TRGOVINA LJUDSKIM ORGANIMA

Prije samo tridesetak godina pomisao na to da e normalno ivjeti ovjek kome je presaen neki od vitalnih organa spadala je u domen naune fantastike. Danas s tuim organima na planeti ivi vie stotina hiljada ljudi, a transplantacije srca, jetre, bubrega i drugih organa spadaju u rutinske poduhvate. U Evropi se godinje, zahvaljujui transplantaciji, spasi oko 10.000 ljudskih ivota. Naalost, daleko je vie onih koji ekaju na transplantaciju kao jedino rjeenje za ozdravljenje ili za spasavanje svog ivota. Podaci govore da svakih 13 minuta u svijetu jedna osoba umre ekajui na organ za presaivanje, a svakih 16 minuta dugoj listi ekanja dodaje se novo ime. Problem s kojim se suoavaju medicinski strunjaci u cijelom svijetu je dobijanje organa za presaivanje. Broj bolesnika kojima je potreban neki organ je ogroman, a davalaca je malo. Jer, veina ljudi ne eli da se poslije njihove smrti njihovi organi iskoriste za spas pacijenata kojima prijeti sigurna smrt. TRANSPLANTACIJA U SVIJETU Biomedicinska znanost, posebno hirurgija, dobila je prije tridesetak godina priliku da presaivanjem organa uspjeno lijei bolesnike s terminalnim zakazivanjem organa. Tu su priliku lijenici iskoristili sukladno njihovom pozivu, a etika, pravna, ekonomska i druga tumaenja samo slijede neprestano nove znanstvene dosege. U svijetu se godinje provodi oko 65 tisua transplantacija organa. U Europi se na organ eka oko tri godine, 15-30% pacijenata umire ekajui organ, a projekcije kau da e se 2010 g. na presaivanje ekati desetak godina. Osim nekih iznimaka, nijedna zemlja nema dovoljno organa za zadovoljenje rastuih potreba. Taj nesklad je jo izraeniji u zemljama u kojima kulturalni ili religijski imbenici oteavaju pribavljanje organa od umrlih osoba. Transplantacija organa najveim se dijelom temelji na dobivanju organa od umrlih osoba, no zbog nedovoljnog broja, presaivanje se provodi i od ivih srodnih i nesrodnih davatelja. Naravno da velika razlika izmeu potranje i slabe ponude dovode bolesnike do potrage za organima, a mnoge ljude na prodaju radi zarade. Trgovina organima podrazumijeva premjetanje osobe s ciljem dobivanja organa sa i bez njegove dozvole, kao i presaivanje protivno zakonima dotine zemlje. Iako u Europi ne postoje takve zloupotrebe, bilo bi lakomisleno odmahnuti rukom i ignorirati injenice oko trgovine organima u svijetu, to u budunosti moe dotaknuti i ova podruja. Zato pokuajmo razluiti injenice od glasina i pojasniti na koji nain neeljene fenomene treba prevenirati i suzbijati.

