ISLAMSKA ZAJEDNICA

Bratimljenje džemata
Pitanje: Da li je šerijatski opravdana praksa bratimljenja nekih džemata?
Odgovor: Kur'an je izričito naglasio da su svi muslimani braća. Bratstvo u vjeri
podrazumijeva međusobnu ljubav, saradnju i potpomaganje u dobročinstvu. Nema smetnje da
se dva ili više džemata dogovore o tješnjoj, konkretnoj saradnji u nekim projektima, razmjeni
posjeta i organizovanju zajedničkih susreta nazivajući to bratimljenje. Bitan je sadržaj, cilj i
ideja koja se promovira određenim djelom, a ne naziv ili formalna sličnost sa nekim
manifestacijama iz drugog društvenog, kulturnog, ideološkog miljea.
Broj članova IZ-e potrebnih za formiranje džemata
Pitanje: Koliko je članova IZ-e potrebno za formiranje novog džemata?
Odgovor: Prema Članu 34. Ustava Islamske zajednice, džemat u pravilu sačinjava skupina od
najmanje 100 muslimanskih domaćinstava, koja žive na jednom području i koja su
međusobno povezana u izvršavanju zajedničkih islamskih dužnosti. Ovaj član Ustava je, kako
se vidi, fleksibilno postavljen, pa ako postoje opravdani razlozi može se formirati džemat i od
manjeg broja domaćinstava. Konačnu odluku o formiranju džemata donosi Rijaset Islamske
zajednice na prijedlog nadležnog muftije.
Članovi džematskog odbora
Pitanje:
Da li član džematskog odbora može biti muslimanka koja je udata za nemuslimana, ali koja je
od velike pomoći u vođenju džemata? 

Odgovor:
Muslimanki nije dozvoljeno da se uda za nemuslimana. Takav brak je ništavan prema šerijatu.
Mada se radi o velikom grijehu, on ne izvodi iz vjere ako osoba ne vjeruje da je taj postupak
dozvoljen. Načelno, nema zapreke da ona ostane u džematskom odboru ako vam je od koristi
u vođenju određenih poslova i ako je džematlije izaberu. Bolje je da ima jedna muslimanka
više nego manje. Ono što je problematično u tom slučaju jeste mogućnost da se druge
žene/djevojke muslimanke ugledaju na nju i njen slučaj i udaju se za nemuslimana, i da to
izgleda posve normalno i prihvatljivo za džemat. Izvagajte sve razloga za jednu i drugu opciju
i odaberite onu koja je najkorisnija, odnosno najmanje štetna.

Pitanje: Islamska zajednica Gazihusrevbeg u Sidneju se sastoji od dva džemata koji imaju
svoje (džematske) odbore i zaposlene imame. Odbor Islamske zajednice sačinjavaju članovi
oba džemata. U dosadašnjoj praksi imami su direktno po funkciji bili članovi Odbora
Islamske zajednice a ostale članove odbora je birala Skupština Islamske zajednice, i do sada
oko toga nije bilo problema. U sadašnjem sazivu dva člana Odbora IZ smatraju da imami ne
mogu po svojoj funkciji direktno biti članovi Odbora. Molim vas da mi odgovorite da li su
imami direktno, po svojoj funkciji, članovi Odbora Islamske zajednice, ili mogu biti samo ako
budu izabrani na Skupštini kao i ostali članovi Odbora IZ?

Odgovor: Imam je član džematskog odbora, odnosno Odbora IZ po položaju i njegov status
člana odbora ne podliježe skupštinskom izboru, shodno članu 37. i 40. Ustava Islamske
zajednice.
Da li dva čovjeka čine džemat?
Pitanje:
Nažalost živim u džematu u kojem ljudi neredovno prisustvuju obavljanju dnevnih
namaza u lokalnoj džamiji. Čak štaviše, zna se desiti da ni našeg imama nema prisutnog.
Ako su prisutna samo dva čovjeka koja su došla s namjerom da u džematu obave namaz,
da li se njihov namaz smatra namazom obavljenim u džematu? Ovakva situacija traje već
dugo vremena, pa se pitam da li uopće ima smisla dolaziti u džamiju radi namaza umjesto
klanjanja istog kod kuće?
 
Odgovor:
Klanjanje u džematu je pritvrđeni sunnet. Ko klanja u džematu imat će 25 ili 27 puta veći
sevap od onog koji ga klanja individualno, bez obzira koliko ljudi prisustvovalo džematu,
mada je općenito bolje klanjati u većem džematu. Klanjati u džematu mogu dvojica i više
muslimana. To što drugi ne dolaze u džemat ne treba odvraćati od džemata one koji dolaze.
Oni koji dolaze u džemat trebali bi biti jači i postojaniji od onih koji ne dolaze.
Dugovanje džemata

Pitanje: Radi se o dugu džemata za moje radove na izgradnji džamije. Iako sam ja sa
radovima završio prije godinu dana dug za moj rad još nije isplaćen. Hvala Allahu džamija je
u upotrebi ali odbor i dalje odbija da mi vrati dug bez ikakvog obrazloženja pa su me ovakvim
postupkom doveli u veoma tešku situaciju da nisam bio u stanju da plaćam račune a oni
kojima sam ja dužan pravno putem suda traže da im vratim dug. Za moje 54 godine ovo mi je
prvi put da me neko tuži. Naglašavam da je skupština džemata svake godine odobrila nastavak
mojih radova i visinu iznosa plate za moj rad. Biće mi veoma teško ako budem morao da
svoje pravo tražim putem suda, zato vas molim za vaše mišljenje sa vjerske i pravne strane.

Odgovor: Allah dž.š. u Kur’anu naređuje vjernicima da ispunjavaju preuzete obaveze. “O

vjernici, ispunjavajte preuzete obaveze!” (El-Maide, 2) Prema tome, dužnost je obavezu
izvršiti, odnosno dug vratiti na vrijeme. Ukoliko iskrsnu problemi u vezi vraćanja duga,
dužnik i povjerilac trebaju razgovarati i nastojati pronaći rješenje problema. Razgovor i
nagodba su ispravan put rješavanja spornih pitanja. Kur’an, također, preporučuje povjeriocu
da u slučaju nemogućnosti vraćanja/plaćanja duga zbog objektivnih okolnosti, prolongira rok
vraćanja duga. Ukoliko se ne uspiju dogovoriti o načinu vraćanja duga, onda je tužba jedno od
rješenja. Naravno, nije dobro ni primjereno da se džematski odbor povlači po sudu zbog
nevraćanja/neplaćanja dugova, ali ako je povjerilac u pravu, a nema drugog načina da ostvari
svoje pravo, onda nije grijeh koristiti mehanizam tužbe u slučaju imovinskopravnog spora.
Tužba je zadnji, a ne prvi korak u rješavanju tog spora.
Džamijski restoran za druženje

Pitanje: S obzirom da se nalazimo u dijaspori, imamo jedan veliki objekat, pa smo to

preuredili u džamiju. Usvari taj objekat je jedan komplet, koji je sastavljen iz dva dijela (dvije
zgrade) koje su povezane. U jednom dijelu smo napravili prekrasan prostor za obavljanje
namaza, jednostavno rečeno to nam je džamija koju koristimo samo u njenu svrhu. U drugom
dijelu nam je abdesthana, učionice za mektebsku nastavu, kancelarije i mnogo još
neiskorištenog prostora, što planiramo iskoristiti u biblioteku, imamski stan itd. U podrumu u
ovom drugom dijelu postoji restoran koji je ostao onakav kakav jeste i mi trenutno radimo na
njegovom preuređenju i stavljanju u funkciju. Ono što mene zanima jeste, da li mi možemo u
tom restoranu organizovati večere, iftare, bajramska sijela, omladinska sijela, druženja, na
kojima će se učiti ilahije, na kojima će biti i sevdaha, pjesme, na kojima će nastupati i
folklorne grupe? Želim da uzmete u obzir da se nalazimo u dijaspori i da bi ovo bio jedan od
načina da se mlađi svijet (omladina) privuče džamiji kroz ta sijela i druženja koja bi se
organizovala, ovo bi ujedno bio i jedan od načina borbe protiv asimilacije, način očuvanja
naše tradicije.

Odgovor: Budući da se radi o prostoru kojim upravlja džematski odbor, on ili imam trebaju
postaviti pitanje načina korištenja tog prostora, a ne anonimni pojedinci.
Džemat i organiziranje bajramskih sijela uz narodne pjevače
Pitanje:
Da li je po islamskim propisima dozvoljeno da ovakve manifestacije organizuje jedan
džemat?
 
Odgovor:
Mišljenja smo da manifestacije sličnog sadržaja treba prepustiti kulturnim i nacionalnim
udruženjima, a džemat se treba baviti organiziranjem vjerskih manifestacija. No, katkada se
postupa po principu "cilj opravdava sredstva" ili po principu "biranja manjeg od dva zla", pa u
tom smislu donekle treba biti fleksibilan. Okupljanja naših ljudi makar i na ovakvom skupu,
posebno onih koji inače ne dolaze ili rijetko dolaze u džamiju, manje je zlo nego da se u
potpunosti utope i asimiliraju u sredinu u kojoj žive i na taj način izgube svoj identitet.
Gradnja turbeta na starom mezarju

Pitanje: U  mom  mjestu  ima  mezarje  kojem ima  možda  200 ili 300  godina, niko  ne zna 
ko  je  tu  ukopan, o  tome  se  samo  nagađa i niko  nema  pouzdane  informacije. Međutim
jedan naš džematlija je išao kod gatara pa mu je taj gatar rekao da ti kaburovi štite ta mjesta.
Na osnovu toga neki mještani su sada pokrenuli gradnju turbeta.

Odgovor: Naše je mišljenje da u to ne treba trošiti pare, te da je dovoljno urediti mezarje, a

na kabur ne treba ništa stavljati i graditi osim naših uobičajenih nišana. U tom smislu je i
Vijeće za fetve donijelo fetvu.
Igra uz dogovor da gubitnik plaća pića u prostorijama džemata
Pitanje: U prostorijama našeg džemata se uvela jedna igra za koju bih volio da mi date
šerijatski treman. Naime radi se o igri koja se igra isključivo bacanjem kockica, tako da se
nakraju po nekim pravilima te igre zbroje poeni i ko ima najviše poena taj je pobjednik. Ono
što je možda sporno jeste dogovor učesnika da piće (kahva, sok i slično) popijeno u toku igre
plati onaj koji ima najmanje poena. Da li je ovakav postupak dopušten, i s obzirom da se radi
o prostorijama Islamske zajednice kako da se imam odnosi prema tome?
Odgovor: Igra kao takva nije sporna, kao vid zabave i razonode, ali dogovor da gubitnik
plaća kahvu ili sok nije šerijatski valjan, jer tu igru pretvara u svojevrsno kockanje, a ono je
zabranjeno u islamu. Prema tome, igra s takvom namjerom nije dozvoljena i ne treba je
dozvoliti u prostorijama džemata, jer bi to bilo indirektno dozvoljavanje kockanja. Dužnost
imama je da savjetuje džematlije kako da usklade svoje ponašanje s islamskim normama
općenito, a posebno kada se nalaze u prostorijama džemata, jer to dodatno obavezuje na
pridržavanje islamskih propisa. U slučaju da nastave sa spomenutom praksom, treba im
zabraniti takvu igru u džematskim prostorijama. Džematske prostorije se ne mogu pretvoriti u
kockarnice.
Izbor predsjednika džemata
Pitanje
Ko bira predsjednika džematskog odbora? Da li odbor bira sebi predsjednika, ili ko dobije
najviše glasova na izborima zauzima mjesto predsjednika? I da li mogu biti članovi
odbora oni koji ne obavljaju namaz itd?
 
Odgovor
Prema članu 36 Ustava IZ predsjednika džematskog odbora bira Skupština džemata. Uvjeti ko
može biti biran u odbor definirani su u Ustavu IZ i Izbornim pravilima koje trebate proučiti
prije samih izbora. Ne treba glasati za one koji se ne pridržavaju islamskih propisa u svom
životu.
Kupovina zemljišta radi mezarja
Pitanje: Da li je ispravno da džematski odbor od džamijskih novčanih sredstava (a uglavnom
su to prihodi od kirije koju ubire džamija na osnovu izdavanja prostora) kupi parcelu koja će
poslužiti kao mezarije gdje bi se bez ikakve naknade ukopavale džematlije dotičnog džemata?
Odgovor: Propis u vezi spomenutog slučaju ovisi o tome da li su prostori koji se iznajmljuju
vakufsko dobro ili ne, te da li je određena namjena tih prostora. Ukoliko su poslovni prostori
namijenjeni za izdržavanje i održavanje džamije i džamijskih prostorija i prostora, uključujući
i mektebske prostorije i mektebsku nastavu, onda nije dozvoljeno trošiti na taj način ostvareni
prihod u druge svrhe. U svakom slučaju o tome se trebate konsultovati s vašim medžlisom,
muftijom i Vakufskom direkcijom, ako se radi o vakufskim dobrima. Ako se ne radi o
vakufskim prostorima, onda džematski odbor upravlja tim sredstvima sukladno interesu
džemata. Nije mudro trošiti prihod prihodovne investicije u neprihodovne svrhe, osim za
potrebe džamije. Kupovina zemljišta za mezarje jeste u interesu džemata, ali nema direktne
veze sa interesom same džamije i njenih potreba.
Moralne osobine članova džematskih odbora
Pitanje:
Da li je dozvoljeno da osoba koja konzumira alkohol bude član džematskog odbora?
 
Odgovor:
Svi članovi Islamske zajednice, posebno članovi džematskih odbora, trebaju se pridržavati
islamskog moralnog kodeksa. Međutim, kada bismo tražili bezgriješne muslimane, ne bismo
našli, pa ne bismo imali ni džematskih odbora. Prema tome, ako spomenuta osoba javno ne
propagira konzumiranje alkohola među muslimanima, i spreman je da radi u korist džemata,
nema zapreke da bude u džematskom odboru. Dobro koje čini u korist je džemata, a za grijeh
koji čini odgovarat će pred Allahom. Bitno je da ne konzumira alkohol u džematu, pred
omladinom, da ne poziva tom grijehu, a to što ga privatno čini, sam snosi odgovornost. Kao
što slične osobe ne isključujemo iz članstva, već primamo njihovu članarinu, njihove donacije
za džamiju i džemat, ne bismo trebali biti prestrogi kad je riječ o njihovom članstvu u
džematskom odboru. Konačno, član džematskog odbora ne predvodi džemat, to čini imam,
koji treba biti moralni uzor džematlijama.
Naplaćivanje ulaska u džamiju turistima i nepropisno odijevanje u džamji

Pitanje: Da li je dozvoljeno naplaćivanje ulaza u džamiju turistima i da li može ući u džamiju

žena koja nije propisno odjevena (nepokrivena)?
Odgovor: Budući da turistički obilazak džamija podrazumijeva potrebu za češćim čišćenjem i
samim tim veće troškove održavanja, nema zapreke da i sami turisti participiraju u održavanju
čištoće džamije putem plaćanja simboličke cijene obilaska, jer i sami doprinose povećanom
unosu prašine u džamiju. Prilikom obilaska džamije i žene i muškarci trebaju biti primjereno
odjeveni.
Neklanjač u džematskom odboru

Pitanje: Može li osoba koja je član u džematu a ne obavlja namaz obnašati kakvu funkciju u
džematu, npr. biti član odbora ili biračke komisije ili bilo kakvu funkciju obavljati? Kakav je
stav šerijeta po tome?

Odgovor: Postoje definirani uvjeti za članstvo u bilo kojem organu IZ. Ako neka osoba
ispunjava te uvjete može biti član odnosnog organa. Podrazumijeva se da musliman, a
pogotovo član nekog tijela ili organa IZ klanja. Zato se taj uvjet ne spominje posebno. Oni
koji biraju članove džematskog odbora trebaju voditi računa o moralnom kredibilitetu
kandidata, ali i o njegovoj spremnosti da da doprinos radu i aktivnostima džemata. Nerijetko
se dešava da oni koji redovno klanjaju sve namaze ne daju adekvatan doprinos radu džemata
ili ga ne pomažu materijalno i finansijski, a na drugoj strani ima onih koji nisu redovno u
džamiji daju značajnu pomoć radu džemata. I o tome treba voditi računa.
Određivanje osobe za itikaf
Pitanje: Ako može da mi odgovorite kakav je stav IZ po pitanju itikafa u džamijama, da li
neko može osporiti džematliji boravak u itikafu u bilo kojoj džamiji u BiH i da li ja mogu
boraviti u itikafu 7 dana jer sam zadnja tri dana ramazana obavezan biti na poslu u nekoj
komisiji?

Odgovor: Kod nas postoji jasna procedura kada je riječ o određivanju osobe ili osoba za
itikaf. Džemat, odnosno imam određuje ko će u mjesnoj džamiji boraviti u itikafu. Pojedinci
to ne mogu činiti samoinicijativno. Dužnost je držati se ove procedure, jer bi drugačije
postupanje uzrokovalo nesuglasice i nered u džematu i džamiji, a to nije dopušteno. U ovom
vremenu i ovakvim okolnostima, kod nas i u svijetu, to je jedino ispravan i po džemat koristan
postupak.
Ograđivanje mjesnih mezarluka
Pitanje:
Moj posjed (kuća i okućnica) jednom stranom graniči sa mjesnim mezarjem. Postavljanje
i održavanje ograde na tom dijelu dugi niz godina radio sam ja i moja porodica. S
obzirom da je sadašnja ograda dotrajala i dobrim dijelom porušena, obraćao sam se
džematskom odboru u vezi rješavanja ovog pitanja, jer ja, pošto sam penzioner, nisam u
mogućnosti da ovo riješim sam. Međutim, već  7 mjeseci nisam dobio odgovor. Moje
pitanje je ko je nadležan za ograđivanje mjesnih mezarja i iz kojih se to sredstava radi?  
 
Odgovor:
Lokalnim mezarjima koji su u vlasništvu IZ, koji imaju status vakufa, brinu lokalni džematski
odbori. Ograđivanje i održavanje mezarja općenito obično se finansira iz namjenski
prikupljenih sredstava od samih džematlija ili nekih drugih donacija. Način organiziranja tog
posla se razlikuje od džemata do džemata. Prema tome, adresa za Vaše pitanje je mjesni
džematski odbor, ili medžlis Islamske zajednice u mjestu u kojem živite.
Organ rukovođenja u džematu

Pitanje: Koji su rukovodni organi u džematu i koje su im nadležnosti?

Odgovor: Cijenimo činjenicu da ste dugogodišnji pretplatnik Preporoda, da ga redovno i

pažljivo čitate i da se brinete za stanje u džematu. Poslanik a.s. u jednom hadisu kaže: „Ko se
ne brine za stanje muslimana on im i ne pripada.“ Vaša pitanja su više administrativno-pravne
naravi, ali budući da se tiču organizacije vjerskog života u džematu kod nas, odgovorit ćemo
na njih u ovoj rubrici, jer smatramo da svaki musliman ima pravo pa i obavezu da se upozna
sa ustrojem naše Zajednice, posebno džemata, u kojem vjernici obavljaju znatan dio svojih
islamskih obaveza i aktivnosti. Kad je riječ o rukovodnim organima u džematu, oni su
određeni u Ustavu IZ u Članu 35. u kome se navodi da su organi džemata skupština džemata i
džematski odbor. U Pravilniku o organizaciji i radu medžlisa IZ detaljnije su pobrojane
nadležnosti ova dva organa. U nadležnosti skupštine džemata koju sačinjavaju svi muslimani i
muslimanke iz tog džemata koji su navršili 18 godina života, spadaju sljedeći poslovi:
- bira članove džematskog odbora, predsjednika džematskog odbora, zastupnike
džemata u skupštinu medžlisa i delegate džemata za izborno tijelo koje bira sabornike IZ u
BiH,
- pokreće inicijativu za izgradnju novih objekata IZ u BiH u džematu,
- pokreće inicijativu za razdvajanje velikih džemata na dva džemata ili za spajanje malih
džemata u jedan džemat,
- daje prijedloge džematskom odboru za preduzimanje mjera u cilju poboljšanja
vjerskog života u džematu,
- razmatra izvještaj džematskog odbora o njegovom radu i ocjenjuje njegov rad.
Džematski odbor ima sljedeće nadležnosti:
- provodi odluke viših organa i ustanova IZ u džematu,
- vodi brigu o imovini džemata,
- brine se o osiguranju i ukupljanju sredstava za platu imamu i druge izdatke u radu
džemata,
- daje inicijativu po zaključku skupštine za pribavljanje potrebnih odobrenja i investiciono-
tehničke dokumentacije za izgradnju, rekonstrukciju i popravku vjerskih objekata u džematu.
Podjela džemata

Pitanje: Intersuje me pitanje podjele džemata; po ustavu Islamske zajednice kako ide
redoslijed odluka, da li se po tom pitanju može zaobići džematski odbor i skupština, da li je po
zakonu ispravno ako 80 % džematlija ne želi podjelu, a Medžlis i ostale džematlije to urade?

Odgovor: Prema Ustavu IZ, Član 34., džemat u pravilu sačinjava skupina od najmanje 100
domaćinstava i više koji žive na određenoj teritoriji. Odluku o formiranju džemata donosi
Rijaset na prijedlog muftije. Prema tome, Ustav ne propisuje kao neophodan dio procedure
izjašnjavanje džamatskog odbora i skupštine, mada je logično da i ovi organi iskažu svoje
mišljenje. No, oni ne mogu spriječiti formiranje novog džemata ukoliko se ispune uvjeti za to
i ako nadležni medžlis IZ i muftija procijene da je to potrebno učiniti i takav prijedlog upute
Rijasetu IZ.
Popravljanje stanja u džematu

Pitanje: Ne znam više kome da se obratim, sem Allahu dž.š, pa na kraju i Vama za neki
savjet ili bar riječi utjehe. Toliko mi već sve teško pada jer gledam kako se naš džemat
duhovno raspada, kako ide prema propasti. Ne znam ni odakle da počnem, ima toliko toga što
gledam već godinama, a moje riječi i opomene ništa ne vrijede, zato što sam žensko i što
nisam završila medresu.
Allahovi, dž.š, zakoni se tako puno krše, da više nema realnog razmišljanja, nego se sve svodi
na to kako privući što veću masu ljudi ali na sasvim pogrešan način. Sve to radi naš duhovni
vođa tj. imam našeg mesdžida. Moram da naglasim da je isto tako uradio puno hajra za naš
džemat u ovom gradu gdje živimo, i stvarno je dao iskreno puno od sebe. Tako je radio na
početku svog mandata, a što je duže na tom mjestu (sad već 17 god) sve više se uvode
novotarije i stvari koje ne proizvode hajra za naš dunjaluk, a kamoli ahiret. Sve u svemu ne bi
mi bilo krivo, da te stvari uvodi neki predstavnik odbora u IZ koji nije završio medresu, ali
kad to radi onaj koji bi trebao biti uzor svima nama i slijediti Kur'an i sunnet, onda moja tuga
pa čak i ljutnja biva sve veća, jer nije lahko gledati sve to, znajući da se ne može nikako
uticati (pogotovo kad mi je često dato do znanja da sam previše ''gruba'', a sve što
preporučujem je istina) već se svake godine, sad već tri godine zaredom doslovno slavi
hidžretska nova godina, iznajmljuje se prostor, dovode se svirači i igra se kolo, a žene
oskudno obučene se mješaju sa muškarcima. Kad smo imali sjelo za žene, bilo je pred 8. mart,
i što sam upornije objašnjavala ženama da to nije naš praznik, hodža me na kraju grubo
prekinuo i predložio ženama: ''Pa što ne biste imale sijelo taj dan? Šta fali??'' Uvijek je
odgovor: -Šta fali? Par puta sam htjela održati predavanje za žene čitanjem nekog teksta ili
slušanjem audio predavnja od naših daija, pa sam i tu naletjela na zatvorena vrata. Da li ja
trebam dozvolu imama i IZ da napravim predavanje za žene u džamiji? Kakva su pravila oko
toga? Puno je tih nekih sitnica, a koje nisu tako sitne kod Allaha, brojne džematlije su
razočarane nekim  postupcima imama, pa tako pošto baš mnogi i ne praktikuju svoju vjeru,
biva im to razlog da ne dolaze više u džamiju. Znate nije lahko to gledati godinama, jer sama
dolazim u naš mesdžid već 15-16 godina, pa sve to primjećujem i čujem. Mnogo se naroda
promjenilo za te godine, dolaze i brzo odlaze, ostaju samo oni, kojim ne smetaju takvi
postupci, nego čak misle da tako mora biti. Ima ih puno koji su se vratili islamu ili žele primiti
islam, ali njih nikad nema jer nema  poštovanja prema njima. Kada sam se pokrila prije skoro
5 god., moji roditelji su bili žestoko protiv toga (iako sam već bila udata) pa sam zamolila
našeg imama da ode kod njih i posavjetuje ih, da bi na kraju njegov govor bio o tome kako se
mi moramo prilagođavati sredini u kojoj smo, kako nam oni neće dati da živimo kako mi
želimo, tako u tom smislu, a ni riječi o tome da je to ženi farz itd. Ne znam zašto se čudim,
kad je njegov komentar na to kad sam se pokrila bio: ''Nisi to trebala...'' Ali opet se čudim, jer
mi razum ne može to podnijeti. Zadnja stvar koja me podstakla da vam pišem je ta, da sam
sad pred Ramazan, poslala mailom neke prijedloge imamu i članu iz odbora, pošto su prije par
godina napravili na mesdžidu još jedan ulaz, koji je bio namjenjen ženama i koji je isto tako
puno bliži parkingu, a muški ulaz je sa druge strane. Ovaj ženski ulaz je napravljen sasvim
praktično i iz pravih razloga, ali se do sada izgubila svrha toga, pošto žene nisu tako česte u
džamiji, a muški ulaz je sa druge strane, pa su ljudi počeli koristiti naš ulaz. Kad bi bila kakva
sjela za žene ili jednostavno kakva džematska druženja, svi su ulazili na ženski ulaz, i došlo bi
do mješanja, ako čak ne i do dodirivanja međusobno. Pošto sad dolazi Ramazan, taj problem
sam htjela iznijeti onima koji mogu rješiti problem ali se desilo sve suprotno, baš kao pred
8.mart. Sada su imam i odbor odlučili da će uz ramazan muški ulaziti na ženski ulaz a žene će
ulaziti na muški ulaz. Ima još jedna stvar koju trebam spomenuti, a to je ta da IZ u ovoj državi
ljude koji traže pomoć vezanu za sihire i sve što to donosi, koji zovu naše imame i pitaju gdje
mogu naći nekoga da im pomogne, oni ih upućuju sihirbazima. To mogu potvrditi, jer su moji
roditelji isto to uradili, i donijeli hamajliju u kuću (koju sam ja zapalila, pa tako nemam više
čvrstog dokaza). Pitam vas sada šta raditi više? Kako se još truditi, kad vidim da se toliko
Allahovih zakona krši, bez osjećaja krivde?

Odgovor: Razumijemo Vašu razočaranost u neke postupke imama (i onih koji vode džemat),
a koji strogo gledajući u nekim elementima nisu u skladu s islamskim propisima. Nije nam
poznata kompletna situacija u Vašem džematu te zato ne možemo dati validan sud o tome da
li su opravdani ili ne razlozi kojima se rukovode imam i džematski odbor u načinu
organiziranja nekih manifestacija. U svakom slučaju, preporučujemo Vam da se držite
džemata, da pomažete njegov rad i aktivnosti na poboljšanju vjerskog života, a kada je riječ o
manifestacijama za koje cijenite da nisu u skladu sa šerijatskim propisima, nemate obavezu
da im prisustvujete. Naš savjet svakom vjerniku je da, kada je riječ o striktnoj primjeni
islamskih propisa, bude strožiji prema sebi nego prema drugima.
Postavljanje antena na munare
Pitanje:
Rijaset Islamske zajednice je donio odluku o skidanju internet antena sa munara čime se i
ja lično slažem. Zanima me obrazloženje istog na šerijatskoj osnovi, da li je to dozvoljeno
ili nije. Ako nije, zašto nije?
 
Odgovor:
Svrha i funkcija munara je poznata i u tu svrhu se mogu koristiti. Nema potrebe obrazlagati
nešto što je posve očigledno. Odluka Rijaseta se treba ispoštovati i oko toga nema dileme i
dvojbe.
Pitanje: Neki medžlisi IZ i pojedinci postavili su slijedeće pitanje: Da li je dozvoljeno
instaliranje antena i drugih releja i odašiljača na objekte u vlasništvu Islamske zajednice u
BiH, konkretno na minareta?

Odgovor: Džamiju, mesdžid i sl. objekte i prostorije namijenjene za obavljanje namaza, kao i
minareta, koji su u funkciji pozivanja na namaz, treba sačuvati od komercijalizacije u smislu
obavljanja trgovine u njima, izuzev distribucije islamske literature, ili instaliranja
telekomunikacionih antena, releja i sl. Ovu zabranu dodatno podupire činjenica da se
posredstvom internet mreže, SMS poruka i sl., nude, između ostalog, i oni sadržaji koji nisu u
skladu s islamskim moralom i propisima. Džamije i munare ne treba koristiti u te svrhe, jer za
njih nisu namijenjene.

Pitanje: Javljam se iz džemata Konjodor, medžlis IZ-e Bužim, u kojem sam zaposlen kao
imam. Nedavno je na munaru naše džamije postavljena antena za bežični internet, pošto još
uvijek ADSL nije dostupan za naše područje. Antena je relativno malih dimenzija, bijele je
boje, tako da ni u kom slučaju ne mijenja izgled minareta i gotovo je neprimjetna. Ne
povećava rizik od udara groma, niti može prouzrokovati bilo kakvu materijalnu štetu. Meni je
lično internet jako važan, bitan i potreban. Studiram Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
vanredno, te bi mi studiranje bez interneta bilo jako teško realizirati, što su potvrdili i drugi
studenti i učenici srednjih škola iz istog mjesta. U prošlog petka se jedan džematlija javno
usprotivio postavljanju antene i zatražio je da se ista skine sa munare tvrdeći "da se na
internetu može gledati pornografija i da to ne smije biti na munari". Mene je ta tvrdnja isprva
ostavila bez teksta pa sam mu odgovorio protupitanjem da li on posjeduje TV u vlastitoj kući?
Kada je rekao da posjeduje, upitao sam ga da li se danas na TV-u na nekim kanalima može
gledati pornografija, na što je odgovorio da može. Tad sam mu rekao da izbaci TV iz kuće.
Svjestan sam svih negativnosti koje nam pruža internet poput stranica sa pornografskim
sadržajem i slično, ali također moramo priznati da nam i nudi velike mogućnosti i pogodnosti
bez kojih je život savremenog čovjeka gotovo nezamisliv. U tom smislu sam svima u džamiji
i rekao da će onaj čovjek koji je dovoljno moralan, vjerski osvješćen i odgojen, iskoristiti
internet u korisne i sebi neophodne svrhe, gledat će i slušati učače Kur'ana, razne hutbe i
vazove, imat će najnovije informacije o događanjima u državi i svijetu, educirat će se na razne
načine itd, da ne nabrajam sve pogodnosti. A s druge pak strane, oni ljudi koji nemaju osobina
moralnog, iskrenog i čestitog vjernika, iskorištavat će internet u negativne svrhe. Ali smatram
da to nema nikakve veze sa minaretom, i da svaka zloupotreba interneta ide na dušu onog
čovjeka koji to i zloupotrebljava, i Bog će shodno grijehu koji počini njega i kazniti ili mu pak
oprostiti, a "neće zbog toga srušiti munaru na kojoj se antena nalazi".

Odgovor: Načelno smo protiv korištenja munara u bilo koje svrhe osim one za koju je
munara i sagrađena, a to je radi učenja ezana. Zato smo protiv postavljanja bilo kakvih
telekomunikacionih uređaja na munare i džamije općenito. Džematlija je u pravu i smatramo
da trebate skinuti taj uređaj s munare.

Pitanje: Molim Vas da mi odgovorite na sljedeću nedoumicu, do mene je doprla vijest o

novoj praksi da se na munare postavljaju antene koje internet provajderi koriste za pružanje
komercijalnih usluga bežičnog interneta, čak sam čuo da i zvanične službe IZ-e daju
odobrenje za to. Problem je nastao kada su u susjednom medžlisu tražili da urade isto
pozivajući se na taj postojeći slučaj. Molim Vas za pojašnjenje po ovom pitanju.

Odgovor: Već smo odgovorili na ovo pitanje. Odgovor će biti objavljen u Preporodu.
Ukratko, to nije prihvatljivo i nije u duhu šerijatskih propisa.
Postavljanje ploče s imenima vakifa

Pitanje: U mom džematu je izgrađena jedna prelijepa džamija sa dvije munare. U izgradnji su
učestovali svi, finansijski pomagali, nane od svojih penzija, radnici od svojih mizernih plata,
ratni profiteri od svog nelegalno stečenog imetka, od zakidanja radnika za osiguranje i
izrabljivanja. Bilo kako bilo, džamija je završena, lijepa, najljepša. Ljudi koji su bili u
građevinskom odboru odlučili su postaviti ploču sa natpisom imena i prezimena ljudi koji su
dali više od 30.000 KM. Ima tu časnih ljudi, ima i sumnjivih lica, želim da mi protumačite da
li je zabranjeno postavljati takve ploče na džamiju uopće? Ja sam mlad momak koji želi da
zna, pa molim da mi odgovorite jer nekako mi je draže 10 KM od penzije neke nane nego sav
njihov nelegalni imetak!?
Odgovor:“Allah je čist i prima samo ono što je čisto” - navodi se u hadisu Ebu Hurejre kojeg
je zabilježio imam Muslim. Prema tome, ako je neko nelegalno stekao imovinu pa je utrošio u
neki od hajrata, neće mu to biti primljeno kao dobro djelo, osim u dijelu koji se odnosi na
namjeru da se oslobodi tako stečene imovine, što je po sebi dobro djelo. Nema bereketa i
hajra u imovini koju poslodavac uštedi na uštrb radničkog hakka. Allah dž.š. sve zna i On će
suditi svakome kako je stekao i u šta je potrošio svoj imetak na Danu sudnjemu. Na ovome
svijetu postoje nadležne državne institucije koje se bave problemom nelegalno stečene
imovine. Nije to u nadležnosti građevinskog odbora za izgradnju džamije niti je u nadležnosti
džematlija pojedinaca. Može biti kod Allaha dž.š. 10 KM, ili čak samo jedna marka od nečije
penzije vrednija, a i ljudima draža, od nečijih desetina hiljada KM, ali se za 30 000 KM može
kupiti više građevinskog materijala od količine koja se može kupiti za 10 KM. To što se ime
nekog donatora napiše na posebnoj ploči koja se stavi na džamijski zid ne znači da je kod
Boga bolji i odabraniji, a u očima ljudi cjenjeniji. To je samo izraz priznanja džemata za
doniranu imovinu u određenom iznosu. Ako džemat procijeni da je takav postupak
svrsishodan motivacijski faktor, nema zapreke da tako postupi. Djela se prema namjerama
vrjednuju.
Potpisivanja ugovora o radu imama sa džematskim odborom

Pitanje: Da li dekretirani imam mora potpisati ugovor o radu i sa džematskim odborom, iako
ima validan ugovor sa medžlisom Islamske zajednice u kojem radi?
Odgovor: Nema obaveze niti potrebe za potpisivanjem ugovora između dekretiranog imama i
džematskog odbora. Medžlis Islamske zajednice je pravno lice i poslodavac imamu i jedino je
valjan ugovor s odnosnim medžlisom IZ.
Pravo džematskog odbora na naplatu mezarja

Pitanje: Ukoliko se da komad zemlje u hajr, da li džematski odbor može ostvarivati  novčanu
dobit na osnovu te zemlje. Konkretno, naše greblje je zemlja koja je data u hajr u svrhu
mezarja, da li je uredu što džematski odbor naplaćuje ukop mještanima koji su rođeni, odrasli
u tom mjestu, ali iz nekog razloga ne žive više tu? Da li je ispravno ostvarivati novčanu dobit
iz uvakufljene zemlje?
Odgovor: Prema Pravilniku o upravljanju i raspolaganju mezarjima u vlasništvu Islamske
zajednice, u članu 5. se navodi da nadzor i upravljanje mezarjima vrše mjesno nadležni
medžlisi IZ preko svojih džematskih odbora. U članu 11. se navodi da u upravljanju
mezarjima medžlisi mogu ostvarivati prihode po osnovu naknada o čijim vrstama i iznosima
su dužni donijeti posebne odluke.
Prema tome, nema ništa spornog u tome da džematski odbor u upravljanju mezarjem, koje
ima status vakufa, ostvari određenu dobit po osnovu naknade za ukop i druge usluge.
Uređivanje i održavanje mezarje kao i ostale  radnje nužne za funkcionisanje džemata, bez
čega nema ni valjano obavljenih dženaza i ukopa, moraju se finansirati iz nekih izvora.
Naknade za ukop i sl. su jedan od tih izvora.
Prikupljanje zekata bez blokova IZ

Pitanje: Da li je dozvoljeno džematima u dijaspori, kad im nestane blokova (koje dobiju od

IZ) i dalje prikupljati zekat i taj novac zadržati za sebe (džemat)?   

Odgovor: Zekjat je jedan od najvažnijih islamskih propisa. Zato je veoma važno da se ova
islamska obaveza izvršava na valjan način, uz ispunjavanje svih uvjeta i propisa, kako bi se
izbjegla bilo kakva sumnja i dilema u vezi pravilnog izvršavanja te obaveze. Prema
normativnim aktima Islamske zajednice, a sukladno šerijatskim propisima, zekjat se prikuplja
u Bejtu-l-mal, a potom distribuira korisnicima  naznačenim u Kur’anu prema prioritetima koje
određuje nadležna islamska vlast. Prema tome, prikupljanje i zadržavanje zekjata mimo
utvrđene procedure nije dopušteno zato što je oprečno kur’anskom ajetu: “O vjernici,
pokoravajte se Allahu, Njegovom Poslaniku i vašim pretpostavljenim!”. Također, takav
postupak potkopava temelje Zajednice i predstavlja jedan vid pronevjere emaneta i obmane
vjernika. Džemati u dijaspori, koji djeluju u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,
dužni su držati se njezinih normativnih akata i primjenjivati uputstva nadležnih organa.
Primanje donacije od osobe koja je stiče na nedozvoljen način

Pitanje: Pročitao sam odgovor na pitanje o nedozvoljnim donacijama koji se nalazi na

Rijesetovoj stranici. Međutim, naš džemat se našao u situaciji da primi donaciju od osobe koja
stiče novac na haram način putem proricanja sudbine. U trenutku primanja donacije nismo
znali za to. Međutim, interesuje me da li je to dozvoljeno primiti i kako se postaviti u
budućnosti i za šta se sve taj novac može koristiti (izgradnju džamije, aktivnosti ili nema neke
zabrane)? Okolnosti su takve da nismo sigurni da li su sve pare stečene na haram način i ne
želimo da se petljamo u tuđe živote, ali sigurno izaziva veliku dozu nervoze sa naše strane. Da
li je dozvoljeno primiti donaciju ako 100% znamo da su haram pare, ili ako neko takav ima
više izvora finansiranja, a jedan je na haram način ili neko mora reći na koji je način stekao
pare prije nego se odbije? Npr. vlasnici kafana kojima je to jedini izvor finansiranja i gdje je
jasno da su pare stečene na pijankama i ostalim haram stvarima. Gdje je ta linija koju ne bi
trebali prelaziti?
Odgovor: Jedan od zadataka Islamske zajednice i njenih institucija i organa, posebno imama,
jeste savjetovanje i podučavanje muslimana da imovinu stiču na halal način i da je troše u
halal svrhe. Međutim, kao što znamo mnogi ljudi se ne pridržavaju tih preporuka i savjeta,
već griješe bilo u načinu sticanja ili u načinu trošenja imovine, ili i u jednom i u drugom
postupku. To što je neko pogriješio pa stekao imovinu na haram način, ne znači da mora
pogriješiti i u načinu trošenja te imovine, tj. da je potroši u haram svrhe. Manje je zlo počiniti
jedan nego dva grijeha. Načelno, primaoci donacije nisu i ne trebaju biti istražitelji koji
ispituju kako je i odakle neko stekao novac. Oni nisu odgovorni za način sticanja imovine bilo
kojeg lica. Svako odgovara za svoje postupke i način sticanja i trošenja imovine. Vlasnici
kafana ne stiču imovinu samo prodajom alkohola, već i hrane, sokova, kahve i sl. Prema
tome, i njihova zarada, unatoč činjenici da se bave i šerijatski zabranjenim poslom (prodaja
alkohola), nije rezultat prodaje samo zabranjenih stvari, već i onih dozvoljenih, pa nema
smetnje primiti od takvih osoba donaciju za neki koristan posao, osim ako bi takva osoba
željela preko te donacije promovirati sebe i svoju djelatnost. Jedan od načina oslobađanja od
novca stečenog haram poslovanjem (ne i od grijeha zbog šerijatski zabranjenog poslovanja, za
to je potrebna teoba, što spada u domen odnosa čovjeka prema Stvoritelju) jeste da se donira u
dobrotvorne i humanitarne svrhe, bez nekog posebnog ograničenja u pogledu svrhe trošenja.
Ali, ako bi neko prilikom davanja donacije izričito kazao da je tu imovinu stekao na haram i
nezakonit način, poput nelegalne trgovine opojnim sredstvima, prostitucije  i sl., u tom slučaju
takvu donaciju džemat treba odbiti i usmjeriti dotičnu osobu da sredstva daruje siromasima
bez objašnjenja o načinu sticanja. Bitno je da takva osoba shvati da oslobađanje od takve
imovine doniranjem u dobrotvorne svrhe ne može iskoristiti u reklamne svrhe, jer bi to bila
nova zloupotreba, a ne valjan način oslobađanja od haram imovine.
Prisustvo imama u džematskom odboru

Pitanje: Da li imami imaju pravo i moraju li prisustovati sastancima džematskog odbora,

voditi glavnu riječ i nametati svoje ideje i napuštati sastanak ako nije po njegovom? Ovaj
Božij rob, ne bih imenovao ime imama niti džemata sada trenutno, ali ako bude potrebno ni to
neće biti problem u ime Allaha, džele šanuhu. Da li je vama poznato, poštovana ulemo, da
jedan imam iz IZ BiH radije bi da može hodati nego da ima džamiju punu džematlija na
noćnim namazima, pogotovo za akšam i jaciju.

SRCE JE BOŽIJA KUĆA

Egzistencija ovog svijeta je samo jedna vizija,
Nebo i zemlja su samo posuda jedne vizije.
U svemu što postoji, malom i velikom, nalazi se Jedan,
Svoj opstanak u ništavilu prikaza onaj koji nema znaka.
Tvoji izrazi -"ja" i "ti" su samo jedna vizija,
I što god ti rekneš samo je vizija u viziji.
Prema tome, sama tvoja egzistencija je vizija u viziji.
Ono što u tebi kaže "ti" nije li očevidno samo riječ
Ako Gospodar riječi tebi oduzme svoju riječ, šta će ostati!
Kad se riječ izgubi, budi uvjeren da će se izgubiti i oblik.
Veliki Poslanik je srce nazvao Božijom kućom.
I u tome je ponos svijeta otkrio mnoge tajne,
A na njegovu se licu pokaza tajna (odredbe) "Budi, pa bi"
Abdurahman Sirri (1785-1847)

Odgovor: Imam je po položaju član džematskog odbora i ima pravo i obavezu da prisustvuje
sjednicama džematskog odbora i da reagira i spriječi donošenje bilo koje odluke koja nije u
skladu s šerijatskim propisima. Rad džematskog odbora nadzire medžlis IZ, ili neko drugo
nadležno tijelo i regulisan je normativnim aktima IZ. Rad imama je regulisan Pravilnikom o
radu imama. Svi koji sudjeluju u radu džematskog odbora trebaju se upoznati sa sadržajem tih
normativnih akata.
Prodaja islamske literature u džamijama

Pitanje: Nedavno sam čuo da je zabranjena trgovina u džamiji, dakle, bilo kakvo spominjanje
o prodaji automobila, prodaji kuće i sl., te da namaz ne vrijedi ukoliko dođe do ovoga.
Zanima me kako je moguće da se islamska literatura prodaje u džamijama, npr. novine
Preporod i da li je to dozvoljeno?
Odgovor: Nema dvojbe o zabrani trgovine, odnosno kupoprodaje u džamiji. Međutim,
tvrdnja da namaz, u slučaju da se to desi, ne vrijedi, nije utemeljena i argumentirana. Islamska
literatura koju nudi (prodaje) Islamska zajednica unutar džamijskog kompleksa ne potpada
pod spomenutu zabranu, jer se ne radi o čisto dunjalučkoj trgovini, već o plasiranju literature
koja je u funkciji pojašnjavanja učenja islama, što je primarni cilj, a novac koji se dobije opet
se koristi za islamski rad, a ne u privatne svrhe pojedinaca. Prema tome, zabrana se odnosi
upravo na one oblike kupoprodaje koje ste spomenuli u početku Vašega pisma, a ne na
plasiranje I.I.N. Preporod i druge islamske literature koje štampa i distribuira Islamska
zajednica.
Propisi glasanja u džematu

Pitanje:

1. Ako jedna familija kao kućna zajednica jednu vazifu plaća, je li onda samo otac kao glavni
u kući može glasati ili djeca, koja su već napunila 18 godina a žive u toj kućnoj zajednici,
imaju isto pravo za glasanje? Da li ima veze ako je dijete student ili radnik?

2. Ako je neko član IZ, a ne plaća članarinu za tu džamiju gdje imaju izbori, je li on ima pravo
da glasa u toj džamiji ili ne? Primjer u Bosni da plaća vazifu, a u Austriji da glasa. Interesuje
me kakva su ustavna prava IZ-e u vezi ovih pitanja?

Odgovor:

1. Prema članu 3. Izbornih pravila IZ, aktivno biračko pravo (pravo glasanja) u Islamskoj
zajednici ima svaki pripadnik džemata koji je navršio 18 godina života. Dakle, nije bitno da li
živi u porodici sa ostalim punoljetnim članovima ili odvojeno, ima pravo da glasa na
izborima. Pasivno biračko pravo (mogućnost da bude biran) ima onaj član džemata koji je
navršio 18 godina života i koji izvršava svoje obaveze u džematu. (Nije precizirano koje
obaveze, ali se vjerovatno misli na plaćanje članarine - vazife). Ako neki član radi, trebao bi
za sebe posebno plaćati članarinu (vazifu), a ne oslanjati se na nosioca domaćinstva.

2. Prema članu 3. Izbornih pravila, takva osoba može glasati u Austriji, ako plaća vazifu u
Bosni i Hercegovini, ali ne može biti birana u organe IZ u Austriji, već u mjestu u kojem
plaća vazifu. Napominjemo da autentično tumačenje Izbornih pravila daje Sabor IZ u BiH.
Pitanje: Imam nekoliko nedoumica, tj. pitanja, koja su se javila nakon održanih izbora u IZ.
Naime, radi se o sljedećem: kakav status članstva, i gdje treba da bude učalanjena osoba, koja
zbog posla veći dio godine boravi u inostranstvu (gdje ima privremeno mjesto boravka), ali
ima prijavljeno stalno mjesto boravka u Bosni Hercegovini i najmanje dva puta mjesečno
boravi u istom (gdje plaća i redovno članarinu, doprinosi IZ itd...), posebno jer u državi u
kojoj se nalazi nema IZ još uvijek, a i svi pokušaji za osnivanje iste, su propali...? Da li takav
insan, ima pravo da bude kandidat npr. za sabornika IZ? 

