26 - E-uara / Pjesnici

983

"Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni {ije svoje sagnuli", da ho}emo objavili bismo mu'd`izu koja bi

Zatim Uzvi{eni ka`e

26 E[ - [U'ARA' / PJESNICI
OBJAVLJENA U MEKI , IMA227 AJETA
*

**

"I njima ne do|e nijedna nova opomena od Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu", tj. "A ve}ina ljudi, ma koliko ti `elio, ne}e biti vjernici" (12:103), a ovdje Uzvi{eni ka`e: "I oni pori~u, a do}i }e im vijesti o onome ~emu se izruguju", tj. ve} su zanijekali Istinu koja
kad god im je do{la Knjiga sa nebesa ve}ina ljudi se okrenula od nje, kao {to Uzvi{eni veli:

ih natjerala da vjeruju silom, me|utim, Mi `elimo samo da se vjeruje po slobodnom izboru. Zatim Uzvi{eni ka`e:

im je do{la i saznat }e sigurno ono {to }e ih sti}i i zadesiti. Zatim Uzvi{eni upozorava na veli~inu Svoje Vlasti, Uzvi{enosti, Snage i Mo}i, pa ka`e: Svemo}an, Onaj Koji daje da iz zemlje ni~e bilje svih vrsta, ono koje se sadi, stvara plodove i `ivotinje. Zatim Uzvi{eni ka`e: "Zbilja,u tome Znak je", tj. pokazatelj mo}i Stvoritelja, pa uprkos tome nije vjerovala ve}ini ljudi, nego je la`nim smatrala i nijekala Njegove poslanike i Njegove Kitabe. A Uzvi{eni ka`e: "A Gospodar tvoj je, zaista, Silan", Onaj Koji nadvisuje svaku stvar pot~injava je i savladava, "Milostiv" u Svom stvaranju, pa ne ka`njava odmah onoga ko grje{i, nego mu kaznu odga|a i daje rok, a zatim ga uzima pod Svoju veli~anstvenu mo}. Se'id bin D`ubejr ka`e u pogledu rije~i "Milostiv" prema onome ko Mu se pokaje i vrati:

"Zar oni ne vide kako ~inimo da iz zemlje ni~e svakovrsno bilje plemenito?", tj. On je

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!" "Ta-sin-mim." /1/ "Ovo su ajeti Knjige jasne!" /2/ "Zar }e{ ti sebe uni{titi zato {to oni ne}e da postanu vjernici?" /3/ "Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni svoje {ije sagnuli." /4/ "I njima ne do|e nijedna nova opomena od Svemilosnoga, a da se od nje ne okrenu."/5/ "I oni pori~u, a do}i }e im vijesti o onome ~emu se izruguju." /6/ "Zar oni ne vide kako ~inimo da iz zemlje ni~e svakovrsno bilje plemenito?" /7/ "Zbilja, u tome Znak je, ali ve}ina njih ne vjeruje", /8/ "a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv." /9/
[to se ti~e skra}enice i slova na po~etku sure, o njima smo ve} govorili na po~etku tuma~enja sure "ElBekare" / "Krava". Uzvi{eni ka`e: "Ovo su ajeti Knjige jasne", tj. ovo su ajeti jasnog i uzvi{enog Kur'ana, koji rastavlja Istinu od neistine. Uzvi{eni ka`e: "Zar }e{ ti uni{titi", tj. upropastiti, "sebe", tj. zbog toga {to silno nastoji{ i `alosti{ se zbog njih. "zato {to oni ne}e da postanu vjernici?" Ovo je utjeha Uzvi{enog Allaha, d`.{., Poslaniku, s.a.v.s., kao {to i na drugom mjestu Uzvi{eni ka`e:

"pa ne izgaraj od `alosti za njima." (35:8)

Objavljena nakon sure "El-Waqi'a". U Tefsiru Malika el-Mervija navodi se da se ova sura naziva i "Suretul-Dami'a". ** Ajet 197 i ajeti od 224 - 227 objavljeni su u Medini.

26 - E-uara / Pjesnici

984

ne ubiju." Ovo su smetnje i isprike za koje je tra`io

"Gospodaru moj", re~e Musa, "u~ini prostranim prsa moja i olak{aj zadatak moj", sve do ajeta "Udovoljeno je tvojoj molbi, o Musa." (20:25 - 36) Uzvi{eni ka`e: "a oni protiv mene optu`bu za zlodjelo imaju, pa se pla{im da me ne ubiju",
tj. zbog ubistva Kopta, koji je bio uzrokom njegovog izlaska iz Egipta "Ne}e!", re~e On, tj. re~e mu Allah, d`.{., da se ne pla{i ni~ega od toga, kao {to Uzvi{eni ka`e:

da ih Allah, d`.{., otkloni od njega, kao {to je re~eno u suri "Ta-ha":

"A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji se prema sebi ogrje{io, /10/ narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao' /11/, on je rekao: 'Gospodaru moj, bojim se da me oni u la` ne utjeraju. /12/ Da mi ne postane te{ko u du{i i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, /13/ a oni protiv mene optu`bu za zlodjelo imaju, pa se pla{im da me ne ubiju.' /14/. 'Ne}e!', re~e On. 'Idite obojica sa dokazima Na{im, Mi }emo s vama biti i slu{ati. /15/ Oti|ite Faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova. /16/ dopusti da sinovi Israilovi po|u s nama!' /17/ 'Zar te me|u nama nismo odgajali dok si dijete bio i zar me|u nama tolike godine `ivota svoga nisi proveo?', re~e Faraon, /18/ 'i uradio si nedjelo koje si uradio i jo{ si nezahvalnik!' /19/ 'Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao', re~e, /20/ 'a od vas sam pobjegao zato {to sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me u~inio. /21/ A dobro~instvo koje mi prebacuje{ - da nije to {to si sinove Israilove robljem u~inio?'" /22/ "A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji se prema sebi ogrje{io'" Uzvi{eni
U rije~ima Uzvi{enog:

"Pomo}i }emo te bratom tvojim", re~e On, "i obojici }emo vlast dati, pa vam se oni ne}e usuditi pri}i: s Na{im znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postat }ete pobjednici." (38:35) "Idite obojica sa dokazima Na{im, Mi }emo s vama biti i slu{ati", kao {to Uzvi{eni ka`e: "Ja sam s vama, Ja sve ~ujem i vidim" (20:46), tj. On ~uje njih dvojicu {ta }e kazati Faraonu

i vidi ih, njih dvojica su pod Njegovim nadzorom i On ih poma`e i podr`ava u tome"Oti|ite Faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova'", tj. obojica smo poslani tebi, te "dopusti da sinovi Israilovi po|u s nama!", tj. oslobodi ih tvoga ropstva i ka`njavanja jer su oni vjerni robovi Allahovi, oni pripadaju grupi iskrenih. A kada je Musa, a.s., to rekao, Faraon ga je prezreo, prigovaraju}i mu za ono {to je, navodno, dobro u~inio za njega, govore}i:

"Zar te me|u nama nismo gojili dok si dijete bio", ajet ... u na{oj ku}i u na{oj postelji,

"'Ja sam onda ono uradio a bio sam zalutao', re~e", tj. u tom trenutku bio sam jedan od "a od vas sam pobjegao zato {to sam se vas bojao", a sada, sada je druga stvar u pitanju. Allah,

dobro~instvo ti ~inili tolike godine Zatim si to dobro~instvo uzvratio ubistvom na{eg ~ovjeka i zanijekao si na{u blagodat prema tebi. Zbog toga ka`e: "i jo{ si nezahvalnik", tj. jedan od onih koji pori~e.

neznalica prije nego {to me Allah, d`.{., oblagodario poslanstvom,

"Idi narodu koji se prema sebi ogrije{io, narodu Faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao", on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u la` ne utjeruju, da mi ne postane te{ko u du{i i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, a oni protiv mene optu`bu za zlodjelo imaju, pa se pla{im da me

obavje{tava o onome {to je naredio Svome robu i Svome poslaniku s kojim je razgovarao (kelim), Musau bin 'Amranu, a.s., kada ga je pozvao sa desne strane brda Tur, odabrao ga i naredio mu da ide Faraonu i njegovim sljedbenicima. U tom pogledu Uzvi{eni ka`e:

d`.{., me je poslao tebi, ako Mu se pokori{, bit }e{ spa{en, a ako Mu poka`e{ nepokornost, bit }e{ uni{ten i upropa{ten, te zatim opet re~e Musa, a.s.:

"A dobro~instvo koje mi prebacuje{ - da nije to {to si sinove Israilove robljem u~inio?", tj.

nisi mi dao lijep odgoj, koliko si zla u~inio sinovima Israilovim. U~inio si ih robovima i koristio si ih samo za svoje prisilne radove, u~inio si dobro prema jednom ~ovjeku, a porobio si ~itav narod.

26 - E-uara / Pjesnici

985 zalaze te zvijezde, pa ako Faraon iskreno i nakon ovoga poziva vas i tvrdi da je on va{ gospodar i va{ bog, neka u~ini da se ova pojava de{ava suprotno, neka u~ini da istok postane zapad, a zapad istok. A nakon {to je Faraon iscrpio sve svoje dokaze i ostao prazan, zanijemio, lati se upotrebe svoje snage i vlasti, misle}i da }e mu to koristiti i da }e pobijediti Musaa, a.s., pa dalje nastavi, kako to o njemu obavje{tava Allah, d`.{.:

"'A ko je Gospodar svjetova?', upita Faraon. /23/ 'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih, ako vjerujete', odgovori on. /24/ '^ujete li?', re~e onima oko sebe Faraon. /25/ 'Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih predaka', re~e Musa, /26/ 'Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud', re~e Faraon. /27/ 'Gospodar istoka i zapada i onoga {to je izme|u njih, ako pameti imate', re~e Musa." /28/
Uzvi{eni obavje{tava o nevjerstvu Faraonovu, njegovoj nepokornosti, tiraniji (posebno protiv Boga), nezahvalnosti, kako se to ka`e u rije~ima Uzvi{enog: "A ko je Gospodar svjetova?", tj. ko je taj za koga ti tvrdi{ da je on Gospodar svjetova osim mene. Ovako su to tuma~ili raniji mufesiri, a i potonje vo|e da je on govorio svom narodu:

"ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene" (28:38). Ovo je ono {to nedvosmisleno

potvr|uje i ukazuje na to da je on (Faraon) bio potpuni nevjernik u Allaha, d`.{. Me|utim, na njegovo pitanje: "A ko je Gospodar svjetova?" Musa, a.s., mu odgovara na slijede}i na~in: Posjednik toga, Onaj Koji svim tim raspola`e i upravlja i njegov Bog (Musaov) nema druga. Sve Njega obo`ava, Sve Mu se ponizno pokorava, "ako vjerujete", tj. ako va{a srca budu uvjerena i vjerovala, i ako budu mogla vidjeti "Re~e", tj. Faraon sa ciljem da ismije, ponizi i demantuje Musaa, a.s., rekav{i: "^ujete li?", tj. zar se ne ~udite ovome ~emu on poziva, tome da vi imate nekog drugog boga osim mene, a Musa, a.s., im re~e:

"'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih', re~e Musa", tj. Stvoritelj svega toga i

"A Faraon re~e: 'Ako bude{ kao boga nekoga drugog osim mene priznavao, sigurno }u te u tamnicu baciti!' /29/ 'Zar i onda kad ti budem ne{to o~ito donio?',upita on. /30/ 'Pa daj ga, ako Istinu govori{!', re~e Faraon. "/31/ "I Musa baci {tap svoj, kad on - zmija prava", /32/ "I ruku svoju izvu~e, kad ona, onima koji su gledali - bijela." /33/ "Ovaj je zaista vje{t ~arobnjak", re~e glave{inama oko sebe Faraon", /34/ "ho}e da vas ~arolijom svojom iz zemlje va{e izvede. Pa {ta savjetujete?" /35/ "Ostavi njega i brata njegova!", reko{e, "a u gradove po{alji sakuplja~e", /36/ "sve ~arobnjake vje{te }e ti dovesti."/37/
Nakon {to je donio razuman i jasan dokaz Faraonu, i nakon {to je Faraon ostao bez ijednog dokaza kojim bi mogao opovrgnuti Musaov dokaz, pribjegao je mo}i i vlasti pa mu je zaprijetio zatvorom ukoliko bude smatrao Boga Bogom, a ne njega, ~emu se Musa `estoko usprotivio, te re~e:

"'Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih predaka', re~e Musa", tj. va{ Stvoritelj je Stvoritelj i predaka va{ih, koji su bili prije vas. "Re~e", tj. Faraon,
svome narodu:

"'Zar i onda kad ti budem ne{to o~ito donio?', upita on", tj. jasan i nepobitan dokaz.