Trgovina organima jedan je od oblika kriminala koji su u porastu u mnogim djelovima svijeta. Nikakvo udo, jer je profit od ovakve trgovine ogroman. Na sajtu najvee elektronske aukcijske kue Ibej 1999. godine prodata su dva ljudska bubrega. Navedeno je da su prodavci organa s Floride, ali njihova imena nisu data. Ponuda za jedan bubreg dostigla je cijenu od 5.700.000 dolara. Oigledno, ovakva prodaja izazvala je uznemirenost u javnosti pa je 2. septembra ove godine aukcija za bubrege putem ovog sajta zatvorena. Da li je Internet, u stvari pospjeio pijacu organa? Trgovina ljudskim organima za presaivanje je osjetljivo pitanje u medicinskoj zajednici i meu ozbiljno bolesnim pacijentima kojima je potrebno vie od nade. Napredovanja hirurkih tehnika su olakala i dstribuciju organa, elija i tkiva. Ali u svijetu postoji veliki razdor izmeu ponude i potranje. STANJE ILEGALNE TRGOVINE U SVIJETU Kada bi bilo dovoljno organa, ilegalna transplantacija ne bi mogla postojati. Nema dvojbe da su ljudi u nekim zemljama Latinske Amerike, Afrike, Azije i Istone Europe spremni prodati bubreg pa crno trite ponegdje opskrbljuje bogate primatelje i eksploatira siromane i bespomone davatelje. Ljudi iz raznih azijskih zemalja ranih 90-ih putovali su na Tajvan kako bi doli do organa od pogubljenih osuenika. Kada je to postalo zabranjeno, krenuli su prema Kini. U Indiju se putuje iz zemalja Zaljeva, Malezije i Singapura, a u Kinu s Tajvana, iz Hong Konga i Singapura. Ima podataka da se organi prikupljaju u Turskoj, Albaniji, Gruziji, Moldaviji, Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini i Rumunjskoj. U Moldaviji oko 300 ljudi proda organ godinje. Pacijenti iz Izraela, poli su za organima prema istonoj Europi i Junoj Africi. Dr. M. Friedlnder pisao je u Lancetu 2002. god. o odlasku njegovih pacijenata u inozemstvo, skupo plaajui organe. Indija je godinama smatrana bazarom bubrega od ivih davatelja, no ve su se 90-ih godina pojavili lanci u Lancetu i Transplantation Proceedingsu o loim rezultatima presaivanja u toj zemlji. Posrednici u trgovini organima u svijetu nastoje drati kupce i prodavae razdvojenima. Njihove se cijene penju do 200 tisua dolara, a najvei dio zarade ide, naravno, organizatorima. Drave se bore protiv toga - jo 1989. su u Turskoj organizator i davatelj zatvorski kanjeni zbog nelegalno dobivenog bubrega. U Junoj Africi i brazilskim pokrajinama Pernambuco i Recife uhieno je 2003. g nekoliko Brazilaca i inozemnih graana zbog trgovine organima.

Kontakti u trgovini organa najee su indirektni i odvijaju se preko pornografskih i sajtova agencija koje posreduju u usvajanju djece, upoznavanju, pronalaenju posla u inostranstvu ili onih za spoljnotrgovinske i uslune djelatnosti. Crno trite organa kree se od june hemisfere ka sjevernoj, od siromanih ka bogatima, od pripadnika ute i crne rase ka bjelcima i od ena ka mukarcima. Siromani predstavljaju jedan od glavnih izvora trgovine organima, a u lancu kojim bubreg od davaoca dolazi do kupca zarauje niz posrednika. Na crnom tritu nude se djelovi ljudskog ploda namjenjeni istraivanjima u laboratorijama, tkiva za transplantaciju ili za izradu komercijalnih preparata u kozmetici i rekonstruktivnoj hirurgiji, organi za zamjenu... Cjena zavisi od toga koji dio ljudskog tijela je predmet trgovine, kao i odakle je potencijalni kupac. Organi za prodaju dobijaju se kako od ivih davalaca, tako i od umrlih. Siromane zemlje, kao to su Indija, Moldavija, Turska, Rumunija, latinoamerike zemlje, Kamboya, Vijetnam..., imaju najvei broj potencijalnih davalaca organa. Poznato je da gotovo svi stanovnici pojedinih sela u Moldaviji nemaju jedan bubreg. U Kini su bolnice podignute odmah uz zatvore. Jer Kina je na prvom mjestu po broju smrtnih kazni. Jo 1984. godine ovdje je donijet zakon po kojem je dozvoljeno uzimanje organa od zatvorenika nad kojim je izvrena smrtna kazna, pa je transplantaciju mogue uraditi veoma brzo u oblinjoj bolnici. Ratovi, pa tako i oni na teritoriji bive Jugoslavije, pogodni su za trgovinu ljudskim organima. U objavljenim podacima nekih svjetskih autora u ovom kontekstu pominje se rat u Bosni. Francuski novinar godinama je sakupljao podatke o trgovini organima na prostoru Balkana, spremao se da ih objavi u Figaro-u, ali ga je ubila, kako se tvrdi, italijanska mafija. Navodi se da su i na Kosovu proteklih godina, posebno poslije dolaska Kfora, porasli svi oblici kriminala, meu kojima se navodi i trgovina ljudskim organima. S ovakvom trgovinom dovode se u vezu prisilne naplate dugova, otmice dece i odraslih, stradanja u ratnim danima... Dunik ili oteta osoba odvode se u inostranstvo, gde mu se izvadi bubreg ili neki drugi parni organ, a sve se to odvija pod platom organizovanog kriminala. Iako se radi o ilegalnoj raboti, u svjetu su poznate zemlje u kojima se najlake mogu nai davaoci, kao i one u kojima se ilegalne transplantacije mogu uraditi. I pojedine firme u zemljama Evrope proule su se kao eventualni posrednici u kupoprodaji organa. Tako se navode firme u ekoj koje za Njemaku obezbjeuju aparate za dijalizu, a u ovaj posao umjeana je i jedna firma u Nevadi. Navodno, u Holandiji postoji berza organa gdje se mogu prijaviti potencijalni davaoci i primaoci. Podatak da se transplantacija mora obaviti u vrlo kratkom roku, od