Odgovor: Mada opis slučaja nije posve jasan, na osnovu iznešenih informacija može se
zaključiti da je dotična osoba član Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (pretpostavljamo
tri i više godina), da se interesira za njezin rad i aktivnosti, da želi učestvovati u radu njenih
organa te stoga načelno ima pravo bude kandidat za sabornika IZ. Da li će zaista biti
kandidiran i izabran za sabornika drugo je pitanje koje ne zavisi samo od volje i želje dotične
osobe, već i od procjene drugih koji o tome odlučuju.
Prvi saff prilikom klanjanja namaza u džematu
Pitanje:
U našem džematu imam je jedne prilike govorio o važnosti prvog saffa. Zatim se javio
jedan od naših džematlija i rekao kako su nekada starije džematlije klanjali u prvom saffu
dok su mladi i djeca uvijek klanjali u drugim saffovima, i rekao je da bi i u našem
džematu stariji trebali klanjati u prvom saffu a naša omladina bi trebala napraviti mjesto
starijima u prvom saffu, što je naš imam odobrio i rekao da je to ispravno i da trebamo
čuvati tradiciju. Šta je ispravno?
 
Odgovor:
Vaš imam je u pravu. Vjerovjesnik a.s. je savjetovao da se bude milostiv prema mladima, a s
poštovanjem odnosi prema starijima. Jedan od vidova poštovanja starijih je da im se ponudi
mjesto u prvom safu. Vjerovjesnik a.s. je rekao da iza njega u safu budu učeniji i ugledniji
(oni koji mogu zamijeniti imama u slučaju potrebe). Mladići trebaju biti iza njih, a djeca iza
njih. Ako neko porani u džamiji, on će za to imati sevap kao da je klanjao u prvom safu čak i
ako dadne prednost starijima. Može zaraditi i dodatni sevap iskazujući poštovanje prema
starijima.
Rezervacije u mezarju

Pitanje: U našem džematu odnedavno je, na inicijativu džamijskog odbora, uvedena praksa
rezervacije mjesta za ukop na vakufskom mezarju. Tako svi oni koji imaju novac mogu sebi
ili članovima svoje porodice za 100 KM, još za života, rezervisati mjesto za budući kabur. Za
sada je ovu mogućnost iskoristilo desetak, mahom imućnijih, džematlija, te su ogradili
rezervirana mjesta betonskim zidićem ili pak drvenim kocevima i špagom. Prethodni
džamijski odbor je donio odluku da se u okviru troškova dženaze za svakog umrlog uvrsti i
stavka od 100 KM na ime održavanja mezarja. (Godišnje bude od 12 do 17 dženaza).
Interesuje me da li je ova praksa u duhu sa islamskim učenjem i pravilima IZ-e o korištenju
vakufske zemlje i mezaristana? 
Odgovor: Prema Pravilniku o vakufskim mezarjima, upravljanje mezarjima kao i određivanje
naknada za njihovo korištenje je u nadležnosti medžlisa IZ, odnosno mjesnog džemata.
Određivanje naknada za korištenje mezarja je administrativno-ekonomsko, a ne čisto
šerijatskopravno pitanje. Održavanje mezarja košta i nema šerijatske zapreke da se finansira iz
spomenute naknade. Sama rezervacija kaburskih mjesta, koja je dostupna samo imućnijim
ljudima, nije pohvalna praksa i zato je ne preporučujemo.
Sudjelovanje u gradnji turbeta

Pitanje: U mom džematu pokrenuta je akcija izgradnje turbeta. Uključen sam u građevinski
odbor. Da li mi je sevap i hajr učestovati direktno ili indirektno u izgradnji istog, ili mi je
grijeh i zabranjeno?

Odgovor: Ne podržavamo trošenje novca na gradnju turbeta, jer ima prečih stvari u koje treba
trošiti novac. No, nije nam poznat karakter odnosnog turbeta, pa ne možemo dati odsječan sud
o tom slučaju.
Teravih-namaz i utakmica

Pitanje: Da li je moguće i ko bi trebao dozvoliti da se teravih-namaz u srijedu 09.09.2009.

godine, kada igra BiH protiv Turske, klanja u 21.45 minuta? Većina džemata su mladi ljudi i
mi smo novoformirani džemat a svi bi htjeli i gledati utakmicu ali i ne propustiti teravih-
namaz. Kako nam je poznato, i naš Reis voli omladinu i stalno joj upućuje poruke a znamo i
da voli sport.

 Odgovor: Nema potrebe da se službeno pomjera vrijeme klanjanja jacije i teravih-namaza

zbog utakmice, budući da oni koji budu gledali utakmicu mogu klanjati te namaze poslije
utakmice. Mnoge ne zanima utakmica, već žele da klanjaju na vrijeme i to je njihovo pravo. 
Učenje ilahija u džamijama
Pitanje: Imam puno godina, ali nikad se “za ebeda” nisu učile ilahije po džamijama u toku
predavanja. Međutim, u zadnjih par godina su uveli učenje ilahija. Da li je to po hadisu
Resulullaha, s.a.v.s.?
Odgovor: Nema zapreke da se uče ilahije u džamiji jer je i Muhamed, a.s., dozvoljavao da se
recitira poezija u džamiji. Prilikom izvođenja ilahija u džamiji ne smiju se korisititi muzički
instrumenti, kako se navodi u fetvi koju je donio nadležni organ Islamske zajednice.
Učestvovanje osoba koje nisu članovi u džematskim aktivnostima
Pitanje: Pišem Vam kao član jednog džematskog odbora u dijaspori. Naš džemat je vrlo
mlad, pa nas zabrinjava činjenica da trošimo energiju u neprestanim raspravama u vezi
prisustva nečlanova aktivnostima džemata. Naš džemat organizuje predavanja za žene i
muškarce, akike, mevlude i sl. Mislim da bi se naš rad u odboru puno olakšao ukoliko bi se
mogli oslonuti na propis (ukoliko postoji) Islamske zajednice. Kako da postupimo po ovom
pitanju, t.j. da li uopšte smijemo da zabranimo prisustvo nečlanovima ovim aktivnostima ili
moramo da im dopustimo učešće?
Odgovor: Vjerske aktivnosti džemata, posebno klanjanje u džematu, jesu javne aktivnosti
kojima može prisustvovati svaki musliman koji poštuje Kućni red džamije. Svaki ozbiljan
džemat ima strategiju i taktiku privlačenja, odnosno učlanjivanja novih članova i pozitivnog
djelovanja u društvu općenito. Zabranjivanje prisustvovanja aktivnostima džemata
nečlanovima nije put njihovog educiranja i učlanjivanja u džemat, već naprotiv, to ih još više
udaljuje od džemata. Zato vam savjetujemo da preispitate vaš način komunciranja i rada s
nečlanovima, odnosno potencijalnim članovima džemata. Promoviranje dobra i odvraćanje od
zla, što je osnovna misija islama koja se vrši i spomenutim džematskim aktivnostima, ne treba
uvjetovati članstvom u džematu. To je općenito misija svakog muslimana. Kada nečlanovi
uoče aktivnosti i rad džemata shvatit će važnost džemata i vremenom će se i sami učlaniti i
dati vlastiti doprinos u tim dobrim djelima.
Ukop nemuslimana u džematsko mezarje

Pitanje: Kako postupiti u vezi ukopa osobe koja nije prihvatila islam u mjesni harem u kojem
se kopaju samo muslimani-vjenici? Suprug žene iz našeg sela džemata došao je i pitao da li
poslije njene smrti, ta žena može biti ukopana u našem haremu. Molimo Vas da nam detaljno
odgovorite kako bismo donijeli ispravnu odluku u ovom slučaju.
Odgovor: Osnovno je pravilo i ljudsko kao i vjersko pravo da se sledbenik određene vjere,
odnosno religijske zajednice ukopa u mezarje /groblje u kojem se ukopavaju pripadnici
njegove vjerske zajednice. Muslimansko mezarje je va kuf namijenjen za ukop muslimanana.
Bez nužde nije dozvoljeno postupati suprotno uvjetu i namjeri vakifa. Ukoliko
nije moguće ukopati umrlu osobu u groblju koje pripada religijskoj zajednici kojoj pripada, zb
og nepostojanja takvog groblja u odnosnomjestu ili nekog drugog groblja (zajedničkog gradsk
og groblja),i nemogućnosti transporta u drugo mjesto u kojem se nalazi takvo groblje, po odo
brenju nadležnog organa Islamske zajednice, može se izdvojiti jedan dio muslimanskogmezarj
a radi ukopa takve osobe postupajući po principu nužde. Vijeće za fetve je 2007. godine
donijelo fetvu o sličnom slučaju u kojoj se navodi: Nije dozvoljen ukop nemuslimanke,
odnosno nemuslimana u muslimansko mezarje budući da su ta mezarja namjenski uvakufljena
za ukop muslimana. Shodno tome, nije dozvoljena rezervacija ukopnog mjesta u
muslimanskom mezarju  za nemuslimanku, odnosno nemuslimana. Ukoliko se supružnici iz
mješovitih brakova žele ukopati jedno pored drugog, to mogu realizirati na zajedničkim
parcelama u gradskim grobljima.
Upotreba džamijskih prostorija za kulturno-zabavne aktivnosti

Pitanje: Pošto u našoj džamiji imamo mnogo prostora (dvije sportske sale) pojavila se ideja
da se osnuje folklor sekcija koja bi okupljala našu omladinu. Da li bi se takva sekcija mogla
ili trebala odrzavati pod krovom islamskog kulturnog centra ili joj tu nije mjesto? 
Odgovor: Korisno je okupljati našu omladinu, pa makar i oko folklora, jer će ih to odvratiti
od okupljanja na drugim, sumnjivim mjestima, posebno ako imate sportsku salu. Mišljenja
smo da džamijski prostor, prostor koji je namijenjen za klanjanje namaza nije podoban za
takvu vrstu i svrhu druženja omladine. Neka to bude mimo džamijskog prostora makar se te
druge prostorije nalazile pd istim krovom, tj. u sklopu Islamskog centra.
Uređenje džemata

Pitanje:

1. Da li je ženama preporučeno da zajedno sa muškarcima sjede u jednoj prostoriji dok imam

drži predavanje, iako žene imaju prostor u drugoj prostoriji u kojoj nema muškaraca i
obezbijeđeno im je ozvučenje i ogromni ekran tako da i one vide i čuju govor imama? U
prostoriji u kojoj sada sjede izmiješani muškarci i žene, muškarci su okrenuti direktno prema
ženama, sjede ispruženih ili podignutih nogu, a žene sjede ispred njih gledajući njih i imama
dok govori, kada žene moraju ustati da pogledaju svoju djecu koja su na donjem spratu
džamije moraju proći ispred muškaraca koji jako slobodno sjede kao da su kod svoje kuće na
svom krevetu. Je li ovako miješanje dozvoljeno? Šta nam hadisi našeg Poslanika govore o
ovome?

2. Žene dolaze namirisane raznim mirisovima u džamiju, tako da se taj miris osjeti u

prostoriji u kojoj one sjede zajedno sa muškarcima. Je li  to dozvoljeno? Molimo vas ukažite
na hadise časnog Poslanika o ovome.

3. Djevojke dolaze na mektebsku nastavu u nepropisnoj odjeći koja je jako uska, kratka
i providna, te se vidi i njihov unutarnji veš. Je li pravilno postupiti tako što se na to ukaže
imamu, i raditi na propisnijem oblačenju naših djevojaka? Je li haram da ja svoju djecu ne
vodim više u mekteb jer se bojim negativnog uticaja lošeg ponašanja i lošeg oblačenja na
moju djecu? Postoje li vjerodostojni hadisi koji ukazuju na ovakve situacije?

Odgovor: U sva tri pitanja, koja se odnose na tri različite situacije, Vaša zapažanja i
primjedbe su osnovane i umjesne. Načelno, gledajući striktno na propise iz oblasti islamske
kulture druženja, odijevanja, boravka u džamiji i sl., Vi ste u pravu što ukazujete na stanovita
kršenja tih propisa. Međutim, gledajući na konkretnu situaciju i okolnosti koje ju okružuju, u
primjeni tih propisa u datoj situaciji treba biti fleksibilan u smislu da se vodi računa o
postepenosti i taktičnosti u radu, imajući u vidu sve okolnosti. Naravno, to ne opravdava
zanemarivanje propisa i tamo gdje se mogu primijeniti, ali ne treba biti prestrog, pa da ta
strogost dovede do rastjerivanja ljudi, djece i omladine. Lahko je rastjerati ljude, ali ih je
teško okupiti. Ovako vjerovatno rezonira i imam u svom tolerisanju nekih blažih kršenja
propisa u nadi da će se to vremenom popraviti i poboljšati. Zato i Vama preporučujemo
strpljenje i nadanje da će se stanje popraviti. Teško je ostvariti idealno stanje u neidealnim
okolnostima, ali mu svakako treba težiti.
Uređivanje užeg džamijskog prostora

Pitanje:
1. Bez obzira o kakvoj se ženskoj osobi radi, i bez obzira koja je svrha posjete, kakvu odjeću
mora imati dok se nalazi u prostoru za obavljanje molitve, i da li se iste mogu zajedno sa
imamom slikati ispred mihraba?
2. Šta se sve smije ili ne smije nalaziti ugravirano u mihrab (ispred klanjača)?
Naime, imena vakifa našeg džemata se urezuju u samom centru mihraba prema kojem smo
okrenuti svi.
3. Kakvi su nam namazi i kako postupiti u takvim slučajevima?

Odgovor:

1. Neprimjereno je da bilo ko, muškarac ili žena, ulazi u džamiju u nečistoj, prozirnoj, tijesnoj
ili kratkoj odjeći koja ne pokriva dijelove tijela koji se moraju pokrivati u namazu, tj. avret.

2. Neprimjereno je ugravirati imena vakifa u mihrab iz više razloga, a najvažniji je da to

privlači pažnju klanjača, koji će, umjesto da se koncentriraju na namaz, čitati imena vakifa.
Oni koji to dopuste i urade, bit će odgovorni i griješni za okrnjenost vrijednosti namaza
klanjača uzrokovanu bacanjem pogleda i čitanjem ugraviranih imena u mihrabu. Ko garantuje
da neko od tih vakifa neće zalutati i skrenuti s pravog puta, ili se odmetnuti od vjere u
potpunosti? Onaj koji uvakufi imovinu iskreno u ime Allaha, neće zahtijevati da mu se ime
ugravira u mihrab. Jednom riječju, neprihvatljiva ideja.

3. U slučaju da nešto takvo već postoji u mihrabu, namaz koji se klanja u toj džamiji je
ispravan, a klanjači trebaju gledati preda se i ne bacati pogled na ta imena. Treba raditi na
tome da se to eliminira iz mihraba.
Uzimanje provizije do sergije

Pitanje: Da li džematski odbor može donijeti odluku o uzimanju provizije na sergije koje
raspiše Rijaset, a ta sredstva od provizije usmjeriti u druge svrhe, uzimajući u obzir nijet koji
ljudi imaju kada daju svoje priloge?
Odgovor: To se ne može učiniti mimo odluke Rijaseta, koji organizira sergiju. Uz odobrenje
Rijaseta, može, kao vid uobičajene prakse.
Zabrana pojedincima da posjećuju džamiju
Pitanje:
1. Kakav grijeh čini onaj koji zabranjuje pojedinim ljudima da posjećuju Božiju kuću da
bi u njoj obavili namaz ili slušali učenje Kur’ana?
2. Kako da se ponašaju džematlije u slučaju da takvo što primijete i kome su dužni
najprije da se obrate ukoliko takvo što uoče ili budu neposredni svjedoci takvog događaja?
3. Da li IZ-a  snosi dio odgovornosti i koliki u ovakvim slučajevima zbog svog pasivnog
ponašanja nadajući se da će se problem sam od sebe riješiti?
4. Šta biste vi lično kao fetva-i-emin učinili u ovakvom slučaju?
5. Da li vam je poznat još koji ovakav sličan primjer i da li je IZ-a pokušala da nešto
učini ili to treba da riješe džemati između sebe?
Ovo bi bila pitanja na koja bih želio znati odgovor a nadam se i većina naših džematlija,
pa vas molim da čim prije ovo objavite i iznesete svoje stavove po ovim pitanjima.
Odgovor: 1. Za pravilno korištenje džamije i džamijskog prostora odgovoran je prije svih
mjesni imam, a potom džemat i nadležni medžlis Islamske zajednice. U džamiji se mora
poštovati kućni red koji je usvojio Rijaset IZ. Ko ne poštuje kućni red u džamiji može mu se
onemogućiti pristup, jer bi takva osoba mogla činiti nered u džamiji čak i pod izgovorom da
želi samo učiti ili slušati učenje Kur’ana. Ko poštuje pravila džemata i kućni red u džamiji
nema razloga da mu se onemogući pristup u džamiju. To bi bio zulum i narušavanje prava
muslimana da ima slobodan pristup džamiji koja nije ničije privatno vlasništvo. S druge
strane, džamija se ne može nikome prepustiti bez nadzora imama i džamijskog, odnosno
džematskog odbora. To je u općem interesu Zajednice makar izgledalo da time može biti
narušeno pravo pojedinca da boravi i ibadeti u džamiji.
2. Niko nema pravo da privatizira džamiju i džamijske prostorije, pa ni vakif ili vakifi
dotične džamije, jer je to opći vakuf muslimana u vlasništvu IZ, koji treba biti dostupan svima
u skladu s gore navedenim principima. Eventualnu zloupotrebu ovlasti u upravljanju i
nadziranju korištenja džamije i njenih prostora treba prijaviti imamu i džematskom odboru,
odnosno medžlisu Islamske zajednice ukoliko postoji primjedba na rad imama, mutevelije ili
džematskog odbora.
3. Za probleme u funkcionisanju džemata, konkretno u vezi načina korištenja džamije,
dio odgovornosti snosi i sama Islamska zajednica, odnosno njeni organi, ukoliko znaju za
problem, ali se ne uključuju u njegovo rješavanje. Pravovremena reakcija olakšat će
rješavanje problema. No, organe IZ, prije svih nadležni medžlis treba informisati o postojanju
problema. Nakon toga može se očekivati njihovo uključivanje u njegovo rješavanje.
4. Prije svega treba upoznati sve aspekte “problema”, njegove uzroke i moguće
posljedice različitih rješenja, pa je tek u svjetlu sagledavanja tih elemenata moguće dati
konkretnije mišljenje. Ono što je prezentirano u pitanju ne daje posve jasnu sliku problema.
5. S vremena na vrijeme se pojave slični problemi unutar jednog džemata ili između dva i više
džemata. Nema zajednice bez sličnih problema. Islamska zajednica, odnosno njeni organi ne
smiju biti pasivni i dozvoliti da problemi eskaliraju i otmu se kontroli. Moraju se
pravovremeno uključiti u njihovo rješavanje, a imam je najodgovornije lice za tačno i
pravovremeno informisanje nadležnih organa IZ.
Žena član džematskog odbora

Pitanje: Da li žena može biti član džematskog odbora?

Odgovor: Nema šerijatske smetnje da žena bude član džematskog odbora. To omogućavaju i
normativni akti Islamske zajednice. Žene su ravnopravni članovi džemata, pa zašto ne bi
mogle učestvovati u radu džematskog odbora i dati svoj doprinos radu za islam uz poštivanje i
primjenu islamskih moralnih normi.
Pitanje: Nakon ostavke Odbora džemata izabran je novi odbor u koji su izabrane i dvije žene,
budući da nije bilo dovoljno zainteresiranih kandidata iz reda muškaraca. Da li je valjana
odluka o izboru žena u džematski odbor?
Odgovor: Ovo pitanje je interesantno iz više razloga. Ono nam otkriva proturiječnosti,
predrasude i frustracije prisutne kod dobrog dijela muslimana, posebno u odnosu prema
ženama i njihovoj ulozi u društvenom životu, konkretno u ovom slučaju u upravljanju
aktivnostima džematskog odbora. Žena je punopravni član Islamske zajednice, učestvuje u
svim aktivnostima džemata, dolazi u džamiju, klanja, daje dobrovoljne priloge, odgaja buduće
članove IZ itd., pa zašto bi odjednom bio problem da bude izabrana u džematski odbor!? U
pitanju je samo predrasuda o ulozi žene u savremenom društvu općenito pa i u Islamskoj
zajednici, njenim organima i aktivnostima. Nema nikakve šerijatske niti administrativne
zapreke da žena bude izabrana u džematski odbor. Ne samo da je to dozvoljeno, već je i
preporučeno, pa i više od toga u ovom vremenu u kojemu je žena sve prisutnija i aktivnija u
društvu uključujući i upravljačke organe. Žena ima u Saboru Islamske zajednice, u njenim
obrazovno – odgojnim ustanovama i drugim tijelima i forumima. Sve su to pozitivni trendovi
koje treba podržati i afirmirati. Mišljenja smo da bi u sve džematske odbore i druga tijela IZ
trebalo uključiti određeni broj žena kako bi polovica džemata koju one predstavljaju bila
adekvatno zastupljena i uključena u sve njegove aktivnosti. Naravno da se u svemu tome i
žene i muškarci trebaju pridržavati islamskih pravnih i etičkih normi i pravila ponašanja u
društvu i na poslu.
Drugi momenat u ovome pitanju koji izaziva našu pažnju jeste konstatacija da nije bilo
dovoljno zainteresiranih muških kandidata za članstvo u džematskom odboru. Ova bi
konstatacija zapravo trebala privući našu pažnju i zapitanost, posebno pažnju odgovornih u
dotičnom džematu, a ne pitanje izbora žena u džematski odbor. Zašto muški članovi Zajednice
nisu dovoljno zainteresirani i motivirani da odvoje dio svoga vremena i novca za učešće u
aktivnostima džemata? Da li je u pitanju prevelika angažiranost na poslu, problemi
međuljudskih odnosa u džematu, slabost imana ili nešto drugo? Znamo da su muškarci veoma
angažirani na poslu i da moraju mnogo raditi kako bi osigurali izdržavanje sebe i svoje
porodice. Rad za osiguranje fizičke egzistencije je farz (vjerska obaveza), ali se ne smiju
zanemariti duhovne potrebe čovjeka koje mu osiguravaju unutrašnji mir i pravilno
usmjerenje u životu. Ako su u pitanju problemi u međuljudskim odnosima u džematu, pa
upravo to treba biti dodatni motiv za veći angažman i rad na rješavanju tih pitanja i problema.
Povlačenje neće riješiti probleme, već ih možda samo odgoditi. Članovi džemata trebaju o
tome otvoreno, iskreno i dobronamjerno razgovarati i pokušati iznaći najbolja rješenja. Preko
džemata i njegovih aktivnosti ne treba prelamati vlastite interese, frustracije, komplekse...
Interes džemata mora biti iznad vlastitih interesa, a onda će i Allah, dž.š., pomoći da se dođe
do najboljih rješenja.
Pitanje:
Povodom izbora za džematski odbor u našem džematu izabrane su na zadnjem glasanju
dvije ženske osobe(blagajnica i zamjenica). Da li je to po šerijatu dozvoljeno?
 
Odgovor:
Prema mišljenju izrazite većina uleme, osnovni princip u Šerijatu je dozvoljenost stvari i
postupaka (ibaha aslijje), te nije neophodno dokazivati dozvoljenost nečega već zabranjenost.
Kako u izvorima islama, Kur'anu i Sunnetu nema izričitih dokaza da je ženama zabranjeno da
budu blagajnice u medžlisu, slijedi zaključak da je to dozvoljeno. U njihovom radu, kao i radu
ostalih radnika trebaju se poštovati islamske etičke norme ponašanja i komuniciranja.

Pitanje: Da li je protivno islamskom učenju da na čelu džemata bude žena? Kod nas u
Helsinkiju je na mijesto predsjednika (Islamska zajednica Bošnjaka u Finskoj) postavljena
žena (finkinja) od strane imama. Kako se bira odbor?
Odgovor: Nema šerijatske smetnje da na čelu džemata bude žena pod uvjetom da se u svom
radu pridržava islamskih etičkih principa (adekvatna nošnja, bez osamljivanja sa muškarcima
u zatvorenim prostorijama, aktivna auloga u džematu...) Ne može predvoditi džemat u
namazu, a u administrativnim i organizacionim poslovima je to moguće i dozvoljeno.

Džematski odbor se bira na skupštini džemata. Izabrani odbor bira predsjednika. Možda je
kod vas u Finskoj specifična situacija, manji broj članova, velika raštrkanost i udaljenost
pojedinih grupacija itd. što otežava normalno i standardno funkcionisanje džemata, pa je
moguće da imam zbog toga katkada donosi neka rješenja samoinicijativno prilagođavajući se
datim okolnostima.
Žene na kandidatskim listama

Pitanje: U nekim džematima imami ne dopuštaju ženama da se kandiduju, ne iznoseći

razloge. Napominjem da se radi o visokoobrazovanim djevojkama, spremnim da doprinesu
radu IZ, dok bivaju sputavane od strane imama, koji, evidentno radije prihvataju muške
članove bez obzira na stručno zvanje i spremnost da rade u i za IZ. Zanima me, imaju li
imami na to pravo, iako je poznat zvanični proglas Rijaseta kojim se pozivaju žene i mladi da
se uključe u izborni proces?
Odgovor: Imami i druga odgovorna lica u džematu trebaju se odazvati na poziv Rijaseta da se
na kandidatske liste uklkjuče mladi i žene. Nemaju pravo  ponašati se drugačije. Svi kandidati
i birači trebaju ispunjavati tražene uvjete.
Aktivnosti u džamiji

Pitanje: Da li su sve džamije pod ingerencijim IZ BiH, odnosno konkretno džamija Kralj
Fahd?
Pitam to iz razloga što u toj džamiji se održavaju redovna predavanja organizovana od strane
osoba koji nisu službenici IZ, a znamo da je izdat kućni red od strane Rijaseta gdje se decidno
kaže da vjerski život jedne džamije organizuje isključivo imam dotične džamije. Kako
komentarišete ovu pojavu? A toliko imamo edukovanih profesora, a u našim džamijama drže
predavanja osobe koje regrutiraju omladinu koja pravi razdor u ostalim džematima, da li smo
spremi (IZ) pogledati u oči ovoj pojavi? U pomenutoj džamiji su na službi dva vrlo cijenjena
imama, koji blagonaklono gladaju na ovu devijaciju?

Odgovor: Sve džamije u Bosni i Hercegovini, uključujući i džamiju "Kralj Fahd", su pod
ingerencijom Islamske zajednice i sve aktivnosti u njima moraju biti pod kontrolom imama u
tim džamijama. Imami u džamiji "Kralj Fahd" su poznati našoj javnosti i treba imati
povjerenja u njih i džematski odbor koji vodi računa o spomenutoj džamiji. Vašu primjedbu
možete uputiti imamima i džematskom odboru ove džamije.

Pitanje: Ja lično nemam ništa protiv derviša, samo imam jedno konkretno pitanje: Da li su
dozvoljene derviške aktivnosti u objektu koji je džemat kupio za potrebe džamije? Razlog
mog pitanja je u tome što jedan dio džematlija to ne odobrava, a samim tim dolazi do
nesporazuma koji mogu dovesti do cijepanja džemata, što mene kao poštenog džematliju
veoma brine.
Odgovor: Još od vremena osmanske vlasti kod nas, derviške aktivnosti se vrše u tekijama, a
ne u džamijama. Dakle, smatramo da se u džamiji trebaju klanjati namazi i obavljati
uobičajene vjerske aktivnosti koje IZ obavlja u džamiji i mesdžidu, a derviši svoje usko
derviške aktivnosti, kao što su derviški zikrovi i sl., mogu vršiti u nekom drugom prostoru.
Posebno ukoliko dobar dio džemata ne odobrava njihove aktivnosti u džamiji. Time će se
očuvati sloga u džematu čije očuvanje je prioritetan zadatak džematlija.

Naravno, očekuje se od svih džematlija da budu širokogrudi i tolerantni i da preko džemata ne

prelamaju sukob na relaciji derviši - selefije.

Pitanje: U našem mesdžidu se prati kućni red IZ. Ja sam mlada, i sijedim u odboru naše
zajednice, kojoj je od jednog cijenjenog džematlije stigla molba za obavljanje zikra u
prostorijama džamije. Pošto već sutra imamo sjednicu odbora i trebamo zauzeti stav po ovom
pitanju, zamolila bih Vas da mi ukratko, ako je moguće što prije odgovorite, da li je ova
molba prihvatljiva za jedan džemat IZ?

Odgovor: U džamijama ne bi trebalo organizirati derviške zikrove i predavanje. Za to su

predviđene tekije. Kod nas ima puno tekija, pa neka se obrati vekilima tekija i tamo organizira
derviške zikrove. U džamijama se obavlja svakodnevno, poslije namaza, uobičajeni zikr -
tesbih. Tarikati imaju svoje tekije i neka tu provode svoje manifestacije.
Pitanje:
Interesuje me Vaše mišljenje o sportskim aktivnostima u džamijama?
 
Odgovor:
Pitanje nije precizno postavljeno. da li se misli na sportske aktivnosti u džamiji (gdje se
nalazi, mihrab, minbera, ćurs i sl.,tj. osnovni prostor namijenjen za klanjanje namaza), ili se
misli na neke prateće prostorije, koje su u sklopu kompleksa. Prvo nije prihvatljivo, a drugo
se može tolerisati, ovisno o tome o kojim i kakvim aktivnostima je riječ, pod uvjetom da se
pri tom ne krše islamski propisi.

Pitanje: Od prije mjesec dana, nakon jacije namaza, u svom džematu, upoznao sam jedan
Dawa Tabligh džemat iz Malezije, gdje nam se na prigodan način obratio emir tog džemata te
objasnio svrhu svoje posjete nama kao džematu i Bosni i Hercegovini kao zemlji. Iskreno
rečeno, u prvi mah, bio sam iznenađen, takva praksa u našoj zemlji, najblaže rečeno je
neuobičajena, ili ja barem kao vjernik, nikada prije nisam sreo nekoga ko prakticira poziv na
namaz, poziv u vjeru - islam, na takav direktan način.

Ne namjeravam ni poreći da me takav pristup oduševio, te sam vrlo rado se odazvao pozivu
emira malezijskog džemata, da zajedno sa još nekolicinom mlađih džematlija Kuvajtske
džamije na Čengić Vili, obilazimo naše džamije, obilazimo domove i radna mjesta vjernika ili
onih koji bi to trebali postati uz Allahovu, dž.š., pomoć.
Nakon prvobitnog lijepog prijema od strane džemata Istiqlal džamije i Kuvajtske džamije,
vrlo brzo usljedila je, za mene neshvatljiva netrpeljivost i otvoreno suprotstavljanje Dawa
Tabligh džemata osim ukoliko se radi SAMO I ISKLJUČIVO O NAMAZU.

Naime, samo nam je namaz bio dozvoljen, sve ostale pokušaje, objašnjenja, molbe naišle su
na tvrde uši imama obje džamije, da bi na kraju, kulminirala situacija ničim izazvanog
kulturnog izbacivanja iz džamije, u najmanju ruku kao da smo nepoželjni.

Nepotrebno je i objasniti koliko sam kao vjernik i džematlija bio razočaran takvim stavom
imama obje džamije, koliko je jadno i patetično zvučalo objašnjenje da za takvo što - trebamo
imati pismeno odobrenje muftijstva ili više instance, jer, naše su aktivnosti u suprotnosti sa
kućnim redom u džamijama koji je donesen kao odgovor na ranije ponašanje vehabija u
proteklom periodu.

Uzalud objašnjenja emira Tabligh džemata da nisu vehabije, i da neće biti nepristojnosti a
kamoli nasilja u našem radu, ostalo je da je Dawa Tabligh nepoželjna u našim džamijama, dok
se drugačije ne odredi. 

Odgovor: Osim klanjanja namaza kao i ostale džematlije, nikakve druge aktivnosti u džamiji
ne možete obavljati bez odobrenja mjesnog imama, a on treba dozvolu od glavnog imama i
muftije. Ne vjerujemo da će vam neko smetati da obilazite domove i radna mjesta onih koji to
žele. To nije u domenu nadležnosti IZ. Takva su pravila nametnuta i imamima, pa nema
razloga da se na njih ljutite.

Pitanje: Da li je dozvoljeno da u jedan mesdžid (zapadna Evropa) dolazi gradonačelnik tog

grada i drži govor. S tim što je trenutno predizborno vrijeme u našem gradu, radit će se o
predizbornom govoru jedne stranke. Zamolio bih vas da mi date konkretan odgovor na to
pitanje u smislu: „Da, dozvoljeno“ ili „Ne, nije dozvoljeno.“

Odgovor: Ne može se na Vaše konkretno pitanje odgovoriti sa da ili ne, budući da ljudi
različito vide i tumače posjetu gradonačelnika, čak i u predizborno vrijeme, za razliku od
posjete drugih političara. U principu, džamija i mesdžid se ne mogu koristiti radi promocije
nekih političkih stranaka, političke kampanje i sl. Posjeta gradonačelnika može imati i
drugu, državnu, a ne samo političku dimenziju, pa može biti od koristi za džemat. Zato se u
spomenutom slučaju vaga i procjenjuje između koristi i štete. Ako je riječ o čisto političkoj
kampanji, smatramo da je bolje da se ona ne sprovodi u džamijama, što je uostalom i odluka
Rijaseta IZ.

Pitanje: Da li je dozvoljevo okupljanje u mektebu omladine uzrasta između 15 i 30 godina? I

da se o tome u drugom džematu priča kako se tamo čine bludne stvari?

Odgovor: Okupljanje omladine u džamiji ili mektebu je dozvoljeno ako je to okupljanje pod
kontrolom i ako se ne krše islamski propisi. Imam ili džemat moraju imati kontrolu nad
takvim okupljanjem. Ne mogu se u mektebu ili džamiji organizirati kojekakva prela,
okupljanje radi okupljanja. Cilj mora biti ispravan, a i sredstvo također. Prema tome, to
pitanje trebate razriješiti sa imamom i džematskim odborom.
Pitanje: Da li je dozvoljeno da šija ili takozvani šejh tarikata u džamiji bude imam. Pišem s
razlogom, kod nas u hrvatskom gradu Rijeka, elhamdulilah, imamo Medžlis, i jednom za
vrijeme akšam-namaza dok sam čekao vakat, naš imam je isto čekao vakat, ja sam učio
Kur'an i odjednom neka galama, ušla je neka skupina (derviši i njihov šejh) i grubo su me
pitali šta ja čekam, da ja i ostali skupa sa imamon pređemo u zadnji saf i da imam bude šejh ili
derviš kako se nazivaju. Poslije namaza počeli su zikr u krugu sa nekim čudnim
instrumentima, ja sam se udaljio od Medžlisa. Ja se pitam s čijom dozvolom oni su došli i
kako, pored našeg imama, može se tako nešto dogoditi. 
Odgovor: Zabranjena je upotreba muzičkih instrumenata u džamiji bez obzira na to ko ih
koristio. Specifične derviške zikrove i sesije ne treba izvoditi u džamiji. Za njih su predviđene
tekije. Imam odgovara za sve programe koji se izvode u džamiji, pa preporučujemo da Vaše
primjedbe uputite Vašem imamu.
Boja džamijske fasade
Pitanje:
Na nekoliko mjesta u Bosni sam vidio džamije zelenih fasada.
Postoji li neki vjerski razlog za izbor te boje ili je riječ o lokalnim običajima?
 
Odgovor:
Da postoji neki vjerski razlog za odabir te boje sve bi džamije imale zelenu fasada, a svjedoci
smo da većina džamija ima bijelu fasadu. Prema tome, to je stvar izbora onih koji vode
izgradnju džamije. Vjerovatno se vodi računa, posebno ako je riječ o novim džamijama, i o
tome da se džamija svojim vanjskim izgledom i fasadom uklopi u ambijent u kojem se gradi.
Djeca u džamiji

Pitanje: Prišao mi je danas imam i obavjestio me, da ima džematlija kojima smeta dolazak
moje djece u džamiju, zato što ih navodono djeca ometaju prilikom klanjanja namaza! Radi se
o dvoje djece, jedno ima skoro 2 a drugo 3 godine. Žena i ja se trudimo maksimalno, da djeci
objasnimo da se tiho i pristojno u džamijskim prostorima ponašaju, i možete zamisliti da ne
uspjevamo uvijek u tome, pošto je to proces koji treba određeno vrijeme, dok djeca nauče i
uvježbaju očekivano ponašanje! Određene džematlije očigledno nemaju razumijevanja za to, i
očekivaju 100% pokornost djece u istom trenu, što je naravno nemoguće.  Djeca mi vrlo rado
idu u džamiju i svaki put se obraduju kad žena i ja sa njima krenemo na namaz. Pošto smo
žena i ja nažalost skoro jedini koji praktikuju dolazak sa djecom u džamiju, jer smatramo to
vrlo važnim, da nam se djeca od malih nogu navikvaju na džemaat, džamiju, ibadet i namaz i
da upoznaju islamske obrede i van kuće, osjećamo se jednim dijelom u pravu i ne želimo
prekinuti taj naš čin! Isto tako šokirani smo od netolerancije prema djeci određenih
džematlija!  Malo mi je i krivo da se to ističe kao problem, pošto imamo trenutno većih i
važnijih problema za rješavati u džematu! Dalje mi je žao što nema određene svijesti kod
imama i tih džematlija koji se bune, da su djeca naša budućnost, da se treba zajedno pobrinuti
o tome da se dolazak djece i omladine u džamiju poveća a ne da se odgone iz Božije kuće! Da
li ima iko pravo da nam zabrani dolazak sa djecom u džamiju, i šta nam savjetujete kako da se
ponašamo u tom slučaju? 
Odgovor: Razumijemo Vašu začuđenost reakcijom pojedinih džematlija kojima smeta to što
dovodite posve malu djecu u džamiju na namaze, zbog toga što tako mala djeca nisu u stanju
da budu mirna tokom namaza, već svojim nestašlucima ometaju druge dok klanjaju. Vi tu
situaciju doživljavate preemotivno i lično, tako da gubite iz vida neke objektivne činjenice i
parametre. Vaša želja da djecu odmalena privikavate na džamiju i namaz je plemenita, ali
se ona može realizirati i mimo redovnog namaza u džematu. Zamislite kada bi više osoba
postupalo kao i Vi i stalno dovodilo svoju posve malu djecu od dvije, tri, četiri ili pet godina
na namaze u džamiju, na što bi to ličilo. Džemat bi se pretvorio u dječiji vrtić. Tako malu
djecu ne treba redovno dovoditi na namaz u džamiju. Možete ih privikavati namazu i kod
kuće, kada klanjate nafilu. A u džamiju ih možete dovesti ponekad, mimo namaza u džematu,
a u džemat ih početi dovoditi kada budu sposobna da se koliko toliko kontrolišu i ne ometaju
druge u klanjanju. Naravno, uz sve ove primjedbe, moramo skrenuti pažnju starijim
džematlijama da budu tolerantniji i blagonakloni prema djeci te da iskažu maksimalnu
strpljivost ako se desi da mala djeca budu prisutna na namazu u džematu.
Džamije koje nisu prema kibli

Pitanje: Da li možete reći nekoliko riječi o našim džamijama koje nisu okrenute prema kibli?
Kada bi mogli da pitanje svrstate po važnosti obzirom na današnju situaciju u BiH.

Odgovor: Prilikom izgradnje džamija mora se voditi računa da mihrab i safovi budu okrenuti
prema kibli. To je danas lahko i jednostavno izvesti. Ukoliko se kasnijom provjerom utvrdi da
je prilikom ranije izgradnje došlo do manjeg odstupanja, to neće smetati, odnosno namaz koji
se klanja shodno postojećem stanju bit će ispravan. Ukoliko je došlo do velikog odstupanja,
tako da je klanjač okrenut na neku drugu, a ne na stranu kible, neophodno je izvršiti korekciju
i safove usmjeriti prema kibli.

Koliko je nama poznato, kod nas nema većih odstupanja, te nema potrebe potezati ovo pitanje
oko ranije izgrađenih džamija i premjeravati ih, jer se time unosi, bespotrebno, pometnja i
smutnja u džemat.
Pitanje: Naš mekteb je sagrađen 80-tih godina prošlog stoljeća, u doba najžešćeg borbenog
ateizma, kada su se ljudima osporavala osnovna ljuska prava među kojima je i pravo na vjeru.
Džematlije su i u tim teškim vremenima uspjeli uz velike poteškoće i osporavanja sagraditi
mekteb. Međutim, oni koji su sprečavali izgradnju vjerskih objekata nastojali su bar na bilo
koji način omesti ove akcije, pa su prilikom izgradnje mekteba tražili da se objekat gradi u
nizu već postojećih objekata ( kuća ), bez da se ispravno okrene prema Kibli.

Na osnovu nedavnog saznanja ove činjenice, od ljudi koji su bili u tadašnjem građevinskom
odboru, mi smo pristupili provjeri ovih navoda.

Svi pokazatelji i mjerenja upućuju na to da su ovi navodi tačni i da mekteb nije u potpunosti

okrenut prema Kibli. Sadašnje odstupanje od Kible je 22 stepena.

U odgovoru na pitanje  "Džamije koje nisu prema kibli " od 26.09 2007. godine Vi ste kazali:
"Prilikom izgradnje džamija mora se voditi računa da mihrab i safovi budu okrenuti prema
kibli. To je danas lahko i jednostavno izvesti. Ukoliko se kasnijom provjerom utvrdi da je
prilikom ranije izgradnje došlo do manjeg odstupanja, to neće smetati, odnosno namaz koji se
klanja shodno postojećem stanju bit će ispravan. Ukoliko je došlo do velikog odstupanja, tako
da je klanjač okrenut na neku drugu, a ne na stranu kible, neophodno je izvršiti korekciju i
safove usmjeriti prema kibli."

 Molimo Vas da nam odgovorite kolika je dozvoljena tolerancija odstupanja od Kible i

trebamo li se mi unutar mekteba okretati prema pravcu koji pokazuju relevantni instrumenti
obzirom da se, po nama, radi o priličnom odstupanju?

Želimo napomenuti da se, u našem slučaju, ne radi ni o kakvom mezhepskom "prepucavanju"

već čisto o saznanju do kojeg smo nedavno došli i potreban nam je Vaš hitan odgovor radi
otklanjanja sumnje u ispravnost naših namaza.

Džematski odbor Obarak, Goražde!

Odgovor: Budući da je mekteb davno izgrađen i da se u njemu klanja godinama, smatramo da

nema potrebe mijenjati smjer mekteba, čak i ako se utvrdi manje odstupanje od pravca kible.
Odstupanje od 22 stepena ipak čini mekteb više okrenut u pravcu jugoistoka nego u pravcu
juga ili istoka. Namazi su, ako Bog da, ispravni.

Pitanje: Mi smo bošnjački džemat u dijaspori i nedavno smo kupili objekat koji prerađujemo
u džamiju i vršimo renoviranje. Objekat je postavljen tako da je potrebno malo se zaokrenuti
u lijevo prema kibli (oko 30 stepeni), ali smo to saznali tek prije par dana. Ako to uradimo to
nam otežava situaciju zbog postavljanja safova i samog ulaza u džamiju. Koliko je to ozbiljna
stvar, da li se moramo okrenuti pod uglom koji instrumenti pokazuju i koliki je stepen
tolerencije pri odstupanju.
Odgovor: Okretanje prema kibli u namazu je jedan od uvjeta njegove ispravnosti. Prema
tome, nije dozvoljeno svjesno, bez opravdanog razloga, odstupati od tog uvjeta. Potreba
prilagođavanja prostora kako bi se ispoštovao spomenuti uvjet, nije opravdanje da se odstupi
od uvjeta okretanja prema kibli. Neko minimalno, beznačajno odstupanje (manje od 22,5
stepeni) se može tolerisati, ali odstupanje od nekih 30 stepeni je znatno odstupanje koje je
neprihvatljivo.
Pitanje:
Da li je ispravan namaz obavljen u džamiji u kojoj mihrab nije tačno okrenut u pravcu
Kible? Da li je u tom slučaju bolje klanjati kući ako znaš tačan pravac Kible?  
 
Odgovor:
Bitna je okrenutost prema strani Kible, a ne traži se apsolutna preciznost, jer to zna samo
Allah. Stopostotna preciznost se traži kada se gleda u Bejtullah, a mimo toga je bitna strana na
kojoj se nalazi Kaba. Prema tome, namaz u toj džamiji je ispravan, vredniji je od namaza u
kući za 25 ili 27 puta. Pogrješno je tražiti izgovor da se ne ide u džamiju, a posebno je
neprihvatljivo da se pričom o usmjerenju mihraba unosi pometnja u džemat i sumnja u
ispravnost namaza u džamiji.
Pitanje:
U selu postoji mekteb koji nije okrenut prema kibli, po gruboj procjeni zaokrenut je 20
stepeni onako kako kibletnama i kiblet sat pokazuju. Šta je ispravnije, klanjati kod kuće
ili klanjati vaktove u mektebu? Upozoravao sam džematlije da mekteb nije okrenut prema
kibli i da se unutar mekteba mozemo okrenuti prema kibli međutim oni nisu prihvatili.
 
Odgovor:
Savjetujemo Vam da vaktove obavljate u džematu u mektebu. Odgovornost za pravac Kible u
džamiji ili mektebu je na nadležnim organima Islamske zajednice.
Gradnja džamije podizanjem kredita

Pitanje: Kakav je stav islama prema podizanju kredita radi gradnje džamije u neislamskoj
državi (konkretno mislim na slučaj Slovenije)?
Odgovor: Ukoliko postoji neki drugi realan način finansiranja izgradnje džamije (na
beskamatnoj osnovi), nije dozvoljeno posezati za bankovnim kreditima uz kamatu. Ako nema
drugog načina, onda je taj postupak dozvoljen.
Gradnja džamije pored postojeća dva mesdžida i stare džamije
Pitanje: U jednom džema‘atu (u tešanjskoj općini) dio džematlija izrazio je želju da sagrade
novu džamiju. U tom džematu već postoji džamija koja nije baš u dobrom stanju mada nije
stara i može se sa malo sredstava obnoviti. Postoje i dva mesdžida koja su, također,
funkcionalna što sve ukupno zadovoljava sve vjerske potrebe džema‘ata. Nova džamija bi
trebala biti sagrađena pored jednog od ova dva mesdžida, a što je oko 500 metara od postojeće
džamije. Projekat izgradnje bi koštao nekoliko stotina hiljada KM. Neke starije džematlije
tvrde da je na tom mjestu bio mezarluk. Pitanje je da li je dobro podržati izgradnju te džamije,
koja košta toliko novaca, na takvom mjestu, a ako jest, kakvu svrhu bi trebala imati postojeća
džamija?

Odgovor: Pitanje je na mjestu, ali nam nije poznata pozadina slučaja i svi relevantni podaci i
elementi za donošenje suda o njemu. U principu, džamije se grade iz plemenitih ciljeva i
dobrih namjera, a ne radi inata, nama, rijaluka ili sijanja smutnje i razdora. Da se ovo potonje
ne bi desilo postoji utvrđena procedura koja se mora ispoštovati prilikom izgradnje nove ili
obnove stare džamije. Inicijativu ili zahtjev za izgradnju ili obnovu džamije ili nekog drugog
objekta čiji je vlasnik Islamska zajednica pokreće ili podnosi džema‘at nadležnom medžlisu
koji poduzima dalje korake i postupa prema utvrđenoj proceduri. Inicijativu može pokrenuti i
sam medžlis ili drugi organ IZ. Bez odobrenja nadležnog medžlisa i muftiluka nije dozvoljeno
samovoljno ići u izgradnju vjerskog objekta zato što to predstavlja kršenje utvrđene
procedure, a što obično rezultira nesporazumom, svađom, razdorom, smutnjom ili nekom još
gorom i težom posljedicom. Nadležni medžlis i muftiluk dužni su objektivno procijeniti
situaciju i donijeti odluku koja je u interesu džema‘ata i Islamske zajednice u cjelini.
Nezadovoljna strana ima pravo podnijeti žalbu višem organu IZ na odluku nižeg organa s
kojom nije zadovoljna. Ukoliko se dobije potrebna saglasnost za gradnju nove džamije, lijepo
je i veliki sevab pomoći u njenoj izgradnji, a o sudbini postojeće džamije odlučit će njen
džema‘at uz saglasnost medžlisa i Vakufske direkcije budući da džamije uglavnom imaju
tretman vakufa.

Gradnja džamije na mezarju

Pitanje: Desni dio novoizgrađene džamije leži na nekoliko grobova, zbog čega naši safovi
stalno prevagne na lijevu  stranu. Napominjem da su grobovi toliko stari da se niko ne sjeća
čiji su i od kada su.  Da li je naš namaz ispravan?