"'Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud', re~e Faraon", tj. on nema pameti ~im vas poziva tome da uz mene ima drugi bog "Re~e" Musa
Faraonovom narodu, odgovaraju}i mu:

"'Pa daj ga, ako Istinu govori{!', re~e Faraon", "I Musa baci {tap svoj, kad on - zmija prava", tj. vidljiva, stvarna, sjajna i ogromna sa
ogromnim tijelom i ogromnim ustima, nevjerovatno zastra{uju}eg oblika i izgleda. "I ruku svoju izvu~e", tj. iz d`epa. "Kad ona, onima koji su gledali - bijela", tj. zasvjetluca kao da je komad mjeseca. Usprkos tome

On je Onaj Koji je istok u~inio istokom tako da na njemu izlaze zvijezde a zapad zapadom na kome

"'Gospodar istoka i zapada i onoga {to je izme|u njih, ako pameti imate', re~e Musa", tj.

26 - E-uara / Pjesnici

986 Ovakve efektne predstave izme|u Musaa, a.s., i Kopta Uzvi{eni spominje u surama "El-'Araf", "Ta-ha" i u ovoj suri, a to zbog toga jer su Kopti `eljeli i nastojali da utrnu Bo`ije svjetlo svojim ustima. Ali Allah }e upotpuniti i u~vrstiti to svjetlo, makar to bilo mrsko kafirima. Ovo pitanje su~eljavanja nevjerstva i imana, te stajanja uvijek jednog naspram drugog zavr{ava se uvijek nadvladavanjem imana nad nevjerstvom!

Faraon je bio uporan u svojoj tvrdoglavosti i negiranju Musaa, a.s.

vje{t u ~arobnja{tvu i ovaj njegov ~in je prava ~arolija, nije nikakva mud`iza. Zatim ih je i dalje podsticao da mu ne vjeruju, pa re~e: pa {ta mislite da uradimo od njega?

"'Ovaj je, zaista, vje{t ~arobnjak', re~e glave{inama oko sebe Faraon", tj. izvanredan i

"ho}e da vas ~arolijom svojom iz zemlje va{e izvede", tj. ho}e da vam oduzme zemlju va{u,

"'Ostavi njega i brata njegova!', reko{e, 'a u gradove po{alji sakuplja~e, sve ~arobnjake vje{te }e ti dovesti'", tj. sa~ekaj, ostavi i njega i

njegovog brata dok ne sakupi{ sve najvje{tije ~arobnjake iz tvoga kraljevstva, pa }e{ vidjeti {ta }e uraditi sa njim, nadvladat }e ga i time }e{ ga pobijediti i savladati, pa im je na to odgovorio da se sakupe svi ljudi na jednom mjestu i pokaza{e se Allahovi znakovi i njegovi dokazi i argumenti ljudima danju, i javno.

I do|o{e ~arobnjaci iz svih krajeva Egipta. Bili su najvrsniji i naj`e{}i ~arobnjaci od kojih se o~ekivalo mnogo, i bili su veoma brojni. Ka`e se da ih je bilo izme|u 12 i 80 hiljada, a samo Allah zna koliko ih je ta~no bilo. Kada su se sakupili, narod se uputio na to mjesto zakazanog dana, a jedan iz skupine re~e: obzira kakva ona bila", nego }e biti sljedbenici vjere njihovih kraljeva. "A kad do|o{e ~arobnjaci" do prijestolja Faraonova oko kojeg su se bile okupile sve njegove sluge, porodica, njegovi zastupnici i vo|e njegovog kraljevstva kao i njegova vojska, reko{e ~arobnjaci:

"I reci: 'Do{la je Istina a nestalo je la`i.'" (17:81)

"da budemo uz ~arobnjake, ako oni budu pobjednici!", a nisu rekli: "Slijedit }emo Istinu bez

"Da li }e nama pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?" "Ho}e" - odgovori on - "i bit }ete tada sigurno meni najbli`i", tj. imat }ete
specijalni status kod mene i dobit }ete sve {to zatra`ite, u~init }u vas najbli`im sebi, pa se ~arobnjaci vrati{e na mjesto predstave gdje se okupila svjetina.

re~e Musa:

"O Musa!", reko{e oni, "ho}e{ li ti ili }emo najprije mi baciti?" "Bacite vi" (20:65), pa im

"I ~arobnjaci se u odre|eno vrijeme i ozna~enog dana sabra{e /38/, a narodu bi re~eno: 'Ho}ete li se sakupiti /39/, da budemo uz ~arobnjake, ako oni budu pobjednici?' /40/ A kad do|o{e, ~arobnjaci Faraona upita{e: 'Da li }e nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?' /41/ 'Ho}e', odgovori on, 'i bit }ete tada sigurno meni najbli`i.' /42/ Musa im re~e: 'Bacite ono {to `elite da bacite!' /43/ I oni pobaca{e konope svoje i {tapove svoje i reko{e: 'Tako nam dostojanstva Faraonova, mi }emo svakako pobijediti!' /44/ Zatim Musa baci svoj {tap, koji, odjednom, proguta ono {to su oni la`no izveli. /45/ ^arobnjaci se onda na tlo baci{e /46/ i reko{e: 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, /47/ Gospodara Musaova i Harunova.'" /48/

"Bacite ono {to `elite da bacite!" "I oni pobaca{e konope svoje i {tapove svoje, i reko{e: "Tako nam dostojanstva Faraonova, mi }emo svakako pobijediti!" Tako i neznalice iz "Zatim Musa baci svoj {tap, koji, odjednom, proguta ono {to su oni la`no izveli", tj. pohvata ih i sakupi ih sa svih strana i "I tako Istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo la`no ono {to su oni priredili." (7:118)
proguta ih tako da od njih ne ostade ni{ta. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: redova svjetine kada urade ne{to govore: Ovo je zbog sevapa tog i tog.

Ovo je bio izuzetno veliki doga|aj, neoboriv dokaz uspjeha i pobjede, dokaz koji je nepobitan, a to s toga jer su oni od kojih su tra`ili pomo} savladani i pokorili su se. "^arobnjaci se onda na tlo baci{e" Allahu Gospodaru svjetova, Koji je poslao Musaa i Haruna, a.s., sa Istinom i o~evidnom mud`izom,

"i reko{e: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, "Gospodara Musaova i Harunova."

Tako je Faraon bio savladan i pobije|en na na~in kakav svijet nikada do tada nije vidio. Me|utim, zbog

26 - E-uara / Pjesnici

987

svoje tvrdoglavosti, drskosti i bestidnosti okrenuo se prijete}i ~arobnjacima:

"Zar povjerovaste njemu prije dopu{tenja moga?!", viknu Faraon, "On je va{ u~itelj, on vas je ~arobnja{tvu nau~io - a vi }ete zapamtiti: poodsijecat }u vam ruke i noge va{e unakrst i sve }u vas porazapinjati!" /49/ "Ni{ta stra{no!", reko{e oni, "mi }emo se Gospodaru svome vratiti. /50/ Mi se nadamo da }e nam Gospodar na{ grijehe na{e oprostiti zato {to smo prvi vjernici." /51/
Faraon je zaprijetio ~arobnjacima i zapla{ivao ih, ali {to god je to `e{}e i vi{e ~inio to je vi{e utjecalo da oni prime pravu vjeru i predaju joj se, a kako i ne bi kad im se objelodanila Istina, po{to ovo sa ~ime je do{ao Musa ne mo`e da bude dato od ~ovjeka nego od Allaha, d`.{., i Njegovom pomo}i. Iz toga su saznali u kakvom se neznanju nalazio njihov narod pa su uzmogli da uzvjeruju a nisu se obazirali na Faraona i na njegova obe}anja i prijetnje, niti su za njega pokazivali vi{e bilo kakav interes, pa zbog toga Faraon re~e:

I Mi objavismo Musau: "Kreni no}u s robovima Mojim, ali bit }ete gonjeni." /52/ I Faraon posla po gradovima sakuplja~e. /53/ "Doista su ovi skupina mala, /54/ i oni nas doista srde, /55/ a mi smo svi oprezni!" /56/ I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka /57/, iz riznica i dvoraca divnih./58/ Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi." /59/
Po{to se boravak Musaa, a.s., u Egiptu odu`io, je je iznosio Allahove, d`.{., dokaze Faraonu i njegovoj kliki, koji su se uprkos tome oholili i ostajali tvrdoglavi, nije im ostalo ni{ta drugo nego patnja i kazna Allahova, pa je Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio Musau da izvede sinove Israilove no}u iz Egipta, te i da ide sa njima gdje mu se nare|uje, pa je Musa, a.s., i postupio onako kako mu je Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio. Izveo ih je nakon {to su od Faraonovog naroda pozajmili velike koli~ine nakita. Krenuli su u vrijeme izlaska mjeseca. Musa, a.s., raspitivao se za mezar Jusufa, a.s., a jedna `ena, starica iz naroda Benu-Israila, pokazala mu je gdje se nalazi njegov mezar te su oni ponijeli njegov tabut sa sobom. Ka`e se da ga je on (Musa, a.s.) li~no nosio, a Jusuf, a.s., ranije je za to bio ostavio poruku, da ga kada Benu-Israilci budu izlazili iz Egipta, ponesu. U vezi s tim ima jedan neprekinut hadis koga prenosi Ebu-Musa, ali je vjerovatnije da je taj hadis mevkuf, a Allah najbolje zna. Kada je osvanuo, Faraon se jako rasrdio zbog njihovog izlaska, pa je naredio da se hitno sakupi vojska i povika im: "Doista su ovi, tj. Benu-Israil "skupina mala", rije~ zna~i, tj.grupa skupina. "i oni nas, doista, srde, tj. neprestano izazivaju srd`bu u nama, "a mi smo svi oprezni", tj. oprezni smo u pogledu njihove prijevare, te }u ih zaista do posljednjeg iskorijeniti i o~istiti; svakom vojniku dopu{teno je da uradi od njih {ta god `eli. A Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: blagostanja u pakao, ostavili su i napustili te visoke dvorce, vrtove, rijeke, te imetke, opskrbu, i udobna uto~i{ta na dunjaluku.

"Zar povjerovaste njemu prije dopu{tenja moga?!", viknu Faraon, tj. trebalo je da od mene
tra`ite dozvolu za ono {to ste u~inili.

koju i sam Faraon zna da je la`na; kako }e ih on nau~iti ~arobnja{tvu a nije se prije toga sastao s njima. Zatim je Faraon po~eo da prijeti i zastra{uje da }e im odsje}i ruke i noge i da }e ih razapeti, a oni reko{e: "Ni{ta stra{no!" to nas ne zanima, "mi }emo se Gospodaru svome vratiti", tj. mi }emo se vratiti Allahu, d`.{., Koji ne oduzima nagradu onih koji dobro ~ine,

"On je va{ u~itelj, on vas je ~arobnja{tvu nau~io", a ovo je oholo uzdizanje i tvrdoglavost za

"Mi se nadamo da }e nam Gospodar na{ grijehe na{e oprostiti", a to su grijesi na koje si nas
ti prisilio svojom ~arolijom

Faraon sve poubijao.

