Epid 2 Sve Prez

HRONIČNE NEZARAZNE
BOLESTI
Prof.dr. Sead Karakaš

Dijabetes melitus
• Javnozdravstveni problem šećerne bolesti
prvenstveno je definiran svojom:
- rasprostranjenošću,
- komplikacijama koje uzrokuju invalidnost i
preranu smrt, kao i
- materijalnim troškovima koji nastaju u
zdravstvenom zbrinjavanju ovih bolesnika.
DIJABETES
(rasprostranjenost)
PREVALENCIJA (2003)
• u svijetu - 5.1% a u Evropi 7.8% (dob 20-79
god.)
• postoje izrazite varijacije između i unutar
pojedinih zemalja i svjetskih populacija (npr.
Tamili u Južnoj Africi, oko 50%, u Pima
Indijanaca u Sjevernoj Americi 50%)
IZRAZITI TREND PORASTA
• porast učestalosti 35% na svjetskoj razini u
razdoblju 1995. do 2025. iznositi ( na 6.3%)
• porast broja osoba sa šećernom bolesti od 194
miliona u 2003. godini na 333 miliona 2025 (366
mil. 2030.)
• 2/3 osoba sa šećernom bolešću živi u zemljama
u razvoju
• 2025 među prvih 10 zemalja po broju
dijabetičara njih 8 će biti zemlje u razvoju
• 2025.godine 7-13% (u nekim zemljama i do
40%) zdravstvenog proračuna će biti trošeno na
liječenje osoba sa šećernom bolesti u zemljama
sa visokom učestalošću te bolesti
tip 1
• općenito - bijelci više stope,
bolest izrazito rijetka u mnogih
domorodačkih populacija i Azijata
• Visoka i vrlo visoka incidencija - u
Skandinavskim zemljama
• prema jugu i istoku incidencija se
smanjuje
• izuzeci postoje – Sardinija na
samom jugu Evrope s visokom
incidencijom (37/ 100 000)
• BiH - 5,2 - 6,4/100 000 ljudi
godišnje.
SEKULARNI TREND
porast incidencije u većini zemalja tokom posljednjih
desetljeća koji se procjenjuje na 3% prosječnog porasta
incidencije godišnje
• trend najizraženiji u najmlađoj dobnoj skupini do 5.
godine
• objašnjava se promjenama u pojavnosti nepoznatih
okolišnih faktora i povećanoj individualnoj osjetljivosti na
tip 1 šećerne bolesti (higijenska teorija, viralna teorija)
SEZONSKE VARIJACIJE
• najniže stope u ljetnim

mjesecima
• najviše stope u
zimskim mjesecima
(uglavnom se pripisuju
opterećenjem u školi
kod školske djece iako
tačne uzroke za sada
nije moguće u
potpunosti objasniti)
RIZIČNI FAKTORI – POVEZANI UZ POJEDINCA
GENETSKI FAKTORI
• u 12-15% slučajeva javlja se u obiteljima
• rođaci imaju 12-15x veći relativni rizik od pojave
bolesti
SPOL
• vršak incidencije u djevojčica nešto ranije
• vršak incidencije u muških bolesnika- nakon
puberteta
DOB
• pojava u ranijoj dobi (naročito do 5. godine)
• ½ dijagnosticirana u dobi iznad 15 godina
• 90% slučajeva u Evropi dijagnosticira se u dobi
do 30 godina
RIZIČNI FAKTORI – OKOLIŠNI
• virusi- coxackie B, citomegalovirus, enterovirusi,
Epstein Barr virus, virus parotitisa, rotavirusi
• kratko trajanje dojenja
• rano izlaganje proteinima kravljeg mlijeka
• nizak unos cinka
• nedostatak vitamina D
• dob roditelja- majke sa 40. godina nose 3 puta
veći rizik nego majke u dvadesetim godinama
• porođajna težina i dobijanje na tjelesnoj težini u
dojenačkoj dobi
• stresni događaji
tip 2
PREVALENCIJA
• povezana sa prosječnim «stupnjem debljine»
populacije, viša u urbanim populacijama
• varijacije - između populacija različitog etničkog

porijekla koje žive na istom mjestu (genetska
osjetljivost, socio-ekonomski i edukacijski status),
između populacija iste etničke pripadnosti koje
žive u drugom okruženju
• dramatičan porast incidencije i prevalencije
• sve češća dijagnoza u dobnim skupinama ispod 30 godina

(u Japanu se u više od 80% a u SAD 1/3 slučajeva novo
dijagnosticirane bolesti u djece i adolescenata radi o tipu 2
bolesti)
• uzroci pandemije - globalno «debljanje» (usko povezana sa

pandemijom debljine; globalizacija, sve veća raširenosti
visoko zaslađenih i masnih pripravaka brze hrane,
smanjena fizička aktivnosti), sedentarni oblik života,
globalno «starenje», snižavanje dijagnostičkih kriterija,
smanjenje udjela nedijagnosticiranih bolesnika, ranija dob
dijagnoze
TREND
• svjetski porast
prevalencije
• peterostruki porast u
Indiji 2.3%-12.1% od
1972. – 2000.
• trostruki porast na 8.1%

u Australiji od 1981.
• prezentacija u sve
mlađim dobnim
skupinama
RIZIČNI FAKTORI
• fizička neaktivnost
• debljina (trajanje i stupanj debljine te raspodjela masnog
tkiva)
• inzulinska rezistencija
• genetski faktori (2-6 puta veći rizik u osoba čiji roditelji ili
rođaci imaju bolest)
• spol (različiti omjeri u različitim okruženjima)
• način prehrane (studije kontroverzne)
• porođajna težina
• spolni hormoni (snižene razine testosterona u muškaraca i
povišene razine androgena u žena; inzulinska rezistencija)
• alkohol
• kafa
• pušenje
Dijagnostički kriteriji
• 1. nalaz simptoma šećerne bolesti i nalaz
nivoa glukoze u slučajnom uzorku plazme
od 11,1 mmol/L i više
• 2. kada je nivo glukoze natašte ≥7,0 mmol/L

(neuzimanje kalorija najmanje 8 sati prije)
• 3. kada je nivo glukoze u plazmi dva sata

nakon opterećenja šećerom ≥11,1 mmol/L
Program prevencije
• Sastoji se od 4 koraka (preporuka
Međunarodne dijabetične federacije):
• 1. uravnotežena prehrana
• 2. tjelovježba
• 3. potražite dobar medicinski savjet i
preuzmite kontrolu nad svojim životom
• 4. zdrav društveni život –nađite vremena
za opuštanje i druženje
SMJERNICE ZA PRIMARNU PREVENCIJU
• pojedince sa visokim rizikom za razvoj bolesti -

educirati o značaju umjerenog gubitka težine i
redovne fizičke aktivnosti u prevenciji
• skrining -
– osobe iznad 45 godina, naročito one sa
BMI>25kg/m2,
– osobe mlađe od 45 godina sa BMI>25kg/m2 i
dodatnim faktorima rizika, putem glikemije na tašte ili
OGTT-a.
SMJERNICE ZA PRIMARNU PREVENCIJU
• ako se promjenom načina života ne postignu

zadovoljavajući rezultati u liječenje uključiti lijekove
za smanjenje inzulinske rezistencije
• osobitu pažnju posvetiti i drugim kardiovaskularnim

faktorima rizika (pušenje, krvni tlak, dislipidemija).
KOMPLIKACIJE ŠEĆERNE BOLESTI
• glavni uzrok mortaliteta u osoba sa šećernom

bolešću
• glavni uzrok sve većeg opterećenja
zdravstvenog proračuna troškovima dijabetesa
• nije moguće odvojiti uticaj povišenih vrijednosti
glikemije u krvi od ostalih pridruženih
metaboličkih i hormonalnih poremećaja
KOMPLIKACIJE ŠEĆERNE BOLESTI
• kardiovaskularne
bolesti
• nefropatija
• neuropatija
• retinopatija
• dijabetičko stopalo;
amputacije donjih
ekstremiteta
Komplikacije-kardiovaskularne bolesti
Rizik
– KV bolesti - 8 x veći
– kronične KV bolesti - 6.7 x veći
– moždani udar – 5.4 x veći
– (glavni rizični faktor za razvoj
moždanog udara, naročito u
žena)
Mortalitet od cerebrovaskularne
bolesti 2-4 puta veći u
dijabetičnih bolesnika
Akutni infarkt ima dva puta veći
letalitet kod osoba sa šećernom
bolesti
Kod žena mortalitet od
kardiovaskularnih bolesti četiri
puta veći u dijabetičnih
bolesnika
• retinopatija (sljepoća kod 3% bolesnika godišnje)
– najkarkterističnija, lako prepoznatljiva i lječiva komplikacija
– unatoč tome i dalje važan uzrok sljepoće u razvijenom svijetu
– tip 2 - veliki dio bolesnika ima je već u trenutku dijagnoze
– tip 1 - 56% ispitanika tijekom prvih 7 godina od dijagnoze
• nefropatija
– šećerna bolest – najčešći uzrok terminalne bubrežne bolesti u mnogim
razvijenim zemljama (do 35% kod tipa I)
• neuropatija
– najučestalija komplikacija
• dijabetičko stopalo, amputacije
– 40-60% amputacija - osobe sa šećernom bolesti (20 x veći rizik)
– > 85% - posljedica dijabetičkog stopala koje je progrediralo do duboke
infekcije i gangrene
SEKUNDARNA PREVENCIJA
• prevencija dijabetičkog stopala
(preventivni programi, edukacija bolesnika, njega
stopala i nošenje adekvatne obuće, multidisciplinarni
pristup - redukcija stope incidencije i do 50%)
• liječenje
– visokog tlaka
– povišenih razina glukoze
– povišenih razina lipida u krvi
• skrinig i rano liječenje retinopatije
• skrining proteina u urinu
• prestanak pušenja
KARCINOM PLUĆA
• EPIDEMIOLOGIJA
• Karcinom pluca je danas najučestalija
neoplazma u svijetu.
• Početkom XX vjeka stopa incidence duplirana
je svake decenije, dok je stopa porasta
incidence devedesetih godina XX vjeka iznosila
oko 3% godišnje.
• U 2000. godini u USA registrovano je 164 000

novih slučajeva karcinoma bronha i 156 900
smrtnih slučajeva zbog ove bolesti.
• Svuda u svjetu karcinom bronha je najučestaliji
karcinom u muškaraca (18% svih kancera).
• U zemljama EU u strukturi karcinoma u muškaraca

iznosi 21%, ali zbog visoke smrtnosti čak 29% svih
smrtnih ishoda od malignih neoplazmi.
• U žena, generalno u svjetu, karcinom bronha je na

petom mjestu po učestalosti, ali stopa incidence
ima brži porast nego u muškaraca.
• Na osnovu dostupnih podataka procjenjeno je da je

karcinom bronha danas na 10. mjestu uzroka smrti
u svjetu i da uzrokuje oko 1 milion smrtnih ishoda
godišnje, a da će 2020 godine biti na petom mjestu
uzroka smrti.
• Geografske varijacije
• Najveća stopa incidence karcinoma bronha u

muškaraca zabilježena je kod populacije crnaca
u USA u Nju Orleansu i centralnoj Luisiani (110 i
105 na 100 000 stanovnika godišnje) i na
Novom Zelandu (100 na 100 000 stanovnika
godišnje) gde je i najveća učestalost u žena
(stopa incidence 73/100 000/godišnje).
• Najniža stopa incidence utvrđena je u nekim
djelovima Indije (1,3 za muškarce i 0,3 za žene).
U EU najvišu stopu incidence imaju zemlje
Beneluksa.
• Životno doba
• U sredinama sa visokom incidencom

karcinoma bronha starost je značajan
faktor rizika.
• Incidenca karcinoma bronha za
životno doba > 75 godina povećava se
30 puta kod žena, a
• kod muškaraca 90 puta u odnosu na
životno doba >35 godina.
• Prestanak pušenja redukuje rizik razvoja karcinoma
bronha, a stepen redukcije zavisi od vremena proteklog
od dana prestanka i dužine pušačkog staža do prestanka
pušenja.
• Evidentno smanjenje rizika može se verifikovati tek poslije

5 godina od prestanka pušenja.
• Pušenje cigareta je manji rizik za nastanak karcinoma kod

žena nego kod muškaraca, što najvjerovatnije nije
uslovljeno biološkim determinantama, već navikama: žene
kasnije počinju sa pušenjem, puše manji broj cigareta i ne
inhaliraju duboko dim.
• Efekat "pasivnog pušenja" ispoljava se boravkom u sredini

aktivnog pušača. U nepušača koji žive sa aktivnim
pušačem rizik se uvećava za oko 24%.
• Aerozagađenje
Uticaj kancerogena iz životne atmosfere na

razvoj karcinoma bronha je kontroverzan i
vjerovatan pridruženi rizik iznosi 1-10%.
Zbog raširenosti navike pušenja cigareta teško

je procjeniti da li postoji značajan ruralno-
urbani gradijent, ali postoje sugestije da
život u urbanoj sredini uvećava rizik.
• Agensi radne sredine
• Inhalacija silicijumske prašine povećava rizik za razvoj

karcinoma bronha, čak i bez razvoja plućne fibroze.
• U osoba eksponiranih visokim koncentracijama

hlormetiletra češće se javlja mikrocelularni karcinom, a
zavisno od kumulativne ekspozicije relativni rizik za
karcinom bronha u radnika sa hromom, niklom i
arsenom kreće se od 1-8.
• Ekspozicija aromatičnim ugljikovodonicima pri

industrijskim procesima uvećava relativni rizik 15 puta u
odnosu na neeksponirane osobe
• Dijeta
• Proučavanje uticaja pojedinih vrsta dijeta na

različite stadijume karcinogeneze fokusiran je na
interesovanje o značaju antioksidanasa u
ishrani.
• Saglasno tome, osobe sa ishranom bogatom
voćem i povrćem imaju oko 50% manji rizik za
karcinom bronha.
• Sa druge strane, nije dokazano da dopunska
protektivna terapija beta karotinima, vitaminom E
i retinolom prevenira razvoj karcinoma bronha.
• Preživljavanje
• Preživljavanje pacijenata zavisi

prvenstveno od stadijuma bolesti u vrijeme
dijagnoze, ali takođe i od starosti pacijenta,
spola i od histološkog tipa tumora.
• Petogodišnje preživljavanje za oboljele

muškarce u Evropi iznosi 10%, a za
oboljele žene 11%.
KOLOREKTALNI KARCINOM
• Incidencija i smrtnost u posljednjih tridesetak godina u

stalnom su porastu s prosječnom godišnjom stopom
rasta od oko 3% te je po učestalosti ovo treći najčešći
maligni tumor u svijetu, a po smrtnosti na drugome
mjestu u razvijenim zemljama.
• Rizik od razvoja ovog tumora ovisi o dobi te je znano da

počinje rasti nakon četrdesetih sa značajnim porastom
između 50-55. godine života. Svakom daljnjom dekadom
života rizik se udvostručuje, da bi u konačnici dosegao
eksponencijalni rast.
• Unatoč napretku u kirurškim tehnikama i razvoju terapija,

stopa preživljavanja bolesnika s uznapredovalim stadijem
bolesti u posljednjem desetljeću nije se bitno promjenila.
• Primarna prevencija kolorektalnog karcinoma
označava prepoznavanje i uklanjanje okolišnih i
metaboličkih karcinogena, kao i medicinski
nadzor nad genskim faktorima.
• Sekundarna prevencija obuhvaća sve

intervencije kojima možemo dijagnosticirati bolest
u ranom – izlječivom stadiju ili dijagnosticirati
premaligne lezije.
RAK DOJKE
• POVIJEST
Najstariji zapisi o raku dojke datiraju 1600 godina p.K.
(prije Krista). Radi se o papirusu dugom 4,68 metara, na
kojem je opisano 48 kirurških slučajeva, od čega 8 bolesti
dojke, a od toga sigurno jedan raka dojke (45. slučaj). Taj
papirus je poznat kao nalaz Edwina Smitha (Teba 1862.
god.), a pretpostavlja se da ga je napisao Imhotep, koji je
u starom Egiptu proglašen bogom.
• To je ujedno i najstariji liječnički zapis na papirusu.

Pretpostavlja se da je taj papirus zapravo prepis iz 1600.
god. p.n.e, a prvobitni papirus bio je znatno stariji, oko
3000 god. p.n.e.
• U njima se opisuje kauterizacija raka dojke instrumentom

koji bi odgovarao nekoj vrsti žarača, no autor papirusa
zaključuje kako nema uspješnog liječenja raka dojke.
• EPIDEMIOLOGIJA
Rak dojke je najčešći maligni tumor žena. U

mnogim je zemljama vodeći uzrok smrti od
maligne bolesti u žena.
Prema podacima većine zemalja svijeta, osim

azijskih, incidencija i mortalitet s dobi raste, a
najviši su u žena u dobi 85 godina i više, gdje je
incidencija čak preko 350/100.000.
Rizik razvoja raka dojke u žena je 1 prema 8, što

znači da će svaka osma žena u toku svoga
života bolovati od te bolesti. Rak dojke je stotinu
puta češći kod žena, nego u muškaraca.
• Prema podacima iz 1990. god. u Sjedinjenim
Američkim Državama svakih 15 minuta
registriraju 4,28 novih slučajeva raka dojke tj. u
istom intervalu od raka dojke umire jedna žena.
• Žene crne rase imaju značajno nižu incidenciju

raka dojke (možda zbog ranijih i brojnijih
poroda), međutim nešto veći mortalitet
(vjerovatno zbog kasnijeg dijagnosticiranja).
• S obzirom na lokaciju u dojci, rak se najčešće

javlja u vanjskom gornjem kvadrantu (38,5%).
• Rak dojke
• Promjena životnog stila dramatično smanjuje

broj slučajeva raka dojke osobito onog u
menopauzi.
• Štoviše, studija ima čvrste dokaze da bi se jedan

od deset slučajeva raka mogao izbjeći kada bi
žene smanjile tjelesnu težinu, reducirale
konzumaciju alkohola i odrekle se korištenja
hormonalne nadomjesne terapije.
OSTEOPOROZA
• Prema definiciji:„Osteoporoza je progresivna,
sistemska metabolička bolest kostiju, čije su odlike
gubitak koštane mase, oštećenje mikroarhitekture
koštanog tkiva, povećanje fragilnosti kostiju, a što za
posljedicu ima povećan rizik od nastajanja fraktura“.
• Riječ osteoporoza doslovno znači „šupljikave kosti“ ili

kosti pune rupa.
• Opšte prihvaćen pokazatelj koštane mase je područna

mineralna gustoća (bone mineral density – BMD).Ona
iznosi 75 – 85% varijance prvobitne gustoće kosti.
OSTEOPOROZA
• Tokom životnog vijeka žene gube otprilike polovinu

svoje koštane mase, dok kod muškaraca ona opada za
30%.
• Približno 70% svih žena u dobi iznad 80 godina ima

osteoporozu. Gubitak kosti povećava njihovu krhkost i
rizik za prijelome. Svako smanjenje koštane mase od
10 – 15% udvostručuje rizik prijeloma
OSTEOPOROZA
• Sa produženjem prosječne dužine života žena, prijelomi

dostižu epidemijske karakteristike. 1990. godine u svijetu
je bilo 1,66 miliona preijeloma kuka, dok se 2050. godine
očekuje 2,26 miliona prijeloma.
• Najveći socijalno-ekonomski problem predstavljaju

upravo prijelomi kuka zbog značajnog mortaliteta (12 –
20%) u prvoj godini i velikim invaliditetom (preko 50%).
• Zbog toga se ova bolest danas nalazi u vrhu prioriteta

zdravstvene službe brojnih zemalja.
OSTEOPOROZA
• Etiološki OP se dijeli na primarnu i sekundarnu.
• Primarna OP se može javiti kod oba pola nezavisno od

starosne dobi, ali se najčešće javlja u
postmenopauzalnih žena, a u starijem dobu i kod
muškaraca.
• Postmenopauzalna OP je značajan zdravstveni

problem. Od 30% do 50% žena starijih od 65 godina
širom svjeta će imati OP, a jedna trećina njih će u toku
svog života doživjeti frakturu. Nedostatak estrogena je
ključni faktor u patogenezi postmenopauzalne OP.
• Sekundarna OP je posljedica bolesti, stanja ili primjene

lijekova (npr. glikokortikoidi)
OSTEOPOROZA
• Faktori rizika za OP su:
• rana hirurška ili prirodna menopauza (žene prije 45-te

godine)
• premenopauzalna amenoreja > 6 mjeseci ne zbog

trudnoće
• histerektomija, sa barem jednim sačuvanim jajnikom,

prije 45-te godine
• tekuća ili planirana dugotrajna oralna upotreba

kortikosteroida (>7,5mg prednisolona dnevno, 3 mjeseca
ili više)
* porodična anamneza OP (naročito fraktura kuka kod

majke)
OSTEOPOROZA
• Predisponirajući faktori za OP su :
* nizak indeks tjelesne mase (< 19kg/m2)

* bolesti jetre i težak alkoholizam
* slaba absorpcija hranjivih materija
* tireoidna bolest
* hipogonadizam kod muškaraca
* primarni hiperparatireoidizam
* reumatoidni artritis
* hronična bubrežna insuficijencija
* dugotrajno liječenje heparinom
OSTEOPOROZA
►primarna prevencija.
Cilj ovih mjera je da se u periodu rasta i sazrijevanja
lokomotornog sistema postigne maksimalna gustoća, a
u periodu zrelosti da se što duže održi. Opšte
preventivne mjere koje preporučuju u populaciji su:
1. Zdrava i raznovrsna ishrana radi zadovoljenja dnevnih

potreba u kalcijumu i vitaminu D.
2. Redovno izlaganje suncu. Dnevne potrebe u vitaminu

