Professional Documents
Culture Documents
Miroslav Pinter Đeli - Učenje U Snu
Miroslav Pinter Đeli - Učenje U Snu
Miroslav Pinter Đeli - Učenje U Snu
UČENJE U SNU
SARAJEVO, 1977.
KAKO SPOZNATI SEBE
Kako najlakše osvojiti znanja i, upoznati svijet - kako steći iskustvo koje donosi
život i knjiga - bilo je područje kojim su se zanimali veliki umovi čovječanstva.
Premostiti vrijeme i ući u dveri nauke - bio je san mnogih mladih ljudi širom
svijeta.
U novije vrijeme, osobito poslije završetka drugog svjetskog rata, sve je veći
broj američkih, sovjetskih, zapadnonjemačkih i drugih naučnika koji su na
eksperimentima ustanovili i teorijski fundirali metodu učenja u snu
(hipnopedija).
Naučnici su dokazali da čovjek, pod određenim uslovima, može za vrijeme
trajanja sna da usvaja i pamti što čuje. Svejedno je pri tome da li čuje direktan
govor drugog čovjeka ili sluša govor posredstvom magnetofona, odnosno
automatskog gramofona.
Učenje u snu ili podsvjesno usvajanje znanja provedeno je prvi put za vrijeme
korejskog rata. Eksperti američke ratne mašinerije osjećali su mnogo problema
od nepoznavanja kineskog jezika. Ne samo u vojno-obavještajnom smislu.
Redovno učenje je, inače, sporo. A njima se žurilo. Sasvim slučajno jednom od
eksperata pala je ideja da provede u djelo teoriju francuskih psihologa i
naučnika o uslovnom refleksu. Proveli su eksperiment na dobrovoljclma-
vojnicima i tako je prvi put prodrla u javnost teorija - metoda o učenju u snu
kao brža i efikasnija od uobičajenog usvajanja znanja putem pamćenja.
Tehnika američkih (vojnih) stručnjaka sastojala se u tome što su
magnetofonske trake snimljenog kineskog govora posredstvom malih zvučnika,
postavljenih ispod jastuka vojnika, prenosile riječi do njihovog uha. Sat, dva,
nakon što bi vojnik - dobrovoljni »objekat eksperimenta« čvrsto usnuo - snimak
je počeo da emituje riječi (ponekad i s kraćim pauzama), pa sve otprilike do
početka buđenja. Poslije nekoliko noći, ta ista lekcija - snimak - emitovana je
vojnicima kada su bili budni. Rezultat: za tri mjeseca američki mladići govorili
su i komandovali na kineskom jeziku, i to naglašavajući riječi onim akcentom
koji su čuli na snimcima, koji se razlikovao mnogo od govora Amerikanaca, koji
su kineski naučili uobičajenom metodom i koji nikad nisu mogli da savladaju
specifičan kineski akcenat. Stručnjaci su kasnije teorijski izveli zaključak da
čovjekova podsvijest predstavlja 9/10 ljudske duše, a svijest 1/10 i da
obrazovanje, unatoč tome, opterećuje tu 1/10.
Poznato nam je da je Radio-stanica u Usti na Labi (CSSR), kao prva u svijetu,
svojevremeno emitovala redovne časove engleskog jezika na osnovu metode
hipnopedije, to jest provodila je nastavu za vrijeme sna.
Institut za lingvistiku Ukrajinske akademije nauka u Kijevu do sada je
organizovao preko 500 hipnopedijskih grupa (učenje u snu).
Grupa sovjetskih naučnika u Moskvi, krajem 1961. godine, izvršila je seriju
eksperimenata iz oblasti hipnopedije. Njihova se metoda sastojala u tome da se
govorni materijal, snimljen na magnetofonskoj traci, emituje više puta, s
pauzama, u toku noći.
Svoja ispitivanja i Rezultate poslije dugogodišnjih eksperimenata rezimirali su
na ovaj način:
1) Emitovani materijal (strane riječi) učenici eksperimentalne grupe upamtili
su i reprodukovali dva-tri puta bolje od učesnika kontrolnih grupa;
2) Riječi kratkih slogova, jednostavnog značenja pamte se brže od drugih;
3) Znatno se bolje usvajaju i reprodukuju same riječi od povezanog teksta
za čije je usvajanje nužno smisaono, logičko, pamćenje;
4) Veću sposobnost u usvajanju - učenju za vrijeme hipnopedije pokazivala
su lica koja su prije hipnopedijske seanse bila pod odgovarajućom sugestijom i
koja su dobila uputstvo za usvajanje govorne informacije i,
5) Dobijeni podaci omogućili su da se izvede zaključak da je najefikasnije
vrijeme za provođenje hipnopedije kad je lice koje uči u površnom, a ne
dubokom snu.