Odgovor: Namaz je u Vašemu slučaju ispravan i ne treba obraćati pažnju na to što su se

ranije tu nalazili neki kaburovi, posebno ako su posmrtni ostaci prenešeni na drugo mjesto.

Gradnja džamije na nemuslimanskoj zemlji

Pitanje: Kakav  je  stav  IZ u BiH  o  kupovini  i  građenju  džamije  na  srpskoj  zemlji?

Odgovor: Ukoliko je kupovina obavljena na zakonit način, nema šerijatske smetnje da se na

toj parceli, čiji je novi vlasnik Islamska zajednica ili neki musliman, gradi džamija. "Zemlja
mi je učinjena podesnom za mesdžid i čišćenje njome" - kaže Poslanik, a.s., u jednom hadisu.

Imam i podučavanje žena učenju Kur`anu

Pitanje
Ako žene imaju kompetentnu ženu da ih podučava pravilnom učenju Kur`ana, da li je
bolje da ih podučava ta žena ili imam džamije u kojoj bi se žene okupljale?
 
Odgovor
U svakom slučaju bolje je da žena obučava ženu, ako je osposobljena za taj vid obuke, nego
da to čini strani muškarac. Međutim, u konkretnom slučaju, to mora biti u saradnji i
koordinaciji sa imamom, jer je on nadležan i odgovoran za sve aktivnosti koje se provode u
džamiji.
Ispravnost namaza za imamom grješnikom

Pitanje: Da li je ispravno (sahih) klanjati za imamom koji je falsificirao neke podatke i to

priznao na sudu? Koliko su valjani namazi koji su za njim klanjani i treba li ih naklanjati?
Odgovor: Imam predvodi vjernike u džematu i treba im biti uzor u bogobojaznosti, poštenju,
čestitosti, lijepom ponašanju i drugim pohvalnim svojstvima. Međutim, imam je, poput ostalih
ljudi, podložan grješkama, pa i onim težim, dakle nije nepogrješiv, i ti njegovi eventualni
grijesi, makar bili i oni iz kategorije velikih, ne utiču na ispravnost namaza muktedija koji za
njim klanjaju. Njihovi su namazi ispravni i, nadati se, primljeni kod Allaha, dž.š., ukoliko su
ih klanjali iskreno radi Njegovog rizaluka. Dakle, namazi koje ste klanjali za imamom sa
navedenim karakteristikama, ne ulazeći u to da li je to tako ili ne, su ispravni i ne treba ih
naklanjati. Drugo je pitanje da li imama, čiji je prijestup dokazan i takve prirode da se kosi sa
osnovnim odredbama imamskog poziva, treba zadržati ili otpustiti. To procijenjuju nadležne
službe i organi Islamske zajednice. Općenito, pokuđeno je (mekruh) da džemat predvodi
imam pokvarenjak (fasik) te imam koga džematlije preziru, ali ispravnost namaza muktedija i
u spomenutim slučajevima nije upitna.
Ispravnost džemata uslijed svađe s imamom

Pitanje: Ako se jedna skupina vjernika posvađa u džamiji zbog imama i ne žele da ih on
predvodi u namazu, mogu li oni između sebe predložiti jednog džematliju  da klanja namaz
kako bi se situacija smirila? Riječ je o dnevnom namazu, a ne o džumi.

Odgovor: Svađa u džematu je neprimjeren i neprihvatljiv način rješavanja problema koji

prate svaki zajednički rad. Posebno je za osudu kada se to desi u džamiji, Božijoj kući čiji je
cilj okupljanje vjernika radi zajedničkog ibadeta, dogovaranja, jačanja međusobne sloge,
povjerenja, bratstva i zajedničkog rada. Uzvišeni u Kur’anu kaže: «I pokoravajte se Allahu i
Poslaniku njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonulu i bez snage ostali; i budite strpljivi, jer
Allah je, zaista, na strani strpljivih». (El-Enfal, 46) Trebate znati i poštovati princip da je
postavljanje i razrješenje imama u organiziranoj zajednici u nadležnosti odgovarajućih
institucija i organa, a ne ove ili one grupe vjernika. Međutim, ukoliko manja grupa muslimana
u nekom mjestu nije u stanju održavati džemat u punom kapacitetu, s zaposlenim imamom, ili
se desi vanredna situacija, poput ove spomenute u pitanju, dozvoljeno je da organiziraju
džemat kako bi klanjali dnevne namaze u džematu, a predvodit će ih džematlija koji zna
pravilno učiti Kur’an i poznaje propise o namazu. Namaz će im biti ispravan. Ne mogu na taj
način organizirati klanjanje džuma-namaza budući da je za predvođenje džume namaza u
našem mezhebu neophodno odobrenje nadležne islamske vlasti, a u našem slučaju to je
Rijaset IZ, odnosno reisu-l-ulema ili neki drugi organ koji ima to ovlaštenje. Drugačije
postupanje vodi u anarhiju i nered, a Allah ne voli nered.

Ispravnost džuma-namaza za razriješenim imamom

Pitanje: Da li je šerijatski opravdano i valjano slijediti džumanskog imama kojemu je ukinut
dekret od strane poglavara Islamske zajednice i kojemu daljnje obavljanje imamske dužnosti
nije institucionalno odobreno, odnosno, da li je valjana džuma namaz klanjana za ovakvim
imamom?
Odgovor: Neshvatljivo je i neprihvatljivo da imamsku i hatibsku dužnost obavlja lice koje ne
priznaje i ne poštuje odluke legalnih i legitimnih organa Islamske zajednice na osnovu čijih
ranijih odluka je obavljalo imamsko-hatibsku i muallimsku dužnost sve do penzionisanja.
Lice koje je spremno da zarad ličnog interesa dovede u pitanje interese zajednice, njenu
hijerarhiju i red, uneseći smutnju i podstičući na neposluh u zajednici, ne zaslužuje da
predvodi muslimane u džematu općenito, a posebno ne zaslužuje da imami džumu namaz za
čiju se valjanost u hanefijskom mezhebu uvjetuje da imam i hatib ima dozvolu (izun) od
strane nadležne islamske vlasti. Ovaj se uvjet jasno naglašava u svim relevantnim hanefijskim
fikhskim djelima (vidjeti npr. Meraqi-l-felah biimdadil-fettah od Šurunbulalija, str. 191, El-
Ihtijar lit'alil-muhtar od Ibn Mevduda el-Musulija, 1/82, Hašijetu Reddil-muhtar od Ibn
Abidina, 2/139, El-fiqhul-islamijju ve edilletuhu od Vehbe Ez-Zuhajlija, 2/ 277.). Smisao
navedenog uvjeta jeste spriječavanje smutnje, nereda, anarhije i sukobljavanja oko imameta.
Služba imama i hatiba je izuzetno važna služba u islamskoj zajednici. Allahov Poslanik je
lično obavljao ovu službu, a po njegovom odobrenju i njegovi namjesnici i izaslanici. Tako su
postupali poslije njega Hulefai rašidin, a kasnije i ostali muslimanski vladari. Danas dekrete
imamima i hatibima u muslimanskim državama daju u većini slučajeva ministarstva vakufa ili
ministarstva za islamska pitanja, odnosno nadležne uprave. Kod nas je to u nadleštvu reisu-l-
uleme kao vrhovnog poglavara muslimana. Navedeno pitanje je od vitalnog značaja za
očuvanje jedinstva Islamske zajednice te pojedinci ne bi smjeli svoje lične interese
pretpostavljati općim; naročito je opasno ako tako postupaju službenici Islamske zajednice,
koji su potpisivanjem ugovora o vršenju službe unutar Islamske zajednice prihvatili i obavezu
poštivanja odluka njenih nadležnih organa, koje nisu u suprotnosti sa propisima Šerijata, te je
drugačije postupanje iznevjeravanje preuzete obaveze, a Uzvišeni Allah naređuje: «O vjernici,
ispunjavajte preuzete obaveze!» (El-Maida, 1) «O vjernici, pokoravajte se Allahu, i
pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim». (En-Nisa', 59) Ukoliko se neko ne slaže sa
odlukom nadležnog organa Islamske zajednice, ili je smatra nelegalnom, nepravednom,
neislamskom, postoji utvrđena precizna procedura i mehanizam osporavanja takve odluke. U
konkretnom slučaju, osim penzionisanog imama odgovorne su i džematlije koji slijede
razriješenog imama i podilaze njegovoj samovolji, dovodeći u pitanje valjanost džume
namaza koju klanjaju za dotičnim imamom, budući da je uvjet njene valjanosti u našemu
mezhebu da imam i hatib ima dozvolu, odnosno dekret od strane nadležne islamske vlasti.
Dakle, nije šerijatski ispravno slijediti džumanskog imama kojemu je ukinut dekret od strane
poglavara Islamske zajednice niti je valjana džuma klanjana za ovakvim imamom, prema
naučavanju hanefijskog mezheba.

Invalidne osobe i odlazak u džamiju

Pitanje:
Ja sam invalidna osoba i za svakodnevno kretanje koristim invalidska kolica. U lokalnoj
zajednici gdje živim postoje dvije džamije u radijusu od oko 1 km. Nijedna od tih džamija
nema uređen arhitektonski pristup osobama sa tjelesnim onesposobljenjem.
Diskriminirajući stav lokalnog džematskog odbora je da džamije nemaju i ne treba da
imaju takvu vrstu prilaza.
Šta Rijaset, Islamska zajednica i državne institucije rade na rješavanja problema
pristupačnosti vjerskih objekata u cijeloj BiH osobama kao što sam ja?
Po svim zakonima, domaćim, međunarodnim, a prije svega po Allahovom zakonu ja
bih trebao kao i svi ostali. Da imam pravo ući u vjerski objekat i obaviti molitvu.
Oduzimanjem mi tog prava vrši se diskriminacija nad osobama kao što sam ja.
 
Odgovor:
Zahvaljujemo Vam što postavljate i inicirate, odnosno potencirate ovo pitanje. Nažalost i na
sramotu svih nas (mislim prije svega na odgovorne u džematu i Zajednici općenito) da osobe
u invalidskim kolicima nisu u stanju na lahak i jednostavan način pristupiti i ući u većinu
naših džamija i mesdžida. Vjerovatno je slično stanje i u državnim ustanovama i drugim
vjerskim zajednicima. Takav odnos prema osobama s posebnim potrebama mora biti
promijenjen. Vjerske zajednice trebaju biti na čelu nastojanja da se naš odnos prema tim
osobama poboljša i popravi. Vaše pismo ćemo proslijediti našim nadležnim organima na
razmatranje i poduzimanje potrebnih mjera. Naprosto, ta diskriminacija mora  prestati.
Nadamo se da će se problem pristupačnosti džamija i drugih objekata IZ riješiti u dogledno
vrijeme.
Klanjanje na klupama u džamiji
Pitanje:

Svakodnevno biva oko 15 džematlija u mom džematu tokom pet dnevnih namaza koji
naravno ne popunjavaju saf od zida do zida. Problem je sljedeći: iako je imam u nekoliko
navrata govorio džematu o važnosti i ispravnosti punjenja safova pojedine džematlije mi
stvaraju sumnju. Imam tvrdi da saf treba biti popunjen rame uz rame a zatim da se približi
klupa uz ostatak safa na kojoj klanja jedan stariji džematlija, međutim jedan od džematlija
stalno tvrdi kako nema potrebe nego da taj stariji gospodin može bez problema tako
odvojen od svih nas klanjati, čak i tvrdi da može jedan čovjek prići tamo u klupu (koji je
zdrav i prav) i da ta klupa ostane uza zid sa tom dvojicom a da ostatak bude na sredini
džamije, tj. da između klupe i ostatka džematlija bude slobodnog prostora 3-4 metra.
Pitanje je da li treba prinositi tu klupu tako da svi budemo skupa u jednom safu rame uz
rame ili se može klanjati sa tim razmakom koji meni lično djeluje kao odvajanje safa?
 
Odgovor:
Nema potrebe za unošenjem klupa u džamiju. Ukoliko ima osoba koje iz opravdanog razloga
ne mogu obaviti ruku, sedždu ili sjedenje kako je šerijatskim propisima predviđeno, mogu
koristiti stolice koje se lahko mogu priključiti saffu (bolje na kraj saffa nego u njegovoj
sredini), a mogu se staviti u jednom dijelu džamije bez pomjeranja. To su svakako neki
izuzeci pa se može tolerisati ono što se ne toleriše onima koji nemaju tu vrstu smetnje ili
uzura.
Korištenje džamijskih prostorija za druženje

Pitanje: Ovim putem vam se obraćam iz potrebe da dobijem relevantan odgovor i rješenje.
Naime, Džemat kome ja pripadam je 2015. godine iz vlastitih sredstava kupio objekat koji je
dobio naziv Islamski kulturni centar. U okviru ovog objekata imamo džamijski prostor i
zidom odvojeni prostor koji koristimo za zajednička druženja. Džemat ima različite sekcije,
između ostalog i folklornu skupinu. U vezi sa tim pitanje je: da li se probe folklora koje
sadrže muziku, mogu održavati u prostorijama koje su namijenjene za zajednička
druženja? Smatramo da prvenstveno trebamo Vama da se obratimo u nadi da ćemo dobiti
informaciju koja će u ovom slučaju biti najsigurnija. 
Odgovor: Koliko smo razumjeli iz Vašeg pitanja radi se o objektu koji ima više prostorija, a
jedna od njih je predviđena za klanjanje namaza. U tom džamijskom prostoru se ne mogu
organizovati aktivnosti koje mu ne priliče kao što su sadržaji pri kojima se koriste muzički
instrumenti i sl. Vijeće za fetve Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2007. godine
donijelo fetvu o zabrani upotrebe muzičkih instrumenata u džamijama.
Kad je riječ o drugim prostorijama u Centru, mišljenja smo da nema smetnje da se vrše probe
folklorne sekcije, uz napomenu da to ne može biti za vrijeme namaza. Spomenuto mišljenje
temeljimo na potrebi da se osiguraju uvjeti za okupljanje naše omladine. Bolje je i sigurnije
da se okupljaju u prostorijama Islamske zajednice - džemata nego na nekim drugim mjestima
gdje su izloženiji mogućnosti potpadanja po utjecaj negativnih oblika ponašanja. Džematski
odbor, posebno imam, moraju voditi računa da to njihovo okupljanje i rad u džematskim
prostorijama ne budu u suprotnosti sa šerijatskim propisima. Imam treba da zna o kojim
šerijatskim propisima je riječ. Dakle, tu je riječ o novim obavezama imama i džematskog
odbora, ali je to u interesu džemata i roditelja muslimana, jer će se ta djeca međusobno
upoznavati, sklapati kasnije brakove i biti, ako Bog da, buduće džematlije. I roditelji će biti
sigurniji ako su im djeca tu, a ne na nekim drugim, sumnjivim mjestima. Ali sve to treba biti
pod nadzorom džematskog odbora, jer je taj organ, uz imama, zadužen za pravilno korištenje
džamijskih prostorija.
Korištenje džamijskog razglasa u druge svrhe mimo učenja ezana
Pitanje:
S obzirom da je muzika u hanefijskom mezhebu haram, kakav je stav IZ BiH o puštanju
iste preko razglasa na munari?
Postavljam pitanje, zbog prakse nekih članova džematskog odbora da uoči određenih
svečanosti zloupotrebljavaju džamijski razglas i munaru, koja je namijenjena samo za
pozivanje vjernika na namaz.
 
Odgovor:
Munare nisu predviđene za puštanje muzike preko instaliranog razglasa. Prema tome
smatramo da je ta praksa pogrešna. Ne treba odstupati od prakse koja je stoljećima
primjenjivana kod nas, a to je ograničavanje korištenja munare u svrhu učenja ezana i sale,
odnosno salevata u određenim prilikama.
Korištenje muzičkog instrumenta u džamijama

Pitanje: Moje pitanje je u vezi sa fetvom kuju ste donijeli, a odnosi se na upotrebu muzike i
muzičkih instrumenata u džamijama prilikom obavljanja derviških obreda. U fetvi ste istakli
da je upotreba istih u ''suprotnosti sa osnovnom namjenom i misijom ove časne islamske
institucije, a to je klanjanje namaza, islamsko obrazovanje i edukacija i vršenje ostalih oblika
islamskog rada i aktivnosti u duhu šerijatskih propisa.'' Mene ovdje sada interesuje:
1. Kažete da je u suprotnosti sa osnovnom namjenom i misijom džamije. Iz ovoga mi se da
zaključiti da derviši pokušavaju uraditi nešto suprotno od toga, jer uvođenjem instrumenata
oni rade suprotno od onoga čemu je džamija namijenjena. Ovo mi nije jasno tim prije što
gotovo da nema derviškog reda koji ne upotrebljava neki od instrumenata prilikom zikra ili
učenja ilahija (def, tarabuk, naj).
2. Kažete da je u suprotnosti sa namjenom i misijom ove časne institucije. Čitajući rečenicu
od početka neko bi mogao zaključiti da derviši rade nešto nečasno u časnoj instituciji pa bi to
trebalo zabraniti fetvom. Jer je od časnog suprotno nečasno. Bio bih zahvalan ako biste ovo
malo pojasnili.
3. Ističete da je osnovna i primarna misija i namjena džamije islamsko obrazovanje i
edukacija kao i vršenje ostalih oblika islamskog rada i aktivnosti u duhu šerijatskih propisa.
Ovdje me interesira šta to onda derviši rade. Ako je misija džamije ovo što ste spomenuli, a
jeste, ne vidim kako to mogu narušiti derviši sa defom i tarabukom prilikom učenja ilahija ili
zikra. Čak štaviše mislim da derviši time privuku više omladine nego vijeće za fetve sa svojim
zabranama. Da li je bolje slušati muzičke instrumente u džamijama ili diskotekama?
4. Kad smo već kod omladine, ima li ikakvo tijelo u okviru Islamske zajednice a da je
zaduženo za afirmiranje omladine i ako ima šta ono radi, pošto ja i ne vidim neko djelovanje u
tom pravcu?

Odgovor: Fetva koju je donijelo Vijeće za fetve o zabranu unošenja i upotrebe muzičkih
instrumenata u džamije (naravno, podrazumijeva se da se to odnosi i na mesdžide), je  posve
jasna i nema potrebe za dodatnim objašnjenjima. Islamska zajednica upravlja džamijama i
određuje način njihovog korištenja u skladu sa šerijatskim propisima. Derviški redovi imaju
tekije i tamo mogu organizirati zikr na način sukladan njihovim uvjerenjima, uključujući i
upotrebu spomenutih instrumenata. U Vašem razumijevanju fetve koristite se tzv. "razlogom
suprotnosti" (mefhumu-l-muhalefeti, npr. časno - nečasno), a taj princip argumentacije u
hanefijskoj metodologiji islamskog prava nije prihvatljiv.

Privlačenje omladine i rad sa njima je važan dio rada Islamske zajednice, posredstvom imama
i drugih islamskih radnika, ali nije primarna misija i zadaća Vijeća za fetve. Valjda sam naziv
Vijeća govori o njegovoj osnovnoj funkciji i zadaći.

A što se tiče rada sa omladinom, osim imama, pri IZ je formiran Omladinski krug koji ima
zadatak da radi sa omladinom. Koliko uspješno, i da li uopće radi, to je drugo pitanje koje
nadležni organi u IZ trebaju razmotriti. U svakom slučaju, zahvaljujemo Vam na
interesovanju i brizi za islamski rad i aktivnost.

Pitanje: Prije par večeri imali smo druženje u prostorijama džemata, a gost je bio jedan
poznati bosansko-hercegovački imam i vaiz. Prostorije džemata su bile skoro pa pune, a
nakon obraćanja gosta hor, koji je također bio gost programa, izveo je par ilahija u uglu
mesdžida udarajući u tarabuk. Zanima me je li se time napravio neki šerijatski propust ili
greška?  Napominjem da ovaj mesdžid u dijaspori, nažalost, još uvijek ne ispunjava uvjete
mesdžida koji ima više prostorija, pa ni adekvatnu prostoriju za druženje, nego smo
ograničeni s prostorom.

Odgovor: Prema ranijoj fetvi Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice, zabranjena je
upotreba muzičkih instrumenata u džamiji/mesdžidu, uključujući i tarabuk. Prema tome,
pogriješili ste što ste prilikom izvođenja ilahija ili kasida u mesdžidu koristili spomenuti
muzički instrument.
Korištenje novca prikupljenog na otvoru džamije
Pitanje:
U 2011. godini smo imali otvorenje džamije, međutim ispred džamije je bila jedna starija
zgrada iz 60-ih godina izgrađena na društvenoj imovini, ta zgrade nije imala nikakvu
svoju funkciju u posljednjih godina. Većina džematlija je imala želju da taj objekat ukloni
kako bi džamija dobila bolji estetski izgled, otvoren pogled i bolji pristup sa magistralnog
puta. Bio je jak otpor pojedinih džematlija da se ta zgrada ne ruši, međutim postignut je
dogovor da se ta zgrada sruši, a da se novac koji se prikupi prilikom sergije na dan
 otvorenja džamije upotrijebi u izgradnju nove zgrade. Nakon otvorenja džamije do dan
danas nije došlo do realizacije ovog dogovora jer većina džematlija ima stav da nam ta
zgrada ne treba i da smeta džamiji jer je zaklanja. Međutim, ovih dana pojavila se dilema
da li se po šerijatskim propisima može novac koji je sakupljen na dan otvorenje džamije
upotrijebiti za druge svrhe (u ovom slučaju za izgradnju objekta mjesne zajednice u
kojem će  se možda i konzumirati alkohol) jer ko god je davao novac na sergiji imao je
namjeru da se taj novac upotrijebi za džamiju a ne za neke druge svrhe. Da li se ovaj
novac prikupljen na dan otvorenja džamije smatra vakufskim novcem namijenjen
džamiji?
 
Odgovor:
Mišljenja smo da taj novac trebate upotrijebiti za potrebe džamije, njeno održavanje i
uređenje, unaprijeđenje mektebske nastave i sl. potrebe džemata, jer je u tu svrhu i prikupljen.
No, o tome se trebate konsultirati s vašim glavnim imamom i nadležnim muftijom.
Kupovina džamijskog prostora

Pitanje: Živim u jednom od većih gradova na zapadu. Obzirom da u džematu imamo
podijeljene stavove i strane, želim ovo pitanje postaviti anonimno, i što je više moguće
objektivno. Naš džemat trenutno broji oko 400 porodica, većinom Bošnjaka iz BiH i
Sandžaka. Prije nekih 10 godina, kada je članstvo bilo dosta manje, kupili smo kuću i
prilagodili je u mesdžid/džamiju. Prostor sadrži: mesdžid, biro imama sa knjižnicom,
čajdžinicu sa kuhinjom, abdesthanu sa mokrim čvorom, učionicu sa bibliotekom, posebnu
prostoriju za žene sa posebnom ulazom te posebnu kuhinju i čitaonu za žene. Posjedujemo i
veliko dvorište i nekoliko parking mjesta. U proteklom periodu prostorije su u potpunosti
preuređene i za to je uloženo zaista dosta novaca, truda i odricanja većine naših članova. 
Obzirom da nije bilo drugih mogućnosti za financiranje, tada smo podigli kredit od 200.000, a
ostatak od 75.000 smo skupili akcijom vakifa.

Sada postoji jedan dio džemata i našeg nadzornog odbora uključujući i imama koji je
najagilniji, koji smatra da trebamo da tražimo veći i bolji objekat. Razlozi koji se navode su
da su dodatne prostorije za mektebsku nastavu nedovoljne, te da nam je potreban bolji prostor
za žene i djecu, neku prodavnicu, bricu/frizera, manju sportsku salu, ili eventualno par
stanova od kojih bi se rentanjem mogli ostvariti prihodi za džamiju.  Sam prostor mesdžida je
poprilično mali, ali i trenutno ipak zadovoljava broj stalnih džematlija (redovni namazi 5-10,
redovna  džuma 40-80), izuzev bajrama i džuma kada se mora klanjati i u drugim
prostorijama. Postoje oprečna mišljenja o tome kako i šta bi taj objekat sve trebalo da sadrži.
Dok jedni vide to kao neko prerađeno skladište/zgradu kako danas većina zapadnih džamija
izgleda, drugi bi pak željeli da se napravi prava džamija sa munarom, koja još uvijek ne
postoji u ovom gradu i koju bi zbog legalnih implikacija bilo teže dobiti. Jedni smatraju da
treba uključiti dodatne prostorije-sadržaje od kojih bi se ostvarivao profit, drugi smatraju
da zbog svih mogućih problema koji iz tog mogu proizići, džamiju treba držati neprofitnom
jer je sama članarina više nego dovoljna za održavanje.  Najveći problem, o kojem se opet
najmanje priča, kako to sve financirati?
Financijska situacija je takva da smo otplativši prethodni kredit prije par godina, sakupili neka
sredstava, ali koja ipak ni sa novcem od prodaje trenutnih prostorija, nisu ni blizu dovoljna za
kupovinu novog i većeg objekta vrijednosti 1-1,3 miliona kako procjenjujemo. Također, u
trenutnoj financijskoj krizi, akcija vakifa koju smo opet pokrenuli ne daje nam ni blizu
dovoljno dodatnih sredstava kao prilikom prve akcije.  Anketa koju smo proveli je nažalost
također nedovoljno jasna, u malo odgovora koje smo dobili, ljudi većinom nisu spremni da
jasno definišu iznos koji bi dali. Sve ovo znači da bi morali opet uzeti neki kredit, u iznosu od
oko 500.000 za financiranje nove džamije.  Ukoliko bi to pokušali izvesti bez komercijalnog
kredita, trebalo bi nam vjerovatno još nekih 5-7 godina, za prikupljanje sredstava.

1. Da li je u našoj situaciji kada već imamo džamiju, halal uzeti kamatni kredit, ili bi ipak
trebali sačekati pa to učiniti vlastitim snagama?

2. Kakve su vaše preporuke u pogledu sadržaja koji su profitnog karaktera?

3. Kakve su vaše preporuke u pogledu arhitektonskog rješenja, da li kupiti kao i do sada neku

zgradu/skladište što nam je obzirom na državu u kojoj živimo znatno lakše, ili se potruditi i
založiti za gradnju prave džamije s munarom, što ovdje do sada nema ali je ipak
moguće izvesti? Te ako imate neki dodatni savjet.

Odgovor: Odgovor na pitanja koja ste postavili zahtijeva dobro poznavanje vaših prilika i
mogućnosti, a to vi bolje znate nego mi ovdje u Bosni. Vi koji ste džematlije u tom džematu
znate koje su i kolike vaše mogućnosti i ne bih vam savjetovao da se upuštate u projekat prije
sagledavanja svih relevantnih pokazatelja i indikatora. Ono što možemo generalno reći u vezi
šerijatskog aspekta postavljenih pitanja jeste sljedeće: kamatni kredit ne treba uzimati osim u
stanju prijeke potrebe, a kada je riječ o sadržaju profitnog dijela centra, da se u njemu ne
prodaje roba ili usluga koja nije u skladu sa šerijatskim propisima. Kada je riječ o
arhitektonskom rješenju (džamija sa munarom ili zgrada/skladište uz preuređenje) smatramo
da je ova druga opcija jednostavnija i možda u ovom vremenu i situaciji bliža i ostvarivija.
Mihrab u zelenoj i crvenoj boji

Pitanje: U našem mesdžidu je mihrab urađen sa kombinacijom zelene i crvene boje, da li je to

pokuđeno?

Odgovor: Možda to s estetskog aspekta nije najbolje rješenje, ali o tome trebaju sud dati
stručnjaci za kombiniranje boja.
Može li žena postavit prvi blok

Pitanje: Može li prilikom gradnje nove džamije, ženska osoba postaviti "prvi" blok na taj
objekat?

Odgovor: Nema šerijatske zapreke da ženska osoba postavi prvi blok prilikom izgradnje nove
džamije. Muškarci i žene su ravnopravni članovi Islamske zajednice i učestvuju u svim
njenim aktivnostima. Naravno pri tome treba voditi računa o islamskom moralu i propisima
kako se ne bi uz sevab zaradili i grijesi. Pretpostavlja se da je žena kojoj pripadne takva čast
to i zaslužila svojim moralom, ponašanjem i aktivnošću u džematu.
Nadijevanje imena džamijama
Pitanje:
Mogu li se nadijevati imena džamijama i isticati na velikim tablama na spoljnjem djelu
zidova?
Takođe, mogu li se davati imena islamskim zajednicama u dijaspori po imenu najvećeg
donatora, a još je živ?
 
Odgovor:
Nazivanje džamija po imenima vakifa ima dugu tradiciju kod nas u Bosni i Hercegovini
(Gazi Husrev-begova džamija, Careva džamija. Ferhadija itd.). Ta se tradicija održava sve
do danas. Međutim, smatramo da bi trebalo izbjegavati davanje imena džamijama po
imenima živih ljudi iz više razloga:
prvi, moguće je da živi čovjek doživi takvu transformaciju i promjenu da bi bilo sramota
da se džamija naziva po toj osobi,
drugi razlog, moguće ja da neko u tom džematu zna nešto veoma loše o dotičnoj osobi u
mjeri da ga to demotivira da ide u tu džamiju, treći, moguće je da se dotična osoba
zamjeri ili se njoj zamjere neki ljudi iz džemata u mjeri da ih to odvraća od dolaska u tu
džamiju, bez obzira na činjenicu da se u džamiju dolazi radi Allaha i ibadeta Njemu, a ne
radi ljudi i njihovog nama. Slična je situacija i u dijaspori. Naravno, jasno je da
finansijska situacija diktira takva rješenja. Pitanje je: da li je bolje da imaš džamiju ili
islamski centar koji će se zvati po imenu tog i tog vakifa ili da nemaš tog imena, ali
nemaš ni centra ili džamije? Neko postupa pragmatičnije i praktičnije, ali svrsishodnije, a
neko se zalaže za ideale, ali koji u realnosti ne donosi rješenje problema. Ovdje nam
može biti od pomoći hadis u kojem se navodi: "Djela se prema namjerama vrednuju i
svakom čovjeku pripada ono što je namjeravao."
Pitanje:
Da li je dozvoljeno davati imena našim džamijama po imenima džamija koje je Poslanik
gradio , u konkretnom slučaju Mesdžidu-l-Kuba?
 
Odgovor:
Mesdžidul-Kuba je džamija koju se sagradio Vjerovjesnik a.s. i dobila je ime po mjestu Kuba
u kojem je napravljena. Nije ispravno davati mesdždima i džamijama koje pravimo historijska
imena poznatih džamija i mesdžida u islamu.
Nadzorne kamere u džamijama
Pitanje: Moje pitanje je slijedeće. Pošto sam primjetio da u Begovoj džamiji postoje kamere
za video nadzor unutar džamije upućujem ovo protesno pismo, a ujedno i pitanje. Džamija je
Allahova kuća i intimno mjesto svakog vjernika sa Allahom dž.š. Kako može neko da kvari tu
intimu sa kamerama i nadgledanjem ljudi. Tako mi Allaha dž.š. to nije bilo za vrijeme
Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. i to nije u skladu sa našom vjerom. Nas vjernike
nadgledaju meleci i ne treba nam neko iz džamije da nas nadgleda.
Odgovor: Nemamo pouzdane informacije o postojanju video kamere za nadzor u Begovoj
džamiji. Međutim, ako tako nešto postoji, to je posve opravdano u današnjoj situaciji kada u
džamiju ulaze dobronamjerni, ali mogu ući i zlonamjerni ljudi. Dobronamjernom to neće
škoditi, a zlonamjerne može osujetiti. Kamere za video nadzor instalirane su u mnogim
važnim džamijama u svijetu (vjerovatno i u Haremi šerifu u Mekki kao i u Poslanikovoj
džamiji u Medini), pa to nikome ne smeta. Nemate razloga za protest u vezi tog pitanja.
Jednostavno, to je potreba koju nameće ovovremena situacija i stanje u društvu. Meleki
nadgledaju vjernike i u džamiji i van nje, pa se opet događaju brojni zločini i smutnje čak i
među onima koji se deklariraju kao vjernici.
Nazivanje selama dok se uči Kur'an
Pitanje:
Kakav je propis nazivanja selama kada se ulazi u džamiju u kojoj imam uči Kur'an naglas
a prisutni slušaju (kao npr. pred džumu-namaz i slično)?

Odgovor:
U spomenutoj situaciji bolje je ne nazivati selam kako se ne bi odvraćala pažnja slušalaca od
slušanja učenja Kur'ana.
Obaveza oglašavanja svakog dnevnog namaza ezanom s munare
Pitanje:
Da li imam mora pustiti ezan za svaki namaz? Da li džamija mora biti otvorena za svih
pet vakat namaza?
 
Odgovor:
U osnovi, u svim džamijama bi se trebali učiti ezani i klanjati svi namazi u džematu. Da li je
tako u svim džamijama i džematima ne znamo. Moguće da se u nekim slučajevima, zbog
ovog ili onog razloga, tako ne radi. O tome trebaju voditi računa džematski odbor, imam,
galavni imam i medžlis IZ kao i same džematlije.  Nadamo se da takvih slučajeva nema
mnogo.
Obavještenja i preporuke o kupovini knjiga na hutbi
Pitanje: Kako ocjenjujete, sa šerijatskog stanovišta ali i pragmatičnih razloga, to da pojedini
imami sa hutbe ili prije hutbe sa ćursa obavještavaju džematlije o nekim naslovima knjiga,
novina i sl. i to preporučuju da se kupi. Da li je to dobra praksa koju treba usvajati ili ne,
posebno da li je to preporučljivo raditi u velikim džamijama gdje je veoma veliki broj
prisutnih džematlija?

Odgovor: U principu instituciju hutbe treba poštedjeti od propagiranja bilo kojih

komercijalnih izdanja knjiga i naslova, budući da je zabranjeno trgovanje u džamiji. Iznimno,
ako imam ima uputu od medžlisa ili viših organa IZ, može preporučiti džematlijama neko
djelo, članak i sl. za čitanje, ili pozvati ih da se pretplate na neko izdanje IZ. Ako bi imam
prihvatio svaku molbu za reklamiranje nečije knjige i sl., hutbe i džamije bi se pretvorile u
reklamne prostore, što je neprihvatljivo.
Obilježavanje 8. marta u džamijji
Pitanje: U pojedinim džematima u dijaspori džematski odbori organizuju proslavu 8. marta
kao Dana žena u prostorijama džemata naravno uz dobru večeru i piće, da se žene malo
počaste i da se po mogućnosti ne vazi ženama i ne uče ilahije nego eto malo "onako da se
iskupe". Je li im sad sevap jer ipak je to preko džamije i džemata pokrenuto ili je čak grijeh
i je li dozvoljeno prisustvovati takvoj jednoj proslavi?
 
Odgovor: Mišljenja smo da džemati ne bi trebali organizirati tim povodom neke
manifestacije, budući da Rijaset, niti Islamska zajednica u cjelini, nijednim svojim aktom
nije preporučio obilježavanje tog datuma. Ženama i drugim članovima džemata treba
posvećivati brigu i pažnju svaki dan. Ali i ako se i obilježi s namjerom da se žene okupe i
da se podsjete na svoju ulogu u džematu, ne mislimo da je to neki poseban grijeh, a nije ni
sevap. Mnogo je djela iz kategorije mubaha za koje nije predviđena nagrada za činjenje niti
kazna za nečinjenje. Ipak, nijjet, namjera može prevagnuti na jednu ili drugu stranu.
Osnivanje folklornog društva

Pitanje: Javljamo vam se iz jednog džemata iz naše bošnjačke dijaspore i htjeli bi da nas
posavjetujete po slijedećem pitanju;

- Osnivanje folklornog društva u džematskim prostorijama (tj. u džamijskim pratećim

objektima)? Naime našem džematskom odboru upućen je usmeni zahtjev za odobrenje
osnivanja folklornog društva u našim prostorijama. Cilj tog folklornog društva je da okuplja
našu omladinu i da ih uz zajedničko druženje podučava izvođenju tradicionalnih bošnjačkih
plesova i muzike.

Planira se da društvo djeluje i nastavu izvodi u jednoj od pratećih džamijskih prostorija. Ovdje
je važno naglasiti činjenicu da su sve prateće prostorije usko vezane za mesdžid, i da se ne
može isključiti mogućnost da će se muziciranje čuti i ulaziti u mesdžid. A pošto se radi o
plesovima gdje zajedno učešće uzimaju i muškarci i žene, neminovno je da će doći do
mješanja između muška i ženska.

Kao što se iz gore navedenog vidi, s jedne strane gledajući radi se o očuvanju naše bošnjačke
tradicije i okupljanju naše omladine, a s druge strane to opet vodi kršenju osnovnih normi i
pravila ponašanja koja treba da vladaju u jednoj džamiji.

Zbog svih ovih činjenica javila se određena dilema kod članova odbora, zato vas molim kao
naše predstavnike i kao nosioce znanja da nas posavjetujete i uputite, kako bi onda mi mogli
zauzeti ispravan stav po tom pitanju i donijeti odluku koja će biti od koristi za naš džemat,
kako na dunjaluku tako i na ahiretu.

Odgovor: Smatramo da treba osigurati uvjete za okupljanje naše omladine. Bolje je i

sigurnije da se okupljaju u prostorijama Islamske zajednice - džemata nego na nekim drugim
mjestima gdje su izloženiji mogućnosti potpadanja po uticaj negativnih oblika ponašanja.
Džematski odbor, posebno imam, moraju voditi računa da to njihovo okupljanje i rad u
džematskim prostorijama ne budu u suprotnosti sa šerijatskim propisima. Imam treba da zna o
kojim šerijatskim propisima je riječ. Dakle, tu je riječ o novim obavezama imama i
džematskog odbora, ali je to u interesu džemata i roditelja muslimana, jer će se ta djeca
međusobno upoznavati, sklapati kasnije brakove i biti, ako Bog da, buduće džematlije. I
roditelji će biti sigurniji ako su im djeca tu, a ne na nekim drugim, sumnjivim mjestima. Ali
sve to treba biti pod nadzorom džematskog odbora, jer je taj organ, uz imama, zadužen za
pravilno korištenje džamijskih prostorija.

Odabir hutbe

Pitanje: Da li je suprotno Ustavu IZ BiH da odbor odlučuje kakvu će hutbu efendija na džumi
da održi?
Moram vam to malo preciznije objasniti: radi se o tome da smo dobili primjedbe na hutbe,
najviše zbog toga što efendija previše odstupi od teme koju je inače bio započeo - a ode u
jednu krajnost na koju se jedni smješkaju ili čak glasno nasmiju (očito zbog nedostatka
znanja) a ostali klimaju glavom (zato što je žalosno da te riječi insan čuje iz usta jednog
efendije, koji predstavlja autoritet). Smisao hutbe jeste upravo da opominje i ukazuje na
propuste sviju nas, tako da se možemo poboljšati u tome.

Odbor ne bi "izmišljao" samostalno neke hutbe, nego bi uzimao hutbe sa stranice Rijaseta
BiH (sekcija "Hutbe") i onda bi to uručio efendiji npr. sedam dana prije džume da se on može
pripremiti (da ne bi je samo čitao sa papira). Da li je takav postupak u suprotnosti Ustavu IZ?

Odgovor: Spomenuti postupak nije u suprotnosti s Ustavom IZ, budući da Ustav IZ ne

precizira sadržaj niti način pripremanja hutbe, ali nije uvijek najbolje rješenje, zato što svaki
džemat ima svoje specifičnosti. Ali ako imam ima problema s pripremanjem hutbe, svakako je
bolje da uzme gotovu hutbu s Rijasetove stranice nego da održi bilo kakvu hutbu. Hutbu je
bolje imati napisanu, nego da imam improvizira, posebno ako nije vješt i sposoban govornik.
Nije sramota čitati napisanu hutbu. Sramota je ako je hutba nepripremljena, nesadržajna,
neadekvatna. Za hutbu odgovara imam, a ne džemat. Ne smeta da džematski odbor
posavjetuje imama o onome što smatra da je korisno da se iznese tokom hutbe, ali konačnu
odluku treba donijeti imam, jer on odgovara za sadržaj hutbe, a ne džemat.
Odnos prema Kur'anu u slučaju srdžbe

Pitanje: Interesuje me da li je dozvoljeno “bacanje” na sto Kur’ana ili “lupanje” po

stolu Kur’anom od strane efendije zbog toga što djeca ili neko od djece nisu došla spremna na
vjersku pouku? Da li iz toga djeca treba da izvuku pouku kako da se odnose prema  Kur’anu
ako se zadesi u njihovim rukama u momentu ljutnje!?
Odgovor: Takvo ponašanje imama (ako se uopće desilo) je neprimjereno i ne pruža dobar
primjer djeci kako se treba odnositi prema Kur’anu. U našoj tradiciji je da se Mushaf uzima u
ruke s abdestom i najvećim mogućim poštovanjem, a prisutna je i praksa da se poljubi i
pažljivo stavi na rafu ili neko drugo primjereno mjesto odgovarajuće visine. Zato čudi takvo
ponašanje imama, ako se uopće i desilo. U slučaju ljutnje i srdžbe poželjno je abdestiti se i
sjesti, kako bi se srdžba stišala, a ne postupati na način kako se navodi u pitanju. Srdžbom i
ljutitim postupcima djeca se teško mogu motivirati na bolje učenje.
Održavanje nasihata

Pitanje: Da li bi bilo suprotno Ustavu IZ BiH da odbor donese odluku da se petkom (prije
džume) pročita nasihat u trajanju od možda pet minuta? Postupilo bi se tako da se napiše taj
nasihat i onda bi se to proslijedilo efendiji da kontroliše da li ima nešto sporno u tekstu. A
zatim bi jedan od džematlija to pred ostalima pročitao - pretežno bi to bio neko od  mladih,
zbog toga što želimo da aktiviramo omladinu u radu za islam. 

Odgovor: Nema smetnje da se prije džuma namaza održi vazu nasihat u svrhu afirmacije i
aktiviranja uloge mladih u džematu. To ne bi trebalo prerasti u obavezujuću praksu niti bi
trebalo imati formu hutbe.
Otvaranje suvenirnice u sklopu džamije
Pitanje: Enver Husnić, imam MIZ Mostar, u svom pitanju kaže: Imam sam u džamiji
Tabačici na području Medžlisa IZ Mostar. Nedavno se nisam složio sa jednom odlukom
predsjednika Medžlisa. Naime, dozvolio je da se u sklopu već spomenute džamije otvori
suvenirnica. Taj dio džamije koji je predviđen za suvenirnicu nalazi se odmah iza mahfila, ali
je definitivno dio džamije predviđen za ženski dio džemata. Koliko sam ja upoznat, trgovine u
džamiji nema i ne treba da bude. Možete li mi reći da li je ova odluka ispravna i smatra li se
halalom? Najgore je što nekim mojim džematlijama ne mogu da objasnim ovakvu odluku
(mada je ni ja ne smatram ispravnom) i onda dolazi do ogovaranja predsjednika Medžlisa u
samoj džamiji od strane džematlija.
Odgovor: Imam i džematlije navedene džamije su upravu kada reagiraju na pogrešnu odluku
da se dio džamije koji je predviđen za klanjanje (unutar same džamije) pretvara u trgovački
prostor. Trgovina unutar džamije nije dozvoljena, budući da ona dekoncentriše klanjače,
odvraća im pažnju, a nerijetko je i izvor prevara, nesporazuma i svađa. Džamijski prostor
treba biti takav da osigurava optimalne uvjete za vršenje ibadeta kojima se vjernici
približavaju Uzvišenome Allahu, dž.š., potiskujući dunjalučke probleme u drugi plan.
Predsjednik Medžlisa je vjerovatno imao dobru namjeru - pribavljanje neophodnih
finansijskih sredstava za nesmetano funkcioniranje spomenute džamije ili Medžlisa IZ-e, što
jeste legitimna namjera i cilj, ali je sredstvo za njeno ostvarenje neprihvatljivo. Princip je u
Šerijatu da cilj ne opravdava sredstvo. I jedno i drugo moraju biti u skladu sa Šerijatom.
Suvenirnica i slične radnje mogu se otvarati uz džamiju, ako to ne remeti vanjski izgled
džamije, i uz odobrenje nadležnih organa, ili u nekim nus prostorijama, tako da se trgovina
odvija van prostora u kome se klanja. Umjesto što ogovaraju predsjednika, džematlije se
trebaju pobrinuti da pomognu Medžlisu IZ i njegovom predsjedniku kako bi osigurali
neophodna sredstva za aktivnosti i funkcioniranje Medžlisa i ostalih organa i ustanova IZ. To
je svakako teže od ogovaranja, ali je zato mnogo korisnije i svrsishodnije.
Postupak prema homoseksualcu u džematu

Pitanje: Kako treba džemat reagirati kad u saf dođe muškarac homoseksualac? Imaju li ga
pravo odstraniti iz džemata i gdje će on klanjati s obzirom na njegovu sklonost prema
muškarcima?

Odgovor: Ko dođe u džamiju radi klanjanja namaza i ponaša se u džamiji normalno i

uobičajeno, poput ostalih džematlija i poštuje kućni red džamije, ne treba ga ometati u tome i
provjeravati njegovu seksualnu orijentaciju. Niko nema pravo provoditi takve provjere i
ispitivanja. Međutim, ukoliko neko ko dolazi u džemat, a eventualno ima spomenutu nastranu
sklonost, treba uložiti maksimalan napor da se oslobodi te nastranosti i velikog grijeha.
Opravdano je zapitati se o ispravnosti namaza takve osobe u safu sa muškarcima budući da
ima nastranu sklonost k njima.  

Pozdravljanje nakon namaza

Pitanje: I otkad to da po završetku namaza efendija stoji, a džematlije pojedinačno dolaze da

se selame s njim? Da li je i to po hadisu Muhammeda, s.a.v.s.?
Odgovor: Nema zapreke da se muslimani rukuju poslije namaza, uz napomenu da to nije
obaveza i da se ne tretira sastavnim dijelom obavljanja namaza u džematu. Ahmed i Ebu
Davud bilježe da je Muhammed, a.s., rekao: “Kada se dva muslimana sretnu i rukuju, bit će
im oprošteno prije nego se raziđu.”
Predizborna kampanja u džamiji

Pitanje: Upravo sam došao sa džume kojoj je osim muslimana prisustvovalo troje
predstavnika iz stranke socijaldemokrata Austrije. Jedan Srbin, jedna Srpkinja i jedan rođeni
Austrijanac. Taj Srbin i Srpkinja su bili i prošle džume pred mesdžidom i dijelili letke i malo
poklona od "socijaldemkrata". Radilo se o predizbornoj kampanji, jer su uporno govorili da
"mi" glasamo za "njih". Podvukli su kako trebamo "mi" da glasamo za trenutnog
gradonačelnika (koji je također socijaldemokrata). Bio sam toliko razočaran da vam ne mogu
opisati. A dva puta su naše Bošnje čak i aplaudirali - sramno, sramno i jos jednom sramno. Da
se tako nešto dešava u jednom bosanskom mesdžidu.

Ovo nije prvi put da se neislamske stvari dešavaju u džematu. Efendija, također, s vremena na
vrijeme ismijava termin "halal" kada je riječ o mesu. Izjavio je da je za njega "sve halal što je
tehnički ispravno". A prije jedne džume je također izjavio "kako je davno puklo da su
vehabije plaćeni od Velike Britanije". Organizuju "bajramska" (tj. šejtanska) sijela povodom
bajrama - šejtanska zato, što dovode među ostalim pjevačice u mini-suknji i na kojem se pjeva
među ostalim "malo viski malo coca cola"?! Tu je najvažni profit. Kada je bilo organizovano
druženje "U susretu ramazanu" i kad je bio gost profesor iz BiH i ansambl "Sultan Mehmet
Fatih" iz Sarajeva od preko 300 mjesta su bila samo malo više od 100 popunjena. Zašto? Zato
što taj odbor (koji nije podržavao to druženje) nije obavijestio džematlije blagovremeno a
također su članovi odbora sami došli - bez ikakvog člana svoje porodice. To je očita
opstrukcija svega što nije od njih. To je stanje džemata ovdje.