D manjim dijelom se obezbjeđuju putem hrane, koja je
relativno siromašna u njegovom sadržaju, a većim
djelom se zadovoljavaju sintezom ovog vitamina preko
kože iz provitamina pod dejstvom sunčevih zraka.
OSTEOPOROZA
3. Redovno vježbanje i svakodnevna fizička aktivnost.
Mnogo se pažnje posvećuje konceptu vršne gustoće

kostiju uslijed brzog prirasta koštane mase u
djetinjstvu i adolescenciji, a koja postiže vrhunac u
dvadesetim godinama ili ranije. Ako je vršna gustoća
kosti velika, viša je početna masa kosti koja se gubi
kasnije tokom života. Kost najsnažnije reagira na
tjelesnu aktivnost prije i nakon puberteta.
4. Prekid štetnih navika (pušenje, pretjerano

konzumiranje alkohola, kofeina i gaziranih pića)
OSTEOPOROZA
• ►sekundarna prevencija
• Cilj da se iz opšte populacije prepoznaju i
izdvoje ugrožene osobe koje su u visokom
riziku za osteoporozu, kako bi se bolest na
vrijeme dijagnostifikovala i liječila.
• Sekundarna prevencija je odgovornost ljekara

svih profila. Ona podrazumjeva neophodno
znanje i iskustvo na osnovu koga će se
prepoznati faktori rizika i izdvojiti ugrožene
osobe za dalje ispitivanje.
OSTEOPOROZA
• ►Tercijalna prevencija.
• Ona podrazumjeva prevenciju novih prijeloma kod osoba
koje su već doživjele jednu osteoporotičnu frakturu.
Efikasnim liječenjem osteoporoze može se smanjiti
učestalost prijeloma za 50%, kod bolesnica koje ih nisu
imale, i kod onih koji su već preživjeli prijelom.
• Prijelomi kuka su uglavnom rezultat pada, a samo kod

2,3% bolesnika su frakture kuka spontane.
• Vježbe se savjetuju svim osobama koje su u programu za

edukaciju i prevenciju osteoporoze jer značajno
poboljšavaju mišićnu snagu, ravnotežu i pokretljivost, te
incidenciju pada.
DEPRESIJA
• Depresija se danas svrstava u poremećaje
raspoloženja, odnosno emocija.
• Raspoloženje se smatra depresivnim onda, kada tuga

i potištenost kod osoba prelaze okvire „normalne“
(opravdane, razložne) potištenosti i kada ta potištenost
traje duže nego obično, prema savremenim
kriterijumima duže od dvije sedmice.
• U poremaćaje raspoloženja osim depresije (sniženog

raspoloženja), ubraja se i manija (povišeno
raspoloženje) i distimija (stanje bezvoljnosti izmješano
sa razdražljivosti i neprimjerenim raspoloženjem).
DEPRESIJA
• Učestalost depresivnih poremećaja u opštoj
populaciji je 3,6- 6,8%, a prema nekim podacima
prevalencija velikog depresivnog poremećaja u
zapadnim zemljama iznosi oko 6 – 12%, dok se
doživotni rizik oboljevanja kreće od 27-37%.
• Procjenjuje se da se tokom života unipolarna

depresija može javiti u oko 20% žena i 10%
muškaraca.
DEPRESIJA
• Prema novijim studijama gotovo svaka peta

trudnica pati od depresije.
• Žene su u većem riziku za depresiju od
muškaraca, otprilike za dva puta, a simptomi se
često javljaju baš za vrijeme trudnoće, znatno
češće nego u periodu babinja.
• Više od 40% žena sa predhodnim znacima
depresije, pokazivale su opet znake depresije
tokom trudnoće.
DEPRESIJA
• Gotovo 75% depresivnih bolesnika pomišlja na

suicid, a 10-15% ga i izvršava, a posebno
zabrinjava visoka stopa samoubistava kod
mladih. Inače, u svijetu, svakih 40 sekundi
dogodi se jedno samoubitstvo, a svake 3
sekunde jedan pokušaj samoubistva.
• Depresija je čest pratilac različitih tjelesnih

bolesti, javlja se u 20-45% kod malignih bolesti,
26-34% kod cerebrovaskularnih bolesti, 15-33%
kod infarkta miokarda i 40% kod Parkinsonove
bolesti
DEPRESIJA
• Ako se sadašnji trend demografske i
epidemiološke tranzicije nastavi, opterećenje
izazvano depresijom porašće na 5,7% ukupnog
opterećenja bolešću, tako da će depresija
postati drugi vodeći uzrok u svijetu u 2020.
godini, a u zemljama u razvoju vodeći uzrok
opterećenja društva bolešću.
• Depresija je i ekonomski problem s obzirom na
to da ukupni troškovi liječenja u SAD-u dosežu
50 milijardi dolara godišnje, od čega se šest
milijardi potroši na lijekove.
DEPRESIJA
• Primarna prevencija usmjerena je na smanjivanje
incidencije (stope novooboljelih u zajednici), odnosno
na osobe koje trenutno nisu bolesne, a kod kojih postoji
rizik razvoja datog poremećaja.
• Sekundarna prevencija uključuje napore za

smanjivanje prevalencije poremećaja skraćivanjem
njegovog trajanja. Programi sekundarne prevencije
usmjereni su na osobe koje pokazuju rane znake
poremećaja.
• Tercijarna prevencija namjenjena je smanjivanju

težine i dizabiliteta (onesposobljenosti) vezanih za
određeni poremećaj.
KARDIOVASKULARNE BOLESTI
• Kardiovaskularne bolesti predstavljaju

oboljenja srca i krvnih sudova. Ova
oboljenja dovode do poremećaja u
snabdjevanju krvi svih organa, što izaziva
pojavu odgovarajućih simptoma i kliničkih
znakova. Njihova težina zavisi od stepena
poremećaja krvotoka.
• U skladu sa desetom revizijom Međunarodne

klasifikacije bolesti (MKB 10),kardiovaskularne bolesti
(KVB) obuhvataju sve poremećaje zdravlja pod šifrom
I00-I99.
• Najčešće oboljenje iz ove grupe je ishemijska bolest srca
(IBS), u čijoj osnovi se nalazi ateroskleroza koja zahvata
krvne sudove srca.
• Pored njega tu spadaju akutna reumatska groznica,
hronične reumatske bolesti srca, bolesti uzrokovane
povišenim krvnim pritiskom, bolesti srca plućnog
porijekla i krvnih sudova pluća, krvnih sudova mozga,
arterija, malih arterija, vena, limfnih sudova i limfnih
čvorova i druge neoznačene bolesti krvotoka.
• Kardiovaskularne bolesti su najvažniji uzrok smrti i

onesposobljenosti u svijetu.
• Praktično svaka osoba u razvijenim zemljama starosti

oko 40 godina ima u većem ili manjem stepenu izraženu
ateromatozu na koronarnim krvnim sudovima.
• Mortalitet od koronarne bolesti kreće se od 20-150 na

100.000 stanovnika, a mortalitet od cerebrovaskularne
bolesti se kreće od 15-100 na 100.000 stanovnika
• Danas u svijetu od kardiovaskularnih bolesti

boluje više od 100 miliona ljudi.
• Oko 35 miliona ljudi godišnje doživi akutni

koronarni ili cerebrovaskularni događaj, a
polovina ovih događaja desi se kod ljudi koji
imaju vaskularnu bolest.
• Kardiovaskularne bolesti po pravilu uzrokuje više
rizičnih faktora. Ukoliko postoji više od jednog
rizičnog faktora ukupan rizik se povećava. Svaki
pojedinačni rizični faktor ima višestepeni težinski
nivo, kao što je umjereno povećan i visoki krvni
pritisak, lako ili teško pušenje.
• Zdravstvene posljedice zavise od stepena jačine

rizičnih faktora. Npr., rizik se povećava sa povećanim
brojem popušenih cigareta, sa povećanjem krvnog
pritiska ili povećanjem nivoa holesterola u krvi.
• Faktori koji najčešće uvjetuju KVB su osim
genetske predispozicije, povećana tjelesna
težina, povećan nivo holesterola i triglicerida,
pušenje, fizička neaktivnost, zloupotreba
alkohola, povećana koncentracija šećera u krvi,
povećan krvni pritisak, stres i dr.
Hipertenzija
• Jedna je od vodećih KVB i ujedno glavni

faktor rizika za KVB-a
• Osobe sa povišenim sistolnim pritiskom
iznad 155 mmHg, imaju tri puta veći rizik
od oboljevanja od KVB od osoba sa
normalnim krvnim pritiskom
Bolesti krvnih žila
• Koje dovode do promjena na zidovima

krvnih žila i njihovog suženja uzrokovani
su najčešće povećanjem nivoa glukoze u
krvi, povećanjem lipida u krvi, arterijskom
hipertenzijom i pušenjem.
• Najčešća oštećenja krvnih sudova se
lokalizuju na koronarnim arterijama,
karotidnim i moždanim arterijama
Uzroci smanjena kvaliteta života i prerane smrti
Yach , JAMA 2004
Tjelesna inaktivnost
3,3
Premalo voća i povrća
1,9
3,9
Debljina
2,7
7,4
Alkohol
6,2 9,2
Hiperlipidemija 1,9
2,1
7,6
Pušenje 2,0
4,0
12,2
Hipertenzija 2,5
5,0
10,9
Nerazvijene zemlje
Zemlje u razvoju
Razvijene zemlje
Prevalencija hipertenzije
Država ukupno muškarci žene

Canada 27.4 31.0 23.8
United States 27.8 29.8 25.8
England 41.7 46.9 36.5
Finland 48.7 55.7 41.6
Germany 55.3 60.2 50.3
Italy 37.7 44.8 30.6
Spain 46.8 49.0 44.6
Sweden 38.4 44.8 32.0
Czech Rep. 39.1 45.6 33.0
Slowakia 42.5 39.1 45.9
EHUH 37.5 35.2 39.7
PRIMARNA PREVENCIJA
• Prevencija podrazumjeva mjere populacione strategije i

strategije visokog rizika.
• Mjere prevencije pri orjentaciji na opštu populaciju

obuhvataju izmjenu načina života i okolinskih faktora kao
i njihovih socijalnih i ekonomskih determinanti koji su
osnovni uzroci masovne pojave KVB.
• Među faktorima rizika koji se mogu modifikovati na

populacionom nivou najznačajniji su pušenje, nepravilna
prehrana i fizička neaktivnost.
• Orjentacija na osobe sa visokim rizikom
podrazumjeva identifikaciju pojedinaca sa
visokim rizikom za nastanak KVB i mjera za
smanjivanje njihovih faktora rizika. U ovom
pristupu prevenciji važnu i direktnu ulogu imaju
kliničari u otkrivanju i liječenju osoba sa
povišenim rizikom za nastanak KVB
• U prevenciji KVB najznačajniju ulogu imaju
regulacija krvnog pritiska, smanjenje tjelesne
težine, uvođenje i praktikovanje tjelesne
aktivnosti, te obimne kampanje protiv pušenja i
izbjegavanje stresnih situacija
PRIMARNA PREVENCIJA
• Evropsko udruženje kardiologa je kao svoj cilj

zacrtalo da nijedno novorođeno dijete u trećem
milenijumu ne umre i ne oboli od KVB prije svoje
65. godine života.
•
Kao primarnu prevenciju preporučilo je „šifru“
koja glasi:
• 0 – 3 – 5 – 140 – 5 – 3 - 0,
• 0 – bez pušenja (ni aktivno ni pasivno),
• 3 – preporučuje se najmanje 3 km šetnje
dnevno,
• 5 – preporučljivo je imati 5 obroka dnevno sa
voćem i povrćem
• 140 – sistolni krvni pritisak manji od 140 mmHg,
• 5 – ukupni holesterol manji od 5 mmol/l,
• 3 – LDL holesterol manji od 3 mmol/l,
• 0 – bez gojaznosti i šećerne bolesti.
• Sekundarnu prevenciju čine mjere koje su na

raspolaganju i pojedincima i čitavoj populaciji
radi otkrivanja oboljenja i bržeg i uspješnijeg
intervenisanja, odnosno mjere usmjerene protiv
progresije ili recidiva oboljenja kod osoba sa
utvrđenim oboljenjem.
• Modifikacija faktora rizika je ključni dio
sekundarne prevencije koronarne bolesti.
• Sadržaj mjera sekundarne prevencije čini:

• - Prestanak pušenja
• - Kontrola krvnog pritiska
• - Postizanje ciljnih vrijednosti lipida
• - Tjelesna aktivnost
• - Postizanje ciljnih vrijednosti težine
• - Praćenje šećera u krvi
• - Medikamentozna terapija
WHO-algoritam prestanka pušenja pomoću 5A
• A (ask) – pitajte: u svakoj prilici sistematski identifikujte

sve pušače.
• A (assess) – procijenite: odredite stepen ovisnosti
osobe i njenu/njegovu spremnost da prestane pušiti.
• A (advise) – savjetujte: zalažite se da svi pušači
prestanu pušiti.
• A (assist) – pomozite: pristanite na strategiju za
prestanak pušenja, uključujući savjetovanje, terapiju
zamjene nikotina i /ili farmakološku terapiju.
• A (arrange) – dogovorite: raspored narednih posjeta.
PRIMJENJENA
EPIDEMIOLOGIJA
DOTS
ERADIKACIJA POLIOMIELITISA
KONTROLA MORBILA
Prof.dr.Sead Karakaš
• TUBERKULOZA JE ZARAZNA BOLEST OD KOJE GODIŠNJE
UMIRE OKO 2 MILIONA LJUDI, A REGISTRUJE SE 9 MILIONA
NOVIH SLUČAJEVA. TO JE, UZ HIV, ČINI NAJVEĆIM
UZROČNIKOM SMRTNOSTI U SVIJETU. OVA ČINJENICA SAMA
ZA SEBE GOVORI O KAKVOM SE OBOLJENJU RADI I KOLIKI JE
NJEN UDIO U MORBIDITETU I MORTALITETU POPULACIJE
• BRZA DIJAGNOSTIKA I OTKRIVANJE BOLESTI U RANOJ FAZI,

TE ZAPOČINJANJE TERAPIJE IMA VELIKI ZNAČAJ U STOPI
IZLJEČENJA
• UKLJUČIVANJE ADEKVATNE TERAPIJE U RANOJ FAZI

BOLESTI ZNAČI VEĆU EFIKASNOST I POVEĆAVA PROCENAT
IZLJEČENJA, A SMANJUJE BROJ REZISTENTNIH SLUČAJEVA I
MORTALITET
Etiologija
• TB je zarazna bolest koju izaziva M. tuberculosis kompleks

(M. tuberculosis i povremeno M. bovis i M. africanum).
Prenosi se vazduhom. Pacijenti sa plućnom tuberkulozom
predstavljaju najvažniji izvor prenošenja TB.
• Kada osoba sa neliječenom zaraznom TB bolešću pluća

kašlje, kiše ili se smije, male čestice koje sadrže M.
tuberculosis se izbacuju u vazduh. Ove čestice, veličine
oko pet mikrona u prečniku, formiraju kapljice koje mogu da
ostanu u vazduhu i nekoliko časova, u zavisnosti od
sredine.
• Do prenošenja bolesti dolazi kada druga osoba udahne
vazduh zaražen tim kapljicama. Ovo se najčešće dešava u
zatvorenom prostoru, pošto dobra ventilacija efikasno
uklanja kapljice iz kontaminiranog prostora a sunčeva
svijetlost brzo ubija M.tuberculosis.
Patogeneza
Primarna infekcija se dešava kod prve ekspozicije M.

tuberculosis. Pošto su inhalirane kapljice koje sadrže M.
tuberculosis veoma sitne, one uspjevaju da se nasele u
terminalnim alveolama pluća.
Infekcija počinje onda kada bacili počnu da se

razmnožavaju u plućima, formirajući pneumonično
žarište. M. tuberculosis se razmnožava sporo ali
neprekidno i širi se preko limfnog sistema u hilusne
limfne žljezde. Pneumonično žarište i sa njim povezana
hilarna limfna žlijezda formiraju primarni kompleks. U
inficiranom organizmu bacili mogu putem krvi da se
prošire cijelim tjelom.
Patogeneza
Slijedeća faza zavisi od jačine imunog odgovora
domaćina. Kod većine osoba sa očuvanim imunim
sistemom, imuni odgovor će zaustaviti razmnožavanje
M. tuberculosis; pojedini bacili, međutim, mogu ostati
uspavani (latentna infekcija).
U pojedinim slučajevima imuni odgovor nije dovoljno

snažan da zaustavi razmnožavanje bacila i primarna TB
bolest se razvija u roku od nekoliko mjeseci.
Postprimarna TB može da se razvije nekoliko godina

nakon primarne infekcije kao rezultat reaktivacije
latentnog TB žarišta ili reinfekcije
Rizik od infekcije
Rizik od infekcije zavisi od brojnih faktora a najčešće ga povećava:
• Duža ekspozicija infekciji (udisanje vazduha u neposrednoj blizini

infektivnog TB bolesnika tokom dužeg perioda );
• Manja zapremina zajedničkog prostora (boravak u malom zatvorenom

prostoru sa infektivnim TB bolesnikom);
• Nedostatak ventilacije i direktnog sunčevog svjetla u prostoru gde se

obično boravi; I
• Veći broj mikobakterija koje iskašlje infektivni TB bolesnik a što može

da bude posljedica:
- bolesti pluća, gornjih disajnih puteva ili larinksa;
- postojanja kašlja ili kihanja, posebno ako pacijent pri tome ne pokrije
usta ili nos;
- prisustva ekstenzivnih kavitacija na radiogramu pluća; i
- neadekvatnog liječenja.
Progresija tuberkulozne infekcije u aktivnu
bolest
Infekcija sa Mycobacterium tuberculosis ne vodi uvijek u

aktivnu TB bolest.
• Kod većine ljudi inficiranih sa M. tuberculosis (oko 90%)
nikada se ne razvije TB bolest (pod uslovom da njihov
imuni sistem nije narušen HIV infekcijom ili nekim drugim
stanjem).
• Aktivna TB bolest se razvija onda kada imuni sistem ne
može više da zadrži M. tuberculosis pod kontrolom i
kada bacili počnu velikom brzinom da se razmnožavaju.
Rizik od razvoja TB bolesti je veći kod osoba sa
oslabljenim imunim sistemom
Sumnja da se radi o tuberkulozi - simptomatologija:
kašalj duži od 3-4 nedjelje,

zamor,
gubitak apetita,
malaksalost,
znojenje,
povišena temperatura,
hemoptizije – iskašljavanje krvi
Epidemiologija
Oko jedne trećine svjetske populacije je inficirano sa

Mycobacterium tuberculosis (M. tuberculosis).
M. tuberculosis ubija više ljudi nego bilo koji drugi

pojedinačni infektivni agens. TB neproporcionalno
napada one u ekonomski produktivnom životnom dobu.
U evropskom regionu SZO više ljudi u mlađem i zrelom

životnom dobu umire od tuberkuloze nego od bilo koje
druge zarazne bolesti. TB situacija je kritična u 51 od
161 zemlje evropskog regiona SZO, u kojima se bolest
ponovo budi i gdje se dramatično povećava broj
registrovanih bolesnika u posljednjih 10 godina
Strategija SZO za kontrolu tuberkuloze
(DOTS)
Oruđa potrebna za otkrivanje i liječenje TB dostupna su

godinama. Mikroskop se koristi u nalaženju M.
tuberculosis već više od 100 godina, efikasni
antituberkulozni lijekovi su pristupačni već više od 50
godina a BCG je jedna od najstarijih vakcina.
I pored toga, samo u toku jedne godine više od 2 miliona
ljudi umire od ove bolesti širom svijeta.
Strategija SZO za kontrolu tuberkuloze
(DOTS)
Efikasnost postojećeg oruđa i pristupi u kontroli TB su

kompromitovani nedostatkom organizovane zdravstvene
službe koja bi obezbjedila da se na vrijeme otkrije bolest
i započne liječenje zaraznih TB bolesnika.
Danas, međutim, postoji potvrđena, efikasna a finansijski

dostupna strategija liječenja TB (poznata kao DOTS)
koja je preporučena od strane SZO I Internacionalne
unije protiv tuberkuloze i plućnih bolesti (UNION).
DOTS
SZO strategija kontrole TB je kombinacija

tehničkih i organizacionih komponenti koje
obezbjeđuju funkcionisanje dijagnostičko-
terapijske mreže, a koja je lako primjenjiva u
populaciji.
Ova strategija doprinosi smanjenju prenošenja TB

a takođe spriječava i razvoj rezistentne TB, čije
je liječenje mnogo skuplje a često se završava
fatalno.
• Plan zaustavljanja tuberkuloze :
• U 2001. godini donesen je globalni plan zaustavljanja

tuberkuloze u prvoj polovini 21. vijeka. Više od 150
stručnjaka za nadzor ove bolesti iz cijelog svijeta pod
okriljem WHO utvrdilo je plan eliminacije tuberkuloze do
2050. godine.
Komponente strategije SZO za kontrolu
tuberkuloze
• Strategija SZO za kontrolu TB je najefikasnija trenutno

raspoloživa strategija za kontrolu TB epidemije danas.
Ona ima pet ključnih komponenti:
• 1. Opredjeljenje vlade da podržava aktivnosti na
kontroli TB na nacionalnom i regionalnom nivou;
• 2. Otkrivanje slučajeva direktnom mikroskopijom
sputuma među pacijentima koji imaju simptome i koji se
sami javljaju zdravstvenoj službi. Konačna dijagnoza se
može postaviti kulturom sputuma u onim zemljama gdje
je to moguće;
• 3. Standardizovani kratkotrajni terapijski režim koji u
prosjeku traje 6-8 mjeseci u uslovima pravilnog liječenja
svih oboljelih. Ovo podrazumjeva direktno praćenje
liječenja, kao i dobro tehnički opremljene i od strane
društvene zajednice podržane službe liječenja TB;
• 4. Regularno, kvalitetno i neprekidno snabdjevanje

svim esencijalnim antituberkuloznim lijekovima; i
• 5. Standardizovan sistem registracije i izvještavanja

baziran na kvartalnoj kohortnoj analizi koji obezbjeđuje
procjenu rezultata liječenja za svakog pojedinog
pacijenta kao i za program kontrole TB u cjelini.
• Do 2005. godine:
• Identificirati 70% svih zaraženih od tuberkuloze i

izliječiti 85% od identificiranih slučajeva uloženim
naporima na državnoj i globalnoj razini,
• prilagoditi strategiju liječenja HIV pozitivnih,
• podržati istraživanja i razvoj boljih metoda
dijagnosticiranja bolesti,
• istraživanje lijekova i novih cjepiva,
• jačati zajedništvo u zaustavljanju tuberkuloze.
 Do 2010. godine:
 Smanjiti smrtnost i prevalenciju globalnih žarišta na 50%

u odnosu na nivo iz 2000. godine.
 Spriječiti 25 miliona smrti i 50 miliona novih tuberkuloznih

slučajeva.
 Eliminisati Tuberkulozu kao javnozdravstveni

problem
Uporedni podaci o oboljevanju od tuberkuloze u Federaciji
BiH i Republici Srpskoj u periodu 2012.-2016.godine
2012 2013 2014 2015 2016
Republika Srpska 532 440 382 353 306

