrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan nam je Allah, i divan je On pomaga~./3:173/ '" Hafiz Ebu-Ja' la Boè moj, Ti si jedini na nebu, a ja sam jedini na Zemlji koji te oboàva.'" Seid ibn Dùbejr
milost Na{u ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih./75/

Allah, d`.{., obavje{tava da je Ibrahima, a.s., spasio od vatre u koju ga je njegov narod bio bacio, a zatim ga izveo izme|u njih i uputio prema podru~ju [ama, u blagoslovljenu zemlju. Ina~e je Ibrahim, a.s., ìvio u Iraku, pa je njega i njegova brati}a Luta, a.s., Allah, d`.{., uputio prema [amu, za koji se kaè da je najpodesniji za hid`ru. Njegov sastavni dio je Palestina, zemlja okupljanja i proìvljavanja, u koju }e si}i Isa, a.s., i u kojoj }e ubiti Dedàla. Ibrahim, a.s., oènio je Saru i sa njom krenuo iz svoje zemlje."
prenosi od Ibn-Abbasa, koji je rekao: "Kada je Ibrahim ba~en u vatru, melek zaduèn za ki{u je rekao: 'Da se ho}e narediti ki{a, pa da je po{aljem?', ali je Allahova naredba bila brà jer je Allah, d`.{., rekao: "O vatro, budi hladna i spas Ibrahimu!" IbnAbbas kaè: "Da Allah nije rekao "i spas", Ibrahim bi stradao od njene hladno}e." Ibn Ebu-Hatim prenosi od {ti}enice El-Fakiha ibn El-Mugire El-Mahzumije, koja je rekla: "U{la sam kod h. Ai{e i u njenoj sobi vidjela {tap, pa sam je upitala: 'Majko pravovjernih, {ta radi{ sa ovim kopljem?' Odgovorila je: 'Ubijamo gu{tere, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /184/ 'Kada je Ibrahim ba~en u vatru, sve zemaljske ìvotinje nastojale su da ugase vatru, a samo je gu{ter nastojao da je raspaljuje prema Ibrahimu, pa je Poslanik, s.a.v.s., naredio njegovo ubijanje.'" Uzvi{eni kaè: "I oni htjedo{e mu spletku
"prema zemlji koju smo za ljude blagoslovili." Uzvi{eni kaè: "I poklonili mu Ishaka, i Jakuba kao unuka." Ibn-Abbas i drugi kaù da rije~ zna~i "I Mi ga obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom." /11:71/ Uzvi{eni kaè: "I sve u~inismo dobrim", tj. da svi budu dobri. "U~inismo ih vo|ama", tj. da
pozivaju Allahu, d`.{., po Njegovoj odredbi. Uzvi{eni kaè: sinovog sina i da je Jakub sin Ishakov, a.s. Uzvi{eni kaè:
budu uzori,
skovati, ali ih Mi u~inismo gubitnicima najve}im!", tj. bili su poraèni jer su htjeli da postave
zamku Boìjem poslaniku, ali je njima Allah, d`.{., postavio zamku a njega za{titio od vatre, pa su oni tako bili pobije|eni.
"i upu}uju prema zapovjedi Na{oj", tj. da
svijetu nare|uju. Uzvi{eni, zatim, skre}e pozornost na Luta, a.s., sina Haruna ibn Azera, koji je sa Ibrahimom, a.s., vjerovao i bio mu sljedbenik i koji je sa njim hid`ru u~inio. Uzvi{eni kaè:
"I objavismo im da ~ine dobra djela, i da namaz obavljaju, i zekat udjeljuju, i samo su Nama u ibadetu bili", tj. da i sami rade ono {to
"I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim re~e: 'Ja se selim onamo kuda mi je moj Gospodar naredio.' /29:26/ " Allah, d`.{., dao mu je mudrost,
znanje, slao mu objavu i u~inio ga vjerovjesnikom. Poslao ga je u Sodomu da njene stanovnike odvra}a od poganih djela, ali su mu se suprotstavili i porekli mu poslanstvo, pa ih je Allah, d`.{., uni{tio i naselje razorio. Uzvi{eni kaè:
I spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili, /71/ i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve u~inismo dobrim, /72/ i u~inismo ih vo|ama da upu}uju prema zapovijedi Na{oj, i objavismo im da ~ine dobra djela, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju, i samo su Nama u ibadetu bili. /73/ I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari ~inili, izbavismo, to, uistinu, bija{e narod razvratan i zao /74/ i u
"Mi ga, iz grada u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari ~inili, izbavismo, to, uistinu, bija{e narod razvratan i zao, i u milost Na{u ga uvedosmo; on je doista od onih dobrih."
"I spomeni Nuha - kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i njegovu porodicu od jada velikog spasismo, /76/ i od
878
Uzvi{eni obavje{tava da se odazvao Svome narodu i poslaniku Nuhu, a.s., koji je traìo kaznu za svoj narod:
naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Na{e, za{titismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo."/77/
radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli."/82/

