MIROSLAV PINTER

UČENJE U SNU

SARAJEVO, 1977.
 KAKO SPOZNATI SEBE

U svijetu i kod nas svakodnevno izlaze knjige različitih naslova, raznovrsnih

područja, umjetnosti, slikarstva, poezije, proze i dr. Da je posljednjih godina
broj naučnih djela u porastu, znaju svi oni koji makar uzgredno prate izdavanje
knjiga. Naročito s područja naučnih grana koje doživljavaju neslućen razvoj.
Među takve na prvom mjestu spadaju naučna djela iz oblasti neuropsihijatrije,
psihologije i dr. Naslovi takvih djela upozoravaju nas da je savremeni čovjek
sve više izložen udarima potrošačkog društva, da je napadnut bolestima
takozvanog »obilja« i da je sve manje mira, pa prema tome i pravog,
autentičnog života. Priznata naučna imena upozoravaju da je zdravlje
savremenog čovjeka dovedeno u pitanje u prvom redu njegovom krivnjom,
pomanjkanjem snage da se odupre magiji svakodnevnog standarda. U isto
vrijeme poznati psiholozi ističu da čovjek može mnogo više učiniti za sebe od
onoga što čini. Može uticati na formiranje svijesti i doći do spoznaje da
poljuljano samopouzdanje i sigurnost može otkloniti izgrađivanjem svoje
ličnosti, formiranjem čvrste volje koja se razvija u smislu da ne postoji ništa u
životu što čovjek ne može da savlada, da je čovjek gospodar svoje sudbine i
svoje prirode.
U tom smislu i sa sličnim idejama je napisana i ova knjiga kojoj je svrha da
otkrije u čovjeku neslućene mogućnosti usmjeravanja života prema vlastitim
željama i htijenjima.
Ova knjiga oslobađa čovjeka svih naslijeđenih kvalifikativa o misterioznosti i
magiji duše i upućuje na misao da je sudbina čovjeka u njegovim rukama, da je
zaista velika snaga u čovjeku, u njegovoj sugestiji, autosugestiji i moći uticanja
na životni tok i svakodnevnicu.
Jednostavnim načinom izložene su metode ili tehnike kako čovjek može da
otkloni jedno svoje raspoloženje, kako u sebi može da otkrije duboko sakrivenu,
ali prisutnu snagu u volju koju treba pokrenuti i usmjeriti. Veoma je važno znati
da li nešto želimo i šta je to što želimo. Knjiga nas upućuje u to kako da
kanališemo naše energije, kojim pravcima da usmjerimo postupke i na koji
način da izrazimo svoju ličnost, kako da se oslobodimo maske koja se bez naše
volje i neprimjetno usađuje u našu ličnost kao naš identitet koji to nije.
Objasnili smo kakve mogućnosti postoje ako želimo da ovladamo znanjem, ako
hoćemo da savladamo nepoznata naučna područja i to u postupku koji su
moderni psiholozi i psihijatri već prihvatili. To je sve rečeno u našoj prvoj i
drugoj tehnici - učenje u snu i sugestija u snu. U časovima kada su naša čula
»uspavana«, kad je naša aktivna svtjest potisnuta, kad je racionalna misao
oslobođena svakodnevne stihije koja djeluje na naš psihički život, u tom
»stanju« nekog blagog sna, polusna, poruke koje emituje glas s magnetofona
djeluju nevjerovatno sugestibilno relaksirajuće. To je naša treća tehnika-metod
relaksacije, kontrolisane relaksacije (sugerisanje i učenje u budnom,
relaksiranom stanju).
Svaka od ovih tehnika-metoda imaju podjednako djelovanje. Dokazuju moć
sugestije i autosugestije, utvrđuju način i postupak sugestivne intervencije na
čovjekovu psihu i objašnjavaju kako čovjek na uspješan način kontaktira sa
svojom podsviješću, kako sugestivno stimuliše kreativnu moć, koja je »usnula«
u čovjekovoj podsvijesti, a sve u cilju da se oslobodi nagomilanog dnevnog
iskustva koje pritiskuje i potiskuje našu volju. Naše tehnike omogućuju da
čovjek ispolji i realizuje nove ideje, ciljeve, nove misli i nova shvatanja i na
kraju da na određeni način i pod određenim uslovima brisanjem racionalnih
ograničenja osiguraju djelovanje željenih sugestija u podsvijesti, što je
preduslov svakog zdravog duhovnog života.