Broj novih TB slučajeva
FBiH 828 772 773 664 547
Broj novih TB slučajeva
Republika Srpska 38,0 31,4 27,3 25,2 21,8
Incidencija na 100.000
FBiH 35,4 33,0 33,0 28,4 24,8
Incidencija na 100.000
Prikaz broja oboljelih od tuberkuloze u odnosu na godine
pojavljivanja na prostoru SBK/KSB
EU estimate of tuberculosis incidence per 100.000
people annual in period 2000-2012
Implementacija DOTS-a
Kada se radniku PZZ javi pacijent sa simptomima koji

mogu biti izazvani TB, on ili ona treba da pregleda
pacijenta, uzme anamnezu i uradi bakteriološki pregled
sputuma i rendgenski pregled pluća, ili da se obrati onim
službama koje to mogu da provedu.
U tom trenutku, konsultacija sa specijalistom iz službe za

TB, lično ili telefonom, radi diskusije povodom slučaja,
može da bude korisna. Ako i po dobijanju rezultata
traženih analiza postoji sumnja da se radi o TB,
pacijenta treba uputiti u službu za TB radi daljih pregleda
i dijagnostike.
Ovi pregledi treba da se urade što je prije moguće,

tokom naredna 2-3 dana, da bi se izbjegao rizik
od daljeg prenošenja TB. Ukoliko se radi o
nejasnom slučaju a radnik PZZ ne dobije
povratnu informaciju o postavljenoj dijagnozi, on
treba da se obrati službi za TB da bi dobio
potrebne podatke
Zaposleni u PZZ, što podrazumjeva ljekare,

diplomirane sestre i medicinske tehničare, se
obično prvi susreću sa suspektnim TB
bolesnikom, još prije postavljanja dijagnoze.
Oni imaju jedinstvenu priliku da smanje

opterećenje tuberkulozom putem ranog
otkrivanja, pošto jedan bolesnik sa aktivnom
tuberkulozom, ako se ne otkrije i ne počne
liječiti, zarazi u toku jedne godine 10 do 15
drugih ljudi.
Uloga zaposlenih u PZZ uključuje sljedeće:
• Posumnjati na TB i što prije reagovati ako pacijent ima
simptome koji su sumnjivi na TB;
• Obezbjediti davanje kvalitetnog sputuma za mikroskopiju
kao i osnovne uslove za detekciju tuberkuloze i
nadgledanje liječenja;
• Omogućiti da se svakom bolesniku koji kašlje
produktivno duže od 2 do 3 nedjelje pregledaju tri uzorka
sputuma na ARB u odgovarajućoj laboratoriji;
• Poslati prikupljeni dijagnostički materijal na pregled u
kliničku dijagnostičku laboratoriju;
• Uraditi ili uputiti pacijenta da mu se uradi radiološki
pregled;
• Uputiti službi za TB pacijente sumnjive na TB radi dijagnostike i

započinjanja liječenja;
• Razgovarati sa pacijentom o tome da je TB izlječiva bolest, uz

naglašavanje značaja kontinuiranog i dovoljno dugog tretmana u
izlječenju TB;
• Komunicirati sa specijalističkim službama za TB vezano za rezultate

dijagnostičkih procedura kod njima upućenih pacijenata;
• Naglasiti značaj kontrolnog pregleda članova domaćinstva i bliskih

kontakata direktno pozitivnih bolesnika i obezbjediti da se kontakti
koji imaju simptome pregledaju, uključujući i tuberkulinsko testiranje
djece;
• Upoznati društvenu zajednicu sa znacima i simptomima tuberkuloze i

sa potrebom traženja medicinske pomoći ukoliko se takvi simptomi
jave;
• Obezbjediti direktno opserviranu terapiju do završetka

produžne faze liječenja pod nadzorom službe za TB;
• Obavijestiti odmah službu za TB o bilo kakvom
neuspjehu ili komplikacijama tokom direktno
opserviranog tretmana;
• Popuniti sve neophodne formulare i vratiti ih službi za
TB;
• Nadzirati pacijente koji, prema nacionalnim normativima,
pripadaju grupama rizičnim za obolijevanje od
tuberkuloze;
• Sprovesti BCG vakcinaciju djece
Mikroskopski razmaz sputuma
• Direktna mikroskopija sputuma na ARB je osnovna

metoda u kontroli TB pošto omogućuje da se otkriju
najzarazniji bolesnici; oni koji izbacuju veći broj M.
tuberculosis bacila.
• Veći broj ARB ukazuje na veći broj bakterija prisutnih u
plućima oboljelog, kao i na veći broj bakterija koje se
izbace u spoljašnju sredinu.
• Bolesnik sa direktno (mikroskopijom) pozitivnom plućnom
tuberkulozom predstavlja najveći rizik za širenje bolesti
na okolinu.
• Direktna mikroskopija sputuma je brz i jeftin metod za
detekciju tuberkuloze i u nekim oblastima je jedini
raspoloživi mikrobiološki metod.
Kultivisanje bakterija
• Kultivisanje bakterija nije dostupno u mnogim oblastima.
Iako je direktna mikroskopija efikasan način za otkrivanje TB,

bakteriološka kultura je mnogo senzitivniji metod za
potvrđivanje dijagnoze. Kultivisanje se obično izvodi u
specijalističkim bakteriološkim laboratorijskim službama za
TB.
• Kada se M. tuberculosis jednom identifikuje, može da se

uradi test rezistencije da bi se otkrili bolesnici sa
rezistentnim slojevima bakterija. Kultivisanje bakterija obično
zahtjeva 4 do 6 sedmica, a sljedstveni test rezistencije na
lijekove zatjeva još dodatnih 4 do 6 sedmica.
Terapijski režim
• Terapijski režim TB se sastoji iz dvije faze:
Inicijalna faza: Prva faza TB tretmana, u trajanju od 2-3
mjeseca, sa 4 do 5 osnovnih antituberkuloznih lijekova u
zavisnosti od odabranog režima liječenja, dovodi do
brzog ubijanja bacila tuberkuloze, spriječava selekciju
rezistentnih sojeva M. tuberculosis i prekida infektivnost.
Direktno opservirani tretman je presudan za obezbjeđivanje

redovnog uzimanja predviđenih doza lijekova. Ova faza
uglavnom podrazumjeva bolničko liječenje u
specijaliziranim institucijama za TB (ali se isto tako može
odvijati i u ambulantnim uslovima).
Terapijski režim
• Produžna faza: Druga faza TB tretmana (sa, prema
terapijskim režimima, manjim brojem lijekova nego incijalna
faza) ima zadatak da ubije poluuspavane bacile M.
tuberculosis i da steriliše lezije.
• Ova faza uglavnom podrazumjeva ambulantno liječenje.
• Pošto se bolesnik obično bolje osjeća i pošto je zbog

brojnih razloga veoma teško osigurati pravilnu kontrolu
liječenja, veći je rizik od prekida u uzimanju lijekova za
vrijeme ove faze liječenja.
Implementacija DOTS-a/ tretman
Inicijalna faza liječenja, generalno gledano, sprovodi se
pod kontrolom službe za TB. Kod većine bolesnika, za
vrijeme ove faze liječenja dolazi do negativizacije
sputuma, te oni, stoga, za vrijeme produžne faze
liječenja ne predstavljaju veći rizik za širenje infekcije.
Direktno opservirani tretman u produžnoj fazi liječenja

povremeno sprovode zaposleni u PZZ pod kontrolom
službe za TB. U takvim slučajevima, zaposleni u
službama za TB treba da kontaktiraju PZZ ustanove 2-3
nedjelje prije otpusta bolesnika iz bolnice da bi
blagovremeno organizovali njegovo kasnije liječenje.
Terapijski režim (shema)
Sve vrste tuberkuloze se liječe po šestomjesečnom ili
osmomjesečnom režimu, ovisno o kategoriji slučaja.
Navedeni standardizirani režimi terapije su šestomjesečni i
osmomjesečni režim.
Šestomjesečni režim se sastoji u inicijalnoj fazi liječenja (dva

mjeseca) od četiri lijeka (HREZ); u fazi nastavka liječanja
(četiri mjeseca) od dva lijeka (HR) u dnevnoj terapiji.
Osmomjesečni režim se sastoji u inicijalnoj fazi od pet lijekova

(HRZES) dva mjeseca i jedan mjesec od 4 lijeka (HREZ), a u
fazi nastavka liječenja pet mjeseci HRE u dnevnoj terapiji.
H=Izoniazid; R=Rifampicin; Z=Pirazinamid, E=Ethambutol; S=Streptomicin

Direktno opservirani tretman
Direktno opservirani standardni tretman je važan element strategije SZO.

U direktno opserviranom tretmanu, zdravstveni radnik posmatra kako
oboljeli guta svoje anti-TB lijekove, da bi bio siguran da ih ovaj pravilno
uzima.
Direktno opservirani tretman:
• Može se primjenjivati u bolnicama, sanatorijumima i u ambulantnim

uslovima;
• Može biti praćen od strane ljekara specijaliste za TB, zaposlenih u PZZ

(ljekara,diplomirane sestre, medicinskog tehničara,) ili predstavnika
Crvenog Križa ili neke druge humanitarne organizacije.
• Može uključivati podstrek (kao što je hrana ili transport) bolesniku i/ili
zdravstvenom radniku koji nadzire direktno opservirani tretman. Ovo
može uticati na povećanje motivacije kako oboljelog tako i supervizora.
Nadziranje liječenja
• Stalni monitoring od strane službi za TB je neophodan u

cilju određivanja napretka i ishoda liječenja TB.
Nadziranje liječenja je jedan od najvažnijih elemenata
efikasnog programa kontrole TB.
Nadziranje liječenja pomaže da se utvrdi:
• da li bolesnik postaje manje ili više zarazan;

• kako bolesnik klinički napreduje;
• kada je liječenje završeno;
• mogući štetni efekti anti-TB lijekova.
OBAVEZNO UZIMANJE SPUTUMA (3 U
SERIJI) NAKON POČETKA LIJEČENJA
TERAPIJSKI REŽIM
PREGLED SPUTUMA
6-MJESEČNI 8-MJESEČNI
NA KRAJU INICIJALNE FAZE NA KRAJU II MJESECA NA KRAJU III MJESECA
NA KRAJU III MJESECA NA KRAJU IV MJESECA

U FAZI NASTAVKA TH (ako je bio S+na kraju II mj.) (ako je bio S+ u III mj.)
NA KRAJU IV MJESECA NA KRAJU V MJESECA
NA KRAJU LIJEČENJA U VI MJESECU U VIII MJESECU

Multirezistentna tuberkuloza (MDR-TB)
• MDR-TB se definiše kao aktivna tuberkuloza čiji

su bacili rezistentni na najmanje izonijazid i
rifampicin. MDR-TB može da predstavlja ozbiljnu
prijetnju društvenoj zajednici i održanju efikasnih
programa kontrole TB.
• Pošto postavljanje dijagnoze MDR-TB može biti

teško, nedijagnostikovani pacijenti ostaju izvor
rezistentnih bakterija tokom dužeg vremenskog
perioda, prenoseći MDR-TB na zajednicu.
MDR-TB
MDR-TB je prouzrokovana neodgovarajućim i nekompletnim

tretmanom, koji može biti posljedica neregularnog uzimanja
antituberkulotika ili neadekvatnih režima liječenja.
Ona takođe može biti izazvana i prekidom u redovnom snabdjevanju

osnovnim antituberkuloticima, ili lošim kvalitetom lijekova u opticaju.
Ukoliko bolesnik nije uspješno završio liječenje, ili je tretman bio

neefikasan, on nastavlja da prenosi M. tuberculosis koji može biti
rezistentan na osnovne lijekove.
Za MDR-TB je potrebno oko dvije godine liječenja, tako da je za

izlječenje ovakvih pacijenata potrebno znatno više vremena nego za
izlječenje onih koji su senzitivni na lijekove.
Lijekovi koji se koriste u lečenju MDR-TB su takođe i znatno skuplji a i

manje efikasni od standardnih.
Tuberkuloza i HIV
TB je širom svijeta najčešći uzrok smrti kod osoba sa HIV

infekcijom. HIV infekcija ubrzava razvoj aktivne TB
bolesti zahvaljujući oslabljenom imunom sistemu.
Aktivna TB bolest, dodatno, vrši dalje suprimiranje imunog
sistema ljudi koji žive sa HIV/AIDS. Tako, kada bolesnik
ima dvojnu dijagnozu TB i HIV-a, tada obje bolesti brže
napreduju.
Stopa prevalence tuberkuloze kod osoba sa HIV infekcijom
zavisi od prevalence TB u regionu. Posebni problemi se
mogu očekivati u zemljama veoma opterećenim TB a u
kojima je HIV incidenca u porastu.
Tuberkuloza u posebnim grupacijama
stanovništva
Mnogi TB bolesnici pripadaju vulnerabilnim socijalnim

grupacijama, uključujući tu alkoholičare, narkomane,
zatvorenike ili bivše zatvorenike, izbjeglice, nezaposlene,
beskućnike ili druge rizične grupacije.
Proces otkrivanja i pravilnog liječenja TB u ovim dijelovima

populacije je posebno težak, ali je od presudnog značaja
za spriječavanje širenja TB u društvenoj zajednici.
PRIMJENJENA EPIDEMIOLOGIJA
PROGRAM ERADIKACIJE POLIOMIJELITISA
DOTS
ELIMINACIJA MORBILLA
Prof.dr.Sead Karakaš
Poliomijelitis
Ključne činjenice
• Polio (poliomijelitis) uglavnom
pogađa djecu do 5 godina starosti
• Jedna od 200 infekcija dovodi do
ireverzibilne paralize (najčešće
nogu). 5-10% paraliziranih osoba
umire kada dođe do imobilizacije
mišića koji omogućavaju disanje.
• Broj slučajeva poliomijelitisa se od
1988. smanjio za preko 99%, od
procijenjenih 350.000 (125
endemskih zemalja) slučajeva te
godine, do 1604 prijavljena slučaja u
2009. Smanjenje broja je rezultat
globalnih napora na eradikaciji ovog
oboljenja.
• http://www.who.int/mediacentre/fa
ctsheets/fs114/en/index.html
• http://www.polioeradication.org/Ab
outus/History.aspx
Poliomijelitis
Životni ciklus poliomijelitisa
Poliomijelitis i njegovi simptomi Pronalazak žrtve
U manje od 0.5%
slučajeva, virus
• Poliomijelitis je iznimno zarazno napada CNS,
Virus ulazi u tijelo uništavajući ćelije u
oboljenje, koje uzrokuje virus; putem zaražene kičmenoj moždini
• On prodire u nervni sistem i može hrane, prljavih ruku
ili vode koja se
uzrokovati potpunu paralizu u roku miješa sa
od svega nekoliko sati; kanalizacijom
Šteta
• Virus ulazi u tijelo kroz usta i Smještanje
multiplicira se u crijevima; Virus se vezuje na

Smrt nervne ćelije
može uzrokovati
receptore u zidu
• Inicijalni simptomi su groznica, crijeva (oralna
paralizu mišića,
najčešće mišića nogu
umor, glavobolja, povraćanje, vakcina protiv
poliomijelitisa se
ukočenost vrata i bol u udovima; vezuje na iste
• Jedna od 200 infekcija dovodi do receptore). Odatle
može dospjeti u
Daljnje dejstvo
ireverzibilne paralize (najčešće krvotok. Čak i kod osoba koje

nogu); Napad
nemaju simptome,
virus se izlučuje
• 5-10% paraliziranih osoba umire stolicom, koja može
U 99.5% slučajeva, virus da zarazi vodu i
kada dođe do paralize mišića koji ne izaziva nikakve hranu.
omogućavaju disanje. simptome ili uzrokuje
blago oboljenje koje
podsjeća na grip.
Izvor : SZO
Epidemiologija polio virusa
Karakteristike:
• Pripada porodici enterovirusa
• 3 tipa virusa
– Tip 1: najčešće uzrokuje epidemije
– Tip 2: najjednostavniji za eradikaciju
– Tip 3: cirkulacija geografski ograničenija
• Iznimno zarazan (najčešće zarazi 100% osjetljivih
osoba)
• Odnos infekcije i paralitičkog oboljenja = 200:1
Klinički ishod infekcija polio virusom
paralitični poliomijelitis
kliničko oboljenje, bez paralize
asimptomatična infekcija
Epidemiologija polio virusa
• Rezervoar
– Isključivo ljudi, ali nema dugoročnog nosilaštva
– Virus ne može dugo opstati u vanjskoj sredini
• Transmisija
– Iznimno zarazan, najčešće se prenosi fekalno-oralnim
putem
– Od infekcije do pojave paralize: 10-21 dan
– Izlučuje se, s povremenim prekidima, u stolici, mjesec
dana ili duže
– Najviše se izlučuje neposredno prije pojave
paralize i 2 nedjelje nakon toga
Otkrivanje slučaja
• Definicija slučaja Suspektni poliomijelitis :
– Bilo koji slučaj AFP kod djeteta mlađeg od 15
godina
ILI
– Bilo koji slučaj (neovisno o dobi) za koji kliničar
posumnja da je poliomijelitis
• Svaki suspektan slučaj:
– Treba odmah prijaviti i istražiti
Definicija slučaja za akutnu flakcidnu
paralizu
• Akutna: brza progresija paralize, <2-3 dana
(od pojave do maksimalno razvijene
paralize)
• Flakcidna: gubitak tonusa mišića,
“mlitavost” mišića (za razliku od
spastičnosti ili rigidnosti)
• Paraliza: gubitak snage mišića, gubitak ili
smanjenje mogućnosti pravljenja pokreta
transverzalni mijelitis
traumatski neuritis Ostali enterovirusi
Akutna flakcidna paraliza
Koksaki virus Ehovirusi
Sindrom Guillain-Barre Polio virus

Poliomijelitis
Globalna inicijativa za eradikaciju poliomijelitisa

Pokretanje
• 1988. godine, 41. Skupština SZO, koja se tada sastojala od
predstavnika iz 166 zemalja članica, je usvojila rezoluciju o
globalnoj eradikaciji poliomijelitisa. To je označilo pokretanje
Globalne inicijative za eradikaciju poliomijelitisa:
– Svjetska zdravstvena organizacija (SZO),
– Rotary International,
– Centar za kontrolu i prevenciju oboljenja SAD (CDC) i
– UNICEF
Ta aktivnost je pratila certifikaciju eradikacije velikih boginja
ostvarenu 1980. godine, progres ostvaren u eliminaciji polio
virusa u S. i J. Americi tokom osamdesetih godina, te
opredijeljenost organizacije Rotary International da sakupi
sredstva da svu djecu zaštiti od ovog oboljenja.
Poliomijelitis
Napredak
• U 1994. godini, SZO region Amerika (36 zemalja) je certificiran
kao region “oslobođen od poliomijelitisa”, nakon čega je
uslijedila certifikacija regiona Zapadni Pacifik (37 zemalja i
područja, uključujući Kinu) 2000. godine i regiona Evropa (51
zemlja), u junu 2002. U 2010. godini, u regionu Evropa je po
prvi put nakon certifikacije došlo do uvoza poliomijelitisa.
• U 2009. godini, više od 361 miliona djece u 40 zemalja je
imunizirano u okviru 273 aktivnosti dopunske imunizacije
(engl. supplementary immunization activities - SIA). Globalno,
nadzor nad poliomijelitisom je na najvišem ikada ostvarenom
nivou, što se potvrđuje pravovremenim otkrivanjem slučajeva
akutne flakcidne paralize.
Poliomijelitis
Ciljevi
• Ciljevi Globalne inicijative za eradikaciju poliomijelitisa su:
1)prekinuti transmisju virusa što je prije moguće,
• 2) postići globalnu certifikaciju i doprinijeti da zdr. sistemi
unaprijede imunizaciju i nadzor nad zaraznim bolestima.
Strategije
• Postoje četiri osnovne strategije za zaustavljanje transmisije
divljeg polio virusa u područjima koja su pogođena ovim
oboljenjem ili za koja se smatra da su izložena velikom riziku od
ponovne infekcije:
Eradikacija poliomijelitisa
• Definicija: potpuni prekid transmisije

divljeg polio virusa u cijelom svijetu
• Strategije:
Snažan program rutinske imunizacije
Nacionalni dani imunizacije (NIDs)
Nadzor nad akutnom flakcidnom paralizom (AFP)
Imunizacija “mopping-up”
ERADIKACIJA POLIOMIJELITISA
Prije nego što jedan region SZO dobije certifikat da je
“oslobođen od poliomijelitisa”, moraju biti
zadovoljena 3 uvjeta:
• najmanje 3 godine broj slučajeva poliomijelitisa
uzrokovanih divljim polio virusom mora biti 0;
• aktivnosti nadzora nad oboljenjima u zemljama
zadovoljavaju međunarodne standarde; i
• svaka zemlja mora pokazati da posjeduje kapacitete
za otkrivanje i prijavljivanje “uvezenih” slučajeva
poliomijelitisa i reagiranje na njih.
Ciljevi programa
• Program globalne eradikacije poliomijelitisa
ima dva osnovna cilja:
• 1. izvođenje visoke pokrivenosti sa OPV u
rutinskoj i dopunskoj vakcinaciji protiv
poliomijelitisa i
• 2. implementaciju nadzora na svim oblicima
javljanja akutne flakcidne paralize (AFP)
CILJEVI PROGRAMA
• U strategiji programa vakcinacije treba
povećati pokrivenost sa OPV- vakcinom,
koristeći uz zvanične programe imunizacije i
vanredne, uvođenjem “ekstra doze”, koja se
daje djeci bez obzira da li su ili nisu uredno
vakcinisana protiv poliomijelitisa.
Strategija pokrivenosti
VRSTA PROGRAMA IMUNIZACIJE AKTIVNOSTI

Program imunizacije na nivou države CILJ :
-Pokrivenost djece u prvoj godini sa
Zakonska regulativa i obaveznost tri OPV > 95%
-Revakcinacija u drugoj godini OPV >
95% na nivou države
CILJ :
-Sva djeca, bez obzira na broj primljenih
OPV – vakcina dobi od 0-59 mjeseci života ,
treba da prime u razmaku od 4-6 nedjelja
Nacionalni dan imunizacije, što dvije OPV doze.
podrazumjeva opštu mobilizaciju -Ove doze se nazivaju “ekstra dozama”, jer
aktivnosti na nivou države ih djeca primaju kao posebne i ne
evidentiraju se u karton vakcinacije nego se
naznači samo ekstra doza.
-Poslije toga djeca nastavljaju normalnu
OPV vakcinu, po kalendaru

CILJ :
-U određenim sredinama na području
Sub-nacionalni dan imunizacije, opštine se vrši ponovna imunizacija sa
djelimična kampanja dvije “ekstra doze OPV”, i to samo u
područjima gdje je procenat
pokrivenosti ispod 80%.