Rije~ zna~i "napasanje", ali isklju~ivo no}u. Spomenuti usjev je gro`|e (vinograd) ~iji su grozdovi lijepo izgledali. Ibn-Dèrir prenosi od Ibn-Mes'uda da u vezi s rije~ima Uzvi{enog: "Vinograd ~iji su grozdovi porasli pa uni{teni bili." Davud je presudio da ovce pripadnu vlasniku vinograda dok je Sulejman, a.s., zastupao druga~ije mi{ljenje. Vinograd treba predati vlasniku stoke i on }e voditi brigu o njemu sve dok ga ne dovede u prvobitno stanje. Stoku treba predati vlasniku tog vinograda i on }e se njome koristiti dok vinograd ne bude vra}en u prvobitno stanje, a onda }e i vinograd i stoka biti predani svojim vlasnicima, na {to upu}uju rije~i Uzvi{enog: "i u~inismo da Sulejman pronikne u to." Tako je Allah, ne kore}i Davuda, pohvalio Sulejmana, kako to re~e Hasan el-Basri. Odgovaraju}i Ejas bin Muaviji, koji je traìo odgovor i koji je pla~u}i do{ao Hasan Basriji, upitao ga je: "[ta te je uplakalo?" Odgovorio je: "Do mene je doprlo da }e ~ovjek koji nakon uloènog truda presudi i pogrije{i u Dèhennem. Onaj koga nadvladaju strasti, tako|er }e u Dèhenem, dok }e ~ovjek koji nakon uloènog truda pogodi biti dènetlija." Hasan Basrija na to je odgovorio: "U Allahovom prezentovanju vijesti o Davudu i Sulejmanu, neka je na njih spas, i poslanicima je osuda suprotstavljenosti govora tih ljudi rije~ima poslanika." Uzvi{eni kaè:
"Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji ni jednog nevjernika, jer, ako ih ostavi{, oni }e robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo }e grje{nike i nevjernike ra|ati." /71:26, 27/
Uzvi{eni kaè:
"I Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle" kaè:
utjeravanja u la` i uznemiravanja. On je sa njima proveo 950, gotovo hiljadu godina, pozivaju}i ih Allahu, d`.{., ali mu se mali broj odazvao. Stalno su ga uznemiravali. Prolazile su generacije jedna za drugom, a stanje se nije mijenjalo. "I od naroda ga za{titismo", tj. Mi smo ga spasili i izbavili ga od naroda njegova kao pobjednika,
"I spomeni Nuha kad u davno vrijeme zavapi, pa Mu se odazvasmo, i njega i porodicu njegovu spasismo", tj. one koji su sa njim vjerovali, "od jada velikog", tj. te{kog stanja,
"koji su smatrali neistinitim dokaze Na{e. To bijahu opaki ljudi pa ih sve potopismo."
Niko od njih nije ostao na Zemlji, kako je to i traìo njihov poslanik, a.s.
Allah je pohvalio Sulejmana", kaè Hasan Basri nastavljaju}i: "Allah je odista sudijama stavio u obavezu tri stvari: da rije~i Allahove ne prodaju u bescjenje, da kod su|enja ne slijede strasti i da se zbog Allaha nikoga ne boje", a zatim je prou~io:
"i Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle, i Mi smo bili svjedoci su|enju njihovu." "Ne pokudiv{i Davuda,
"I spomeni Davuda i Sulejmana, kada su sudili o usjevu {to su ga no}u ovce ne~ije opasle, i Mi smo bili svjedoci su|enju njihovu/78/. i u~inismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I pot~inismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri u~initi. /79/ I nau~ismo ga da izra|uje pancire za vas da vas {tite u borbi sa neprijateljem, pa za{to niste zahvalni?" /80/ A Sulejmanu vjetar jaki pot~inismo, po zapovjedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo, /81/ i {ejtane neke da zbog njega rone, a
"O Davude, Mi smo Te namjesnikom na Zemlji u~inili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za stra{}u, da te ne odvede sa Allahova puta." /38:26/ Uzvi{eni kaè: "Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, ve} se bojte Mene." /5:44/ Uzvi{eni kaè: "Ne zamjenjujte rije~i Moje za ne{to {to malo vrijedi." /5:44/ Ja velim: Svi Boìji
poslanici neka je na njih spas, nepogre{ivi su, a od Uzvi{enog Allaha imaju podr{ku, i u tome nema nikakvog razilaènja me|u pravom ulemom, kako selefijama tako i onima koji su do{li iza njih. [to se ti~e drugih, mimo Boìjih poslanika, u Buharijinom "Sahihu" preneseno je od Amr bin Asa da je rekao: "Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /185/ 'Kada sudija uloì sav trud, pa pravilno presudi, ima dvije nagrade. Me|utim, kad uloÌ sav trud, pa pogrije{i, ima jednu
879
kojim je u~io Zebur. Kada bi zau~io njime, ptice bi u zraku zastale i pratile Davuda. Zbog toga kada bi Boìji Poslanik, s.a.v.s., pro{ao pored Ebu-Musa elE{arija dok bi on no}u u~io Kur'an - a glas mu je bio tako lijep - Boìji Poslanik bi stao, odslu{ao njegovo u~enje pa rekao: /187/ "Ovome je data jedna od frula Davudove porodice (tj. lijep glas). "Ebu-Musa el-E{ari bi rekao: "Da sam znao, Boìji Poslani~e, da }e{ slu{ati, tebi bi u~enje jo{ vi{e uljep{ao." Rije~i Uzvi{enog:
"I pot~inismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale..." I to zbog lijepog Davudovog glasa
nagradu.'" Ovaj hadis zapravo je odgovor na Ijasovo pogre{no shvatanje koje se sastoji u tome da }e kadija kada id`tihadi pa pogrije{i u dèhenem, a Allah najbolje zna. U "Sunenima" stoji: 186 "Imaju tri vrste sudaca: jedan }e u Dènnet, a dvojica u Dèhennem. ôvjek koji zna istinu i sudi po njoj }e u Dènnet, a onaj koji ljudima sudi ne poznavaju}i stvari }e u Dèhennem, a ~ovjek koji zna istinu, a sudi suprotno istini }e isto tako u Dèhennem." Rije~i Uzvi{enog:
I Ejubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja sna{la, A Ti si od milostivih najmilostiviji'", /83/ odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milo{}u Na{om, porodicu njegovu, i uz njih jo{ toliko, i da bude pouka onima koji su Nama pokorni. /84/
Uzvi{eni spominje Ejuba, a.s., i isku{enja koja su ga zadesila u imetku, tijelu i djeci. Imao je dosta jaha}ih ìvotinja, usjeva, djece i ugodnih lijepih ku}a. U svemu nabrojanom isku{avan je i sve je izgubio. Tijelo mu je bilo obolilo od elefantijazisa (lepre), izuzev srca i jezika kojima je veli~ao Uzvi{enog Allaha. Boìji Poslanik, s.a.v.s., kazao je: /188/ "Najgora isku{enja od ljudi imat }e Boìji poslanici, zatim dobri ljudi, pa najuzoritiji." Boìji poslanik Ejub, a.s., bio je oli~enje sabura, i on se navodi kao primjer strpljenja. Jezid bin Mejsere kazao je:" Kada je Allah stavio Ejuba, a.s., na ku{nju gubljenjem porodice, imovine i djece ne ostaviv{i ni{ta {to bi pomena dostojno bilo, Ejub, a.s., rekao je: - Gospodaru svih gospodara, Tebe Koji si mi dobro u~inio - hvalim. Dao si mi bogatstvo, porod, tako da je moje srce potpuno bilo obuhva}eno time. Sve si to od mene uzeo i srce mi o~istio. Izme|u mene i Tebe nema nikakvih prepreka. Kada bi moj neprijatelj Iblis znao {ta si u~inio, pozavidio bi mi." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Abdullahh bin Ubej bin Umejra: Ejub, a.s., imao je dva brata koji su jednog dana do{li, ne mogav{i da mu se pribliè, zbog toga {to je Ejub a.s., zaudarao. Po~eli su izdaleka, pa je jedan drugom kazao: "Da je Allah Ejubu namijenio dobro, ne bi ga ovim isku{avao." Njihove rije~i su jako uznemirile Ejuba, a.s., tako kako nikada nije bio uznemiren. Rekao je: "Ja Rabbi, ako Ti zna{ da nikada nisam proveo no} sit, a da sam znao da neko ima gladan, potvrdi mi to." S neba je to potvr|eno i njegova dva brata su to ~ula. Zatim je kazao: "Ja Rabi, ako Ti zna{ da nikada nisam imao dvije ko{ulje, a da sam znao da ima neko go, potvrdi mi." Potvr|eno je s nebesa, a njegova dvojica bra}e su to ~ula. Padnuv{i ni~ice na sed`du kazao je: "Moj Allahu! Tako mi Tvoje mo}i, ne}u podi}i glavu dok ovo od mene ne otkloni{." I nije digao glavu sve dok to od njega nije bilo otklonjeno.454 Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa koji kaè: Allah je Ejuba, a.s., zaodjenuo dènetskim ogrta~em, pa se Ejub malo udaljio i sjeo u stranu. Do{la je
454
"I nau~ismo ga da izra|uje pancire za vas da vas {tite u borbi s neprijateljem." Zna~i izrada
oklopa, kako to Uzvi{eni veli:
"U~inili da mu mekano gvo`|e bude. Pravi {iroke pancire i ~estito ih pleti." /34:10-11/ Zbog toga Uzvi{eni veli: "Da vas {tite u borbi s neprijateljem." Zna~i u bici. "Pa za{to niste zahvalni?" Tj. Allah
vas je obasuo blagodatima time {to je Svoga roba Davuda nadahnuo i samo zbog vas ga tome podu~io. Rije~i Uzvi{enog: "A Sulejmanu vjetar jaki poslu{nim u~inismo." Tj. Sulejmanu sna`ni vjetar u~inismo.
"Po zapovijedi njegovoj puhao je prema Zemlji koju smo blagoslovili." Tj. po zemlji Siriji. "A mi sve dobro znamo." Sulejman, a.s., imao
je drveni }ilim na koga bi stavljeno sve {to mu je bilo potrebno za dràvne poslove, a koga je nosio vjetar gdje je htio, a kome su hlad pravile ptice, ~uvaju}i ga od ège; i spu{tao bi se i iskrcavao svoj teret i svitu.
"I Mi smo dali da mu sluè: 'Vjetar, koji je prema zapovijedi Njegovoj blago puhao onamo kuda je On htio.'" Uzvi{eni veli: "A Sulejmanu, vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a nave~er rastojanje od mjesec dana." Govor Uzvi{enog: "...i {ejtane neke da zbog njega rone", tj. u vodi vade}i bisere i dragulje i tome sli~no. "A radili su i poslove druge." Izgradnju i ronjenje. "I nad njima smo Mi bdjeli", tj. Allah ga je