"zato {to smo prvi vjernici" od Kopta. Pa ih je

"I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divnih", tj. oni su iza{li iz ovog

"Eto, tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi", kao {to ka`e Uzvi{eni:

26 - E-uara / Pjesnici

988 Bo`iji Poslani~e, je li ti ovuda naredio tvoj Gospodar da ide{?" A on re~e: "Da!" A Faraon i njegova vojska ve} su se bili skroz pribli`ili i dostigli ih. U tom trenutku, Allah, d`.{., nare|uje Svom poslaniku Musa, a.s., da udari svojim {tapom po moru, pa je on udario izgovoriv{i: "Rastavi se sa Bo`ijom dozvolom", pa se more raskolilo. U vezi sa ovim Uzvi{eni ka`e:

"a potla~enom narodu dodadosmo u naslije|e isto~ne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili" (7:137), a Uzvi{eni tako|er ka`e: "A Mi smo htjeli da one koji su na zemlji tla~eni, milo{}u obaspemo i da ih vo|ama i naslijednicima u~inimo." (28:5)

"I oni ih, kad se sunce ra|alo, sustigo{e, /60/ pa kad jedni druge ugleda{e, drugovi Musaovi povika{e: 'Samo {to nas nisu stigli!' /61/ 'Ne}e!', re~e on, 'Gospodar moj je sa mnom, On }e mi put pokazati.' /62/ 'I Mi objavismo Musau: 'Udari {tapom svojim po moru!', i ono se rastavi i svaki bok njegov bija{e kao veliko brdo, /63/ i Mi onda tamo one druge pribli`ismo, /64/ a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo, /65/ i one druge potopismo. /66/ To je, zaista, pouka, i ve}ina njih nisu bili vjernici, /67/ a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv." /68/
Faraon je krenuo za Benu-Israilom sa ogromnom vojskom u kojoj su bili svi oni koji su imali vlast u svojim rukama, predstavnici dr`ave, plemi}i, velikani, ministri, predsjednici i vojnici. Kur'an ne odre|uje ta~an njihov broj jer to i nema zna~aja jer su oni prakti~no svi krenuli za njima "I oni ih, kad se Sunce ra|alo, sustigo{e", tj. stigli su ih pri izlasku sunca, "pa kad jedni druge ugleda{e", tj. kad jedna grupa ugleda drugu, onda

"i s njima suhim putem kroz mora pro|i, ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se utopiti." (20:77)
Uzvi{eni ovdje u ovom kazivanju ka`e: Rije~ zna~i, "tamo". Ibn-Abbas i neki drugi u pogledu ajeta "i Mi onda one tamo...", tj. pribli`ismo moru Faraona i njegovu vojsku i uvedosmo ih u njega,

kako to prenose Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud i drugi. Ibn-Abbas ka`e da je u moru nastalo dvanaest puteva i pravaca, za svako pleme po jedan put. Suddi dodaje pa ka`e: "U moru su se formirali tuneli (prstenovi) i oni su gledali jedni u druge kao da su u vodi bili zidovi koji su zadr`avali vodu. Allah, d`.{., poslao je vjetar u dno mora koji je zapuhao i ono je postalo suho kao {to je suha povr{ina zemlje." Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:

"I Mi objavismo Musau: 'Udari {tapom svojim po moru!'- i ono se rastavi i svaki bok njegov bija{e kao veliko brdo", tj. kao ogromni brijeg,

"i Mi onda tamo one druge pribli`ismo."

"a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo, a one druge potopismo", tj. spasili

"drugovi Musaovi povika{e: 'Samo {to nas nisu stigli!'", a to zbog toga jer se njihov put

"Samo {to nas nisu stigli!", "Ne}e!", re~e on, "Gospodar moj je sa mnom, On }e mi put pokazati", tj. ne brinite, zaista, je Allah, d`.{. -

zavr{avao na samoj obali mora, a to je Crveno more, tako da je ispred njih bilo more a iza njih ve} ih je sustizala Faraonova vojska. Zbog toga su rekli:

ranije objasnili.
485

"i ve}ina njih nisu bili vjernici, a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv"; ovo smo ve}

smo Musaa i sinove Israilove i sve one koji su slijedili njihovu vjeru, niko od njih nije propao, a potopili smo Faraona i njegovu vojsku tako da niko od njih nije ostao a da nije uni{ten. Abdullah, tj. Ibn-Me'sud, prenosi rekav{i: "Nakon {to je iza{ao poslednji drug Musaa, a.s., iz mora i nakon {to je pristigao i zadnji sljedbenik Faraona, nad njima se sklopilo i sastavilo more, pa nije ni{ta crnije vi|eno od tog dana do danas. Tako je potopljen Faraon, neka je Allahovo prokletstvo na njega.485 Zatim Uzvi{eni ka`e: "To je, zaista, pouka", tj. u ovom kazivanju i njegovim ~udnovatim doga|ajima, u pomo}i i potpori Allahovih vjernih robova o~evidan je putokaz, jasan dokaz i vrhunska mudrost:

Njemu slava - Onaj Koji mi je naredio da sa vama idem ovuda, a On ne}e iznevjeriti Svoje obe}anje. Na prednjoj strani kolone bio je Harun, a.s., a sa njim je bio i Ju{e'a bin Nun i ~ovjek vjernik iz Faraonove porodice, a Musa, a.s., bio je na za~elju kolone. Vi{e mufessira spominje da su oni zastali ne znaju}i {ta da ~ine, a Ju{e'a bin Nun ili ~ovjek vjernik iz Faraonove porodice po~eo je govoriti Musau, a.s.: "O

Rekao sam: "Da, Allah, d.., prokleo je Faraona zbog njegovog nevjerstva i tvrdoglavosti sve do njegovog posljednjeg daha, pa njegove rijei: "Uzvjerovah da nema drugog boga osim Onoga u Koga vjeruju sinovi Israilovi" ne znae nita, jer je on ovo izgovorio pri posljednjem izdisaju i smrtnom hropcu, a Allah ne prima iman u takvom stanju. Meutim, ejtan neprestano zavodi srca nekih ljudi koji govore: Faraon se spasio (jer je izgovorio ehadet), i oni ustrajavaju u toj tvrdnji i pored toga to mnogi ajeti ukazuju na njegov kufr i to Allah nije primio njegov iman jer rekao je: "Zar sada!?" Boe, prokuni Faraona i njegov narod u svakom trenutku i vremenu! Sastavi ih sa njim na Maheru jer su ga voljeli, saaljevali se na njega sve do ove granice. "Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili oevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra}a njihova." (58:22)

26 - E-uara / Pjesnici

989

{to vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega, i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte." (11:54,55) Ovako je Ibrahim, a.s., sebe
smatrao neovisnim i ~istim od njihovih bogova, pa ka`e:

"A kako bih se bojao onih koje s Njim izjedna~ujete, kad se vi ne bojite {to Allahu druge ravnim smatrate." (6:81)

"i ka`i im vijest o Ibrahimu, /69/ kad je oca svoga i narod svoj upitao': '^emu se vi klanjate?', /70/ a oni odgovorili: 'Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo', /71/ on rekao je: 'Da li vas oni ~uju kada se molite, /72/ ili, da li vam mogu koristiti ili na{koditi?' /73/ 'Ne', odgovori{e, 'ali mi smo upamtili pretke na{e kako tako postupaju.' /74/ 'A da li ste razmi{ljali', upita on 'da su oni kojima se klanjate, /75/ vi i kojima su se klanjali davni preci va{i, /76/ doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova.'" /77/
Ovo je obavje{tenje Uzvi{enog Allaha, d`.{., o Njegovom robu, poslaniku i Prijatelju Ibrahimu, a.s., vo|i ~istih. Uzvi{eni Allah, d`.{., naredio je Svome poslaniku Muhamedu, s.a.v.s., da ovo u~i svom ummetu, da se ugledaju na njega u ihlasu i tevekkulu i obo`avaju samo Allaha, d`.{., Jedinog, Koji nema druga. On, Ibrahim, a.s., nije prihvatio {irk a niti njegova porodica, on je, neka je na njega spas, otkako je postao, odbijao i odvra}ao svoj narod od obo`avanja kipova, on je sa Uzvi{enim Allahom, d`.{. narod svoj upitao: '^emu se vi klanjate?'", tj. {ta predstavljaju ovi kipovi kojima ste vi privr`eni? obo`avamo i dozivamo,

"Koji me je stvorio i na Pravi put uputio, /78/ i Koji me hrani i poji, /78/ i Koji me, kad se razbolim, lije~i, /80/ i Koji }e mi `ivot oduzeti, i Koji }e me poslije o`iviti ,/81/ i Koji }e mi, `udim za tim, pogre{ke moje na Sudnjem danu oprostiti!" /82/
Zna~i, ne obo`avam nikoga do Onoga Koji ~ini sve ove stvari, "Koji me je stvorio i na Pravi put uputio", tj. Koji me je stvorio i odredio mi Uputu, pa upu}uje koga ho}e, a u zabludi ostavlja koga ho}e. "i Koji me hrani i poji", tj. On je moj Opskrbljiva~ onim {to je pot~inio i omogu}io je na~ine i sredstva koja dovode do stjecanja nafake opskrbe robovima u hrani i pi}u. "i Koji me, kad se razbolim, lije~i." Kada mi Allah, d`.{., odredi bolest, i budem bolestan, On je Onaj Koji odre|uje lijek pa se izlije~im, a ako mi ne odredi lijeka, niko osim Njega ne mo`e odrediti uzroke i na~in izlije~enja.

"a oni odgovorili: 'Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo'", tj. ustrajno ih "on rekao je: 'Da li vas oni ~uju kada se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili na{koditi?' 'Ne', odgovori{e, 'ali mi smo upamtili pretke na{e kako tako postupaju'", tj. priznali su da njihovi

"'A da li ste razmi{ljali?', re~e on, 'da su oni kojima se klanjate vi, i kojima su se klanjali davni preci va{i, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova.'" Ako ovi kipovi imaju
ikakva utjecaja, neka mi se osvete i neka me kazne jer ja sam njihov neprijatelj i uop}e me ne zanimaju, kao {to rekao je Hud, a.s.:

kumiri ne mogu u~initi ni{ta od toga, nego su vidjeli svoje pretke da su isto tako ~inili, pa im Ibrahim, a.s., re~e:

"i Koji }e mi `ivot oduzeti, i Koji }e me poslije o`iviti", tj. On je Onaj Koji o`ivljuje i
usmr}uje i to niko drugi ne odre|uje do On.

"i Koji }e mi, nadam se, pogre{ke moje na Sudnjem danu oprostiti", tj. oprostiti grijehe, bilo
na dunjaluku ili na ahiretu, to nije u stanju niko drugi do On.

