SEMINARSKI RAD – NASLOVNA STRANICA

SADRŽAJ
1 UVOD
Svaka radnja koju odvjetnik izvrši ne može se zamisliti bez izvrsnog poznavanja suštine pravnih
poslova. Studenti prava koji studiraju predmet građansko pravo imaju obvezu dobro savladati pravne
zadatke, ako ih ne svladaju, ne mogu ubuduće obavljati pravne poslove, što može biti vrlo složeno. U
praksi je evidentno da nepoznavanje same srži pravnih poslova može dovesti do loših rezultata koji
štete stranci koja je potpuno u pravu, a to je dokumentirano. Ne postoji pravni posao ako nema volje.
Prije same oporuke mora postojati ispunjenje uvjeta, a to je pravna činjenica. Čovjek kao biće
neprestano traži načine za obavljanje pravnih poslova. Da bi se pravni posao ostvario nije dovoljno
postojanje pravne činjenice i volje, ponekad je potreban i posrednik. Realno je da osoba u stvarnosti ne
može izravno ostvariti legalni posao. Kao posrednik i putokaz, individualna pravna norma može
omogućiti osobi da na jasan i nedvosmislen način ostvari pravni posao. Samo ostvarivanje pravnog
posla od strane čovjeka isključivo dovodi do stvaranja neke vrijednosti. Pravni rad na neki način
predstavlja "most" vlasti i vrijednost kojoj čovjek teži svojim djelovanjem. U ovom radu najviše ću se
baviti jednostranim pravnim poslovima.
2 POJAM PRAVNOG POSLA
Pravni posao, u građanskom pravu, stranačka manifestacija volje koja je, sama ili u vezi s drugim
pravnim činjenicama, usmjerena na postizanje dopuštenih pravnih utjecaja, od kojih su najvažniji
nastanak, promjena i prestanak građanskog odnosa (stjecanje, prestanak, promjena ili prijenos
subjektivnih prava). Ispoljavanje volje mora potjecati iz pravnih ili fiz. osobe koje imaju odgovarajuću
poslovnu sposobnost potrebnu za ulazak u taj posao, te moraju biti ozbiljne i slobodne. Volja se može
očitovati na različite načine (riječima, pisanjem, znakovima, zaključnim radnjama, iznimno i šutnjom).
Ostvareni učinci moraju biti dopušteni, odnosno ne smiju biti u suprotnosti s ustavom, imperativnim
propisima i moralom društva. Elementi pravnog posla su (Hrvatska enciklopedija, 2021):

1) bitni sastojci, oni koji su neophodni za određeni poslovni savjet, bez kojih pravni posao ne
nastaje;

2) prirodni sastojci, oni koji se razumiju jer proizlaze iz prirode određene vrste pravnog posla,
bez kojeg pravni posao može nastati i opstati (odredbe su određene, ali stranke ne mogu
isključiti njihovu primjenu za svoje legalne poslove ili definirati drugačije);

3) sporedni sastojci, oni koji vrijede samo ako stranke nametnu ugovore (zakon ih ne
određuje, ali strankama dopušta dodavanje ovih elemenata kako bi pravni rad prilagodili
posebnim okolnostima).

Pravni poslovi podijeljeni su prema različitim kriterijima.

Prvo (Hrvatska enciklopedija, 2021):

a) jednostrani pravni posao, koji proizlazi iz očitovanja volje jedne strane (npr. Oporuke);

b) bilateralni ili ugovorni, koji nastaju sporazumnim izražavanjem volje inicirat će stranku
koja se međusobno suprotstavlja (mogu biti obostrano i jednostrano obvezujuća).

Drugo (Hrvatska enciklopedija, 2021):

a) legalno poslovanje među živima, čiji učinak nastaje tijekom života stranaka;

b) pravni posao u slučaju smrti, u kojem su pravni učinci nastali tek nakon smrti stranke koja
ga je poduzela (npr. donacija u slučaju smrti).

Treće (Hrvatska enciklopedija, 2021):

a) pravni posao cestarine, u kojem se traži protutužba za izvršenje (npr. Kupoprodaja);

b) besplatni pravni poslovi u kojima za obavljanje nije potrebna nikakva izvedba (npr.
posudba).
Četvrto (Hrvatska enciklopedija, 2021):

a) komutativni, poslovi u kojima su međusobni postupci i stranačke uloge poznati u vrijeme

njihova zaključenja;

b) aleatorni, u kojem u vrijeme zaključenja prava i obveze ili stranačke uloge nisu poznati u
svemu, ali čini se da ovisi o nekom vanjskom i neizvjesnom događaju (npr. ugovor o
klađenju).