CILJ :
-Dostići pokrivenost OPV u rizičnim
Usmjerena imunizacija “mopping- grupama > 95%
up” kampanja -Usmjerena u određenim sredinama, sa
izrazitom malom pokrivenosti.
Strategija nadzora nad AFP
• Nadzor nad oboljenjem od akutne flakcidne
parlize (AFP) predstavlja traganje za suspektnim
slučajevima oboljenja od poliomijelitisa.
• Na osnovu ovog nadzora se utvrđuju područja na
kojima je još uvijek prisutan divlji polio virus.
• Kada se broj slučajeva oboljelih od poliomijelitsa
približi nuli, rano otkrivanje i prijavljivanje
svakoga slučaja AFP postaje veoma važno.
• CILJ : Dokazati da je dobro sproveden nadzor nad
svim slučajevima AFP, kako bi se izbjegla mogućnost
da se pravovremeno ne izoluje divlji soj polio virusa
• INDIKATOR: Registrovanje najmanje jednog slučaja

oboljevanja od AFP na 100.000 djece mlađe od 15
godina života.
• ZADATAK NADZORA:
• Da izolira i identifikuje polio virus iz fecesa
• Da otkrije porijeklo i tip divljeg soja polio virusa.
• DEF: suspektnog slučaja poliomijelitisa:

• smatra se svako dijete ispod 15 godina života, sa
akutnom progresijom flakcidne paralize, uključujući i
Guillain-Barre sindrom, ili bilo koja druga bolest pri
kojoj se javlja paraliza.
• OBAVEZE NADZORA:
- otkrivanje, prijavljivanje i ispitivanje svih suspektnih
stanja poliomijelitisa, od kliničkih, epidemioloških do
virusoloških,
- prikupljanje podataka, koristeći neposredan vid

razmjene informacija od mjesta gdje se postavila
dijagnoza do ureda WHO za Evropu
Kriteriji nadzora nad AFP
• - najmanje 80% očekivanih slučajeva oboljevanja od
AFP treba prijaviti odmah, odnosno najkasnije
nedjeljno.
• - nivo prijavljivanja ne-polio AFP treba da dostigne

više od 1 ili 1 oboljeli na 100.000 djece mlađe od 15
godina.
Kriteriji nadzora nad AFP
• Najmanje 80% prijavljenih slučajeva AFP treba
istražiti u roku od 48 sati na polio virusnu
dijagnostiku.
• Svi testovi za izolaciju i identifikaciju virusa,

uključujući i negativne analize treba da budu urađeni
od strane ovlaštenih laboratorija.
• Najmanje 80% svih uzoraka stolica mora biti

obrađeno virusološki.
1988. – više od 125 zemalja endemičnih za poliomijelitis
Rezolucija Skupštine SZO o eradikaciji poliomijelitisa
1998. - posljednji slučaj divljeg poliomijelitisa u
evropskom regionu SZO
2002. - sertifikacija SZO regiona Evropa kao regiona
“oslobođenog od poliomijelitisa”
Uvodne napomene dr Marka Danzona, regionalnog direktora
Regionalna kancelarija SZO za Evropu
Kopenhagen, 21. juni 2002.
• Znači na više nema cirkulacije divljeg polio virusa u evropskom regionu. Znači
da oko 873 miliona ljudi koji žive u 51 zemlji ovog regiona ne treba više da se
plaši endemskog divljeg polio virusa.
• Evropski region je oslobođen od autohtonog poliomijelitisa više od 3 godine.

Posljednji evropski slučaj izazvan autohtonim divljim polio virusom je
zabilježen u istočnoj Turskoj 1988. godine, kada je virus izazvao paralizu kod
dvogodišnjeg dječaka koji nije primio vakcinu.
• Polio virus uvezen iz zemalja koje su endemične za poliomijelitis i dalje

predstavlja prijetnju.
• Samo u 2001. godini su se pojavila 3 slučaja poliomijelitisa kod djece u

romskoj populaciji u Bugarskoj i jedan slučaj u Gruziji kod kojeg nije došlo do
paralize – svi ovi slučajevi su bili uzrokovani polio virusom koji je potjecao sa
Indijskog potkontinenta.
• Prije deset godina, uvezeni polio virus je paralizirao 71 osobu i uzrokovao 2

smrtna slučaja u zajednici u Nizozemskoj koja odbija vakcinaciju.
Proces certifikacije
• U martu 1996. godine, RKC za region Evrope se sastala kako bi
započela proces certifikacije u evropskom regionu SZO.
• RKC za region Evrope je od svake zemlje članice tražila da oformi
nacionalnu komisiju za certifikaciju (NKC), kako bi se obezbijedila
odgovarajuća dokumentacija za proces certifikacije.
• Zadatak svake NKC je bio da procijeni i, ukoliko je to bilo potrebno, da
odobri informacije koje je osoblje na nivou zemlje dostavljalo u RKC
za region Evrope.
• Prije same certifikacije (juni 2002.), RKC je od svake NKC tražila izjavu
u kojoj se navode razlozi zbog kojih ista smatra da je njena zemlja
oslobođena od transmisije autohtonog divljeg polio virusa u
prethodne tri godine.
Dokumentacija za certifikaciju
• Pokrivenost rutinskom i dopunskom imunizacijom
• Nadzor nad AFP (podaci, izvedba)
• Nacionalna zdravstvena statistika
• Nadzor nad enterovirusima
• Nadzor životne sredine
• Laboratorijsko testiranje na prisustvo polio virusa
• Rizične grupe
• Sigurno laboratorijsko pohranjivanje virusa
SZO EURO “oslobođena od poliomijelitisa”
• Kako bi bio proglašen “oslobođenim od poliomijelitisa”,

evropski region SZO je morao dokazati da:
– u najmanje 3 godine “nije bilo niti jednog slučaja poliomijelitisa
uzrokovanog autohtonim divljim polio virusom”
– postoji izvrstan nadzor
– u svakoj zemlji postoje kapaciteti za otkrivanje i prijavljivanje
importiranih slučajeva poliomijelitisa, kao i za reagiranje na
importaciju slučajeva poliomijelitisa
• RKC za region Evrope je zaključio da je transmisija divljeg polio
virusa prekinuta u svakoj od 51 (u tom trenutku) zemlje
članice evropskog regiona SZO.
• 21. juna 2002. godine, Komisija je proglasila evropski region
SZO regionom “oslobođenim od poliomijelitisa”.
Naredni koraci
• RKC poziva sve zemlje članice:
– da osiguraju ostvarivanje visokog nivoa pokrivenosti
imunizacijom u svim dijelovima zemlje
– da se nivo nadzora nad poliomijelitisom vrati na nivo
koji zadovoljava standarde za certifikaciju
– da osiguraju snažnu političku i financijsku podršku
kako bi region Evrope mogao očuvati svoj status regiona
“oslobođenog od poliomijelitisa” i kako bi poliomijelitis
mogao biti eradiciran na globalnom nivou.
Cjelokupni napredak
1988
2010
•1988
- preko 125 zemalja endemične za
poliomijelitis
- procjena - 350.000 slučajeva uzrokovanih
divljim polio virusom
•2010
- samo 4 zemlje endemične za poliomijelitis
- smanjenje broja slučajeva uzrokovanih
divljim polio virusom za preko 99%
Širenje polio virusa, 2003-2007*
26 zemalja, 80 događaja
Broj importacija virusa porijeklom iz
Indije: 18 (22%)
Broj importacija virusa porijeklom iz
divlji virus, tip 1
divlji virus, tip
Nigerije: 62 (78%)
divlji virus, tip 1 & 3
Endemske zemlje 10
Slučaj ili epidemija nakon importacije (poslednjih 6 mjeseci)
Slučaj ili epidemija nakon importacije (6 - 12 mjeseci) * Data in HQ as of June 2007
Mjesečni izvještaj o situaciji - decembar 2010.
Svi podaci zaključno sa 14. decembrom 2010.
• Globalno su zabilježena 874 slučaja (794 - tip 1 i 80 - tip 3), u usporedbi sa 1.503
slučajeva u isto vrijeme prethodne godine (464 - tip 1 i 1.039 - tip 3).
• 20 zemalja je prijavilo slučajeve u 2010. godini, u usporedbi sa 23 zemlje u isto
vrijeme prethodne godine.
• Tadžikstan: 458 slučajeva izazvanih divljim polio virusom tipa 1 u 2010.

• Turkmenistan: 3 slučaja izazvana divljim polio virusom tipa 1 u 2010.
• Rusija: 14 slučajeva izazvanih divljim polio virusom tipa 1 u 2010.
• Kazahstan: 1 slučaj izazvan divljim polio virusom tipa 1 u 2010.
• Velika epidemija WPV1 u Tadžikistanu u 2010. se dramatično usporila, ali ne prije

nego što se virus iz Tadžikistana proširio i zarazio Turkmenistan, Rusiju i Kazahstan.
Pojava paralize kod najnovijeg slučaja u Tadžikistanu je zabilježena 4. jula 2010.
• U sve 4 zemlje se nastavljaju sveobuhvatne aktivnosti odgovora na epidemiju, kako
bi se zaustavila rezidualna transmisija epidemije.
Rute direktnih avionskih letova iz Tadžikistana, februar 2009 –
februar 2010, N=579.233 putnika
Izvor podataka: CDC, Odjeljenje za globalne migracije i pitanja karantena

Završna odredišta putnika u avionskom saobraćaju iz Tadžikistana
februar 2009 – februar 2010 (N=579.233 putnika)
28.221 putnika (4.9% svih putnika) je putovalo na 265 drugih odredišta

Izvor podataka: CDC, Odjeljenje za globalne migracije i pitanja karantena, Atlanta, Džordžija, SAD
Rizik od transmisije nakon importacije divljeg polio virusa
Region Evrope, 2010
Održavanje polio-slobodnog statusa poslije
certifikacije olio-free status after certification
- Održavati visoku rutinsku pokrivenost

imunizacijom, posebno među visokorizičnim
grupama
- Sub-nacionalne imunizacijske aktivnosti u
odabranim zonama visokog rizika
- Održavati visoki kvalitet nadzora nad akutnom
flakcidnom paralizom
- Održavati proces osiguranja laboratorija i
kontrole kvaliteta
Strategije nadzora
• Nadzor nad sindromom akutne flakcidne
paralize
• Dopunski nadzor:
– Nadzor nad enterovirusima – izolacija i
diferencijacija enterovirusa u cirkulaciji, iz uzoraka
stolice uzetih od pacijenata
– Nadzor u životnoj sredini – izolacija i identifikacija
polio virusa iz otpadnih voda/kanalizacije
Nadzor nad AFP
• Zlatni standard za inicijativu eradikacije
poliomijelitisa
• Obezbjeđuje postojanje najosjetljivijeg sistema
otkrivanja – otkriva sve slučajeve paralitičnog
oblika poliomijelitisa
• U kombinaciji sa istraživanjem slučaja
(epidemiološki + laboratorijski) postaje i specifičan
(identificira one paralitične slučajeve koji su
uzrokovani polio virusom)
Komponente nadzora nad AFP
• Otkrivanje, prijavljivanje i istraživanje suspektnih
slučajeva
• Sakupljanje podataka sa lokacija koje vrše
prijavljivanje
• Analiza podataka i njihovo korištenje u svrhu
provođenja aktivnosti
• Prijavljivanje rezultata
• Pružanje povratnih informacija svim nivoima i svim
zainteresiranim stranama
Tipovi nadzora
• Pasivni nadzor, rutinsko “nulto” prijavljivanje AFP
– Promptno prijavljivanje AFP kod djece mlađe od 15 godina
– AFP uključen i u sedmične izvještaje
– Kada nema otkrivenih slučajeva AFP, izvještaji se i dalje šalju svake
sedmice, pri čemu se navodi da je broj slučajeva 0 – “nulto”
izvještavanje
• Aktivni nadzor, aktivno traženje slučajeva AFP na
najvažnijim lokacijama
– Sedmični posjeti lokacijama za koje je vjerojatno da bi se na njima
mogli pojaviti slučajevi akutnog poliomijelitisa (velike
bolnice/centri za rehabilitaciju)
– Posjeti posebno odjeljenjima pedijatrije i neurologije
Sistem nadzora nad AFP
Slučajevi
AFP
Bolnice
Klinike
Domovi zdravlja
Istraživanje slučaja
(laboratorijska analiza)
AFP koji nije poliomijelitis AFP koji jeste poliomijelitis
Stopa AFP koji nije poliomijelitis treba da bude 1/100.000 djece

mlađe od 15 godina
Vrući slučajevi AFP
• “Vrući slučaj AFP” – slučaj AFP, uz jednu ili više sljedećih
karakteristika:
– manje od 3 doze vakcine protiv poliomijelitisa;
– kliničar sumnja na klinički poliomijelitis;
– nedavno putovanje u zemlje endemične za poliomijelitis;
– visokorizična populacijska grupa.
• Slučajevi AFP sa prioritetnom šifrom istraživanja od 1 do 4 se

smatraju ‘vrućim’ slučajevima AFP.
• Sistem ubrzanog reagiranja već funkcionira, kako bi se osiguralo:

– detaljno istraživanje slučajeva
– brzo slanje i laboratorijsko testiranje uzoraka uzetih od “vrućih”’
slučajeva AFP
Dijagram istraživanja slučaja
Pojava paralize
dana
Istraživanje suspektnog slučaja

( 48 sati od prijavljivanja)
odmah
Uzeta 2 uzorka stolice dana Nacionalni Izolate polio virusa poslati u

dana
( 14 dana od pojave paralize) Uzorci stižu u laboratorij regionalnu referentnu
nacionalni laboratorij prijavljuje laboratoriju na intratipsku
rezultate diferencijaciju
odmah
Imunizacija kao odgovor na epidemiju

Pronalaženje dodatnih slučajeva
Kontrolni pregled nakon 60 dana Finalna klasifikacija slučaja od strane ekspertne komisije ( 12 nedjelja od
pojave paralize)
EPI indikatori izvedbe
• Stopa AFP koji nije poliomijelitis kod djece mlađe od 15 godina; (cilj > 1/100,000)
= broj prijavljenih slučajeva AFP koji nisu poliomijelitis mlađih od 15 godina /
ukupan broj djece mlađe od 15 godina (godišnje)
• Indeks nadzora; (cilj > 0.8) = stopa AFP koji nije poliomijelitis do 1.0 x (% slučajeva
AFP sa najmanje 1 uzetim adekvatnim uzorkom u roku od 14 dana od pojave
simptoma)
• Kompletnost sedmičnog izvještavanja; (cilj > 90%) = broj primljenih sedmičnih
izvještaja x 100% / broj očekivanih sedmičnih izvještaja
• Pravovremenost sedmičnog izvještavanja; (cilj > 80%) = broj izvještaja primljenih
prije definiranog roka x 100% / broj očekivanih sedmičnih izvještaja
• Prijavljeni slučajevi AFP istraženi za manje od 48 sati od prijavljivanja (cilj > 80%)
• Prijavljeni slučajevi AFP sa uzeta 2 uzorka stolice u roku od 14 dana od pojave
simptoma; (cilj > 80%)
• Prijavljeni slučajevi AFP za koje je kontrolni pregled urađen najmanje 60 dana
nakon pojave paralize, kako bi se potvrdilo prisustvo rezidualne paralize ili slabosti;
(cilj > 80%)
Uloge laboratorijskog nadzora
• Potvrditi da je slučaj uzrokovan polio virusom uz

pomoć izolacije virusa
• Utvrditi porijeklo slučaja uz pomoć laboratorijskih
tehnika molekularne genetike
• Potvrditi eradikaciju poliomijelitisa
dokumentiranjem odsustva polio virusa u cirkulaciji
• Procijeniti potentnost i efikasnost vakcine
Indikatori laboratorijske izvedbe
• Uzorci dospjeli u nacionalni laboratorij za manje od 3 dana od dana slanja (cilj >
80%)
• Uzorci dospjeli u laboratorij u «dobrom stanju». (cilj > 80%)
• U “dobrom stanju” znači da po dospijeću:
– u spremniku se nalazi led ili pokazivač temperature (koji pokazuje temperaturu < 8°C)
– količina uzorka je adekvatna (>8 grama)
– nema dokaza o curenju ili isušivanju
– kompletirana je odgovarajuća dokumentacija (formular zahtjeva za laboratorijsku
analizu/formular za izvještavanje)
• Uzorci čije je vrijeme obrade kraće od 28 dana (cilj > 80%)
– Vrijeme obrade je vrijeme između primitka uzorka i prijavljivanja rezultata
• 10. Uzorci stolice iz kojih je izoliran enterovirus koji nije polio virus (cilj > 10%).
Hvala na pažnji
Egipatska stela za koju se smatra da predstavlja žrtvu poliomijelitisa, 18. dinastija (1403–1365 p.n.e.)
UNIVERZITET U ZENICI
MEDICINSKI FAKULTET
PRIMJENJENA EPIDEMIOLOGIJA
-RAZVOJ EPIDEMIOLOGIJE –
- EMERGENTNE INFEKCIJE –
--REEMERGENTNE INFEKCIJE -
UVOD
Epidemiologija je nauka o rasprostranjenosti

bolesti u populaciji i o faktorima koji utiču na
pojavljivanje bolesti u toj populaciji, kao i
njihovom sprečavanju i suzbijanju
ŠTO JE EPIDEMIOLOGIJA?
• Pojam epidemiologija potiče od grčkih riječi

epi (na), demos (narod) i logos (nauka).
• Sam pojam epidemiologija poznat je gotovo
2500 godina.
• Prvi put je taj izraz u medicinu uveo Hipokrat,
jedan od najvećih grčkih lječnika
Pojavljivanje zaraznih bolesti ljudi
kroz istoriju
• U fazi kada su ljudi živjeli kao sakupljači i lovci,

u manjim grupama, zarazne bolesti kod njih su
bile rijetke i samoograničavajuće.
• Ljudi je bilo malo, nisu se nigdje dovoljno dugo
zadržavali da bi recimo zagadili izvor vode
• Ako bi se i pojavila bolest, ona je ostajala na
nivou male grupe ljudi, jer su ogromni predjeli
bili uglavnom nenaseljeni
kroz istoriju
• Značajnije prisustvo zaraznih bolesti veže se sa otpočinjanjem
procesa domestifikacije životinja prije oko 10 000 godina, i to
najprije psom, pa preko ovaca, goveda, konja, itd...
• Čovjek počinje da ima učestale kontakte sa mnogim infektima koji

su mučili i njihove životinje, a naročito sada kada se i te životinje
počinju odgajati u većem broju na ograničenom prostoru. Tako od
preživara dobija tuberkulozu, velike boginje, male boginje...od konja
dobija virus prehlade...od pilića i svinja grip...
• Uz nagli razvoj tehnologije obrade zemlje, dolazi i do pojave stalnih

naselja, i porasta broja stanovnika, što uz slabe higijenske mjere
dovodi i do pojave prvih pravih zaraznih bolesti u formi epidemija.
• U toj fazi razvoja čovječanstva se pojavljuju bolesti prljavih otpadnih

voda (hepatitis, dečija paraliza, kolera,tifus,...)
kroz istoriju
• Na taj način, u prvim velikim gradovima, empirijski
počinje da se poboljšava nivo higijene i kvaliteta života
(vodovodi, kanalizacija, kuhanje, pranje, kupanje,...) što
dovodi do opstanka i daljeg razvoja čovječanstva.
• Daljim umnožavanjem populacije ljudi, i povećanjem
njene gustine, stiču se ponovo uslovi za izbijanje
epidemija što se i dešava tokom čitavog srednjeg
vijeka.
• Otkrićem novih kontinenata, životinjskih vrsta,
oživljavanjem prekookeanskog transporta, nove zaraze
ponovo postavljaju izazov čovječanstvu.
Kuga
• U gradskim sredinama kuga je bolest koja
napada pacove, a prenosi je pacovska buha.
Inficirane buhe brzo napuštaju crknute pacove u
potrazi za novim domaćinom, a ako nema
drugih pacova pokušaće da se hrane na
ljudima, šireći pri tome zarazu.
• Prema tome, lako je shvatiti kako, u određenim
uslovima siromaštva, prenaseljenosti i loše
higijene, može doći do neke takve epidemije.
Kuga
Kuga se nije mogla pojaviti tamo gde se pojavila, u vrijeme kada
se pojavila, niti uzeti oblik koji je uzela, sve dok to nije omogućio
niz raznih okolnosti:
• Na primjer, gradsko stanovništvo je moralo dostići izvjesnu

gustinu, a životni uslovi i sanitarne okolnosti su morale opasti
do izvjesnog nivoa.
• Populacija pacova je morala dostići određenu gustinu i

približiti se ljudskoj populaciji.
• A zatim, putovanja iz Azije su morala biti dovoljno brza i česta

da bi se bacil kuge sa uspjehom prenio na evropski kontinent.
• Da se bilo šta od toga nije odigralo, do pandemije kuge ne bi

došlo.
Velike boginje
• Sve od XIV. vijeka čitave generacije su
nestajale usljed velikih boginja. Smrtnost je
bila i do 33%, tako da niko nije bio pošteđen,
čak ni kraljevi i carevi: engleska kraljica Meri II
(umrla 1694. godine), austrijski car Jozef I
(umro 1711. godine), ruski car Petar II (umro
1730. godine), francuski kralj Luj XV (umro
1774. godine). Do 19. vjeka u ličnom opisu kao
osobenost je upisivano „nema ožiljka od
boginja”.
Velike boginje
• Epidemije imaju veliko dejstvo kad bolest različito djeluje na dvije
populacije - kad imaju "diferencijalno dejstvo”.
• Najdramatičniji primjer predstavljaju velike boginje koje su Španci

unijeli u Centralnu Ameriku.
• Ljudi su jedini rezervoar virusa velikih boginja i one se prenose

samo sa čovjeka na čovjeka. Bolest ostavlja trajan imunitet.
• Shodno tome, u oblastima gde vladaju velike boginje preživjelo

stanovništvo je imuno, dok u drugim oblastima gde nisu postojale
velike boginje stanovništvo je podložno zarazi. Urođeničko
stanovništvo u obje Amerike nije znalo za velike boginje.
Međutim, oko 1500. godine, velike boginje su već odavno
postojale u Evropi, tako da je odraslo stanovništvo uglavnom bilo
imuno.
SIFILIS
Krajem 15. i u 16. st. u Europi se javlja
nova epidemija, koja se širila drugačije
od ostalih teških bolesti – sifilis
Najveća epidemija sifilisa se javlja u Italiji