"Ja pozivam Allaha za svjedoka" - re~e on "a i vi posvjedo~ite da ja nemam ni{ta s tim

26 - E-uara / Pjesnici

990 Uzvi{eni je zabranio Ibrahimu svoga oca pa Uzvi{eni ka`e: tra`enje oprosta za

"Gospodaru moj, podari mi mudrost i pridru`i me onima koji su dobri / 83/ i u~ini da me po lijepom spominju oni {to }e poslije mene do}i /84/ i u~ini me jednim od onih kojima }e{ d`enetske blagodati darovati /85/, i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih, /86/ i ne osramoti me na Dan kad }e ljudi o`ivljeni biti, /87/ na Dan kada ne}e nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, /88/ samo }e Onaj Koji Allahu srca ~ista do|e spa{en biti." /89/
Ovo je molba Ibrahima, a.s., da mu njegov Gospodar da mudrost. Es-Suddi ka`e: "Poslanstvo", a Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: "i pridru`i me onima koji su dobri", tj. u~ini me da budem s onima koji su dobri i na dunjaluku i na ahiretu. Na smrtnom ~asu Poslanik, s.a.v.s, rekao je: /382/ "Bo`e, u~ini me da budem u dru{tvu odlikovanih!", rekav{i to tri puta. U drugom se hadisu ka`e: /383/ "Bo`e, o`ivi nas kao muslimane, daj da umremo kao muslimani, pridru`i nas dobrima, ne daj da budemo poni`eni i osramo}eni, a niti da mijenjamo Tvoju vjeru!" Uzvi{eni ka`e: "i u~ini da me po lijepom spominju oni {to }e poslije mene do}i", tj. u~ini da spomen na mene ostane lijep nakon moje smrti, da budem spominjan samo po dobru, kao {to Uzvi{eni ka`e:

daj mi blagodati na dunjaluku tim {to }e na mene ostati lijep spomen nakon moje smrti, a daj mi blagodati i na ahiretu, tako {to }e{ me u~initi jednim od onih kojima }e{ darovati d`enetske blagodati. Uzvi{eni ka`e: "i ocu mome oprosti", kao {to Uzvi{eni na drugom mjestu ka`e:

"I u nara{tajima kasnijim spomen sa~uvasmo", "Nek je u miru Ibrahim", "Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine." (37:108 - 110) Uzvi{eni veli: i u~ini me jednim od onih kojima }e{ d`enetske blagodati darovati", tj.

poni`enja na Sudnjem danu. Buharija prenosi od EbuHurejrea merfu-hadis: /384/ "Ibrahim, a.s., }e na Sudnjem danu sresti svoga oca Azera. Na Azerovom licu bit }e mrlja i pra{ine pa }e mu Ibrahim, a.s., re}i: 'Nisam li ti rekao da mi se ne protivi{ i ne bude{ odmetnik i otpadnik?!', a njegov otac }e odgovoriti: 'Evo danas se ne suprotstavljam i ne protivim ti se', a Ibrahim }e re}i: 'Gospodaru moj, Ti si mi, zaista, obe}ao da me ne}e{ poniziti na Dan pro`ivljenja, a zar ima ve}eg poni`enja od toga da me udalji{ od moga oca', pa }e Uzvi{eni Allah, d`.{., re}i: 'Ja sam, zaista, zabranio D`ennet kafirima', a zatim }e re}i: 'O Ibrahime, pogledaj u svoje noge', pa }e on pogledati, a kad ono mu`jak hijene u blatu i izmetu. Tad }e biti prihva}en za noge i ba~en u Vatru." Ovaj hadis prenosi samo Buharija. Pojam "ez-zejh" ovdje je u zna~enju hijene mu{kog pola, Azer kao da se pretvorio u lik smrdljive i odvratne hijene, umazane svojim izmetom, on }e biti ba~en u Vatru. Uzvi{eni, d`.{., ka`e: "na Dan kada ne}e nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti", tj. ni{ta ne}e sa~uvati ~ovjeka od Allahove, d`.{., kazne, njegov imetak, pa makar imao toliko zlata da ispuni njime cijelu zemlju "a ni sinovi", tj. kada bi sa njima prekrio cijelu Zemlju ne}e mu koristiti toga dana ni{ta osim vjerovanja u Allaha, d`.{., i iskrene vjere u Njega, i istinskog oslobo|enja od {irka sebe i svoje porodice. Zbog toga je re~eno: "samo }e ovaj koji Allahu ~ista srca do|e spa{en biti", tj. da bude ~ist od prljav{tine i {irka.

"Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili" - i tako dalje do kraja ajeta - "ali te ne mogu od Allaha odbraniti." (60:4) Uzvi{eni veli: "i ne osramotite me na Dan kad }e ljudi o`ivljeni biti", tj. sa~uvaj me od sramote i

"Gospodaru na{, oprosti meni i roditeljima mojim" (14:41) i ovo je ono od ~ega je odustao
Ibrahim, a.s., kao {to ka`e Uzvi{eni:

"A {to je Ibrahim tra`io oprosta za svoga oca, bilo je samo zbog obe}anja koje mu je dao. A ~im mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je, doista, bio pun sa`aljenja i obazriv" (9:114)

26 - E-uara / Pjesnici

991

"I D`ennet }e se bogobojaznima pribli`iti, /90/ a D`ehennem zalutalima ukazati, /92/ i re}i }e im se: 'Gdje su oni kojima ste se klanjali, /92/ a niste Allahu: mogu li vam oni pomo}i, a mogu li i sebi pomo}i?', /93/ pa }e i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti ba~eni, /94/ i vojske Iblisove - svi zajedno. /95/ I oni }e, sva|aju}i se u njemu, govoriti /96/ 'Allaha nam, bili smo, doista, u o~itoj zabludi, /97/ kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjedna~avali, /98/ a na stranputicu su nas naveli zlikovci, /99/ pa nemamo ni zagovornika, /100/ ni prisna prijatelja, /101/ da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!' /102/ U tom je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici, /103/ a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv!" /104/ "I D`ennet }e se bogobojaznima pribli`iti", tj. pribli`it }e im se uljep{an i ukra{en, onima koji su se iskreno bojali Allaha i koji su radili za D`ennet na dunjaluku, "a D`ehennem zalutalim ukazati", tj. objelodanit }e im se i pokazati D`ehennem, pa }e duboko uzdahnuti, tako da }e im srca do}i do samih grkljana: a stanovnicima D`ehennema }e podrugljivim tonom biti re~eno: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, a niste Allahu: mogu li vam oni pomo}i, a mogu li i sebi pomo}i", tj. oni vam danas ni{ta ne zna~e, jer

"I Nuhov narod je smatrao la`nim poslanike. /105/ Kad im brat njihov Nuh re~e: 'Kako to da se Allaha ne bojite? /106/ Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, /107/ zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! /108/ Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi. /109/ Zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!'" /110/
Ovo je obavje{tavanje od strane Allaha, d`.{., o Svome robu i poslaniku Nuhu, a.s., a on je prvi poslanik koga je Allah d`.{. poslao stanovnicima Zemlje nakon {to su obo`avali kipove i njima sli~ne, pa ga je njegov narod nijekao i utjerivao u la`, te su i dalje nastavili sa {irkom kao i ranije. Pa je Allah, d`.{., objavio da je njihovo negiranje Nuha, a.s., ustvari negiranje svih poslanika. Zbog toga Uzvi{eni ka`e:

ne mogu ~ak ni sami sebe odbraniti. I vi i oni ste danas gorivo D`ehennema i njegovi predvodnici. Uzvi{eni ka`e: "pa }e i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti ba~eni", tj. u njega }e biti pobacani nevjernici jedan preko drugog i njihove vo|e koje su ih pozivale {irku "i vojske Iblisove - svi zajedno", tj. bit }e ba~eni u D`ehennem za njima.

"I Nuhov narod smatrao je la`nim poslanike. Kad im brat njihov Nuh re~e: 'Kako to da se Allaha ne bojite!'", tj. zar se ne pla{ite Allaha kad obo`avate nekog drugog mimo Njega. "Ja sam vam, sigurno poslanik pouzdani", tj. ja
sam, zaista, poslan od strane Allaha, d`.{., i pouzdan sam prenosilac Njegove objave, ni{ta joj ne}u dodati, a niti oduzeti od nje.

"zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade", tj. ne tra`im od vas nikakvu nagradu za "Mene }e Gospodar svjetova nagraditi", tj. pripremljena mi je nagrada za to kod Njega, Uzvi{enog
prijateljstvo i moju pouzdanost, zato budite poslu{ni meni u onome ~emu vas pozivam, vjeri u Jednog Boga, Uzvi{enog Allaha, d`.{., i odbacivanju {irka. ono na {to vas opominjem i savjetujem.

pokorava po nare|enju obo`avali smo vas sa Njim,

"I oni }e, sva|aju}i se u njemu, govoriti: 'Allaha nam, bili smo, doista, u o~itoj zabludi kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjedna~avali'", tj. pokoravali vam se kao {to se
Gospodara svjetova i

"zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!" On vam je ve} objasnio moju iskrenost,

"a na stranputicu su nas naveli zlikovci, pa nemamo ni zagovornika", koji bi se zauzimali za nas, bilo meleke ili nekog drugog, "ni prisna prijatelja", tj. bli`njeg, ili kakvog dobrog da bi se
zauzeo za nas;

"da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!" A Allah, d`.{., zna da bi oni

raspravi Ibrahima, a.s., koju je vodio sa svojim narodom da nema drugog boga osim Allaha. Ovo je ve} obja{njeno na po~etku ove sure.

"U tome je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici", tj. u tome je jasan dokaz i pokazatelj u

opet zanijekali i kada bi se ponovo vratili na dunjaluk, vratili bi se nevjerstvu.

"a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv."

"oni reko{e: 'Kako da te poslu{amo, kad te najni`i sloj ljudi slijedi?' /111/ 'Ne znam ja {ta oni rade', re~e on, /112/ 'svi }e pred Gospodarom mojim, da znate, ra~un polagati,

26 - E-uara / Pjesnici

992

/113/ a ja vjernike ne}u otjerati, /114/ ja samo javno opominjem'" /115/

Kao da su ga pitali i tra`ili od njega da udalji potla~ene i slabe kako bi ga oni slijedili, smatraju}i se vi{im od njih. Zbog toga: "oni reko{e: 'Kako da te poslu{amo kad te najni`i sloj ljudi slijedi?'", tj. da se izjedna~imo sa njima u pravima, obvezama i polo`aju. "'Ne znam ja {ta oni rade', re~e on", tj. {ta to mene obavezuje u pogledu toga {to su moji sljedbenici, pa makar bilo {ta radili. A {to se mene ti~e, obavezan sam da primim njihovo vjerovanje, a samo Allah upravlja njihovim tajnim poslovima: im to ne}e uskratiti, jer je on poslanik svoga Gospodara, pa ko ga poslu{a, slijedi ga i vjeruje u ono {to je njemu objavljeno, prihvati ga bez obzira bio on ugledan ili slab, visokog statusa ili bijednik: "ja samo javno opominjem", tj. ja sam poslan samo da opominjem.

"Gospodaru moj", re~e on, "narod moj me u la` utjeruje", "pa Ti meni i njima presudi, i mene i vjernike koji su sa mnom spasi." "I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobje|en, Ti se osveti'" (54:10) "I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u la|i krcatoj spasili", "a ostale potopili."
A ovdje ka`e: Sli~no kao {to Allah, d`.{., ka`e:

"Svi }e pred Gospodarom mojim, da znate, ra~un polagati, a ja vjernike ne}u otjerati", on

Pojam "el me{hun" - "la|a krcata", zna~i napunjena i natovarena svim vrstama robe koje je nosila na sebi, od svake vrste po dvoje, tj. spasili smo Nuha i sve one koji su ga slijedili, a potopili smo sve odreda, zajedno one koji mu nisu vjerovali i koji su se suprotstavljali njegovoj naredbi. smo ve} ranije objasnili.