nekoliko sati do nekoliko dana, u zavisnosti od toga o kojem organu se radi, potvruje injenicu da je mafija u ovoj oblasti dobro organizovana. U ovaj biznis ukljuene su i mnoge zdravstvene ustanove u svijetu, najee privatne, ali postoji sumnja da pomo u ovom poslu pruaju i dravne bolnice, dajui informacije o bolesnicima koji bi eventualno bili pogodni za uzimanje organa. SUMNJIVE I POLUILEGALNE USTANOVE Poznato je, takoe, da zbog novca pojedini ljudi prodaju organ iako su svjesni da poslije toga ostaju invalidi. Iako zakon ovo ne tolerie, u praksi zna da bude i drugaije. Poznati su mi primjeri naih ljudi koji su za 2.000 dolara prodali bubreg, a cijeli posao obavljen je u Indiji. Na naim klinikama niti je mogue da zdravom oveku izvadimo bubreg ili neki drugi organ, niti bismo primili bubreg nesrodnika i presadili ga pacijentu. Kako organi ivih davalaca ne mogu da se transportuju, ve putuju samo oni uzeti s umrlih, uzimanje i presaivanje organa obavlja se u Indiji, ili nekoj drugoj zemlji. Iako je prole godine posebna radna skupina pri Interpolu BiH trebala u suradnji s Europskom policijskom organizacijom za prekogranine kaznene istrage pokrenuti istragu o trgovini ljudskim organima u naoj zemlji, o tome do sada nita nije uraeno, doznaje se iz dravnog Tuiteljstva. Policijski inspektori s terena i agenti SIPA-e doli su do podataka da je u studenome 2004. u bihakoj upanijskoj bolnici zabiljeen sluaj vaenja zdravog bubrega djevojci iz Velike Kladue. Odmah nakon tog dogaaja predstavnici Meunarodne organizacije za migracije u BiH upozorili su da je na podruju opina Modria i Doboj od 1994. do 1998. nestalo 13 mladih djevojaka, od kojih se jedna vratila kui bez bubrega, slezene i jo jednog organa. Boris Grubei, glasnogovornik dravnog Tuiteljstva, potvrdio je da je bila pokrenuta istraga o dogaajima iz bihake bolnice, ali do danas nije donesena niti jedna presuda ili optunica. Da trgovina organima u naoj zemlji ipak postoji, najbolje pokazuju oglasi u kojima osoba nudi svoj bubreg kao pomo nekome tko je na listi za transplantaciju tog organa. Naime, to je zemlja u veoj krizi, ei je sluaj da pojedinci preko oglasa prodaju neki organ. Podaci ukazuju na to da svakih 13 minuta u svijetu jedna osoba umre ekajui na organ za presaivanje, a svakih 16 minuta dugoj listi ekanja dodaje se novo ime.