za vrijeme okupacije od strane
francuskog kralja Karla VIII; žarište
epidemije je bilo u Rimu gdje su
francuski vojnici tjednima sudjelovali u
orgijama s prostitutkama iz Španjolske
gdje je već vladao sifilis
Godine 1918 pandemija Španske gripe usmrtila je oko 30 miliona ljudi.
• Nakon otkrića uzročnika zaraznih bolesti u XIX
vijeku, kao i epidemija brojnih smrtonosnih
zaraznih bolesti u populaciji, epidemiologija se
nužno okrenula rješavanju brojnih problema
zaraznih bolesti. Uvedene su vrlo efikasne
mjere prevencije, specifične zaštite i
antibiotske terapije.
• Ubrzo je nestao početni zanos stručnjaka iz 1960-ih i
1970-ih godina, kako je efikasnim opšim i specifičnim
mjerama globalno strategijski riješen problem
zaraznih bolesti.
• Razlog tome je porast smrtnosti radi pojave AIDS-a
1980-ih. Osim toga, neke zarazne bolesti pokazuju
svoje novo »staro« lice, poput difterije.
• Osim već ranije poznatih osobito opasnih zaraznih
bolest, kao i onih koje su promijenile težinu kliničke
slike, uz porast smrtnosti raste i broj novootkrivenih
uzročnika i novih zaraznih bolesti.
Novonastale i prijeteće bolesti
• Termin novonastale (engl. emerging diseases)
označava ona infektivna oboljenja za koja se do
skora nije znalo, a koja sada predstavljaju sve veći
zdravstveni problem.
• Naziv prijeteće (engl. re-emerging diseases)

odnosi se na one zarazne bolesti koje su odavno
poznate i za koje se smatralo da isčezavaju, ali
koje u posljednje vrijeme pokazuju trend porasta
incidencije i prevalencije.
Emergentne infekcije
Pojam novih infekcija podrazumjeva
• Oboljevanje nove populacije domaćina sa
poznatim infektivnim agensom
• Potpuno novi infektivni agens i novo oboljenje
• Novi infektivni agens koji prouzrokuje već
poznato oboljenje
• Komplikovanija klinička slika oboljenja
prouzrokovanog poznatim infektivnim agensom
Reemergentne infekcije
Pojam prijetećih infekcija podrazumjeva
• Povećana incidenca oboljevanja
• Promjena geografske distribucije oboljenja
• Povećanje rezistencije i pojava
multirezistentnih infektivnih agenasa
Emergentne bolesti
• Zarazne bolesti se danas šire mnogo brže nego u bilo
koje doba u prošlosti, navodi se u izvještaju WHO.
Takođe se navodi podatak da se od sedamdesetih
godina prošlog vijeka nove zarazne bolesti pojavljuju
«najvećom zabilježenom učestalošću « od jedne ili više
godišnje, što znači da danas postoji bar 40 bolesti koje
prije jedne generacije uopšte nisu bile poznate.
• Budući da avionom svake godine leti više od dvije

milijarde ljudi, zarazi koje se pojavi u jednom dijelu
svijeta treba tek nekoliko sati da se proširi i postane
ozbiljna prijetnja stanovnicima drugog dijela svijeta.
• Epidemiologija emergentnih i reemergentnih
bolesti se mijenja pojavom ili otkrivanjem novih
zaraznih uzročnika, njihovih rezervoara i vektora,
te time što postaju sve otpornije na klasične
oblike liječenja.
• To predstavlja nove izazove, koji zahtijevaju nove
strategije u otkrivanju zaraznih uzročnika i
epidemija koje oni izazivaju, te novih kontrolnih
mjera kojima će se spriječiti njihovo širenje i
rezistencija na antibiotike.
Emergentne bolesti
• Glavni faktori koji doprinose pojavi emergentnih
infekcija: 1992
1. Demografski razvoj i ponašanje ljudi
2. Tehnologija i industrija
3. Ekonomski razvoj i iskorištavanje zemlje
4. Medunarodni promet i trgovina
5. Mikrobna adaptacija i promijena
6. Neostvarivanje javno-zdravstvenih programa
• Institute of Medicine Report, 1992
Emergentne bolesti
• Glavni faktori koji doprinose pojavi emergentnih
infekcija: 2003
7. Osjetljivost čovjeka
8. Klimatske i vremenske promijene
9. Promijene eko-sustava
10. Siromaštvo i socijalna nejednakost
11. Ratovi, glad i nestašica
12. Manjak političke volje
13. Namjerno izazivanje (bio-terorizam)
• Institute of Medicine Report, 2003
Novo identificirane infekcije ili uzročnici
Godina Bolest ili patogen

1993 Hantavirus plućni sindrom (Sin Nombre virus)
1992 Vibrio cholerae O139
1991 Guanarito virus
1989 Hepatitis C
1988 Hepatitis E; humani herpesvirus 6
1983 HIV
1982 Escherichia coli O157:H7; Lyme borreliosis;
1980 Human T-limfotropni virus
• Izvor: prezentacija Davida Heymanna, World Health Organization, 1999
Novo identificirane infekcije ili uzročnici
Godina Bolest ili patogen
2019 COVID -19
2012 MERS CoV
2009 H1N1
2004 Ptičja gripa (humani slucajevi, H5N1)
2003 SARS; majmunske boginje
1999 Nipah virus (WNV)
1997 H5N1 (ptičji influenca A virus)
1996 Nova varijanta Creutzfeld-Jacob-ove bolesti;
Australijski lyssavirus izoliran iz šiš-miša
1995 Humani herpesvirus 8 (virus Kaposijevog sarkoma)
1994 Savia virus; Hendra virus
• Izvor: prezentacija Davida Heymanna, World Health Organization, 2009
Emergentne bolesti
• U razdoblju od 1940.g. do 2004.g. bilježe se
335 nove emergentne bolesti.
• Više od 70% emergentnih i re-emergentnih
bolesti su zoonoze i zarazne bolesti koje se
prenose vektorima.
• Emergentne bolesti su usko povezane sa
socio-ekonomskim, ekološkim i faktorima
okoliša i imaju značajan učinak na javno
zdravstvo i globalnu ekonomiju.
Ebola infekcija
• 1976 jugozapad Sudana i Kongo prvi opis infekcije

kod ljudi sa visokim mortalitetom
• Od 1992. do 1999.g. letalne pojave u Gabonu, Kongu
• 1994. Obala Slonovače kada je pojava oboljelih ljudi,
praćena mortalitetom kod šimpanza iz kojih je virus
sa uspjehom izolovan
• Nekoliko pojava bolesti kod ljudi u Gabonu i Kongu,
koji su izazvani sa više različitih podtipova virusa, a
svaka je bila povezana sa jasnim rukovanjem i
direktnim kontaktom sa gorilama, šimpanzama ili
njihovim leševima
HEMORAGIJSKE GROZNICE
Virus Ebola (Filoviridae) RNK virus .
Ebola hemoragijska groznica jedna od najsmrtonosnijih bolesti čovječanstva -

smrtnost 50-90% .
Ebola Virus
HANTAVIRUS
Hantavirus infekcije
• U Evropi i Aziji se javlja u obliku hemoragične groznice

sa renalnim sindromom (hantavirus tipa Hantaan,
Seoul, Dobrava i Puumala). Do 10% je mortalitet.
• U Americi se javlja u obliku hantavirus sa plućnim
sindromom (Sin Nombre grupa hantavirusa). Mortalitet
je oko 45 %.
• Rezervoar su divlji glodari (kod njih je infekcija
hronična i bez simptoma), a infekcija ljudi nastaje
respiratornim putem i udisanjem čestica ekskreta El
Nino efekat, hvatanje glodara, kampovanje, lov,
poljoprivredni radovi,
Hantavirusne infekcije
Hantavirusne infekcije
3 različite kliničke manifestacije – uzrokovane

različitim virusnim sojevima:
1.Hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom
(HGBS)
• Europa i Azija
2.Endemska nefropatija (EN)
• Europa
3.Hantavirus plućni sindrom (HPS)
• Sjeverna i Južna Amerika
DISTRIBUCIJA HANTAVIRUSA
LASSA GROZNICA
• Lassa groznica teška je akutna bolest koja
traje 1 do 4 sedmice. Početak je postepen. U
drugoj sedmici bolesti stanje se pogoršava
pojavom hemoragijske dijateze.
• Uz infekciozni šok smrtnost je u liječenih
do 65%.
• Često je širenje infekcije s bolesnog na
zdravog čovjeka.
• Uzročnik je virus.
LASSA
• Bolest je prvi put uočena godine 1969. u
nigerijskom gradiću Lassi. U Nigeriji se godine
1970. pojavljuju novi bolesnici od kojih nastaje
velika intrahospitalna epidemija. Iste godine
bolest se pojavila i u državi Siera Leone u kojoj se
idućih godina registrira više od 200 bolesnika.
Bolest se udomaćila u zemljama zapadne Afrike.
• Zbog brzine transportnih sredstava bolest se

može lako unijeti u bilo koju zemlju svijeta. Stoga
bolest ima veliku važnost i za zemlje izvan afričkog
kontinenta.
LASSA
• Rezervoar virusa je glodavac, Mastomys
natalensis, vrsta polusinantropnog štakora (živi u
slobodnoj prirodi i blizini čovjeka). Živi u Africi
južno od Sahare i drži se vlažnih područja. Ulazi u
ljudske nastambe i skladišta žitarica, posebno u
vrijeme poplava.
• Domaće ga stanovništvo hvata kao štetočinu, a
neki ga pečenog konzumiraju. Štakor doživotno
izlučuje virus urinom koji je izvor zaraze za
čovjeka.
LASSA
• Infekcija u čovjeka nastaje na različite načine.
Virus se prenosi sa štakora najčešće aerogeno
putem sekundarnog aerosola, zaraženom
prašinom. Čest put prijenosa jest direktan
prilikom hvatanja štakora. Virus se unosi u
organizam i indirektnim načinom putem
kontaminiranih predmeta u kući ili ingestijom
hrane i vode onečišćene urinom inficirane
životinje.
LASSA
• Budući da je bolest sporadična, malo kad u
obliku manjih epidemija, morbiditet i
mortalitet nisu značajni. No, zbog težine
kliničke slike i stope smrtnosti od 30% do 65%
u liječenih bolesnika bolest ima medicinsko
značenje. Zbog velike kontagioznosti virusa i
lakog prijenosa s bolesnika na drugog čovjeka
bolest ima značenje karantenske bolesti.
Infekcija uzrokovana virusom West
Nile
• Virus West Nile (WN) prvi put je izdvojen u
Ugandi u području "West Nile" 1937. Svrstan
je u porodicu Flaviviridae, rod Flavivirus, u
serološki kompleks s virusima japanskog
encefalitisa, St. Louis encefalitisa te virusom
Murray Valley encefalitisa i virusom Kunjin,
koji se javljaju u Australiji.
West Nile Virus infekcija
• Izaziva ga flavivirus iz kompleksa virusa

Japanskog encefalitisa, koji je dobro poznat u
Evropi, Aziji i Africi, i utemeljen u širem broju
vrsta divljih ptica i komaraca koji se hrane krvlju
tih ptica.
• Virus izaziva groznicu i encefalitis jednog broja
sisara, pa i ljudi, kao krajnji i akcedentni domaćini,
bez stabilizovanja prisustva infekcije u njima.
• 1999 virus se pojavljujue u SAD i to u Central
parku, u srcu Menhetna.
WN
• Za samo par godina prokužio je cijeli kontinent,
očekujući da će putem ptica zahvatiti i Južnu Ameriku
• Od meningoencefalitisa je 2002 do 2003 umrlo 500
ljudi od 13. 728 oboljelih (mortalitet je do 2 do 7%)
• Oboljelo je i 4000 konja
• Smrtnost je zabilježena kod 155 vrsta ptica koje su
stanovnici Sjeverne Amerike, sa najvećim mortalitetom
kod Corvidae, koje sada služe kao sentinel vrsta.
• Ekološki efekat na ptice, efekat na zdravstvo, primjer je
efekta izučavanja posljedica koje nastaju kod uvođenja
novog agensa u novu sredinu
WN
• Inkubacija traje od dva do 14 dana, a sama bolest tri do šest
dana. U starijih osoba, najčešće više od 70 godina, i u osoba
s oslabljenim imunološkim sistemom bolest je klinički puno
teža i često završava smrtno.
• Smrtnost u ljudi iznosi 4-18% (MAKAR i STOWELL, 2004.).
• Valja se posebno osvrnuti na mogućnost prijenosa virusa s
čovjeka na čovjeka transfuzijom krvi. U 2002. godini
registriran je 61 takav slučaj prijenosa u SAD-u.
• Procijenjeni rizik od opasnosti prijenosa virusa WN
transfuzijom krvi 2000 puta je veći nego za HIV (human
immunodeficiency virus) i virus hepatitisa C te 200 puta
veći nego za virus hepatitisa B (MAKAR i STOWELL, 2004.; BIGGERSTAFF
i PETERSEN, 2003.).
WN
Influenca
• Već je Hipokrat u staroj Grčkoj opisao bolest sličnu
influenci što govori da virusi influence kolaju u ljudskoj
populaciji hiljadama godina. Jedna od najopakijih
pandemija influence poznata kao španska gripa
(uzrokovana tipom H1N1) harala je 1918. i odnijela
preko 30 miliona ljudskih života.
• U to vrijeme nije se znalo ništa o uzročniku te

pandemije i njegovu porijeklu. Prvi virus gripe izdvojen
je iz svinja 1931., a zatim i iz čovjeka 1933. Već tada je
bilo jasno da porijeklo virusa gripe valja tražiti u
životinjskom svijetu i da se pojava influence u ljudi
isprepliće s pojavom influence u nekih vrsta životinja
Tipovi virusa influence
• Tip A Potencijalno teška bolest

Epidemije i pandemije
Česte antigenske izmene
• Tip B Obično srednje teška bolest
Manji epidemijski potencijal
Stabilna antigenska struktura
• Tip C Najčešće blaga ili asimptomatska bolest
Minimalan značaj po javno zdravlje
Influenca
• Na osnovi antigenskih osobina njihovog
površinskog glikoproteina hemaglutinina, virusi
influence A svrstani su u 15 (H1-H15), a prema
sadržaju neuraminidaze u 9 (N1-N9) podtipova.
• Svaki izolat virusa influence tipa A pripada tako

jednom H podtipu i jednom N podtipu te
postoji mogućnost 15x9 različitih podtipova.
Infekcije globalnih razmjera u čovjeka najčešće
uzrokuju podtipovi A/H1H3 te A/N1N2
• (COX i SUBBARAO, 2000.).
Influenca
• Antigenskom izmjenom (engl. antigenic shift)
nastaje novi podtip virusa na koji ljudska
populacija nije imuna i koji se može vrlo brzo
proširiti i dovesti do pandemije.
• Kao rezultat antigenske izmjene u 20. stoljeću
javile su se velike pandemije influence u ljudi.
• Tako je pandemija 1918. bila uzrokovana
podtipom A/H1N1 (španjolska gripa), 1957.
podtipom A/H2N2 (azijska gripa), 1968. podtipom
A/H3N2 (hongkonška gripa), 1977. ponovo se
javlja H1N1, a od tada u čovjeka cirkuliraju dva
podtipa A/H3N2 i A/H1N1.
PANDEMIJA GRIPE
• U proteklom stoljeću dogodile su se tri. Čuvena
pandemija tzv. španske gripe (H1N1) dogodila se
1918. i smatra se da je od nje umrlo između 20 i 50
miliona osoba, dakle, mnogo više od broja žrtava u
Prvom svjetskom ratu.
• Iduća pandemija zbila se 1957.godine, a to je
bila azijska gripa (H2N2), te konačno 1968.godine,
dogodila se pandemija hongkonške gripe (H3N2).
• Poslije toga se nije pojavila pandemija gripe od koje
svijet strepi ako ni zbog čega drugog, onda zbog
ovako dugačkog međuepidemijskog razdoblja. Dakle,
strah od pojave nove pandemije postoji već nekoliko
godina, čak neovisno o pojavi virusa ptičje gripe
(H5N1).
„ Pandemični sat otkucava;
samo ne znamo koliko je sati.“
Dr. Edgar Marcuse

Chairman, National Vaccine Advisory Committee,
1994-1998
Influenza Pandemija – Definicija
• „Pandemija gripa je iznenadna i nepredvidiva.“ (WHO,

2004)
• 3 uslova za pandemiju
– Pojava novog influenza A virus subtipa
– Odsustvo imuniteta u populaciji
– Transmisija čovjek-čovjek
• Pandemija se javlja u nekoliko talasa i traje 1-2
godine
PTIČJA GRIPA
HONG KONG 2004 -2006
Podtip H5N1
• Izravan prijenos ptičjeg virusa influence A podtipa
H5N1 s peradi na čovjeka bez prethodnog ciklusa preko
svinja po prvi put je zabilježen u Hong Kongu 1997.
Tamo su bili zaraženi pilići na 3 farme s pomorom 70-
100%.
• Virus se proširio na tržnice žive peradi (pataka, gusaka,
kokoši) te se na tržnicama zarazilo 29,5% pilića te 2,4%
pataka i 2,5% gusaka.
• Od peradi se zarazilo 18 ljudi, a umrlo ih je 6. Da se
spriječi daljnje širenje zaraze, zaklano je i uništeno više
od milijun različite peradi. Na sreću taj se virus ipak nije
prenosio s čovjeka na čovjeka
Podtip H5N1
• Od svih influenca virusa koji cirkulišu kod ptica, H5N1
virus predstavlja najveću opasnost za ljudsko zdravlje iz
dva razloga.
• Prvi razlog, H5N1 virus je, do sada, uzrokovao daleko
najveći broj slučajeva oboljevanja kod ljudi u obliku
teške kliničke slike i sa velikom smrtnošću. On je prešao
barijeru vrste i izazvao infekciju kod ljudi nekoliko puta
u toku posljednjih godina: u Hong Kongu 1997.godine
(18 oboljelih sa 6 umrlih), u Hong Kongu 2003.godine
(dva slučaja sa jednim umrlim) i u tekućem javljanju
bolesti koja je počela u decembru 2003.godine i koja je
bila prepoznata u januaru 2004.godine (do sada
oboljelo oko 170 lica od čega je preko 80 umrlo).
Podtip H5N1
• Drugi razlog, koji može da ima mnogo veći značaj

po zdravlje ljudi, sadržan je u činjenici da virus
H5N1 ima potencijala da, ukoliko mu se da
dovoljno mogućnosti, razvije karakteristike koje
su potrebne da počne sljedeću pandemiju
influence.
• Naime, virus H5N1 ima sve preuslove da otpočne
pandemiju sem jedne: sposobnost da se lako i
održivo širi medju ljudskom populacijom.
Influenza A(H1N1)
Prenos na ljude
• Kontaktom sa inficiranim svinjama ili

kontaminiranim medijumom
svinjskom gripom
• Kontaktom sa osobama inficiranim

svinjskom gripom
• Prenos nove gripe H1N1 sa čovjeka

na čovjeka odvija se na isti način kao
prenos sezonske gripe kapljicama
oslobođenim kašljem ili kihanjem
inficiranih ljudi
Influenza A(H1N1)
Reakcija SAD-a na pandemijsku prijetnju
• CDC je identifikovao da je virus
kontagiozan i prenosi se sa čovjeka na
čovjeka
• Jedna četvrtina strateških

nacionalnih rezervi (SNS) je
usmjerena na:
– Anti-viralne lijekove
– Lična zaštitna sredstva i
– Sredstva za zaštitu
respiratornog trakta
• Predsjednik Obama je tražio od

Kongresa dodatnih $1.5 billion
za borbu protiv svinjske gripe
Source: CDC
SARS
2002/2003
Teški akutni respiratorni sindrom
čovjeka (SARS)
• SARS (engl. Severe Acute Respiratory Syndrome) je prva
nova zoonoza u 21. stoljeću, a informacije o njoj pojavile su
se u martu 2003. godine (DROSTEN i sur., 2003.)
• Prvi put je zabilježena u južnoj kineskoj pokrajini