"To je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici, a Gospodar tvoj zaista je Silan i Milostiv." Ovo

"Ako se ne okani{, o Nuhu!", reko{e oni, "bit }e{ sigurno kamenovan!", /116/ "Gospodaru moj", re~e on, "narod moj me u la` utjeruje", /117/ "pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!" /118/ I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u la|i krcatoj spasili, /119/ a ostale potopili. /120/ To je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici, /121/ a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv." /122/
Boravak se Allahovog Poslanika me|u njima odu`io jer ih je pozivao Uzvi{enom Allahu, d`.{., danono}no, tajno i javno, ali sve {to ih je vi{e pozivao, oni su sve vi{e tvrdoglaviji ostajali u svome nevjerstvu i ustrajnosti u njemu, i na kraju reko{e:

"Ako se ne okani{, o Nuhu", reko{e oni, "bit }e{ sigurno kamenovan", tj. mi }emo te
kamenovati. Tada je uputio molbu protiv njih, a Allah, d`.{., mu je molbu usli{ao pa ka`e:

"I Ad je smatrao la`nim poslanike. /123/, Kad im brat njihov Hud re~e: 'Kako to da se Allaha ne bojite? /124/ Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, /125/ zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! /128/ Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi. /127/ Za{to na svakoj uzvi{ici palate zidate, druge ismijavaju}i /128/ i podi`ete utvrde kao da }ete vje~no `ivjeti, /129/ a kad ka`njavate, ka`njavate kao silnici? /130/ Bojte se Allaha i meni budite poslu{ni! /131/ Bojte se Onoga Koji vam daruje ono {to znate, /132/ daruje vam stoku i sinove /133/ i ba{~e i izvore.

26 - E-uara / Pjesnici

993

/134/ Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje.'" /135/

Ovo je obavje{tenje od strane Uzvi{enog Allaha, d`.{., o Svome robu i Svome poslaniku Hudu, a.s. On je pozivao svoj narod Ad, a njegov narod je nastanjivao mjesto Ahkaf. To su pje{~ana brda blizu Hadremevta na granici sa Jemenom. @ivjeli su u vrijeme nakon Nuhovog, a.s., naroda kao {to Uzvi{eni ka`e u suri "El-E'araf":

sna`ni, vrlo visoki i izuzetno hrabri, imali su sinove, ba{~e, rijeke, plodna polja i raznovrsne plodove. Uprkos svim ovim blagodatima ~inili su {irk Uzvi{enom Allahu, d`.{., a Allah d`.{., im je poslao Huda, a.s., poslanika izme|u njih, koji }e ih obradovati i opomenuti. Pa ih je on pozvao vjerovanju u Jednog Allaha, d`.{., upozorio ih na Njegovu osvetu i kaznu kad ka`e: uzvi{eno mjesto pored poznatih puteva. Na svakoj uzvi{ici gradili su ogromne gra|evine, druge ismijavaju}i, tj. bez potrebe za njima, nego iz zabave i javnog pokazivanja svoje snage koje navodno nema na ~itavom dunjaluku, a ni na ahiretu, pa ka`e: "i podi`ete utvrde kao da }ete vje~no `ivjeti", tj. podi`ete tako velike gra|evine bez kojih }ete ostati kao {to su ostali i oni koji su bili prije vas - jer }e njihovo nevjerstvo prouzrokovati njihovu propast i kaznu u vidu njihovog iskorjenjivanja zbog toga {to su pretjerivali, pa }e ostaviti svoje sinove kao ibret, pouku i znak, onima koji }e do}i poslije njih. Abu Ed-Derda' govorio je stanovnicima Damaska otprilike ovako: "Ko }e kupiti od mene nasljedstvo naroda Ad za dva dirhema?" A Uzvi{eni ka`e: "a kada ka`njavate, ka`njavate kao silnici", opisuje ih kao sna`ne, grube i silne. "Bojte se Allaha i meni budite poslu{ni!", tj. obo`avajte svoga Gospodara i budite poslu{ni svome poslaniku, zatim im je po~eo nabrajati Allahove blagodati prema njima pa ka`e:

"Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda u~inio: to {to ste krupna rasta - Njegovo je djelo!" (7:69) Oni su bili izuzetno

"Reko{e oni: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, /136/ ovako su i narodi davna{nji vjerovali, /137/ i mi ne}emo biti mu~eni, /138/ I oni su nastavili da ga u la` utjeruju, pa smo ih Mi uni{tili. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruju, /139/ a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv!" /140/
Uzvi{eni obavje{tava o odgovoru Hudovog, a.s., naroda Hudu nakon {to ih je upozorio i opomenuo, nakon {to ih je podsticao i zapla{ivao ih i nakon {to im je objasnio Istinu i jasnom je pokazao onoga na ~emu smo sada.

"Reko{e oni: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik'", tj. ne}emo odustati od "i mi na samu tvoju rije~ ne}emo napustiti bo`anstva na{a, mi tebi ne vjerujemo." (11:53) I tako je to ba{, kao {to Uzvi{eni ka`e: "Onima koji ne}e da vjeruju, doista, je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao oni ne}e vjerovati." (2:6) Uzvi{eni veli: "ovako su i narodi davna{nji vjerovali", od po~etka do kraja, potpuno su

"Za{to na svakoj uzvi{ici palate zidate, druge ismijavaju}i..." Termin "er-ri'" ozna~ava

zaokupljeni svojom vjerom i onim {to im ona nare|uje; to je vjera ranijih, davna{njih predaka, o~eva i djedova njihovih i oni slijede ono {to su slijedili oni koji su iza njih i `ive kao {to su oni `ivjeli, umiru kao {to su oni umirali, nema nikakvog pro`ivljenja ni povratka, te zbog toga ka`u: "i mi ne}emo biti

mu~eni."

Pozivao ih je Allahu, d`.{., poticanjem i bu|enjem `elje kod njih, a i zastra{ivanjem, ali ni{ta im to nije koristilo.

"Bojte se Onoga Koji vam daruje ono {to znate, daruje vam stoku i sinove, i ba{~e i izvore. Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje", tj. ako zanije~ete i suprotstavite se.

ka`e da zna~i vjera predaka, a 'Ikrime, 'Ata', ElHorasani, Katade i drugi isto tako iznose; Ibn-D`erir tako|er je odabrao takvo mi{ljenje. Uzvi{eni ka`e: "I oni su nastavili da ga u la` utjeruju, pa smo ih Mi uni{tili", tj. nastavili su sa svojim nijekanjem Allahovog Poslanika Huda, a.s., suprotstavljati mu se i prkositi, pa ih je Allah, d`.{., uni{tio, poslav{i im zvi`dav i zvonjav vjetar koji izbezumljuje i veoma sna`no pu{e. Njihovo uni{tenje bilo je adekvatno prema njima, jer su oni bili naj`e{}i i najoholiji, a Allah, d`.{., njih je potpuno savladao ve}om i `e{}om snagom. Ad je pleme koje potje~e od Irema bin Sama bin Nuha o kome Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e: stubovima. Oni koji ka`u da je Irem grad, uzeli su to, ustvari, iz israhijata - pri~a sljedbenika Knjige {to su prenijeli K'ab i Vehb, me|utim, takva tvrdnja nema nikakvog utemeljenja, zbog toga Uzvi{eni ka`e:

"a ovako su i narodi davna{nji vjerovali"

Ibn-Abbas u vezi s njihovim rije~ima:

"S Iremom, vlasnicima palata na stubovima" (89:7), tj. pleme koje je nastanjivalo palate sa

"kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo" (89:8), tj. niko nije stvorio nikada ni{ta kao {to je ovo

26 - E-uara / Pjesnici

994

pleme svojom snagom, `estinom i veli~inom, a da se time mislilo na grad rekao bi nije sagra|eno nikada ni{ta sli~no na Zemlji. Pa uprkos svemu, Allah, d`.{., uni{tio je narod Ad po{to se on uzoholio, osilio i uzvisio i ostao ustrajan u svome nevjerstvu, pa mu je poslao zvonjavi vjetar koji je potpuno uni{tio njihovu zemlju i sve {to su posjedovali, kao {to Uzvi{eni ka`e: Uzvi{eni ka`e:

"koji, Voljom Gospodara svoga, sve sru{i." (46:25) "pa si u njima ljude povaljane kao {uplja datulina debla vidio" (59:7), tj. ostali su zanavijek
bez glava i to jer je vjetar pokretao tjelesa njihova i dizao ih u zrak, a zatim ih obarao na njihove glave tako da su im se gnje~ile lobanje i mozgovi i razbijale glave te su izgledali kao ostarjele olupine izdubljenih datulinih debala, od Allahove, d`.{., odredbe ni najmanje ih nisu spasila, nisu su im koristila ili pomagala, brda i pe}ine u kojima su bili dobro utvr|eni.

"Zar mislite da }ete ovdje biti ostavljeni sigurni, /146/ u vrtovima i me|u izvorima. /147/ u usjevima i me|u palmama sa plodovima zrelim? /148/ Vi u brdima vrlo spretno ku}e kle{ete, /149/ zato se bojte Allaha i poslu{ni meni budite, /150/ i ne slu{ajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, /151/ koji na Zemlji ne zavode red, ve} nered uspostavljaju." /152/
Rekao im je savjetuju}i ih i upozoravaju}i ih na Allahovu, d`.{., odmazdu koja }e ih zadesiti i podsje}aju}i ih na Allahove blagodati koje im je dao, opskrbu koja neprestano te~e i u~inio ih da budu sigurni od opasnosti i straha, dao im ba{~e svakovrsnog bilja, u~inio da provriju mnoga vrela vode i rijeke, izveo im raznovrsne usjeve i plodove, te u tom pogledu ka`e: "i me|u palmama na plodovima zrelim", tj. On daje vla`nost meku kada se pove}a pritisak plodova i kada se gomilaju jedni preko drugih i kada postaju zreli pa ka`e: "Vi u brdima vrlo spretno ku}e kle{ete", tj. kle{ete u brdima ku}e iz obijesti, uobra`enosti i uzaludno, bez potrebe da stanujete u njima. Radili su i vrlo precizno i budno, o{troumno dube}i ih i kle{u}i ih, kao {to svjedo~e o njihovom stanju svi oni koji su imali prilike da vide njihove nastambe. Zbog toga se ka`e: "zato se bojte Allaha i meni poslu{ni budite!", tj. prihvatite se onoga {to }e vam koristiti i na dunjaluku i na ahiretu, a to je obo`avanje va{eg Gospodara, Koji vas je stvorio i Koji vas je opskrbio, i samo Njega Jedinog obo`avajte i jutrom i ve~erom:

"I Semud je smatrao la`nim poslanike. /141/ Kad im brat njihov Salih re~e: 'Kako to da se Allaha ne bojite? /142/ Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani. /143/ Zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! /144/ Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi.'" /145/
Ovo je obavje{tenje Uzvi{enog Allaha, d`.{., o Svome robu i poslaniku Salihu, a.s. On ga je poslao narodu Semud. Oni su bili Arapi koji su nastanjivali predjele Hid`ra izme|u Vadil Kura' i [ama. Njihove nastambe veoma su poznate i slavne i ve} smo u suretu "El-E'araf" govorili o njima govore}i o prolasku Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., pored njih kada je pokrenuo bitku za osvajanje Sirije. Narod Semud `ivio je nakon naroda Ad, a prije Halila, tj. Ibrahima, a.s. Njihov poslanik Salih, a.s., pozivao ih je Uzvi{enom Allahu, d`.{.: da samo Njega Jedinog obo`avaju, da Mu ne pridru`uju druga i da poslu{aju i budu pokorni onome {to im je dostavio, tj. Objavu, pa su ga oni odbili, nijekali ga i suprotstavljali mu se. On ih je obavijestio da on ne treba i ne tra`i nikakvu nagradu od njih za to {to ih poziva, nego tra`i nagradu samo kod Uzvi{enog Allaha, d`.{. Zatim im je pomenuo Allahove blagodati prema njima pa ka`e:

"i ne slu{ajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red ve} nered uspostavljaju", zna~i njihove vo|e i velikani
koji ih pozivaju {irku, nevjerstvu i suprotstavljanju Istini.