BRZO UČENJE U SNU

Kako najlakše osvojiti znanja i, upoznati svijet - kako steći iskustvo koje donosi
život i knjiga - bilo je područje kojim su se zanimali veliki umovi čovječanstva.
Premostiti vrijeme i ući u dveri nauke - bio je san mnogih mladih ljudi širom
svijeta.
U novije vrijeme, osobito poslije završetka drugog svjetskog rata, sve je veći
broj američkih, sovjetskih, zapadnonjemačkih i drugih naučnika koji su na
eksperimentima ustanovili i teorijski fundirali metodu učenja u snu
(hipnopedija).
Naučnici su dokazali da čovjek, pod određenim uslovima, može za vrijeme
trajanja sna da usvaja i pamti što čuje. Svejedno je pri tome da li čuje direktan
govor drugog čovjeka ili sluša govor posredstvom magnetofona, odnosno
automatskog gramofona.
Učenje u snu ili podsvjesno usvajanje znanja provedeno je prvi put za vrijeme
korejskog rata. Eksperti američke ratne mašinerije osjećali su mnogo problema
od nepoznavanja kineskog jezika. Ne samo u vojno-obavještajnom smislu.
Redovno učenje je, inače, sporo. A njima se žurilo. Sasvim slučajno jednom od
eksperata pala je ideja da provede u djelo teoriju francuskih psihologa i
naučnika o uslovnom refleksu. Proveli su eksperiment na dobrovoljclma-
vojnicima i tako je prvi put prodrla u javnost teorija - metoda o učenju u snu
kao brža i efikasnija od uobičajenog usvajanja znanja putem pamćenja.
Tehnika američkih (vojnih) stručnjaka sastojala se u tome što su
magnetofonske trake snimljenog kineskog govora posredstvom malih zvučnika,
postavljenih ispod jastuka vojnika, prenosile riječi do njihovog uha. Sat, dva,
nakon što bi vojnik - dobrovoljni »objekat eksperimenta« čvrsto usnuo - snimak
je počeo da emituje riječi (ponekad i s kraćim pauzama), pa sve otprilike do
početka buđenja. Poslije nekoliko noći, ta ista lekcija - snimak - emitovana je
vojnicima kada su bili budni. Rezultat: za tri mjeseca američki mladići govorili
su i komandovali na kineskom jeziku, i to naglašavajući riječi onim akcentom
koji su čuli na snimcima, koji se razlikovao mnogo od govora Amerikanaca, koji
su kineski naučili uobičajenom metodom i koji nikad nisu mogli da savladaju
specifičan kineski akcenat. Stručnjaci su kasnije teorijski izveli zaključak da
čovjekova podsvijest predstavlja 9/10 ljudske duše, a svijest 1/10 i da
obrazovanje, unatoč tome, opterećuje tu 1/10.
Poznato nam je da je Radio-stanica u Usti na Labi (CSSR), kao prva u svijetu,
svojevremeno emitovala redovne časove engleskog jezika na osnovu metode
hipnopedije, to jest provodila je nastavu za vrijeme sna.
Institut za lingvistiku Ukrajinske akademije nauka u Kijevu do sada je
organizovao preko 500 hipnopedijskih grupa (učenje u snu).
Grupa sovjetskih naučnika u Moskvi, krajem 1961. godine, izvršila je seriju
eksperimenata iz oblasti hipnopedije. Njihova se metoda sastojala u tome da se
govorni materijal, snimljen na magnetofonskoj traci, emituje više puta, s
pauzama, u toku noći.
Svoja ispitivanja i Rezultate poslije dugogodišnjih eksperimenata rezimirali su
na ovaj način:
1) Emitovani materijal (strane riječi) učenici eksperimentalne grupe upamtili
su i reprodukovali dva-tri puta bolje od učesnika kontrolnih grupa;
2) Riječi kratkih slogova, jednostavnog značenja pamte se brže od drugih;
3) Znatno se bolje usvajaju i reprodukuju same riječi od povezanog teksta
za čije je usvajanje nužno smisaono, logičko, pamćenje;
4) Veću sposobnost u usvajanju - učenju za vrijeme hipnopedije pokazivala