Guangdong u novembru 2002. u ljudi koji su se bavili
klanjem divljih životinja i prodajom njihova mesa ili
prodajom živih divljih životinja poput kunopsa ili rakunskog
psa, cibetke, makaka, kineskog jazavca i dr., čije meso slovi
kao specijalitet u Kini.
• Neproporcionalno velik broj oboljelih u ranoj fazi epidemije

zabilježen je u osoba koje su radile u kuhinjama i na tržnici
divljači.
SARS
• Svjetska zdravstvena organizacija
objavila je 12. 3. 2003. upozorenje na
međunarodnu javnozdravstvenu opasnost
od atipične pneumonije nepoznata uzroka, a
15. 3. 2003. objavila je prvu definiciju bolesti u
svrhu praćenja i mjere prema putnicima u
međunarodnom avio saobraćaju.
SARS
• 2002 do 2003. godine u jugoistočoj Aziji, u Kini, pojavljuje se nova
virusna respiratorna bolest koju karakteriše teški akutni respiratorni
sindrom po čemu i dobija i ime SARS
• Izolovan je coronavirus, nesrodan svim do sada postojećim

virusima ljudi i životinja
• Bolest se prenosi sa čovjeka na čovjeka, pogotovu sa “supersejača”

koji sa internacionalnim putovanjima brzo šire bolest
• Infekcije kod ljudi su porjeklom od ustanovljenog izvora zaraze a to

je mesožder Paguma larvata
SARS
Sumnja na SARS :
• -temperatura >38oC
•i
• jedan ili više respiratornih simptoma koji uključuju kašalj,
kratkoću daha i poteškoće kod disanja
• i jedan ili oba podatka o ekspoziciji unutar deset dana
prije početka bolesti:
• -bliski kontakt s osobom koja je dijagnosticirana kao SARS
• -dolazak iz zemlje u kojoj je dokumentirana lokalna
transmisija SARS-a
SARS
• Put prijenosa
• Direktan kontakt - kapljičnim putem ili direktnim
kontaktom s ekskretima oboljeloga.
• Drugi putevi prijenosa su implicirani u Hong Kongu,
gdje je samo u jednom stambenom bloku oboljelo 321
osoba za koje se nije moglo utvrditi direktan kontakt s
bolesnikom.
• Rezultati jednog epidemiološkog ispitivanja optužuju
neispravno izvedenu kanalizaciju u stambenom bloku.
• Obzirom da se virus izlučuje stolicom i na laboratorijske
dokaze o izdržljivosti virusa u fecesu u sobnim
uvjetima, vjerojatan je i fekalno-oralni put prijenosa.
• Inkubacija bolesti je 2 do 10 dana.
SARS
• Izlučivanje virusa kapljicama (aerosolom) iz dišnog
sistema dosiže vrhunac 10. dana od pojave kliničkih
znakova bolesti, a zatim količina izlučivanog virusa
opada.
• Kapljična infekcija zapravo predstavlja primarni način
prijenosa virusa s čovjeka na čovjeka.
• Virusna RNA dokazana je u stolici 16. dana čak u 95%
oboljelih, a u 67% 21. dana nakon početka bolesti.
• Virus se u stolici mogao dokazati već 2. dana bolesti u
22% pacijenata
• (DROSTEN i sur., 2003.; PEIRIS i sur., 2003. WHO, 2003.).
SARS
• Velika pogodnost za širenje virusa je avionski
prijevoz. U doba epidemije čak u 40 letova
identificirani su putnici inficirani virusom (WHO,2003.).
• Ilustrativan je primjer iz Kanade gdje se bolest
prenijela jednom osobom koja je boravila u Hong
Kongu. Nakon što je klinički oboljela, ona i članovi
obitelji bili su liječeni u bolnici u kojoj je potom
čak stotinu bolničkog osoblja oboljelo od SARS-a
(POUTANEN i sur., 2003.).
• Zabilježene su i asimptomatske odnosno

supkliničke infekcije
SARS
• Trajanje infektivnosti
• Za sada nije potpuno poznato trajanje
infektivnosti. Prema do sada prikupljenim
podacima, neupitna je zaraznost bolesnika s
kliničkom slikom
• - Bolest se efikasno prenosi na zdravstveno
osoblje koje ne koristi osobna zaštitna sredstva. Do
sada nema podataka da je neko obolio u kontaktu
s osobom u inkubaciji ili rekonvalescentom.
SARS
• Od 1. novembra 2002. do 7. avgusta 2003. bila su
registrirana 8422 oboljela i 916 umrlih od SARS-a,
a bolest je bila zabilježena u 29 zemalja.
• Najviše oboljelih zabilježeno je u Kini (Beijing,
Guandong, Hong Kong, Taiwan) s 5327 oboljelih i
347 umrlih do 5. jula 2003., zatim u Kanadi,
Singapuru i Vijetnamu.
• Nekoliko oboljelih registrirano je u SAD-u te u
Europi gdje je zabilježeno 11 oboljelih od 39
sumnjivih na bolest. Na kraju epidemije smrtnost
je iznosila 11% (WHO, 2003.).
MERS
• Srednjeistočni respiratorni sindrom „Middle
East Respiratory Syndrome“ (MERS) je virusna
bolest respiratornog sistema koju uzrokuje
coronavirus nazvan „Middle East Respiratory
Syndrome Coronavirus“ (MERS-CoV).
• MERS-CoV je beta coronavirus, otkriven 2012.
g. u Saudijskoj Arabiji, drugačiji od ostalih
coronavirusa do sada poznatih u ljudi.
Tablica 1. Oboljeli i umrli (MERS) od travnja 2012. do 02. 04. 2015. g.
Zemlje Bolesni (Umrli)

Saudijska Arabija 973 (422)
Ujedinjeni Arapski Emirati 74 (10)
Katar 11 (4)
Jordan 19 (6)
Italija 1 (0)
Iran 5 (2)
Alžir 2 (1)
Tunis 3 (1)
Ujedinjeno Kraljevstvo 4 (3)
Francuska 2 (1)
Oman 5 (3)
Jemen 1 (1)
Kuvajt 3 (1)
Libanon 1 (0)
Egipat 1 (0)
Turska 1 (1)
Njemačka 3 (1)
Grčka 1 (1)
Filipini 2 (0)
Malezija 1 (1)
Filipini 1 (0)
Nizozemska 2 (0)
SAD 2 (0)
Ukupno 1118 (458)
MERS
• Prvi simptomi oboljenja nalikuju na grip, ali
infekcija MERS-om u uznapredovalom
stadijumu može da dovede do zapaljenja
pluća, čak i do otkazivanja bubrega.
• „Stopa smrtnosti je negde između 30 i 40
odsto“ - Gregori Hertl, portparol Svjetske
zdravstvene organizacije (SZO, 2015.g.).
MERS
• Većina ljudi zaraženih MERS-CoV ima tešku
akutnu respiratornu bolest s visokom
temperaturom, kašljem i otežanim disanjem, ali
neki imaju i simptome blage respiratorne bolesti.
Također, moguća je i pojava proljeva.
• MERS-CoV se širi među ljudima koji su u bliskom
kontaktu (osobe koje skrbe za pacijenta,
zdravstveni djelatnici, članovi obitelji…).
• Prema dostupnim podacima, najvjerojatniji
primarni izvor zaraze su deve (jednogrbe kamile)
MERS
• Virus se sve češće registruje kod
medicinskog osoblja, odnosno kod ljekara
i medicinskih sestara.
• Po podacima SZO, kada se radi o
takozvanim sekundarnim slučajevima
odnosno prenosu sa čovjeka na čovjeka,
60 od 100 takvih pacijenata su ljekari i
medicinsko osoblje, kao i članovi porodica
pogođenih.
MERS
• Vakcina još nije proizvedena;
• Slijediti standardne mjere opreza, kao što su
pranje ruku i izbjegavanje kontakta s ljudima
koji su bolesni.
Reemergentne bolesti
• Neke zarazne bolesti pokazuju svoje novo »staro«

lice.
• Tako je u bivšim zemljama Sovjetskog Saveza 90-
ih došlo do pojave velike epidemije difterije s
visokom stopom smrtnosti. Do 1996. godine
prijavljeno je 125 000 bolesnika, od kojih je 4 000
umrlo. U isto vrijeme javlja se u Južnoj Americi
epidemija kolere s preko milijun oboljelih.
• Pertusis postaje ozbiljan problem u Nizozemskoj
uprkos provođenju imunizacije.
Difterija
• WHO je objavila da u bivšem SSSR-u vlada alarmirajuća
epidemija difterije:
• "Difterija, koja se tretira kao dječija bolest, izgledala je
poraženom u Evropi nakon opšte imunizacije krajem 40-
tih. U 1980. je prijavljeno samo 623 slucaja. Posljednje
izbijanje je počelo u Moskvi i St. Petersburgu 1991, ali je
do 1994. epidemija, obuhvatala skoro 48.000 inficiranih u
skoro svim regionima Rusije, Ukrajine, Belorusije,
Moldavije, Azerbejdzana, Jermenije, Gruzije, Kazahstana,
Tadzikistana i Uzbekistana", javlja Financial Times
(20/6/95). Doktor Jo Osval, evropski regionalni WHO
direktor upozorio je da "je ovo najveća javna zdravstvena
opasnost u Evropi još od Drugog svjetskog rata".
TBC
• Tuberkuloza
– porast broja slučajeva
– porast rezistencije - MDR TB (multi rezistentna
TB)
– Sinergija sa HIV infekcijom
TBC
• Od infekcije do rendgenski vidljive primarne lezije u
plućima ili značajne tuberkulinske kožne reakcije proći će
oko 4-12 tjedana.
• Infekcija najčešće ne napreduje u bolest već ostaje latentna

i može perzistirati doživotno.
• Tek 1-5% inficiranih razvit će bolest unutar jedne do dvije

godine. Progresija infekcije u bolest znatno je češća u HIV
inficiranih bolesnika i nekih drugih kategorija
imunokompromitiranih pacijenata (oboljeli od dijabetesa,
hronične bubrežne insuficijencije, karcinoma, silikoze,
nakon gastrektomije, osoba koje uzimaju opojne droge ili
alkoholičara).
TBC
Tuberkuloza je prisutna u čitavom svijetu . Tuberkuloza je najčešća
zarazna bolest na svijetu (veći dio u nerazvijenim zemljama), bolest
koja odnosi 3 miliona života godišnje, bolest koja je stara koliko i
čovječanstvo i na kraju, bolest čija je incidencija u posljednje vrijeme
porasla za 20% usprkos sve modernijoj medicini i znanosti.
• U vrijeme otkrića uzročnika tuberkuloze 1882.godine u svijetu je

bio zaražen svaki sedmi stanovnik kugle zemaljske, danas je to
svaki treći stanovnik - dvije milijarde ljudi.
• Svake godine bacilom tuberkuloze zarazi se 1% svjetske

populacije, pri čemu 8 miliona razvije aktivnu bolest. To čini
prosječnu svjetsku incidenciju od oko 160/100.000 stanovnika.
TBC
• Incidencija TBC se prema regijama značajno razlikuje. U
područjima Afrike i jugoistočne Azije, gdje ima najviše
oboljelih, incidencija je 100 - 250/100.000, ponegdje i preko
350/100.000 stanovnika.
• U razvijenim zemljama svijeta silazni trend oboljevanja od TBC

zaustavljen je 80-ih godina prošlog stoljeća od kada se bilježi
porast broja oboljelih. Razlog ovome je velika imigracija iz
područja s visokom incidencijom od tuberkuloze, visoka
incidencija od HIV infekcije u nekim urbanim sredinama, kao i
velik broj ovisnika o opojnim drogama i beskućnika.
• U zapadnoevropskim zemljama incidencija TBC je manja od

10/100.000 i ne predstavlja epidemiološki problem.
• U evropskom regionu SZO više ljudi u mlađem i zrelom

životnom dobu umire od tuberkuloze nego od bilo koje
druge zarazne bolesti.
TBC
• TB situacija je kritična u 16 od 51 zemlje
evropskog regiona SZO, u kojima se bolest
ponovo budi i gde se dramatično povećava
broj registrovanih bolesnika u posljednjih 10
godina.
• U evropskom regionu SZO je tokom 2001.
registrovano više od 368 000 novih slučajeva
bolesti, od kojih je čak 80% u zemljama bivšeg
Sovjetskog Saveza i Rumuniji.
TBC
• U zemljama u razvoju i onima s lošom epidemiološkom
situacijom tuberkuloza dominira u mlađim dobnim
skupinama.
• Muškarci oboljevaju češće (oko 64%).
• Povećan je rizik oboljevanja kod šećerne bolesti,

zloćudne bolesti, bubrežnih oštećenja, reumatske
bolesti, AIDS i kod rizičnih ponašanja (i.v. uzimanje
droga, ušmrkavanje kokaina, alkohol, pušenje).
MDR-TB
• Multirezistentna tuberkuloza (MDR-TB) predstavlja ozbiljnu
prijetnju održavanju efikasne strategije kontrole TB u nekim
državama evropskog regiona, veoma opterećenim
tuberkulozom, posebno u zemljama koje su bile dio SSSR-a.
• MDR-TB je prouzrokovana neodgovarajućim i

nekompletnim tretmanom, koji može biti posljedica
neregularnog uzimanja antituberkulotika ili neadekvatnih
režima liječenja.
• Ona takođe može biti izazvana i prekidom u redovnom

snabdjevanju osnovnim antituberkuloticima, ili lošim
kvalitetom ljekova u opticaju.
• Ukoliko bolesnik nije uspješno završio liječenje, ili je
tretman bio neefikasan, on nastavlja da prenosi M.
tuberculosis koji može biti rezistentan na osnovne
lijekove.
• Za MDR-TB je potrebno oko dvije godine liječenja,
tako da je za izlječenje ovakvih pacijenata potrebno
znatno više vremena nego za izlječenje onih koji su
senzitivni na lijekove.
• Lijekovi koji se koriste u liječenju MDR-TB su takođe i
znatno skuplji a i manje efikasni od standardnih.
TB i HIV
TB je širom svjeta najčešći uzrok smrti kod osoba sa HIV
infekcijom. HIV infekcija ubrzava razvoj aktivne TB bolesti
zahvaljujući oslabljenom imunom sistemu. Aktivna TB
bolest, dodatno, vrši dalje suprimiranje imunog sistema
ljudi koji žive sa HIV/AIDS. Tako, kada bolesnik ima dvojnu
dijagnozu TB i HIV-a, tada obje bolesti brže napreduju.
Stopa prevalence tuberkuloze kod osoba sa HIV infekcijom
zavisi od prevalence TB u regionu. Posebni problemi se
mogu očekivati u zemljama veoma opterećenim TB a u
kojima je HIV incidenca u porastu.
Očekuje se da će pogoršanje HIV epidemije povećati broj
oboljelih od TB u više zemalja evropskog regiona SZO
(Belorusija, Estonija, Letonija, Litvanija, Ruska Federacija i
Ukrajina).
MALARIJA
• PREKO 80 VRSTA ANOFELESA SU MOGUĆI VEKTORI
PLASMODIJUMA
• U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI PRISUTNO JE 7 VRSTA
A. maculipenis, A. superpictus, A. bifurcatus, A. algeriensis,
A. plumbeus, A. sacharovi i A. hyrcanus
• KLINIČKA SLIKA
MALARIČNI NAPAD SA PROGRESIVNOM ANEMIJOM I
POJAVOM SPLENOMEGALIJE
MALARIČNI NAPAD JE SKUP PAROKSIZAMA IZMEĐU KOJIH SE

JAVLJAJU KRAĆI ILI DUŽI AFEBRILNI INTERVALI
MALARIJA – PROBLEM
• Rezistencija parazita na antimalarike

• Rezistencija komaraca na insekticide
• Ne postoji vakcina
• Importovana malarija
Izvor: World Health Organization: World Malaria Report, 2008.
Kontrola infekcija
• Veliki značaj u sprječavanju i kontroli emergentnih i
reemergentnih bolesti imaju preventivne mjere u
kojima cijepljenje ima ogromnu ulogu. Na žalost za
veliki broj uzročnika emergentnih zaraznih bolesti ne
postoje cjepiva.
• Broj novih uzročnika raste brzo, a razvoj novih cjepiva
je spor, danas zahtijeva ispunjenje visokih normi
proizvodnje i kontrole, te skupe biotehnološke procese.
Razvoj i istraživanje cjepiva protiv uzročnika zaraznih
emergentnih i reemergentnih bolesti može se pratiti na
nekoliko različitih nivoa:
• 1. Još uvijek za neke bolesti koje predstavljaju
ozbiljan javno zdravstveni problem i od kojih
obolijeva puno ljudi ne postoje razvijena cjepiva i
uglavnom su još na razini laboratorijskih
istraživanja (HIV, malarija, denga, RSV).
• 2. Za određene emergentne i reemergentne

bolesti cjepiva postoje ali nisu zadovoljavajuća, te
su u toku istraživanja i razvoj alternativnih cjepiva
(pertusis, N. meningitidis A i C, tuberkuloza,
japanski encefalitis B).
• 3. Postoje efikasna cjepiva za neke emeregentne
bolesti kod kojih međutim organizacija cijepljenja iz
različitih razloga ne funkcionira i potrebno je uložiti
dodatne napore u edukaciji, te organizaciji
odgovornih službi (žuta groznica, difterija).
• 4. U toku su istraživanja i razvoj cjepiva koja su

potrebna za zaštitu užih i ciljanih populacija,
najčešće vojnih grupacija. Obzirom da postoji
opasnost od primjene uzročnika ovih bolesti u
bioterorističke svrhe, razvoj i proizvodnja ovih
cjepiva može dobiti značaj i u zaštiti šire populacije
(Ebola, Lassa, hantavirusi, velike boginje).
• Stoga su zarazne bolesti i dalje vodeći uzrok smrti
širom svijeta (33%), ispred smrti izazvanih
bolestima cirkulatornog sistema (29%) ili
karcinoma (12%).
Osim problema smrtnosti zarazne bolesti čine
značajan ekonomski problem, posebno u
nerazvijenim zemljama.
• Zbog epidemija osobito opasnih zaraznih bolesti
dolazi do porasta troškova ali i znatnih indirektnih
novčanih gubitaka.
• Neki su uzročnici povezani s neoplazmama i
nezaraznim bolestima.
• Tako je poznata povezanost Helicobacter pylori sa
želučanim i duodenalnim ulkusom i karcinom
želuca, Chlamydia trachomatis s neplodnošću,
humani papiloma virus s karcinomom cerviksa
maternice, hepatitis B i C virus s
hepatocelularnim karcinomom, neki uzročnici
crijevnih zaraznih bolesti s reaktivnim artritisom,
Lassa groznica s gluhoćom a Toxoplasma gondii s
korioretinitisom i uveitisom.
Za kraj...
Iz svega navedenog možemo zaključiti

da infektivne bolesti i danas utječu na
svjetsku povijest, da bi nam mogle
promijeniti geopolitičke prilike, i da
unatoč silnom napretku medicine
nismo dobili niti bitku, a kamoli rat s
infektivnim bolestima.
HVALA NA PAŽNJI
ZDRAVSTVENA
STATISTIKA
Prof.dr Sead Karakaš

Zdravstvena statistika
Zdravstvena (medicinska) statistika je grana statistike koja

prikuplja, obrađuje i analizira podatke koji se odnose na
zdravlje, i uslove koji djeluju ili mogu da djeluju na zdravlje.
Osnovni cilj zdravstvene statistike je da pruži kvantitativne

podatke na osnovu kojih se vrši analiza zdravstvenog stanja,
organizacija i efikasnost sprovođenja zdravstvene zaštite i
politike.
PREDMET ISTRAŽIVANJA
PREDMET ISTRAŽIVANJA JEDINICE POSMATRANJA
ZDRAVSTVENO UMRLE OSOBE, OBOLJELE OSOBE,

POVRIJEĐENE OSOBE...
STANJE
STANOVNIŠTVA
VODOOPSKRBA, ISHRANA,
DISPOZICIJA OTPADNIH MATERIJA
USLOVI ŽIVOTA I RADA HIGIJENA STANOVANJA, USLOVI
RADA...
ORGANIZACIJA I RAD MREŽA ZDRAVSTVENIH USTANOVA
STRUKTURA I BROJ OSOBLJA
ZDRAVSTVENE
BROJ I VRSTE USLUGA...
SLUŽBE
STATISTIKA
POZITIVNOG
ZDRAVLJA
STATISTIKA
NEGATIVNOG
ZDRAVLJA
KLINIČKO-MEDICINSKA
PODRUČJE STATISTIKA
ISTRAŽIVANJA
STATISTIKA RADA
ZDRAVSTVENE SLUŽBE
STATISTIKA UNAPREĐENJA
ČOVJEKOVE OKOLINE
I - INDIKATORI POZITIVNOG ZDRAVLJA
 Procjenjuju stanje uhranjenosti i psihosocijalnog razvoja.

U ovu grupu spadaju indikatori koji se izračunavaju iz
sljedećih podataka :
- Težina na rođenju
- Odnos težine i visine na rođenju
- Obim nadlaktice
- Debljina kožnog nabora
- Kvalitet ishrane
- Indikatori psihosocijalnog razvoja
- Divorcijalitet (bračna stabilnost)
- Stopa kriminala (nasilje).......
II – INDIKATORI NEGATIVNOG
ZDRAVLJA
 Su pokazatelji smrtnosti u populaciji :
- stope mortaliteta - struktura mortaliteta
- stope morbiditeta - struktura morbiditeta
IZVORI PODATAKA U ZDRAVSTVENOJ STATISTICI
MEDICINSKA DOKUMENTACIJA
ZDRAVSTVENI KARTON
To je osnovni medicinski dokument koji se vodi u službama
domova zdravlja a u ovisnosti o vrsti usluga unose se nalazi
pregleda, rezultati dijagnostike kao i specifične zdravstvene
zaštite.
Medicinski karton pacijenta...
...jevrsta osnovnog zakonom propisanog

medicinskog zapisa i predstavlja skup
podataka o pacijentu koji omogućuje
njegovu medicinsku zaštitu u sadašnjosti
i budućnosti na temelju registriranih
prošlih događaja, njihove evaluacije i
planiranja
Značaj medicinskog kartona
- Pomoć u tretmanu pacijenta

- To je pisani dokument koji sadrži
kompletan arhiv i historijat bolesti
pacijenta
- Izvor informacija za naučna istraživanja
- Edukativno sredstvo
- Izvor podataka za statistička istraživanja
- Pomoćno sredstvo u zdravstvenom
menadžmentu
- Medicinsko-pravna svrha...
Nedostaci papirnog kartona
* Nalazi
se uvijek samo na jednom mjestu
Može ga koristiti u isto vrijeme samo jedan
doktor
Nisu dostupni specijalistima
Često su nečitki
Gomilanje papira i loša preglednost
podataka
Ne mogu automatski podsjećati ljekara na
sve bitne podatke o pacijentu kao što su
alergije, nasljedni faktori, rizični faktori...
Papirni medicinski karton
Postoje tri pristupa u zapisivanju i čuvanju

podataka u medicinskim kartonima:
► vremenski slijed podataka

► čuvanje podataka ovisno o njihovom izvoru
► slijed pacijentovih problema
Obavezni podaci medicinskog
kartona
- Lična anamneza
- Porodična anamneza
- Socijalno-epidemiološka anamneza
- Status pacijenta...
Nakon pregleda pacijenta sačinjava se

program daljnje dijagnostike i pretraga te
terapije i eventualne potrebe za
hospitalizacijom pacijenta, što čini sljedeći
skup podataka
Obavezni podaci medicinskog
kartona
Zakon ubraja zdravstveni karton u osnovnu
medicinsku dokumentaciju i nalaže da se u
njega upišu sljedeći podaci:
- Datum pregleda
- Vrsta pregleda
- Oboljenje, odnosno stanje utvrđeno prilikom
pregleda
- Mjere poduzete u vezi s oboljenjem, odnosno
stanjem utvrđenim prilikom pregleda
PROTOKOL PROLAZNOG BOLESNIKA
U PRAVILU, U PROTOKOL SE UPISUJE SVAKO LICE KOJE SE PO PRINCIPU