26 - E-uara / Pjesnici

995 na pa{njacima, oni su se koristili njenim mlijekom, muzli je tako da im je svima bilo dovoljno za pi}e, a koristili su je i za navodnjavanje. Me|utim, po{to se rok oduljio, jedna polovima njih urotila se i dogovorila da je ubiju, pa su je zaklali: zemlja zatresla stra{nim potresom, zadesila ih je velika kazna vriskom i krikovima, tako da su im srca i{~upana iz svojih mjesta i ostali su u svojim ku}ama uko~eni:

"Ali, oni je zakla{e i potom se pokaja{e, i sti`e ih kazna." Ta kazna je bila to {to se njihova

"To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruju, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan", Koji "Milostiv" svakom onome ko se pokaje i vrati se.

nadvisuje svaku stvar, pot~injava je i savladava je:

"Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen, /153/ ti si ~ovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno ~udo ako je Istina to {to govori{!' /154/'Evo to je kamila', re~e on, 'u odre|eni dan ona }e piti, a u poznati dan vi, /155/ i ne ~inite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!' /156/ Ali, oni je zakla{e i potom se pokaja{e, /157/ i sti`e ih kazna. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, /158/ a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv." /159/
Uzvi{eni obavje{tava o narodu Semud i njihovom odgovoru koji su uputili svome poslaniku Salihu, a.s., kada ih je pozvao obo`avanju njihovog Uzvi{enog Gospodara, te iznosi slijede}e: "Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen'", tj. jedan od onih koji su op~injeni, ti nema{ mozga, a zatim su rekli: "ti si ~ovjek kao i mi", zna~i, pa kako si ti, a ne mi, mogao primiti objavu, kao {to ka`u u drugom ajetu:

"I Lutov je narod smatrao la`nim poslanike. /160/ Kad im njihov brat Lut re~e: 'Kako to da se ne bojite? /161/ Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, /162/ zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! /163/ Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi.'" /164/
Uzvi{eni obavje{tava o Svome robu i poslaniku Lutu, a.s., a on je sin Haruna bin Azera sin brata Ibrahimova, Halila, a.s.; bio je poslan narodu koji je nastanjivao mjesto Sodomu. Njihova djela, zbog kojih ih je Allah, d`.{., uni{tio i od njihovog mjesta u~inio smrdljivo i ru`no jezerce, bila su poznata u zemlji ElGur, mjestu koje je grani~ilo sa brdima BejtulMakdisa. Pozivao ih je vjerovanju u jedinog Allaha, d`.{., i poslu{nosti njegovom poslaniku i odvra}ao ih od grje{enja, spolnog op}enja sa mu{karcima te od izbjegavanja `ena, pa ka`e:

Zatim su od njega tra`ili kao dokaz da im govori Istinu da im sada, ovog trenutka, izvede iz ove stijene devu koja }e biti u desetom mjesecu steonosti. Pa je njihov poslanik sa~inio sa njima ugovor da }e, ako na njihovo tra`enje Allah, d`.{., odgovori, oni povjerovati? Pa su rekli da mu daju rije~ i da ho}e. Allahov Poslanik Salih, a.s., okrenu se i klanja, a zatim zamoli Uzvi{enog Allaha, d`.{., da se odazove na ono {to oni tra`e, pa se stijena rastopi i iz nje izi|e deva u desetom mjesecu steonosti ta~no onakva kakvu su je oni opisali; pa su neki od njih uzvjerovali, ali je ve}ina njih i dalje ostala nevjernicima. Zna~i, ona }e piti va{u vodu jedan dan i u tome je ne smijete sprije~iti, a drugi dan }ete vi piti vodu a ona ne}e.

"'Zar ba{ njemu izme|u nas da bude poslana Objava. Ne, on je la`ljivac oholi!' Vrlo brzo }e oni saznati ko je la`ljivac oholi!" (54:25,26)

"Evo, to je kamila", re~e on, "u odre|eni dan ona }e piti, a u poznati dan vi."

ostala me|u njima jedno vrijeme. Pila je vodu, pasla je

"i ne u~inite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!" Tako je deva

26 - E-uara / Pjesnici

996 obuhvatio ih bolnom kaznom, tako {to ih je zahvatila ki{a od skamenjene gline, a ru`na li je ta ki{a onih koji su opomenuti!

"'Za{to vi, mimo sav svijet, sa mu{karcima op}ite, /165/ a `ene svoje koje je za vas Gospodar va{ stvorio - ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite.' /166/ Reko{e oni: 'Ako se ne okani{, o Lute, bit }e{ sigurno prognan!' /167/ 'Ja se gnu{am toga {to vi radite!', re~e on, /168/ 'Gospodaru moj, sa~uvaj mene i porodicu moju kazne za ono {to oni rade!' /169/ I Mi smo sa~uvali njega i porodicu njegovu - sve, /170/ osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili, /171/ a zatim smo ostale uni{tili /172/ spustiv{i na njih ki{u, - a stra{ne li ki{e za one koji su opomenuti bili! /173/ To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, /174/ a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv." /175/
Po{to ih je Allahov Poslanik odvra}ao od sramnih i nevaljalih djela, homoseksualizma - spolnog op}enja sa mu{karcima, izbjegavaju}i `ene - oni mu reko{e: "reko{e oni: "Ako se ne okani{, o Lute...", od onoga sa ~ime nam dolazi{ i onoga {to nam donosi{: "bit }e{ sigurno prognan", tj. protjerat }emo te iz na{e sredine, kao {to Uzvi{eni ka`e o njegovom narodu: ne}e sustegnuti od svoje zablude, on ih se odrekao, pa ka`e: "'Ja se gnu{am tog {to vi radite!', re~e on", tj. prezirem vas omra`ene i odri~em vas se i skidam sa sebe svaku odgovornost. Zatim je uputio dovu Allahu, d`.{., protiv njih, pa ka`e:

"I stanovnici Ejke su u la`i ugonili poslanike. /176/ Kad im [uajb re~e: 'Kako to da se ne bojite? /177/ Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, /178/ zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! /179/ Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi.'" /180/
Stanovnici Ejke su, ta~nije, stanovnici grada Medjena. Allahov Poslanik [uajb potjecao je iz njihovih redova. U Ejki je bilo jedno drvo. Ka`e se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamr{enih grana, kao `bun, brlog. Oni su ga obo`avali, pa im je [uajb, a.s., naredio da se ostave obo`avanja drveta, te da obo`avaju samo Jednog i Jedinog. Tako|er se iznosi da je [uajb bio poslan dvama ili trima narodima, me|utim, Istina je da ga je Allah, d`.{., poslao samo stanovnicima Ejke, koji su ustvari stanovnici grada Medjena, ali opisuju se na svim mjestima pomalo, pa je zbog toga savjetovao ove i nare|ivao im da upotpunjuju mjeru i da pravilno vagaju kao {to je u kazivanju o Medjenu bilo sve izjedna~eno i jednako, a to ukazuje da su oni jedan narod.

"Reko{e: 'Istjerajte Lutovu porodicu iz grada va{eg...'" (27:56) Po{to je vidio da se oni

d`.{., ka`e:

"Gospodaru moj, sa~uvaj mene i porodicu moju kazne za ono {to oni rade!" Uzvi{eni Allah,

"Pravo mjerite na litru i ne zakidajte, /181/ a na kantaru ispravnom mjerom mjerite, /182/ i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered prave}i, ne ~inite, /183/ i Onoga Koji je stvorio i vas i narode davna{nje - bojte se." /184/
Alejhiselam im je nare|ivao da upotpunjuju mjeru i pravilno vagaju a zabranjivao im je da zakidaju u mjerenju, pa ka`e: "Pravo mjerite na litru i ne zakidajte", tj. ~inite tako da mjera bude dovoljna i potpuna i pri prodaji i pri kupovini, uzimajte kao {to dajete, a dajite kao {to uzimate, bez {krtarenja,

"I Mi smo sa~uvali njega i porodicu njegovu - sve, osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." A ona je bila njegova `ena, bila

je ostarjela, ostala je pokvarena i uni{tena je sa onim koji su ostali iz njegovog naroda, kao {to Uzvi{eni Allah d`.{. obavje{tava o njima u surama "El-E'araf", "Hud" i "El-Hid`r", onda kada mu je Allah, d`.{., naredio da otputuje sa svojom porodicom izuzimaju}i njegovu `enu. Pa je spasio vjernike, a uni{tio kafire i

26 - E-uara / Pjesnici

997 "zato spusti na nas kaznu s neba ..." "'Gospodar moj dobro zna {ta vi radite' - re~e on", tj. Allah vas dobro zna i zna kakvu kaznu

Rije~ zna~i - "vaga", a neki ka`u da zna~i pravda, a Uzvi{eni ka`e: "i ljudima prava njihova ne umanjujte", tj. ne umanjujte njihove imetke: zna~i presijecanje puta, a Uzvi{eni ka`e: "i Onoga

"a na kantaru ispravnom mjerom mjerite."

"i zlo po Zemlji, nered prave}i, ne ~inite",

Koji je stvorio i vas i narode davna{nje - bojte se." Zapla{ivao ih je nemarno{}u prema Allahu, d`.{., "Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih predaka." (26:26)

"I oni su nastavili da ga u la` utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog stra{nog dana."

zaslu`ujete, pa ih je zadesilo ono {to su tra`ili, odgovaraju}a kazna. Zbog toga Uzvi{eni ka`e:

Koji ih je stvorio i Koji je stvorio njihove pretke, kao {to ka`e Musa, a.s.

Milostiv prema Svojim robovima - muminima.

"To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv", tj. Silan u Svome ka`njavanju kafira, a

Katade ka`e: "Abdullah bin Omer, r.a., ka`e: 'Allah, d`.{., im je poslao toplotu i ni{ta im nije moglo napraviti hlada. Zatim je Uzvi{eni Allah, d`.{., poslao oblak i jedan od njih se uputio prema njemu i sklonio se u njegov hlad. Tu je osjetio udobnost i hlad a onda je pozvao svoj narod i oni su se svi sklonili; a onda ih je zahvatila golema Vatra.'" Ovako prenose 'Ikrime, Se'id bin D`ubejr, El-Hasan, Katade i drugi, a IbnAbbas ka`e: "To je dan kazne iz oblaka, bio je to dan velike kazne."

"Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen; /185/ i ti si samo ~ovjek kao i mi; za nas si ti, doista, la`ac pravi; /186/ zato spusti na nas kaznu s neba, ako Istinu govori{!' /187/ 'Gospodar moj dobro zna {ta vi radite', re~e on. /188/ I oni su nastavili da ga u la` utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednoga stra{nog dana. /189/ To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, /190/ a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv." /191/
Uzvi{eni obavje{tava o odgovoru [uajbovog naroda njemu, sli~no kao {to je odgovorio narod Semud poslaniku koji im je poslan. Njihova srca bila su sli~na, pa su rekli: "Reko{e oni: 'Ti si samo op~injen'", tj. jedan od op~injenih:

"i ti si samo ~ovjek kao i mi; za nas si ti, doista, la`ac pravi", tj. svjesno i namjerno la`e{, a ti "zato spusti na nas kaznu s neba, ako Istinu govori{", tj. daj neka padne na nas sigurna "i govore: 'Ne}emo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje `ivu vodu ne izvede{...'" (17:90), ili
kao {to reko{e: nisi poslan:

"I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; /192/ donosi ga povjerljivi D`ibril, /193/ na srce tvoje, da opominje{, /194/ na jasnom arapskom jeziku." /195/
Uzvi{eni obavje{tava o Kitabu kojeg je objavio Svome robu i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s. "On je sigurno", tj. Kur'an "Objava Gospodara svjetova" kojeg ti je objavio "donosi ga povjerljivi D`ibril", a to je D`ibril, a.s. "na srce tvoje da opominje{", tj. spustio ga je u tvoje srce ispravnog bez ikakvih dodataka i nedostataka, da opominje{ njim o neizbje`nosti Allahove, d`.{., odmazde prema svima onima koji Mu se suprotstave i zanije~u Ga, te da njim istovremeno obraduje{ vjernike, one koji ga slijede,

kazna s neba, kao {to su rekli Kurej{i, a o njima je obavijestio Uzvi{eni Allah, d`.{., u svojim rije~ima:

"ili dok na nas nebo u par~adima ne obori{, kao {to tvrdi{; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede{." (17:92)
Ovako su govorili ti kafiri neznalice:

26 - E-uara / Pjesnici

998

"na jasnom arapskom jeziku."