~uvao da mu ni jedan {ejtan ne u~ini ne{to lo{e. Sve je bilo pot~injeno Sulejmanu, a.s., i pod njegovom upravom i niko se ne bi osmjelio da mu se pribliì. On je Allahovim izunom njima upravljao, koga je htio osloba|ao je, a koga je htio - li{avao je slobode.
Ja sam rekao: "Na to kazuju rijei Uzvienog: 'I nevolju mu, koja ga je morila otklonismo.'"
880
da mu je re~eno: "O Ejube, tvoja porodica je zbog tebe u Dènnetu, i ako ti ho}e{, vratit }emo te njima. Ako pak ho}e{, zbog tebe }emo ih ostaviti u dènnetu, a tebi }emo njih onoliko koliko ih je bilo nadoknaditi? Odgovorio je: "Ne, ostavite ih u Dènnetu." Zbog njega su ostavljeni i u Dènnetu, a na dunjaluku mu je nadokna|en isti broj ~eljadi. Govor Uzvi{enog: "I da bude pouka", tj. to smo u~inili kao milost Allahovu prema Ejubu. "...onima koji su Nama pokorni." U strpljivosti Ejuba smo u~inili uzorom da oni koji su izloèni isku{enjima ne pomisle da im to ~inimo da bi ih ponizili i da zbog strpljivosti spram Allahovih odre|enja ne bi prebacivali Ejubu, a.s. U tome {to Allah Svoje robove stavlja na muke i isku{enja, univerzalna je mudrost.
"...i vratismo mu milo{}u Na{om, porodicu njegovu, i uz njih jo{ toliko." Mudàhid je rekao
njegova èna i ne poznav{i ga upitala: "Gdje je oti{ao ovaj bolesnik koji bija{e ovdje, mo`da su ga psi ili pak vuci raznijeli?" S njim je tako razgovarala a onda on re~e:. "Te{ko Tebi, ja sam Ejub." "Boìji robe ismijava{ se sa mnom", re~e ona. "Te{ko Tebi, ja sam Ejub, Allah mi je povratio tijelo." Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ebu-Hurejrea da je Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao: /189/ "Po{to je Allah, d`.{., izlije~io Ejuba, sru~io je na njega zlatne skakavce koje je Ejub uzeo i stavljao u svoju odje}u. Re~eno mu je: "O Ejube, zar se nisi zasitio?" On je odgovorio: "Gospodaru, a ko se moè zasititi Tvojom milo{}u." Tekst hadisa nalazi se kod Buharije i Muslima o ~emu }e biti govora na drugom mjestu. Govor Uzvi{enog:
"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga ne}emo usmrtiti, pa poslije u tminama zavapi. 'Nema boga osim Tebe, Uzvi{en neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje u~inili!'" /87/ "Pa mu se odazvasmo i tegobe ga spasimo; eto tako Mi spa{avamo vjernike." /88/
Ovaj slu~aj pominje se u suri "Es- Saffat" i u suri "Nun". Junusa, sina Metta (Mateja), Allah je poslao stanovnicima njegova grada Nineve, a to je jedno mjesto u Mosulu (Irak). Pozivao ih je da vjeruju u Allaha, a oni su odbili, ko~operiv{i se u svom nevjerovanju. Ljute}i se na njih, oti{ao je od njih, obe}av{i da }e ih sti}i kazna nakon tri stvari. Po{to se njegova prijetnja obistinila, bili su uvjereni da poslanik ne zaobilazi istinu. Sa svojom djecom, stokom izi{li su u pustinju i razdvojili majke od djece. Nakon toga su se skru{eno molili Uzvi{enom Allahu. Deve i njihova mladun~ad su njakala, krave i telad ri~ali, ovce i jagnjad blejale, pa je Allah od njih otklonio kaznu. Uzvi{eni Allah kazao je:
"I spomeni Ismaila, i Idrisa, i Zulkifla, a svi su oni bili strpljivi." /85/ "I uvedosmo ih u milost Na{u, oni doista bijahu dobri." /86/
Ismail je sin Ibrahima. Neka je na obojicu spas. Naprijed, u suri "Merjem" bilo je govora o njemu, a tako|er i o Idrisu, a.s. Me|utim, {to se ti~e Zulkifla, iz konteksta je o~ito da je on kompariran, uporedo pomenut kao poslanik sa ostalim poslanicima. Drugi kaù da je on bio dobar ~ovjek, pravedan vladar i pravedan sudac. Na ovakvim razmi{ljanjima se zaustavio Ibn- Dèrir, a Allah najbolje zna.
[to se ti~e Junusa, a.s., on je oti{ao i zajedno sa narodom se ukrcao u la|u i isplovio sa njima. Bojali su se da se ne utope, pa su izglasali da se ~ovjeka na koga izborom padne kocka trebaju osloboditi. Kocka je pala na Junusa, a.s., pa su odbili da on bude taj. Stvar su ponovili i kocka je ponovo pala na Junus, a.s., pa su i to odbili. I tre}i su put ponovili, pa je opet kocka pala na njega. Uzvi{eni Allah rekao je:
" Za{to nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u ìvotu na ovome svijetu otklonili i ìvot mu jo{ izvjesno vrijeme produìli?" /10:98/
na njega, pa je Junus, a.s., ustao, skinuo odje}u i bacio se u more. Ibn-Mes'ud kaè: "Allah je poslao ribu iz zelenog mora koja je prekrstarila mora da bi do{la i progutala Junusa, a.s., kada se bacio iz la|e. Allah je nadahnuo ribu da mu ne jede meso i da mu kosti ne drobi, i da joj Junus nije opskrba, kao i da }e njena utroba za njega biti zatvor. Govor Uzvi{enog:
" I baci kocku, i kocka na njega pade" /37:141/, tj. izbor je pao
"I spomeni Zunnuna, kada srdit ode i pomisli da ga ne}emo usmrtiti", tj. Zunnun vlasnik ribe,
to je Junus, a.s., koji je oti{ao ljut od svog naroda
881 Gospodaru obratiti za ne{to da mu dova ne}e biti usli{ena. Hadis prenose Tirmizi i Nesai. Premda je ova dova specifi~no dova Junusa, a.s., ona je op}enito i dova svih vjernika i ona je ujedno Allahov {art onome ko se njome Allahu obra}a, {to se da zaklju~iti iz hadisa kojeg prenosi Ibn-Dèrir od Sa'd bin Ebi-Vekasa, pa sve do Boìjeg Poslanika, a u kojem stoji: /191/ "Najuzvi{enije Allahovo ime kojim kada se ne{to moli bude usli{eno, i kojim kada se ne{to traì bude ispunjeno, dova je Junusa bin Mateja ..."
napustiv{i ih zbog toga {to mu vjerovali nisu. Ukrcao se na la|u i po{to je kocka pala na njega bacio se u more, pa ga je riba progutala. Mi{ljenja je bio da ga Uzvi{eni Allah u utrobi ribe ne}e stijesniti. A ovo mi{ljenje o Allahu je lijepo, a to je da mu sigurno ne}e odrediti smrt i da }e ga iz utrobe ribe izbaviti. Kao da je to shvatio u zna~enju Boìje odredbe, jer Arapi kaù da glagoli imaju isto zna~enje. Jedan pjesnik veli:
Nema povratka vremenu koje je pro{lo, Uzvi{en si, a ono {to odredi{ - tako i bude.
A kaè Uzvi{eni:
kako je presuda pala. /54:12/. Govor Uzvi{enog: "Pa poslije u tminama zavapi." Ibn-Mes'ud kaè da je tmina utroba ribe, morska tmina i no}na tmina, {to tako|er prenose i Ibn-Abbas i drugi. Riba ga je odnijela prevaljuju}i mora dok nije do{la do najniìh morskih predjela gdje je Junus ~uo {um, pa }e u sebi re}i: "[ta je ovo?" Premda je u utrobi bio, Allah mu je objavio da je to tespih koji ~ine morske ìvotinje. Tada je izgovorio:
"I vode su sastale kako je odre|eno bilo", tj.
"Nema Boga osim Tebe, Uzvi{en neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje u~inili!" Tespih Junusa,
a.s., ~uli su meleki, pa su povikali: "Gospodaru na{, mi glas slaba{an u zemlji neznanoj ~ujemo." "To je moj
"I (spomeni) Zekerijjaa, kada pozva Gospodara svoga: 'Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si Najbolji Nasljednik!' Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i izlije~ili mu ènu." /89/. "Oni su se trudili da {to vi{e dobra u~ine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni." /90/.
Uzvi{eni govori o Svom robu i Svom Poslaniku Zekerijjau. Traìo je da mu Allah podari dijete koje }e poslije njega poslanikom biti. Kazivanje je op{irnije prezentovano na po~etku sure "Merjem", a tako|er i suri "Ali-Imran" nego {to je to ovdje: "Kada pozva Gospodara svoga", tj. kriju}i od naroda svoga: "Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama", tj. nemam djeteta niti nasljednika koji }e me poslije smrti u narodu naslijediti. "A Ti si Najbolji Nasljednik! Ova Zekerijjaova dova i pohvala Allahu, d`.{., u skladu je s onim {to traì. Govor Uzvi{enog:
rekli: "Je li to onaj dobri ~ovijek od kojeg Ti je svakog dana i no}i stizalo dobro djelo? "Jeste", bio je odgovor Uzvi{enog. Zatim su se meleki zauzeli za Junusa, a.s., pa je Allah naredio da ga riba izbaci na obalu, kako to Uzvi{eni veli: a bio je bolan." 455 Govor Uzvi{enog: ..." odazvasmo se i tegobe ga spasismo", tj. izbavismo ga iz utrobe ribe i tmina.
rob Junus, pogrije{io je prema meni, pa sam ga u more u utrobu ribe smjestio." Meleki su
"Eto tako Mi spa{avamo vjernike", tj. kada u pote{ko}i mole
neka si, a ja sam se, zaista, ogrije{io prema sebi." Ovom dovom nikad se muslilman ne}e svome
Rekao bih da je ovo to prenosimo izvedeno iz hadisa u kojem ima jedna anonimna osoba (medhul). Hadis je merfu' i prenosi ga Muhammed bin Ishak od Ebu-Hurejrea, a dehalet (anonimnost) u tome je to Muhammed bin Ishak prenosi od onoga ko mu je priao ali on tu osobu nije imenovao, a ta osoba prenosi od Abdulla bin Rafia, a ovaj od Ebu - Hurejrea, sve do Allahovog Poslanika.
455
" Nema Boga osim Tebe, hvaljen
ovom dovom i kada Nam se obrate, a pogotovo prilikom belaja i neda}a. Podsticanje na u~enje ove dove prenesena je od Muhammeda, a.s. Imam Ahmed prenosi od Sa'da bin Vekkasa nakon {to je spomenuo {to se desilo izme|u njega i Osman bin Affana..., da prenosi od Poslanika, a.s., koji je rekao /190/ ...obra}anje Zunnuna kada je u utrobi ribe bio:
"Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i izlije~ili mu ènu", tj. èna mu je