U naučnim krugovima u oblasti hipnopedije veliki glas uživa profesor Leonid
Andrejevič Blizničenko s instituta za strane jezike pri Ukrajinskoj akademiji
nauka u Kijevu koji metodom »noćne škole«, prema američkim iskustvima,
praktikuje »studiranje u snu«. Polaznici ove »noćne škole stranih jezika« treba
već prethodno da znaju ponešto od jezika koji žele da nauče. Njihova je
obaveza još da svake večeri u 22,45 dođu na spavanje u školu. Prije spavanja
pročitaju dvadeset do trideset novih riječi. Za vrijeme sna s magnetofonske
trake melodičan glas djevojke nekoliko puta izgovara riječi iz programa te
večeri. Ispitivanja pokazuju da učesnici seanse sutradan glatko ponavljaju sve
te riječi.
Željeli bismo da vam skrenemo pažnju na razliku u metodu obučavanja
američkih i sovjetskih naučnika. Amerikanci su svojim vojnicima »prenosili«
lekciju ne upoznavši ih prethodno sa sadržinom poruka, a Sovjeti su već prve
noći upoznali ispitanike sa tekstom koji će biti emitovan.
Eksperiment koji je izveden na Univerzitetu Sjeverne Karoline u SAD sa 40
studenata odlična sluha, koji su prethodno izabrani za ovaj test, upotpuniće
našu predstavu o tehnici učenja u snu. Prilikom izvođenja tog testa grupa je
bila podijeljena u dvije partije od po 20 studenata. Svaka grupa spavala je tri
sata u »psihološkoj« laboratoriji. Posredstvom elektroencefalografa ispitivano je
stanje i dubina sna svakog studenta. U eksperimentu je bilo predviđeno da
jedna grupa spava bez uznemirivanja, dok su drugoj grupi od dvadeset
studenata bile emitovane liste riječi koje su »prenošene« svakom posebno
posredstvom malog zvučnika ispod jastuka. Kada su ispitivači probudili
studente, tražili su od njih da im ponove listu riječi koja im je tom prilikom prvi
put bila »prenesena«. Ispitivači su bili iznenađeni uspjehom eksperimenta. Svi
ispitanici s uspjehom su ponovili riječi koje su u snu »čuli«. Drugi ispitanici
morali su naporno učiti uobičajenom metodom da bi postigli isti cilj. Naučnici su
tom prilikom konstatovali da je metod učenja u snu sličan obnavljanju znanja
koje je nekada bilo stečeno i vremenom zaboravljeno.
Ovi eksperimenti potvrdili su efikasnost grupnog učenja u snu i pod
rukovodstvom naučnika. Sličnih primjera ima više. Mi ćemo samo spomenuti,
ali se nećemo mnogo zadržavati na primjeru operskog tenora Ramon-a Vinay-a,
koji je ovladao italijanskim tekstom prilikom svog prvog nastupa u Milanskoj
skali, i to u roku od dvije sedmice uz pomoć automatskog magnetofona. Tekst i
melodiju je savladao, uglavnom, dok je spavao, za sve vrijeme sna bio je
uključen automatski magnetofon koji je emitovao arije iz opere »Aida«.
Prednost hipnopedije prema uobičajenim metodama je neosporna, ali ipak to
ne znači da ona može zamijeniti učenje u školi. Široka primjena hipnopedije u
školskim ustanovama još je pod upitnikom. Sistematsko prenošenje govora iz
noći u noć za vrijeme sna moglo bi, vjerovatno, nakon dužeg vremena izazvati
zamor učenika i tako smanjiti njegovu intelektualnu sposobnost. Dakle,
potrebno je sačekati čvršće dokaze naučnih krugova o štetnosti ili neštetnosti
takvog načina učenja u dužem vremenskom roku.
MOGUĆNOSTI HIPNOTERAPIJE
(Odlomci iz reportaža)
Godina X
BEOGRAD
ILUSTROVANA POLITIKA
13. JUN 1967 -
Broj 449
HIPNOTIZER JE ZAPEČAĆEN!
Tajna na traci
Samo cigarete
Drugi dan
Treći dan
- Kako ste raspoloženi?
- Odlično. Nisam nervozan i ne osećam želju da izađem. Spavao sam osam
časova, čvrsto i bez snova. Na hranu ne mislim i, nećete verovati, nisam
gladan. Dok šetam, čitam ili kucam na mašini, ne osećam malaksalost. Ipak,
koliko mogu, štedim energiju.
- »Javljaju« li se creva ponovo?
- Još, povremeno i, kao i juče, oko podne. To je njihova navika da rade.
Očekujem da se umire sutra. Za sada ih umirujem vodom koju i dalje uzimam
oko pola litre u toku 24 časa.
Četvrti dan
Peti dan
- Je li sve u redu?
- A kod vas? Ja sam odlično. Jedino se borim sa cigaretama.
- Škodi vam duvan?
- Ne bih rekao, ali imam suviše slobodnog vremena a navika je velika. Pre
nego što sam dospeo ovamo, pušio sam oko četrdeset cigareta dnevno. Sada
sam već sveo na deset komada...
- I ne osećate muku?
- Ne. Moj stomak se potpuno umirio, zapravo »pomirio« sa mojom
odlukom.
- Pijete li vodu?
- I dalje, ali bezvoljno. Prisiljavam sebe da bih ublažio neizbežno gubljenje
telesne težine.