"na jasnom arapskom jeziku", tj. objavili smo Kur'an na ~istom, knji`evnom, potpuno jasnom, i sveobuhvatnom, ta~nom arapskom jeziku da bude nesumnjivo uvjerljiv i jasan, za siguran uspjeh i pobjedu utemeljen kao argument i dokaz koji vodi ka jasnom cilju i odredi{tu. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibrahima et-Tejmija, a ovaj od svoga oca i ka`e: /385/ "Kad je Poslanik, s.a.v.s., bio jednog jako ki{ovitog dana sa svojim ashabima, upitao ih je: '[ta mislite o ovom oblaku?' Oni reko{e: 'Divno li je to {to se on sve vi{e gomila!' A on upita: 'A {ta mislite o njegovom teretu kojim je napunjen?' Oni odgovori{e: 'Kako je divno to {to je on sve mo}niji!' On opet upita: 'A {ta mislite o njegovom toku i protjecanju?' Odgovori{e: 'Kako je divno to sve {to je on crniji!' On opet upita: 'A {ta mislite o njegovom kru`nom obrtanju?' A oni reko{e: 'Kako je divno to {to se sve vi{e okre}e!' A on opet upita: 'A {ta mislite o njegovoj munji - sijevanju (ili rekao je njegovom svjetlucanju ili fijukanju, njihanju ili njegovom cijepanju)?' A oni reko{e: 'On se potpuno cijepa.' A on re~e: '@ivotnost, svje`ina, ako Bog da!', pa ga ovaj ~ovjek upita: 'O Bo`iji poslani~e, sa svojim ocem i svojom majkom kako je divno biti jasan i otvoren. Nisam vidio nikoga ko se jasnije izra`ava od tebe', pa on re~e: 'Ja imam pravo, jer je Allah, d`.{., objavio Kur'an na mome jeziku'", a Allah, d`.{., ka`e:

dostatno to {to su istinski vidjeli to da su u~eni ljudi sinovi Israilovi odbijali pominjanje ovog Kur'ana u svojim knjigama koje su u~ili. @elimo ovdje da to isprave oni koji priznaju ono {to imaju u svojim rukama u vezi sa svojstvima i osobinama Muhammeda, s.a.v.s., njegovog poslanstva i njegovog naroda, kao {to iznose Abdullah bin Selam i drugi. Uzvi{eni ka`e:

"Zar ovima nije dokaz to {to za njega znaju u~eni ljudi sinova Israilovih", tj. ili im nije

da je objavljen i ~ovjeku sa strane, nearapu koji ne zna nijednu rije~ arapskog jezika i da je njemu objavljen ovaj Kur'an sa svom svojom jasno}om, razgovijetno{}u i ~istotom, Kurej{i naj`e{}i i najtvrdoglaviji u svom nevjerovanju u Kur'an, ne bi u njega vjerovali, kao {to Uzvi{eni ka`e:

"A da ga objavljujemo i nekom nearapu, pa da im ga on ~ita, opet u nj ne bi vjerovali", tj.

Uzvi{eni ka`e:

"Kad bismo njih radi kapiju na nebu stvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: 'Samo nam se pri~injava!'" (15:14,15), a

"A oni na kojima se ispuni Rije~ Gospodara tvoga, zaista, ne}e vjerovati." (10:96)

"On je spomenut u knjigama poslanika prija{njih, /196/ zar ovim nije dokaz to {to za njega znaju u~eni ljudi sinova Israilovih? /197/ A da ga objavljujemo i nekom nearapu, /198/ pa da im ga on ~ita, opet u nj ne bi povjerovali." /199/
Uzvi{eni ka`e:, zaista, Opomena, ovaj Kur'an, i veli~anje njime onoga {to je u knjigama prethodnika starih od Njegovih poslanika koji su ih obradovali kako u davna vremena tako i u savremenom dobu i kao {to je Allah, d`.{., sa~inio sa njima ugovor o tome tako da je zadnji od tih vjerovjesnika ustao i govorio svome narodu donose}i im radosnu vijest o Ahmedu:

"A kad Isa, sin Merjemin, re~e: 'O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ~ije je ime Ahmed'" i listove Zebura, a to je knjiga.

"Eto, tako ga Mi u srca grje{nika uvodimo, /200/ oni u nj ne}e vjerovati dok ne vide patnju nesnosnu, /201/ koja }e im iznenada do}i, kad je najmanje budu o~ekivali, /202/ pa }e re}i: 'Ho}e li nam se i malo vremena dati?' /203/ Za{to oni kaznu Na{u po`uruju?! /204/ [ta ti misli{, ako im Mi dopu{tamo da godinama u`ivaju, /205/ i na poslijetku ih sna|e ono ~ime im se prijeti, /206/ zar }e imati {ta od slatkog `ivota koji su provodili? /207/ Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im do{li oni koji su ih opominjali, /208/ da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili." /209/
Uzvi{eni ka`e: "Eto, tako ga Mi u srca grje{nika uvodimo", tj. tako uvodimo nijekanje, nevjerstvo, odbijanje i tvrdoglavost u srca grje{nika da bi bili adekvatno ka`njeni za ono {to su nijekali prvi

Zebur je knjiga koja je objavljena Davudu, a.s., a zna~i "listovi prethodnika", tj. "knjige prethodnika". Zatim Uzvi{eni veli:

26 - E-uara / Pjesnici

999 ono {to tra`e jer su oni po svojoj prirodi i naravi pokvareni i dovode u zabludu robove. A Kur'an nare|uje da se ~ini dobro~instvo a zabranjuje ru`na djela. Izme|u njega i {ejtana ogromne su nespojive i nepremostive proturje~nosti. Zbog toga Uzvi{eni ka`e: "nezamislivo je da to oni ~ine", pa dalje Uzvi{eni veli: "oni to nisu kadri", tj. i kada bi ga trebali, ne bi bili kadri da ga nose i sprovedu u `ivot jer su oni nemo}ni da slu{aju Kur'an jo{ od vremena kada je objavljen jer su nebesa, napunjena zvijezdama, ~uvari koji ga ~uvaju u toku objavljivanja Bo`ijem Poslaniku, s.a.v.s., jer on ostaje ~ist od {ejtana, koji ne mogu ~uti ni jedno njegovo slovo kako se ne bi moglo sumnjati u njega i stvarati se sumnje i podozrijenja. Ovo je iz milosti Allaha, d`.{., prema robovima i radi Allahovog o~uvanja kur'anskog zakona (Pravde), Njegovog potpomaganja Njegove Knjige i Njegovog Poslanika, te zbog toga Uzvi{eni veli:

put i u njihova srca uvodimo kaznu za njih i ~inimo ih da "oni u nj ne}e vjerovati", tj. u Istinu koju su zanijekali "dok ne vide patnju nesnosnu" kada nasilnicima ne}e koristiti i pomo}i njihovo izvinjenje "koja }e im iznenada do}i", tj. Bo`ija kazna }e da im se odgodi rok kako bi radili onako kako su pozvani pokornosti Allahu, d`.{.; svaki }e se nasilnik, la`ov i nevjernik kada vidi svoju kaznu `estoko pokajati, kao {to se desilo sa Faraonom, neka je Allahovo prokletstvo na njega, me|utim, kajanje vi{e ne}e koristiti kada do|e Bo`ija odredba. Uzvi{eni ka`e: "Za{to oni kaznu Na{u po`uruju?" negiraju}i ih i prijete}i im, oni su ve} bili zanijekali kaznu i mislili da su isklju~ili i izbjegli njeno doga|anje:

"kad je najmanje budu o~ekivali, pa }e re}i: 'Ho}e li nam se imalo vremena dati?!'", tj. tra`it

kaznu i produ`ili rok njenog dolaska, to im ne bi ni{ta koristilo kad do|e Allahova odredba, kao {to Uzvi{eni ka`e:

"[ta ti misli{, ako im Mi dopu{tamo da godinama u`ivaju, i na posljetku ih sna|e ono ~ime im se prijeti, zar }e imati {ta od slatkog `ivota koji su provodili?", tj. i kad bi im odgodili

"oni nikako ne mogu da ga prislu{kuju."

"i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, ne}e koristiti" (92:11), te u tom pogledu Allah, "Zar }e imati {ta od slatkog `ivota koji su provodili?" Uzvi{eni veli: "Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im do{li oni koji su ih opominjali, da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili."
d`.{., ka`e:

Ovo je obavje{tenje o pravdi Uzvi{enog, o tome da On ne}e uni{titi narod prije nego on bude upozoren i opomenut slanjem poslanika i dono{enja dokaza njima, kao {to Uzvi{eni ka`e:

"A mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali." (17:15)

"Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu da ne bi bio jedan od onih koji }e biti mu~eni! /213/ I opominji rodbinu svoju najbli`u, /214/ i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! /215/ A ako te ne budu poslu{ali, ti reci: Ja nemam ni{ta s tim {to vi radite, /216/ I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog, /217/ Koji te vidi kada ustane{, /218/ i tvoje pregibanje me|u onima koji ~ine sed`du, /219/ jer On, doista, sve ~uje i sve zna." /220/
Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima da samo Njega Jedinog, Koji nema druga, obo`avaju i obavje{tava da }e onaj ko Mu bude {irk ~inio iskusiti Njegovu kaznu, a zatim je naredio Svom Poslaniku, s.a.v.s., da opomene svoju najbli`u rodbinu i da nikoga od njih spasiti ne}e ni{ta osim njegovo vjerovanje u Gospodara Uzvi{enog; zatim mu je naredio da bude blag i nje`an prema svim vjernicima, onim koji ga budu slijedili, a da se odrekne svakog onog ko mu neposlu{an bude, bez obzira ko to od Bo`ijih stvorenja bio. Zbog toga Uzvi{eni ka`e: opomena (opominjanje rodbine) ne protivrje~i op}oj opomeni, nego je ona samo dio te op}e opomene,

"Kur'an ne donose {ejtani, /210/ nezamislivo je da to oni ~ine; oni to nisu kadri, /211/ oni nikako ne mogu da ga prislu{kuju." /212/
Uzvi{eni obavje{tava o Svojoj ~asnoj Knjizi, koju ne donosi la`ac izme|u njih, a niti ko sa strane. On je objava od Mudrog i Blagog, Koji ga je objavio preko Meleka Ruhul Emina, koga je pomogao Allah, d`.{. "Kur'an ne donose {ejtani..." zatim spominje da im to On spre~ava i onemogu}uje jer ga (Kur'an) oni ne trebaju, tj. on nije ono {to oni trebaju, a niti

"A ako te ne budu poslu{ali, ti reci: 'Ja nemam ni{ta s tim {to vi radite!'" Ova posebna