Na zapadnom tritu cijene se kreu od 50.000 do 100.000 eura, to potie osobe da tom oajnikom mjerom reguliraju svoj materijalni poloaj. "Velika razlika izmeu potranje i slabe ponude dovode bolesnike do potrage za organima, a mnoge ljude na prodaju radi zarade. Takoer, dogaa se i da ljudi ne ele ekati na listi, nego jednostavno ilegalno obave presaivanje i to najee u Indiji. ZAKONI, ETIKA I TRGOVINA ORGANIMA Zakoni civilizovanih zemalja dozvoljavaju, kada su u pitanju ivi davaoci organa samo srodniku transplantaciju. To znai da davaoci mogu biti roditelji, djeca ili djeca meusobno, jer se smatra da je u ovim sluajevima etinost na prvom mestu i da tada nema crne trgovine. Sva druga davanja organa, ak i onda kada je u pitanju brani partner, ne dolaze u obzir. U stvari, samo iznimno, kada se radi o dugogodinjim branim partnerima i ako to Etiki komitet dozvoli, moe se uzeti jedan od parnih organa branog saputnika. Ne postoje ni banke organa jer bi to podrazumijevalo da se raspoloivi organi negdje uvaju. U Vel. Britaniji je tek 1990. godine donesen zakon, koji zabranjuje plaanje organa, a ameriki i indijski Kongres su sredinom 90-ih odredili za to zatvorsku kaznu. Trgovina u Egiptu donosi kaznu od pet godina prisilnog rada, a zakon u Australiji to novano kanjava. U Brazilu se od 1997. kupoprodaja organa kanjava visokim zatvorskim kaznama. UN Konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala izriito osuuje kupoprodaju organa. Ameriki zakon (NOTA) iz 1984. navodi da je protuzakonito transferirati organ uz novanu naknadu, no nedavno je nekoliko kongresnika iniciralo promjenu kako bi se takva zabrana ukinula. U Izraelu se priprema zakon koji e estoko kanjavati posrednike. 1984. Kina je izdala Pravila o koritenju organa od pogubljenih osuenika, no meunarodno humanitarno pravo to jasno zabranjuje, ak i uz njihov pristanak. Jo 1977. je dodatni protokol enevske konvencije iz 1949. zabranio takvu praksu. Human Rights Watch zabranjuje zdravstvenim radnicima da sudjeluju u transplantaciji organa dobivenih od osuenika. U Iranu je kupoprodaja organa dozvoljena zakonom i pod kontrolom je dviju nevladinih organizacija.

Vijee Europe je 1987. g. objavilo da ljudski organ ne smije biti predmet profita. Ono i danas glasno osuuje aktualne trendove koji bi ili prema manjoj restrikciji u transplantaciji od nesrodnih ivih