- Jeste li oslabili?
- Verovatno. U ogledalu to ne primećujem. Ali i ne ogledam se izuzev za
vreme brijanja svakog drugog dana. Ovo je zaista najčudniji godišnji odmor koji
se može zamisliti i jedino se plašim da ću se ulenjiti.
Šesti dan
Sedmi dan
ILUSTROVANA POLITIKA
- Godina X
1967 BEOGRAD
27. JUN
Broj 451
HIPNOTIZER JE OTPEČAĆEN!
Osmi dan
- I dalje spavam odlično. Jutros sam se probudio u osam sati i ustao potpuno
svež. Posle brijanja i umivanja radio sam oko pet minuta gimnastiku, a zatim
šetao po sobi petnaestak minuta. Do jedanaest sati naizmjenično sam čitao i
kucao na pisaćoj mašini. Tada sam poništio dejstvo svih pozitivnih mehaničkih
sugestija koje sam koristio u proteklih osam dana. Odmah sam osetio postedice
osmodnevnog gladovanja: laku vrtoglavicu, neraspoloženje, brz zamor,
osećanje da mi je stomak zalepljen za kičmu, gubitak koncentracije, dosadu i
nervozu.
Posle tri časa ponovo sam primenio blagotvorni uticaj ranije pripremljene
pozitivne mehaničke sugestije i tegobe su potpuno iščezle. Tako ću se osećati u
sledeća 24 časa. Zašto 24 časa? Zato što se mehaničke sugestije daju za toliko
vremena unapred, a na taj način i dejstvo im je najsnažnije.
Deveti dan
- Opet sam celog dana bio aktivan i raspoložen. I ne pokušavam da legnem da
bih se odmorio, jer ne osećam potrebu za odmorom. Jedino vreme prekraćujem
kao i do sada. Čitam, slušam radio, pravim beleške, šetam po sobi i sedim
pored prozora posmatrajući prolaznike i saobraćaj na širokom bulevaru.
Razmišljam, malo pušim i povremeno radim gimnastiku.
Izgleda kao da mi je srce nešto usporilo rad. To je i normalno, očekivao sam
takvu reakciju. Takođe, konstatujem po pantalonama da sam nešto tanji u
struku. Prisiljavam sebe da pijem tri puta više vode nego što organizam
zahteva. Cigarete sam sveo na tri komada dnevno, iako bih veoma rado
popušio i dvadeset. Ali to bi u ovim okolnostima bilo štetno za organizam.
Deseti dan
Jedanaesti dan
- Spavao sam do deset časova, jer sam se sinoć zadržao nešto duže slušajući
radio. Ni danas nema nikakvih promena, osećam se odlično. Sve vreme držao
sam ručni časovnik na stolu i malopre uzeh da ga stavim na ruku. Iznenađen
sam: ili se kaiš istegao ili je moj zglob postao tanji? Biće da je ovo drugo.
Čim popijem decilitar vode, imam osećanje kao da sam se prejeo. Jutros za
vreme brijanja primetio sam u ogledalu da sam omršavio. Lice mi je postalo
bledo. Međutim, na hranu uopšte ne pomišljam. Vreme je tmurno i kišovito,
prohladno za ovo doba godine, pa i nemam želju da izađem među ljude u
šetnju.
Dvanaesti dan
- Potpuno sam se privikao na ovaj pomalo čudan način života. Kao da trenutno
nemam nikakvih teškoća, čak sam i bezbrižan. Raspoložen sam. Zar to nije
čudo?
Završio sam čitanje treće, poslednje knjige koju sam poneo. Tako će mi
sledećih dana vreme sporije prolaziti. Eh, kad bih mogao da dobijem bar
oglasne strane dnevnih listova. Baterije u tranzistoru su pri kraju. A pisaća
mašina mi je odranije pokvarena.
Preostaju još samo tri dana. Najvažnije je da je magnetofon ispravan, a za
ostalo ću lako. Soba u kojoj se nalazim duga je četiri metra, a prostor za šetnju
nije veći od tri metra. Voleo bih da mogu više da se krećem, ali mi je glupo da
se sto puta okrenem na »stazi« koja nije duža od tri metra.
Trinaesti dan
Četrnaesti dan
- Niko mi neće verovati, ali vreme brzo prolazi, a ja ne spavam više nego
što je potrebno. Jedino sam otkrio da mi je okovratnik košulje postao prevelik
bar za jedan broj, što znači da je vrat postao tanji. Pantalone su mi preširoke.
Posle petnaestodnevnog boravka u Beogradu, Pinter je odputovao kući u
Sarajevo. Kaže da priprema novu knjigu kojoj će dati naslov »Psihofonija i
učenje u snu«. Njegov beogradski eksperiment izazvao je različita reagovanja
naših čitalaca. Mnogi nam pišu da gladovanje kao lek nije nepoznato.
I nije. Ali Miroslav Pinter tvrdi da za svih četrnaest dana gladovanja nije osetio
potrebu za jelom. U tome je novost i zanimljivost njegovog eksperimenta.
Dž. Husić
SAMOSAVLAĐIVANJE