Zar to nije sramno?! Itekako. Kome se obratiti? Ovdje nikome. Džematski odbor neće ništa da
preduzme, jer im odgovara to stanje. A te priče su samo jedan primjer kvaliteta tog imama i
tog odbora.Uvjeren sam da ću dobiti kao odgovor nešta u stilu "Cijenimo vaše primjedbe itd."
i da se trebamo dalje potruditi da poboljšamo stanje, al' mi pojedinci se trudimo već godinama
i ništa se ne može promijeniti. Većina slijede svog djeda a ne Poslanika, a.s. 
Odgovor: Ako je tačno da se imam ismijava s pojmom halal hrana, on ne zaslužuje da bude
imam, kao što ni članovi džematskog odbora koji se ne brinu o pravilnom funkcioniranju
džemata, uz poštivanje šerijatskih propisa tamo gdje se mogu primijeniti, ne zaslužuju da
budu članovi džematskog odbora. Skupština džemata je ta koja može promijeniti odbor i
izabrati nove članove. Znamo da je u praksi to teško izvesti. Na osnovu Vašega pisma da se
zaključti da je Vaš džemat opterećen problemom na relaciji tzv. "vehabije" - ostali članovi
džemata. Taj problem trebate prevazići i jedinstveno raditi na jačanju džemata. Ponavljamo,
mesdžid i džamiju treba držati daleko od uticaja politika i političkih stranaka. Preporučujemo
Vam da Vaše pismo i primjedbe proslijedite Uredu za bošnjačku dijasporu.
Preglasno puštanje ezana sa munare
Pitanje: U podužem pismu, kojega zbog prostora skraćujemo, muslimanka iz jednog našeg
džemata, između ostaloga, kaže: Nedavno je izgrađena nova džamija nedaleko od moje kuće.
Naš efendija svakodnevno pušta ezan koji je toliko glasan da, kada zatvorim sva vrata i sve
prozore, upalim TV, opet ga čujem tako dobro kao da sjedi kraj mene. Primjera radi, prošlog
ljeta, kada se nije moglo disati od vrućine i sparine, par puta sam ostavila otvoren prozor da bi
se prostorija tokom noći rashladila i u sabah kada bi se ezan oglasio skakala bih prestravljena
iz kreveta koliko je bilo glasno.
Prema zakonima i regulativama koje sam do sada proučila nije dozvoljeno takvo
narušavanje javnog reda i mira, a naravno i odredbe IZ ne preporučuju preglasno puštanje
ezana sa munare (kaže se - u prevedenom značenju - da je dozvoljeno da ezan bude toliko
glasan koliko bi bio glasan i hodža koji se popne na munaru i zauči ezan).
Ovo nije pitanje, ovo je više vid primjedbe i molbe da IZ riješi ovaj problem koji je, po
svemu sudeći, svima očigledan samo se niko ne usuđuje da glasno i jasno kaže da im smeta
preglasan ezan. Niko ne želi da se zamijera sa vjerskim vođom naše zajednice pa tako svi šute
i trpe. Mislim da je ovo prevršilo svaku mjeru. Ja sam muslimanka i do sada mi apsolutno
nikada nije smetao ezan, naprotiv lijepo ga je čuti, ali ovo prevršava sve granice.
Kaže se da su muslimani tolerantan narod. Zašto se onda dozvoljava ovakva tortura
vlastitog naroda vlastitim sredstvima?
Također, htjela bih spomenuti prošlo ljeto kada su se tokom cijelog jednog dana (od
jutra do mraka) u povodu, iskreno da Vam kažem, ne znam čega, puštale ilahije i kaside na
razglas sa munare, koje su, da napomenem, također bile preglasne.
Uz sve to, čini mi se da se efendije u našem medžlisu takmiče ko će glasnije pustiti ezan
i čiji će se ezan dalje čuti. Nisam baš previše upućena u te stvari, ali znam da cilj ezana nije da
se čuje u drugom džematu nego da obavijesti svoje džematlije koje je doba dana i da je
vrijeme molitve.
I na kraju, molim Vas, kažite mi šta Vi mislite o svemu ovome? Je li ovo ispravan način
da nekoga približite vjeri, džamiji, Svevišnjem ili je samo način na koji ćete ga udaljiti od
svega toga, posebno kada je u pitanju mlađa osoba?

Odgovor: Vaše pismo, sugestije i primjedbe koje u njemu iznosite smatramo dobronamjernim
postupkom. Preglasno puštanje ezana je pojava koja je primjetna u većem broju džemata. Bilo
je i ranije pritužbi na koje smo uredno odgovorili. Zapravo, ovdje se radi o jednom tehničkom
pitanju koje bi trebali rješavati prije svih glavni imami medžlisa i imami džemata, a potom i
nadležni organi Islamske zajednice. U Vašem slučaju nazvao sam nadležno muftijstvo i
ukazao im na Vaše primjedbe u vezi preglasnosti ezana u džematu na području dotičnog
muftijstva. Nadamo se da će o tome razgovarati sa odgovornima u odnosnom medžlisu.
Preglasan ezan može djelovati uznemirujuće, posebno onima čije se kuće (ili stanovi) nalaze u
neposrednoj blizini džamije. Međutim, spomenuto pitanje je ipak složenije nego što se u prvi
mah čini. Naime, nekima smeta ezan i čini im se preglasnim bez obzira na to kako glasan ili
tih bio. Željeli bi da ga nema nikako. S druge strane, i oni čije su kuće dalje od džamije žele
da čuju ezan, a to se može postići samo ako je ezan nešto glasniji nego što bi to željeli neki
čije su kuće blizu džamije. Treća stvar, niko ne spominje glasnost crkvenih zvona čiji zvuk,
najčešće, nije ništa manje jak od jačine ezana (kada je riječ o kućama u neposrednoj blizini).
Vjerovatno bi to neki razumjeli kao ugrožavanje prava na vršenja vjerskih obreda. Naravno,
bez obzira na sve rečeno, smatramo da treba biti umjeren u svemu pa i u pogledu jačine ezana.
Preglasan ezan može uznemiriti ljude koji žive u blizini, a uznemiravanje ljudi je grijeh. Zato
smatramo da se treba pridržavati zakonskih odredbi u pogledu dozvoljene jačine zvuka koji se
javno pušta u eter posebno u noćnim satima. Trebamo znati da u vrijeme učenja ezana neka
djeca (a i odrasli) mogu spavati, a preglasan ezan ih može probuditi. Apeliramo na sve imame
da o tome povedu računa i ne dozvole da preglasnim ezanom učine da ga neki doživljaju kao
stravu, stresnu situaciju, ili traumatičan događaj.
Pozicija munare u odnosu na džamiju

Pitanje: Imamo slučaj da je gradnja munare uz objekat mesdžida odobrena ranije (a

nemoguće bi bilo šta sad promijeniti oko dozvole) i to sa prednje strane objekta, bolje rečeno,
tamo gdje je mihrab. Ima li tu kakve šerijatske zapreke da munara bude ipred džamije i to na
sredini?

Odgovor: Pozicija munare u odnosu na džamiju, da li se nalazi sa strane, ispred ili iza nje,
nije šerijatskopravno već estetsko-arhitektonsko pitanje. Običaj i realno stanje na terenu imaju
uticaj na rješenje ovog pitanja. Prema tome, nema šerijatske smetnje za navedeno rješenje
pozicije munare u odnosu na džamiju, ali estetski sigurno nije dobro rješenje. Ako je to
nužnost i ne može se promijeniti onda se postupa po principu "nužda zakon mijenja".

Prekidanje hatiba dok drži hutbu

Pitanje:
Da li je dozvoljeno na hutbi prekinuti efendiju ako ima neprimjerenog govora?
 
Odgovor:
Nije dopušteno pričati ni sa džematlijom, pa ni reći drugom da šuti tokom hutbe, koja je farz u
džuma-namazu, a kamoli prekinuti hatiba dok drži hutbu pod izgovorom da drži neprimjeren
govor. Šta je to neprimjeren govor i ko treba da da sud o tome? Kad bi se to prepustilo
džematlijama svakog petka bi neko prekinuo hatiba zato što mu se ne dopada njegov govor.
Nastala bi anarhija i džemat bi se raspao. Džematlije nisu ovlaštene da to čine. Ukoliko neko
ima neku primjedbu na hatiba i njegov govor treba to saopštiti glavnom imamu ili muftiji i oni
će poduzeti dalje korake.
Prodaja i promoviranje u džamiji

Pitanje: Zamolio bih vas da mi odgovorite na sljedeće pitanje, jer sam u nedoumici, a tiče se
jedne pojave u nekim džamijima. Naime, dagađa se da imamo gosta predavača, koji je
ujedno i autor nekog dijela, urednik nekog islamskog lista (časopisa) ili npr. stoji kao autor iza
nekog cd/dvd-a. Obično uvaženi gost (hafiz, profesor, učen čovjek) održi prigodno predavanje
ili ders na neku temu u džamiji (iz mihraba) prisutnim džematlijama, te se na kraju svog vaza
ili čak na početku kada imam dotičnog džemata predstavlja pridošlog gosta iskoristi mihrab,
tj. džamiju za svrhe reklame trgovinske robe (stvari) onoga što dotični gost ili taj džemat nudi
za prodaju, te koliko roba košta i šta sadrži. Mene zanima da li se prostor džamije, onaj gdje
se obavlja namaz, može koristiti u informativne - reklamne svrhe za prodaju neke knjige,
proizvoda ili servisne usluge bez obzira da li to oglašavanje bilo usmenom, pismenom ili
nekom drugom metodom, a sve s ciljem pokretanja odluke kod onoga ko sluša, gleda ili
čita da stupi u proces trgovine sa vlasnikom (predstavnikom) ponuđene robe?
 Zamolio bih vas da uz vaš odgovor navedete , ako je to moguće, dokaze za ili protiv iz
Kur’ana, Sunneta ili nekog drugog priznatog izvora islama.

Odgovor: Sud o šerijatskom tretmanu promoviranja (reklamiranja) knjiga, časopisa, novina,

CD/DVD i sl. u džamiji može se donijeti samo na osnovu analogije, tj. analogno zabrani
trgovanja i oglašavanja u vezi imovinskih pitanja u džamiji. Općepoznato je da ni Kur’an ni
Sunnet ne govore o promociji knjiga u džamiji i da takva manifestacija u vrijeme
objavljivanja Kur’ana i nastanka Sunneta nije postojala te da se zaključak o njenoj
ne/dozvoljenosti može izvesti samo na temelju analogije. Najbliži propis, kao osnova moguće
analogije, jeste onaj o zabrani oglašavanja u džamiji u slučaju zalutale životinje koji se
spominje u hadisu. Da li je knjiga i sl. u pitanju spomenute vrijednosti primarno roba ili je
primarna njena poruka, sadržaj, ideja, ili i jedno i drugo čine nerazdvojni dio paketa, pitanje je
koje je podložno procjeni i ocjeni. Shodno tome kako ko gleda na knjigu, slijedi i sud o
naznačenom pitanju, i to samo na temelju analogije, koja u ovom slučaju nije tako očita, da je
bez dvojbe možemo odmah prihvatiti. Ako knjigu posmatramo kao običnu robu, onda je njena
promocija u džamiji promocija robe, što je zabranjeno. Ako na knjigu gledamo kao na zbir
ideja, poruka, korisnih informacija i savjeta, onda njena preporuka i promocija spada u
nasihat, što je dozvoljeno i u džamiji i van džamije. Ako je posmatramo iz oba ugla,
dvodimenzionalno, onda se gleda na preovlađujuću dimenziju. Budući da je teško procijeniti,
šta je preovlađujuće u svakom konkretnom slučaju, posebno kada knjigu promovira autor ili
izdavač koji je istovremeno i prodaje, smatramo da bi bolje bilo izbjegavati promocije koje su
istovremeno i prodajnog karaktera u džamijskom prostoru predviđenom za klanjanje.
Naravno, ne treba tu previše cjepidlačiti, jer znamo da se promocije knjiga, posebno u
dijaspori tretiraju i kao kulturno-vjerski događaji koji privlače džematlije u džamiju i da to
ima i taj pozitivni efekat. Ipak, knjiga se ne može tretirati kao tegla meda, komad suhog mesa,
ili zalutala životinja.
Pitanje
Da li je dozvoljena prodaja knjiga, nevažno koje tematike, u džamijama?
 
Odgovor
Ako se radi o islamskoj literaturi, posebno onoj koju izdaje IZ, nema smetnje da se prodaje u
nekim od džamijskih prostorija. Bolje je izbjegavati njenu prodaju unutar džamijskog prostora
predviđenog za klanjanje.
Pitanje: U našoj džamiji na policama iznad Kur'ana poredane su knjige sa cijenama koje
prodaje nas imam (među njima je knjiga sa likom baraka obame). Nas nekoliko džematlija je
upozorilo nadležne u odboru IZ-e, na što su se oni oglušili. Koji je način za djelovanje protiv
takvih i sličnih pojava i koji je vaš stav u vezi trgovine u džamijama ?
Odgovor: U džamijskom prostoru predviđenom za klanjanje namaza ne bi se trebali nalaziti
predmeti predviđeni za kupoprodaju, jer džamijski prostor nije predviđen za trgovanje bilo
kakve vrste. Islamska literatura može se eventualno ponuditi u nekoj sporednoj prostoriji, na
hodniku i sl. Treba napomenuti da se islamska literatura ne može porediti sa drugom vrstom
literature ili materijalnih vrijednosti zbog svoje d'avetske funkcije i karaktera, ali bi i njenu
prodaju trebalo izmjestiti iz džamijskog prostora u kojem se klanjaju namazi (osnovni
džamijski prostor). Također, želimo naglasiti da oni koji ne izvršavaju svoje obeveze prema
džematu i džematskim potrebama nemaju moralno pravo da kritikuju imama i džematski
odbor u vezi njihovog nastojanja da osiguraju sredstva za normalno funkcioniranje džemata.
Dobronamjerna kritika ima smisla i opravdana je tek nakon izvršenja vlastitih obaveza prema
džematu.
Pitanje
Da li je dozvoljeno prodavati vjerske knjige u dvorište džamije?
 
Odgovor
Bez dozvole imama i džematskog odbora niko nema pravo prodavati knjige u krugu džamije,
posebno ne one koje nisu štampale ustanove IZ. Dvorište džamije se može posmatrati i kao
sastavni dio džamije, odnosno džamijskog kompleksa, budući da se katkad klanjaju namazi
(džuma, bajram) u tom dijelu, a može se posmatrati i odvojeno, jer ga zidovi džamije odvajaju
od glavnog dijela predviđenog za namaze. No kada je riječ o trgovini u tom dijelu, prednost
treba dati zabrani u odnosu na dozvolu. Prostor izvan džamijskog kompleksa je dovoljno širok
za trgovinu i ostale aktivnosti, te ih ne treba premještati u dvorište džamije.

Pitanje: U jednom selu kod Zenice donator novca za izgradnju munare na džamiji na
novoizgrađenu munaru je stavio veliku ploču sa svojim imenom i imenom svoje supruge
(donatori). Ovo je neuobičajena praksa kod nas, a time vrijeđa i osjećaje stotina drugih ljudi
koji su svojim prilozima izgradili cijelu džamiju, posebno onih koji su nebrojen broj sati
proveli volontirajući na izgradnji džamije. Što mislite o ovom slučaju i da li je IZ zajednica
trebala reagirati i spriječiti ovakav način samoisticanja i unošenje nemira među džematlije?

Odgovor: Smatramo da je bolje i bliže iskrenosti i skromnosti, koje zahtijeva islam, ne

reklamirati učinjeno dobro djelo na takav način. No, ako je spomenutom dobrotvoru obećano
isticanje takve table, treba to i ispoštovati, osim ako dotična osoba odustane od isticanja table.
Džematlije su trebale na vrijeme reagirati i odbiti uvjetovanu donaciju, već sami preuzeti na
sebe obavezu gradnje munare. Kada su već prihvatili uvjetovanu donaciju, ne treba im onda
smetati ta tabla. Obično je građevinski odbor prinuđen na slične poteze uzimajući u obzir
ljudsku želju pojedinaca da se njihovo dobro vidljivo ovjekovječi, bez obzira što će im se
zbog toga možda umanjiti sevap, a možda ga neće ni imati ako im je namjera bila isključivo
samoreklamiranje, a ne činjenje dobročinstva u ime Allaha. Djela se prema namjerama
vrednuju, kaže se u jednom hadisu. Ako donacija nije bila uvjetovana stavljanjem ploče s
imenima donatora na munaru, onda donator nema pravo naknadno zahtijevati da se ta ploča
postavi. Stvari treba razjasniti prije ulaska u određeni posao kako kasnije ne bi došlo do
nesporazuma.
Nepropisno obučene osobe koje ulaze u prostor harema

Pitanje:

- Ko je i na koji način dužan i odgovoran da upozori osobe koje ulaze u prostor harema
(džamija, dvorišta džamija)? Odnosi se i na osobe koje nisu upoznate sa načinom odijevanja i
ponašanja u istim kao i osobama koje to svjesno ne poštuju!?

- Drugo pitanje djelimično se naslanja na prethodno, da li je prostor Fakulteta islamskih nauka

u Sarajevu harem (prostor u kome nisu dozvoljene neke radnje)?

Odgovor:

- Ako postoje osobe kojima je povjereno čuvanje i nadgledanje harema džamije, kao npr.
mujezin, portir i sl., onda su te osobe zadužene da upozore one koji krše pravila ulaska u
harem. Ukoliko nema takve osobe, svaki musliman može na lijep način ukazati na propust
pod uvjetom da to ne izazove još veće zlo i nered nego što je ulazak u harem u nepristojnoj
odjeci.

- Način korištenje prostora Fakulteta islamskih nauka određuje nadležno tijelo, tj. dekanat
Fakulteta.

Pušenje u mesdžidu

Pitanje: Mi smo jedan džemat u Zapadnoj Evropi. Prostor koji koristi ovaj džemat se sastoji
od jednog velikog prostora gdje se klanja i uz to (ulazi se iz tog velikog prostora) jedna soba
koja služi kao biro i kao mjesto za održavanje sastanaka i sl. Često se događa da određeni
džematlije sjednu u tu sobu (u koju svako ima pristup, jer se tu također nalaze toaleti i
abdesthane) i konzumiraju duhan.

Smatram da to spada u rad odbora da usvoji zabranu konzumiranja duhana u toj sobi, jer je
općepoznato da većina islamskih pravnika smatraju da je konzumiranje duhana haram - manji
dio smatra da je to pokuđeno.

Šta reći onima koji se budu bunili i protivili tome? A toga će biti najvjerovatnije, jer imamo
džematlija koji se olahko počnu svađati u mesdžidu ne znajući koliko s tim griješe.

 Odgovor: Pušači, ako već misle da imaju pravo trovati duhanom sami sebe sigurno nemaju
pravo da truju i druge. To je dodatni grijeh pušenja duhana. U mnogim evropskim zemljama
postoje zakoni koji zabranjuju pušenje na javnim mjestima i u javnim prostorijama. Takve su i
prostorije IZ. Treba samo primijeniti te propise. Naravno, pri tome treba voditi računa da ne
dođe do svađe, nereda, razdora u džematu i sl. Dakle, ne treba kod tog pitanja biti grub,
osoran, prenametljiv, što može izazvati kontraefekat i svojevrstan inat kod pušača. Treba biti
taktičan i odmjeren u nastupu prema toj štetnoj pojavi.

Sadržaj hutbe

Pitanje: Pisao sam već skoro u vezi problema sa imamom i odborom. Nažalost osjećam
potrebu da vam objelodanim još jedan događaj koji se desio danas na džumi. Gost je bio
Fikret Arnaut. Vama poznat efendija.

Održao je govor na hutbi pod naslovom "Rođendan Poslanika, a.s." - jedna hutba koja se
može naći i na vašoj stranici. Sve u svemu poučna hutba. Ali je počeo odmah na početku da
kritikuje vlasti u Saudijskoj Arabiji, zato što oni navodno sve tragove Poslanika, a.s,. zatiru -
kao npr. gdje je živio (kuća) itd. Onda je rekao da su to "vehabije". Spomenuo ih je uz riječi
"neprijatelji islama".

Nakon toga se kratko osvrnuo na tematiku bid'ati - a kao što i vi znate, to je jako opširna i
kontroverzna tematika. U tome je opet ponovio da su oni koji su protiv bid'ata u vjeri
neprijatelji islama. S tim što je prije toga pričao o "vehabijama" opet je bacio to svjetlo na
našu braću i naše sestre koji imaju različito mišljenje u fikh-u.

Čudi me što je taj Fikret Arnaut predao potpuno "čistu" hutbu za Rijaset BiH, a u realnosti
propagira netrpljivost i oblik mržnje prema muslimanima s drugim mišljenjem.

Koliko ja znam, stav Rijaseta BiH i reisa ef. Cerića jeste da ne postoje "vehabije" - nego da su
to naša braća i naše sestre po vjeri sa različitim tumačenjem nekih vjerskih propisa. Da li je to
istina, ili griješim u tome? 

Odgovor: Neprihvatljive su bilo kakve izjave, posebno tokom hutbe, koje su nadojene
mržnjom i ksenofobijom i koje izazivaju međusobne netrpeljivosti i razmirice. Spomenuti je
otprije poznat po sličnim radikalnim stavovima, tako da to nije ništa novo i iznenađujuće.
Nismo odgovorni za hutbe koje se postavljaju na web portalu, to je posao urednika. Kada je
riječ o hutbi na koju ukazujete, a koja je postavljena na web portalu Rijaseta, ona je korektna i
ne vidimo u njoj rečenica koje odišu netrpeljivošću. Stav reisu-l-uleme i Rijaseta u vezi
pitanja tzv. vehabija je poznat i tu se nema šta dodati. Molimo Uzvišenog da osujeti sve one
koji žele izazvati podjele i sukobe među muslimanima.
Pitanje:
Ako imam izostavi dovu, da li se time gubi valjanost hutbe sviju prisutnih, i da li hutba
koju uči imam na arapskom ima farzove ili sunete?
 
Odgovor:
Hutba je ispravna ako se prouči koji ajet, citira hadis ili uputi lijep savjet i poruka vjernicima.
To je suština i glavni cilj hutbe. Naravno, to je minimum za ispravnost hutbe, na koji se ne
treba ograničiti, već nastojati da hutba bude što bolja, aktuelnija, kvalitetnija i sadržajnija, da
ne bude predugačka, posebno u ovom vremenu uzimajući u obzir da mnogi koji klanjaju
džumu žure da stignu na posao. Dova koja se uči na sjedenju nakon prve hutbe je sunnet, ako
se eventualno izostavi hutba će biti ispravna, s tim što bi se propustio jedan sunnet.
Slike u prostoru predviđenom za klanjanje
Pitanje:
U nekim našim džamijama (u prostorima u kojima se obavlja namaz) možemo vidjeti
slike, pa me zanima kakav je stav IZ po tom pitanju. Na slikama, koje stoje na zidovima
već duže vremena, su mektebski polaznici i imami.
Odgovor:
U džamijskom prostoru predviđenom za klanjanje namaza takve slike ne bi trebale biti na
zidovima jer odvraćaju pažnju klanjačima.
Pitanje: U dosta naših džamija se obavlja prodaja knjiga, časopisa, novina i sl. U zadnjim
brojevima Preporoda se nalaze likovi ljudi i žena i sa prednje i sa zadnje strane. Da li su nam
ispravni namazi u tim džamijama i kako ovo riješiti?

Odgovor: Distribucija islamske literature, posebno izdanja ustanova Islamske zajednice, koja
se obavlja u džamijama ne može se smatrati klasičnim oblikom trgovine koja je inače
zabranjena u džamijama, budući da se ta distribucija odvija pod nadzorom džemata i da u njoj
nema onih karakteristika zbog kojih je zabranjena trgovina u džamijama: cjenkanja, vaganja,
obmane, prevare, prikrivanja mahana, prepirke, sporova, svađa i svih drugih sumnjivih i
spornih stvari i postupaka koji prate uobičajenu trgovinu kojoj nije mjesto u džamiji, već u
tržnici. Pa ipak, smatramo da u spomenutom slučaju tu vrstu literature, novina, časopisa...
treba izmjestiti u pomoćne prostorije, predulaz i sl., a ne držati ih ispred safova, posebno ako
na njima ima slika i likova, koji odvlače pažnju klanjača i remete njegovu koncentraciju.
Problem nije veliki i lahko ga je riješiti. Namaz obavljen u tim džamijama je ispravan i tu
nema nikakve dileme. U namazu je propisano da klanjač gleda preda se (mjesto sedžde kada
je na kijamu i preda se kada je na sjedenju), a ne da mu pogled luta tu i tamo.

Pitanje: Da li je dozvoljeno držati u džamiji kalendar sa vaktijom na kome se nalazi

fotografija određene pozitivne historijske ličnosti, te da li je onome ko klanja u toj džamiji
namaz neispravan?

 Odgovor: U spomenutom slučaju namazi koji se klanjaju su ispravni, ali je bolje takve
kalendare ne držati u džamiji, odnosno prostoru u kojemu se klanja, ali se mogu držati u
nekim sporednim prostorijama.
Tespisi sa natpisom Allahovog imena

Pitanje: U zadnje vrijeme u našim džamijama su u opticaju tespisi sa natpisom Allah a sa

druge strane Muhammed. Šta činiti po tom pitanju?

Odgovor: Nije primjereno ispisivati Allahovo ili Poslanikovo ime na tespihu, budući da se
tespih često nalazi na prostirci (dakle, suviše nisko, tamo kuda ljudi hodaju), da se baca od
ruke do ruke u džamiji i sl., te smatramo da tespihe s tim natpisom ne treba koristiti, već ih
skloniti na čisto mjesto ili ih spaliti.
Učenje ezana

Pitanje: Primjetio sam da se sa mnogih ili većine naših džamija čuje ezan kojeg uče osobe
koje baš i nemaju lijep glas. U nekim slučajevima su to glasovi i načini učenja za koje jedva
čekate da se završe i time ne ispunjavaju svoju važnu dužnost inspirisanja vjernika za namaz.
Također, sa nekih džamija se ezan i ne uči ili se uči jako tiho i u današnjoj gradskoj vrevi se i
ne čuje. Lično mislim da se ovome treba pridati veća pažnja te se uvesti malo reda. Ako
džemat već nema mujezina lijepog glasa, onda svakako treba koristiti blagodati modernog
vremena i već snimljene ezane sa nosača zvuka. Također, po meni, ezani se trebaju učiti sa
svih džamija (kao npr. u Sarajevu) i trebali bi biti dovoljno glasni, tako da npr. i mujezin na
Begovoj džamiji treba koristiti bar megafon (jer ga se u samoj džamiji i ne čuje).

 Mislim da bi ovo doprinjelo ljepšoj islamskoj atmosferi u našim gradovima.  

Odgovor: Slažemo se s Vašom konstatacijom da ima mujezina čiji glasovi nisu najpodesniji
za ezan. Međutim, nije lahko naći mujezina s lijepim glasom. Ne želi svako biti mujezin, neko
nema vremena itd. Zato ne treba biti prestrog i prezahtjevan kada se radi o ezanu. Vi
zahtjevate glasnije ezane, što je svakako legitiman zahtjev. Međutim ima mnogo onih kojima
smetaju preglasni ezani, pa traže da oni budu tiši. Dakle, zahtjevi su različiti, želje
dijametralno suprotne, a praksa je onakva kakva je moguća u datoj situaciji. Ono šta je
moguće popraviti, treba i učiniti.
Pitanje: U mom gradu se ezan za podne uči tačno u 12 sati (osim u mojoj džamiji, jer ja
propustim makar 3-4 min.), iako je u ovom periodu podne po takvimu u 12 i 5 min ili 12 i 6
min., i tako se zadržava cijeli mjesec. Da li to “može proći”, ili da insistiramo na učenju po
takvimu?
Odgovor: Mišljenja smo da bi bilo bolje postupiti po takvimu, odnosno početi s ezanom u
vrijeme kada nastupa podne po takvimu. Međutim, može proći i praksa da se uči tačno u
12:00, jer dok se prouči ezan i klanjaju sunneti već je nastupilo vrijeme zevala kada se može
klanjati podnevski farz. Problem je samo ako neko odmah počne klanjati farz s početkom
ezana misleći da je podnevski vakat već nastupio, što prema takvimu nije sasvim tačno.
Prema tome, treba upozoriti vjernike da vode računa o takvimu kako ne bi klanjali farzove
prije ili poslije predviđenog vremena.
Pitanje: Živim u Gradačcu; ujutro čujem više od deset ezana, nažalost u razmaku od 45
minuta. Koliko minuta do izlaska sunca treba proučiti ezan i ko može narediti imamima da
istodobno uče ezan ili makar u razmaku od pet minuta?
Odgovor: Vrijeme sabah namaza je od zore pa do izlaska sunca. Nije šerijatski precizirano
koliko minuta prije izlaska sunca treba proučiti ezan i klanjati sabah namaz, ali svakako mora
biti dovoljno vremena da se prouči ezan i klanja sabah prije no što sunce izađe. Općenito,
ezan se uči na početku namaskog vremena, što znači da bi to u slučaju sabaha trebalo učiniti
nakon nastupa zore. Međutim, dozvoljeno je da se klanja sve do pred izlazak sunca, pa nema
smetnje da se ezan prouči 30 - 40 minuta prije izlaska sunca što je praksa u većini naših
džemata. U našim uslovima to je primjerenije. Dobro bi bilo da se vrijeme sabahskog ezana
ujednači u svim džematima u našoj zemlji kako se ne bi desilo da se ezani uče u velikom
vremenskom razmaku kao što se navodi u Vašem pitanju. Muftije i glavni imami mogu
narediti imamima da ujednače vrijeme sabahskog namaza i imami su dužni to ispoštovati. Za
sve druge namaze ezan se uči na početku namaskog vremena, prema ustaljenoj praksi.

Neklanjanje podne-namaza po takvimu

Pitanje: Zašto se u većini naših džemata podne namaz ne klanja po takvimu nego u 12:00
sati, odnosno 13:00 sati u ljetnom periodu? Otkud nekome pravo da mijenja namasko
vrijeme?

Odgovor: Nema šeri'atske smetnje da se podnevski ezan ili ezan za neko drugo namasko
vrijeme prouči nekoliko minuta nakon ulaska namaskog vremena, tj. da se fiksirano uči u
12:00 ili 13:00 posebno ako postoji praktična potreba za takvim postupkom. Obzirom da se
ezanom oglašava ulazak namaskog vremena svakako je bolje da se uči odmah po nastupu
istoga prema takvimu kako bi ljudi bili sigurni u vezi namaskih vremena. No i ako se
prolongira učenje ezana za nekoliko minuta to ne znači mijenjanje namaskih vremena budući
da svi znaju da je namasko vrijeme već nastupilo i da se ezan uči u određeno vrijeme iz
praktičnih razloga, radi olakšanja musallijama. Kod nas, posebno u Sarajevu, pa i u nekim
drugim muslimanskim krajevima prisutna je i jedna i druga praksa. Obje su šeri'atski
prihvatljive budući da se ni u jednoj od njih ne ugrožava namaski rukn, šart ili vadžib. Ezan se
ne može učiti prije nastupa namaskog vremena, dok poslije njegovog ulaska može.

Učenje tevhidi- zikra

Pitanje: Imam sam u IKC-Bošnjak grad Des Moines, država Iowa USA. Otkad sam došao u
ovaj džemat, praktikuju se pravila IZ BiH, pa tako i učenje tevhidi-zikra, povodom sedmine,
četrestine, a zbog velikog broja džematlija koji su ostali bez svojih najmilijih, tj. šehida
praktikujuemo tevhidi-zikr šehidima BiH.

Pored ovih aktivnosti svakog petka u džamiji organizovano, kao imam ovog džemata,
proučimo tevhidi-zikr, na kojem učimo suru Jasin, zatim Tevhid, a nakon toga uprličimo
kraće predavanje iz polja aktualnosti.

Moje pitanje glasi: Da li Rijaset IZ BIH zabranjuje ucenje tevhidi-zikra u džamijama? Pored
ovog pitanja isto tako jako aktuelno pitanje je učenje mevluda u džamijama?

Ovo pitam, jer ima mišljenja da je ovo novotarija, da su to radnje koje ne odobrava Rijaset, i
naravno ideje koja pokušava da ovo nametne, kao da je riječ o dervišima koji obavljaju zikr u
tekijama.

Imam IKC-Bošnjak, hfz. Nermin ef. Spahić

Odgovor: Učenje tevhida i mevluda u džamijama nije zabranjeno nijednom odlukom Rijaseta
IZ. To je uobičajena praksa u našim džamijama, ali ipak treba voditi računa da se obave na
dostojanstven i uobičajen način, bez pretvaranja istih u derviške seanse. Posebno treba voditi
računa da se iskoristi prisustvo džematlija da se održi prigodan vazi-nasihat, budući da mnogi
od njih ne dolaze na neke druge aktivnosti u džamiji i džematu.
Ukrasi na ćursu

Pitanje: U našoj džamiji imamo ćurs koji je obrađen od drveta i ukrašen. Primjetili smo da ti
simboli liče simbolima Izraelćana kao na primjer šestougaona zvijezda, ključ rabinske kape.

Odgovor: Naravno, čudno je da je neko ugravirao na čurs takve simbole. U svakom slučaju
namazi koji se klanjaju u toj džamiji su ispravni, a pitanje tih simbola u džamiji riješite na
nivou džemata.
Ulazak u džamiju

Pitanje: Molim Vas, u  ime Allaha dželšanuhu, da Rijaset pozove imama

u džematu "Mala Lisa" u Cazinu, inače studenta završne godine Fakulteta islamskih nauka u
Sarajevu, da na lijep i mudar način ubjedi svoj džematski odbor da skinu ovu "sramotu" o
zabrani ulaska u džamiju sa oglasne table.
Odgovor: Osim onoga što piše u Kućnom redu u džamiji kojeg je potpisao Reisu-l-ulema,
nema potrebe ni za kakvim drugim ili dodatnim oglasima koji bi se vješali na vrata ili zidove
džamija u vezi ponašanja u džamiji. Niko nema prava da zabrani sljedbeniku malikijskog,
šafijskog ili hanbelijskog mezheba da uđe i klanja po svom mezhebu u bilo kojoj džamiji,
poštujući Kućni red. Nikakva diskriminacija po mezhebskom osnovu u džamiji nije
dozvoljena. Razumijemo razlog koji je motivirao džamijski odbor na takav korak, ali je on
neprimjeren i neprihvatljiv. Savjetujemo Vam da se obratite Bihaćkom muftijstvu u vezi
navedenog slučaja i zatražite stav muftije bihaćkog.

Pitanje: Imam pitanje u vezi džamije Koski Mehmed paše u Starom gradu u Mostaru.
Prilikom ulaska u džamiju primjetili smo da turisti ulaze u džamiju u cipelama ne jedno, dvoje
nego desetine njih, žena i muškaraca. Zanima me stajalište Islamske zajednice u BiH
povodom ovoga. Jer čuvar džamije kaže da je dozvoljen ulazak u cipelama u džamiju i da je
Islamska zajednica polupala lončiće. Ja sam odgovorio zašto ne stavljaju obuću u najlonske
vrećice kao i u Istanbulu i žene se ne pokrivaju. Ako već nemuslimani imaju želju da vide
džamiju iznutra zašto ne poštuju muslimansku tradiciju. Neka granica i pravila bi trebalo da
postoje za sve. Volio bih da znam Vaše stajalište na tu temu i da li je to dozvoljeno u islamu?

Odgovor: Nema smetnje da turisti uđu u džamiju u obući ukoliko je prostrta staza i
ograničeno kretanje po stazi. Ne treba dozvoliti ulazak turista u džamiju ukoliko su
nepristojno odjeveni (razgolićeni). U tom smislu iskustvo turskih džamija je za pohvalu i
treba ga primijeniti kod nas. Džamijski prostor i harem moraju biti zaštićeni od skrnavljenja
nepristojnom odjevenošću, ružnim riječima ili djelima. To je minimum poštovanja prema
džamiji i njenom prostoru. Medžlisi i džematski odbori dužni su voditi računa o ovome.
Unošenje rekvizita za klanjanje u džamije
Pitanje: Medžlis Islamske zajednice Kakanj postavio je Vijeću za fetve pitanje sljedeće
sadržine:
U posljednje vrijeme u našim džamijama je sve više primjetno korištenje pomagala i različitih
rekvizita za obavljanje namaza. U početku su bili taburei, manje stolice, zatim stolice sa
naslonjačem, nakon toga klupe, sada i po nekoliko, i to u nekim džamijama i tapacirane. U
novije vrijeme primjećujemo da se naručuju posebne stolice sa preklopima i mjestom za
sedždu. U najviše slučajeva ovi ljudi su izvan safova džemata, a i oni na stolicama se opiru da
uđu u saf, te ostaju u ćoškovima džamija. Primjetno je i to da neki bez velikog razloga koriste
klupu i stolice.
Imajući u vidu da ovo poprima sve veće razmjere u smislu povećanja broja klupa, stolica i
različitih rekvizita kao i mijenjanje ambijenta uobičajenog izgleda naših džamija, mi vas
molimo da nam pomognete u zauzimanju ispravnog i jedinstvenog stava u korištenju
pomagala u namazu na osnovu kojeg ćemo, kao Medžlis, preko imama i džematskih odbora,
postupiti na terenu. Mi želimo da u jednoj hutbi na našem terenu obradimo temu korištenja
pomagala u namazu kod bolesnika pa bi nam vaš stav o ovom pitanju puno značio. Uz iskren
selam, glavni imam MIZ Kakanj.
Odgovor:
Zahvaljujemo Medžlisu IZ Kakanj na iniciranju rasprave i zauzimanja stava o navedenom
pitanju. Zaista je krajnje vrijeme da se zaustavi pogrešna praksa unošenja stolica, klupa,
taburea i sličnih rekvizita i pomagala u naše džamije i mesdžide, čime se mijenja njihov
uobičajeni ambijent i unutrašnji izgled. I ranije je bilo u našim mahalama i naseljima osoba sa
različitim vrstama invaliditeta, ali nije bilo unošenja stolica i klupa i remećenja ustaljenog
reda i rasporeda u džamijama. Navedena praksa, koja je nažalost sve prisutnija i raširenija u
našim džamijama, nema šerijatskog uporišta ni opravdanja, nije bila prisutna ni u vrijeme
Poslanika, a.s., i njegovih ashaba, nije prisutna, ili ne u ovoj mjeri, u džamijama diljem
islamskog svijeta, nije bila prisutna ranije ni kod nas, te je treba ukinuti i vratiti džamije u
prijašnje stanje (bez klupa i stolica), jer su to obilježja vjerskih objekata nekih drugih
religijskih zajednica. Osobe s invaliditetom, koje klanjaju namaz u džematu u džamiji, trebaju
zauzeti mjesto na kraju safa i maksimalno se potruditi da klanjaju onako kako je propisano
izvršavajući sve propisane radnje (stajanje, ruku', sedžda i sjedenje). U slučaju da to ne mogu,
neka sjede u safu naginjući se prilikom rukua naprijed, a prilikom sedžde nešto više, bez
ikakvih rekvizita na kojima će činiti sedždu. Ako ni to nisu u stanju, neka klanjaju kod kuće,
jer takvim osoboma nije obaveza klanjati u džematu u džamiju.
Na spomenutu neprikladnu praksu trebalo je blagovremeno reagirati, jer je lakše spriječiti
nego liječiti. Nadam se da će osobe koje koriste navedena pomagala pravilno razumjeti naš
stav, da se neće ljutiti i da će i sami doprinijeti da naše džamije vrate svoj uobičajeni,
primjereni, jednostavni ambijent i unutrašnji izgled, jer ovaj stav nije usmjeren protiv invalida
i hendikepiranih osoba, već ima za cilj spriječavanje mijenjanja unutrašnjeg izgleda džamije i
reintegriranje navedenih osoba u saf.
Uvjeti za imama

Pitanje: Zanima me potrebna stručnost za imamsku dužnost da bih bio imam, muftija itd. Je li
potrebno završiti medresu, FIN, Al-Azhar ili se može završiti Islamski pedagoški fakultet u
Zenici, Bihaću i postdiplomski studij? Znači je li dovoljno završiti medresu i Islamski
pedagoški fakultet ili se mora ići na FIN?

Odgovor: Prema odluci Rijaseta Islamske zajednice, za imamsku službu neophodno je da

kandidat završi jednu od priznatih medresa kod nas te Fakultet islamskih nauka. Pogotovo je
to slučaj s muftijskom službom. O eventualnim izuzecima odlučuje nadležni organ Islamske
zajednice.

Vakuf za gradnju džamije

Pitanje:

1. Je li dozvoljeno lijepiti pločice sa imenima vakifa u mihrab? Dosad ni u jednoj džamiji

nisam vidio u mihrabu ništa drugo do Allahovog imena odnosno kur'anskih ajeta.  

2. Je li dozvoljeno imamima za 3000 eura garantovati nekome Džennet - dosad sam bio
mišljenja da samo Allah dž.š. odlučuje ko će u Džennet a ko u Džehennem. Naš imam je
rekao da su upravo te gorespomenute pločice, na kojima piše ime vakifa koji su uplatili 3000
eura za džamiju, garant za Džennet?!

3. Je li dozvoljeno nama džematlijama tražiti od odbora godišnji finansijski izvještaj, odnosno

izvještaj o utrošenim parama za izgradnju džamije, koliko je ona koštala i koliko još dugova
imamo - pošto čak i skoro 5 godina poslije kupovine objekta za džamiju nemamo nikakvih
informacija, a oni koji su se usudili pitati - njima je, tako sam čuo, rečeno da ako im se nešto
ne sviđa da idu.

 Odgovor: Prije svega džematlije trebaju biti spremni da aktivno učestvuju u radu džemata i
pomažu moralno i materijalno njegove islamske aktivnosti. Nakon toga imaju pravo
zahtijevati informacije o njegovom radu i iznositi primjedbe na eventualne greške u radu i
postupcima odgovornih za vođenje džemata.

Kada je riječ o Vašim pitanjima, evo ukratko odgovora na njih, mada su ova pitanja već
tretirana u nekim odgovorima.

1. Neprimjereno je i neprihvatljivo ispisivati na mihrabu bilo čije ime, osim Allahovog i,

eventualno, imena Allahova Poslanika, a.s. Niko nema pravo uvjetovati svoju donaciju
džamiji ispisivanjem njegova imena u mihrabu.

2. Niko nikome ne može garantovati Džennet bez obzira na veličinu njegova djela ili
donacije. To je u isključivoj Allahovoj kompetenciji. Pretpostavljamo da ste pogrešno
razumjeli imama ili ste njegovu izjavu izvukli iz konteksta. Sumnjamo da je imam mislio
onako kao što Vi mislite da je mislio.
3. Džematlijama je dozvoljeno tražiti izvještaj o radu i utrošku prikupljenih sredstava pod
uvjetom da su članovi džemata, tj. da plaćaju članarinu, izvršavaju svoje obaveze prema
džematu, u okviru Skupštine džemata ili nekog drugog, Pravilnikom određenog, organa ili
foruma, a ne individualno, na dostojanstven način, bez izazivanja smutnje i nereda u džematu.
Visina mimbera

Pitanje: U našoj džamiji mimber ima samo tri stepenice i imam drži hutbu sa prve zato što je
visok i ako bude vazio sa treće zakačit će glavom od plafon. Moje pitanje je:

1. Može li da drži vaz sa druge stepenice?

2. Je li sjedenje između dvije hutbe obaveza (može li bez toga)?

Odgovor:

1. Visina prostorije diktira visinu i broj stepenica minbere. Prema tome dozvoljeno je da
minbera ima samo tri stepenice. U tom slučaju hutba će se držati sa treće ili prve stepenice.
Ako bi se držala na drugoj stepenici, hutba bi bila ispravna, ali ne bi bilo u skladu sa
sunnetom. Općenito, broj stepenica minbere ne igra bitnu ulogu u ispravnosti hutbe, pa time i
same džume-namaza.

2. Sjedenje između dvije hutbe je sunnet i nema nikakvog valjanog razloga da se taj propis
preskoči, budući da to sjedenje obično kratko traje. Zašto zbog minute-dvije propustiti sunnet
i izazvati gunđanje i komešanje džemata? Nema opravdanja za takav postupak.
Zaključavanje džamija

Pitanje: Ja bih želio da znam zašto su džamije zaključane, na cijelom svijetu su džamije
otvorene, mene zanima je li to nekav zakon Islamske zajednice ili je to zakon imama tih
džamija?

 Odgovor: Za rad džamija odgovoran je imam i džematski odbor. Džamije je u ovom

vremenu nužno zatvarati, jer ima puno lopova, a i zlonamjernih osoba koje mogu unijeti u
džamiji ono što nije spojivo s njenom misijom. Također, zatvaraju se iz sigurnosnih razloga.

Pitanje: Interesuje me zbog čega su džamije po BiH zaključane u toku dana? Šta je sa
ljudima koji ne stignu na namaz u džematu? Šta je sa ljudima koji žele da uče Kur’an u
džamiji u bilo koje neodređeno vrijeme? Šta je sa putnicima koji bi da odmore u džamiji?
Odgovor: Džamije moraju biti otvorene u vrijeme namaza u džematu, a mimo toga u našim
okolnostima i vremenu neophodno je da budu zatvorene kako bi se sačuvale od skrnavljenja
zlonamjernih pojedinaca i grupa. Neodgovorno bi bilo ostavljati džamije otvorenim i time
omogućiti neodgovornim pojedincima da po njima vršljaju i skrnave ih. U tom slučaju bi se
morao odrediti čuvar, a plaćanje čuvara nije lahko osigurati. Malo koji džemat to može
finansijski podnijeti. Oni koji zakasne na namaz mogu klanjati na sofama. Džamije nisu
predviđene za odmaranje putnika. Za tu svrhu su predviđeni drugi prostori i objekti. Oni koji
žele učiti Kur’an u džamiji mogu to činiti u sebi u vrijeme kada je džamija otvorena, a
nastaviti s učenjem kod kuće. Imat će sevap, ako Bog da, kao da uče u džamiji. I u drugim
dijelovima muslimanskog svijeta sve više džamija se zaključava nakon obavljenog namaza
radi njihove zaštite od upotrebe u svrhe za koje nisu sagrađene, tj. prije svega iz sigurnosnih
razloga.
Pitanje: Nedavno sam u zimskom periodu oko 20:00 h u nastojanju da klanjam jaciju namaz
obišao oko 10 džamija u centru Sarajeva koje su bile zatvorene, zaključane bez ikakvog
mogućeg pristupa haremu da se u njemu klanja, a da ne govorim o mogućnosti uzimanja
abdesta. Inače nisam iz Sarajeva, bio sam putnik. To me jako rastužilo. Želio bih čuti vaš
komentar na sve ovo i pitati da li se neko može smatrati odgovornim i kakvo je rješenje?
Odgovor: U zimskom periodu klanjanje jacije se završava negdje između 18:30-19:00 sati,
što je znatno prije vremena kada ste obilazili džamije i tražili neki otvoreni harem radi
klanjanja. Zatvaranje džamija i harema u ovom vremenu i u ovim okolnostima je neophodno
te bi bilo neodgovorno ostaviti ih otvorenim, jer, nažalost ima tako beskrupuloznih lopova da
čak ni džamije i njihova imovina nisu izvan njihovih pljačkaških nakana i pohoda. Također,
nažalost, dešava se da pojedine osobe ulaze u hareme i tamo čine neprimjerena djela. Prema
tome, oni koji zatvaraju hareme nakon namaza, posebno tokom noći, radi njihove zaštite,
postupaju odgovorno, a suprotno ponašanje bilo bi neodgovorno. Zato ne trebate biti tužni
zbog zatvaranja džamija i harema, tokom noći, jer je u tome njihova zaštita, ali ima mjesta za
tugu zbog situacije i okolnosti koje primoravaju na pribjegavanje ovoj mjeri. Uz malo truda
moguće je u Sarajevu i bilo kojem drugom gradu gdje ima muslimana naći prostora za abdest
i klanjanje.
Pitanje: Mašić Murata Omer iz Bihaća poslao nam je poduže pismo u kojem objašnjava svoj
problem, koji je na svoj način specifičan, ali i paradigmatičan, te ga stoga i navodimo u ovoj
rubrici sa željom da ukažemo na neke propuste u našim džematima koji remete međuljudske
odnose. Naime, kako tvrdi navedeni džematlija, mjesni imam i džematski odbor su zaključali
džamiju poslije klanjanja džume namaza i na taj način spriječili vjernike koji su došli klanjati
dženazu namaz i ispratiti na ahiret njegovog oca. Omer postavlja pitanje: Ima li iko mandat u
Islamskoj zajednici u BiH ili: Ima li iko ovlaštenje utemeljeno na Ustavu IZ BiH da
zaključava džamiju i da zabranjuje pristup i klanjanje redovne ikindije namaza za više od
stotinu ljudi koji su došli da isprate rahmetli Murata Mašića?