Peto (Hrvatska enciklopedija, 2021):

a) uzročno -posljedično, u kojem g. Svrha koja se želi postići pravnim poslom naznačena kao
bitan element pravnog posla;

b) apstraktne, one u kojima se iz samog djela ne vidi svrha djela (npr. mjenično djelo).

Šesto (Hrvatska enciklopedija, 2021):

a) formalni pravni posao, koji je obvezni oblik utvrđen zakonom ili voljom stranke;

b) neformalni, onaj za koji nije utvrđen nikakav obavezni oblik ni zakonom ni voljom stranke.

Sedmo (Hrvatska enciklopedija, 2021):

a) sporazumni pravni poslovi, za čije je stvaranje dovoljna ugovorna strana;

b) stvarni pravni posao čiji nastup zahtijeva predaju stvari koja je predmet pravnog posla.
3 JEDNOSTRANI PRAVNI POSLOVI
3.1 Izjave
Jednostrani pravni poslovi najčešće se zaključuju davanjem izjave, obično usmeno ili pismeno.

Tako u slučajevima osnivanja društva s ograničenom odgovornošću kada postoji samo jedan osnivač
ili član, Zakon o trgovačkim društvima (u daljnjem tekstu: ZTD) propisuje da osnivač daje i potpisuje
izjavu o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću u obliku javnog bilježnika tapija ili privatni
dokument ovjeren kod javnog bilježnika (svečano)1.

U slučajevima smrti u pravnom prometu, vrlo često fizičke osobe daju izjave o prihvaćanju ili
odricanju od nasljedstva. Dakle, nasljedna izjava je izričito, jednostrano, strogo formalno i neopozivo
očitovanje volje osobe o tome želi li ona ili ne imati pravo na nasljedstvo zbog ostaviteljeve smrti, čija
valjanost zahtijeva kumulativno ispunjenje nekoliko kriterija. 2

Izjava se mora dati u točno propisanom obliku, u obliku izjave koja je javno ovjerena ili stavljena na
zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke (rješenja o nasljeđivanju). Isto se može učiniti i
s javnim bilježnikom, kao i u slučaju ostavinskog postupka koji vodi javni bilježnik kao povjerenik
suda. Sadržaj izjave o nasljedstvu mora biti moguć, dopušten i dovoljno određen, bez ikakvih rezervi,
mora se davati slobodno i bez volje.

Zakon o nasljeđivanju (u daljnjem tekstu: ZN) propisuje da ako nasljednik da izjavu o nasljeđivanju,
mora je dati usmeno pred voditelja ostavinske ostavine ili u pisanom obliku s ovjerenim potpisom kod
javnog bilježnika. Dakle obrazac je propisan, ali fleksibilnost sklapanja ovog posla očituje se u
činjenici da ga nasljednik uopće nije dužan dati, a ako ga ne da, smatra se da je nasljedstvo u cijelosti
prihvaćeno na svim osnovama.

Kao i kod svakog pravnog posla, primarni uvjet za valjanost izjave o sukcesiji je da sudionik ima
poslovnu sposobnost, inače je takva transakcija neprofitna. Takav stav zauzima i sudska praksa
Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji u jednoj od svojih odluka ocjenjuje da su drugostupanjske
presude u suprotnosti s razlozima prvostupanjske presude da bi prvostupanjski sud opravdao
prihvaćanje tužbeni zahtjev za poništaj izjave o nasljedniku. Iz obrazloženja (razloga) prvostupanjske
presude proizlazi da je prvostupanjski sud ospornu nasljednu izjavu o odricanju od nasljedstva
ocijenio pobijanom i poništio je jer tužitelj u vrijeme davanja te izjave nije bio poslovno sposoban, a
nedostatak poslovne sposobnosti za sklapanje pravnog posla. davanje izjave o odricanju od
nasljedstva) prema odredbi cl. 56.