nerotkinja bila, pa je dijete rodila.
Tj. rade}i djela koja predstavljaju pokornost Allahu, d`.{., i koja Mu pribliàvaju. "I molili su Nam se u nadi i strahu", tj. nadaju}i se Boìjoj nagradi, a boje}i se i strahuju}i od Njegove kazne.456 "I bili su prema Nama ponizni." Skru{enost je strah neophodan srcu i koji srce nikada ne napu{ta. Kaè se: "ponizni", tj. skru{eni, ponizni vjernici, oni koji vjeruju {to je Allah objavio, a sve ovo su sinonimi ispravni i pribli`nog su zna~enja.
"Oni su se trudili da {to vi{e dobra u~ine."
456
Ja sam konstatovao: "Zbog toga je dova: 'Ja Rabbi, Gospodaru, nisam Te oboavao iz straha od Dehennema, niti iz enje za Dennetom', zabluda."
882 Koji sudruga nema, a uz razli~ite vjerozakone Njegovih poslanika. Tj. spram poslanika narodi su se razli~ito pona{ali, od onih koji vjeruju do onih koji negiraju, zbog ~ega Uzvi{eni veli: "A svi }e se Nama vratiti." Tj. na Danu sudnjem svako prema djelu svome, bilo ono dobro ili lo{e, zbog ~ega Uzvi{eni veli:
"I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili."
"A i onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje, u nju ìvot udahnusmo, i nju i sina njezina znamenjem svjetovima u~inismo." /91/.
Ovako Uzvi{eni navodi slu~aj Merjeme i njenog sina Isa, a.s., identificiraju}i ga i porede}i sa slu~ajem Zekerijjaa i njegovog sina Jahjaa, a.s. Navodi slu~aj Zekerijjaa, a.s., pitaju}i kako da starac i starica rode dijete, te spominju}i ~udniji slu~aj Merjeme, a to je dolazak na svijet djeteta bez oca - mu{karca. Uzvi{eni veli: "A i onu koja je sa~uvala djevi~anstvo svoje", tj. od prljav{tine kako to Uzvi{eni veli u suri "Et-Tahrim":
"Ko bude dobra djela ~inio i uz to vjernik bio", tj. srce mu je vjeru prihvatilo a djelo Mu dobro "Trud mu ne}e li{en nagrade ostati". Sli~ne su i rije~i Uzvi{enog: "Mi doista ne}emo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela ~inio." Tj. nepravda mu ni koliko trun ne}e biti u~injena, zbog ~ega Uzvi{eni veli: "Jer smo mu sigurno Mi pribiljeìli." Tj. sva njegova djela }e
upisana biti i ni{ta od djela mu izgubljeno ne}e biti.
svime gospodari i da stvara {to èli. Kada ne{to zaèli, samo kaè: "Budi!", i ono biva, shodno rije~ima Uzvi{enog "I zato da ga u~inimo znamenjem ljudima." /19:21/ "Svjetovima", tj. dìnima i ljudima.
"Merjemu, k}er Imranovu, koja je nevinost svoju sa~uvala, a mi smo udahli u nju ìvot." /66:12/ "I nju i sina njezina znamenjem svjetovima u~inismo", tj. dokaz da Uzvi{eni Allah
"A dopu{teno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uni{tili vrate!" /95/. "I kad se otvore Je'dùd` i Me'dùd` i kad se ljudi budu niz sve strmine ùrno spu{tali." /96/. "i pribliì se Istinita prijetnja, tada }e se pogledi nevjernika uko~iti. 'Te{ko nama, mi smo prema ovome ravnodu{ni bili, mi smo sami sebi nepravdu u~inili!'" /97/.
Uzvi{eni veli: "A dopu{teno nije da se stanovnici bilo kojeg naselja." Ibn-Abbas veli da
"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera, a Ja sam - va{ Gospodar, pa Meni robujete!" /92/ "I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili, a svi }e se Nama vratiti." /93/ "Ko bude dobra djela ~inio i uz to vjernik bio, trud mu ne}e li{en nagrade ostati, jer smo ga sigurno Mi pribiljeìli."/94/
Rije~i su: ~estica "inne" "ismu inne, a rije~ je haberu inne". Ovaj va{ [erijat kojeg sam vam objasnio jedan je {erijat. Rije~i Uzvi{enog: "Jedna je Prava vjera", objekat su stanja zbog ~ega Uzvi{eni veli:
"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera."
to zna~i: da je nu`no tj., da je odre|eno da stanovnici bilo kojeg naselja, koji su stradali, biti na ovaj svijet vra}eni prije Dana sudnjeg. Ovako su ovo protuma~ili Ibn-Abbas, Ebu-Dàfer el-Bakir, Katade i drugi. Rije~i Uzvi{enog: "I kada se otvore Je'dùd` i Me'dùd`", a oni su loze Nuha, a.s., ta~nije potomci Jafisa, oca Turkmena.
Boìji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /192/ "Mi, skupina poslanika, djeca smo jednog oca, vjera nam je jedna." To zna~i da je cilj oboàvanje samo Jednog Allaha,
"A Ja sam va{ Gospodar, pa Meni robujte." "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela ~inite, jer Ja dobro znam {to vi radite. Ova va{a vjera, jedna je, a Ja sam Gospodar va{, pa Me se bojte!" /23:51, 52/
zna~i "uzvisina". Ovo je njihovo svojstvo u stanju u kojem budu uzlazili je njihovog izlaska, a onaj koji slu{a ove rije~i zami{lja prizor kao da je o~evidac svega toga.
"I kad se ljudi budu niz sve strmine ùrno spu{tali", tj. ka fesadu ùrno hitali. Rije~ "hadeb"
"I niko te ne}e obavijestiti kao Onaj Koji zna." /35:14/ Ovo je znanje Sveznaju}eg Koji zna
{to je bilo i {to }e biti, Onoga Koji zna gajb nebesa i Zemlje, i nema drugog boga osim Njega. Imam Ahmed prenosi od Nuvvas bin Semana el-Kilabija da je rekao: /193/ "Jednog jutra u osvit zore Boìji Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedàlu.
883 ki{u koje }e padati ~etrdeset dana, od koje ne}e ostati ku}e, kako one zidane od blata tako i one pravljene od kostrijeti. Sparat }e Zemlju, tako da }e Zemlja ostati poput ogledala, gola ledina. Zemlji }e biti re~eno: 'Neka tvoji plodovi isklijaju i neka se bereket tvoj pove}a.' Tada }e skupine ljudi jesti {ipak, traè}i hlad pod njegovom korom. Mlijeko }e biti blagoslovljeno tako da }e deva muzara biti dovoljna za veliku skupinu ljudi, krava muzara bit }e dovoljna za ogranak plemena, a ovca muzara za jednu porodicu. Dok oni budu u takvom stanju, Allah }e poslati prijatan vjetar koji }e uzeti ispod pazuha i izvaditi du{u svakom muslimanu - ili je rekao vjerniku: 'Najgori ljudi ostat }e javno op}iti poput magaraca i nad njima }e nastupiti sudnji ~as.'" Hadis navodi Muslim dok ga Buharija ne prenosi. Hadis uz ostale autore "Sunena" prenosi Muslim preko Abdurahmana bin Jezida bin Dàbira. Tirmizi za ovaj hadis kaè da je hasen sahih. U hadisu je potvr|eno /195/ da }e Isa, sin Merjemin, hodo~astiti drevni hram. Imam Ahmed kaè, prenose}i od Ebu-Seida, koji kaè da je Boìji Poslanik rekao: /196/ "Kaba }e sigurno biti hodo~a{}ena i kod nje }e biti objavljana umra i poslije pojave Je'dùdà i Me'dùdà." Hadis prenosi samo Buharija. Govor Uzvi{enog: "I pribliì se Istinita prijetnja." Tj. Dan proìvljavanja kada se ovakva stanja i potresi dogode pribliìt }e se i nastupiti Dan sudnji. Nevjernici }e re}i: "Ovo je dan te{ki", zbog ~ega Uzvi{eni veli: "Tada }e se pogledi nevjernika uko~iti", tj. od strahote silnih doga|aja koje budu vidjeli:
Govore}i, spu{tao je i dizao glas tako da smo pomislili da je Dedàl u prikrajku palmovika. Rekao je: 'Ja za vas strahujem mimo Dedàla. Ako se pojavi, a ja budem me|u vama, ja }u ga bez vas pobiti dokazima. A ako se pojavi, a ja ne budem me|u vama, svaki ~ovjek }e biti sebi branilac. A Allah je Branitelj i Zastupnik svakog muslimana poslije Mene. Dedàl je mladi} }orav, kratke kovrdàve kose. Pojavit }e se na putu izme|u Sirije i Iraka. Odvra}at }e od Pravog puta desno i lijevo. O Boìji robovi, budite ~vrsti.' Upitali smo: 'Boìji Poslani~e koliko }e ostati na Zemlji?' Odgovorio je: 'êtrdeset dana, dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani trajat }e koliko i va{i dani.' Upitali smo: 'O Boìji Poslani~e, taj dan {to traje kao godinu, da li nam je dovoljan u tom danu namaz jednog dana i no}i?' 'Ne, nego mu odredite vrijeme.' Upitali smo: 'O Boìji Poslani~e, kojom brzinom }e se kretati po Zemlji?' Odgovorio je: 'Poput ki{e koju vjetar nosi. On }e do}i jednoj grupi ljudi, pa }e ih pozvati, a oni }e mu se odazvati. Naredit }e nebu i ono }e ki{u liti i Zemlji, koja }e biljem obrasti. Ispred njih }e prolaziti njihova stoka visokih grba, vitkih strukova i nabreklih vimena. I do}i }e grupi ljudi i pozvati ih. Oni }e odbiti njegov poziv. Slijedit }e ga njihovi imeci, osvanut }e gla|u pogo|eni, ni{ta im od imetaka njihovih ne}e ostati. Dedàl }e pro}i pored ru{evine, pa }e joj re}i: 'Izbaci svoje zakopano blago!', pa }e ga to blago slijediti poput p~ela kada slijede matice. Naredit }e da se dovede ~ovjek i da se ubije. Udarit }e ga sabljom i raspolutit }e ga na dva dijela. Zatim }e ga pozvati i on }e mu do}i. Dok oni budu u takvom stanju u tom }e Uzvi{eni Allah poslati Isaa, sina Merjeminog, i on }e sti}i kod bijele munare isto~no od Damaska, umotan u dvije obojene haljine, s rukama naslonjenim na krila dvaju meleka. Slijedit }e Dedàla, sti}e ga i ubit }e ga kod isto~nih vrata Ludda. Dok oni budu u takvom stanju Uzvi{eni Allah }e objaviti Isau, sinu Merjeminom, neka je na njega spas: 'Izveo sam Ja Robove moje protiv kojih se ne}e{ mo}I boriti, pa skloni ti moje robove na Tur!' Pa }e Uzvi{eni Allah poslati Je'dùdà i Me'dùdà, kako to On kaè: 'I kad se ljudi budu niz sve strmine ùrno spu{tali.' /21:96/ Isa, a.s., i njegovi ashabi }e se obratiti Uzvi{enom Allahu, pa }e Allah na njihove vratove crve poslati, te }e rastrgani osvanuti poput jedne du{e usmr}ene. Isa, a.s., i njegovi ashabi }e se spustiti sa brda, a na Zemlji ne}e na}i ni jednu ku}u koju nije ispunio njihov smrad,457 zadah njihovih le{eva. Isa, a.s., i njegovi ashabi }e se obratiti Uzvi{enom Allahu pa }e im Allah poslati ptice poput devinih vratova koje }e ih nositi i baciti tamo gdje to bude Allahova volja.'" Ibn-Dèrir prenosi od Ka'ba i drugih, a koji kaè: /194/ "Ptice }e ih baciti u Mehil." Ibn-Dàbir kaè: "Ja sam upitao: "O Ebu-Jezide, gdje je Mehil?" Odgovorio je: "Tamo gdje Sunce izlazi." Kazao je: "Allah }e poslati
"Ez-zuhm" zadah je neistoe i zadah debelog mesa koje se raspada.
457
"Te{ko nama, mi smo prema ovome ravnodu{ni bili", tj. na dunjaluku "Mi smo sami sebi nepravdu u~inili." Priznat }e sebi u~injenu
nepravdu, premda im to priznanje ne}e koristiti.
"I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, bit }ete gorivo u Dèhennemu, a u nj }ete doista u}i. /98/ Da su oni bogovi, ne bi u nj u{li, i svi }e u njemu vje~no boraviti." /99/ "U njemu }e prigu{eno uzdisati, u njemu ni{ta radosno ne}e ~uti." /100/ "A oni kojima smo jo{ prije lijepu nagradu obe}ali, oni }e od
884
njega daleko biti." /101/ "Huku njegovu ne}e ~uti, i vje~no }e u onom {to im budu du{e èljele uìvati" /102/ "ne}e ih brinuti najve}i uàs, nego }e ih meleki do~ekati: 'Evo, ovo je va{ Dan, vama obe}an!'" /103/
Uzvi{eni govori obra}aju}i se Mekelijama mu{ricima plemena Kurej{ i onima koji se u oboàvanju kipova pribliè njihovoj vjeri: ono {to }e gorjeti u Dèhennemu. Govor Uzvi{enog: "A u njeg }ete doista u}i." Rije~ zna~i "u}i }ete". "Da su oni bogovi, ne bi u njeg u{li." Tj. da su kipovi uistinu boànstva, sa svojim oboàvateljima u Vatru ne bi u{li. Dèhennemu zanavjek ostati:
"I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate, bit }ete gorivo u Dèhennemu." Tj.
"Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao {to se smota list papira za pisanje, onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti, to je obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri to u~initi."/104/.
Uzvi{eni veli da je ovo to {to }e se na Danu sudnjem dogoditi: "Onoga Dana, kad smotamo
"I svi }e u njemu vje~no boraviti", tj. svi }e u
"I u njemu prigu{eno uzdisati, u njemu ni{ta radosno ne}e ~uti", kako to Uzvi{eni veli: "U njemu }e te{ko izdisati i uzdisati." /11:106/ Rije~ (zefir) je "izdisanje" a ({ehik)
"udisanje". Govor Uzvi{enog: "A oni kojima smo jo{ prije lijepu nagradu obe}ali", tj. milost i sre}u "...oni }e od njega daleko biti", tj. od Dèhenema, a to zbog toga {to su u Allaha i Poslanika vjerovali, te zbog dobrih djela koja su na dunjaluku radili, kako to Uzvi{eni veli:
"I vje~no }e u onom {to im budu du{e èljele uìvati." Od neprijatnosti i nevolja }e
kao {to su dobra djela na dunjaluku ~inili, Allah }e njima lijepu nagradu na ahiretu dati i od kazne ih spasiti. Uzvi{eni veli: "Huku njegovu ne}e ~uti." Tj. njegovo paljenje tjelesa. Govor Uzvi{enog: po{te|eni biti. A sve {to èle i {to im je milo bit }e im priu{teno. To su Allahovi miljenici, koji }e sirat-}upriju takvim hodom koji je od munje brì pro}i, dok }e nevjernici na njoj kle~e}i ostati. Ono {to je spomenuto u ajetu broj 98, u to ne spadaju oni koji su oboàvani a nisu bili zadovoljni time, kao {to su meleki, Uzeir, Isa, Merjem i drugi koji su oboàvani, a nisu bili zadovoljni time i od toga su traìli za{titu od Allaha, d`.{. Govor Uzvi{enog: "Ne}e ih brinuti najve}i uàsi." O ovome je re~eno dosta toga, a re~eno je da }e to biti kada Vatra dèhenemska poklopi njegove stanovnike.
"Zar nagrada za dobro u~injeno djelo moè biti ne{to drugo do dobro?" /55:60/ Tj.