Odgovor: Kako ne poznajem Omera niti mjesnog imama, niti sve detalje vezane za navedeni
slučaj, odgovorit ću načelno na postavljeno pitanje. Ovaj slučaj je paradigmatičan iz razloga
što nam ukazuje na štetne posljedice koje nastaju usljed nepoštivanja procedure i pravila rada
džemata. Jedinstvo džemata i dobri međuljudski odnosi moraju biti iznad pojedinačnih
kaprica i nezadovoljstava. Sticajem okolnosti čuo sam da se navedeni džematlija iščlanio iz
džemata u kojemu je trebala biti klanjanja dženaza i ikindija namaz i učlanio se u drugi
džemat te da je dženazu trebao predvoditi imam iz drugog džemata bez saglasnosti mjesnog
imama. Takav postupak je izazvao reakciju druge strane i nastao je problem i došlo je do
poremećaja međuljudskih odnosa. Osnovno je pravilo i praksa da se članarina plaća u
džematu u kojemu se živi i da dženazu klanja mjesni imam. Izuzetno, uz obostrano
zadovoljstvo i razumijevanje, navedena pitanja se mogu i drugačije riješiti. Na pitanje Mašića
Omera može se odgovoriti i potvrdno i odrično. Ako je u pitanju normalna situacija niko
nema pravo spriječiti muslimana da klanja namaz u džamiji. Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:
«Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo
spominje...» (Al-Baqara, 114) «Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi?» (Al-'Alaq,
9. - 10) Međutim, ako neko ima namjeru unijeti nered i smutnju u džemat, obaveza je
spriječiti to na adekvatan i primjeren način, pa i po cijenu zatvaranja džamije, jer je
Resulullah, a.s., naredio da se sruši jedna džamija u Medini koja je napravljena s ciljem da se
unese nered, smutnja i pometnja u redove muslimana, tzv. «slučaj mesdžidu dirar». Sve
džematlije, a posebno imami, moraju voditi računa o redu, proceduri i pravilima ponašanja u
džematu, jer je to bitna pretpostavka očuvanja dobrih međuljudskih odnosa i napretka
zajednice i džemata.

Pitanje: Da li se mora biti član džemata ili tako nešto da možeš ući u džamiju ili je džamija
otvorena za sve vjernike bez obzira koliko puta dolaze u džamiju, ili da li su članovi džemata?

Odgovor: Svaki musliman ima pravo da dođe u džamiju i klanja namaz. Naravno,
podrazumijeva se da pri tome poštuje osnovne norme islamskog ponašanja i kućnog reda u
džamiji. Ako osoba živi na području nekog džemata i u mogućnosti je, logično je da bude član
tog džemata i plaća članarinu, jer džamiju treba održavati i imamu plaću osigurati. Nije uredu
da neko koristi džamiju stalno ili povremeno, a da ga uopće ne zanima njeno održavanje.
"Koga ne brine zajednička briga muslimana on im ni ne pripada" - kaže Poslanik, a.s. U
svakom slučaju, ko god dođe u džamiju s namjerom da klanja namaz u džematu neće biti
vraćen sa džamijskih vrata bez obzira da li je član dotičnog džemata ili ne, jer je džamija
napravljena s namjerom da u njoj klanjaju oni koji to žele, odnosno oni koji u nju uđu s tom
namjerom.

Neklanjanje akšam-namaza tokom ramazana

Pitanje: Da li je u skladu sa hanefijskim mezhebom neklanjanje akšam-namaza u džematu u
mnogim našim džamijama tokom mjeseca ramazana?
Odgovor: Praksa da se u nekim našim džamijama ne klanja u džematu akšam-namaz tokom
mjeseca ramazana nije povezana sa bilo kojim mezhebom, pa ni sa hanefijskim. U pitanju je
individualna odluka imama uvjetovana realnim stanjem da su džematlije i imam zaokupljeni
iftarom, koji se često puta organizira podaleko od džamije, pa nema ko klanjati u džamiji, jer
se džematile klanja u kući ili stanu gdje se iftari. Posebno je to izraženo tamo gdje nema
osposobljene osobe koja bi zamijenila odsutnog imama na nekim vaktovima. U pitanju je
svakako pogrešna praksa. Imam i džemat se trebaju pobrinuti da se organizira klanjanje u
džematu u džamiji svaki namaz, pa i akšam tokom mjeseca ramazana kako oni koji redovno
klanjaju u džematu ne bi propustili veliki sevap za namaz obavljen u džematu. To je njihovo
pravo, a obaveza imama. Naravno da treba imati razumijevanja za vanredne okolnosti i ne
praviti zabunu i smutnju u džematu ako se desi da imam nekada bude odsutan, a da nije
osigurao adekvatnu zamjenu. U svakom slučaju, navedeni propust nikako ne bi smio prerasti
u stalnu praksu ni u mubarek mjesecu ramazanu ni mimo ramazana.
Crkva na džamijskim temeljima
Pitanje: Da li mi možete reći kada će biti uklonjena crkva sa džamijskih temelja u mjestu
Divič i zašto su stale aktivnosti u tom pravcu. Citiram Biljanu Plavšić koja kaže:"Vrijeme radi
u našu korist".

Ova džamija ima simboliku povratka i ponovo ponavljam kao i prošli put da ne žive samo u
Sarajevu muslimani.

Odgovor: Aktivnost u vezi uklanjanja crkve sa temelja džamije u Diviču vodi Muftijstvo

tuzlansko. Kada će ta aktivnost biti okončana, nije nam poznato, pa Vam ne možemo
odgovorit na eksplicitan način i saopćit datum izvršenja. To jednostavno nije u našoj
mogućnosti niti domenu. I mi se pridružujemo Vašem apelu i zahtjevu da se to što prije
okonča. Prije svih, Divičani moraju biti najglasniji i najuporniji u zahtjevu da se postupak
najkraćem roku završi.

Angažiranje imama u džematu u dijaspori

Pitanje: Mi smo novoosnovani džemat u Boise Idaho. Osnovali smo džemat prije 40 dana i
sada brojimo 540 članova pa me interesuje kakvu podršku možemo dobiti od Vas. Nama je
potreban efendija tako da bi mi željeli da dovedemo efendiju iz Bosne.

Odgovor: Čestitamo vam osnivanje džemata. U vezi vašega pitanja, kontaktirajte Ured za
bošnjačku dijasporu pri Rijasetu IZ, budući da je to pitanje u njihovoj nadležnosti.
Argumentacija odgovora

Pitanje: Dulje vrijeme sa strane pratim Vaše odgovore na postavljenja pitanja. Nekoliko me
stvari buni i nadam se da ću dobiti odgovor. Smatram da je veliki broj vaših odgovora,
posebno kada su pitanja oko Islamske zajednice, bez argumenata već u pravcu podrške
Islamskoj zajednici. Primjer:
1. Vaše odgovore jako, jako rijetko argumentirate, što je praksa svih alima čije sam do sada
odgovore na pitanja (fetve) čitao.
2. Primjetio sam da ste argumentirali odgovor na pitanje gdje zekat dati. A o pitanju izvještaja
o utrošku sredstava iz Bejtu-l-mala ste se "oprali" tako što ste rekli da ima Izvještaj u
Glasniku (a i sami znate da taj izvjestaj jeste sve više nego izvještaj o Bejtul-malu).
3. Kako je moguće da se iz Bejtul-mala mogu kreditirati za kupovinu kuća i vila, samo
"povlašteni" članovi Rijaseta i muftije. Otkud na to pravo?  Čak, čaršijom kruže priče da se
mnogi od tih kredita ne vraćaju.
4. Na ovo pitanje ne morate odgovorati javno, jer je lične prirode. Da li se smatrate jednim od
"ulemau-ssulta"?

Odgovor:

1. Naravno da podržajemo Islamsku zajednicu i njene aktivnosti koje po našoj ocjeni nisu u
suprotnosti sa islamskim propisima.
2. Distribuciju sredstava iz Bejtul-mala određuje Rijaset IZ i to je u njegovoj nadležnosti i
odgovornosti, a ne mojoj, pa svoje pitanje na tu temu uputite na tu adresu.

3. Za ovo pitanje važi isti odgovor kao i za prethodno.

4. Može se odgovoriti i sa "da" i sa "ne" ovisno o tome sa koje, ili sa čije pozicije se posmatra.
U svojim odgovorima rukovodim se svojim razumijevanjem propisa i duha Šerijata te općim
interesom islama i muslimana na ovim prostorima.
Biranje imama
Pitanje: Ko bira glavnog imama, na koji mandat, ko ga plaća i kome je dužan podnijeti
izvještaj, ako je uopće dužan to činiti?
Odgovor: Ovo pitanje je regulisano Ustavom Islamske zajednice i navedeni čitalac može
lahko naći odgovor na njega ako pažljivo prouči odredbe koje regulišu ovu materiju. Prema
Članu 42. Ustava IZ u BiH, glavnog imama postavlja, premješta i razrješava dužnosti reisu-l-
ulema na prijedlog muftije, dok u Članu 52. stoji da je to u nadležnosti Rijaseta, te bi ova dva
člana Ustava svakako trebalo usaglasiti. Mandat glavnog imama nije ograničen, plaća ga u
pravilu medžlis IZ, a izvještaj o svome radu trebao bi, kao član izvršnog odbora, u sklopu
izvještaja ovog odbora, podnositi skupštini medžlisa, te muftiji kao svom neposredno
nadređenom vjerskom organu.
Pitanje: Koji organ pokreće pitanje izbora imama, ko potpisuje ugovor sa imamom, na koji
period i ko pokreće proceduru njegovog razriješenja s dužnosti?

Odgovor: Inicijativu za postavljanje, premještaj i razrješenje imama, hatiba, muallima i

mujezina pokreće pred izvršnim odborom medžlisa glavni imam, prijedlog o tome daje izvršni
odbor, dok Rijaset IZ, prema odredbi Člana 52. Ustava IZ, postavlja, premješta i razrješava
dužnosti glavne imame, imame, hatibe i muallime. Naravno, ovo pitanje se pokreće i rješava u
koordinaciji između džematskog odbora, glavnog imama i izvršnog odbora medžlisa. Imam se
u principu postavlja na neodređeno vrijeme, osim u nekim posebnim slučajevima, a ugovor s
njim potpisuje medžlis IZ kao pravno lice.
Biranje reisu-l-uleme

Pitanje: Ko bira reisu-l-ulemu i koliko traje njegov mandat?

Odgovor: Reisu-l-ulemu bira posebno tijelo sastavljeno od članova Sabora IZ, Rijaseta,
glavnih imama i predsjednika medžlisa Islamske zajednice, a mandat traje 7 godina. Prema
sadašnjem Ustavu IZ reisu-l-ulema može obnašati ovu dužnost u dva mandata.
Čestitanje Nove (gregorijanske) godine od strane struktura IZ
Pitanje:
Kakav je propis (hukm) i stav Islamske zajednice BiH, o čestitanju nove godine preko
televizijskih programa, od strane rukovodstva pojedinih medžlisa Islamske zajednice?
Odgovor:
Islamska zajednica nije zauzela posebna stav o ovom pitanju. Kako se ne radi o islamskom
blagdanu, nema potrebe da ga čestitaju organi i službenici IZ. Međutim, obilježavanje početka
nove godine može se tretirati i kao neka vrsta običaja, pa postupak medžlisa nije neki poseban
prekršaj, mada ga ne odobravamo.
Da li je džamija kralja Fahda tzv. „vehabijska džamija“?
Pitanje:
Da li je džamija kralja Fahda u Sarajevu tzv. „vehabijska džamija“? I da li riječ "tebareke
ve te'ala"  govore samo vehabije ili mogu govoriti i "obični muslimani"?
 Odgovor:
Sve džamije u Bosni i Hercegovini su pod ingerencijom Rijaseta Islamske zajednice. Prema
tome, ne postoji tzv. "vehabijaska džamija" u BiH. Međutim, osobe koje neki imenuju ovako
ili onako dolaze u većem broju u tu džamiju, ali i u druge džamije u Bosni i Hercegovini.
Naše džamije su otvorene za sve muslimane koji se pridržavaju kućnog reda u džamiji. Izrazi
"tebareke" i "ve teala" jesu kur'anski izrazi koji se koriste kada se govori o Bogu, pa prema
tome nema ništa sporno u vezi toga i svaki musliman može koristiti spomenutu sintagmu.
Da li je ispravno da žena imami ženama?
Pitanje:
Je li ispravno da žena predvodi namaz ženama?
 
Odgovor:
Uspostavljanje ženskog džemata je mekruh u našem mezhebu, ali ako se desi, namaz će
biti ispravan. 
Da li osoba sa poteškoćama u govoru može predvoditi namaz u džematu?
Pitanje:
Da li osoba sa poteškoćama u govoru može da predvodi namaz u džematu?
 
Odgovor:
Ukoliko takva osoba uči Kur'an dovoljno jasno i razgovjetno, u smislu da načinom učenja i
izgovora harfova ne mijenja značenje ajeta, nema zapreke da predvodi džemat, posebno ako u
džematu nema onih koji to mogu bolje obaviti. Ako je riječ o imamu, on se postavlja po
posebnoj proceduri.
Da li softa smije nositi ahmediju?
Pitanje:
Učenik sam Medrese i softa sam u jednom džematu za vrijeme ramazana, pa me zanima
smijem li zakonski nositi ahmediju?
 
Odgovor:
Ahmediju imaju pravo nositi dekretirani imami koji ispunjavaju uslove za časnu misiju
imama. U Vašem slučaju, ne ispunjavate taj uslov. Ipak, konsultirajte se s glavnim imamom u
vezi toga.
Da li su dozvoljena omladinska sijela i druženja?
Pitanje:
Obzirom da je u posljednje vrijeme sve više u modi organizovanje kojekakvih
omladinskih sijela i druženja povodom različitih prilika, kao što su bajrami i drugo,
zanima me kakav je šerijatski stav o takvim sijelima pošto sam imao priliku vidjeti da na
takvim sijelima momci i djevojke (među kojima ima i otkrivenih) sjede zajedno, pa čak i
jedni pored drugih, a sijela se vrlo često organizuju i u džamijskim prostorima
namijenjenim za mektebsku nastavu i slično.
 
 
Odgovor:
Upoznavanje mladića i djevojke radi eventualnog stupanja u brak je preporučljivo.
Osamljivanje u zatvorenom prostoru nije dozvoljeno kao ni fizički kontakt između mladića i
djevojaka. Kad je riječ o tzv. omladinskom sijelu svakako treba voditi računa da bude pod
kontrolom starijih kako ne bi došlo do narušavanja islamskog morala. Opći ambijent i potreba
džemata određuju u dobroj mjeri naš stav o tom pitanju. Zato je teško donijeti generalni sud
koji bi obuhvatio različite situacije, okruženja i stanja. U svakom slučaju roditelji kao i
odgovorne osobe u mjestima gdje se priređuju takva sijela trebaju biti na oprezu i kontrolisati
situaciju.
Davanje vakufa Mjesnoj zajednici na upravljanje

Pitanje: Ukoliko džematski odbor nekog džemata upravlja vakufskim prostorijama koje
godinama nisu u upotrebi, da li je dozvoljeno da se u njima privremeno organizuje rad Mjesne
zajednice (ukoliko ista ne posjeduje svoje vlastite prostorije) i pod kojim uvjetima?
Odgovor: Decidno su u normativnim aktima Islamske zajednice precizirani organi i ustanove
u koji su zaduženi za pitanje načina, vremena, cijene i drugih uvjeta korištenja vakufske
imovine. Prema tome, u konkretnom slučaju Mjesna zajednica se može obratiti džematskom
odboru, koji treba konsultirati Medžlis IZ, nadležni Muftiluk, te Vakufsku direkciju, koja
treba dati saglasnost na taj vid korištenja. Neophodno je u eventualnom ugovoru o
iznajmljivanju odrediti rok i cijenu iznajmljivanja, kako bi se na taj način zaštitio vakuf.
Dileme oko imama za džumu

Pitanje: Kod nas se desi da imam ne može da predvodi džumu-namaz, zato što je odsutan.
Potrebna nam je osoba koja će ga taj petak mijenjati. U džematu nemamo baš neke
suglasnosti. Jedni kažu da to treba/može biti jedna pobožna i učena osoba iz našeg džemata.
Drugi opet tvrde da ne može tek tako neko klanjati džumu-namaz i držati hutbu bez dozvole
Rijaseta BiH. Uprkos tome što imamo u džematu osobe koje bi mogle da predvode džumu-
namaz i drže poučnu hutbu, dovode se Turci iz jednog džemata u blizini. Važno je
napomenuti da ponekad dolazi njihov efendija a nekada pošalju nam učenika iz njihove škole.
Također, važno je napomenuti da to nije medresa, nego je to vanredna škola koju pohađaju
djeca i uče o islamu.
Kada dođe ta zamjena, hutbe i nema. Samo se prouči dova ili slučajno da se kaže nešto na
njemačkom jeziku. I tu je problem: te osobe pričaju jako loše njemački jezik, tako da ih čak
oni koji pričaju perfektno njemački teško razumiju. A većina džematlija, također, loše vlada
njemačkim jezikom, tako da oni vjerovatno ne razumiju ništa ukoliko zamjena imama
(Turčin) na njemačkom jeziku kaže. Čak i oni ne bi smijeli predvoditi džumu namaz i držati
hutbu (po mišljenju onih koji su uporni u tome „da treba dozvola"), jer nije mi poznato da oni
(Turci koji dolaze) imaju neku „dozvolu" Rijaseta BiH.
Ja lično ne vidim nikakvu pepreku da neki od naših džematlija predvodi džumu-namaz i održi
hutbu, u slučaju da je naš stalni efendija odsutan npr. zbog bolesti ili smrtnih slučajeva u
porodici.
Također, poznato je da se u Austriji ne nalazi toliko efendija da mi možemo tražiti da se
zamijeni stalni efendija. Bosanski džemati su rijetki u Austriji. Ima svega 26 džemata u
čitavoj Austriji - koji su po stotinjak kilometara odaljeni jedan od drugog. U našem gradu
konkretno ne postoji drugi bosanski džemat.

Odgovor: Ukoliko je odsutan stalni imam zbog nekog razloga, on treba odrediti ko će ga
mijenjati na džumi i drugim vaktovima, a ne prepustiti to džematlijama. Ovlašteni imam može
ovlastiti drugog imama, koji je osposobljen za imamsko-hatibsku službu, da ga mijenja u
slučaju odsustva. To ne može biti bilo koji pojedinac. Ispravnost džume je vezana za njeno
valjano predvođenje od strane imama.

Budući da je tu riječ o organizaciono-administrativnom i vjersko-prosvjetnom pitanju,

preporučujemo Vam da ga riješite u saradnji s imamom vašega džemata, odgovornim tijelom
važeće Islamske zajednice kojoj pripadate (koliko nam je poznato u Austriji djeluju naše dvije
od Rijaseta priznate zajednice), te Uredom za bošnjačku dijasporu u Sarajevu.
Dužina hutbe i džuma-namaza

Pitanje: Kod nas u džematu ima džematlija koji se žale da imam kazuje previše dugu hutbu
(45 - 60 min), smatrajući da to nije po sunnetu. Imam u tom segmentu ne želi bilo šta da
promjeni, a ima i džematlija kojima to odgovara. Ja lično mislim da u ovim danima, kada se
vjera i slušanje dersova svelo na minimum, nije previše jednom sedmično saslušati imama taj
sat vremena. Ali, ima li hadisa koji govore o tome koje dužine hutba treba biti? Nešto što bi
možda moglo pomiriti obje strane kako bi prestala prepirka oko toga.
Odgovor: U izvorima islama nije precizno određena dužina džumanske hutbe, ali se sugerira
da hutba ne treba biti duga, već kratka, ekonomična, jezgrovita, sadržajna i rječita. U hadisu
kojeg je zabilježio Muslim od Vasila b. Hajjana navodi se da je Vjerovjesnik a.s. rekao:
„Dužina namaza i kratkoća hutbe znak su fikha (pravilnog razumijevanja) čovjeka. Zato
namaz klanjajte duže, a hutbu kazujte kraće! Zaista je rječit govor magičan.“ Prema tome,
ekonomičnost i jezgrovitost hutbe, a to podrazumijeva njenu relativnu kratkoću, u skladu je sa
sunnetom Allahovog Poslanika a.s. Međutim, parametri kojima se određuje dužina hutbe
mogu varirati od vremena do vremena, od mjesta do mjesta i od generacije do genracije
džematlija. Nju, općenito, određuje nekoliko faktora: složenost teme, potreba džemata, stanje
onih koji dolaze na džumu itd. Uzimajući u obzir današnje vrijeme, radno vrijeme ljudi,
mogućnost da se hutba u dužoj i sadržajnijoj formi prezentira putem elektronskih medija itd.,
ona ne bi trebala biti duža od 20-30 minuta. Neki smatraju da je optimalno da traje 15 minuta.
Naravno, ovo je samo preporuka, a izuzetaka može biti. Predugo trajanje hutbe može odvratiti
mnoge radnike i službenike, učenike i studente, kojima radna satnica i angažman kao i
udaljenost od džamije ne dopuštaju duže odsustvovanje s posla, ili nastave, od dolaska na
džumu.
Ekonomsko-privredni subjekt u IZ

Pitanje: Interesuje me da li Islamska zajednica u BiH može djelovati kao ekonomski subjekt.
Odnosno, da li joj je, kao takvoj dozvoljeno obavljanje radnji na polju ekonomije koje mogu
rezultirati profitom? Ovo pitam zbog toga što vjerujem da se, pogotovo u ovim teškim
vremenima, Islamska zajednica BiH mora uključiti i u riješavanje socijalnih i ekonomskih
problema u zemlji. Prema tome, bilo bi dobro, po mom mišljenju, kada bi se u okviru IZ BiH
pokrenuli razni ekonomski razvojni programi, koji bi pomogli u prevladavanju
nezaposlenosti, održivom povratku, a samim time ono najvažnije, vraćanje ljudima njihovog
dostojanstva. Pod ovim podrazumijevam da se IZ postavi kao jedan vid investicione
"korporacije", koja će pomoći ovom narodu, onako kako je to sada najpotrebnije. Svi
novonastali program da budu u vlasništvu IZ, a profit koji se njima ostvari da ide u nove
investicione projekte, ili u fondove tipa Merhamet i sl. Znači, da ponovim još jednom,
interesuje me da li postoji nešto ovakvo, i ako ne, da li je moguće da se počne raditi na ovakav
način?

Odgovor: U principu, vjerske zajednice nisu ekonomsko-privredni subjekti čiji je primarni

cilj ostvarenje profita. To ne znači da ne mogu osnivati neke firme kao zasebne pravne
subjekte. Vaše ideje su zanimljive, niste prvi koji predlaže slične mjere i aktivnosti, ali
Islamska zajednica očito nema realnih mogućnosti da ih realizira. Pri Saboru IZ postoji
Komisija za ekonomska i vakufska pitanja, pa Vaše ideje možete proslijediti toj Komisiji na
razmatranje.
Fetve

Pitanje: U zadnje vrijeme se pojavio veliki broj onih koji donese fetve po razlicitim
islamskim pitanjima. Među tim fetvama ima velikih razlika koje dovode do nerazumjevanja
među ljudima. Molim vas da mi kažete ko ima pravo donositi fetve, mora li se dobiti dozvola
od neke institucije ili organizacije ili je dovoljno završiti neki od islamskih fakulteta da bi se
ta odgovrna dužnost mogla izvršavati?
Odgovor: Fetve može donositi lice koje ispunjava uvjete za to i ima ovlaštenje nadležne
islamske vlasti za taj posao. To su u našoj zemlji reisu-l-ulema, kao vrhovni muftija IZ u BiH,
muftije, shodno Ustavu IZ, Vijeće za fetve Rijaseta IZ, te fetva-i emin, po ovlaštenju reisu-l-
uleme. Sve drugo je neodgovorno i samovoljno bavljenje institucijom fetve, odnosno
izdavanjem fetve. Kao rezultat toga, pojavljuju se kontradiktorne fetve i odgovori koji
zbunjuju narod i unose nered i smutnju. Posebno je to slučaj sa odgovorima pojedinaca koji
apstraktne propise, ili fetve i odgovore iz nekih drugih sredina prepisuju i prenose u našu
sredinu koja se bitno razlikuje od sredine na koju se te fetve odnose tako da izazivaju
poteškoće i konfuziju kod recipijenata. Fetva nije apstraktan propis, već njegova primjena na
konkretnu situaciju. Zato se, osim propisa, mora dobro poznavati situacija na koju se propis
primjenjuje te sve moguće reperkusije i posljedice koje njegova primjena može
izazvati. Islamska zajednica nema mehanizama da zabrani pojedincima da putem interneta
daju svoje odgovore, osim da apelira na običan svijet da odgovore na svoja pitanja i
zapitanosti potraži kod nadležnih organa Islamske zajednice.
Fetva-i emin

Pitanje: Da li mi možete objasniti šta znači to nakon vašeg imena fetva-i emin, i kako se
dobija? Koja škola je potrebna?

Odgovor: Fetva-i emin je funkcija pri Vijeću za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini. Zaduženja fetva-i emina definirana su Pravilima Vijeća za fetve. Po ovlaštenju
reisu-l-uleme, koji ima funkciju vrhovnog muftije Islamske zajednice, fetva-i emin odgovara
na postavljena pitanja iz oblasti islamskog prava i komunicira sa javnošću u navedenom
domenu. Fetva-i emina imenuje reisu-l-ulema. Za ovu funkciju potrebno je visoko islamsko
obrazovanje u oblasti islamskog prava.

Formiranje fonda za uplatu fidje pri medžlisu

Pitanje: Imam pitanje u vezi fidje. Pošto svakodnevno u nas medžlis  dolaze stare i vidno
bolesne osobe, sa željom da plate otkupninu za svoj post, a imajući u vidu vaš članak u
posljednjem broju preporoda, moje pitanje glasi:
1. Može li medžlis kao institucija formirati fond u koje bi takve osobe uplaćivale svoju
fidju, a onda te iste pare upotrijebiti  za pomoć ljudima koji su teži socijalni slučaj, još
pogotovo ako se zna da poste i klanjaju?
2. A ako se može formirati takav jedan fond, mora li se onda ta količina novca podijeliti
do bajrama, ili se za takve porodice može dati i nakon bajrama?
Ovo pitanje postavljam pošto bi bilo jako korisno da medžlis ima takav jedan fond, iz
kojeg bi se moglo pomoći mnogim porodicama koje nemaju dostatna primanja za svoju
egzistenciju.

Odgovor:  1. To je dobra ideja dok se ne formira takav fond pri Rijasetu, odnosno u okviru
Bejtul-mala IZ. U svakom slučaju treba ispoštovati proceduru koju nalažu normativna akta IZ
u pogledu formiranja jednog takvog fonda.
2. Nije neophodno da se sredstva uplaćena na ime fidje podijele do bajrama. Može se to
učiniti i kasnije, prema ukazanoj potrebi.
Imam džume-namaz u dva odvojena džemata u jednom namaskom vaktu

Pitanje: U dijaspori egzistiraju 2 džemata u dva manja grada. Jedan od tih džemata nema
stalnog imama. Da li imam prvog džemata može, poslije klanjanja džuma-namaza u svom
džematu, otići u drugi susjedni džemat i ponovo imamiti džumu-namaz? U tom slučaju bi
prva džuma bila u 12:00 sati, a druga u 13:30 sati.

Odgovor: Nije dozvoljeno da jedan imam imami džumu namaz dva puta u jednom danu,
budući da mu je prva džuma farz, a druga bi bila nafila. U našem mezhebi nije dozvoljeno da
onaj ko klanja nafilu predvodi one koji klanjaju farz, budući da se jako ne može graditi na
slabijem.
Klanjanje dvadeset rekata teravih-namaza
Pitanje: Kao što je poznato broj rekata u našem mezhebu je 20 i o tome ne bi trebalo
raspravljati. Poznato je isto tako da je i teravih namaz sa 8 rekata je u potpunosti ispravan.
Ipak je primijetno da se u nekim džamijama teravih namaz klanja sa 8 rekata što prilično
zbunjuje džematlije. To je pogotovu izraženo ovog ramazana. Imami jednostavno sugeriraju
džematlijama da se klanja 8 rekata. Moje pitanje je da li su imami dužni da poštuju odluke iz
vrha IZ ili mogu slobodno da odlučuju o takvim pitanjima?
Odgovor: Imami su dužni da postupaju prema uputama vrha Islamske zajednice, a i u samom
Ustavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je precizirano da se u ibadetskim pitanjima
kod nas primjenjuje hanefijski mezheb. Kao što je poznato, teravih namaz se u našem
mezhebu sastoji od 20 rekata. Imami se trebaju po ovome ravnati.
Ko može biti mujezin
Pitanje:
Esselamu alejkum
Koju školu ili fakultet moram završiti da bih radio kao mujezin u nekoj džamiji?
Odgovor:
U osnovi, mujeziniti može svaki musliman koji je osposobljen za to, tj. zna mujeziniti,
poznaje propise koji se tiču mujezinjenja i koji je prihvatljiv za džemat (sa stanovišta morala i
ponašanja). Poželjno je da je osposobljen da može zamijeniti imama u slučaju njegovog
odsustva. Prema tome, u normativnim aktima za to nije precizirano possjedovanje neke
školske diplome. Moguće je da se u nekim važnijim i većim džamijama uvjetuje određena
školska sprema (medresa, ili čak završen islamski fakultet). O tome odlučuju nadležni organi
IZ (džematski odbor, medžlis IZ).

Pitanje: U džematu u kojem klanjam nema stalnog mujezina, a klanja se pet vakata. Kad
pojedinci uče ezan, a to su pretežno oni koji neke namaske propise drugačije prakticiraju, ne
uče „Hajje 'alel-felah“ nego uče četiri puta „Hajje 'alessalah“. Iako sam upozorio imama na to,
nije ništa poduzeo, pa sam prestao ići na vaktove osim na džumu. Da li je to ispravan
postupak?
Odgovor: Moguće je da se desi neka nenamjerna grješka prilikom učenja ezana. Jer, nema
suštinske razlike u sadržaju ezana kod fikhskih mezheba ehli-sunneta. Imam bi vjerovatno
reagovao da je riječ o grješci u učenju ezana koja se ponavlja. Prema odredbi u Ustavu
Islamske zajednice i našoj višestoljetnoj praksi u ibadetskim pitanjima u našoj Zajednici se
primjenjuje hanefijski mezheb. Oni koji predvode džemat (imami i mujezini) trebaju se
pridržavati te odredbe i prakse, ili ne predvoditi džemat. Grješka je što ne dolazite na vaktove
u džemat, zato što eventualna grješka u ezanu, ili učenje ezana osobe koja vam se ne dopada
nije opravdanje za nedolazak u džemat.
Korištenje vaktije u dijaspori

Pitanje: U jednom austrijskom gradu tri islamske zajednice (ima ih više) imaju različite
vaktije i do 50 minuta razlike za sehur i jaciju. Kako to objasniti i razumjeti, odnosno kako se
određuje vrijeme zore odnosno vrijeme jacijskog namaza?

Odgovor: Dokle god postoji više “islamskih zajednica” u jednoj zemlji koje slijede različite
duhovne centre bit će različitih vaktija. Dok se u jednoj zemlji ne bude poštovala i prihvatala
jedna vaktija, preostaje da svaka zajednica postupa po svojoj vaktiji. Muslimani koji pripadaju
Islamskoj zajednici u BiH slijede vaktiju Rijaseta IZ. Nema potrebe da se obazirete na druge
vaktije osim ako idete u džamiju koja nije pod ingerencijom džemata koji pripada IZ u BiH,
tj. u mjestu u kojemu ne funkcioniše naš džemat. Razlike u određivanju nekih namaskih
vremena nastaju otuda što namaska vremena nisu precizirana u izvorima islama prema satu,
minuti, sekundi, jer se u Poslanikovo a.s. vrijeme ono nije mjerilo na takav način (takvo
računanje vremena nije bilo poznato), već prema pojavi izvjesnih prirodnih znakova na nebu
(pojava zore, izlazak i zalazak Sunca, jačina svjetlosti, gustoća tame, dužina sjenke predmeta,
položaj Sunca, Mjeseca na nebu i sl.) kao rezultat položaja spomenutih nebeskih tijela jednih
prema drugim kao i kretanja Zemlje oko svoje osi. Kada se ti znakovi i pokazatelji prevedu u
savremene vremenske mjerne jedinice (sat, minuta, sekunda) može doći do određenih razlika
ovisno o tome ko radi vaktiju i na temelju koje metodologije. Razlike koje se pojave u
preciznom određivanju vremena pojave spomenutih prirodnih pojava (minute, sekunde),
posebno kada je riječ o pojavi zore, za koju je vezan početak posta, i nastupu jacijskog
vremena, posve je normalna pojava i nema tu ničega posebno čudnog. Nema potrebe da se Vi
bavite načinom određivanja vremena sehura i jacije, jer danas imamo vaktije koje izrađuju
stručnjaci iz odnosne oblasti, a vjernici se mogu osloniti na vaktiju i njihovi ibadeti će biti
ispravni.
Kršenje Kućnog reda

Pitanje: Ja sam redovni džematlija Karađoz-begove džamije u Mostaru koja je ujedno i

centralna i najstarija džamija u gradu, i u toj džamiji se bezobzirno krše odluke reisu-l-uleme
o džamijskom - kućnom redu u džamijama Mostara. Pored ove džamije želio bih da vam
skrenem pažnju i na Koski Mehmed pašinu džamiju (džamiju na tepi), također, u Mostaru u
kojoj se dešavaju iste stvari. Naime, u odluci reisu-l-uleme o kućnom redu u džamijama u
članu 12 stoji, citiram: "Muslimani i muslimanke koji dolaze u džamiju radi obavljanja
namaza ili drugog vjerskog obreda moraju biti odjeveni u skladu sa islamskim propisima.
Prilikom turističkih i drugih obilazaka džamija i mesdžida ulazak u džamiju nije dopušten
muškarcima sa šorcevima i ženama bez mahrame i ogrtača. U džamijama, haremima i drugim
vjerskim objektima zabranjeno je prosjačenje." Ovaj član odluke se brutalno ignoriše i krši
sve s razlogom sticanja materijalne koristi.

U Mostaru, koji je poznat kao turistički grad, ljeti dođe veliki broj turista iz cijeloga svijeta
koji između ostalog žele vidjeti i naše stare džamije, što ne bi bio nikakav problem da se
prilikom njihove posjete ne krše Allahovi propisi i blati čast Allahovih kuća. Za samo par
eura u spomenute džamije može ući svak, bez obzira kako obučen, ili bolje rečeno neobučen.
U džamije ulaze ljudi u kratkim šorcevima, i žene u ljetnim haljinama koje da su imalo kraće,
ne bi ih nikako ni bilo. Čak neke žene strankinje, koje su vjerovatno ulazile u džamije u
drugim islamskim zemljama gdje se zahtjeva propisno oblačenje, pitaju imama ili prodavača
karata moraju li se pokriti, na što im ovi odgovaraju da nema apsolutno nikakve potrebe za
tim, te da mogu slobodno ući sa kupovinom karte. U Karađoz-begovoj džamiji polugole žene
čekaju džematlije ispred vrata, te odmah po završetku namaza ulaze u velikim skupinama, što
izaziva zgražanje i starijih i mlađih džematlija.
U Koski Mehmed pašinoj džamiji se ne klanjaju dnevni namazi već samo džuma petkom, tako
da je to raj za turiste i za one koji na njima zarađuju. U toj džamiji se, valjda zbog odsustva
džematlija, rade još i gore stvari nego u Karađoz-begovoj džamiji. Tako imamo svjedoka koji
radi u radnji ispred džamije da je bio prisutan, da se pored golotinje i prljavštine, u džamiji i u
njenom dvorištu ispijao šampanjac, ljubili i grlili parovi stranaca, te druge nemoralne stvari
koje islam prezire i u najzabačenijim prostorijama, a kamoli u Allahovim kućama.

Također, krši se član 14 iste ove odluke u kojem se kaže: "Medžlisi Islamske zajednice su
dužni da ovu odluku istaknu na prigodnom mjestu u svim džamijama i mesdžidima na svom
području", pa tako ni na jednoj džamiji nema istaknute ove odluke da džematlije mogu vidjeti
kako se ponašaju njihove vođe za samo par bijednih eura.

Mi kao džematlije smo reagovali na ove stvari pa smo tako razgovarali i sa muftijom, sa
predsjednikom medžlisa, sa imamom, međutim bez ikakvog uspjeha. Oni prebacuju vrući
krompir od jednih do drugih i tako ukrug, ne pokazujući nikakvo interesovanje za rješenjem
ovog problema, niti za iskazivanjem pokornosti našem Gospodaru. Kao da nas žele izmoriti
šaljući nas ukrug, muftija do medžlisa navodeći kako su oni odgovorni za džamije, iz
medžlisa u muftijstvo i tako dalje.

U razgovoru s muftijom Sejdom Smajkićem, on je istakao da je glavni razlog što nema

propisne odjeće za turiste to što to nema ko čuvati, prati, iznajmljivati. A kada dođe do toga
ko će prodavati karte ili suvenire ispred džamije ima hiljadu kandidata. Ako se ne mogu
stvoriti uslovi za propisno ulaženje, onda se to ulaženje mora i zabraniti, ali pare su draže od
svega. Čak je dolazilo do očajnih poteza, tako da je jedan džematlija stao na vrata i nije
dozvoilo turistima tako obučenim da uđu u džamiju. Zapitajmo se kakav će nam narod biti
kada je vođen od strane takvih vođa. Zašto ljude pozivaju u ljubav prema ahiretu, a
ispoljavaju ljubav pema dunjaluku? "Kako je Allahu mrsko ono što pričate a ne radite." (sura
Saff, 3. ajet) Zato se obraćam vama u Rijasetu kao nadležnima i odgovornima za postupke
svojih podređenih po muftijstvima i medžlisima, i kao braći u vjeri da stanemo u kraj
nepokornosti Allahu u Njegovim kućama, kada već ne možemo stati u kraj nepokornosti
Allahu od strane muslimanske omladine i drugih  na ulicama.

Odgovor: Dužnost je svih niših organa Islamske zajednice da učine sve što je u njihovoj moći
da se ispoštuje Kućni red u džamijama i mesdžidima, jer je to u interesu svih muslimana i
džemata. Konkretno, medžlisi Islamske zajednice, džematski odbori i imami su zaduženi da
vode računa o primjeni Kućnog reda u džamijama, kao i ostali muslimani koji dolaze u
džamiju radi obavljanja ibadeta. O slučaju Karađoz-begove i ostalih mostarskih džamija
razgovarali smo sa glavnim imamom Medžlisa IZ Mostar, skrenuli smo mu pažnju na
spomenuti problem i nadamo se da će se situacija uskoro popraviti. Od Vas očekujemo
razumijevanje i saradnju na dobrobit islama i muslimana u ovim krajevima.

Pitanje: Kršenje kućnog reda od: Broj: 03-KM-832-1/07, 05. Ševval 1428. h.g. - 16. oktobar
2007. godine,  član 8.: „Nije dopušteno u džamiji spavati, „objedovati, pušiti, organizirati bilo
kakav vid sportske rekreacije ili činiti druge stvari koje su suprotne islamskoj tradiciji
Bošnjaka. Zabranjeno je upotrebljavati razglas osim za oglašavanje namaskog vakta, učenja
salavata i salle.“ Kod nas je običaj da se poslije Bajrama i jednog i drugog malo posjedi u
džamiji, popije kahva, koja zapali, bogami se malo i nadimi ali se to sve kasnije očisti, okreći,
hanume spreme kolača i priprave se sokovi. Da li je to u suprotnosti sa ovim članom, usto se
pusti na razglasu koja domaća ilahija, često nam hodža pusti te domaće ilahije, kad su kakvi
radovi oko džamije u haremu, te recimo mevlud pred akšam ako dođemo ranije to sve s
razglasa, nadam se da to ne smeta komšijama, nama naprotiv prija, bilo je par pritužbi na
ilahije ove neke moderne s dosta muzike ali šta ćemo ilahije kao ilahije sve na jednom cd-u pa
šta se zadesi.

Odgovor: Spomenutu odredbu Kućnog reda u džamijama i mesdžidima treba u potpunosti

sprovesti, a za njeno sprovođenje odgovoran je prije svih imam, a potom i džematski odbor na
čelu sa mutevelijom. Sve je jasno rečeno u tom članu i samo treba ispoštovati navedeno.

Pitanje 2: Član 5.: „U tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u džamijama,

mesdžidima i drugim vjerskim objektima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
primjenjuje se hanefijski mezheb.“ Šta ako se pojave osobe koje se ne pridržavaju hanefijskog
mezheba, jer često nam u goste dođe neko ko "čudno" klanja? Šta smo dužni uraditi u tom
slučaju, bilo je putnika namjernika iz turske ili sirije, tamnoputih, ne upitah odakle su, ali se
nisu držali kućnog reda, ko će im i objasnit kad čudno pričaju.

Odgovor 2: Kada je riječ o primjeni hanefijskog mezheba, ova odredba se prije svega odnosi
na imama i Bošnjake koji tradicionalno slijede hanefijski mezheb. Međutim, ukoliko bi u
džamiju ili mesdžid došao klanjati sljedbenik nekog drugog ehli-sunnetskog mezheba, ima
pravo klanjati po svom mezhebu i niko nema pravo da ga spriječi u tome, kao što i mi imamo
pravo da klanjamo po svom mezhebu kada se nađemo u džamiji u kojoj imam i prisutne
džematlije klanjaju po nekom drugom mezhebu (malikijskom, šafijskom ili hanbelijskom). Ne
može se niko izbaciti iz džamije ili prisiliti ga da mijenja mezheb zato što imam i džematlije
klanjaju po nekom drugom mezhebu. Ovo se prije svega odnosi na sljedbenike četiri
općepriznata i prihvaćena ehli-sunnetska mezheba (hanefijski, malikijski, šafijski i hanbelijski
mezheb).

Pitanje 3: Sve učestalija pojava korištenja minareta za postavljanje internetske opreme

(repetitora često srbijanske ZONA kompanije), što za mene predstavlja ruglo i sramotu te u
razgovoru sa ostalim džematlijama i mještanima tih naselja izražena je opšta odbojnost od
takve reakcije, zašto takve odluke donose imam i par ljudi oko njega, da li je to prije svega
normalno i moralno? Čuje se često i rečenica: Pa nizašta drugo i ne služe (misleći na munare),
bolje u tom slučaju iznajmite BH telecomu bolji će račun imati i džemat i muftijstvo ako je
stalo do para. Kod nas to nije slučaj ali okolni džemati su već instalirali tu opremu, a naša je
munara na udaru.

Odgovor 3: Smatramo neprimjerenim i neprihvatljivim pretvaranje munara u svojevrsne

repetitore, i njihovo komercijalno instrumentaliziranje u komunikacione svrhe, jer je to u
suprotnosti s osnovnom svrhom minareta, a to je oglašavanje ulaska namaskog vremena
ezanom. Nije nam poznato da je Rijaset eksplicite dozvolio ili zabranio spomenuti postupak,
ali na osnovu odredbi o korištenju džamije i džamijskih prostora i objekata, možemo
zaključiti da to nije dozvoljeno.
Kvalitet rada imama

Pitanje: U džematu koji je ostao bez imama, džematski odbor je angažirao džematliju bez
kompletno završene medrese (kojega su i naši prethodni imami uzimali za zamjenu) smatraju
najučevnijim po pitanju vjerskog znanja da predvodi džuma-namaz. U međuvremenu su se
pojavili komentari i nesuglasice među džematlijama o validnosti džume. Stoga vas molimo da
odgovorite na ovo pitanje. Da li je džuma validna iza ovog džematlije i da li nas on može
predvoditi? 

Odgovor: Džematski odbor nije kompetentan da ocjenjuje ko jeste, a ko nije sposoban

predvoditi klanjanje džume-namaza. Odluku o privremenom obavljanju imamske službe može
donijeti glavni imam uz konsultaciju nadležnog muftije. Prema tome, to pitanje odmah riješite
u saradnji sa glavnim imamom medžlisa kojemu pripadate, ili nadležnim muftijom. Budući da
ne poznajemo osobu o kojoj pitate, ne možemo ništa reći o njenoj stručnosti i sposobnosti da
predvodi džemat.
Pitanje: Interesuje me da li postoji jedan pravilnik rada za imame u kojem je definisan
djelokrug jednog imama u džematu? Da li se imam mora držati sklopljenog radnog ugovora
između njega i dotičnog džemata kao npr. godišnji odmor, radno vrijeme etc., ili postoji
uopšteni ustav po kojem je to za sve imame definisano?

Odgovor: U članu 37. Ustava IZ u BiH stoji slijedeća odredba o radu imama: "Imam je član
džematskog odbora po položaju. Imam se brine o vjerskom životu u džematu, vodi matične
knjige džemata i predstavlja džemat u stvarima vjere."

Opis poslova imama detaljnije je spomenut u Pravilniku o radu medžlisa IZ te u ugovoru

između njega i džemata ukoliko su ugovorne obaveze u skladu sa šerijatskim propisima.
Dakle, nema posebnog općevažećeg pravilnika o radu imama, osim ovog što smo spomenuli.

Pitanje: Da li je dužnost imama u džematima širom BiH i dijaspore da fetve koje ste vi
donijeli sprovode u praksu tj.da rade ili da se barem trude da rade po njima. Ako jeste, zašto
to ne rade? Ako džematlija kaže da je po nekom pitanju fetvu donio prof. Ljevaković i da
imam ne može suprotno raditi budeš proglašen i sam znate kojim već imenima. Da li u IZ
postoji organ koji razmatra žalbe džematlija u pojedinim džematima da bi se stalo u kraj
ovakvom ponašanju.

Odgovor: Ukoliko imate primjedbi na rad imama u nekom konkretnom pitanju možete se
obratiti glavnom imamu, muftiji, Uredu za bošnjačku dijasporu, ukoliko je u pitanju imam u
dijaspori, koji su nadležni za praćenje i ocjenu rada imama u vjerskim pitanjima.

Mislimo da nema koristi u tome da sa imamom polemišete i otežavate mu rad. Pomozite mu u

radu koliko ste u stanju, a Allah će suditi o onome o čemu se niste slagali. Radom u
zajedničkim projektima više ćete doprinijeti boljitku i napretku džemata nego polemikom i
raspravom o tome ko je u pravu a ko ne.
Ukoliko smatrate da imam čini velike grješke, koje su nespojive sa njegovim pozivom imama,
svoje dobronamjerno opažanje i mišljenje možete saopštiti nadležnom glavnom imamu,
muftiji, Vjerskoprosvjetnoj službi Rijaseta, ili Uredu za dijasporu, ukoliko se radi o dijaspori.