1 ZTD, cl.387
2 Marija Butkovic, strucni clanak Institut odricanja od nasljedstva s posebnim osvrtom na ugovor o odricanju nasljedstva
koje nije otvoreno, IUS INFO, objavljen 07. sijecnja 2014.g., str.3
Navedene proturječnosti predstavljaju nedostatak zbog kojeg se ne može ispitati drugostupanjska
presuda, zbog čega je ista, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP -a bilo je potrebno ukinuti i predmet
vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.3 4

Ako izjava o sukcesiji nije dana u propisanom obliku i prije nego što nadležno tijelo utječe na njezinu
valjanost, tako da se u slučaju takvog nedostatka pravni posao smatra ništavim. To je stav i sudske
prakse, pa je u slučaju kada se izjava ne daje pred sucem već pred sudskim vježbenikom, takva izjava
ništava. Naime, stav suda je da prema odredbi čl. 179. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, izjavu o odricanju
od nasljedstva može uzeti samo sudac sa zapisničarkom, a odredbom stavka 2. čl. 179. ZN da postoji
mogućnost da sudski službenici zabilježe i druge izjave i prijedloge stranaka. Kada su tužitelji
prihvatili nasljedstvo na temelju oporuke pokojnog MR-a i dio nasljedstva ustupili drugom
sunasljedniku, onda se ne radi o odricanju od nasljedstva, već o izjavi o ustupanju nasljedstva i takvim
izjavama sukladno čl. 179. st. 2 ZN uzeti u zapisnik i sudski referent. Stoga zakon ne predviđa
mogućnost da izjave nasljednika uzme sudac vježbenik, pa kada se u konkretnoj tužbi ne osporava da
je izjave nasljednika od tužitelja uzeo sudac vježbenik, onda takve izjave ne mogu proizvesti valjane
pravne učinke. poništenje danih nasljednih izjava utvrđeno. Stoga je revizija tužitelja morala biti
prihvaćena, sudske odluke preinačene i zahtjev tužbe u potpunosti uvažen (članak 395. stavak 1. ZPP -
a, "NN" br. 53/91).

3.2 Oporuka
Jedan od najzanimljivijih i specifičnih pravnih poslova u svakodnevnom životu zasigurno je oporuka
koja omogućuje svakoj fizičkoj osobi da odredi svog nasljednika u slučaju njegove smrti. Dakle, radi
se o jednostranom pravnom poslu mortis causa, koji predstavlja razvrstavanje posljednje volje i
oporuke kojim oporučitelj raspolaže svojom imovinom u slučaju smrti.

Kao pravni posao, oporuka je jednostrano, formalno i opozivo izražavanje volje.

jednostranost oporuke znači da je za njezinu valjanost dovoljna jednostrana izjava oporučitelja pa nije
potreban ničiji pristanak. Međutim, ova se izjava mora dati dobrovoljno, bez prisile ili bilo kakve
pogreške, te mora biti jasna i određena.

Formalnost oporuke ukazuje na to da se radi o strogo formalnom jednostranom pravnom poslu u

kojem Zakon o nasljeđivanju propisuje u kojim oblicima mora biti sastavljen, dok nedostaci ovog
propisanog obrasca zasigurno vode do ništavosti oporuke. Posebnost ovog oblika očituje se u činjenici
da obvezujući oblik postoji i u nepisanim oporukama. Strogost obrasca očituje se i u činjenici da se
ova posljednja volja može dati samo osobno, pa se ne može izraziti putem punomoćnika ili
predstavnika.

Opoziv oporuke znači da se oporučitelj može jednostrano odreći tog pravnog posla.
3 ZN, cl. 220
4 VRSRH, Rev- 18/08 od 03.prosinca 2008.g.
Osim općih preduvjeta za valjanost oporuke, koji se očituju u činjenici da oporuku može sačiniti svaka
osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina, postoji i slobodno i svjesno izražavanje
volje. Oporuka će se poništiti na zahtjev ako je oporučitelj bio prijetnjom ili silom prisiljen na
sastavljanje ili je to učinio jer je prevaren ili zaveden. 5

Vrste oporuka su:

Privatna oporuka - ovo je oporuka koju je ostavitelj dao bez prisutnosti nadležnih javnih tijela.

Javna oporuka - oporuka koju na zahtjev ostavitelja sastavi sudac, sudski savjetnik, javni bilježnik ili
konzularni ili diplomatski predstavnik Republike Hrvatske u inozemstvu

Redovna oporuka - takva je oporuka koja se može sastaviti u svakoj prilici.

Izvanredna volja - to je ona koja se čini samo u izvanrednim okolnostima, na primjer zbog rata,
potresa ili neke druge prirodne katastrofe sa kobnim posljedicama, ili u slučaju bolesti, izolacije i
nedostatka javnih tijela.