davatelja. Vodstvo Meunarodne transplantacijske organizacije odredilo je da kirurg ne smije biti angairan u kupovini ili prodaji organa. WMA i WHO definiraju prodaju ljudskih organa kao krenje univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Prodaja I kupovina organa i tkiva u BiH je kazneno djelo. I dokle god bude daleko vei broj pacijenata, koji spas za ivot imaju samo u trasnplantaciji od raspoloivih organa crno trite ljudskim organima nee se ugasiti. LJudska nesrea jednih postala je unosan posao za druge. Primjer: Transplantacija bubrega je relativno jednostavan zahvat, to nikako ne znai da se svaki zavri sretno po pacijenta. Rizik je vei ako se presaivanje radi u sumnjivim i polulegalnim ustanovama. Jedan od mnogobrojnih ovakvih primjera je sluaj djeaka iz Srbije koga su roditelji odveli u Indiju. Svakako, imali su najbolju namjeru ali uz bubreg djeak je dobio HIV virus. Ubrzo po povratku presaeni bubreg je pukao i djeak je umro. U igri su esto i inficirani organi, jer u osnovi ove rabote je samo novac, o humanosti nema rijei. KAKO SE ODUPRIJETI TRGOVINI ORGANIMA? Miljenja nekih strunjaka u svijetu upuuju na potrebu jakog dravnog nadzora u sluaju eventualne komercijalizacije i pritom treba neizostavno iskljuiti neposrednu pogodbu ili posrednike. Nagrada bi, pod kontrolom drave, mogla biti u nekim izravnim ili neizravnim bonusima, no ne bi bilo uputno uvesti praksu da primatelj daje novanu naknadu obitelji umrlog. U travnju 2004. Bush je potpisao zakon, koji amerikoj vladi omoguuje naknadu dobrovoljnim ivim davateljima za neke trokove, a odobren je i veliki novani iznos kako bi se u javnosti pospjeila kadaverina donacija. Trg. organima ovisi o potranji, isto kao trgovina ljudima i drogom. Grupa strunjaka raznih profila (Bellagio Task Force) iz 1997. i drugi, postavili su openite upute kako bi se suzbila trgovina organima: uspjenije promicati posmrtno doniranje, kadaverini transplantacijski program mora se unaprijediti kako bi se smanjile potrebe za organima od nesrodnih ivih davatelja, odrati striktno zakonodavstvo nesrodne ive davatelje, s obzirom na

osigurati zakonsku odgovornost profesionalaca s obzirom mogue neregularnosti,

zdravstvenih na

ne dozvoliti naknadu trokova iz zdravstvenog osiguranja za presaivanje s organima iz ilegalnih izvora, jamiti javnost nacionalnih registara i lista ekanja, ne dozvoliti da se manipulira listama ekanja kako bi se inozemni bolesnici proglasili hitnima radi novane naknade iz sustava njihovih zdravstvenih osiguranja, potrebno je ui u trag oglaavanju ilegalne ponude i potranje (agencije, novine, oglasnici, internetske stranice), trgovinu organima i ilegalne aktivnosti ne treba prepustiti samo medijima i istraivakom novinarstvu - sve zemlje moraju suraivati u domeni zdravstva, pravosua i unutarnjih poslova.

Potrebno je uspostaviti jedinstvene i jasne standarde u odreivanju pod kojim su uvjetima prikupljanje i distribucija organa jednaki za sve i etiki prihvatljivi. Sve se mora temeljiti na drutvenoj odgovornosti i zatiti prava ivog i umrlog davatelja, kao i primatelja. Treba u javnosti graditi afirmativni odnos prema doniranju i presaivanju, jer to predstavlja doprinos ouvanju ivota i zdravlja. Lijenici u tome imaju primarnu i nezaobilaznu moralnu obavezu. RELIGIJA I TRANSPLANTACIJA DONIRANIH ORGANA Sve velike svjetske religije podravaju darivanje organa. ISLAM dozvoljava transplantaciju organa, sa ivog ovjeka na oboljelog na dobrovoljnoj bazi. iva osoba moe donirati parni organ. Po islamu zabranjeno je uzimanje organa od ratnih zarobljenika. ovjek moe donirati organe nakon smrti za potrebe oboljelih osoba. HRIANSTVO doputa transplantaciju organa u cilju spaavanja ljudskog ivota.

KATOLIANSTVO takoe podrava transplantaciju organa. Papa Ivan Pavao Drugi podrava transplantaciju organa u svrhu spaavanja ljudi. DESET MITOVA O DONACIJI ORGANA I TRANSPLANTACIJI Mit #1 uo sam o nekom mladiu, koji je nou nestao. Ujutro je naen bez bubrega, koji su mu uzeti kako bi bili namijenjeni prodaji na crnom tritu.

Stvarnost: Nikada se nije dogodio ovakav sluaj. Najprije, zabranjena je ilegalna trgovina organima, Drugo, s obzirom na sloenost transplantacijskog postupka, ovakav je dogaaj praktino nemogu. Postupak odreivanja podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, potreba za visokoobrazovanim lijenicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za visokom i suvremenom tehnologijom, ine tajnost takvog postupka nemoguim.