26 - E-uara / Pjesnici

1000 Uzvi{eni ka`e: "Koji te vidi kada ustane{", tj. On te vidi i zna kada ustaje{ da klanja{. Uzvi{eni ka`e:

kao {to Uzvi{eni veli: "i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem." (6:19) U Muslimovom "Sahihu" ka`e se: /386/ "Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a, svako od ovog ummeta, kr{}anin ili jevrej, ko ~uje za mene, a zatim ne bude vjerovao u mene, u}i }e u Vatru." U vezi sa objavom ovog ajeta zabilje`eni su mnogi hadisi; spomenut }emo samo neke: Prvi hadis. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da rekao je: /387/ "Kada je Allah d`.{., objavio ajet: 'I opominji rodbinu svoju najbli`u', Allahov Poslanik, s.a.v.s., do{ao je i ispeo se na mjesto Saffa', a zatim je pozvao: 'Evo neprijateljskog upada!', pa su se ljudi okupili oko njega. Neki su mu do{li li~no, a neki su poslali svoje zastupnike, pa Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: 'O sinovi Abdul-Muttalibovi, o sinovi Fehra, o sinovi Lu'ja, {ta mislite ako vas izvjestim da je konjica u podno`ju ovog brda i `eli da vas napadne, da li biste mi vjerovali?' Reko{e: 'Da, povjerovali bismo ti', a on re~e: 'Ja vas opominjem na u`asnu kaznu.' A Ebu-Leheb re~e: 'Propao, da bog da, do kraja dana! Zar si nas samo zbog ovoga pozvao?'" A Allah, d`.{., je objavio: "Neka propadne Ebu Leheb, i propao Ovaj hadis prenose Buharija, Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai raznim putevima predaje od El-E'ame{a. Drugi hadis. Imam Ahmed prenosi od EbuHurejrea, r.a., i ka`e: /388/ "Kada je objavljen ajet: 'I opominji rodbinu svoju najbli`u', Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao je Kurej{e i pojedina~no i kolektivno, pa je rekao: 'O skupino Kurej{a, spasite sebe od Vatre, o skupino K'aba, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Ha{imovih, spasite sebe od Vatre, o skupino sinova Abdul-Muttaliba, spasite sebe od Vatre, o Fatima, k}eri Muhammedova, spasi sebe od Vatre, ja vas, tako mi Allaha, ne}u mo}i za{tititi od Allaha nimalo, osim {to smo u rodbinskim vezama i ja }u ih odr`avati.'" Ovaj hadis prenose Muslim i Et-Tirmizi, a Buharija i Muslim bilje`e ga u svojim Sahihima od Ez-Zuhrija, koji ga prenosi od Se'ida bin el-Musejjebe i EbuSeleme bin Abdurahmana koji ga prenosi od EbuHurejrea. Tre}i hadis. Imam Ahmed prenosi od Ai{e, koja ka`e: /389/ "Kada je objavljen ajet: 'I opominji rodbinu svoju najbli`u', Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je i rekao: 'O Fatima, k}eri Muhammedova, o Safija k}eri Abdul-Muttalibova, o sinovi AbdulMuttalibovi, ja vas ne}u mo}i za{tititi od Allaha nimalo. Tra`ite od onoga {to posjedujem koliko god ho}ete.'" Ovaj hadis prenosi samo Muslim. A Uzvi{eni Allah, d`.{., veli: "I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog", tj. u svim svojim poslovima On te, zaista, podupire, ~uva i poma`e i uzvisuje tvoju rije~.

kada si u d`emaatu sa ashabima. Uzvi{eni veli: "jer On, zaista, sve ~uje i sve zna", tj. ~uje sve rije~i Svojih robova i zna sve njihove pokrete i mirovanje, kao {to Uzvi{eni veli:

"I tvoje pregibanje me|u onima koji ~ine sed`du", tj. vidi te, kada si sam u namazu, a vidi te i

"[to god ti va`no ~inio i {to god iz Kur'ana kazivao, i kakav god vi posao radili, Mi nad vama bdijemo dok god se time zanimate." (10:61)

je!" (111:1)

"Ho}u li vas obavijestiti kome dolaze {ejtani? /221/ Oni dolaze svakom la{cu, grje{niku, /222/ oni prislu{kuju - i ve}inom oni la`u. /223/ A zavedeni slijede pjesnike. /224/ Zar ne zna{ da oni u svaki govor zadiru, /225/ i da govore ono {to ne rade, /226/ tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela ~ine, i koji ~esto Allaha spominju, i koji uzvra}aju kad ih vrije|aju. A mnogobo{ci }e sigurno saznati u kakvu }e se muku uvaliti." /227/
Uzvi{eni se obra}a mu{ricima, koji su smatrali da ono sa ~ime je do{ao Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svoga Gospodara nije Istina, nego da je on to sam izmislio ili da je on to donio kao snovi|enje od d`ina; Allah, d`.{., ga ~uva ~istim, slava Njemu, Uzvi{enom, ~uva Svoga Poslanika od onoga {to oni kleve}u i potvaraju. Upozorio je da je ono sa ~ime je on do{ao sve od Allaha i da je to On objavio. Objavio ga je preko velikog, vjernog, plemenitog meleka, i Kur'an nije od {ejtana. Oni, {ejtani, nemaju `elje za ne~im kao {to je ovaj veliki Kur'an, oni dolaze onima koji su im sli~ni, kao {to su la`ni proroci i vra~evi. Zbog toga Uzvi{eni ka`e: "Ho}u li vas obavijestiti", tj. ho}ete li da vas izvijestim:

"kome dolaze {ejtani? Oni dolaze svakom la{cu, grije{niku", tj. onome koji mnogo pri~a la`i i

on je grje{nik i prestupnik u svojim poslovima, a njima dolaze {ejtani, tj. vra~evima i onima poput njih, la{cima i grje{nicima. A i {ejtani su tako|er la{ci i pokvarenjaci.

26 - E-uara / Pjesnici

1001

"Oni prislu{kuju" sa nebesa, pa ~uju poneku rije~ tajne i dodaju joj stotinu la`i, a zatim govore svojim prijateljima me|u ljudima, oni pri~aju svijetu i oni vjeruju sve ono {to su im rekli zbog jedne rije~i koja je Istina i koju su ~uli sa nebesa, kao {to to potvr|uje hadis koga prenosi Buharija od Ai{e, r.a.: /390/ "Ljudi su upitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o vra~ima pa im je on rekao: 'Oni su ni{ta!', pa oni ponovo upita{e: 'O Bo`iji Poslani~e, oni pri~aju pone{to {to je Istina?', a Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Ta je rije~ Istina. Nju ukrade d`in i {apne je u u{i svog prijatelja ~ovjeka kao {to se rakoli koko{, pa s tom istinom pomije{aju vi{e od stotinu la`i.'" Uzvi{eni ka`e: "a zavedeni slijede pjesnike", zna~i - pjesnike, nevjernike slijede zalutali ljudi i d`ini. Ikrime prenosi od Ibn-Abbasa i drugih i ka`e: "Bila su dva pjesnika koja su se me|usobno ismijavala i rugala jedan drugom, pa je svaki od njih imao svoje pristalice i Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio je:
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Se'ida koji ka`e: "Dok smo pratili Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u mjestu 'Ird` pojavio se jedan pjesnik, a Poslanik, s.a.v.s., re~e: /391/ '[~epajte {ejtana' ili: 'Uhvatite {ejtana. Da neko od vas napuni svoj `eludac gnojem, bolje mu je nego da se napuni stihovima.'" Uzvi{eni ka`e: "Zar ne zna{ da oni u svaki govor zadiru", tj. u svaku la` i u svaku disciplinu zadiru, jedanput psuju}i i vrije|aju}i ovo, a drugi put hvale}i to isto. U svom govoru hvale i kude la`no. U ve}ini svog govora la`u i hvali{u se i uznose se rije~ima i dijelima koja nisu radili i koja ne potje~u od njih i uveli~avaju ono {to im ne pripada. U ovom pogledu u~enjaci, Allah im se smilovao, razilaze se u pogledu onoga {to pjesnik priznaje u svojim pjesmama a {to povla~i {erijatsku kaznu (hadd) - da li treba da se nad njim izvr{i ili ne a na osnovu priznanja u pjesmi, jer oni govore ono {to ne rade. O tome postoje dva mi{ljenja, a ispravnije je da se nad njim ne izvr{ava kazna, osim ako u~ini djelo koje povla~i tu kaznu. Omer ibn Hattab dobio je vijest da je jedan njegov namjesnik iz Mejsana iz Basre sastavio jedan stih u kome je spomenuo opojnost vina i slu{anje muzike od robinja-pjeva~ica. Omer ga je izolovao i nije nad njim izvr{io kaznu jer je utvrdio da on nije ni{ta u~inio od onoga {to je spomenuo u svojim stihovima. Kad mu je taj namjesnik do{ao, upitao ga je: "Tako mi Allaha, o vo|o pravovjernih, nisam ga nikada ni okusio, a {to se ti~e stihova, to je samo ono {to mi je pre{lo preko jezika", a Omer mu odgovori: "Znam i ja da je tako, me|utim, tako Ti Allaha, ne radi vi{e nikada ovakav posao, a ve} si rekao ono {to si rekao." Pouka: Poslanik, s.a.v.s., kojem je objavljen Kur'an, nije bio vra~, a niti pjesnik jer je njegovo stanje bilo potpuno suprotno njihovim stanjima, kao {to ka`e Uzvi{eni:

"Mi poslanika nismo pjesni{tvu u~ili, to mu ne prili~i. Ovo je samo pouka - Kur'an jasni" (36:69) ili kao {to tako|er ka`e: "A on nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete! i nisu rije~i nikakva proroka - kako vi malo razmi{ljate. Objava je od Gospodara svjetova." (69:41,42,43) Tako isto "I Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi D`ibril na srce tvoje da opominje{, na jasnom arapskom jeziku." (26:192,193,194,195) "Kur'an ne donose {ejtani. Nezamislivo je da to oni ~ine, oni to nisu kadri" (26:210, 211), pa tako jo{ dalje ka`e: "...A zavedeni slijede pjesnike. Zar ne zna{ da oni u svaki govor zadiru, i da govore ono {to ne rade?!" Uzvi{eni ka`e: "tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela ~ine." Ovo je izuze}e u
Uzvi{eni tako|er ka`e: Allah, d`.{., ka`e u ovoj suri:

"a zavedeni slijede pjesnike."

vrije|aju."

odnosu na ono {to je do sada re~eno, a {to su rekli Ibn-Abbas, 'Ikrime, Mud`ahid i drugi, i nema sumnje da u ovo izuze}e ulaze svi oni pjesnici mumini, pa makar su ranije i bili mu{rici, koji su uzvjerovali, pokajali se i vratili, koji su odustali od onog ranijeg i radili dobra djela. A Allah, d`.{., mnogo je toga spomenuo u prethodnom govoru tako|er i o lo{im djelilma. Dobra djela, zaista, poni{tavaju lo{a. A neki prethodnici su slavili islam i njegove sljedbenike u su~eljavanju sa onima koji su ga kudili, kao {to ka`e Abdullah bin EzZeb'ari kada je primio islam: "O Poslani~e Gospodara, moj je jezik spojio ono {to sam razlu~io kad pokvarenjak bijah, kad bijah sa {ejtanom na putevima zablude, a propao je ko k njemu sklonost imadne." Uzvi{eni ka`e: "koji uzvra}aju kad ih Ibn-Abbas ka`e: "Uzvra}aju nevjernicima koji su u pjesmama i napadali vjernike." Isto to prenose Mud`ahid i Katade. U hadiskim zbirkama navedeno je ovako: /392/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Hassanu: 'Kudi ih stihovima, a D`ibril je s tobom.'" Imam Ahmed prenosi od Ka'ba bin Malika, a ovaj od svoga oca da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /393/ "Uzvi{eni Allah, d`.{., objavio je u suri 'E{-[u'ara' 'Pjesnici' ono {to je objavio, pa Poslanik, s.a.v.s., ka`e: 'Mumin se bori svojom sabljom i svojim jezikom. Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moja du{a, oni }e biti kao da su zasuti bezbrojnim strijelama.'" Uzvi{eni ka`e: "A mnogobo{ci }e sigurno

Ovaj odnosi ajet se uop}e na sve silnike, kako pjesnike tako i druge. U sahih-hadisu ka`e se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /394/ "^uvajte se nasilja, jer }e vam nasilje na Sudnjem danu uzrokovati tminu i mrak."

saznati u kakvu }e se muku uvaliti."

26 - E-uara / Pjesnici

1002

Ovdje se zavr{ava kratko tuma~enje sure "E{ [u'ara" "Pjesnici". Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.