Buharija, Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-Omera, a ovaj od Boìjeg Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: /197/ "Odista }e na Danu sudnjem sve zemlje i nebesa u Allahovoj desnici biti." Hadis na ovaj na~in prenosi samo Buharija, Allah mu se smilovao. Prenose}i od Ibn-Abbasa, Ibn Ebi-Hatem kaè: "Allah }e sedam nebesa i sva ìva stvorenja na njima smotati, kao i sedam zemalja i sva ìva stvorenja koja su na njima. Svojom desnicom to sve }e u~initi. To }e u Njegovoj ruci biti kao zrno goru{ice. Govor Uzvi{enog: "Kao {to se smota list papira za pisanje." Ibn-Abbas rekao je: "Sidìl" (list) u osnovi je "stranica". Takvo mi{ljenje zastupa i Ali bin Talha, a od Talhe to mi{ljenje prenosi Avff. O tome tekstualno govori i Mudàhid, Katade i drugi, a za to mi{ljenje se opredijelio i Ibn-Dèrir, jer je ono op}e priznato u jeziku. Shodno tome ono zna~i: "Onoga Dana, kad smotamo nebesa kao {to se smota list papira preko onoga {to je napisano", jer rije~ "knjiga" ovdje je u zna~enju "ono {to je napisano", a prijedlog "li" u zna~enju je "ala" shodno rije~ima Uzvi{enog:
nebesa kao {to se smota list papira za pisanje", shodno rije~ima Uzvi{enog: "Oni ne veli~aju Allaha onako kako Ga treba veli~ati, a ~itava Zemlja na Sudnjem danu u {aci }e Njegovoj biti, a nebesa }e u desnici Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim." /39: 67/
"I njih dvojica poslu{a{e i kad ga On ~elom prema Zemlji poloì." /38:103/ Tj. doslovno: "na
~elo", tj. ~elom, a za ovo u arapskom jeziku ima jo{ primjera, a Allah najbolje zna.
Danu njima obradovati.
"Nego }e ih meleki do~ekivati: "Evo ovo je va{ Dan, vama obe}an'" tj. po
obe}anom meleki }e ih vije{}u
i{~ekujte ono {to }e vas sretnim u~initi.
"Evo, ovo je va{ Dan, vama obe}an." Tj.
Ovto zna~i da }e se to neizostavno dogoditi. To je Dan kada }e Allah sva stvorenja povratiti i iznova ih stvoriti kao {to ih je prvi put stvorio, i On je kadar da ih iznova stvori. To }e se nu`no desiti, jer, kratko kazano, obe}anje Uzvi{enog Allaha je ne{to {to se ne mijenja i {to ne moè biti druga~ije. On je to u stanju i zbog toga Uzvi{eni kaè: "Mi smo doista kadri to
"Onako kako smo prvi put iz ni{ta stvorili, tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti, to je obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri da to u~inimo."
885 je On to propisao. Oni su ti ~ija je pokornost prema Allahu prevladala u odnosu na pokornost prema {ejtanu i strastima. Rije~i Uzvi{enog: "A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." Uzvi{eni isti~e da je Muhameda, s.a.v.s., milo{}u svjetovima u~inio, tj. da ga je poslao svima njima iz Milosti, pa onaj koji ovu Milost prihvata i na toj blagodati zahvalan bude, na oba }e svijeta sretan biti. Ko tu Milost odbije, na oba svijeta propao je, kako to Uzvi{eni veli.
u~initi." Imam Ahmed od Ibn-Abbasa prenosi: /198/ "Izme|u nas ustao je Boìji Poslanik, s.a.v.s., propovijedaju}i: 'Pred Uzvi{enim Allahom vi }ete biti okupljeni - goli, bosi, i neosune}eni. 'Onako kako smo prvi put iz ni{ta
"Sahihima" prema rije~ima ['ubeta.
stvorili tako }emo ponovo iz ni{ta stvoriti - to je obe}anje Na{e, Mi smo doista kadri to u~initi.'" Hadis navode Buharija i Muslim u svojim
"Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali da }e Zemlju Moji ~estiti robovi naslijediti." 105. "U ovom je doista obavje{tenje za ljude koji budu Allahu robovali", /106./ "a Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." /107/
Uzvi{eni obavje{tava o sre}i koju je predodredio za Svoje dobre robove i na ovom i na budu}em svijetu, te Zemlju, koju im je u naslijedstvo dao, shodno Allahovim rije~ima:
zapisano u Knjigama i da }e se to neizostavno desiti, zbog ~ega Allah veli:
"Allah obe}ava da }e oni me|u vama koji budu vjerovali i dobra djela ~inili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavio namjesnicima one prije njih i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onu koju im On èli." /24:55/ Nadalje, Uzvi{eni govori da je ovo "Mi smo u Zeburu, poslije Opomene, napisali." Pod pojmom "Zebur" misli se na Knjige
U svom "Sahihu" Muslim od Ebu-Hurejrea prenosi: /199/ "Re~eno je: "O Boìji Poslani~e, prokuni mu{rike na {to je on odgovorio: 'Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan milosti radi.'" Imam Ahmed prenosi od Selmana, koji kaè da je Boìji Poslanik dràv{i govor kazao: /200/ "Kojeg god ~ovjeka da sam izgrdio u svojoj srd`bi ili ga, pak, kaznio, pa ja sam samo ~ovjek od Ademovih potomaka, rasrdim se kao {to se i vi rasrdite. Allah me je poslao kao milost svjetovima i na Danu sudnjem }u od Allaha traìti milost." Koja je to milost koja bi trebala doprijeti do onoga koji je nije~e? Odgovor koji prenosi Ebu-Dàfer bin Dèrir od Ibn-Abbasa povodom rije~i Uzvi{enog: njemu je milost i na ovom i na budu}em svijetu propisana, a onaj ko u Allaha i Poslanika ne vjeruje, netragom }e od poniènja i stradanja, koja ranije narode zadesi{e, nestati.
"Zar ne vidi{ one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima, nezahvalno{}u uzvratili i narod svoj u Ku}u propasti doveli, u Dèhennem, u kome }e gorjeti, a uàsno je on prebivali{te." /14:28, 29/
"A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali", Onome koji u Allaha i Sudnji dan vjeruje,
koje su objavljene poslanicima, a "Zebur" je tako|er ime knjige koja je objavljena Davudu, a.s., Pod pojmom "Zikr" ovdje se misli na Glavnu Knjigu (Ummul-kitab) u kojoj je Allah propisao {ta }e se desiti sve do Sudnjeg dana. Zna~i da je Uzvi{eni Allah propisao u Tavratu, Indìlu i Kur'anu, te u suhufima koji su objavljeni svim Boìjim poslanicima nakon Majke Knjiga (Ummul-kitab) vjerovali. Allah je njima zagarantovao sre}u, slavu, vladavinu, trijumf i da pravi~no i istinski narodima na Zemlji upravljaju na ovom svijetu. [to se ti~e ahireta, dat }e im da Zemlju zamijene Dènnetom i onome {to je u Dènnetu, a {to oko vidjelo nije, uho ~ulo, te {to ~ovjeku pored postoje}ih blagodati uop}e ne moè na um pasti. Govor Uzvi{enog: "u ovome je doista dostatna narodu koji Allaha oboàva na na~in kako im
"...da }e Zemlju Moji ~estiti robovi naslijediti" iz svih naroda koji su u Uzvi{enog Allaha
obavje{tenje za ljude koji budu Allahu robovali." Tj. u Kur'anu je pouka od koristi, a ona je
"Reci: 'Meni se objavljuje da je va{ Bog - Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani!'" /108/ "A ako se oni okrenu, ti reci: 'Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko Ono ~ime vam se prijeti'"; 109. "On zna glasno izgovorene rije~i, zna i ono {to krijete", /110/ "a ja ne znam da nije to vama isku{enje, i pruànje uìvanja jo{ za izvjesno vrijeme." /111/"Gospodaru moj, presudi onako kako su zasluìli!", re~e on, "A Gospodar na{ Svemilosni jeste Onaj kod
886
Kojega treba traìti pomo} protiv onoga {to vi iznosite." /112/