Mit #2

Poznati i bogati ljudi postavljaju se na vrh liste ekanja, dok obini ljudi ekaju na presaivanje, dugo vremena.

Stvarnost: Distribucija i odreivanje primaoca slijepo je na materijalno stanje ili drutveni status. Duljina ekanja na presadak odreuju mnogi imbenici, ukljuujui podudarnost tkiva, krvnu grupu, duljinu ekanja na presaivanje, teinu bolesti, kao i drugi medicinski kriteriji. Faktori, poput rase, spola, dobi, prihoda ili drutvenog statusa, ne uzimaju se u obzir kod odreivanja tko e dobiti organ.

Mith #3

Ako se dogodi nesrea i u bolnici znaju da elim donirati organe, hoe li mi lijenici, unato tome, pokuati spasiti ivot?

Stvarnost: Lijenici i zdravstveno osoblje, koje e vas lijeiti, potpuno je

odvojeno od timova lijenika za presaivanje. Zdravstveno osoblje koje se bavi transplantacijom obavjetava se tek kada se svi uloeni napori za spaavanje ivota pacijenta pokau neuspjenim i kada se ustanovi smrt. Transplantacijski timovi obavjetavaju se tek kada se od obitelji dobije dozvola za doniranje organa.

Mit #4

Moja religija ne podrava doniranje organa.

Stvarnost: Sve organizirane svjetske religije podravaju donaciju organa, smatrajui je aktom plemenitosti i osobnim izborom.

Mit #5

Ne elim da moja obitelj ima bilo kakve trokove ako ja elim pokloniti organe.

Stvarnost: Obitelj donora nije optereena trokovima.

Mit #6

Ako doniram organe, da li postoji mogunost da primatelj ili njegova obitelj, na bilo koji nain kasnije optereti moju obitelj?

Stvarnost: Obavijest o donoru prenosi se primaocu i njegovoj obitelji samo u sluaju da to eli obitelj davaoca.

Mith #7

Ja nisam potpuno zdrav. Da li mogu biti donor?

Stvarnost: Lijenici e u odreenom trenutku procijeniti koji su organi zdravi i iskoristivi za presaivanje.

Mith #8

Ja sam prestar da budem donor.

Stvarnost: Ne postoji vie dobna granica za davanje organa. Opa granica je ipak oko 70 godina. Davatelj organa moe biti i djeje dobi. No, iznad svega je vano da graani, svojim pojedinanim primjerima, pokazuju prihvaanje doniranja organa.

Mith #9

uo sam da se uzimaju svi organi bez obzira to ja elim donirati.

Stvarnost: Obavijestite lanove svoje obitelji i blisku okolinu o tome to elite ili pak to ne elite donirati.

Mith #10 Doniranje organa predstavlja bitno nagrenje mrtvog tijela.

Stvarnost: Donirani organi se odstranjuju kirurkim zahvatom. poput svake druge ozbiljne kirurke operacije. Dobivanje organa ne nagruje tijelo i ne mijenja njegov izgled za sahranu.