Osobna oporuka je oporuka koju je oporučitelj napisao vlastitom rukom i koju je sam potpisao. 6

Takav stav zauzima i sudska odluka u kojoj sud ocjenjuje da revizija nije utemeljena jer materijalno
pravo nije pogrešno primijenjeno. Pritom sud zaključuje da prema odredbi čl. 67. Zakona o
nasljeđivanju (»Narodne novine«, br. 47/78, 53/91), valjana je oporuka koja je sačinjena u obliku
utvrđenom zakonom i pod uvjetima predviđenim zakonom, a prema čl. 68. st. 1. istog Zakona,
oporuka je valjana ako ju je oporučitelj napisao svojom rukom i ako ju je potpisao. Pravilno su
nižestepeni sudovi zaključili da je osporena oporuka pravno valjana te da se radi o osobnoj oporuci u
smislu čl. 68. ZN, jer ju je oporučitelj napisao i potpisao vlastitom rukom, pa je reviziju tužitelja
trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju čl. 393. ZPP -a, jer nije učinjena bitna
povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 10. ZPP -a, na koji ovaj revizijski sud
pazi po službenoj dužnosti.7

Iako za valjanost nije potrebno navesti mjesto i datum sastavljanja, korisno je ako je sastavljeno
nekoliko oporuka kako bi se lakše odredila posljednja oporuka. Osim ako se naknadna oporuka izričito
opozove, odredbe prethodne će nastaviti proizvoditi pravne učinke ako nisu u suprotnosti sa sadržajem
kasnije oporuke. Ako je oporučitelj opozvao kasniju oporuku, ranija oporuka dobiva snagu, osim ako
se dokaže da oporučitelj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv oporuke.

Međutim, formalnost oporuke dolazi do izražaja u situacijama kada oporuku piše pisaća mašina,
računalo ili treća strana, a potpisuje samo oporučitelj, tada nije valjana i ne proizvodi pravne učinke.

5 ZN, cl.27 st.1

6 ZN, cl.30 st.1
7 VSRH, Rev-436/03 od 31.ozujka 2004.g.
Pisani testament pred svjedocima može sastaviti samo oporučitelj koji zna i zna čitati i pisati, izjavivši
dokument, bez obzira na to tko ga je sastavio, prije nego što dva svjedoka istovremeno nazoče da je to
njegova oporuka i potpisali ga prije ih.8

Odlukom Vrhovnog suda pojašnjava se tumačenje ove odredbe kada je Revizijski sud odbio žalbu
tuženika kao neosnovanu, prihvativši stajališta nižih sudova, da je valjanost pisane oporuke pred
svjedocima odlučujuća može li oporučitelj čitati ili pisati jezik volje. a to je u ovom slučaju na
hrvatskom jeziku. Naime, prema stavu tog suda, sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu
čl. 69. Zakona o nasljeđivanju kada su prihvatili tužbeni zahtjev, kojim je utvrđeno da osporena
oporuka nije pravno valjana s obzirom na to da oporučitelj nije znao citirati i pisati na jeziku na kojem
je oporuka napisana. Činjenica da je oporučitelj bio upoznat sa sadržajem oporuke putem tumača ne
čini istu pravno valjanom, jer je namjera zakonodavca bila da oporučitelj može čitati i pisati na jeziku
na kojem je oporuka napisana. Suprotno tumačenje u reviziji ne može se prihvatiti kao zakonito. 9

Oporučitelj ga može zapisati na računalo i potpisati izjavom pred dva svjedoka. Svjedoci moraju biti
punoljetni i poslovno sposobni, te moraju znati citirati i pisati jezik oporučitelja. Svjedoci ne mogu
biti: ostaviteljevi potomci, njegovi usvojitelji i njihovi potomci, njegovi preci i usvojitelji, njegova
rodbina u sporednom redu do zaključnog četvrtog stupnja, supružnici svih ovih osoba ili supružnik
ostavitelja.

Javna oporuka je oporuka koju na zahtjev oporučitelja u Republici Hrvatskoj sastavlja sudac
općinskog suda, sudski savjetnik na općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni ili
diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba). Osoba koja ne zna čitati i
pisati može ga valjano sastaviti samo u obliku javnog testamenta. 10 11

Prije sastavljanja oporuke, prema oporučitelju, ovlaštena osoba će utvrditi identitet (pristup osobnim
dokumentima ili putem svjedoka o identitetu). Nakon što oporučitelj završi svoju izjavu, ovlaštena
osoba će mu je pročitati i upozoriti na pravne posljedice te dati na potpis.