Uzvi{eni svom Poslaniku, neka je na njega salavat i mir, nare|uje da mu{ricima dostavi: koji }e to slijediti, predani i Njemu pokorni biti. "A ako se oni okrenu", tj. ono ~emu si ih zvao napuste, "Ti reci: 'Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo.'" Tj. podu~avao sam vas da }u ja s va{e strane biti isku{avan kao i vi s moje strane, da sam ja ~ist od vas kao i vi od mene, shodno rije~ima Uzvi{enog:
"Meni se objavljuje da je va{ Bog - Jedan Bog, pa samo Njemu budite predani." Tj. budite oni
neka i ti zna{, a i oni, podjednako o otkazivanju ugovora, {to je slu~aj i u ovom ajetu:
"I ako te oni budu u la` utjerivali, ti reci: 'Meni - moja, a vama - va{a djela. Vi ne}ete odgovarati za ono {to ja radim, a ja ne}u odgovarati za ono {to vi radite.'" /10:41/ "îm primijeti{ vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaì ugovor." /8:58/ Tj. "I ako oni le|a okrenu, ti reci: 'Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo.'" Tj. zar vas nisam
"A ne znam da li je blizu ili daleko Ono ~ime vam se prijeti." Tj. to }e se neminovno
dogoditi, a koliko je to blizu ili daleko, ja to ne znam.
podu~io da ja ne}u odgovarati za ono {to vi uradite, niti vi za ono {to ja uradim, jer sam to znao.
"On zna glasno izgovorene rije~i, zna i ono {to krijete." Tj. On zna sve stvari iz gajba i zna ono
{to Njegovi robovi javno iznose, kao i ono {to kriju, bilo to malo ili veliko, Allah }e ih adekvatno nagraditi. Rije~i Uzvi{enog:
Dèrir rekao je: "Mo`da je odlaganje, udaljavanje toga od vas samo vama isku{enje i uìvanje do roka odre|enog."
"A ja ne znam da nije to vama isku{enje, i pruànje uìvanja jo{ za izvjesno vrijeme." Ibn-
"Gospodaru moj, presudi onako kako su zasluìli", re~e on, "a Gospodar na{ Svemilosni jeste Onaj od Kojega treba traìti pomo} protiv onoga {to vi iznosite." Tj. postavi granicu
izme|u nas i naroda koji nije~e Istinu, a Allah je Taj od Kojeg vi pomo}i trebate traìti, zbog onog {to govorite i laì koje iznosite pripisuju}i Mu druga, te stga {to druga boànstva oboàvate mimo Allaha. Nema boga osim Allaha, niti gospodara mimo Njega.
Ovo je kraj tuma~enja sure "EL - ENBIJA' ", "VJEROVJESNICI". Neka je na njih spas, a Allahu pripada hvala i zahvala.