10

DONORSKA MREA U BOSNI I HERCEGOVINI (DMBH) DMBH je nevladina neprofitabilna organizacija osnovana zajednikim sporazumom osnivaa 2002. godine. Glavni Cilj DMBH je edukacija stanovnitva Bosne i Hercegovine o potrebi darivanja organa i tkiva u svrhu lijeenja presaivanjem. 09. 05. 2003. godine DMBH je upisana u Registar Udruenja kod Ministarstva pravde Vijea ministara Bosne i Hercegovine. Presaivanjem organa i tkiva danas se irom svijeta uspjeno lijee mnogi teki bolesnici. U Bosni i Hercegovini se, zasada, radi samo presaivanje bubrega od ivih davalaca ime se nikako ne mogu zadovoljiti potrebe brojnih osoba iji ivot ovisi o darovanom bubregu, srcu, jetri, pluima... Darivanje organa i tkiva u svrhu lijeenja oboljelih u Bosni i Hercegovini je zakonski regulirano: - Zakon o uslovima za uzimanje i presaivanje dijelova ljudskog tijela (SI. list BiH 2/02 i 13/94) - Pravilnik o uslovima za rad zdravstvenih organizacija koje obavljaju poslove uzimanja, presaivanja, obrade, tipizacije i uvanja dijelova ljudskog tijela (SI. list BiH 2/92 i 13/94) - Pravilnik o pobliim medicinskim kriterijima, nainu i postupku utvrivanja smrti osobe kojoj se dijelovi tijela mogu uzimati radi presaivanja (SI. list BiH 2/92 i 13/94) Mi moemo pruiti novu nadu naim oboljelim sugraanima! -Potpisujui i nosei donorsku karticu izraavamo svoju volju i elju da budemo davalac organa nakon smrti. -Poklanjajui jedan ili vie organa nakon smrti moemo spasiti najmanje jedan ljudski ivot. RAZGOVARAJTE S PORODICOM I PRIJATELJIMA O DARIVANJU ORGANA! Kad odluite da potpiete donorsku karticu saopite to svojim najbliim. Oni treba da znaju za vau volju da je ne bi osporavali u trenucima bola zbog gubitka bliske osobe. Mnogo je vea vjerovatnoa da e vama zatrebati darovani organ nego da ete vi postati davalac organa. Spremni ste na presaivanje za sebe ili svoje najblie? DA? Tada recite DA i darivanju organa. Potpiite donorsku karticu. Obavijestite o tome rodbinu i prijatelje.

11

1. ta je donacija organa? Donacija organa je darovanje organa nakon smrti osobama ciji ivot ovisi o presadivanju. 2. Kad je bila prva transplatacija? Ronjaca je prvi put presadena 1905. godine, a transfuzija krvi se primjenjuje od 1918. godine. Prva uspjena transplantacija bubrega uradena je 1954. godine, a srca 1967. godine. 3. Koji organi i tkiva se mogu presaivati? Presaivati se mogu: bibrezi, srce, jetra, plua, guteraa, tanko crijevo, ronjaa, srani zalisci, kost, tetive, koa. Reproduktivni organi i tkiva se NE uzimaju od mrtvih osoba. 4. Kako se moe biti siguran da je osoba zaista mrtva? Organi i tkiva se uzimaju u svrhu lijecenja presadivanjem samo od umrle osobe. Smrt utvrduje tim doktora koji su potpuno odvojeni od tima doktora koji rade transplantacije. Vecina davalaca organa su osobe umrle zbog teke povrede glave ili modanog krvarenja. Tada se utvrduje MODANA SMRT. 5. Mogu li aparati odravati takvu osobu u ivotu? NE. Osoba s utvrdenom modanom smrti je mrtva. Aparatima se samo omogucava protok krvi kroz tijelo cime se cuvaju organi i tkiva od o tecenja kako bi se mogli presaditi. da je ta osoba moguci davalac organa? 6. Da li e doktori pustiti nekoga da umre ako znaju da je ta osoba mogui davalac organa? NE. Doktori moraju uciniti sve da sacuvaju ivot i zdravlje bolesnika. To je njihova prva i najvanija dunost. Ako, uprkos tome, bolesnik umre, tek tada se razmatra darivanje organa. 7. Mogu li se darivati organi i tkiva za ivota? DA, ukoliko se time ni najmanje ne naruava zdravlje davaoca. Najcee se za ivota daruje bubreg jer se moe normalno ivjeti i s jednim zdravim bubregom. BiH zakon dozvoljava darivanje organa za ivota samo lanovima porodice. Rijetko se dogada da se od ivog davaoca uzima dio jetre, plua ili crijeva. 9. Da li se davalac organa testira na zarazne bolesti? DA. Krv mogueg davaoca se testira na viruse kao to su HIV ili hepatitis. 10. Moe li se biti davaoc organa ako osoba nije potpuno zdrava? Da, izuzev ako darujete organ za ivota. Odluku o tome donosi doktor nakon uvida u vau istoriju bolesti. 11. Moe li davalac biti mlai od 16 godina? DA, ako je izrazio/la takvu elju za ivota i ako se roditelji ili staratelji slau s tim.