SLOBODNOG IZBORA LIJEČNIKA NIJE OPREDIJELILO DA KORISTI
ZDRAVSTVENU ZAŠTITU U TOJ ORGANIZACIJI ILI JE PROLAZNIK.
POSTOJE I STALNI PROTOKOLI U DIJAGNOSTIČKIM SLUŽBAMA U KOJE
SE UPISUJU REZULTATI SVIH ANALIZA.
MATIČNI LIST I ISTORIJA BOLESTI
U matični list i istoriju bolesti se upisuju podaci za svakog

bolesnika koji je primljen na bolničko stacionarno liječenje
STATISTIKA OBOLJEVANJA
Statistika oboljevanja ili morbiditeta predstavlja najvažniji

podatak ili uvid o učestalosti oboljevanja stanovništva, a time
predstavlja jedan od najvažnijih podataka za analizu
zdravstvenog stanja stanovništva.
1. Stopa opšteg morbiditeta (MB)
To je stopa koja pokazuje koliko se bolesnih osoba, odnosno

svih vrsta bolesti javilo u određenom vremenskom periodu u
odnosu prema posmatranom stanovništvu.
O B
MB= X K ili MB = X K
S S
Najčešća pogreška kada se pokušava izraziti oboljevanje od

određene bolesti na određenom području, jest prikazivanje
broja oboljelih tokom godine dana podjeljeno sa brojem
stanovnika tog područja, i to kao izražavanje stope morbiditeta.
primjer:
Višegodišnji morbiditet od AIDS-a sa 10 na 100.000 stanovnika
može značiti dvije stvari:
* da svake godine umre ili se iz posmatranog područja odsele

svi oboljeli, a da se svake godine pojavi novih 10 oboljelih (što
je ozbiljan znak za uzbunu!)
* da je riječ o 10 oboljelih osoba koje zahvaljujući provedbi

terapeutskih i ostalih mjera već godinama boluju od AIDS-a i
stanje im je stabilno (što je epidemiološki povoljnije)
Kako do tih nesporazuma ne bi dolazilo, morbiditet gotovo u
potpunosti izražavamo Incidencijom ili Prevalencijom.
Stopa incidencije iskazuje odnos novooboljelih i zbira
izloženih osoba kroz određeno vrijeme (osoba- vrijeme).
broj novooboljelih od određene bolesti u

određenom razdoblju
SI = X K
zbir dužine vremena kroz koje se svaka osoba
u populaciji bila pod rizikom (osoba-vrijeme)
Koncept “osoba –vrijeme” se koristi da bi se uočila razlika

između ispitanika praćenih cijelo vrijeme i onih koji su zbog
raznih razloga (smrt, preseljenje..) napustili promatranu
populaciju.
Primjer:
Na dvodnevnom simpoziju na kome je učestvovalo 100

sudionika, zbog kvara na klimatizacijskom sistemu njih 12 je
oboljelo od legioneloze.
Skup je napustilo 50 sudionika prvog dana, i među njima je
bilo 4 oboljela ili 8%.
Preostalih 8 oboljelih bilo je među onima koji su skup pratili
oba dana (8 od 50 ili 16 %).
Da li su sudionici koji su otišli nakon prvog dana otporniji na
opisanog uzročnika ?
Za sudionike skupa koji su skup napustili nakon prvog dana stopa
oboljevanja bila je:
4 4
= = 0,08
50 osoba x 1 dan 50 osoba-dana
Za sudionike skupa od oba dana stopa je bila:

8 8
= = 0,08
50 osoba x 2 dana 100 osoba dana
Primjer: Praćeno je 6.000 muškaraca srednje dobi pola godine.
Kroz to vrijeme 60 ih je oboljelo od infarkta miokarda.
Broj osoba – godina dobija se množenjem 6.000 sa ½ što je 3.000
osoba- godina u riziku.
Ako se uzme 60 slučajeva stopa incidencije je 60/3.000 = 0,02 ili
200 na 10.000 godišnje.
60 60
0,02
6.000 . 1 3.000
2
Uporedna incidencija virusnoga hepatitisa B na
100.000 stanovnika 2002. godine u nekoliko
zemalja Evrope
Zemlja Stopa incidencije na
100.000 stanovnika
Belgija 6,86
Bosna i Hercegovina 3,83
Bugarska 13,65
Estonija 17,96
Njemačka 1,75
Poljska 5,24
Švedska 3,27
Prosjek Evrope 16,9

U tzv. Longitudinalnim studijama, nekada se na početku ispitivanja
odabere populacija koja će se pratiti pa se onda, poslije izvjesnog
vremena ili u određenim razmacima broj novonastalih događaja
jednostavno dijeli sa populacijom definisanom na početku studije.
Dobijeni pokazatelj označava se kao kumulativna incidencija (KI ili
CI)
broj novonastalih događaja (poremećaja zdravlja)

u određenom periodu
CI = X K
populacija na početku tog perioda
CI zavisi od stope incidencije i dužine perioda posmatranja.

Primjer:
Ako je 10 novorođenčadi praćeno 10 godina i ako ih je u

tom periodu 9 oboljelo od varicella (što je realna procjena),
CI će biti 0,9 ili 90%.
9
CI = = 0,9 x 100 = 90 na 100 ili 90%
10
Primjer 1.
Ako četiri godine pratimo populaciju od 10.000 žena, pa
otkrijemo 40 novih slučajeva karcinoma dojke, stopa
incidencije bi bila ?
Primjer 2.
Ako 500 srednjoškolaca pratimo tri godine i za to vrijeme
njih 20 oboli od tuberkuloze, kumulativna incidencija
će biti ?
Ad 1.
40
SI = -------------------------------- = 0,001 x 1000
10.000 x 4 (osoba godina)
ili 1 bolesnica na 1.000 osoba godišnje

Ad 2.
20
CI = ------------- x K = 0,04 ili 4%
500
Prevalencija označava proporciju svih događaja (poremećaja
zdravlja) u nekoj zajednici. Prevalencija ne izražava rizik, nego je
samo snimka nastale situacije.
ukupan broj događaja (poremećaja zdravlja)

u jednom trenutku
P= X K
populacija u tom trenutku
Zbog vremenske ograničenosti često se naziva i tačkom

prevalencije.
RANO OTKRIVANJE BOLESTI POMOĆU
SKRINING TESTOVA
OPŠTE KARAKTERISTIKE SKRINING TESTOVA
Cilj skrininga je utvrditi prisutnost neke bolesti kod ljudi koji

u trenutku testiranja nemaju simptoma. Glavni cilj nije samo
postavljanje dijagnoze bolesti, već i poboljšanje ishoda
liječenja otkrivanjem bolesti u ranijem stadiju.
Ako bolest možemo otkriti ili liječiti u ranoj fazi, težina bolesti
i smrtnost se mogu smanjiti.
Postoje četiri vrste skrining testova i to:
a) Otkrivanje netipičnih znakova bolesti
b) Otkrivanje lica sa početnim znacima bolesti
c) Otkrivanje lica koje je često nemoguće izliječiti, npr. lica

sa oštećenjem sluha ili vida
d) Otkrivanje lica sa visokim rizicima (pušenje, alkoholizam,

droge...)
ŠEMA MODELA SKRINING TESTA U ODNOSU NA TOK BOLESTI
A B C D
Objašnjenje:
 A početak oboljenja
 B pozicija u modelu pokazuje da je oboljenje moguće
metodom skrining testa utvrditi, mada ono nema ni početne
kliničke znake bolesti
 C pozicija pokazuje da su se već razvili simptomi bolesti, ali su
netipični pa oboljelo lice još ne traži pomoć od liječnika.
 D pozicija pokazuje razvoj kliničkog oblika bolesti, ukoliko
pravovremeno ne postavimo ranu dijagnozu, ishod može biti
hronicitet, invalidnost i smrtnost.
 Kriteriji za izvedbu skrining testa
(1) Bolest;
(2) Test;
(3) Praćenje i liječenje;
(4) Ekonomski troškovi.
Bolest kao kriterij (1)
„
Bolest mora biti značajan problem koji ima dokazan uticaj
na dužinu ili kvalitet života.
„
Mora imati poznat latentni stadij ili stadij ranih simptoma i
progresija iz tog stadija u naredni simptomatski stadij mora
biti dobro poznata.
Test (2)
„
Osjetljivost;

Specifičnost;
„
Vrijednost predviđanja (predictive value).
Lijećenje i praćenje (3)
 Test ne koristi pacijentu, ako ne postoji efektivno liječenje

stanja za koje se vrši screening. „
 Huntingtonova bolest; genetsko oboljenje
 Test se ne bi trebao provoditi ako se jednako efektivno
liječenje može pružiti i nakon pojave simptoma. „
 TBC; masovna fluorografija napuštena
Ekonomski troškovi (4)
 Šta je 'razuman' trošak ?

dijelom zavisi od ozbiljnosti stanja. „
 Troškovi po otkrivenom slučaju zavise od.... „

prevalence stanja i njegove stope progresije.
Ekonomičnost troškova po slučaju
 Radiološki screening raka pluća;

- ponavljati barem svakih 6 mjeseci = neekonomično.
 Skrining asimptomatske bakteriurije; - jedanput tokom

trudnoće bi otkrio većinu slučajeva = opravdan i u
ekonomskom i medicinskom smislu
Dijagnostički parametri za izračunavanje skining testa:
a) Broj lica u skrining testu koji su pozitivni i kod kojih postoji

aktuelna bolest
b) Broj lica kod kojih je skrining test pozitivan, ali kod njih ne
postoji bolest
c) Broj lica kod kojih je skrining test negativan, ali lica boluju od
bolesti koju ispitujemo,
d) Broj lica kod kojih je skrining test negativan i zaista nemaju
oboljenje
MODEL SKRINING TESTA
Rezultati skrining STATUS STATUS

Testa Bolest postoji Bolest ne postoji ukupno
POZITIVAN Stvarno pozitivan lažno pozitivan a+b

a b
NEGATIVAN Lažno negativan stvarno negativan c+d

c d
UKUPNO a+c b+d

Ocjena skrining testa – validnost
(tačnost)
 Validnost dijagnostičkog testa definišemo kao sposobnost testa

da razlikuje bolesne od zdravih pojedinaca.
Za procjenu novog dijagnostičkog testa, neophodno je da se
dobijeni nalazi uporede sa stvarnim stanjem (“zlatnim
standardom”)
Prije procjene testa, moramo biti sigurni da
je metodologija istraživanja pravilna i da su
zadovoljeni sljedeći kriteriji:
- Podjela ispitanika na zdrave i bolesne, na

osnovu rezultata testa koji smatramo zlatnim
standardom.
- Test čija se validnost ispituje i zlatni standard

moraju se primjeniti na svim ispitanicima
- Liječnici koji dijagnosticiraju bolesti pomoću
ispitivanog testa ne smiju znati rezultate
dobivene zlatnim standardom (izbjegavanje
pristrasnosti)
- U istraživanju moraju biti uključeni ispitanici u

svim fazama bolesti, kao što će biti slučaj u
realnim kliničkim situacijama.
OCJENA SKRINING TESTA
Senzitivnost ili osjetljivost testa definiramo kao sposobnost testa
da tačno identificira oboljele:
a a – test pozitivni
x 100
a+c a+c – ukupno stvarno bolesni
Specifičnost testa je sposobnost testa da tačno identificira

zdrave osobe
d d – test negativni
x 100
b+d d+b – ukupno stvarno zdravih
ZA KOJI SE TEST ODLUČITI ?
U slučaju da želimo isključiti bolest najbolje je koristiti test koji je

visoko osjetljiv.
“ako rezultat visoko osjetljivog testa nije pozitivan (negativan),
tada postoji velika vjerovatnost da je osoba zaista zdrava”
Visoko osjetljiv test treba koristiti kod dijagnosticiranja ozbiljnih

bolesti (HIV test, citološki testovi za karcinome...). Oni su
kliničarima od izuzetne koristi kada je rezultat testa negativan,
jer visoko osjetljivi testovi sa velikom sigurnošću isključuju
postojanje bolesti
Ukoliko želimo bolest potvrditi, odlučit ćemo se za test koji ima
visoku specifičnost.
Takav će test imati mali broj lažno pozitivnih nalaza tj. bit će
rijetko pozitivan u odsustvu bolesti.
“ako rezultat visoko specifičnog testa nije negativan

(pozitivan), tada postoji velika vjerovatnost da je osoba zaista
bolesna.”
Ovakav test je poželjan kada su posljedice lažno pozitivnog

nalaza velike (kada na osnovu pozitivnog nalaza, odredimo
potencijalno opasan terapijski postupak kao što je
kemoterapija).
VAŽNO !!!!!!
Treba znati da ne postoji idealan test koji bi u

isto vrijeme imao i visoku osjetljivost i visoku
specifičnost
Senzitivnost i specifičnost skrining testa u ispitivanjima
oboljevanja od carcinoma dojke
Karcinom dojke
Karcinom Karcinom nije ukupno

potvrđen potvrđen
Rezultat skrining testa
/fizikalni pregled i 132 983 1.115
mamografija/ pozitivan
negativan 45 63.650 63.695
ukupno 177 64.633 64.810
Ocjene skrining testa /primjenjujući proporcije / :
Test Osjetljivosti a/a+c = 74,6 %

Test Specifičnosti d/ b+d = 98,5 %
 POUZDANOST TESTA
Pouzdanost je osobina testa da daje isti

rezultat pri ponavljanim ispitivanjima
Ono što nas zanima nakon što dobijemo

rezultat testa jeste kolika je vjerovatnost da
je osoba doista bolesna ako ima pozitivan
nalaz testa, odnosno kolika je vjerovatnost
da je osoba zaista zdrava ako je nalaz testa
negativan.
Ekonomski aspekti medicinskog testa
Svaki dijagnostički test ima svoju cijenu koja uključuje

koštanje testa u novcu i rizike morbiditeta i mortaliteta.
U monetarnu cijenu testa obično se uključuje:

-direktna cijena rada
-materijalni ili hospitalni troškovi
-porezi
-naknade
-profesionalna komponenta cijene
-koštanje dijagnostičkih posljedica mogućih pogrešnih
zaključaka i odluka
Odabir testa
 Ako dva testa imaju jednak informacioni sadržaj,

biramo test koji manje košta
 Ako dva testa imaju jednaku cijenu, biramo test koji
daje više informacija.
 Ako cijena testa sa pozitivnim sadržajem
informacija teži nuli izbor takvog testa teži općem
maksimumu.
ZNAČAJ EPIDEMIOLOGIJE U
RATU I VANREDNIM PRILIKAMA
Prof.dr Sead Karakaš
SADRŽAJ
1. UVOD
2. EKOLOŠKE KATASTROFE
3. SANITACIJA U VANREDNIM PRILIKAMA
4. BIOTERORIZAM
5. PLAN PRIPRAVNOSTI
1. Uvod
Po uzroku nastanka svi vanredni događaji mogu se podijeliti na:
• prirodne elementarne nepogode

• nepogode koje su posledica ljudske aktivnosti
Uvod
• U slučaju nepogode (prirodne ili one izazvane ljudskom aktivnošću),

veliki broj ljudi se suočava sa nedostatkom zdravstveno ispravne
vode za piće, deficitarnom ishranom i pogoršanim sanitarnim
uslovima, nepovoljnim klimatskim uslovima i psihičkim traumama..
• U toku rata pokreće se stanovništvo pa se tako remeti ekološka

ravnoteža koja je bila uspostavljena između agensa sa jedne strane i
domaćina koji se sada nalazi u novoj sredini
Uvod
• Adekvatne mjere prevencije koje se sprovode u miru nije

moguće sprovesti u ratu zbog nedostatka sredstava i stručnog
kadra. Preventivno medicinski rad u ratu mora da se sprovodi
brzo, efikasno i smišljeno uz stalno usklađivanje zahtjeva i
potreba sa realnim mogućnostima, često uz korištenje priučenih
kadrova i improvizovanih sredstava.
Organizacija i sprovođenje preventivno medicinske
zaštite
Sprovodi u dvije faze:
• Pripremna faza.
Veoma je značajna i ovisi o mjerama i stepenu pripravnosti. O njenoj efikasnosti
ovisit će uspjeh preventivnih i protivepidemijskih mjera koje će se provoditi u fazi
intervencije.
• Faza intervencije.
Efekti primjenjenih mjera ovisni su o brzini reakcije i spremnosti zdravstvene službe
da reaguje na novonastali događaj. Najprije se zbrinjavaju povrijeđeni i oboljeli,
nakon čega se pristupa evakuaciji najugroženijeg stanovništva iz ugroženog područja.
Prednost u evakuaciji imaju mala djeca, trudnice i osobe starije životne dobi.
2. EKOLOŠKE KATASTROFE
• Masovna nesreća je stanje kada na određenom

prostoru i u određeno kratko vrijeme dođe do
takvog oštećenja materijalnih dobara i ugroženosti
zdravlja i života ljudi, čije posljedice nije moguće
otkloniti u poželjno vrijeme sa ustaljenim metodama
rada i sa postojećom organizacijom
EKOLOŠKE KATASTROFE
• Masovne nesreće se razlikuju po intenzitetu (broja žrtava i

obima razaranja) i uzroku (požari, poplave, zemljotresi,
eksplozije i sl.).
• Razlikuju se i po prostranstvu u zavisnosti od toga da li pokrivaju

užu ili širu teritoriju ili je neposredno ugrožavaju.
EKOLOŠKE KATASTROFE
• Katastrofa se najčešće definira kao nesreća ili incident u

kojem je kratkotrajnim neposrednim djelovanjem neke sile
(mehaničke, termičke, hemijske, nuklearne) u akutnom ili
perakutnom učinku najmanje pet osoba izgubilo život.
PODJELA KATASTROFA
A. PRIRODNA
KATASTROFA
B.1. IZAZVANE HEMIJSKIM
B. POSLJEDICA SREDSTVIMA
DJELATNOSTI
ČOVJEKA B. 2. IZAZVANE RADIOAKTIVNIM
TVARIMA
A. PRIRODNE KATASTROFE
1. Potresi – oštećenja do uništenja komunalnih

instalacija/objekata, onečišćenje vode i hrane, veći
broj ranjenih i umrlih.
2. Poplave – potapanje i odnošenje zemljišta i

materijalnih dobara, oštećenje instalacija,
onečišćenje vode, tla, hrane; moguće su ljudske žrtve
A. PRIRODNE KATASTROFE
3. Jaki vjetrovi – posljedice mogu biti neposredne

(rušenje zgrada, instalacija..) i posredne (požari,
onečišćenja i raznošenje toksičnih i radioaktivnih tvari);
moguće su žrtve
4. Lavine i drugi nanosi – oštećenje i rušenje objekata,

prekid komunikacija; česte su ljudske žrtve
B.1. HEMIJSKE KATASTROFE
Prema definiciji Komisije Evropske zajednice

katastrofa izazvana hemijskim faktorom je bilo koji
incident povezan sa nekontrolisanim tokom neke
aktivnosti (npr. otpuštanje štetne tvari u okoliš,
požar ili eksplozija) koji ima za posljedicu teški
akutni neposredni ili kasni štetni učinak na čovjeka
i/ili okoliš.
TEŽINA H.K.
Težina hemijske kontaminacije ovisi o:
• Opsegu kontaminiranog područja

• Veličini izloženosti populacije
• Količini hemijskih tvari
• Opsežnosti mjera koje treba poduzeti (npr.
veličina populacije koju treba evakuisati)
• Posljedicama za okoliš
• Hemijske tvari mogu se širiti zrakom, hranom ili vodom,
što može dovesti do izloženosti većeg broja ljudi
inhalacijom, ingestijom ili preko kože.
• Posljedice djelovanja mogu biti:

- neposredni akutni učinci
- dugotrajni hronični učinci, koji se mogu očitovati
kao respiratorni, hepatički, dermatološki, neurološki,
imunološki, karcinogeni i teratogeni, uz mogućnost
istovremenog postojanja nekoliko od navedenih učinaka.
Hemijske katastrofe izazvane inhalacijom
• Nastaju naglo
• Zahvaćen je veći broj ljudi
• Jedini uspješan način intervencije je evakuacija populacije
• Na njihovu težinu utiču:

- meteorološki uslovi (vjetrovi, atmosferski pritisak,
vlažnost zraka)
- ostanak ljudi na tom prostoru
- bjeg iz zgrada
- ubrzano disanje pri pokušaju bjega
Hemijske katastrofe uzrokovane otrovima nanešenim zrakom
Tabela 1
Vrste katastrofa Primjeri
prirodne spontane erupcije vulkana
provocirane erupcije iz bušotina nafte,

odnosno plina
industrijske proboj spremnika, nekontrolisane
lančane reakcije, s posljedicom
požara i/ ili eksplozije
prometne nezgode željezničkih vagona,
brodova, kamiona
( osobito prijevoz cisternama )
ratne bojni otrovi , nuklearne
ekspolozije
Hemijske katastrofe izazvane ingestijom
• Početak nije nagao

• Teško identificirati uzročni faktor
• Širenje je polaganije
• Obično ne uzrokuje panična stanja
Dva su tipa ekološkog incidenta uzrokovanog hranom:

• 1. Incident može nastati kada se proizvod
upotrebljava kao aditiv ili se daje u prekomjernoj
količini
• 2. Incident koji nastaje kontaminacijom hrane, vode ili
drugog pića nekom opasnom hemikalijom
Usporedba karakteristika hemijskih incidenata ignestijom i
onih nastalih inhalacijom
Tabela 2
Hemijski incidenti
Nastali ingestijom Nastali inhalacijom
Duža latencija Kraća latencija
Blaži oblik bolesti(kadkad Teži tok bolesti

subklinički )
Manji letalitet ili bez njega Veći letalitet
Izloženost većeg broja ljudi Simptomi se uoče već pri

prije uočavanja simptoma izloženosti manjeg broja ljudi
DIJAGNOSTIKA
• Za hemijsku katastrofu vrijedi pravilo ”kriterij
zajedničkog simptoma”.
• Tri su najvažnija pristupa u trenutku kada ne znamo

o kojoj se tvari radi:
- utvrditi postoji li poremećaj disanja
- utvrditi da li je poremećena svijest
- utvrditi stanje mišića (toničko-klonički grčevi)
Primjeri hemijskih katastrofa uzrokovanih inhalacijom
Tabela 3
Primjeri hemijskih katastrofa uzrokovanih ingestijom
Tabela 4
B.2. NUKLEARNE KATASTROFE
• Najpoznatije nuklearne katastrofe sa velikim

ekološkim posljedicama su one koje su se desile u
Japanu 1945. te nuklearna eksplozija u Černobilu
(Ukraina)1985. ukupna radioaktivnost oslobođena
eksplozijom nuklearnog reaktora je čak 200 puta veća
od one u Japanu.
• Nakon incidenta nastali su radio-nuklidi jod-131,
cezij-134, i cezij-137
Glavni zdravstveni učinci zračenja u Černobilu
Tabela 5
3. SANITACIJA U VANREDNIM PRILIKAMA
• Kod vanrednog stanja kao što su elementarne

nepogode ili kod akcidentalnog onečišćenja, kao i u
ratnim uslovima, može doći do zagađenja prirodnih
zaliha vode, a i vode u vodoopskrbnim objektima.
• U takvim okolnostima mjere sanitacije usmjerene su

u prvom redu na osiguravanje ispravne vode za piće,
dok ostali oblici sanitacije okoliša postaju sekundarni
i rješavaju se sa normalizacijom opšteg stanja
Potrebe za vodom u vanrednim uslovima ( S Z O )
Tabela 6
Vanredni uslovi Litara/ osoba / dan
U pokretu 3-6
U mirovanju; poljske bolnice i 40 - 60

prva pomoć
Centri za prehranu 20 - 30
Privremeni kampovi 15 - 20
Normalni uslovi 100

