ZLATAREVO ZLATO KRATAK SADRŽAJa od banane

Radnja se ovoga romana događa krajem šesnaestoga stoljeća te počinje u

vrijeme kraljevanja Makse drugoga i banovanja biskupa Đure Draškovića.

Prvi lik koji se spominje stara je Magda koja je poznata pod nadimkom
“Paprenjarka”. Bila je udovica, a živjela je od prodaje paprenjaka koje je
pekla noću. Bila je mršava i imala je šiljast nos navrh kojega je stajala
bradavica te je zbog toga nalikovala vještici.

Nakon toga upoznajemo se s Grgom Čokolinom, gradskim prevrtljivcem i

spletkarošem za kojega nitko nije znao odakle dolazi te se smatralo da se
bavi „nečistim poslom“ odnosno nekom vrstom “crne magije”.

Magda je stanovala kod Petra Krupića, zlatara i gradskoga starješine koji je

također bio udovac te je imao kćer Doru. Stara Magda Dori je bila krštena
kuma, jako ju je voljela i brinula se za nju iako Dora nije zahtijevala mnogo
brige jer je bila dobroćudna, oštroumna te izrazito lijepa. Zbog njenih
osobina, ali i zbog zlatarova zlata, obilazili su ju brojni zagrebački mladići,
ali zlatar još nije htio Doru udati. Među proscima se našao i brijač Grga
Čokolin koji je jednoga dana uranio i otišao na Krupićeva vrata pitati za
Dorinu ruku. Zlatar ga je ljubazno primio i saslušao, ali ga je odbio tvrdeći
da je Dora premlada.

Kad je Grga otišao, Magda je upozorila zlatara na Grgu koji nikako nije bio
na dobrom glasu u gradu. Grga je znao da ga je Magda ocrnila pred
Krupićem pa je nju krivio za svoj neuspjeh. Zbog toga joj se odlučio osvetiti.
Jednoga dana nagovorio je Magdu da mu proda svijeće „jedanaest na
funtu“ iako je to bilo protiv propisa. Magda se opirala, ali Grga se pravio
pouzdan te je bio uporan pa je Magda na kraju pristala. Grga ju je tada
prijavio gradskom sudu te je Magda morala platiti kaznu.

Godina je 1574., Zagrebački kanonik Antun Vramec dolazi u posjet Stjepku

Gregorijancu, gospodaru Medvedgrada. Saznajemo kako je Stjepkova žena
Marta bolesna te boravi u Mokricama jer joj tamo vrijeme bolje odgovara.
On ima dva sina, Niku i Pavla kojemu je Vramec kršteni kum. Saznajemo
kako je Pavao rijetko kod kuće, Stjepko za njega kaže: “Leti po svijetu, bog si
ga znao, u koga se taj dečko vrgo. Divljak je, svojeglav, pa ide sve svojim
putem”.