Naime, sastavljanje javne oporuke pred sucem općinskog suda provodi se u izvanparničnom postupku.
Prijedlog podnosi osoba koja želi sačiniti oporuku. Prema oporučitelju, oporuku sastavlja sudac ili
sudski savjetnik koji potpisuje oporuku nakon ostavitelja. Sastavlja se zapisnik od kojih jedan
primjerak ostaje u vanparničnom predmetu, a jedan je sastavni dio oporuke. U zapisniku koji je
sastavila službena osoba navodi se da su poduzete sve zakonom predviđene radnje.

U slučaju da oporučitelj nije u stanju pročitati oporuku sastavljenu od ovlaštene osobe, ovaj će je
pročitati oporučitelju u prisutnosti dva svjedoka koji razumiju jezik na kojem je oporuka sastavljena,
nakon čega će oporučitelj potpisati oporuku ili staviti znak svoje ruke u njihovu prisutnost. , budući da
8 ZN, cl.31 st.1
9 VSRH, Rev-2291/97 od 30. studenog 2000.g.
10ZN, cl. 32 st.1 i 2
11 Bulka,Z.: „Nasljedivanje na temelju oporuke“, Hrvatska pravna revija, prosinac 2010.g., str.55
navodi da je to njegova oporuka, dok će oporuku potpisati sami svjedoci. Ovlaštena osoba bilježi sve
radnje iz prethodnog stavka u dokument o sastavljanju oporuke, čime će potvrditi da su sve te radnje
poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučitelj, svjedoci i ovlaštena osoba. 12

Usmena oporuka je oporuka koja se sastavlja samo u izvanrednim okolnostima kada oporučitelj nije u
mogućnosti sastaviti oporuku u nekom drugom obliku. Kakve su to izvanredne okolnosti, sud
ocjenjuje sud u svakom pojedinačnom slučaju, no obično se radi o ratnim okolnostima, prirodnim
katastrofama, tj. U svim onim situacijama kada nije moguće sastaviti oporuku u redovnom obliku.

U utvrđivanju ovih izvanrednih okolnosti sud je vrlo strog.

Vrhovni sud Republike Hrvatske općenito se slaže da je dopuštenost usmene oporuke povezana s
postojanjem određenih izvanrednih okolnosti, koje ne samo da moraju postojati objektivno, već
moraju (u konkretnom slučaju) spriječiti oporučitelja u sastavljanju pisane oporuke. . Jesu li u
određenom slučaju postojale iznimne okolnosti, sudovi ocjenjuju prema okolnostima svakog
pojedinačnog slučaja.

Tako je u odluci tog suda kojom je revizija tužitelja odbijena kao neosnovana zaključak niza
prvostupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nemogućnost pronalaska prethodno napisane
oporuke nema značajnih okolnosti koje bi oporučitelja spriječile u sastavljanju nova pisana oporuka je
točna. propisno primijenjen, kada je odbijen zahtjev kojim se traži izjava da je u takvim okolnostima
sastavljena pravno valjana usmena oporuka (pred dva svjedoka). 13

Takvo je stajalište zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je također odbio žalbu
tužitelja protiv niza drugostupanjskih sudova kao neosnovanu jer su niži drugostupanjski sudovi
ocijenili da nema iznimnih okolnosti niti izvanrednih okolnosti u subjektivnom smislu. osjećaj za
ostaviteljevo zdravlje. što ga sprječava u sastavljanju oporuke u drugačijem, pravno valjanom obliku.
Revizijski sud, naime, ocjenjuje da su nižestepeni sudovi ispravno ocijenili da nema iznimnih
okolnosti izvanrednih okolnosti u objektivnom smislu (vremenske nepogode, ratno stanje i s tim
povezane okolnosti) koje bi spriječile pokojnog NP -a da napravi oporuku u jednom ostalih valjanih
obrazaca. Osim toga, sudovi su ispravno zaključili da stranke nisu tvrdile niti dokazale da su 9. svibnja
2002. postojale iznimne okolnosti, tj. Izvanredne okolnosti koje bi objektivno spriječile pokojnog N.
P. u sastavljanju pisane oporuke ili oporuke u drugom valjanom obliku.. 14

Međutim, u svakom slučaju, svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci
javne oporuke, ali ne moraju znati niti znati čitati ili pisati.. 15

12 ZN, cl.33
13 VRSRH, Rev- 597/03 od 15. prosinca 2004.g.
14 VRSRH, Rev-160/07 od 14. ozujka 2007.g.
15 ZN, cl.38
Svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno izrazio svoju posljednju volju dužni su bez odlaganja
napisati sadržaj ostaviteljeve izjave i dostaviti je sudu ili javnom bilježniku na čuvanje ili je usmeno
ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom navodeći kada, gdje a u kojim prilikama ostavitelj vaša
zadnja volja. Međutim, neispunjavanje ove dužnosti kao svjedoka ne narušava valjanost usmene
oporuke.