Pitanje: Živim u Americi, i iskreno da kažem, malo sam ljut na Islamsku zajednicu, a
objasnit ću vam zašto. Jednostavno imami rade šta god hoće da rade. U velikim gradovima,
gdje je oko 40.000 bosanaca koji lutaju po kafanama, pitanje je da li će ili ne efendije doći na
namaz. Na sabah recimo skoro pa nikako ne dolaze, nemaju nikavih programa da privuku
omladinu a jednostavno su prihvatili posao, u smislu da im se plati i tako se shodno tome i
ponašaju. Ljudi u odboru su u nemogućnosti bilo šta uraditi po tom pitanju jer se nemaju
zaista kome obratiti. Moje pitanje je zašto Islamska zajednica ne nađe jednog pouzdanog
efendiju koji će nadgledati konstatno ostale džemate. S tim da će imati pravo dati otkaz ili
uposliti nekog drugog iskrenijeg i vrijednijeg efendiju. Vjerujte mi, vjernik sam i imam dosta
prijatelja u drugim državama, koji hvale efendije, kao recimo u Phoenix gdje mu je uvijek
puna džamija kao što je kod hfz. Bugarija, dok ostali, iako im gradovi imaju 4 puta više
bosanaca, nemaju 5-6 redovnih koji dolaze na jaciju, jer jednostanvo niti su nasmijani niti su
fini prema džematlijama, čak se svađaju. Imamo slučaj u Čikagu gdje je efendija skoro
istjerao sve iskrene vjernike koji su dolazili prije, a doveo same vehabije sa bradama, gdje ih
je uposlio u odbor i totalno su ugasili sve. Niko apsolutno ne vodi računa o ovome niti koga
interesuje šta se dešava u džematima. Ja vas zaista molim popričajte sa Reisom i poduzmite
nešto po ovom pitanju. Bliži se kijametski dan, islam je jedini razlog zašto živimo na ovoj
zemlji i sve u životu koliko toliko možemo olahko shvatiti. Ali kad su ove stvari u pitanju
onda se definitivno treba alarmno svjetlo upaliti.

Odgovor: Pitanja koja ste Vi postavili i koja otvarate u Vašem pismu su ozbiljna i zahtijevaju
razmatranje od strane nadležnih organa Islamske zajednice. To su u prvom redu Islamska
zajednica u Americi i njen glavni imam Senad ef. Agić, zatim Ured za Bošnjačku dijasporu u
čijoj je izravnoj nadležnosti pitanje IZ u dijaspori, uključujući i SAD. I na kraju Rijaset IZ i
reisu-l-ulema koji predlaže i postavlja muftije i glavne imame u dijaspori. Dobro bi bilo da
džemati problematizuraju spomenuta pitanja i zahtijevaju njihovo rješavanje, a ne samo
pojedinci, budući da neko misli ovako, neko onako i tu je teško sa strane ocijeniti ko je u
pravu, a ko nije, koji imam radi dobro, a koji ne. Ocjene džemata su uvjerljivije od ocjena
pojedinaca. Zato se izborite na nivou džemata da se ta pitanja otvore i o njima objektivno
progovori. Vama hvala na brizi za stanje islama i muslimana u našoj dijaspori u Americi i
neka Vas Uzvišeni nagradi za to, a nadamo se da će se stanje popraviti. To ponajviše zavisi od
vas, muslimana u Americi, a ne od nas ovdje u Bosni.

Pitanje: Da li u Islamskoj zajednici postoji ikakva komisija koja nadgleda rad imama i kako
oni klanjaju? Kad kažem kako klanjaju mislim na brzinu njihovog klanjanja, jer ponekad
nisam u stanju ni da izgovorim nakon rukua lekel hamd, a imam je već na sedždi, a smirivanja
između dvije sedžde skoro da i nema. Koliko znam imami imaju sastanke (seminare) jednom
sedmično, pa zašto im ponekad ne ukažete na te stvari? Koliko vidim više se nekad bave
tevhidima, mevludima, a nemarni su prema vadžibima.  

Odgovor: Rad imama, po službenoj dužnosti, nadgledaju i kontrolišu glavni imami, muftije i

Vjerskoprosvjetna služba Rijaseta Islamke zajednice. Koliko znamo, ne postoji neka
specijalna komisija koja bi pratila rad imama, posebno kada je u pitanju klanjanje i vršenje
obreda općenito.

Pretpostavka je da imami koji imaju dekret za obavljanje te službe dobro znaju svoj posao i da
ga dobro izvršavaju. U praksi, međutim, pokazuje se da neki imami doista prebzo klanjaju ili
više vremena posvete onome što nije prioritetno u njihovom radu na uštrb onoga što bi trebala
biti njihova prevashodna zadaća i posao. No, i u toj ocjeni ljudi se razlikuju.

Neke džematlije prigovaraju imamu na brzini u klanjanju, dok drugi istom imamu prigovaraju
da je spor. Teško je cijelom džematu biti prav. Srednji put je i u tome najbolji: ni prebrzo ni
presporo. 

Imami bi morali voditi računa o ta'dili- erkanu prilikom klanjanja namaza. Ako to pravilo
ispoštuju neće biti prigovora u vezi brzine klanjanja.

Pitanje: Da li u Islamskoj zajednici postoji ikakva komisija koja nadgleda rad imama i kako
oni klanjaju? Kad kažem: «kako klanjaju» mislim na brzinu njihovog klanjanja, jer ponekad
nisam u stanju ni da izgovorim nakon  rukua «lekel hamd», a imam je već na sedždi, a
smirivanja između dvije sedžde skoro da i nema. Koliko  znam imami imaju seminare jednom
sedmično pa zašto im ponekad ne ukažete na te stvari. Koliko vidim više se nekad bave
tevhidima, mevludima, a nemarni su prema vadžibima. Halalite mi na ovom pitanju, nisam
neka cjepidlaka ali stvarno u nekim džamijama ovo je realnost.
Odgovor: Rad imama, po službenoj dužnosti, nadgledaju i kontrolišu glavni imami, muftije i
Vjersko-prosvjetna služba Rijaseta Islamske zajednice. Koliko znamo, ne postoji neka
specijalna komisija koja bi pratila rad imama, posebno kada je u pitanju klanjanje i vršenje
obreda općenito. Pretpostavka je da imami koji imaju dekret za obavljanje te službe dobro
znaju svoj posao i da ga dobro izvršavaju. U praksi, međutim, pokazuje se da neki imami
doista prebzo klanjaju ili više vremena posvete onome što nije prioritetno u njihovom radu na
uštrb onoga što bi trebala biti njihova prevashodna zadaća i posao. No, i u toj ocjeni ljudi se
razlikuju. Neke džematlije prigovaraju imamu na brzini u klanjanju, dok drugi istom imamu
prigovaraju da je spor. Teško je cijelom džematu biti prav. Srednji put i u tome je najbolji: ni
prebrzo ni presporo. Imami, a i sve mukktedije i vjernici općenito, morali bi voditi računa o
ta'dili-erkanu prilikom klanjanja namaza. Ako to pravilo ispoštuju neće biti prigovora u vezi
brzine klanjanja namaza.

Pitanje: Teška je situacija u kojoj se nalazimo. Vidi se to u porodici, na ulici, u školi, na

televiziji ponajviše. Osjeti se u narodu zbunjenost, apatija, potraga za nekim ko će odgovoriti
na svakodnevna pitanja, naći riješenja za svakodnevne, sve brojnije probleme. Okreću se judi
raznim strankama, pokretima, udruženjima ali ne može se reći da su odgovori i rješenja koja
se nude trjanijeg karaktera. Ne mogu ni biti. Pokušava se kopirati neki od modela koji kako
tako funkcionišu na zapadu mada ni tamo situacija nije sjajna na bezbjedonosnom a
posebnom ne na familijarnom planu. Logički bi bilo, da se mi muslimani u BiH okrenemo
svojoj islamskoj tradiciji jer znamo da Kur'an ima riješenje za svaku situaciju i za sva
vremena pa tako i za ovo naše. Tako bi smo pomogli sami sebi, našoj zajednici i ujedno
pokazali svima da ne treba tražiti model za riješenje bilo kojeg problema ako model već
postoji. A znamo da postoji, na to nas Allah, dž.š., upućuje i ujedno nam garantuje svoju
pomoć. Nikakva nam druga pomoć ne bi bila potrebna. Gdje je onda problem?
Problem nastaje kada kur'anske odgovore dobijemo od nestručnih osoba, ne iz Kur'ana nego
iz sumnjivih izvora (nazadna tradicija, sumnjivi hadisi i sl.), kada se obaveza prezentacije
kur'anskih poruka ne izvrši odgovorno i temeljito itd. Zašto ovo govorim? U javnim istupima,
na TV stanicama možemo čuti predstavnike jačih političkih stranaka, pojedinaca koji
pripadaju ovom ili onom udruženju itd., ali vrlo rijetko predstavnike IZ BiH. Stiče se utisak
da jedino Reis smije "izaći" u javnost sa jasnim stavom o problemima koji se tiču Bošnjaka.
Kao da niko drugi u IZ ne poznaje stvari i nije kompetentan da prenese poruku islama. Reći
ćete možda da TV nije baš najbolje mjesto za nastup s obzirom na političku situaciju u BiH.
Reći ćete možda još da se treba okrenuti džamijama i da nam tu možete pomoći. Evo par
primjera da ni to nažalost ne radimo kako treba.
Navesti ću Vam primjer naše džamije i tu neizbježno moram pomenuti našeg imama kojega je
naravno uposlila IZ BiH. Evo ukratko spisak nekih njegovih nedostataka (moram da
napomenem da ovo nije atak na njegovu ličnost, nego samo na njegovu funkciju i način na
koji je obavlja):
- ne dolazi na namaz redovito.
- nekoliko puta izjavio da nam u vjeri nije obaveza sve što "ne znamo da nam je obaveza".
Tako da nam je savjetovao da ne pitamo puno o vjerskim obavezama kako nam ne bi postale
obaveza. Ako upravo mislite da Vam ovo nije baš jasno, nije bilo ni meni kad sam to slušao a
ni sada.
- godinama organizira sergiju na kraju mjeseca ramazana za kupovinu dječijih paketića.
Tačno je da se paketići kupe i podijele djeci ali i da on zavidnu sumu tih sredstava podijeli sa
još nekoliko ljudi u džematu. Moglo bi se nekako razumijeti da je on po struci ljekar ili
pravnik. Ali kako je njegov posao između ostalog i da predvodi džemat u namazu i da za to
dobija redovitu platu, onda mi nije jasno zašto mu se trebaju isplatit dodatna sredstva koja mu
skoro niko od onih koji su ih dali na sergiji nisu halalili. Na našu primjedbu da to nije u redu
njegov odgovor je bio kako je to u našoj tradiciji i da će on  vratiti taj novac ako pronađemo
barem jednog imama koji taj novac ne uzima. Naravno da svi poznajemo imame koji su takvu
tradiciju odbacili.
- kako nijedan imam na svijetu ne može imati tako svestrano obrazovanje kako bi poznavao
sva polja nauke, a kako imamo masu toga što bismo trebali naučiti, predložili smo nekoliko
puta da nam budu gosti predavači koji će svima nama a posebno mlađim ljudima objasniti
osnovne stvari iz medicine, za nas važne podatke iz istorije, islamske a ne tradicionalne
običaje kojih bi smo se trebali pridržavati prilikom ženidbe i udaje i mnogo drugih stvari.
Priznaćete da su se tokom života u "bratskoj" nam bivšoj državi, uvukli u naš svakodnevni
život raznorazni običaji koji ponekad nemaju nikakve dodirne tačke sa islamom. Naravno
njegova reakcija je bila takva da se do danas (godine su u pitanju) održalo svega nekoliko
predavanja, pogodili ste ako ste pomislili da je on pozivao predavače.
- na našu inicijativu da se prikupe sredstva od kojih bi se kupio barem jedan računar u džamiji
kojim bi se koristila djeca, da se formira manja biblioteka u džamiji gdje bi djeca mogla da
pročitaju tokom vikenda ponešto, reakcija je bila takva da se je nabavio jedan stari računar od
kojeg niko nema nikakve koristi. Barem ne djeca. Od bibilioteke i svih perthodnih i kasnijih
ideja do dan danas nema ništa. Spisak bi bio podugačak, ako Vas ineteresuje (sumnjam)
njegov kraj, mogu Vam ga ispričati nekom prilikom. Da ne bude zabune, za sve ove ideje i
zahtjeve koje sam naveo tražila se samo saglasnost s njegove strane, koju nikad nismo dobili.
Realizacija bi uvijek bila naša obaveza. Ne trebamo se onda čuditi što ljudi kod nas nerado
daju novac i nude pomoć kad su u pitanju vjerski ciljevi. A znamo da na primjer jedan Stiven
Spilberg javno ističe svoju religioznost i svoju izdašnu pomoć jevrejskoj zajednici u SAD.
Sumnjam da bi se odricao milionskih sredstava kad bi znao da odlaze u rukama pojedinaca.
Pretpostavljam kako ćete nam savjetovati da sa našim imamom porazgovaramo. Razgovarali
smo, nije bilo rezultata. Ako ćete nam savjetovati da se obratimo IZ, i to smo činili, nije bilo
rezultata. Zašto onda sve ovo pišem. Zato što sam užasnut činjenicom da ni mi muslimani u
BiH nemamo odgovore koji bi nam se ponudili kao riješenje za kriminal, neavspitanu
omladinu, i sve druge probleme koje neizbježno moramo rješavati. Zbog toga što osjećam
potrebu da je krajnje vrijeme da Vam se obratim i da prebacim "lopticu" na Vašu stranu. Mi
džematlije smo uradili što smo mogli i kako smo znali. Ako smo pogriješili u nečemu onda je
opet vaša obaveza da nam se obratite i objasnite u čemu smo pogriješili i kako da stuaciju
dovedemo u normalno stanje. Jer ovo što sada imamo u džamiji je daleko od normalnog. Neka
mi Allah, dž.š., oprosti ali naša džamija je polumrtva džamija. To stoga što svi znamo da je
džamija u istoriji uvijek bila mjesto gdje se je osim namaza obavljalo još podosta drugih
aktivnosti.
Ostavljate nas bespomoćne u ovom ludilu koje polako zahvata BiH u formi homoseksualizma,
laži i prevare, kriminala, nastranih običaja kojima se više ne zna ni korijen ni porijeklo,
pokvarenosti koja je postala svakodnevna pojava čak i u obrazovnim ustanovama. Zašto se ne
organiziraju sportska takmičenja, kulturne manifestacije i bilo kakave druge aktivnosti koje bi
se ponudile muslimanima svih uzrasta umjesto onoga što im se sada nudi a što neminovno
utiče na formiranje svijesti svakog pojedinca htio to on ili ne? Tu mislim na razne sapunice,
muzičke emisije, filmove prepunih nasilja i scena neprimjerenih muslimanskoj kućnoj intimi i
još štošta iz bogatog repertoara programa "zabavnog" karaktera. Zašto se ne pomogne
otvaranje firmi iz islamskih zemalja gdje bi se uposlio svaki od onih čestitih ljudi iz BiH koji
je prisiljen da radi u firmama koja nikako ili vrlo malo vode računa o njegovoj potrebi da mu
je petak slobodan radni dan, da obavlja namaz, da obavi džumu, da nije u bliskom društvu
žena osam ili više sati svakodnevno, da ne radi sa kamatom, alkoholom i da mu radni
ambijent nije totalno neprirodan?

Odgovor: Zahvaljujemo Vam na brizi za stanje islama i muslimana. Vaše primjedbe na rad
imama proslijedit ćemo Vjersko-provjetnoj službi Rijaseta i Udruženju ilmijje kako bi ih
razmotrili sa imamima i poduzeli mjere na otklanjanju nedostataka. Nema savršenih ljudi pa
ni savršenih imama. Nedostataka ima i bit će ih, ali je važno voditi dijalog, razgovarati i kroz
dijalog i razgovor nastojati poboljšati kvalitet rada imama, ali i drugih aktera u IZ.

Pitanje: Ja sam džematlijka iz džamije u Hammu, u Njemačkoj. Imam tri brata koji redovno
idu u džamiju, dvojica od njih su u odboru. Najmlađi brat puno se druži s omladinom i voli ga
omladina, voli kad on im nešto objasni, jer to zna na lijep i miran način. Zato su ga izabrali pa
povede s omladinom aktivnosti u džamiji da se ta naša omladina što više sakuplja u džamiji.
Naša djeca kao i omladina neće da ide pred ovog našeg imama u džamiju, zato što on ne zna
ili neće da se sa tim opterećuje. Jedne prilike ga je moj brat pitao za jedan hadis, on mu je
odgovorio da njega ne interesuju pustinjske priče. Puno je te omladine bilo, ali naš sadašnji
imam je potiv toga. Došao je jedne prilike kada su se okupili i tražio imena te omladine, onda
je roditelje te omladine nazvao i rekao im da moj brat njima tu prodaje drogu, da je on taliban.
Molim vas šta bi vi činili da to neko o vašem sinu kaže?
Odgovor: Budući da nam sva ta situacija u džematu nije dovoljno poznata, i da bismo trebali
saslušati i drugu stranu prije komentara i ocjene situacije, nismo u stanju iz ove pozicije dati
pravu preporuku. Na osnovu Vaših riječi možemo zaključiti da postoji nepovjerenje na relaciji
imam - omladina te da bi trebalo poraditi na otklanjanju uzroka nepovjerenja. Imam nema
pravo etiketerirati omladinu takvim imenima; to je znak njegove nesigurnosti. Vaš prigovor
na ponašanje imama uputite džematskom odboru i Mešihatu IZ u Njemačkoj, a možete i
Uredu za dijasporu Rijaseta IZ u Sarajevu.

Pitanje: Pišem ispred jednog bosanskog džemata u dijaspori gdje imamo veliki problem.
Naime, dobili smo pismene i audio dokaze da čovjek koji obavlja dužnost imama u našem
malom džematu već preko godinu dana održava prisne, intimne odnose sa drugom ženom
Bosankom koja je udata za nemuslimana. Dokazi su brojni, jasni i nedvosmisleni. On kaže da
nije ništa pogriješio jer po islamu ima pravo da traži druge žene u cilju šerijatske ženidbe.
Međutim, radi se o vezi sa udatom ženom sa kojom i ne može da se oženi. U kakvu se
kategoriju može staviti ovakvo ponašanje i da li čovjek ovakvog ponašanja može da bude
imam, govori o islamskom moralu, a sam se toga ne pridržava?

Radi cjelovitijeg uvida u problem nudimo dodatna objašnjenja. Osoba koja za nas vrši
funkciju imama nije službeno postavljena od strane Islamske zajednice nego je privatno lice
koje dobrovoljno, bez novčane naknade, obavlja tu funkciju u kući jednog džematlije. Mi
nemamo namjeru da idemo službenim kanalima nego privatno želimo da se podučimo o
ovakvom problemu. Ne bismo željeli skretati pažnju na ovo Mešihata i iznositi imena. Ovo je
situacija koja se teoretski može svugdje desiti. Supruga želi znati kako se po šerijatu
karakteriše ponašanje njenog muža jer postoje pismeni i audio dokazi njegove dugotrajne
prisne veze sa udatom ženom i kako ona treba da se ponaša u toj situaciji?

Mi u džematu, kojima je situacija poznata, želimo znati da li ovakav čovjek ima pravo po
šerijatu da nam bude imam, iako je dobrovoljac?

Odgovor: Ovaj slučaj prezentirajte nadležnom Mešihatu IZ Bošnjaka, odnosno muftiji koji
rukovodi Mešihatom, kako bi se riješio na ispravan način. Nama nisu poznati detalji tog
slučaja pa ga ne možemo komentarisati na osnovu izjave pojedinca. Slučaj treba rješavati
službenim kanalom: džemat - Mešihat - muftija - Rijaset.

Međutim, obzirom na data objašnjenja u pitanju i Vaše izričite tvrdnje, važno je istaknuti
sljedeće:

Pogrešno je što ste prihvatili da vas kao imam predvodi lice koje nema službeno postavljenje
od organa Islamske zajednice, čime narušavate organizaciono jedinstvo Islamske zajednice.
Na kraju se ispostavilo, kako sami tvrdite, da je to lice nemoralno i da ne zaslužuje da bude
imam.

Pogrešno je špijunirati i uhoditi drugoga te javno govoriti o njegovim nemoralnim postupcima

bez šerijatski validnih dokaza.

Ako je tako kako se navodi u pitanju, postupak toga čovjeka šerijatski se tretira kao veliki
grijeh, za koji je neophodno učiniti teobu i zatražiti oprost grijeha od Allaha, dž.š.
Ako je tako kako navodite u Vašemu pismu, dotično lice nije dostojno da obavlja funkciju
imama.

Supruga toga lica, ukoliko želi može tražiti razvod braka, a može, ukoliko želi, ostati s njim u
braku, posebno ukoliko se to lice povuklo i prestalo činiti spomenuti grijeh ili ukoliko imaju
djecu pa želi sačuvati porodicu. To je stvar njene procjene. Činjenjem bluda ne prekida se
bračna zajednica po automatizmu. Savjetujemo supruzi da dobro razmisli o svemu i da ne žuri
sa donošenjem odluka koje u žurbi obično budu pogrešne.

Pitanje: Kao džematlija, pogođen sam kvalifikacijom moga imama koji me je nazvao
rušiteljem zajednice jer sam smogao snage da ukažem na propuste koji se dešavaju u džematu.
Moja dobra želja da ukažem na propuste, preusmjerena je i predočena kao da ja "učim svoga
imama islamu" te on to neće nikome dozvoliti. Da li je ukazivanje na propuste (novotarije)
uistinu i "učenje imama" o islamu, i gdje to ima svoje utemeljenje, bilo u Kur'anu ili u
sunnetu?

Odgovor: Ukoliko imam postupa shodno uobičajenoj praksi islama kod nas u Bosni, tj. slično
postupaju i drugi imami, niste u pravu kada to predbacujete imamu i kritikujete ga za nešto
zašto on lično nije kriv. Jer, kada bi drugačije postupao vjerovatno više ne bi bio imam u tom
ili nekom drugom džematu u okviru IZ. Zato o tim i takvim postupcima za koje smatrate da
nemaju utemeljenje u šerijatu možete raspravljati na stručnoj i naučnoj osnovi s profesorima i
alimima ukoliko imate dovoljno znanja za takvo što. Ako, pak, dotični imam prakticira neke
novotarije koje su potpuno neuobičajene kod nas i ne rade ih drugi imami, onda ste u pravu
što o tome želite razgovarati s imamom. U svakom slučaju, predlažemo Vam da budete od
pomoći imamu u radu, a ne da mu odmažete. Naravno, imam treba da se korektno odnosi
prema džematlijama i njihovim primjedbama, a ne da ih odmah odbaci i tretira zlonamjernim.
Muslimane je teško okupiti oko džemata i zajedničkih projekata, a lahko ih je rastjerati. To
treba imati na umu kada se upućuju kritike i zamjerke na rad i kada se komunicira s ljudima.

Pitanje: Interesuje me da li mjesni imam može koristiti slobodne dane nakon što klanja sabah
i bajram namaz, tj.od prvog dana bajrama, a da zato nikog nije pitao? Ako ima pravo, koliko
je to dana?
Odgovor: Pitanje korištenja odmora i slobodnih dana imama reguliše se odgovarajućim
pravilnikom i odlukama Izvršnog odbora medžlisa. Eventualno, u slučaju potrebe to se može
dogovoriti sa mutevelijom, odnosno džematskim odborom. Samovoljno postupanje imama u
spomenutom slučaju nije primjereno. Načelno, imam uz Bajram treba biti u svom džematu,
osim u slučaju neke vanredne situacije i potrebe. Naravno, treba uzeti u obzir i to da i imam
ima roditelje, rodbinu i prijatelje koje treba posjetiti za Bajram. Nije uredu da mu to pravo
bude u potpunosti uskrćeno.
Nadležnost medžlisa u upravljanju vakufom
Pitanje: Ima li pravo medžlis da oduzme mektebu vakufe i upiše ih na ime džamije? To znači
da se poništava volja vakifa koji je vakuf namijenio mektebu zarad nečije druge volje i želje.
Odgovor: Volju vakifa, ukoliko nije u suprotnosti sa šerijatskim propisima, treba ispoštovati.
Stoga nema razloga da se ne ispoštuje volja osobe koja je uvakufila imovinu za mekteb da se
ta imovina koristi za potrebe dotičnog mekteba. Ukoliko prihodi vakufa budu veći od potreba
mekteba, ili on prestane sa radom, mogu se koristiti za potrebe mjesne džamije. Bez krajnje
nužde ne treba posezati za promjenom korisnika vakufa koji je naznačen u vakufnami.
Pitanje:
1. Koju ulogu u korištenju i održavanju vakufa ima džemat, u čiju korist je izvršeno
uvakufljenje, a koju ulogu imaju medžlis, muftijstvo i Rijaset?
2. Može li medžlis bez pismene saglasnosti prodati ili zamijeniti vakuf, odnosno može li
predsjednik medžlisa potpisati ugovor o prodaji ili zamjeni vakufa bez saglasnosti izvršnog
odbora i džemata kome pripada vakuf?
Odgovor:
1. Džemat, u čiju korist je izvršeno uvakufljenje, preko svoga džematskog odbora, na čelu sa
mutevelijom, određuje način korištenja vakufa ako to nije precizirano vakufnamom, dok
medžlis, muftiluk, Vakufska direkcija i Rijaset imaju ulogu nadzora i kontrole pravilnog
korištenja vakufa.
2. Ne može, a ako tako postupi dužnost je onima koji to znaju da prijave slučaj Vakufskoj
direkciji koja će ispitati slučaj i poduzeti adekvatne mjere zaštite vakufa.
Nepokrivene žene u institucijama IZ

Pitanje: Ovo je više konstatacija vezana za žene uposlene u islamskim institucijma tipa
medžlisa i dr. Budući da ja obavljam određene aktivnosti u Islamskoj zajednici, zapazio sam
da je većina žena u našim institucijam otkrivenih, pa eto kako vi to komentarišete?
Odgovor: Nažalost, takvih pojava ima. Riječ je o vjerskoj nedosljednosti i neprincipijelnosti.
Ako je takva situacija u organima IZ, šta onda reći za druge ustanove i organizacije? Izgleda
da ustanove IZ žele biti slika našega društva pa i u onom negativnom aspektu koji se tiče
neislamskog načina odijevanja.
O idžazetnami i uvjetima za imama, muallima i hatiba

Pitanje: Šta je to idžazetnama? Da li osoba koja nema završenu medresu može biti hatib, kao
i podučavati djecu vjeri, kao imami koji imaju dekret?
Odgovor: Imamet i hatabet su javne funkcije i mogu ih obavljati lica koja ispunjavaju
određene uvjete definirane općim šerijatskim propisima kao i normativnim aktima
organizirane zajednice. Prema tome, te funkcije u džematu kao organiziranoj strukturi ne
može obavljati lice bez odobrenja nadležnog organa (murasela - dekret), uz ispunjenje općih
šerijatskih uvjeta. Idžazetnama je općenito svjedočanstvo o naučnoj ili stručnoj spremi, što
ovisi od slučaja do slučaja i od predmeta do predmeta.
Obaveznost pridržavanja fetvi fetva-i emina

Pitanje: Možete li pojasniti koja je funkcija fetva-i emina, te da li se imami, uposleni u

Islamskoj zajednici, moraju pridržavati njegovih fetvi?
Odgovor: Funkcija fetva-i emin je uvedena, ili bolje reći, ponovo uspostavljena nakon
višedecenijskog prekida, ove godine istodobno sa formiranjem Vijeća za fetve Rijaseta
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zaduženje fetva-i emina precizirano je Pravilima
Vijeća i odnosi se uglavnom na rad i aktivnosti samoga Vijeća. Na osnovu ovlaštenja reisu-l
uleme, koji je po funkciji vrhovni muftije IZ BiH i predsjednik Vijeća za fetve, fetva-i emin
daje odgovore na pitanja čitalaca u Preporodu. Po svojoj pravnoj prirodi, fetva je stručno
mišljenje o nekom šerijatskopravnom pitanju utemeljeno na validnom šerijatskom dokazu i
konsultativnog je karaktera, osim ako njenu primjenu ne sankcionira izvršni ili neki drugi
nadležni organ i učini je obavezujućom za lica i organe kojima je nadređen. Onaj ko postupa
drugačije sam snosi odgovornost za svoj izbor. Naša intencija treba biti, na validnim
šerijatskim izvorima utemeljeno, ujednačavanje vjerske prakse u našim džematima, koliko
god je to moguće. Odgovori na pitanja u Preporodu imaju, između ostalog, i tu svrhu.
Organizovanje džuma namaza u obnovljenim džamijama

Pitanje: Zašto IZ u BiH ne organizuje džuma namaze u džamijama koje su obnovljene pa

zatvorene svaki petak u neko drugo mjesto? Džamija u Dobrunu kod Višegrada na granici sa
Srbijom. Vrijeme čini svoje i ona propada.Vjerovatno ima još takvih. Kada bi se s vremena na
vrijeme klanjalo u tim džamijama i uveo još neki program i čuo ezan sa munara bio bi to
podstrek za ono malo povratnika što ih ima da nisu zaboravljeni, a i sačuvali bi džamije od
propadanja. Ako niste u mogućnosti da mi odgovorite zamolio bih vas da pitanje proslijedite
onom ko jeste ili mi pošaljete adresu jer vidim da vi većinom odgovarate na vjerska pitanja.
Zamolio bih odgovor.

Odgovor: Vaša inicijativa je dobra i za svaku je pohvalu. Na tragu je hadisa u kojem se kaže:
“Ko se ne interesira za stanje muslimana, on im i ne pripada”. Rješenje situacije o kojoj
govorite u Vašem pitanju treba potražiti na relaciji: mjesni medžlis IZ i povratnici, odnosno
muslimani koji vode porijeklo iz određenog mjesta. U mnogim povratničkim mjestima
organiziran je vjerski život, dok u mjestima sa slabim ili nikakvim povratkom to teže ide.
Brigu o obnovljenim džamijama dužni su voditi mjesni medžlisi IZ i džemati kojima
pripadaju. Islamska zajednica kao cjelina u tome im treba pomoći koliko je u stanju. Kada je
riječ o džamiji u Dobrunu kod Višegrada, brigu o njoj dužan je voditi Medžlis IZ Višegrad i
džematlije koji žive ili su porijeklom iz tog džemata u saradnji sa Muftijstvom goraždanskim.
Ključ rješenja je u povratku ljudi na rodna ognjišta. Niko ne može više voljeti neko mjesto od
ljudi koji su u njemu rođeni i koji u njemu žive ili su živjeli. Imam sa stalnim ili povremenim
boravkom osigurava se tamo gdje ima džematlija, a tamo gdje nema zainteresiranosti
potencijalnih džematlija, teško je realizirati spomenutu inicijativu. Nadamo se da će ona
(Vaša inicijativa) pobuditi više zainteresiranosti kod prognanog i raseljenog stanovništva,
posebno iz istočne Bosne, kao i kod odgovornih u lokalnim medžlisima IZ da posvete veću
pažnju tom pitanju. Islamska zajednica u tom segmentu rada djeluje preko muftijstava,
medžlisa i džemata. Nema specijalizirane službe pri Rijasetu koja bi se bavila isključivo tom
problematikom. No to ne amnestira postojeće službe od odgovornosti za tu kao i druge oblasti
islamskog rada i djelovanja u cjelini.
Podmlađivanje kadra Islamske zajednice

Pitanje: Da li nadležne službe Rijaseta čine išta na tome da se pojedincima, kojih je uistinu
mnogo, ukine ili ograniči rad na više mjesta, dok, elhamdulillah, imamo kadar koji može
odgovoriti adekvatno tim zadacima, a zapravo su bez posla? Nadam se da i sami znate mnoge
pojedince koji drže monopol, ne na dva, nego čak i na četiri radna mjesta. To je i ljudski, a
ponajprije moralno da se napravi mjesta i za druge, a o tome posebno trebaju voditi računa
ljudi koji su uzor ovom narodu. Međutim, to nije tako. Uistinu, sve je više ljudi izvan IZ koji
primjećuju i negoduju na ove pojave, tako da je situacija sramotna a i zabrinjavajuća. Da li je
u vašoj moći da problem iznesete na sto i da se o tome razgovara kako bi se problem riješio na
zadovoljstvo svih. Školujemo visoko obrazovan kadar koji je poslije prepušten sam sebi,
upravo zbog ove situacije, jer neko treba da ima primanja sa pet mjesta, a neko ne mora imati
ništa.
Odgovor: Proslijedit ćemo nadležnima Vaše zapažanje. Slažemo se s Vama da je potrebno
uključivati mlade kadrove u rad Islamske zajednice. To se u dobroj mjeri i čini koliko se u
datim mogućnostima može. Uvijek je moguće i bolje. Samo trebate imati u vidu da svaki
posao koji dodatno obavlja uposleni nije novo radno mjesto. Kad bi se za sve te poslove
otvarala nova radna mjesta, teško bi izdržali i mnogo veći budžeti od onih koje imaju
institucije Islamske zajednice.
Pitanje: Kako gledate na to da je sve veći broj kadra visokobrazovanog u oblasti islamskih
nauka, čak i magistara bez posla ili na nekim jadnim honorarima, dok s druge strane pojedinci
drže monopol u pojedinim strukturama i to bez gotovo godine ili uvrh glave jedva skucane
dvije godine fakulteta?
Odgovor: Nadamo se da će sve više obrazovanih i školovanih kadrova postepeno zauzimati
odgovarajuće pozicije u strukturama Islamske zajednice. To je proces koji se ne može
okončati preko noći i ljude jednostavno izbaciti van, a druge zaposliti. To će vjerovatno ići
postepeno i uravnoteženo. Jasno nam je da bi jedni željeli da taj proces, ubrzaju, a drugi da ga
uspore, pa će se naći neka sredina.
Pravo glasa na izborima u IZ

Pitanje: Da li aktivno biračko pravo imaju isključivo fizička lica koja plaćaju članarinu, ili
pravo da bira nije uvjetovano članstvom?
Odgovor: Aktivno biračko pravo uvjetovano je članstvom u IZ, a pasivno članstvom uz
izvršavanje obaveze plaćanja članarine 3 godine.
Pitanje: Imam nekoliko nedoumica, tj. pitanja, koja su se javila nakon održanih izbora u IZ.
Naime, radi se o sljedećem: kakav status članstva, i gdje treba da bude učalanjena osoba, koja
zbog posla veći dio godine boravi u inostranstvu (gdje ima privremeno mjesto boravka), ali
ima prijavljeno stalno mjesto boravka u Bosni Hercegovini i najmanje dva puta mjesečno
boravi u istom (gdje plaća i redovno članarinu, doprinosi IZ itd...), posebno jer u državi u
kojoj se nalazi nema IZ još uvijek, a i svi pokušaji za osnivanje iste, su propali...? Da li takav
insan, ima pravo da bude kandidat npr. za sabornika IZ? 
Odgovor: Mada opis slučaja nije posve jasan, na osnovu iznešenih informacija može se
zaključiti da je dotična osoba član Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (pretpostavljamo
tri i više godina), da se interesira za njezin rad i aktivnosti, da želi učestvovati u radu njenih
organa te stoga načelno ima pravo bude kandidat za sabornika IZ. Da li će zaista biti
kandidiran i izabran za sabornika drugo je pitanje koje ne zavisi samo od volje i želje dotične
osobe, već i od procjene drugih koji o tome odlučuju.
Pitanje: Kakva je praksa u Islamskoj zajednici kod članstva, to jest ko ima pravo glasa iz
jedne kuće, tačnije ako  je nosilac jedne vazife muškarac da li i žena (supruga) tog nosioca
ima pravo glasa na skupštini? Kako se utvrđuje kvorum za održavanje skupštine, koji članovi
ulaze u kvorum: oni koji tekuću godinu plaćaju vazifu ili dvije-tri godine unazad aktivni
članovi (oni koji plaćaju redovno članarinu-vazifu)?

Odgovor: Pravo učešća na izborima u Islamskoj zajednici pobliže je definirano Izbornim

pravilima. U radu Skupštine imaju pravo učestvovati svi članovi džemata (IZ), a članstvo u
džematu regulisano je normativnim aktima medžlisa. Prema tome, informacije o članstvu u
džematu te pravima koja proističu iz tog članstva možete dobiti u Vašem medžlisu IZ.
Predvođenje džemata bez dekreta
Pitanje:
Kakva je valjanost klanjanja džume namaza za imamom bez dekreta?

Odgovor:
Islamska zajednica je hijerarhijski ustrojena, ima svoja pravila i normativne akte kojih se
njeni članovi i uposlenici moraju pridržavati. Jedan od tih propisa odnosi se i na dekret, tj.
ovlaštenje hatibu da može držati petkom hutbu na džuma namazu. Dekrete hatibima kod nas
izdaje Reisu-l-ulema. U slučaju potrebe, glavni imam, odnosno muftija mogu nekoga ko
ispunjava uslove da bude imam i hatib ovlastiti da privremeno predvodi džumu namaz. Bez te
dozvole ili ovlaštenja, prema našem mezhebu, valjanost džume je upitna. Prema tome, to
pitanje se mora sistemski, institucionalno rješavati, a ne individualnim postupcima.
Pitanje:
Da li je ispravna džuma predvođena od strane osoba koji nisu školovani imami već
priučeni vd. imami, i ko može dati saglasnost za predvođenje džemata na džuma namazu?
 
Odgovor:
Dozvolu za obavljanje džume namaza hatibu načelno daje reisu-l-ulema IZ BiH ili muftija,
glavni imam, tj. osoba koju on ovlasti za to. Sve drugo je anarhija, nered i smutnja koja šteti
islamu i muslimanima i stoga je neprihvatljivo samoinicijativno preuzimanje te nadležnosti.
Preuređenje crkve u džamiju

Pitanje: Ako jedan grad daje crkvu koja se nije godinama koristila ili koja se koristi da se
renovira i popravi po želji muslimana i za islamske potrebe i svrhe, može li se to prihvatiti,
ukoliko nema drugog izbora?

Odgovor: Dozvoljeno je kupiti tu zgradu i preurediti je u džamiju. Nema nikakve smetnje da

se tako postupi.

Pitanje: Da li Katoličku crkvu možemo pretvoriti u džamiju?

 Odgovor: Ako se na regularan način kupi zgrada koja je ranije služila kao crkva, nema
smetnje da se pretvori u džamiju i koristi radi obavljanja islamskih obreda.
Priča o mezhebskim razlikama u našoj situaciji je opasni avanturizam
Pitanje:
Moje pitanje je u vezi s nedopuštanjem održavanja dersova u džamijama od strane ljudi
koji su islamsko znanje stekli u arapskim zemljama. Zar IZ nije mogla u interesu
održavanja jedinstva muslimana dopustiti održavanje predavanja ljudima koji su stekli
zavidno islamsko znanje poput recimo Dr. Safeta Kuduzovića, u svim džamijama u BiH,
osim u džamiji Kralja Fahda?
 
Odgovor:
Ima pojedinaca koji tumače islam, posebno u oblasti fikha i praktičnih propisa, ali i u
nekim manje važnim dogmatskim pitanjima, drugačije od tumačenja koje se kontinuirano
već više stoljeća naučava kod nas kroz ustanove Islamske zajednice, posebno vjersko-
obrazovne (hanefijsko-maturidijska interpretativna tradicija), što unosi nemir među
džematlije i potencijalno može voditi razdoru u džematu.
Također, okupljanje i grupisanje na toj osnovi i bezbjednosno se pokazalo
problematičnim. Unositi priču o mezhebima i mezhebskim razlikama u našoj situaciji
jeste, najblaže rečeno, avanturizam koji je suvišan, pa i opasan u vremenu i prostoru u
kojem živimo. Što to prije shvate dotični pojedinci, bolje i po njih i po sve nas.
Nema zapreke da se o različitim gledanjima, posebno onim važnijim, raspravlja u naučnim
krugovima i forumima (ne onim putem interneta), ne opterećujući njima vjernike u
džamijama, na predavanjima, hutbama i drugim sličnim prigodama. Zbog svega rečenoga,
bilo bi neodgovorno u ovakvim okolnostima pustiti tako usmjerene pojedince da rasprave o
spomenutim pitanjima i različitim tumačenjima unose u naše džamije i druge prostore u
kojima se vjernici okupljaju radi jačanja jedinstva džemata i pronalaska duhovnog mira i
okrjepe. Različita tumačenja, na način kako to rade neki pojedinci, ne doprinosi jedinstvu
muslimana kod nas, već upravo njihovom razjedinjavanju. A Allah najbolje zna.
Prodaja vjerske literature pravnim subjektima koji posluju zabranjenim stvarima
Pitanje: S obzirom da se u mom mjestu gradi nova džamija i da sam dio tima ljudi koji
učestvuju u organizaciju gradnje džamije i sakupljanja sredstava, došli smo, između ostalog, i
na ideju štampanja i prodaje kalendara u cilju sakupljanja novca. Kalendari bi se prodavali u
krugu sadašnje džamije i bili bi u određenoj količini raspoređeni u jedan broj prodavnica i
ugostiteljskih objekata. Motivi na kalendaru su novi izgled džamije i klanjačkog prostora.
Međutim, došli smo u konflikt u vezi jednog pitanja, a to je: da li je dozvoljena prodaja tih
kalendara u objektima gdje se prodaje i poslužuje alkohol? Molim vas za jasan odgovor u vezi
ovoga, jer su mišljenja ljudi i dvojice imama iz našeg mjesta podjeljenja.

Odgovor: To pitanje se može posmatrati dvojako: sa aspekta pozitivnog i negativnog efekta.

Pozitivno je to što takav kalendar u jednom takvom ugostiteljskom objektu može unijeti iskru
svjetlosti u srca posjetilaca, griješnika, može ih potaći na dobročinstvo, da učine i neko dobro
djelo koje će im biti od koristi, da pomognu izgradnju džamije, da ih podsjeti na džamiju i
njene vrijednosti, možda ih odvratiti od loših djela, konzumiranja alkohola, i sl. To se, drugim
riječima kazano, može posmatrati i kao jedan vid d’aveta (islamskog poziva u dobro) u tim
mjestima, što nije zabranjeno, već naprotiv, poželjno. Poticati griješnike na dobročinstvo je
dobro djelo i ne može biti loše. S druge strane, na to pitanje se može gledati i sa stanovišta
negativnih posljedica, kao npr. da posjetioci takvih mjesta i korisnici haram usluga steknu
utisak da su amnestirani od grijeha, da i u takvim mjestima mogu činiti dobra djela, tj. da se
na taj način relativizira sve ono što u vjerskom smislu znači jedan takav objekat u kome se
čini haram, da Islamska zajednice takve objekte tretira, u izvjesnom smislu, afirmativno kao i
druge privredne subjekte, jer u njima ostvaruje neke svoje interese. Vjerovatno će uvijek
postojati oprečni stavovi o tom postupku. Zato nije čudo da i spomenuta dvojica imama imaju
podijeljeno mišljenje o tome. Moralna dilema postoji. Mišljenja smo da ako se radi o
birtijama i gostionicama u kojima se isključivo toči alkohol, u njima ne treba prodavati
kalendare za potrebe izgradnje džamije. Ukoliko se radi o prodavnicama mješovite robe, gdje
se, osim dozvoljene robe nudi i ona koja nije dozvoljena, ili restoranima koji nude mnoge
dozvoljene usluge, ali i neke koje nisu dozvoljene, poput serviranja alkohola, smatramo da
nema šerijatske zapreke da se u njima prodaju takvi kalendari.
Protokol otvorenja džamije

Pitanje: U našem džematu uskoro predstoji svečano otvaranje džamije. Interesuje me ko

može otvoriti džamiju i na koji se način određuje osoba koja će otvoriti džamiju, da li
dogovorom odbora, nekim konkursom ili nekim drugim načinom.

Odgovor: Protokol svečanog otvaranja džamija kod nas je uobičajen i dosta ujednačen. Nije
to prvo otvaranje džamije u vašem medžlisu ili muftijstvu, pa možete koristiti iskustva onih
koji su taj posao odradili ranije. Džamijski odbor svečano otvaranje džamije mora koordinirati
sa svojim medžlisom i nadležnim muftijstvom, a oni znaju uobičajeni protokol otvaranja.

Pitanje: Interesuje me ko može i na koji način može otvoriti novoizgrađenu džamiju i po

kojem kriteriju? Da li po sistemu ko da više, konkursom ili nekim drugim propisom.

Odgovor: U principu novosagrađene džamije otvara reisu-l-ulema, ili njegov izaslanik, koji
može, po dogovoru sa džematskim odborom, predati ključeve džamije nekom istaknutom
članu IZ (obično osobi koja je najviše doprinijela u izgradnji džamije) koji će svečano otvoriti
džamiju. Postoji uobičajena procedura svečanosti otvaranja novosagrađenih ili obnovljenih
džamija i mesdžida i ta procedura je poznata i uglavnom ujednačena u svim medžlisima IZ.
Pitanje
Da li je dozvoljeno organizovanje svečanosti uz muziku i miješano društvo na
otvorenjima džamija?
 
Odgovor
Otvorenja džamija imaju svoj protokol i način organizacije, koja se provodi u koordinaciji s
mjesnim medžlisima i nadležnim muftijstvima i teško je bilo šta mijenjati u toj uobičajenoj
šemi. Naša situacija ovdje je specifična i treba izbjegavati prevelika cjepidlačenja i insistiranja
na svim detaljima.
Registracija Islamske zajednice

Pitanje: Zanima me da li je i kako Islamska zajednica u BiH registrovana, da li je to

udruženje građana ili pravno lice jer u Cazinu ima slučaj registracije udruženje građana Gornji
grad i okupirali su džamiju i imaju posebno knjigovodstvi itd.  
Odgovor: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nije udruženje građana, već je
registrirana kao tredicionalna vjerska zajednica sa svojstvom pravnog lica. To što se desilo u
Cazinu protivno je Zakonu o pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica. Dakle, to
udruženje građana se smatra uzurpatorom džamije i vakufa koji pripada toj džamiji.
Saglasnost za predavanje vjeronauke

Pitanje: Pišem vam iz RS-a, zanima me ko u ovom dijelu Bosne daje saglasnost ko će
predavati vjeronauku u školama, obzirom da Ministarstvo obrazovanja, koliko sam
informirana, to još nije preuzelo na sebe?
Odgovor: Saglasnost vjeroučitelju daje nadležni muftija. Dakle, to ovisi o tome kojem
muftijstvu pripada općina u kojoj želite raditi kao vjeroučitelj.
Status Mešihata IZ u Sandžaku

Pitanje: Zašto bi središte islamske zajednice za nas, muslimane Sandžaka, trebalo da bude u
Sarajevu? Poznato je da sandžaklije nemaju sada u Bosni ni pravo na besplatno školovanje,
kao što imaju srbi iz RS u srbiji? Kako je muftija Zukorlić legitimni predstavnik Islamske
zajednice, kad on nema podršku u većini džemata u Sandžaku. Kao primjer navodim
Prijepolje gdje muftija ima jednu džamiju u svom okrilju. Kako je moguće da je predsednik
sabora Islamske zajednice u BiH, čovek koji je optužen za korupciju?

Odgovor: Prema Ustavu IZ, Mešihat IZ Sandžaka je sastavni dio Islamske zejdnice u BiH i
tako će biti sve dok to muslimani u BiH i Sandžaku, odnosno pripadnici IZ u Bosni i
Hercegovini i Srbiji, budu željeli. Bošnjaci su jedan narod i nema potrebe da pripadaju
različitim islamskim zajednicama. Duhovno jedinstvo je u njihovom interesu, a onaj ko radi
protiv toga jedinstva, radi protiv interesa bošnjačkog naroda i interesa islama i muslimana na
ovim prostorima. Pitanje studenata iz Sandžaka koji studiraju u BiH na državnim
univerzitetima nije u nadležnosti Islamske zajednice, već države. Prema tome, pogrješno je
opravdavati poticanje razdora i raskola u IZ plaćanjem studija u BiH na državnim fakultetima.
Na Fakultetu islamskih nauka koji je u nadležnosti IZ, nema razlike između studenata iz BiH i
onih iz Sandžaka. Svi imaju isti tretman sa stanovišta troškova studiranja i njihovog položaja
općenito.

Kada je riječ o glavnom muftiji Zukorliću, on je legitimni predstavnik i predvodnik

muslimana Sandžaka i Srbije i tako će ostati sve dok u legalnoj proceduri ne bude izabran
drugi glavni muftija. Koliko znamo, on ima podršku većine sandžačkih muslimana i džemata.