12

12. Mogu li stariji ljudi biti davaoci? DA. U sluajevima darivanja ronjace i nekih drugih tkiva, godine nisu vane. Za druge organe to zavisi od fizikog stanja, a ne od godina. 13. Da li se religija protivi darivanju organa? NE. Sve velike svjetske religije podravaju darivanje organa. Ako imate ikakvih sumnji u to, razgovarajte s vaim vjerskim voama. 14. Moe li se darovati samo jedan organ ili tkivo? DA. Vi moete napisati na donorskoj kartici koji organ ili tkivo elite darovati. 15. Mogu li davaoci organa odluivati o tome ko e dobiti njegove organe ili tkiva? Ne. Darivanje organa se ne prihvata ako je uvjetovano time ko treba da dobije organ. 16. Da li darivanje organa mijenja izgled tijela davaoca? NE. Organe i tkiva uzimaju s najveom panjom i potovanjem iskusni hirurzi. Porodica moe vidjeti tijelo poslije takve operacije, ako eli. 17. Da li darivanje organa odgada sahranu? NE. Kada rodbina prihvati darivanje organa, operacija se uini to je mogue prije i cijeli proces se zavri za oko 12 sati. 18. Da li porodica davaoca treba da plati trokove darivanja organa? NE. Sve trokove oko darivanja organa plaaju fondovi osiguranja. 19. Neko od mojih blinjih eli da bude davalac. ta da radim ako on(a) umre? U takvom sluaju treba obavijestiti bilo kojeg doktora ili sestru o elji preminulog da daruje organe i tkiva. Bolniki koordinatori za transplantaciju e se brinuti o daljem postupku. 20. Da li organ koji je darovan za transplantaciju moe da se koristi za medicinska istraivanja? NE. Ako se darovani organ ne moe presaditi iz bilo kojih razloga, mora se dobiti posebna dozvola za njegovo iskoritavanje u svrhu istraivanja. Darovanje tijela poslije smrti u svrhu istraivanja podlijee drugim zakonima. 21. Da li porodica davaoca zna ko je bio primalac organa ili tkiva? NE. Takve informacije se ne daju ukoliko to nije posebna elja porodice davaoca i primaoca organa. 22. Zato treba raspravljati o darivanju organa i tkiva s lanovima porodice i prijateljima?? lanovi porodice se uvijek pitaju za darivanje organa. Zato vai najblii treba da znaju da je to bila vaa vrsta volja i elja i da nimalo ne sumnjaju u to. Potpisana donorska kartica omoguava da svi potuju vau elju da budete davalac organa i tkiva nakon smrti.

13

23. Treba li napisati odluku o darivanju organa ili tkiva u testament? NE. U vrijeme kad se testament ita kasno je za darivanje. 24. Da li se neko ko je potpisao donorsku karticu ili na drugi nain izjasnio da eli biti davalac organa, moe predomislili? DA. Takva osoba moe promijeniti svoju odluku bilo kada. Tada treba unititi donorsku karticu i to saopciti rodbini i prijateljima. 25. Da li se mogu kupovati ili prodavati organi i tkiva? NE. Prodaja i kupovina organa i tkiva je apsolutno zabranjena prema "Human Organ Transplants Act" iz 1989. godine i u Bosni i Hercegovini je krivino djelo. Ako elite saznati vie o darivanju organa i tkiva obratite se Donorskoj mrei u Bosni i Hercegovini na telefone: 035 239426 i 035 303307, posjetite web stranicu: www.undt.ba, ili se obratite najbliem uredu Crvenog kria/krsta/polumjeseca.

14