Tefsir Ibn Kesir - El-Enbija (Vjerovjesnici)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tefsir Ibn Kesir - El-Enbija (Vjerovjesnici)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

21 El -Enbija / Vjerovjesnici

okre}u glave i govore: '^arolija neprestana!'"

OBJAVLJENA U MEKI*, IMA 112 AJETA

"a da se oni, slu{aju}i je, ne podsmjehuju."

obmana. Allah, d`.{.,

deva ili ~uda Musaa, a.s., i Isaa, a.s. Uzvi{eni im odgovara:

Objavljena nakon sure "Ibrahim".

Uzvi{eni ka`e: d`.{., rije~i:

"On zna {ta su uradili i {ta }e raditi."

za sebe da je bog uz Allaha, d`.{.,

Izmeu dvije zagrade moj je komentar, a ne Ibn-Kesirov.

za{ti}eno od nereda . Uzvi{eni ka`e:

U svakoj stvari koju gledam nalazim dokaz da je On jedan.

"Ali, gluhi ne ~uju poziv kada se opominju."

blagoslovljena koju objavljujemo", tj. Kur' an

vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Za{to se ne opametite?"/67/

"To su dokazi Na{i koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov." /6:83/

milost Na{u ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih./75/

"i upu}uju prema zapovjedi Na{oj", tj. da

radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli."/82/

"I vode su sastale kako je odre|eno bilo", tj.

"Eto tako Mi spa{avamo vjernike", tj. kada u pote{ko}i mole

" Nema Boga osim Tebe, hvaljen

"Pa smo mu se odazvali i poklonili mu Jahjaa i izlije~ili mu `enu", tj. `ena mu je

"Oni su se trudili da {to vi{e dobra u~ine."

"I oni su se izme|u sebe u vjeri podvojili."

"Doista, ova va{a vjera - jedna je vjera."

"I svi }e u njemu vje~no boraviti", tj. svi }e u

Danu njima obradovati.

i{~ekujte ono {to }e vas sretnim u~initi.

"Evo, ovo je va{ Dan, vama obe}an." Tj.

"Sahihima" prema rije~ima ['ubeta.

zapisano u Knjigama i da }e se to neizostavno desiti, zbog ~ega Allah veli:

Kojega treba tra`iti pomo} protiv onoga {to vi iznosite." /112/

You might also like