su lica koja su prije hipnopedijske seanse bila pod odgovarajućom sugestijom i
koja su dobila uputstvo za usvajanje govorne informacije i,
5) Dobijeni podaci omogućili su da se izvede zaključak da je najefikasnije
vrijeme za provođenje hipnopedije kad je lice koje uči u površnom, a ne
dubokom snu.
U naučnim krugovima u oblasti hipnopedije veliki glas uživa profesor Leonid
Andrejevič Blizničenko s instituta za strane jezike pri Ukrajinskoj akademiji
nauka u Kijevu koji metodom »noćne škole«, prema američkim iskustvima,
praktikuje »studiranje u snu«. Polaznici ove »noćne škole stranih jezika« treba
već prethodno da znaju ponešto od jezika koji žele da nauče. Njihova je
obaveza još da svake večeri u 22,45 dođu na spavanje u školu. Prije spavanja
pročitaju dvadeset do trideset novih riječi. Za vrijeme sna s magnetofonske
trake melodičan glas djevojke nekoliko puta izgovara riječi iz programa te
večeri. Ispitivanja pokazuju da učesnici seanse sutradan glatko ponavljaju sve
te riječi.
Željeli bismo da vam skrenemo pažnju na razliku u metodu obučavanja
američkih i sovjetskih naučnika. Amerikanci su svojim vojnicima »prenosili«
lekciju ne upoznavši ih prethodno sa sadržinom poruka, a Sovjeti su već prve
noći upoznali ispitanike sa tekstom koji će biti emitovan.
Eksperiment koji je izveden na Univerzitetu Sjeverne Karoline u SAD sa 40
studenata odlična sluha, koji su prethodno izabrani za ovaj test, upotpuniće
našu predstavu o tehnici učenja u snu. Prilikom izvođenja tog testa grupa je
bila podijeljena u dvije partije od po 20 studenata. Svaka grupa spavala je tri
sata u »psihološkoj« laboratoriji. Posredstvom elektroencefalografa ispitivano je
stanje i dubina sna svakog studenta. U eksperimentu je bilo predviđeno da
jedna grupa spava bez uznemirivanja, dok su drugoj grupi od dvadeset
studenata bile emitovane liste riječi koje su »prenošene« svakom posebno
posredstvom malog zvučnika ispod jastuka. Kada su ispitivači probudili
studente, tražili su od njih da im ponove listu riječi koja im je tom prilikom prvi
put bila »prenesena«. Ispitivači su bili iznenađeni uspjehom eksperimenta. Svi
ispitanici s uspjehom su ponovili riječi koje su u snu »čuli«. Drugi ispitanici
morali su naporno učiti uobičajenom metodom da bi postigli isti cilj. Naučnici su
tom prilikom konstatovali da je metod učenja u snu sličan obnavljanju znanja
koje je nekada bilo stečeno i vremenom zaboravljeno.
Ovi eksperimenti potvrdili su efikasnost grupnog učenja u snu i pod
rukovodstvom naučnika. Sličnih primjera ima više. Mi ćemo samo spomenuti,
ali se nećemo mnogo zadržavati na primjeru operskog tenora Ramon-a Vinay-a,
koji je ovladao italijanskim tekstom prilikom svog prvog nastupa u Milanskoj
skali, i to u roku od dvije sedmice uz pomoć automatskog magnetofona. Tekst i
melodiju je savladao, uglavnom, dok je spavao, za sve vrijeme sna bio je
uključen automatski magnetofon koji je emitovao arije iz opere »Aida«.
Prednost hipnopedije prema uobičajenim metodama je neosporna, ali ipak to
ne znači da ona može zamijeniti učenje u školi. Široka primjena hipnopedije u
školskim ustanovama još je pod upitnikom. Sistematsko prenošenje govora iz
noći u noć za vrijeme sna moglo bi, vjerovatno, nakon dužeg vremena izazvati
zamor učenika i tako smanjiti njegovu intelektualnu sposobnost. Dakle,
potrebno je sačekati čvršće dokaze naučnih krugova o štetnosti ili neštetnosti
takvog načina učenja u dužem vremenskom roku.

KAKO SE UČI U SNU?

