Kratak sadržaj - Postolar i vrag i Željko Pervan

Iako je siromašan postolar je radio je po cijele dane je i noći, nikako nije

mogao namiriti gladna usta u svojoj kući. Imao je puno djece i nikada nije
bilo dovoljno hrane za sve njih. Jednom prilikom zatražio je pomoć, a u
očaju, zatraži je i od samog vraga.

Vikne: “Pomoz’, ma i tko si!

Baš da vrag mi pomoć nosi.”

Kad evo odmah vraga na vrata. Vrag mu obeća bogatstvo i kaže mu da mu

ništa neće nedostajati, ali postojao je jedan uvjet. Morao je nakon sedam
godina ići u pakao. Pošto mu je bilo hitno i nije imao drugi način, pristao je
na pogodbu vraga. Od toga dana njegova obitelj i on živjeli su u obilju hrane,
odjeće, ali i zlata.

Bi l’ pomoći, vraže, bilo?”

Vrag će na to: “Pomoć laka;
Svega blaga preko mjere,
Al to znaš da ruka svaka
Drugu ruku opet pere:
Zato poslije sedam ljeta
Sa mnom ćeš put moga svijeta.”

Jedne noći na putu do neba, Sina Božjeg zadesio je mrak i to točno pored
postolareve kuće. Zamolio je postolara za noćenje. Postolar ga je lijepo
ugostio, pripremio mu je jarebicu, fino vino i pripremio mu krevet za
noćenje.

Sutradan ujutro, Sin Božji se zahvalio na noćenju i odlučio je krenuti dalje.

Pošto ga je postolar tako lijepo ugostio, Sin Božji mu je rekao da će mu
ispuniti tri želje.

Na svemu ti hvala moja,

Pa mi reci do tri želje.
– Riječ istina bit će tvoja –
Bile male ili velje!”
Tako je postolar izrekao svoje tri neobične želje.

One su glasile: ako netko sjedne za njegov tronožac, uvijek neka ostane  na
njemu i bez njegove pomoći da se ne može osloboditi od tamo , kada mu
netko pogleda u prozor, neka nikada ne uspije iz njega glavu izvući bez
njegove pomoći te tko mu dotakne krušku u vrtu neka zauvijek tamo i
ostane i neka se ne uspije izvući bez njegove pomoći. Iako su njegove želje
bile izrazito neobične, Sin Božji mu ih je odlučio ispuniti.

A Bog reče: “Čudni ljudi!

Al’ što želiš, to ti budi.”

I prošle su tako godine, sedam čak, i stigao je vrag na vrata po postolara.

Postolar ga zamoli da ga pričeka dok večera jer ne može gladan ići u pakao.
Vrag je tada sjeo na tronožac i kada se htio ustati, više nije mogao. Bacao
se, urlao je, ali ništa mu nije pomagalo.

“Čekaj dokle večeramo;

Tko će gladan sad u pak’o?
Na tronošku sjedi tamo!”
Na tronošku vraže sio,
K’o prikovan da je cio.

Tada je rekao postolaru da ga pusti, a on će mu zauzvrat dati još sedam

godina prije nego ga opet pozove u pakao. Postolar ga je pustio.

Ponovo je prošlo sedam godina i vrag se ponovo vratio. Postolar je opet

htio večerati pa zamoli vraga da ga pričeka. Vrag pričeka ovoga puta vani,
ali samo promoli glavom kroz prozor. U tom trenu, vragu glava zapne u
prozoru i zaglavi se. Vrag je opet na sve načine pokušao izvući glavu, a kako
nije uspijevao zamolio je postolara da mu pomogne. Vrag će mu ponovo
dati još sedam godina slobode.

“Oj, računi tebi pusti!

Sedam jošte dajem ljeta
Tvojoj duši ovog svijeta,
Al’ me, goso, pusti, pusti!”
Postolar ga posluša i vrag nestane. Idućih sedam godina je prošlo. Vrag se
vratio po postolarevu dušu. Postolar mu kaže da ode do kruške, ubrati ih
malo za put.

Lija majstor stiska oči:

“U lijep čas mi doš’o jesi!
Gle tam’ krušku, deder skoči
Pa krušaka se natresi
I kruške mi nosi simo
Da se putem osladimo.”

Vrag ode do stabla i kada je počeo tresti krušku, zalijepio se za nju. Opet je
vikao, cvilio, kukao, ali ništa nije pomagalo. Kaže on postolaru da će mu dati
još sedam godina, ako ga oslobodi. Tada postolar dovede svoje momke koji
remenjem istuku vraga.

“Oj, pustoga vam remena!

Joj, nemojte – ta to gori,
Ni vrag nije od kamena;
Stoga za lijek leđa mojih,
A s žuljeva mojih hudih,
Jošte dva’est, ljeta tvojih
Na ovome svijetu budi!”

Vrag u mukama ponudi postolaru još dvadeset godina slobode, ali

postolarevi ljudi krenu još jače tući vraga, a postolar mu tada kaže kako on
nikada nije niti mislio ići s njim u pakao.

“Kraj je sada svakoj šali,

Ja ti rekoh, ne budali!”

Tada mu vrag kaže da ga oslobađa i da nikada ne mora ići s njim u pakao,

samo neka ga oslobodi. Postolar ga tada pusti i vrag nestane. Postolar je
ostao slobodan, a vrag se više nikada nije pojavio kod postolara.

“Jao! jao! dosta! dosta!

Nek ti duša bude prosta.”
“Id’, luđače, do nemila!”
Majstor reče, vrag do vraga
Nikad njemu više traga.