Predsjednik Sabora IZ BiH, kao i bilo ko drugi može biti optužen za korupciju ili neko drugo
krivično djelo, ali optužbu, kao što znate, treba dokazati na sudu. Kur'an nas upozorava da ne
nasjedamo na raznorazna sumnjičenja, jer su puka sumnjičenja grijeh. "Kada vam neki
griješnik donese kakvu vijest, provjerite je!" - naređuje nam Kur'an.
Struktura Vijeća za fetve

Pitanje: Zanima me kako Vijeće za fetve funkcioniše? Ko može ući u Vijeće za fetve i po
kojoj proceduri se pristupa donošenju neke fetve? Da li u Vijeće za fetve kao
član/savjetnik/pomoćnik može ući svaki brat musliman koji je obrazovan, osim u islamu, i u
nekim drugim oblastima (računari, nauka itd)?
Odgovor: Vijeće za fetve je pomoćni organ Rijaseta IZ i djeluje kao kolegijalno tijelo. Ima 15
članova od kojih su 12 po položaju: reisul-l-ulema (predsjednik Vijeća), zamjenik reisu-l-
uleme (zamjenik predsjednika Vijeća), devet bosanskih muftija, šef Katedre Fikha na
Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, te tri izabrana člana od kojih su dvije žene. Član Vijeća
se može postati po preporuci najmanje tri člana Vijeća ukoliko se ukaže potreba za
popunjavanjem članstva. Fetve se donose nakon rasprave o podnesenim referatima na
određenu temu ili samo usmene razmjene mišljenja i sagledavanja pitanja koje se razmatra sa
različitih aspekata. Vijeće ima inkluzivan pristup fikhskim školama, ali u pitanjima iz domena
ibadeta preferira hanefijski mezheb. U izuzetnim slučajevima može odabrati stav nekog od
priznatih fikhskih mezheba. Po potrebi, Vijeće konsultira stručnjake iz različitih oblasti nauke
i zanimanja.
Uvjeti za osamostaljenje džemata Islamske zajednice

Pitanje: Naša ulica je sastavni dio jednog džemata. Trenutno taj džemat ima oko 750
domaćinstava, od kojih je u našoj ulici preko 200 domaćinstava. Uzimajući u obzir da imamo
izgrađenu džamiju koja u potpunosti može zadovoljiti naše vjerske potrebe kao džemata,
voljeli bismo da imamo svoj džemat, tj. da se odvojimo od džemata kojem sada pripadamo.
Uzimajući u obzir da se džemat prema Ustavu IZ-a karakteriše kao zajednica muslimana od
najmanje 100 domaćinstava, smatramo da sa svojih preko 200 domaćinstava zadovoljavamo
taj uvjet. Shodno tome, zanima nas koji su još uvjeti potrebni da bi se osnovao novi džemat i
kao takav postao sastavni dio naše Islamske zajednice. Voljeli bismo znati kako ta procedura
uopšte ide, tj. da li džematlije podnose zahtjev medžlisu i da li džemat od kojeg treba da se
odvoji novi može osporiti formiranje novog džemata.

Odgovor: Prema Članu 34. Ustava Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, džemat u
pravilu sačinjava skupina od najmanje 200 muslimanskih domaćinstava koja žive na jednom
području i koja su međusobno povezana u izvršavanju zajedničkih islamskih dužnosti. Odluku
o formiranju, spajanju ili ukidanju džemata donosi Rijaset Islamske zajednice na prijedlog
muftijstva. Muftijstvo će svakako uzeti u obzir mišljenje i saglasnost nadležnog medžlisa, a
medžlis će sagledati potrebe i posljedice eventualnog formiranja novog džemata. Prema tome,
vašu inicijativu trebate uputiti nadležnom medžlisu koji će je uzeti na razmatranje i svoje
mišljenje proslijediti muftijstvu, koje će svoj prijedlog uputiti Rijasetu IZ. Ukoliko viši organ
Islamske zajednice zaključi da je potrebno i korisno formirati novi džemat izdvajanjem dijela
velikog džemata, uz valjano provedenu proceduru formiranja novog džemata, postojeći
džemat to ne može onemogućiti, jer prema normativnim aktima IZ, niži organ je dužan
provoditi odluke viših organa.
Uvjeti za rad imama
Pitanje:
Da li se mogu zaposliti kao imam ukoliko nisam završio medresu, a imam dosta znanja o
islamu i znam učiti Kur'an po tedžvidu? Ako ne, da li onda mogu istovremeno ići u medresu
vanredno i raditi kao imam?
Odgovor:
Prema odluci Rijaseta Islamske zajednice, uvjet da bi neko bio postavljen za imama jeste
završena medresa i islamski fakultet. Izuzetak su imami koji rade duže od 10 godina kao
imami, prije donošenja spomenute odluke.
Vjenčanje bez dozvole imama

Pitanje: Da li u jednom džematu, mimo imama, neko može da šerijatski vjenča bračni par bez
dozvole imama tog džemata? Napominjem ta osoba koja vjenčava bračne parove je
hanefijskog mezheba i nema završenu medresu.

Odgovor: Prema propisu u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, jedino su imami

matičari ovlašteni da obavljaju šerijatska vjenčanja. Ovu nadležnost (ihtisas) dužni su
poštovati svi muslimani članovi IZ. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “O vjernici, pokoravajte
se Allahu, Njegovom poslaniku i predstavnicima vašim (ulul-emri minkum)!” Islamska
zajednica, koja upravlja islamskim poslovima kod nas, sa svojim organima i strukturom,
uključujući i imame koji predvode džemate, predstavljaju “ulul-emr”, tj. predstavnike
muslimana kojima su dužni iskazivati poštovanje i poslušnost u onome što nije grijeh,
odnosno u svemu onome što nije u suprotnosti sa propisima islama. Zajednica je ovlastila
određene imame da obavljaju čin šerijatskog vjenčanja i to bi svi vjernici trebali poštovati i tu
odredbu primjenjivati. Islam uči vjernike redu i disciplini putem svih svojih propisa, počevši
od čistoće (taharet), pa do propisa o imametu, iftau, kadau itd. Nažalost, ima pojedinaca koji
preferiraju anarhiju, nered, nedisciplinu, ne vodeći račina o posljedicama svojih djela i
postupaka, poput dotične osobe koja samovoljno preuzima ingerencije imama i vrši
“vjenčanja”, vjerovatno bez prethodnog vjenčanja pred matičarem. U jednom takvom
običajnom braku žena je potpuno pravno nezaštićena. Često se dešava da oni koji se kunu u
Šerijat i traže samo šerijatsko vjenčanje, bez valjanog poznavanja šerijatskih propisa o braku,
na najgrublji način krše šerijatske bračne propise, vrše nasilje u porodici, ne vode računa o
svojim obavezama...Bilo je slučajeva da nam se obrate osobe, posebno žene, sa molbom da
riješimo njihove brakorazvodne situacije, nakon što su se upustile u tzv. običajno sklapanje
braka, bez prethodnog vjenčanja pred matičarem. Praktično, upadale su u nerazrješive
situacije, posebno kada muž ne želi razvod tako sklopljenog braka, ili kada je duže vremena
odsutan, ili se ne javlja i sl. Sudskim putem nije moguće ostvariti razvod, zato što nije
sklopljen sukladno pozitivnim zakonskim propisima, a imam nema ovlaštenja (od Zajednice,
jer nije u skladu sa zakonom) da donosi odluku o razvodu braka supstituirajući ulogu suda.
Tako se dolazi do veoma teške i gotovo bezizlazne situacije. Onaj ko uzrokuje takvu situaciju,
ili doprinese da do nje dođe, snosi veliku odgovornost za širenje nereda i nesigurnosti među
muslimanima. Zato upozoravamo muslimane, posebno omladinu koja je pred odlukom o
stupanju u brak, da se drže propisa i procedure sklapanja braka koji važe u Islamskoj zajednici
i da se ne povode za samozvanim “pomagačima”, “prijateljima” i kojekakvim avanturistima.
Zadržavanje u vjerskim objektima

Pitanje: Obaviješten sam od mjesnog imama da su dobili neki dopis od Međureligijskog

vijeća u kojem stoji da je zabranjeno zadržavanje u vjerskim objektima i spavanje, pa me
interesuje tačnost informacije. Ako je ta informacija tačna, postavlja se pitanje gdje će vjernici
spavati za vrijeme itikafa. Ako to nisu znali kardinali, biskupi i drugi koji se nalaze u tom
vijeću, trebo je znati reis. Kako sada i gdje obavljati itikaf? 
Odgovor: Ne raspolažemo informacijom o dopisu Međureligijskog vijeća sa spomenutim
sadržajem, te ga ne možemo ni komentarisati. Uređenje načina korištenja vjerskih objekata
unutrašnja je stvar vjerskih zajednica.

Itikjaf se svakako ne reguliše takvim dopisom. Za organiziranje itikjafa u džamiji, kao i

drugih vjerskih poslova u džematu, zadužen je imam i džematski odbor i ne može biti
prepušteno pojedincima da to uređuju prema svome nahođenju. Itikjaf će se i dalje obavljati u
džamijama shodno dosadašnjoj ustaljenoj praksi i odlukama nadležnih lokalnih organa
Islamske zajednice.

Eventualni dopis slične sadržine ne može se odnositi na itikjaf.

Zamjenik imama u njegovom odsutstvu

Pitanje: Ko je najpreči da stane u mihrab u slučaju da nema imama u džamiji? Katkad se

dešava da imam ima slobodan dan, da je zbog ovih ili onih razloga odsutan, pa u tom slučaju
u mihrab ulazi mutevelija, čovjek koji baš i ne zna pravilno učiti Kur’an, i ne dozvoljava da
uđe u mihrab neko ko poznaje polovinu ili čak 2/3 Kur’ana i ko izgovara pravilno harfove, da
ne spominjem da su to mlađi momci koji uče Kur’an pravilno po tedžvidu. Čini mi se da je
razlog tome ustvari to što su ti momci sa dužim bradama i samo zato što recimo dižu ruke u
namazu više puta. Iako se desilo jednom da je jedan od tih momaka ušao u mihrab i nije dizao
ruke u namazu i zikr je činio kako je uobičajeno poslije namaza zajedno sa džemaatom. Je li
ispravan postupak mutevelije i da li i na koji način savjetujete da se to možda ispravi?
Odgovor: Imam je dužan da se pobrine za adekvatnu zamjenu u slučaju svoga odsustva,
odnosno spriječenosti da predvodi džemat u nekom od namaza. Ne može proći u mihrab
osoba kojoj to ne odobri imam, odnosno mutevelija koga je u konkretnom slučaju imam
ovlastio da ga mijenja za vrijeme njegovog odsustva. Imami koji predvode džemat kod nas
dužni su da klanjaju prema propisima u hanefijskom mezhebu. Namaz ne može predvoditi
osoba koja ne zna pravilno učiti Kur›an i koja ne poznaje osnovne namaske propise makar se
radilo i o muteveliji.

Pitanje: Je li ispravno da džematlija koji ne zna učiti u Kur’anu, odnosno uči Kur’an iz
transkripta, mada u istom džematu u kojemu klanja, imam drži kurs iz sufare za odrasle,
predvodi džemat, odnosno mijenja imama u džamiji?
Odgovor: Osoba koja ne zna pravilno učiti Kur’an, tj. koja ne zna pravilno izgovarati harfove
tako da svojim učenjem mijenja značenje ajeta, ne može predvoditi džemat u džamiji. Imam
je odgovoran da u slučaju odsustva iz džemata nađe odgovarajuću zamjenu. Džemat se ne
može ostaviti bez adekvatne zamjene, jer takvo ponašanje vodi neredu, anarhiji i sumnji u
ispravno obavljanje namaza.
Historijat simbola polumjeseca i zvijezde
Pitanje: Molim vas da mi odgovorite zašto i otkad se polu-mjesec i zvijezda smatraju islamskim simbolom?
 
Odgovor O zastavama bh. muslimana vrijedan članak je napisao reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho u Glasniku
br.4 iz 1942. godine, pa Vas upućujemo na taj rad koji sadrži iscrpnije informacije o spomenutom pitanju.
Prema Fehimu Spahi, najstarija zastava na kojoj se nalazi polumjesec i zvijezda kod nas jeste zastava iz
ustanka Alipaše Rizvanbegovića. Na gornjem crvenom i donjem plavom polju je polumjesec i zvijezda, a u
sredini na bijelom polju napisano je arapskim pismom: La ilahe illellah. Zemaljski muzej je kupio ovu zastavu u
Mostaru 1893.  

Sufara falsifikat

Pitanje: Kako je moguće da se iz prodaje nije povukla sufara 16. izdanje koju je El-Kalem
odštampao još 2003. godine. U toj sufari je sporno što je šesta stranica sure JASIN
odštampana naopačke. Ovo je zaista nevjerovatno da IZ dozvoli ovakav kolaps. To je
skrnavljanje svetog kur'anskog teksta. I nimalo ne ide u prilog ozbiljnog rada IZ. Molim vas
ovog puta da poduzmete neku akciju da se prodaja ovakvih sufara povuče sa tržišta.

Odgovor: Prema pojašnjenju direktora El-Kalema, Selima Jarkoča, originalno njihovo

izdanje, nema spomenutu grješku, u šta smo se i sami uvjerili, već da se ona pojavila u
nelegalnim, kopiranim izdanjima, koje na tražište nije plasirao El-Kalem, pa ne može uticati
na njihovo povlačenje s tržišta. Dakle, nije to legalno izdanje El-Kalema, već nelegalno
kopirano izdanje nepoznatog falsifikatora.

Jedinstven kalendar

Pitanje: Zanima me sljedeće: kako je moguće da u današnje vrijeme, kad se precizno mogu
izračunati astronomske pojave poput pomračenja Sunca i Mjeseca, Mjesečeve mjene itd.
skoro svake godine nam se dešavaju situacije da ne znamo koliko će trajati ramazan, kad
nastupa Bajram i sl. Je li moguće da IZ BiH ne može angažirati institut koji se bavi takvim
stvarima da precizno izradi vaktiju-kalendar da nam se ne dešavaju ovakve, po meni,
sramotne stvari?

Odgovor: To o čemu govorite ne dešava se kod nas. Mi radimo po takvimu Rijaseta Islamske
zajednice i unaprijed se, na osnovu astronomskih proračuna, zna kada će biti Bajram, kada će
se započeti postiti, a kada prestati, kada koji namaz klanjati i sl. Dakle, kod nas nema zabune
o kojoj govorite. Ona postoji kod onih koji se oslanjaju na viđenje mlađaka golim okom.
Kako se osobe i mjesta u kojima se gleda mlađak razlikuju, tako nastaju i spomenute razlike.
To nije slučaj s našim muslimanima u Bosni i Hercegovini i dijaspori, kao i s onim
muslimanima koji se oslanjaju na astronomske proračune.

Cjenovnik vjerskih usluga na ulazu u džamiju

Pitanje: Kažu čovjek uči dok je živ i opet završi kao neznalica. Sa ovim sam
potpuno saglasan. Skoro svakog dana  nešto novo saznam o islamu. Ono što sam svojim
očima vidio u džamiji u jednom zvorničkom džematu prvo nisam htio povjerovati u to, a
nikom ni pričati. Prije 20-tak dana to isto je rekao i jedan efendija na džuma namazu u Linzu.
Naime, u pomenutoj džamiji na ulaznim vratima u prostoriju gdje se klanja nalazi se
cjenovnik usluga koje čini tamošnji imam. Napamet ne znam pojedinačno ali cijene se kreću
od 30 KM do 120-150 KM: hatma, tevhid, sedmina, četeresnica i td. U ovom džematu
članarina je 40 KM za2009.; prostiru se sergije, ljudi daju dobrovoljne priloge....Kako se
finansira džemat to zna  samo  nekolicina ljudi, nema transparentnosti. Mene kao običnog
građanina ovo iritira toliko da se pitam kuda ide islam sa ovakvim imamima tj. džematskim
odborima ili je to sve od IZ BIH. Jednostavno pitam: ŠTA SE POSTIŽE SA
KOMERCIJALIZACIJOM VJERE?

Odgovor: Džemat na koji ukazujete u svom pitanju vjerovatno nije jedini koji se može
«pohvaliti» tako uređenom i u džamiji istaknutom cjenovniku vjerskih usluga imama tako da
svakog klanjača i posjetioca džamije bode u oči. Cijenimo da je isticanje cjenovnika usluga
koje pruža imam (hatma, Jasin, tevhid, mevlud i sl.) u džamiji, odnosno prostoru predviđenom
za klanjanje, neprimjereno i asocira na komercijalizaciju vjere te da predstavlja kršenje
zabrane trgovanja u džamiji na koju se ukazuje u jednom Poslanikovom a.s. hadisu. Isticanje
cijene usluge ukazuje na njenu komercijalnu stranu. Oni koji zahtijevaju od imama spomenute
usluge, mogu se informirati o uobičajenim hedijama za te i slične usluge kod imama ili
džematskog odbora. Cjenovnik niukojem slučaju ne treba isticati u džamiji/mesdžidu,
odnosno prostoru predviđenom za klanjanje. Kada je riječ o transparentnosti finansiranja rada
džemata, to umnogome zavisi i od samih džematlija, odnosno njihovog učešća u radu
Skupštine džemata kada se podnosi godišnji izvještaj o radu. Mnoge džematlije ne učestvuju u
radu Skupštine džemata, niti ih interesiraju aktivnosti džemata, a prigovaraju na
(ne)transparentnosti rada džematskog odbora očekujući da neko njima lično podnese izvještaj
o radu, što svakako nije uredu. Sve džematlije su dužne i imaju pravo da prate rad džemata i
učestvuju u radu Skupštine džemata i daju vlastiti doprinos poboljšanju kvaliteta i kvantiteta
njegovog rada i aktivnosti.

Pitanje: Da li je uredu da cijena ukopa umrle osobe na današnjici košta toliko

da je to mnogo i sramotno za Islamsku vjersku zajednicu, barem u BPK kantonu? Cijena
gasuljenja mejita, ukopa, prijevoza je visoka, čak i ako se plaća članarina Islamske zajednica.
Stalno se ta tema poteže, pa Vas molim da mi Vi odgovorite da li je to realno i pošteno? Ako
treba ja ću Vam poslati cjenovnik svih nerealnih ogromnih troškova?
Odgovor: Visina iznosa članarine u džematima/medžlisima Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini kao i troškovi dženaze razlikuju se od mjesta do mjesta (medžlisa do medžlisa) i
različito su uređeni. U nekim mjestima troškovi dženaze za članove Islamske zajednice koji
redovno plaćaju svoju članarinu su besplatni ili ti članovi imaju određene povlastice, dok je u
drugim mjestima članarina Islamske zajednice odvojena od troškova ukopa i dženaze. Nismo
upoznati sa cijenama ukopa i troškova dženaze na Vašem području, pa ne možemo ni dati
svoje mišljenje.
Pitanje članarine i troškova dženaze regulisani su administrativnim odlukama medžlisa (a u
nekim mjestima odlukama džemata), pa prema tome odgovor na Vaše pitanje možete dobiti u
Vašem medžlisu/džematu.
Pitanje: Ako je jedna Islamska zajednica u BiH, kako onda mogu biti različite cijene u
pokopnim društvima. Sada me prvenstveno zanima kako u Sarajevu "Bakije" naplaćuju 30,00
KM godišnje, a u Tuzli "REVDA" 60,00 KM. Po kojoj osnovi?
Odgovor: Visina iznosa članarine nije jedinstveno riješena na nivou cijele Islamske
zajednice, već to radi svaki medžlis na svom terenu odvojeno, pa su moguće različite cijene.
Moguće da je riječ o različitom nivou i obimu usluga. U svakom slučaju, ovo pitanje postavite
Vašem pokopnom društvu.
Pitanje:
Čuo sam da u džamijama širom BiH imaju "cjenovnici" po kojima se naplaćuju Hatme i
učenje Kur'ana. Pa me zanima da li je taj "cjenovnik" izdala IZ (Islamska Zajednica) ili je
to neki cjenovnik koji su izmislili ljudi, jer me zanima kako neko može odrediti cijenu na
ajete i po kom osnovu su donijeli cijene za ajete?
 
Odgovor:
Islamski zajednica, odnosno njeni viši organi nisu odredili nikakav cjenovnik usluga, već to
rade džemati i pojedinci na lokalnom nivou. Svima je jasno da Kur'anske sure i ajeti nemaju
cijenu, niti njihovo učenje, ali je moguće da "određivači cijene" uzimaju u obzir vrijeme koje
je potrebno za učenje hatme ili neke sure. Ovaj običaj kod nas u vezi učenja hatmi, Jasina i sl.
uz određenu "nagradu" je duboko ukorijenjen i vjerovatno će potrajati duži period sve dok svi
ne budu osposobljeni da sami uče Kur'an, a to je ono čemu trebamo težiti i na njemu raditi.
Članarina u IZ
Pitanje:
Živim u domaćinstvu koje broji 5 članova, članarinu Islamske  Zajednice plaća otac koji je
zaposlen, mama je nezaposlena, a ja (osoba muškog spola) studiram, sestra mi također studira,
dok brat ide u osnovnu školu. Moje pitanje bi bilo da li sam i ja dužan plaćati članarinu IZ?
Odgovor:
Ne znamo kojem medžlisu IZ pripadate i kako je Vaš medžlis uredio pitanje članarine, jer se
to uglavnom reguliše na nivou medžlisa IZ. Prema našem mišljenju, vi činite jednu porodicu i
dovoljno je da Vaš otac plaća članarinu, jer Vi ne radite i niste osnovali novu porodicu. Čim
pođete raditi, dužni ste se učlaniti i plaćati članarinu.

Pitanje: Moja mama je član IZ dugi niz godina i njene sve uplate su bile u Travniku. Unazad
4 godine živi u Sarajevu, gdje je izrazila želju da se ukopa. Da li će zbog te želje
biti eventualnih problema, odnosno da li će biti uzete u obzir uplate na ime članstva IZ u
Travniku, te shodno tome priznati određeni troškovi ukopa? Naime, ona je mišljenja da će
troškovi ukopa u Sarajevu biti veći nego u Travniku. 

Odgovor: Svakako bi trebalo biti uzeto u obzir to što je Vaša majka bila član Islamske
zajednice i plaćala članarinu u Travniku. Bitno je da je učlanjena u IZ u Sarajevu i da redovno
plaća članarinu. Nadamo se da neće biti problema kod regulisanja pitanja ukopa i dženaza
kada Allah odredi da to bude.

Pitanje: Da li članstvo u inozemstvu važi i za medžlise u BiH? Naime, pojedini medžlisi ne

priznaju članstvo u inozemstvu te prisiljavaju džematlije da se iščlane iz naših džemata a da se
učlane u svom rodnom kraju iako ne žive tamo.
Odgovor: Pitanje dvojnog članstva i važenja jednog članstva u svim džematima i medžlisima
IZ je administrativnog karaktera te Vas upućujemo na Pravnu službu Rijaseta IZ koja
priprema normativne akte koje izdaje IZ. Preporučujemo Bošnjacima u dijaspori da se,
shodno mogućnostima, učlane u svoje matične džemate iz kojih potiču u BiH, kao znak
solidarnosti i brige za domovinu. Mnogi od tih džemata i medžlisa, posebno u manjem BiH
entitetu je u teškom materijalnom položaju, pa bi im to članstvo bilo od pomoći. Naravno,
trebaju biti i članovi svojih džemata u mjestu gdje žive. Džemati i medžlisi u BiH ne mogu i
ne prisiljavaju bilo koga da se iščlane iz svog džemata u dijaspori, ali vjerovatno neki od njih
traže da se učlane i u džemat u domovini, posebno kada se zahtijevaju usluge dženaze i
ukopa. Nadamo se da će Rijaset IZ razriješiti tu situaciju svojom odlukom.

Pitanje: Ja živim u Holandiji i većina nas plaća ovdje članarinu u našim džematima. Moje
pitanje glasi: Da li porodica koja ima više punoljetnih članova plaća članarinu za jedno
domaćinstvo ili su punoljtni članovi dužni da plaćaju za sebe? Šta se događa sa osobama koje
nikad nisu htjeli ili nisu bili u mogućnosti da plaćaju u slučaju smrtnog slučaja, kakav je
tretman IZ za te osobe? Većina ljudi sa kojima se ja družim plaća članarinu i u Bosni i ovdje.

Odogovor: Pitanje članarine općenito, njene visine, ko je dužan plaćati je, a ko ne, u
nadležnosti je medžlisa Islamske zajednice, odnosno džemata u dijaspori. Prema tome, sve
informacije oko članarine potražite kod rukovodstva Vašega džemata. U slučaju smrti osobe
koja nije plaćala članarinu većina medžlisa, odnosno džemata uvjetuje opremanje mejjita i
klanjanje dženaze od strane službenog lica Islamske zajednice, tj. imama, plaćanjem članarine
za nekoliko godina unazad. I to je u nadležnosti džemata. Džemat će procijeniti da li osoba
stvarno nije bila u mogućnosti plaćati članarinu ili ne i ravnat će se prema toj procjeni. U
principu, najbliži srodnici, odnosno nasljednici umrle osobe su ti koji se moraju pobrinuti oko
dženaze i ukopa mejjita, a džemat je neka vrsta servisa. Troškovi dženaze i ukopa se
podmiruju iz zaostavštine umrle osobe prije nego sto se ona podijeli među nasljednicima.
Pitanje: Da li je dozvoljeno učlaniti čovjeka u Islamsku zajednicu ako je druge vjere i još
kaže da je ateista? Ponuđeno mu je da pređe na islam, a on kaže da nije spreman, ali ako se
učlani on bi da se ukopa u muslimansko greblje.

Odgovor: Osoba druge vjere i uz to ateista ne može biti član Islamske zajednice, budući da
članovi Islamske zajednice imaju prava i obaveze proistekle iz učenja islama i Ustava IZ. Ako
dotična osoba prihvata Ustav IZ i druga normativna akta, to znači da time prihvata i učenja
islama te prava i obaveze koje iz toga proizilaze. Ne može se biti član Islamske zajednice i
istovremeno pripadati drugoj vjeri, ili tvrditi za sebe da je ateista. To su oprečni i isključivi
identiteti.

Pitanje: Živim na zapadu i član sam Islamske zajednice u gradu kojem sada živim. Mene
interesuje da li griješim ako se ispišem iz jedne zajednice i upišem se u drugu koja se nalazi u
drugom gradu, tj. da prestanem biti član u svome gradu i da odem u drugu i tamo se učlanim.
Iako znam da se treba biti član u mjestu gdje se boravi, da li bih pogriješio ako to učinim i
kako da postupim?

Odgovor: Načelno, trebate se učlaniti u Islamsku zajednicu, odnosno džemat u Vašem mjestu
- gradu. Tu živite, poznajete ljude i tu trebate uspostavljati komunikaciju s muslimanima i
džematom. Sve ovo je teže ostvariti u drugom gradu. Osim toga, učlanjenje u drugom gradu
može izazvati kakvu smutnju i sl., pa Vam to ne bismo savjetovali. Učlanjenje u Zajednicu i
džemat trebalo bi da zbližava ljude i čini ih međusobno solidarnim, a ne obratno. No, ako
postoji neki opravdan razlog, razgovarajte s imamima iz tih džemata kako takav postupak ne
bi poremetio njihove međusobne odnose, kao i odnose među džematima.

Pitanje: Da li u uredbama Islamske zajednice postoji neki stavak koji kaže da ako neko želi
biti član Islamske zajednice, treba da plaća članarinu Islamskoj zajednici?
Ako takvo što postoji, šta je sa osobama koje se osjećaju pripadnicima IZ u BiH, a nemaju
mogućnosti da plaćaju ovu članarinu? Kakav je njihov status? Šta ako neko neće da plaća -
kako mu odgovoriti?

Odgovor: U Ustavu IZ članstvo u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine nije eksplicite

uvjetovano plaćanjem članarine. U Članu 1. spominje se da je Islamska zajednica u Bosni i
Hercegovini “jedna i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Bošnjaka izvan
domovine i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju”. Prema Članu 36. “Skupštinu
džemata sačinjavaju svi muslimani i muslimanke iz tog džemata koji su navršili osamnaest
godina života”. U spomenutim članovima Ustava, članstvo u IZ nije eksplicite uvjetovano
plaćanjem članarine. Prema tome, ko nije u mogućnosti plaćati članarinu, nema razloga da se
ne osjeća punopravnim članom Islamske zajednice u BiH. Međutim, kada je riječ o onima
koji su u mogućnosti, a ne žele ili su nemarni prema plaćanju članarine, može se reći da ne
izvršavaju svoje obaveze prema Zajednici koje su regulisane Članom 27., gdje se među
obavezama pripadnika IZ spominje “da daje redovne doprinose i druge priloge za potrebe
Islamske zajednice”, što podrazumijeva i plaćanje članarine koja se može podvesti pod
redovne doprinose. Nije pošteno i korektno koristiti ustanove i usluge IZ, u koje spada i
korištenje džamija, razne usluge koje IZ čine preko svojih imama, obrazovnih, odgojnih i
medijskih ustanova, a biti indiferentan prema plaćanju članarine iz koje se u dobroj mjeri
finansiraju aktivnosti i usluge IZ. Članstvo u bilo kojoj organizaciji podrazumijeva ne samo
prava već i obaveze. Pitanje članarine, iznos i način plaćanja regulisani su pravilnicima
mjesnih medžlisa i džemata IZ. Plaćanjem članarine, musliman potvrđuje svoju pripadnost i
lojalnost Zajednici, pružajući i na taj način podršku njenim aktivnostima i radu na očuvanju
islama u ovim krajevima. A ko se ne brine za poslove muslimana, on im i ne pripada - kaže se
u jednom hadisu Muhammeda a.s.
Pitanje:
Da li smo svi članovi IZ-a rođenjem u muslimanskoj porodici ili se posebno učlanjujemo, i da
li su i osobe rođene kao muslimani a nisu religiozne prisiljene plaćati članarinu?
Odgovor:
Članstvo u Islamskoj zajednici je dobrovoljno i niko Vas mimo Vaše volje neće tretirati
članom niti će Vam isporučivati račune.
Pitanje:
Kako mogu postati članom IZ? Također Vas molim da mi odgovorite, kako se može imanje
uknjižiti na Vakuf?
Odgovor:
Članom Islamske zajednice postaje se tako što se kontaktira mjesni imam (najbliža lokalna
džamija), odnosno mutevelija džemata, ili se ode do lokalnog medžlisa Islamske zajednice
gdje se uzmu potrebne informacije i izvrši učlanjenje. Na istom mjestu se mogu uzeti
potrebne informacije o uknjiženju vakufa.
Pitanje:
Da li članovi izvršnog odbora medžlisa IZ primaju ikakvu nadoknadu za svoj rad?
Odgovor:
U principu članstvo u izvršnom odboru medžlisa IZ je volonterske naravi i za to nije
predviđena finansijska naknada. Moguće je u slučaju nekih posebnih poslova koji zahtijevaju
poseban angažman i vrijeme da izvršni odbor za izvršenje tih vanrednih poslova odredi neku
nadoknadu.

Pitanje: Moj je did rahmetli, kad se izgrađivala džamija dao koliko je mogao. Sad kada je
umro treba li smo donaplatiti 1500 KM za damiju. Toliko su mu oni odredili da on mora dati.
Što se tice vazife on je od 2001. 70 KM plaćao i bilo mu je priznato, priznanice ima. Sad kada
je umro mi smo sve te godine od 2001. do 2008. morali 30 KM po godni donaplatiti. Pošto
oni koji žive u inostranstvu moraju dati 100 KM, a koji žive ovdje 50 KM. Sad pošto je moj
did bio penzioner i živio je kod kćerke davao je 70 KM i oni su njemu to priznali, a nakon
smrti ne priznaju više, a kćerka mu normalno plaća vazifu 100 KM. Nije nama zbog para, što
smo morali platiti, nego nas samo interesuje je li to ispravno, i ako nije ispravno šta možemo
da pokrenemo dalje da ne bi neko drugi u takvu situaciju došao?

Odgovor: Pitanje članarine, visine i načina plaćanja je u nadležnosti nadležnog džemata i

medžlisa Islamske zajednice, pa svoj slučaj morate raspraviti s njima. U slučaju spora,
obratite se Pravnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu.

Pitanje: Da li je vazifa ista za sve džematlije ili su oni koji su u dijaspori (rade), a familija im
živi u Bosni dužni platiti veću sumu od onih koji žive i rade u Bosni? Objasnite kako i zašto?
Odgovor: Vazifu (članarinu), njenu visinu i način plaćanja određuje džematski odbor, ili
medžlis Islamske zajednice, ukoliko je vazifa centralizirana na nivou medžlisa. Prema tome,
sve informacije u vezi vazife potražite u džematskom odboru, odnosno medžlisu IZ.
Da li je plaćanje članarine IZ uvjet za šerijatsko sklapanje braka

Pitanje: Zanima me koji su uslovi za vjersko vjenčanje, ili preciznije da li se mora biti član
Islamske zajednice i ako niste koje i kolike obaveze treba izmiriti da bi ono bilo omogućeno?
Imam neka saznanja da treba izmiriti određeni period unazad i jednu godinu unaprijed, što je
kad se izračuna polijepa cifra. Da napomenem da moji roditelji s kojima živim redovno
izmiruju svoje obaveze. Da li su od ove obaveze, barem u neku ruku, oslobođeni nezaposleni,
što bi po mome mišljenju trebali biti, jer se na ovaj način još više sputavaju mladi da stupe u
bračnu zajednicu koji se i zbog raznih drugih razloga, mimo spomenutog, teško odlučuju na
ovaj korak. Smatram da ovakav stav samo može naškoditi i stvoriti averziju prema Islamskoj
zajednici.
Odgovor: Članstvo u Islamskoj zajednici, odnosno plaćanje članarine i izvršavanje obaveza
prema Zajednici nije šerijatski uvjet sklapanja braka, ali jeste uvjet koji postavljaju organi IZ
za pružanje svojih usluga, od kojih je i provođenje procedure šerijatskog vjenčanja koju vodi
ovlašteni imam. Pitanje članarine, te ko je dužan, a ko ne plaćati članarinu u nadležnosti je
medžlisa IZ, a u nekim slučajevima džemata, pa to pitanje trebate riješiti s odgovornim
ljudima u tim organima. Članarina je neophodna za dobro funkcionisanje džemata i medžlisa
kao i Islamske zajednice u cjelini i zato razumijemo odgovorne u tim organima da na razne
načine pokušavaju osigurati što veći broj članova. Logično je da se onaj koji traži uslugu od
Islamske zajednice brine o njoj i njenom radu i da redovno plaća članarinu. Svi muslimani
trebaju participirati u toj brizi, a ne samo mali broj njih koji svojim prilozima održavaju
funkcionisanje Zajednice do momenta kada nekima koji ne participiraju u tome zatreba neka
njena usluga. Normalno je da i oni ponesu dio tereta i brige za njen rad i djelovanje. Slažemo
se s Vama da mladima, posebno ako su nezaposleni, treba pomoći prilikom stupanja u bračnu
zajednicu, pa i besplatnim vjenčanjem, ili oslobađanjem od plaćanja članarine za period kada
nisu bili u radnom odnosu, ili reprogramiranjem obaveze plaćanja i sl. kao vid doprinosa
džemata i medžlisa IZ na tom planu. Ljudima treba pomoći kada im ta pomoć treba da bi se
kasnije od njih tražila i očekivala pomoć kada oni to budu u stanju pružiti.
Džamijska sijela i nagradna igra
Pitanje:
U jednom džematu se tradicionalno svakog bajrama organizuje bajramsko sjelo, na kome
učestvuju volonteri i svi prihodi od sokova i kahve i ćevapa idu u fond za kupovinu
džamije. Svaki gost koji dođe i plati ulaz dobiva i kartu koja je označena brojem, tako da
kasnije se izvlače ti brojevi kao na tomboli i daju se nagrade.
Kakav je šerijatski stav o ovome. Cilj okupljanja nije tombola, i vjerovatno je cilj više
zabavne prirode. Nagrade nisu krupne.

Odgovor:
Budući da je cijela manifestacija dobrotvornog karaktera te da se karte ne kupuju s ciljem
dobijanja nagrade, koja nije velika, kako tvrdite, smatramo da u tome nema ništa
šerijatski spornog.
Međutim, ako bi nagradna igra bila organizirana uz veliku nagradu, te učesnici kupovali karte
motivirani učešćem u nagradnoj igri radi same nagrade, onda bi se to tretiralo jednom vrstom
lutrije i bilo bi šerijatski zabranjeno.

Kako postati novi član IZ?

Pitanje: Želio bih se učlaniti u Islamsku Zajednicu, gdje i na koji način bi mogao plaćati
članarinu? Inače sam iz Sarajeva.

Odgovor: Ako ste iz Sarajeva i živite u Sarajevu, logično je da se učlanite u Medžlis Islamske
zajednice u Sarajevu. Kontaktirajte imama u Vama najbližoj džamiji, odnosno džematu
kojemu teritorijalno pripadate i oni će Vam reći na koji način da se učlanite. Možete se i
izravno učlaniti u Sekretarijatu Medžlisa koji se nalazi na Bistriku u blizini kasarne, odnosno
Ministarstva odbrane, ali je bolje da to bude preko članstva u džematu. Članstvo, odnosno
članarina u MIZ Sarajevo je jedinstvena.
Kako se reguliše vazifa

Pitanje: Kako i na koji način se reguliše vazifa? Šta o tome kažu šerijatski propisi?

Odgovor: Visinu i način isplate vazife (članarine) u najvećem broju slučajeva određuju
džemati i medžlisi Islamske zajednice. Ona se određuje na osnovu potreba, odnosno troškova
džemata koje utvrđuju spomenuti organi i ustanove Islamske zajednice. Ukoliko žele da
džemat funkcionira, džematlije trebaju biti spremne na njegovo finansiranje.

Pitanje: Ja i moja supruga živimo zajedno sa mojim roditeljima. Naše domaćinstvo broji 5
članova.
Islamsku zajednicu plaćaju dva člana iz moje porodice. Da li sam dužan plaćati Islamsku
zajednicu kao treći član porodice? Kod nas članarina iznosi 60 KM godišnje po osobi, dakle
mi izdvajamo 120 KM za godinu dana. Zar nije previše da jedno domaćinstvo plaća 180 KM
godišnje? Sada i mene prisiljavaju i ucjenjuju da i ja plaćam istu. Da nije situacija teška i da
nije ova kriza to ne bi bio problem, ali nažalost situacija je takva da je previše da izdvajamo
toliki novac. Da li postoji neki pravilnik ili neka odredba kojom se može poništiti odluka da
članarinu plaćaju sva punoljetna lica? Po mom mišljenju ovo nije dobro ni za nas ni za
Islamsku zajednicu jer se ljudi na ovakav način udaljavaju od vjere i Islamske zajednice. Ovo
mnogi smatraju pljačkom naroda.

Odgovor: Pitanje visine članarine, te koje su osobe i pod kojim uslovima dužne plaćati
članarinu ukoliko žele biti savjesni članovi IZ u BiH, nije riješeno na jedinstven i centraliziran
način, već je to pitanje u nadležnosti medžlisa IZ, ili džemata u dijaspori, koji shodno svojim
mogućnostima i potrebama, odnosno broju džematlija, određuju visinu članarine i uvjete pod
kojim se ona plaća. Odluke pojedinih džemata o visini članarine i uvjetima plaćanja ne mogu
se poništiti s „vrha“, jer bi time mnogi džemati bili (samo)ugašeni zbog nemogućnosti
izdržavanja. Čini nam se logičnom i pravednom odluka da članarinu plaćaju svi punoljetni
muslimani koji rade ili imaju neko drugo stabilno i redovno primanje kojim mogu podmiriti
svoje osnovne životne potrebe uključujući i članarinu. I obratno, nepravedno je tražiti od
osobe, makar bila i punoljetna, da plaća članarinu ako ne radi i nema nekih drugih redovnih
dovoljnih prihoda ili neke druge imovine. Ko objektivno nije u stanju plaćati članarinu nije ni
dužan. Allah dž.š. nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti, pa na takvu vrstu
zaduživanja (preko mogućnosti obaveznika) nemaju pravo ni ljudi u nadležnim organima koji
donose odluke o obavezama muslimana prema Zajednici. S druge strane, članovi džemata koji
s poteškoćom izmiruju svoje obaveze u džematu, moraju uložiti dodatni napor ukoliko žele da
taj džemat nastavi s radom. U protivnom, doći će do njegovog samogašenja. Za takav slijed
događaja svi bi snosili dio odgovornosti.
Pitanje: Član sam IZ i plaćao sam članarinu u džemaatu u kojem sam do sada živio.
Međutim promijenio sam mjesto boravka i sada živim u drugom džemaatu, u kome
«konzumiram usluge IZ». Da li je ispravno da članarinu i dalje plaćam u starom ili treba
da počnem u novom, sadašnjem džemaatu? Radi se o stalnom mjestu boravka, znači nemam
nijet vraćati se ili iseliti odavde.
Odgovor: Članarina se obično plaća u džematu, odnosno medžlisu IZ u kojem osoba ima
stalno mjesto boravka. Pohvalno bi bilo da osobe koje potječu iz povratničkih džemata
nastave plaćati članarinu u tim džematima i u slučaju da iz nekog razloga prestanu živjeti u
njima. Načelno, pitanje načina plaćanja članarine reguliše se aktima medžlisa IZ ili džemata u
dijaspori. Zato se o pitanju ove članarine trebate konsultirati s Vašim džematom, odnosno
medžlisom IZ.
Mjesto plaćanja članarine

Pitanje: Živim i radim u Sloveniji. Član sam Islamske zajednice u Republici Sloveniji i
pripadam džematu Jesenice. Naravno, članarinu plaćam džematu kojem pripadam. Problem se
javlja, kad je u pitanju selo u kojem je rođen moj babo. Radi se o selu Tomina kod Sanskog
Mosta i za džemat Tomina. Bio sam zaprešćen činom, da se moje ime nalazi na tabli među
onima koji su dužni plaćati članarinu tom dežamtu. Gdje sam dužan plaćati članarinu? Ako je
vaš odgovor onakav, kakvog su mi rekli ovdje u Jesenicama u odboru Islamske zajednice u
Republici Sloveniji a to je da sam dužan plaćati u gradu u kojem živim i u kojem ću, ako Bog
dž.š., da i preseliti na ahiret, onda vas molim, da apelujete na zvanični džemat Tomina i da
uklone moje ime sa table.
Odgovor: Savjetujemo Vam da Vašu primjedbu proslijedite Uredu muftije ljubljanskog i
sabornicima u Saboru IZ u BiH, koji trebaju aktuelizirati i postaviti to pitanje na sjednici
Rijaseta, odnosno Sabora Islamske zajednice, u cilju rješavanja tog pitanja. Koliko znamo,
nema jedinstvenog rješenja ovog pitanja, a treba ga riješiti na jedinstven način koji bi važio za
cijelu Islamsku zajednicu u BiH i dijaspori.
Nadležnost medžlisa u određivanju članarine
Pitanje: Ima li medžlis pravo da određuje jedinstvenu članarinu džematlijama u džematima?
Odgovor: Jedinstvena članarina je poželjna ako za to postoje uvjeti. Ako ocijeni da su se
stekli uvjeti za takav pristup, medžlis može uvesti jedinstvenu članarinu na svome području,
pod uvjetom da nema nekih administrativnih zapreka kod viših organa za takav postupak.
Naplaćivanje usluga od strane imama

Pitanje: Skoro svakog dana  nešto novo saznam o islamu. Na sva usta se govori ne smije se
plaćati hodžama ili nekom drugom učaču da za nekoga prouči njegovim najbližijim koji su
preselili na ahiret. Ono što sam svojim očima vidio u džamiji u Đulićima (zvornički Medžlis),
prvo nisam htio vjerovati a nikom ni pričati. Prije 20-tak dana to isto je rekao i jedan efendija
na džuma-namazu u Linzu. Naime, u pomenutoj džamiji na ulaznim vratima u prostoriju gdje
se klanja nalazi se cjenovnik usluga koje čini tamošnji imam. Napamet ne znam pojedinačno
ali cijene se kreću od 30 KM do 120-150 KM: hatma, tevhid, sedmica, četeresnica itd. U
ovom džematu članarina je 40 KM za 2009; prostiru se sergije, ljudi daju dobrovoljne priloge.
Kako se finansira džemat to zna samo  nekolicina ljudi, nema transparentnosti. Mene kao
običnog građanina ovo iritira toliko da se pitam kuda ide islam sa ovakvim imamima tj.
džematskim odborima ili je to sve od IZ BIH jednostavno: šta se postiže sa
komercijalizacijom vjere?

Odgovor: Džemat na koji ukazujete u svom pitanju vjerovatno nije jedini koji se može
„pohvaliti“ tako uređenom i u džamiji istaknutom cjenovniku vjerskih usluga imama tako da
svakog klanjača i posjetioca džamije transparentno bode u oči. 

Cijenimo da je isticanje cjenovnika usluga koje pruža imam (hatma, Jasin, tevhid, mevlud i
sl.) u džamiji, odnosno prostoru predviđenom za klanjanje, neprimjereno i asocira na
komercijalizaciju vjere te da predstavlja kršenje zabrane trgovanja u džamiji na koju se
ukazuje u jednom Poslanikovom, a.s., hadisu. Isticanje cijene usluge ukazuje na njenu
komercijalnu stranu. Oni koji zahtijevaju od imama spomenute usluge, mogu se informirati
o uobičajenim hedijama za te i slične usluge kod imama ili džematskog odbora. Cjenovnik ni
u kojem slučaju ne treba isticati u džamiji/mesdžidu, odnosno prostoru predviđenom za
klanjanje. Kada je riječ o transparentnosti finansiranja rada džemata, to umnogome zavisi i od
samih džematlija, odnosno njihovog učešća u radu Skupštine džemata kada se podnosi
godišnji izvještaj o radu. Mnoge džematlije ne učestvuju u radu Skupštine džemata, niti ih
interesiraju aktivnosti džemata, a prigovaraju na (ne)transparentnosti rada džematskog odbora
očekujući da neko njima lično podnese izvještaj o radu, što svakako nije uredu. Sve
džematlije su dužne i imaju pravo da prate rad džemata i učestvuju u radu Skupštine džemata i
daju vlastiti doprinos poboljšanju kvaliteta i kvantiteta njegovog rada i aktivnosti.
Nedozvoljene donacije

Pitanje: Da IZ može primati nedozvoljenu imovinu, da li IZ može uzimati bilo kakav haram?
Mislim da je haram jasan i da tu nema nedoumice i da se haram odnosi na sve pa čak i na IZ!
I da li IZ može uzimati odnosno primati donacije ako se zna da su stečene na haram način,
mislim na donacije?
Odgovor: Islamska zajednica nije zadužena da ispituje porijeklo imovine neke osobe ukoliko
dotična osoba donira neka sredstva za njene projekte. Sticalac imovine odgovara za ispravnost
sticanja. Međutim, ukoliko bi neko došao s donacijom i rekao da je dotična sredstva stekao
krijumčarenjem droge, prostitucijom, prodajom alkohola i sl., Islamska zajednica neće
prihvatiti takvu donaciju. Ukoliko je neka donacija mješavina halala i harama, dozvoljeno je
uzeti je i utrošiti u neki hajr projekat, kao i imovinu za koju ne znamo kakve je prirode. Nije
naše da se bavimo ispitivanjem porijekla nečije imovine.
Nejasnoće oko vazife

Pitanje: Obraćam vam se ovim putem da mi pojasnite sadašnji novi Pravilnik o plaćanju
vazife za 2009. godinu u Banjalučkom mufijstvu odnosno, Islamska zajednica  Ključ. Radi se
o slijedećem: Početkom svake godine uplaćujem vazifu za svoje domaćinstvo a sa mnom u
domaćinstvu su supruga i moja mati. Prije par dana kada sam otišao u IZ Ključ da uplatim
vazifu za ovu godinu od strane blagajnika rečeno mi je da za svoju majku moram posebno
platiti jer je izišao novi pravilnik ali mi nije pravilnik predočio i nije mi jasno ako smo do
sada bili na istoj kučnoj listi i uplaćivao svake godine. O čemu se sada radi? Jasno mi je šta je
druga porodica jer imam sinove koji uplaćuju posebno za sebe.