Svaka oporuka može biti međunarodna i može biti napisana na bilo kojem jeziku ili pismu i ne mora
biti pisana rukom.

Međutim, posebnost formalizma takve oporuke očituje se u činjenici da ona uvijek mora sadržavati
datum.

Specifičnost oporučnog formalizma očituje se i u činjenici da odredbe oporuke koje ostavljaju nešto
osobi koja je sastavila oporuku, svjedoci u njezinoj kompilaciji, njihovi supružnici, njihovi preci,
njihovi potomci, njihova rodbina u liniji do konačne četvrti stupanj srodstva i supružnici su ništavni.
svih ovih osoba.16

Također, pri tumačenju oporuke treba se voditi voljom oporučitelja, ali se u nedoumici oko prave
namjere ostavitelja treba držati onoga što je za oporučitelja povoljnije, a ne zakonskog nasljednika, a
što je više povoljno za osobu opterećenu voljom.

Oporuka kao jednostrani pravni posao može se u cijelosti ili djelomično opozvati izjavom danom u
bilo kojem obliku u kojem se oporuka može sastaviti po zakonu. No, može se opozvati i jednostavnim
uništavanjem. Međutim, u svakom slučaju, što se tiče valjanosti opoziva oporuke, pravila o valjanosti
oporuke primjenjivat će se na odgovarajući način.. 17

Osim ako potonja oporuka izričito opoziva raniju oporuku, odredbe ranije oporuke ostat će na snazi
ako i ako nisu u suprotnosti s odredbama kasnije.

Međutim, ako je oporučitelj opozvao kasniju oporuku, ranija oporuka dobiva snagu, osim ako se
dokaže da oporučitelj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv oporuke.

Upravo zbog važnosti ovog pravnog posla u Republici Hrvatskoj, Izmjenama i dopunama Zakona o
nasljeđivanju iz 2015. vođenje Hrvatskog registra oporuka uvodi se kao javni registar za evidentiranje
činjenica da je oporuka sastavljena, pohranjuje i objavljuje, a koje čuva Hrvatska javnobilježnička
komora.

Podatke iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev oporučitelja, dostavljaju u Hrvatski registar oporuka
nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su sastavile oporuku. Podaci iz tog registra ne
smiju biti dostupni nikome prije ostaviteljeve smrti, osim oporučitelju ili osobi koju je on posebno

16 ZN, cl.36
17 ZN, cl.64
ovlastio. Međutim, činjenica da oporuka nije upisana u Hrvatski registar oporuka, niti je pohranjena
bilo gdje drugdje, ne narušava njezinu valjanost..18

18 ZN, cl.68
4 ZAKLJUČAK
U pravnom prometu postoji niz pravnih poslova koje fizičke i pravne osobe sklope tijekom dana bez
potrebe za nekim posebnim oblikom. Naime, ulaskom u sredstvo javnog prijevoza i kupnjom karte
zaključili smo neformalan pravni posao u kojem se prijevoznik obvezuje prevesti putnike na određeno
odredište, a putnik se obvezuje platiti pristojbu (prijevoznu kartu). Također, odlaskom u trgovinu,
poštom u restoran svaki dan se zaključuje čitav niz pravnih poslova bez ikakvog propisanog obrasca.

Međutim, brojne životne situacije zahtijevaju sklapanje pravnih poslova u strogo formalnom obliku uz
prijetnju neispunjavanjem ili gubitkom njihovih prava zbog nepoštivanja propisanog obrasca za
sklapanje određene transakcije in vivos i mortis causa .

Pravni rad je očitovanje volje za nastupanjem određenih pravnih učinaka ili posljedica. Pravni poslovi
mogu biti, između ostalog, jednostrani i bilateralni. Najtipičniji jednostrani pravni posao je izjava
poput izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću, oporuke i slično.
5 POPIS LITERATURE
Hrvatska enciklopedija. (2021). pravni posao. (2. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Urednik)
Dohvaćeno iz Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje:
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50002