Dezinfekcija vode za piće
• Dezinfekciju vode je obavezno provoditi:

1. Za vrijeme vanrednih prilika
2. U svim vodoopskrbnim objektima koji su bili na ugroženom teritoriju
3. Pri prevozu ili skladištenju
4. Kod popravke uređaja i sistema za vodoopskrbu ili nakon puštanja u
rad novih uređaja ili sistema
Postupci
Postupci dezinfekcije u vanrednim
prilikama
• 1. kuhanje vode - 100°C/10 minuta

• 2. hlorisanje
• a) standardni postupak 0,5-0,8 mg
b) hiperhlorisanje 10 puta veća koncentracija
• 3. jodiranje
• Hloriranje vode za osobnu upotrebu provodi se u

boci/čuturi uz dodatak tableta.
PREHRANA STANOVNIŠTVA U VANREDNIM PRILIKAMA
• Predvidjeti nekoliko nivoa prehrane za sve

kategorije stanovništva
• Osigurati prehranu u skloništima
• Osigurati zdravstveni nadzor nad namirnicama u
ratu i vanrednim prilikama
• Poznavati dopunske izvore hrane u prirodi
• Optimalna prehrana zadovoljava prehrambene
fiziološke potrebe organizma i osigurava dovoljne
rezerve energetskih i zaštitnih tvari u organizmu te
optimalnu uhranjenost.
• Minimalna norma za duže razdoblje podrazumjeva

dnevni obrok sa 10% energetskog deficita. Osigurava
zadovoljavajuće zdravstveno stanje, tjelesnu
aktivnost i odbrambenu sposobnost osobe u
razdoblju od 12 mjeseci, a rezultira smanjenjem
tjelesne težine do 10%
Energetske potrebe pojedinih kategorija stanovništva ( kcal )
Tabela 7
Zarazne bolesti
• U izvjesnim situacijama i epidemija zarazne bolesti može da

poprimi razmjere elementarne nesreće odnosno
katastrofe.To se dešava kada se radi o epidemiji teškog
zaraznog oboljenja sa visokim letalitetom, koju karakterišu
masovnost i eksplozivnost kao i u slučajevima upotrebe
biološkog agensa u ratu ili u terorističkim napadima
• Prvi zadatak ekipe je procjena higijensko epidemiološke
situacije na terenu.
• Epidemiološka situacija se procjenjuje kao:
• Povoljna - ukoliko nije zabilježeno prisustvo zarazne bolesti ili se bolest

javlja u sporadičnim oblicima bez tendencije širenja.
• Nesigurna - ako se javljaju sporadična oboljenja, nije zabilježeno širenje,
ali su uslovi sredine i sanitacije nezadovoljavajući, a posebno ako postoje
podaci da se stanovništvo/jedinica nalaze u području endemskog žarišta.
• Nepovoljna - ako u populaciji/jedinici postoji epidemija ili zarazna bolest
sa tendencijom širenja, kao i pri pojavi samo jednog posebno opasnog
zaraznog oboljenja.
• Opasna - kod razvoja intenzivne epidemije zarazne bolesti ili pri sumnji na
biološki rat.
• U cilju prevencije i suzbijanja zaraznih bolest neophodno je
čim prije uspostaviti pojačani sanitarni nadzor nad
vodosnabdjevanjem, ishranom, dispozicijom otpadnih
(posebno fekalnih) masa, smještajem ljudi.
• U slučaju pojave epidemije neke zarazne bolesti bez
oklijevanja se poduzimaju sve protivepidemijske mjere u
punom obimu. Masovnu vakcinaciju kao profilaktičku i
protivepidemijsku mjeru izbjegavati
razlozi
1. stanovništvo se nalazi u lošim higijensko sanitarnim
uslovima, iscrpljeno, oslabljenog imuniteta, prijemčivo za
različite vrste zaraznih bolesti. Masovnom vakcinacijom
štitimo samo od jedne bolesti, a rizici su veliki za nastanak
čitavog niza bolesti.
2. time kod stanovništva stvaramo osjećaj lažne sigurnosti, pa
ne poduzima druge značajne mjere, kao što je snabdjevanje
higijenski ispravnom vodom za piće, manipulacija sa
namirnicama i predmetima opšte upotrebe, lična
higijena(posebno ruku), neadekvatna dispozicija otpadnih
materija.
3. za potrebe masovne vakcinacije angažuju se sredstva i ljudi
koji bi u tom periodu mogli obavljati znatno korisnije zadatke.
4. BIOTERORIZAM
Biološko oružje
• Biološko oružje jesu živi organizmi ili njihovi toksični produkti

upotrebljeni u namjeri da se izazove smrt ili onesposobe ljudi i
životinje.
• Biološki agensi se koriste kao oružje preko 2500 godina. Mijenjali

su se samo načini njihove primjene. Od katapultiranja žrtava
kuge do oslobađanja inficiranih vektora.
• Međunarodna zajednica je zabranila upotrebu bioloških agensa i

toksina u ratu. Unatoč jasnoj zabrani, pojedine države razvijaju i
u tajnosti produciraju biološko oružje.
Biološko oružje
• Najraniji izvještaji o upotrebi biološkog oružja datiraju iz perioda

pne. Skitski strijelci su 400. godine pne. inficirali vrhove svojih
strijela umačući ih u raspadajuće leševe i krv pomješanu sa
gnojem.
• U grčkim, rimskim i perzijskim spisima iz 300. godine pne. opisani
su brojni primjeri korištenja životinjskih leševa za kontaminaciju
bunara i izvora vode. Rimski Senat je primjenu takvog oružja
smatrao nečasnim pa je istaknuo geslo da se „ rat vodi oružjem, a
ne otrovima“.
Biološko oružje
• Ratovanje biološkim naoružanjem je korišteno mnogo puta,
čak od rane historije. Dok se pripremalo za mornaričke borbe
protiv Kralja Euemenes 184 g. p.n.e., Hannibal je naredio da
se zemljane posude napune „svim vrstama zmija“ i bacaju na
palube neprijateljskih brodova.
• I u srednjem vijeku su umrli od infektivnih bolesti

upotrebljavani kao biološko oružje. Tako su Tatari 1346.
godine u napadu na dobro utvrđeni grad Caffu preko zidina
grada ubacivali leševe umrlih od kuge. Tako je kuga i počela
da se širi Evropom, i odnijela 25 miliona žrtava.
Povijest biološkog ratovanja
Katapultirane lešine
životinja i ljudski
leševi bili su prvo
biološko oružje
Mongoli su 1346.
god. Preko zidina
grada ubacivali
umrle od kuge.
Biološko oružje
• U nekoliko prilika je virus velikih boginja upotrebljen kao
biološko oružje. Britanska vojska je tokom francusko-engleskog
rata (1754.-1767.) u Sjevernoj Americi indijanskim plemenima
koji su podupirali Francuze podijelila pokrivače kojima su se
koristili oboljeli od velikih boginja što je dovelo do velike
epidemije i pomora domorodačkog stanovništva. Mišljenje
istoričara je da je upravo ta epidemija imala ključnu ulogu u
ishodu rata.
General Jeffrey Amherst, u pismu od 16. VII
1763., odobrava plan širenja (pokrivači,
maramice oboljelih...) velikih boginja među
Delaware Indijancima.
Biološko oružje
• Za vrijeme Prvog svjetskog rata pokušavano je da se na brodove koji
su plovili do Amerike i u druge dijelove svijeta ukrca stoka zaražena
uzročnicima antraksa i maleusa.
• Prvi svjetski rat (1914.-1918.) ujedno predstavlja početak korištenja
bojnih otrova iperita i klora. Nijemci su 1915. godine upotrijebili bojni
otrov u napadu na jedno selo u Francuskoj, nakon čega su takav način
ratovanja prihvatili i Francuzi i Britanci.
• Smatra se da je 1918. godine svaka četvrta ispaljena granata
sadržavala bojni otrov.
Biološko oružje
• Zbog velike upotrebe hemijskog oružja u Prvom
svijetskom ratu 1925. godine, 108 zemalja potpisalo je
Ženevski protokol. Potpisnice protokola bile su sve
vodeće sile osim Japana i SAD-a.
• To je bio prvi sporazum koji je zabranjivao ne samo
upotrebu, već i proizvodnju i čuvanje hemijskog i
bakteriološkog oružja. Kako virusi u to doba nisu bili
odvojeni od bakterija, termin bakteriološki obuhvatao
je i viruse, rikecije i gljivice.
Tokom II Svjetskog rata, Japanska vojska je koristila biološke agense u
Sovjetskom Savezu, Mongoliji i Kini.
Japanska 371 Imperijska jedinica koristila je najmanje 3.000
zarobljenika kao „pokusne kuniće“ za testiranje biološkog oružja.
Pretpostavlja se da je najmanje 1.000 zarobljenika umrlo u
eksperimentima sa uzročnicima koje izazivaju antrax, botulizam,
brucelozu, koleru, dizenteriju, meningokoknu infekciju i kugu.
Japanci
koriste
kineske
zatvorenike
za
testiranje
biološkog
oružja
Biološko oružje
• Godine 1940. u Kini i Mandžuriji su nakon prelijetanja
japanskih aviona zabilježene epidemije bubonske
kuge. Zaražene buhe izbacivane su zajedno sa žitom
namjenjenim štakorima koji su trebali poslužiti kao
prijenosnici buha u zajednice ljudi.
• Krajem 1945. godine Japanci su raspolagali sa

zalihama od ukupno 400 kg antraksa namjenjenog za
upotrebu u specijalnim bombama.
Biološko oružje
• Danas upotreba biološkog oružja ima toliko potencijala

da prouzrokuja masovne žrtve samo jednim slučajem kao
nuklearno oružje, ako ne i veće.
• Na primjer, Ured za Tehnološke Procjene (FBI) izračunao

je da 100 kg antrax spora rasutih po Washingtonu DC bi
ubio između 1 i 3 miliona stanovnika pod adekvatnim
vremenskim uslovima. Kada poredimo, nuklearna bojeva
glava od 1 megatone bi ubila između 750.000 i 1,9
miliona stanovnika.
Bioterorizam
• Bioterorizam je definisan kao upotreba bioloških agensa da

se namjerno proizvede bolest ili intoksikacija osjetljivog
stanovništva da bi se postigli ciljevi terorista.
• Metode i motivacije za takva djela su različite; mada
zajednički imenilac je potencijal za ogromni morbiditet i
smrtnost i uzrok najvišeg nivoa ljudske panike.
Bioterorizam
• SAD izdvajaju oko 3 milijarde dolara za genetska
istraživanja mikroorganizama, proizvodnju vakcina i
novih lijekova za liječenje oboljelih od infektivnih
bolesti.
• Neke osobine bioloških agensa čine ih idealnim
oružjem terorista, od kojih su najvažnije: jednostavna i
jeftina proizvodnja, relativno laka nabavka i
jednostavna primjena.
Bioterorizam
• Najčešći biološki agensi koji se mogu upotrijebiti kao
biološko oružje u ratu su bakterije (Bacillus anthracis,
Yersinia pestis, Francisella tularensis, Brucella species,
Coxiella burnetii), virusi (velike boginje, encefalitisa i
hemoragičnih groznica) i toksini (botulinum, ricin,
stafilokokni enterotoksin B..)
Bioterorizam
2001. godina
Primjerak pisma
koja su
sadržavala fino
granulirani prah i
izazvala antraks
Bioterorizam
• Upotreba biološkog oružja u terorističkim akcijama je realna mogućnost.
Prednosti korištenja biološkog oružja su:
• Jednostavno za rukovanje, za širenje

• Relativno jednostavna i jeftina proizvodnja
• Mogućnost širenja otrova na velikim područjima
• Teško za detekciju (bez boje, okusa i mirisa)
• Veliki broj oboljelih u kratkom periodu
• Sama spoznaja o mogućnosti napada biološkim oružjem može uzrokovati
paniku
Klasifikacija bioloških agenasa
Kategorija A - mikroorganizmi visokog prioriteta koji se lako
mogu diseminirati. Oni dovode do visokog mortaliteta, do
velike panike.
Zahtjevaju specificne javnozdravstvene i druge mjere.
U tu kategoriju spadaju :
Bacillus antracis(antraks), Yersinia pestis(kuga), Clostridium
botullinum toxin(botulizam), Francisella tularenssis
(tularemija), Filo virusi(Ebola virus, Marburg virus,
Hemoragijska groznica), Arena virusi (Lyssa virus-Lyssa
groznica).
Kategorija B - ukljucuje mikroorganizme koji se mogu

diseminirati sa umjerenom lakoćom. Uzrokuju umjereni
morbiditet i niski mortalitet.
Neophodno je poboljsanje javnozdravstvenih i laboratorijskih

kapaciteta.
U agense ove kategorije spadaju:

Coxiela burneti(Q groznica), Brucella species(bruceloza), Alpha
virus:virus Venezianskog encefalomijelitisa, virusi istocnog i
zapadnog konjskog encefalomijelitisa, Epsilon
toksin(Cl.perfirgens)
Kategorija C - podrazumijeva mikroorganizme koji se mogu

inžinjeringom proizvesti u oblike za masovnu diseminaciju
zbog njihove dostupnosti i izazvati veliki morbiditet i
mortalitet.
Predstavljaju veliki javnozdravstveni problem.
U ovu kategoriju spadaju: Haanta virusi (virusi hemoragijske

groznice nastale ugrizom krpelja), virusi žute groznice,
multirezistentni sojevi Mycobacterium tubercullosis.
Biološko oružje
• 1998 g. Johns Hopkins Centar za proučavanje Civilne Odbrane
posmatrao je potencijalne agense koji predstavljaju najveći rizik za
transmisiju, i imaju mogućnost da zaraze veliki broj civila i izazovu smrt.
Zaključili su da male boginje i antraxs imaju najveći stepen rizika.
Ostale bolesti na koje se ozbiljno gledalo su kuga, botulizam, tularemija
i virusna hemoragijska groznica.
• Biološki agens se može unijeti u ljudsko tijelo na više načina: aerosol

(inhalacijskim putem), konzumiranjem kontaminirane hrane ili vode
(oralnim putem), ubodom kroz kožu (perkutanim putem), ili
apsorpcijom kroz ili aplikacijom na kožu (dermalnim putem).
SISTEMI ŠIRENJA
Aerosol: Optimalno
• Veličina čestica 1-5 μ

• Potrebna duboka inspiracija I infektivna doza
• Ne mogu se detektirati našim osjetilima
Eksplozivna municija: Loše
• Visoke temperature i svjetlo prilikom

eksplozije inaktivira agense
• Neuspješna produkcija čestica veličine 1-5 μ
Biološko oružje
Karakteristike primjene biološkog oružja:
Nepredvidivost; može se spontano širiti i izvan mjesta primjene;
žrtve su češće civili nego vojnici; genetsko inženjerstvo otvara
nesagledive mogućnosti; upotreba se nikad ne priznaje.
Preventivni postupci primjenjenog javnog zdravstva:

Imunizacija (obvezna i specifična); zaštita strateških
vodoopskrbnih sistema; nadzor nad masovnom prehranom;
DDD-postupci (opći i protuepidemijski); zdravstveno
prosvjećivanje; ciljani stručno-zdravstveni projekti
Očekivani biološki agensi:

B. antracis; V. cholerae; S. typhi; B. melitensis; Y. pestis; variola;
poliovirus; virusi hemoragijskih groznica; toksini bakterija i
gljiva; DNA rekombinante
Kroz historiju, biološki
agensi su se koristili kao
oružje u smislu vojnih
akcija, dovodeći do
koncepta biološkog
ratovanja. No, danas
najveća mogućnost za
njegovu upotrebu jeste
protiv bezazlenog civilnog
stanovništva, tj. za
bioterorizam.
• Moguće protumjere
Anthrax
• Vakcinacija, antibiotici
Velike boginje
• Vakcinacija, karantena
Botulinum toksin
• protuotrov, intubiranje,
Ostali bakterijski agensi
• Antibiotici
Hemoragična groznica
• Intenzivna njega
• Zaštitne mjere
Filter maske koje dobro prijanjanju i koriste se u

trenutku izlaganja
Rukavice od lateksa i opće mjere

zaštite i sanitarne mjere, pružaju
dovoljnu zaštitu pri tretiranju pacijenata
Izolacija potrebnih žrtava

• Dekontaminacija
Neoštećena koža predstavlja barijeru za biološke

agense (osim mycotoksina)
Uklanjanjem odjeće odstranjuje se
najveći dio površinske kontaminacije
Tuširanje sapunom i vodom uklanja
99,9% mikroorganizama
Potencijalnim žrtvama preporučuje se
intravensko davanje antibiotika širokog
spektra
Trenutno dostupna cjepiva za: antraks, botulinum

toksin, tularemiju, kugu, Q groznicu, velike
boginje
Stopa smrtnosti prouzročena antraksom u promjeru od 18 km
BEZ MEDICINSKE ZAŠTITE
SA MEDICINSKOM ZAŠTITOM
Biološko oružje
• Prenošenje bioloških i toksičnih agenasa zrakom u obliku aerosola
(infektivna doza biološkog agensa je bitno manja od oralne doze koja
uzrokuje prirodni put prenošenja).
• Klinička slika ima teži oblik i kraću inkubaciju.
• Prenošenje bioloških toksičnih agenasa hranom pogodne za sabotaže i

diverzije (cilj je proizvodnja hrane- Salmonela , Shigela,Campylobacter).
• Prenošenje bioloških i toksičnih agenasa vodom voda je bolji medij za

razmnožavanje i širenje agenasa to jeste za sabotažu.
Biološko oružje
Prenos bioloških i toksičnih agenasa kontaktom i vektorima- prenosioci
agenasa mogu biti :
• artropodi (živi hematofagni insekti za prenosenje tzv prenosnih ili
transmisivnih zaraznih bolesti-buhe, komarci, krpelji kuga, Q groznica,
malarija, tularemija, hemoragična groznica) i
• glodari...
Borba protiv bioterorizma
Uspješna borba protiv terorizma podrazumijeva ranu i brzu dijagnostiku
koja je od ključnog značaja za brzo zbrinjavanje bolesnika i
zaustavljanje to jest ograničavanje epidemije.
• Uspješna borba protiv bioterorizma podrazumijeva razvoj vakcine,

lijekova i dijagnostičkih testova za dijagnosticiranje te fizičko i drugo
osiguravanje hrane i vode od mogućih napada
H V A L A N A P A Ž NJ I
70

Epid 2 Sve Prez

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Epid 2 Sve Prez

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HRONIČNE NEZARAZNE

Prof.dr. Sead Karakaš

• najniže stope u ljetnim

• varijacije - između populacija različitog etničkog

• sve češća dijagnoza u dobnim skupinama ispod 30 godina

• uzroci pandemije - globalno «debljanje» (usko povezana sa

• trostruki porast na 8.1%

• 2. kada je nivo glukoze natašte ≥7,0 mmol/L

• 3. kada je nivo glukoze u plazmi dva sata

• pojedince sa visokim rizikom za razvoj bolesti -

• ako se promjenom načina života ne postignu

• osobitu pažnju posvetiti i drugim kardiovaskularnim

• glavni uzrok mortaliteta u osoba sa šećernom

• U 2000. godini u USA registrovano je 164 000

• U zemljama EU u strukturi karcinoma u muškaraca

• U žena, generalno u svjetu, karcinom bronha je na

• Na osnovu dostupnih podataka procjenjeno je da je

• Najveća stopa incidence karcinoma bronha u

• U sredinama sa visokom incidencom

• Evidentno smanjenje rizika može se verifikovati tek poslije

• Pušenje cigareta je manji rizik za nastanak karcinoma kod

• Efekat "pasivnog pušenja" ispoljava se boravkom u sredini

Uticaj kancerogena iz životne atmosfere na

Zbog raširenosti navike pušenja cigareta teško

• Inhalacija silicijumske prašine povećava rizik za razvoj

• U osoba eksponiranih visokim koncentracijama

• Ekspozicija aromatičnim ugljikovodonicima pri

• Proučavanje uticaja pojedinih vrsta dijeta na

• Preživljavanje pacijenata zavisi

• Petogodišnje preživljavanje za oboljele

• Incidencija i smrtnost u posljednjih tridesetak godina u

• Rizik od razvoja ovog tumora ovisi o dobi te je znano da

• Unatoč napretku u kirurškim tehnikama i razvoju terapija,

• Sekundarna prevencija obuhvaća sve

• To je ujedno i najstariji liječnički zapis na papirusu.

• U njima se opisuje kauterizacija raka dojke instrumentom

Rak dojke je najčešći maligni tumor žena. U

Prema podacima većine zemalja svijeta, osim

Rizik razvoja raka dojke u žena je 1 prema 8, što

• Žene crne rase imaju značajno nižu incidenciju

• S obzirom na lokaciju u dojci, rak se najčešće

• Promjena životnog stila dramatično smanjuje

• Štoviše, studija ima čvrste dokaze da bi se jedan

• Riječ osteoporoza doslovno znači „šupljikave kosti“ ili

• Opšte prihvaćen pokazatelj koštane mase je područna

• Tokom životnog vijeka žene gube otprilike polovinu

• Približno 70% svih žena u dobi iznad 80 godina ima

• Sa produženjem prosječne dužine života žena, prijelomi

• Najveći socijalno-ekonomski problem predstavljaju

• Zbog toga se ova bolest danas nalazi u vrhu prioriteta

• Primarna OP se može javiti kod oba pola nezavisno od

• Postmenopauzalna OP je značajan zdravstveni

• Sekundarna OP je posljedica bolesti, stanja ili primjene

• rana hirurška ili prirodna menopauza (žene prije 45-te

• premenopauzalna amenoreja > 6 mjeseci ne zbog

• histerektomija, sa barem jednim sačuvanim jajnikom,

• tekuća ili planirana dugotrajna oralna upotreba

* porodična anamneza OP (naročito fraktura kuka kod

* nizak indeks tjelesne mase (< 19kg/m2)

1. Zdrava i raznovrsna ishrana radi zadovoljenja dnevnih

2. Redovno izlaganje suncu. Dnevne potrebe u vitaminu

Mnogo se pažnje posvećuje konceptu vršne gustoće

4. Prekid štetnih navika (pušenje, pretjerano