Odgovor: Pitanje vazife/članarine je u nadležnosti medžlisa Islamske zajednice, konkretno

kada je riječ o Vama, to je Medžlis Islamske zajednice Ključ. Smatramo da Vaša majka ako
nema vlastitih izvora prihoda i s vama živi u zajedničkom domaćinstvu, ne bi trebala biti
dužna plaćati članarinu. No, ako je Medžlis donio drugačiju odluku, važit će ne samo za Vas
već i za ostale članove. U svakom slučaju imate pravo iznijeti svoju primjedbu i neslaganje s
takvom odlukom nadležnom organu u Medžlisu. Moguće je da je Medžlis imao opravdani
razlog da donese takvu odluku. Razgovarajte s njima i razjasnite situaciju. Imate pravo na
informaciju o razlozima i karakteru takve odluke, ako je uopće donesena.
Novac iz turbeta
Pitanje
Može li se koristiti novac koji ljudi ubacuju u turbeta i druga slična mjesta?
 
Odgovor
To se može smatrati jednom vrstom sadake i dobrovoljnog priloga za potrebe lokalnog
džemata ili medžlisa IZ, mada je pogrješno što se taj prilog izravno ne daje za potrebe
džemata, bez posredovanja turbeta, te nema smetnje da se koriste za podmirenje spomenutih
potreba, jer su za njih u suštini i namijenjene.
Određivanje cijene troškova šerijatskog vjenčanja
Pitanje:
Ako je prodaja Mushafa zabranjena, zašto Islamska zajednica daje cijenu vrijednosti
šerijatskom vjenčanju bez hedije "Mushaf" na sklapanje braka? 
Odgovor:
Troškove šerijatskog vjenčanja određuje nadležni medžlis Islamske zajednice. Nema
jedinstvene cijene na nivou Zajednice za tu uslugu. Ne vidimo opreku između toga i zabrane
prodaje Mushafa, jer ste i sami kazali da je Mushaf hedija.
Određivanje iznosa cijene za učenje tevhida

Pitanje: Kod nas je u praksi učenje tevhida umrlim osobama, kao i učenje mevluda kojim se
želi obilježiti pojedini događaji. Međutim, kada se isti uče u džamijama, osobe koje žele
nekome da prouče tevhid, moraju da uplate određeni iznos novca u Odbor. Jedan dio tog
iznosa ide za bule (što je opravdano), a drugi dio novca ide za korištenje džamije. Zbog čega
se mora plaćati i džamija? Znam da se za održavanje džamije brine džemat (plaćanje računa
za vodu, struju, grijanje, itd). Zar džamija nije Božija kuća u kojoj je svaki musliman
dobrodošao (pod naravno određenim uvjetima, kao što su abdest). Zašto za takvo nešto mora
da se plaća? Interesuje me gdje Odbor nalazi opravdanje za naplatu za korištenje džamije
prilikom učenja mevluda i tevhida?

Odgovor: Ne znamo na temelju čega medžlis uzima određeni iznos novca za korištenje
džamije u svrhu učenja tevhida i sličnih manifestacija. Pretpostavljamo da postoji pravilnik
koji to regulše. Trebate znati da medžlis finansira imame u mnogim džematima koji svojom
ubranom članarinom ne mogu isfinansirati troškove koje podrazumijeva imamsko mjesto u
džematu. Vjerovatno se i iz tih taksi finansiraju troškovi džamija, uključujući i troškove
imamske službe. U svakom slučaju, ovo pitanje biste trebali postaviti medžlisu IZ
posredstvom imama ili džematskog odbora.
Oporezivanje džematlija za izgradnju džamije

Pitanje: Da li džematski odbori mogu po svom nahođenju oporezivati svoje džematlije za

izgradnju džamija ili se izgradnja vjerskih objekata zasniva na dobrovoljnim prilozima?
Odgovor: Članstvo u Islamskoj zajednici te učešće u svim aktivnostima IZ, uključujući i
izdradnju džamije ili drugih objekata IZ, je dobrovoljnog karaktera, u smislu da niko nikoga
ne može primorati zakonskim putem na to. Ukoliko dobrovoljni prilozi nisu dovoljni za
dovršenje izgradnje džamije, džematski odbor može pribjeći tzv. «oporezivanju» svojih
članova shodno utvrđenim pravilima i standardima. I u spomenutom slučaju riječ je samo o
moralnoj, a ne o zakonskoj obavezi. Džematlije trebaju pomoći u radu džematskom odboru, a
ne otežavati mu ispunjenje njegovih zadataka i poslova. Ko nema sredstava nije ni obavezan,
a ko ima treba se odazvati pozivu džematskog odbora i izvršiti ono što mu je stavljeno u
obavezu, jer je to u općem interesu džemata, a opći interes preteže nad individualnim.
Naravno, džematski odbor treba voditi računa o mogućnostima džemata, pa ako bi postupao
krajnje samovoljno i nametao neprihvatljiva rješenja, bez konsultacije s džematlijama, postoji
utvrđena procedura i način njegove smjene i razrješenja.
Plaćanje članarine u Islamskoj zajednici

Pitanje: Želim da postavim pitanje vezano za plaćanje članarine u Islamskoj zajednici. Čula
sam da svaki čovjek ili žena koji radi plaća sam svoju članarinu bez obzira na zajedničko
domaćinstvo i da treba, ako nije bio član, platiti sve godine unazad od 18. godine života. U
mom slučaju ja i muž radimo i imamo dvoje mlade djece. Molim da mi objasnite zašto se
vraćati na 18 godina života ako je taj propis donesen unazad nekoliko godina i
dotadašnji iznosi za plaćanje nisu bili isti, a nisu ni svi radili od 18. godina života? I još samo
je li to važi za sve kantone i općine isto?    

Odgovor: Pravilnik o plaćanju članarine, njenom iznosu, načinu plaćanja itd., donosi nadležni
medžlis IZ. To je administrativna, a ne šerijatsko-pravna odluka. Prema tome, objašnjenje za
to trebate tražiti od medžlisa IZ koji je donio takvu odluku.

Pitanje: Recite mi, molim Vas, da li je pravedno da se članarina za IZ plaća u mjesečnom

iznosu, a da džemat, koji redovno izmiruje svoje obaveze, nema imama koji je tu 24h, sedam
dana u sedmici? Iako po Ustavu IZ ispunjava uslove da bude džemat!

Odgovor: Pitanje određivanja visine članarine je u nadležnosti džemata i medžlisa IZ.

Kriteriji formiranja džemata su jasni i ako vaš džemat ispunjava te kriterije nema razloga da
formirate džemat i uposlite stalnog imama sa punim radnim vremenom. To morate riješiti u
džematu i nadležnom medžlisu. Pravedno je, kada je riječ o članarini, ono kako se dogovorite
i kako može funkcionisati, a ne kako neko subjektivno osjeća.

Pitanje: Kako plaćati članarinu IZ? Da li se plaća članarina po domaćinstvu? Moj suprug ima
člansku kartu IZ od prije braka i plaćao je u svom rodnom džematu, a kako smo zasnovali
porodicu, zbunjeni smo kako plaćati članarinu sada? Da li supruga treba plaćati posebno
članarinu? Imamo i dijete od 5 godina oboje smo zaposleni.

Odgovor: Pitanje načina plaćanja članarine nije regulisano na jedinstven način, već je to u
nadležnosti medžlisa ili džemata. Logično bi bilo da jedna članarina vrijedi za jedno
domaćinstvo (muž, supruga i malodobna djeca, pa i punodobna ako nisu zaposlena, a žive s
roditeljima u istom domaćinstvu). No, to morate provjeriti u Vašem medžlisu ili džematu. Isti
kriteriji moraju važiti za sve članove.

Pitanje: Zanima me pošto plaćam članarinu u Bosni, a u Sloveniji ne, da li mogu da koristim
uslugu imama u Sloveniji?

Odgovor: Ukoliko živite u Sloveniji, trebali biste biti član i tamošnjega džemata, jer kada bi
svi plaćali članarinu samo u Bosni, a ne i u dijaspori, ko bi onda izdržavao džemate u
dijaspori? Oni bi se ugasili, a onda ne bi imali od koga tražiti tu vrstu usluge uopće. Svaki
džemat ima svoja pravila u vezi s članarinom i ona još uvijek nije jedinstveno riješena na
nivou Islamske zajednice u BiH. Možda će se i to nekada rješiti.
Pitanje: Pišem vam iz džemata Gračanica, Medžlis Živinice, a vezano za plaćanje članarine
IZ (imamije). Naime, u našem džematu je istaknut spisak po kome svi punoljetni građani
moraju plaćati imamiju pa i oni koji ne rade i nisu oženjeni te žive sa roditeljima, kao i
redovni studenti koji imaju preko 26 godina.

Molim vas da mi odgovorite ko je sve dužan da plaća imamiju i da li su to svi punoljetni

građani ili bi to trebalo da se odnosi na domaćinstva?

Odgovor: Ovo pitanje je u nadležnosti mjesnog medžlisa. Medžlisi određuju visinu članarine,
ko je plaća, a ko ne.
Pitanje: Jedan dio Bošnjaka koji živi i radi u dijaspori učlanjuje se u IZ u BiH, a odbija
učlanjenje u dijaspori. Da li je ovaj postupak ispravan?
Odgovor: Takav postupak nije ispravan zato što dotične osobe koriste i usluge džemata u
dijaspori a neko mora izdržavati te džemate. Obaveza je plaćati članarinu džematu čije se
usluge koriste u mjestu u kojem se trenutno radi i živi. Konačnu odluku u pogledu dvojne
članarine ( u džematu gdje se boravi i džematu gdje se prebiva) treba donijeti Rijaset IZ.

Pitanje: Imam jedno pitanje u vezi plaćanja, kako to mi kažemo, hodžarine. Da li sam dužan
plaćati hodžarinu ako plaćam u dijaspori (u Švicarskoj) članarinu? E sad, da li moram plaćati
i u Bosni i Hercegovini? Koliko se ja sjećam, ja mislim da ne moram plaćati na dva mjesta, pa
me zanima prava istina o tome.

Odgovor: Normativni akti Islamske zajednice ne poznaju termin hodžarina, već se u njima
koristi termin članarina i taj termin treba koristiti i u svakodnevnom govoru. Načelno, budući
da smo jedinstvena islamska zajednica Bošnjaka i drugih muslimana koji je smatraju svojom
u Bosni i Hercegovini i dijaspori, važi princip jedinstvenosti članstva, odnosno članarine.
Drugim riječima, nije nužno duplo plaćanje članarine. U tom smislu postoji i preporuka
Rijaseta IZ. Međutim, poželjno je da muslimani koji žive i rade vani i koji tamo plaćaju
članarinu, plaćaju članarinu i u svojim matičnim džematima iz kojih vode porijeklo u BiH,
posebno ako se radi o prognaničkim i manjim džematima. Tim džematima treba pomoći, a
posebno su to dužni činiti oni koji rade vani i imaju znatno veća primanja od ljudi koji
održavaju te džemate u BiH. Moguće je da ima slučajeva da ti džemati tretiraju muslimane u
dijaspori koji tamo plaćaju članarinu, ali ne i u BiH, u pogledu usluga dženaze i sl., kao one
koji ne plaćaju članarinu. Ni njihovi razlozi nisu posve neopravdani kao ni razlozi ovih
drugih. Savjetujemo muslimanima u dijaspori da, ako su u mogućnosti, plaćaju članarinu i u
svojim matičnim džematima u BiH, posebno ako se radi o manjim džematima koji jedva
podmiruju troškove održavanja džemata. “Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti...”
naređuje nam Kur’ani-kerim u 2. ajetu sure El-Maida. Ovaj se slučaj može podvesti pod
značenje spomenutog ajeta.

Pitanje: Imam samo jedno pitanje na koje se nadam da ću dobiti jasan odgovor. Poznato je da
se u BiH, u zavisnosti u kojem medžlisu živite, plaća imamija. Mene zanima koja je njena
svrha i da li nam ona donosi ikakve pogodnosti ili to zavisi od medžlisa do medžlisa?
Odgovor: Pitanje članarine je u nadležnosti medžlisa IZ. Svaki medžlis određuje visinu
članarine sukladno svojim potrebama i okolnostima. Sredstvima koja se prikupe na ime
članarine, koju Vi nazivate “imamija”, finasiraju se potrebe džemata i medžlisa, prije svega
plate imama, održavanje džamija i drugih vjerskih objekata, izvođenje mektebske nastave i dr.
U nekim medžlisima oni koji redovno plaćaju članarinu više godina imaju neke pogodnosti u
vezi dženaze i drugih vjerskih usuga., dok u drugim medžlisima to nije slučaj. Finansijsko
stanje medžlisa i džemata uvjetuje obim i vrstu  eventualnih povlastica.

Pitanje:
Moje pitanje je vezano za plaćanje članarine islamskoj zajednici u gradu Maglaju. U Maglaju
svi džemati plaćaju različitu cijenu članarine. Veći džemati plaćaju manje nego manji
džemati. Molila bih Vas da mi to pojasnite.
Odgovor:
Određivanje visine članarine, načina plaćanja, eventualnih pogodnosti za redovne članove i sl.
spada u nadležnost medžlisa Islamske zajednice. Nije određena jedinstvena visina članarine
na nivou IZ, jer to određuju medžlisi sukladno svojim okolnostima i potrebama, koje se
razlikuju od medžlisa do medžlisa iziskujući i različita rješenja, odnosno različite iznose
mjesečne ili godišnje članarine. Medžlis IZ Sarajevo ima drugih prihoda, mimo članarine,
kojima podmiruje svoje potrebe. Nemaju svi medžlisi takve mogućnosti, pa se ne mogu
ravnati s ovim medžlisom u pogledu iznosa članarine.
Pitanje:
Zanima me da li sam dužan plaćati članarinu u džematu u BiH u kojem sam rođen i u kojem
imam kuću iako sam član u jednom džematu u Francuskoj?
Odgovor:
Pitanje članarine je unadležnosti lokalnog medžlisa IZ ili džemata, pa to trebate vidjeti s
njima. Ukoliko očekujete ili tražite neku uslugu od tog džemata, onda trebate biti njegov član.
Članarina na godišnjem nivou nije prevelika, posebno za one koji žive i rade vani, pa Vam
preporučujemo da budete članovi oba džemata, posebno ako je riječ o povratničkom džematu.
Pitanje:
Roditelji mi žive u Srebrenici ali se nisu prijavili gore znači lična karta im je u Tuzli (radi
liječenja ponajviše), od 1999. u Tuzli plaćamo članarinu Islamskoj zajednici...
U slučaju smrti i njihovim ukopom u Srebrenici, je li oni moraju da snose sve troškove ili to
ide preko Islamske zajednice jer smo redovno uplaćivali redovno članarinu.
Jedan hodža je rekao da džaba plaćaju u Tuzli članarinu ako se namjeravaju kopati u
Srebrenici, i da će sve troškove snositi porodica.
Nije mi jasno kako Islamska zajednica nije jedinstvena za cijelu BiH?
Odgovor:
Članarina je jedinstvena u cijeloj Islamskoj zajednici. Međutim, kod troškova dženaze i ukopa
nastaju određeni problemi i nerazumijevanje. Otuda spomenuto pitanje trebate riješiti na
relaciji Medžlis IZ Tuzla i Medžlis IZ Srebrenica. Objektivno, u konkretnom slučaju Medžlis
IZ Tuzla je u povoljnijem položaju, jer dobija članarinu, a ne snosi troškove dženaze i ukopa,
a Medžlis IZ Srebrenica na gubitku, jer dobija obavezu bez ekvivalentne dužnosti člana IZ u
vidu plaćanja članarine. Zato bi bilo pravedno da Medžlis IZ Tuzla u spomenutom slučaju
snosi troškove koje će prilikom dženaze i ukopa imati MIZ Srebrenica.
Pitanje:
Da li postoji neki propis ili pravilo po kojem musliman postaje obavezan da plaća hodžarinu?
Odgovor:
Pogrješno je nazivati tu pristojbu hodžarinom. Pravilan je termin članarina. Zar treba
dokazivati da je svaki musliman obavezan biti član džemata i da se brine o poslovima
muslimana od kojih je svakako i briga o džamiji, njenom održavanju i funkcionisanju
džemata. Sve to zavisi od članarine i drugih dotacija članova džemata. Onaj ko se ne osjeća
pripadnikom džemata, kome ne treba džamija, imam, usluge imama i džemata, ukop u
muslimansko mezarje (za čije održavanje također trebaju sredstva), on neće ni biti član
džemata niti će plaćati članarinu. Ako želi prethodno nabrojano, dužan je participirati, ako je
to u mogućnosti, u izdržavanju i održavanju rada džemata, džamije i imama. To je tako
očigledno da o tome ne treba raspravljati.

Pitanje: U nekim našim džamijama se prodaju knjige, takvimi, kalendari, vrši se plaćanje
članarine, a mene interesuje da li je to dozvoljeno? Naime u jednom se hadisu kaže: Koga
vidite da trguje u džamiji recite da Bog da vam propala trgovina. Interesuje me da li se ovaj
hadis odnosi na dunjalučku trgovinu, npr. da neko prodaje stvari koje nisu vezane za vjeru kao
što su mobiteli, voće, povrće itd., a nabrojane stvari (knjige, takvimi...) su isključene? Ili ovaj
i drugi hadisi obuhvataju generalno trgovinu, bez isključenja navedenim stvari. Molio bih Vas
da to objasnite.

Odgovor: Distribucija islamske literature i plaćanje članarine u džamiji ili u nekoj prostoriji u
sklopu džamije je dozvoljeno i ne potpada pod zabranu trgovine u džamiji koja se spominje u
hadisu. Zabrana se odnosi na uobičajenu kupoprodaju pojedinaca koja se odnosi na privatnu
razmjenu dobara.

Pitanje: Naši ljudi koji žive u dijaspori su organizovani kroz džemate i dobar broj njih su
članovi Islamske zajednice u svojim džematima u dijaspori. Problem nastaje kada naši ljudi
odu na godišnji odmor u Bosnu, jer ih tada po džematima u Bosni prozivaju da nisu platili
članarinu IZ, operišu njihovim imenima po spiskovima dužnika itd. Stanje nije bolje ni kada
ljudi donesu potvrde iz svojih džemata u dijaspori da su redovni članovi IZ u zemljama u
kojima žive. Molimo Vas da kao fetva-emin date tumačenje Odluke Rijaseta Islamske
zajednice po ovom pitanju u kojoj jasno stoji da „članovi IZ u dijaspori koji plaćaju članarinu
u svojim džematima u inozemstvu imaju ista prava kao članovi IZ u Bosni i Hercegovini.“ Da
bi se izbjegli nesporazumi molimo Vas da poradi šire javnosti date tumačenje spomenute
odluke Rijaseta. (U pismu se spominje ime medžlisa IZ u BiH u kojem se dešava ili se desio
ovaj problem, ali kako nismo provjerili ove navode ne možemo objaviti ime tog medžlisa)

Odgovor: Spomenuta Odluka Rijaseta Islamske zjaednice zapravo je administrativne, a ne

šerijatskopravne prirode, pa bi ovo pitanje trebalo uputiti Pravnoj službi. Međutim, ni ta
služba ne može dati konkretnije tumačenje, budući da je spomenuta Odluka, iako izgleda
potpuno jasnom, zapravo uopštena i ne rješava brojna konkretna pitanja koja mogu nastati
kod njene primjene, posebno onog dijela koji se tiče troškova za određene usluge, dženaze
npr. Prema tome, njen donosilac, tj. Rijaset treba protumačiti njeno pravo značenje, odnosno
dati odgovor šta sve ona podrazumijeva. Nije realno očekivati od naših džemata u Bosni,
posebno finansijski slabijih, da snose sve troškove vjerskih usluga koje zahtijevaju naši
vjernici iz dijaspore. Ono što je jasno iz Odluke jeste da džemati u Bosni nemaju pravo
zahtijevati duplo članstvo od muslimana iz dijaspore i na temelju toga odlučivati o njihovom
pravu na određenu vjersku uslugu, niti ih mogu tretirati dužnicima ako imaju potvrdu da su
članovi džemata u dijaspori. Međutim, pitanje troškova za određene usluge je nešto drugo i o
tome se u ovoj Odluci ne govori, pa bi to trebalo detaljnije pojasniti.

Pitanje: Kako je regulisano plaćanje vazife u Bosni i Hercegovini, odnosno u dijaspori? Od

kada je osoba dužna plaćati vazifu? Konkretno, da li sam ja dužan plaćati vazifu ako je moji
roditelji plaćaju? (Naime, živimo zajedno u jednom stanu, ja sam punoljetan i radim puno
vrijeme, nisam oženjen)
Odgovor: Pitanje iznosa članarine (vazife), te uvjeti njenog plaćanja u nadležnosti su
medžlisa i džemata, pa je potrebno da se informišete o tome u Vašem džematu. Iznos i uvjeti
članarine uglavnom su uvjetovani potrebama i brojem članova odnosnog džemata tako da se
razlikuju od medžlisa do medžlisa, a ponekad i od džemata do džemata tamo gdje nije
provedena centralizacija članarine.

Pitanje: Živim u Švedskoj i do sada sam radila i imala sva osiguranja. Sad sam se
penzionisala i želim biti član Merhameta-Islamske zajednice u gradu u kojem živim, jer u
slučaju smrti želim da me opreme onako kako sam se i rodila i kao moji rahmetli roditelji. U
gradu u kojem živim čujem od mojih prijatelja da se članstvo mora platiti 2 godine unazad. Ja
sam osoba stara 65 godina i uz Božiju pomoć ću još živiti makar 10-tak godina. U Malmeu
gradu koji je 200 km južnije od moga, ljudi se učlanjuju u Islamsku zajednicu i plaćaju
članarinu za tekuću godinu. Da li je moguće da se u različitim gradovima plaća različita visina
članarine?
Odgovor: Ne postoji jedinstveno utvrđena visina članarine na nivou Islamske zajednice, pa
vjerovatno i na nivou Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Zato je moguće da u različitim
mjestima bude različit iznos članarine, ovisno o broju članova džemata. Što je manji broj
džematlija, veća je članarina i obratno. Visinu članarine određuje medžlis IZ ili džemat u
dijaspori. Nije nam poznato da se na teritoriji nekog mešihata određuje jedinstven iznos
članarine.
Dakle, visina članarine i način njenog plaćanja u potpunosti ovisi o tome kako se dogovori
vaš džemat i Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj. Niko vam sa strane ne nameće neke
odluke u tom pogledu. Stoga, razgovarajte s vođstvom vašeg džemata i glavnim imamom za
Švedsku Idriz ef. Karamanom. Ako se i u drugim gradovima u Švedskoj članarina ne plaća
unazad dvije godine, već od dana učlanjenja, smatramo da bi bilo dobro da se tako postupi i u
vašem gradu. Ali to zavisi od odluke džemata i situacije u samome džematu. Možda postoji
stvarna potreba za takvim postupkom.

Pitanje: Pitanje nije dovoljno jasno, ali ćemo ga pokušati formulisati na temelju pisma
spomenutog čitaoca: Medžlis IZ je prije četiri godine sproveo centralizaciju članarine, uz
njeno povećanje tokom dvije godine uduplo. Uvedena je olakšica za članove vezana za
plaćanje nekih usluga oko dženaze. Međutim, prema tvrdnji čitaoca ništa od onoga što je
predviđeno Pravilnikom nije ispoštovano. Kome da se obratimo – pita čitalac – Rijasetu ili
sudu? Obraćali su se Muftijstvu, ali bez ikakve koristi.

Odgovor: Pitanje članarine IZ je u nadležnosti medžlisa IZ i Vaše primjedbe u vezi iznosa

članarine te povlastica koje ona nosi (u vezi troškova dženaze i sl.) trebate inicirati i pokrenuti
u Vašem džematu, odnosno preko vaših predstavnika u medžlisu IZ. Nakon toga dolazi
obraćanje muftijstvu, a ako je neophodno i Rijasetu IZ. Ova problematika je u isključivoj
nadležnosti Islamske zajednice i državni sud nema pravo da se miješa u njenu nadležnost.
Pitanje:
Da li smo mi dužni na dva mjesta plaćati Vazifu? Npr. žena je živjela u Sarajevu, tamo
redovno plaćala vazifu, te nakon njene smrti sinovi su željeli da majku ukopaju u rodnom
mjestu u Modriči, nakon čega je MIZ Modriče tražio da za umrlu uplatimo 5 zadnjih godina
vazife. Da li je to moguće ili je neki lopovluk u pitanju?
Odgovor:
Pitanje članarine je u nadležnosti medžlisa, a negdje i džemata,  Islamske zajednice. Iako
postoji načelna odluka Rijaseta IZ da jedna članarina važi za cijelu Zajednicu, to je praktično
teško izvodivo u vezi dženaza i troškova za dženazu. Naime, nije regulisan odnos između
Medžlisa IZ Sarajevo, kome je plaćana članarina, a traži se usluga i snošenje troškova
dženaze od Medžlisa IZ Modriča. Problem je u tome što ne postoji jedinstveno regulisana
članarina na nivou cijele IZ, već to pitanje reguliraju medžlisi svojim propisima i odlukama.
Tu nastaju ovi problemi. Mišljenja smo da tu nije riječ o nekom lopovluku IZ Modriča, oni
samo postupaju po svojim propisima kojima štite interese svog medžlisa.

Pitanje: Kako i na koji način se reguliše vazifa? Šta o tome kažu šerijatski propisi?

Odgovor: Visinu i način isplate vazife (članarine) u najvećem broju slučajeva određuju
džemati i medžlisi Islamske zajednice. Ona se određuje na osnovu potreba, odnosno troškova
džemata koje utvrđuju spomenuti organi i ustanove Islamske zajednice. Ukoliko žele da
džemat funkcionira, džematlije trebaju biti spremne na njegovo finansiranje.
Pitanje: U mome džematu (...MIZ Zenica) zahtijevaju da osoba počne plaćati članarinu onda
kada napuni 18. godina bez obzira da li imala zaposlenje, bila oženjena ili ne, živjela kod
roditelja ili ne...Ako si kojim slučajem propustio da se učlaniš  sa navršenih 18 godina, onda
moraš da platiš unazad 10 godina, ako imaš punih 28, ali i ako si navršio 50. Ovo mi djeluje
jako nelogično. Zašto se od insana zahtjeva da plaća članarinu sa navršenih 18 godina? Nije li
logičnije da se od njega traži da plaća članarinu kad se oženi i osnuje sopstvenu porodicu?  Ja,
lično, sam izrevoltiran ovim pravilom i ne želim da se učlanim na ovakav način u IZ. Mnogo
je onih koji sa mnom dijele ovo mišljenje...s obzirom na ekonomsku situaciju koja vlada kod
nas. Možete li išta učiniti kako bi se ovo pravilo promijenilo, a IZ samim tim ojačala, jer
mnogo je mladih ljudi koji kad čuju da moraju platiti unazad par godina ako se žele učlaniti
automatski odustaju i kažu: pa bolje mi je štedit pare i sačekat smrt, pa nek moji od
zaostavštine plate sve.. jeftinije ću proći. 

Odgovor: Članarina je od izuzetne, ako ne i presudne važnosti za normalno funkcionisanje

džemata, džamije i svih džematskih aktivnosti. Pitanje održavanja džemata i džamije
obuhvaćeno je, između ostalog, značenjem Poslanikovog a.s. hadisa “Ko se ne brine za stanje
muslimana, on im i ne pripada”. Zato je veoma važno da svaki punoljetan
musliman/muslimanka bude aktivni član IZ s punim pravima i obavezama. Uređenje uslova,
iznosa, načina plaćanja članarine u nadležnosti je lokalnih medžlisa Islamske zajednice, ili
džemata (što je rjeđe). Osoba s napunjenih 18 godina stiče punu poslovnu sposobnost, pa je
logično da osim prava ima i obaveza. Mlađe osobe koje su napunile 18 godina, a nemaju
zaposlenje, trebaju razgovarati o svom statusu s džematskim odborom i nadležnima u
medžlisu IZ. I meni se čini nelogičnim, pa i nepravednim zahtijevati članarinu od osobe koja
ne radi, već je izdržava otac, koji plaća članarinu IZ, za period kada ta osoba nije uopće radila.
Ali ako osoba radi, a ne plaća članarinu, onda je razumno i pravedno zahtijevati od nje
izmirenje članarine za prethodni period, kada je bila zaposlena, a nije plaćala članarinu, onda
kada zatraži neku uslugu IZ. Jer, infrastruktura IZ se održavala i finansirala članarinom drugih
članova i u vremenu kada dotična osoba nije marila za izvršavanjem svojih obaveza. Nije
moralno, nije islamski opravdano, koristiti infrastrukturu IZ (džamije, imamske usluge...), a
ne učestvovati u njenom održavanju i finansiranju, naravno u situaciji kad osoba radi i ima
zaposlenje, odnosno kada joj to imovinsko stanje omogućava. Pogrešna je logika “ pa bolje
mi je štedit pare i sačekat smrt, pa nek moji od zaostavštine plate sve.. jeftinije ću proći”, jer
odražava mentalitet nebrige za stanje i poslove džemata, mentalitet parazitskog odnosa prema
džematu, njegovoj infrastrukturi i potrebama, koje neko mora održavati i štititi, a to sve ima
svoju cijenu. Čast je i ponos, a onda i obaveza biti član džemata i izvršavati svoje obaveze,
uključujući i članarinu. Sebično je i neodgovorno prebacivati to na teret nasljednika i
zaostaštine. Kakva je to poruka nasljednicima i kako će se osjećati kada zatraže uslugu
dženaze od imama i džemata i kada se suoče s činjenicom da njihov roditelj nije bio član i nije
izmirivao svoje obaveze prema džematu? Naravno, sve ove primjedbe se odnose na osobu
koja radi i kojoj imovinsko stanje omogućava izvršavanje spomenutih obaveza. Onaj ko je
siromašan i nema sredstava, nije ni obavezan. Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih
mogućnosti, pa to ne može činiti ni džemat. Slažem se svama da ne bi trebalo zahtijevat
izmirenje članarine za prethodni period ako osoba tih godina nije radila, ali ne i u slučaju ako
je radila, jer ne bi bilo pošteno prema onima koji su cijelo vrijeme savjesno izvršavali svoje
obaveze, a k tome moglo bi podstaći na neučlanjivanje koliko i na učlanjivanje, ako ne i više.
Pitanje: Imam jedno pitanje u vezi plaćanja hodžarine. Trenutno živim u Sloveniji, a
hodžarinu plaćam redovno, od kako sam se oženio (10 godina), u Bosni odnosno u mjestu
(selu) gdje su rođeni moji preci. Isto tako moj otac živi u Sloveniji, a također je plaćao i danas
plaća hodžarinu u Bosni u selu gdje je rođen. Pitanje je sljedeće: U slučaju smrti i ukopa u
Sloveniji, da li se uzima u obzir da je sve te godine plaćana hodžarina u BiH, ili lokalni imami
imaju pravo zatražiti plaćanje hodžarine za zadnje tri godine tu iako je sve uredno i dokažljivo
plaćano u BiH. Razumijem da se plaćaju određeni troškovi dženaze, ali ne i traženje plaćanja
hodžarine za tri godine unazad lokalnoj islamskoj zajednici u Sloveniji iako je sve redovno
regulisano i plaćano u BiH.
Odgovor: Lijepo je to što plaćate članarinu u džematu u kojemu su rođeni Vaši preci u Bosni
i Hercegovini, posebno, ako se radi o povratničkom džematu, ali je Vaša obaveza kao
muslimana da budete član i plaćate članarinu u džematu u kojem živite i kojemu trenutno
pripadate. Ako bi svi postupali kao Vi, ko bi izdržavao džemate u Sloveniji? Preče je da tamo
plaćate članarinu, ako tamo živite za stalno, a u BiH samo ako ste u mogućnosti, kao vid
solidarnosti i ispomoći. Postoji načelna odluka Rijaseta IZ o jedinstvenoj članarini, u smislu
da je dovoljno da se plaća samo na jednom mjestu. U slučaju prelaska u drugo mjesto, treba
donijeti potvrdu o prethodnom članstvu i uvažit će se ta činjenica. Međutim, i džemat u kojem
trenutno živite ima svoje potrebe i zahtjeve, uključujući i one koji se tiču članarine, koje
trebaju uvažiti svi njegovi članovi. Bez toga džemat ne može opstati. Kako tražiti od džemata
usluge ako ne učestvujemo u u troškovima njegovog održavanja? Naravno, ko nije u stanju
plaćati članarinu, od njega se to ne može ni tražiti.
Pitanje:
Znam da se po selima gdje nema stalni imam za vrijeme ramazana sakuplja novac i plaća
se hiodžarina za taj mjesec (obično je riječ o softama koje predvode džemat samo tokom
ramazana).
U jednom od gradova u BiH sam čuo da se i redovno angažiranim imamima plaća
klanjanje teravije, odnosno da džematlije "moraju" da plaćaju imamima zato što im
klanjaju teraviju (ne samo po selima nego i u gradskim dzematima).
Interesuje me da li je to ispravno, odnosno da li se teravija treba plaćati jer u mom
džematu niko nije čuo za to?
 
Odgovor:
To je običaj u nekim džematima i tretira se kao hedija imamu zbog vanrednih aktivnosti
tokom ramazana. Džematlije to tretiraju kao neki vid ispomoći imamu imajući u vidu da su
imamske plate prilično male, bar u nekim džematima. Ne treba to tretirati kao plaćanje za
klanjanje teravije. To je stvar dogovora u džamatu, a ne neka obaveza koja je regulisana
normativnim aktima Islamske zajednice.

Pitanje: Moja porodica je do početka rata 1992. redovno plaćala godišnju članarinu tadašnjoj
IZ. Međutim, poslije rata zbog materijalne situacije u koju je zapala (niko od ukućana nije
imao stalno zaposlenje) nismo plaćali članarinu. Ove godine sam ja dobio posao, te imam
namjeru da ponovo otpočnem sa izvršavanjem ove obaveze. Zanima me da li je potrebno da
plaćam retroaktivno za sve godine za koje nismo, smatram potpuno opravdano, plaćali (mada
je malo vjerovatno da bi to učinili), ili je dovoljno da počnem sa plaćanjem od ove godine pa
nadalje, a da pri tom budemo punopravni članovi IZ BiH? 
Odgovor: Kontaktirali smo po ovom pitanju Pravnu službu Rijaseta i rečeno nam je da ovo
pitanje nije jedinstveno riješeno na nivou Islamske zajednice u BiH, već se rješava u
medžlisima IZ na različite načine. Prema tome, kontaktirajte Vaš mjesni medžlis i tamo
riješite to pitanje. Nadamo se da ćete to pitanje riješiti na zadovoljavajući način.

Pitanje: Živim i radim u Sloveniji gdje sam uredan platiša članarine Islamske zajednice Celje.
Naše rukovodstvo Islamske zajednice u Kozarcu, odakle sam i rodom, zahtjeva da vazifu
(članarinu) plaćam i kod njih. Molim vas za tumačenje i mišljenje ovog nesporazuma.

Odgovor: Ovo je organizaciono-tehničko, a ne šerijatskopravno pitanje, pa ga proslijedite

Pravnoj službi Rijaseta na razmatranje.
Pitanje: Moraju li studenti plaćati članarinu Islamske zajednice? Ovo pitanje mi je nejasno,
obzirom da sam primjetio da studenti u drugim medžlisima to ne plaćaju, a ja u Busovači
plaćam.

Odgovor: Ukoliko su samostalni i imaju vlastite prihode, trebaju plaćati članarinu IZ.

Pitanje: Da li sam dužan kao student, dakle osoba koja ne zarađuje i nema stalne prihode, da
plaćam članarinu IZ? Mlada sam osoba, trudim se da budem aktivan u džematu ukoliko se od
mene traži pomoć, posjećujem često džamiju ali ipak osjećam grižnju savjesti što nisam
formalan član zajednice. Da li kada primim, insallah, prvu plaću treba da se učlanim?

Odgovor: Student koji ne radi i nema imovine, nije ni dužan plaćati članarinu. Kada se
osamostali i zaposli, treba se učlaniti i plaćati članarinu.
Plaćanje mujezina/imama

Pitanje: Zbog čega se u pojedinim džamijama plaćaju mujezini i da li je to dozvoljeno? Ja na

to gledam kao zloupotrebu džamijske blagajne i pronevjeru džemata. Iskreno, mene bi bilo
strah uzeti novce iz džamije zato što proučim ezan itd. Između ostalog, ja na to gledam kao
neki vid licemjerstva, da "vjernik" koji dolazi u džamiju i klanja se svome stvoritelju Allahu,
dž.š., i gleda da na tome profitira. Napominjem da za plaćanje mujezina nema nikakve
potrebe jer se u džamiji uvijek nađe neko ko bi to vrlo rado od srca uradio. U isto vrijeme ja
ne krivim "mujezine" nego one koji ih plaćaju našim novcima. Postoji čak raspored kada koji
mujezin uči ezan ili kako su mene učili „okuiše".

Odgovor: Smatramo potrebnim i korisnim da džamija ili mesdžid, osim imama, ima i stalnog
mujezina koji će se brinuti da se džamija na vrijeme otključa i zaključa, da se ezan uči na
vrijeme, da se pobrine o čistoći i urednosti džamije i da u slušaju izostanka imama prođe u
mihrab i predvodi džemat, a ako to nije u stanju, onda da se pobrine o adekvatnoj zamjeni.
Budući da to, osim učenja ezana, podrazumijeva određenu odgovornost, brigu o džamiji i
stalno prisustvo u njoj u određeno vrijeme, nema smetnje da mu džemat za te usluge odredi
određenu nagradu/naknadu. Pogrešno je i prestrogo gledati na to kao na zloupotrebu i
pronevjeru džamijske/džematske blagajne, budući da tu nema ništa skriveno ni nepoznato.
Traženje mujezina za svaki namaz nije funkcionalno rješenje i donijelo bi više problema nego
rješenja. Naknada mujezinu je manje-više veoma mala, tako da uopće ne bi trebala
predstavljati teret za džemat, a svakako nije riječ o nekakvom profitiranju. Ukoliko neko želi
potpuno volonterski da se obaveže na sve navedene usluge, može se ponuditi imamu i
džematskom odboru koji će procijeniti njegovu podobnost za to. Jedno je proučiti ezan kada si
prisutan, a drugo je obaveza da se stalno bude u određeno vrijeme u džamiji i obavlja
određeni posao. Poznato je da se u jednom hadisu preporučuje da se za mujezina uzima osoba
koja neće za taj posao uzimati naknadu. Međutim, islamski pravnici (fakihi) su davno
zaključili da opći interes nalaže da se dozvoli uzimanje naknade za obavljanje imamske i
mujezinske službe bez osude i pokude, jer bi u protivnom, pored mogućnosti nereda i sukoba
oko toga ko će imamiti i mujeziniti, mnoge džamije ostale bez ezana i džemata. Davanje
novca u spomenutu svrhu je svakako dobrovoljno, pa ko ne želi, ili smatra da to ne treba
činiti, neće ga niko prinuditi na to.
Pitanje:
Da li imam koji je u stalnom radnom odnosu i ima punu platu ima pravo tražiti naknadu
od 20 KM od džematlija za obavljanje teravih namaza?
 
Odgovor:
Klanjanje teravih namaza za imama zaposlenog u džematu spada u njegove obaveze.
Uobičajeno je u mnogim džematima da džemat imamu daje u vidu hedije dodatnu naknadu
tokom ramazana. To pitanje rješava džematski odbor. Ne priliči da to imam rezolutno
zahtijeva od džematlija.
Pitanje:
Evo nekoliko godina u mom džematu poslije bajram namaza organizuju se tri sergije: za
džamiju, grijanje i plaćanje imama. Imam ima redovnu platu od džemata i radi kao
vjeroučitelj u školi, ima
kuću koju mu je džemat izgradio, ima auto i svako ljeto ide na more.
Većina džematlija smatra da to nije u redu što se organizuje sergija za imama. Kakav je
islamski stav za ovakvu sergiju?
 
Odgovor:
Šerijat nije ni naredio ni zabranio takvu sergiju. To je stvar džemata i njegove odluke,
odnosno dogovora unutar džemata ili medžlisa IZ.
Plaćanje poreza na honorar imama

Pitanje: Je li haram novac koji zarađuje imam (koji nije osiguran i ne prima platu preko
banke, niti mu se vodi bilo kakav staž)? To jest imam ne plaća porez niti ostale dadžbine
državi a poziva da džematlije budu pravedne i da ispunjavaju svoje građanske obaveze.

Odgovor: Pitanje plaćanja poreza na honorar koji imam zarađuje u nekom džematu treba
riješiti na relaciji: imam - džemat - medžlis. Jasno je da to ovisi i o finansijskoj mogućnosti
džemata i te mogućnosti imama da izdrži sa vjerovatno malim honorarom, ili nekakvom
plaćom. To što dobije od džemata na ime honorara/plaće za rad u džematu nije haram imamu,
a pitanje poreza treba riješiti kao i u slučaju ostalih službenika, shodno objektivnim
mogućnostima.
Sergija za karneval

Pitanje: Vi znate šta je karneval i kakve se sve gluposti provode, šta se sve radi. To se na
zapadu još zove Fasnacht. Mi smo imali prošlog petka tj. 19. 10. 2007. sergiju poslije džuma-
namaza za pomoć jednoj grupi učesnika ovog ludila. Velika većina džematlija je prezirala tu
odluku, a ništa nije mogla da učini protiv toga. Kako ukazati imamu na to? Ko da mu kaže da
to nije u redu?

Odgovor: Primjedbe koje imate na rad imama, prvo saopštite njemu nasamo i razmotrite
njegove razloge za takav postupak. Možda ima neki opravdani razlog koji Vama nije poznat.
Ukoliko smatrate da to nije urodilo plodom, obratite se džematskom odboru, zatim oblasnom
imamu, pa predsjedniku Mešihata i muftiji za Njemačku, pa Uredu za Bošnjačku dijasporu.
To je način i procedura ukazivanja na primjedbe koje imate prema radu imama, bile one
opravdane ili ne. Nadležni organ će ocijeniti validnost Vaših primjedbi.

Ne branimo nijednog imama i njegove eventualne greške, ali trebate znati da posao imama u
dijaspori nije nimalo lahak i džematlije mu ga ne trebaju bez jakog razloga otežavati i
osporavati. Nema ljudi bez greške, pa tako ni imama. Neke se greške mogu tolerisati, a neke
ne. Nadležni organi su meritorni da o tome donesu sud. Teško je svakom džematliji ugodit i
po njegovom mišljenju i nazoru postupit. Nisu ni sve džematlije jednodušne u ocjeni
postupaka imama. Imam je dužan da postupa sukladno propisima islama i odredaba pravilnika
o radu imama.
Zabrana ukopa u mezarje članovima drugog džemata
Pitanje: Dva džemata iz Gornjeg Vakufa su se udružila u jedan džemat sa jednim imamom i
zajedničkom članarinom. Kasnije su se ponovo razdvojili u dva džemata sa dva imama.
Nekoliko džematlija iz svog matičnog džemata priključili su se drugom džematu i tamo
plaćaju članarinu. Njihov bivši džemat donio je odluku o zabrani ukopa svojih bivših članova
u mezarje dotičnog džemata bez plaćanja nadoknade za zemljište budući da oni više nisu
članovi toga džemata već članarinu plaćaju u novom džematu. Ima li džemat pravo da im to
zabrani?
Odgovor: Džemat ima pravo da postupi tako kako je navedeno u pismu, jer su mezarja
uglavnom pod upravom džematskih odbora, a članarina nije centralizirana na nivou muftiluka
ili Rijaseta IZ. Ovaj i brojni drugi slučajevi potvrđuju neophodnost i hitnost uvođenja
centraliziranog načina određivanja i ubiranja članarine, sa diferenciranom visinom članarine
ovisno o standardu obveznika. Time bi se amortizirali i preduprijedili nesporazumi poput
ovoga koji se spominje u navedenom pismu.
Zadržavanje dijela sredstava od prikupljene donacije za ugrožene

Pitanje: Često prikupljamo donacije za postradale. Zanima me da li mi kao IZ imamo pravo

zadržati dio sredstava za našu IZ? I ako imamo koliko je to u procentima od ukupljenih
sredstava?
Odgovor: Ono što je prikupljeno kao donacija za neku akciju, ustanovu, udruženje, džemat i
sl. treba predati tamo gdje je namijenjeno bez zadržavanja bilo kojeg dijela, odnosno
procenta. U protivnom, obmanuli bismo donator i oštetili korisnike. Ne postoji zvanična
odluka IZ o zadržavanju procenta ukupljenih sredstava na ime konkretne donatorske akcije.
Takvu odluku ne treba ni donositi. Organizator prikupljanja pomoći je povjerenik i
opunomoćenik donatora i treba predati ono što je namjenski sakupljeno bez zadržavanja bilo
kojeg procenta. Uzvišeni kaže: “Allah vam naređuje da Vaše emanate predate onima kojima
pripadaju”. (En-Nisa’,58)
Zakon o mezaristanima

Pitanje: Da li je donešen zakon na nivou Bosne i Hercegovine da se mora platiti na

mezarlucima ograda oko kabura, te da li se na nivou Islamske zajednice Ćela mogu
samostalno donositi takve odluke o plaćanju i visini plaćanja?

Obrazloženje: Ja i moja sestra, smo napravili ogradu oko kabura rahmetli ocu i materi, i oni su
nam saopćili da moramo platiti jer je takva odluka donesena na nivou Islamske zajednice BiH.
Molio bi Vas da mi pomognete što zakon kaže i što mogu na nivou mjesne zajednice odlučiti.

Odgovor: Shodno Članu 17. Pravilnika o organizaciji i radu medžlisa Islamske zajednice,
kojeg je usvojio Sabor Islamske zajednice, pitanje upotrebe, održavanja i čuvanja mezarja u
nadležnosti je mjesnog medžlisa Islamske zajednice. U Vašem slučaju to je Medžlis IZ
Kozarac ili Medžlis IZ Prijedor, ovisno o tome kojem medžlisu pripada džemat Ćele.
Pravilnikom o radu medžlisa IZ ta je materija data u nadležnost medžlisa IZ. Medžlis može
prepustiti džematu određena pitanja u vezi uređenja i upravljanja mezarlucima. Prema tome
džemat ima pravo, po ovlaštenju medžlisa IZ, ako to nije jedinstveno regulisano na nivou
medžlisa, određivati takse za različite oblike korištenja džamatskog mezarluka.
Zarada na pogrebnim uslugama

Pitanje: Zanima me kakav je stav šerijata o ovakvoj vrsti poslovanja. Konkretan primjer
imamo kod nas u Velikoj Kladuši, gdje je od strane Medžlisa organizovano plaćanje premije
od 35 KM godišnje za pogrebne usluge, u slučaju da dođe do smrtnog slučaja porodica bi
imala besplatne usluge. A koliko je meni poznato osnova islamskog poslovanja se zasniva na
realnoj razmjeni roba, dakle točno mora biti utvrđeno šta se prodaje, dakle koja roba ili usluga
i po kojim uslovima, dok u ovom konkretnom slučaju se posluje na osnovu nagađanja, znaci
prodaje se usluga koja će možda biti izvršena ili ne, samo uzvišeni Allah zna. Mislim sve u
svemu to uopšte nije loša zamisao i kao vjernik ne protivim se tomu, ima jako puno
zainteresiranih, ali me zanimalo čisto informativno da li smo na pravom putu u ovom
konkretnom slučaju, jer se radi o ustanovi koja ne bi smjela sebi dopustiti takve grješke.
Odgovor: Ne vidimo ništa sporno u tome da se bude član pogrebnog društva pri medžlisu
Islamske zajednice u smislu plaćanja godišnje članarine, a zauzvrat Društvo se obavezuje da
će članu osigurati besplatnu uslugu u vezi pokopa. Ovo je jedan vid solidarnog pogrebnog
osiguranja, koje je dozvoljeno analogno solidarnom osiguranju imovine i lica. Smrt je
izvjesna (ne i tačan datum), a i tip, odnosno sadržaj usluge je prilično definiran, tako da tu
nema velike neizvjesnosti i nepoznanice (osim časa smrti, što u slučaju solidarnog osiguranja
ne kvari ugovor) koje bi ovaj ugovor učinile šerijatski ništavnim.