U osnovi prirodnog (kao i hipnotičkog) sna je kočenje, ali uz prisustvo

»dežurnog punkta» u moždanoj kori. Zahvaljujući tome, ostvaruje se govorna
veza - »raport« - između budnog i usnulog (između hipnotizera i hipnotisanog).
O tome da podsvijest funkcioniše dok spavamo postoje, bez sumnje, obimni
naučni dokazi.
Stanje potpunog, dubokog sna nastaje samo u slučaju kada je kočenje
obuhvatilo čitavu moždanu koru. U slučaju kada izvor nadražaja nastavi da
djeluje, san će biti nepotpun, djelimičan, post- ojaće pomenuti »budni punkt«.
Punkt za »stražarenje« (čuvanje) često je pri naročitim uslovima aktivan u
običnom snu. U to se možete lako osvjedočiti. Na primjer, borci na frontu,
zamoreni borbama, spavaju i ne »čuju« snažnu pucnjavu, ali se odmah bude
čim čuju riječ komande, čak i kad je tiho izgovorena. Mogu se navesti mnogi
primjeri prirodnog sna s »budnim punktom«: san umorne majke, kojoj nikakvi
zvuci ne mogu poremetiti san, dok je jedva čujno komešanje djeteta budi. Bivši
logoraši pričaju da su mogli spavati uz buku i viku stražara u logoru, ali su se
odmah budili čim bi stražar ključem dotakao bravu njihove sobe.
Navedimo još i primjer čovjeka kojemu je budilnik prilikom navijanja pao na pod
i prestao da radi. Vrijeme je za spavanje i treba leći. Kako se sutra probuditi na
vrijeme i otići na posao. Evo rješenja. Čovjek sam sebi sugeriše da se mora
probuditi u određeno vrijeme. Taj imperativ se urezuje u svijest. Osim toga, taj
čovjek misli o tome sve do trenutka dok ne zaspe, a tih nekoliko minuta prije
no što utone u san su presudni. I to zbog toga što predstavljaju specifično
stanje svijesti, to jest čovjek je tih trenutaka u stanju pasivne svijesti i »nalog«
uronjuje u podsvijest da bi odatle ujutro, u određeno vrijeme, uspješno
djelovao. Ovaj nam primjer objašnjava od kolikog su značenja autosugestija i
uloga podsvijesti u životu čovjeka.
Za vrijeme sna podsvijest nas »kontroliše« unatoč tome što je akcija podsvijesti
bezvoljna. Dešava nam se toliko puta da se u snu primaknemo do same ivice
kreveta, ali iz kreveta ne padamo, jer je podsvijest »budna« i ona »stražari«.
Otkrivamo se po noći i opet se pokrivamo sami, bez buđenja, jer je podsvijest
to registrovala i djeluje automatski ne prekidajući san. Potrebno je znati da
podsvijest »kontroliše« funkcije naših organa, da je automatska i, prije svega,
veoma podložna sugestiji.
Učenici, studenti ili njihovi roditelji će s punim pravom, kad im ova knjiga dođe
u ruke, a već zbog samog njenog naslova, očekivati od nje i praktične koristi.
Sve tri tehnike koje obrađuje ova knjiga zasnivaju se na korištenju
magnetofona. Mogu se koristiti svi tipovi magnetofona, od onih najobičnijih i
najjednostavnijih do osjetljivih na gotovo nečujan titraj. Svrha ovog priručnika
jeste da vas uputi kako se na vrlo jednostavan način možete koristiti vašim
magnetofonom u cilju postizanja svakojakih životnih uspjeha. Sami ćete snimati
poruke na magnetofonskoj traci, reprodukovati ih, i to po takvoj cijeni koštanja
koja je sasvim zanemarljiva.
Ideja s prstenasto zalijepljenim komadićem magnetofonske trake sigurno je
jedinstvena, dok njen efekat nadmašuje uspjehe čitavog brda magnetofonskih
traka i gramofonskih ploča koje se prodaju u Sjedinjenim Američkim Državama
u ove iste svrhe. Iz našeg objašnjenja i reportaža u novinama osvjedočićete se
da je eksperimentisanje i rad na ovoj knjizi trajao gotovo punih deset godina.

BESKONAČNA MAGNETOFONSKA TRAKA

Sav vaš trud sastoji se u sljedećem: uzmite 5 metara dužine običnu

magnetofonsku traku. Krajeve treke, po dužini, odsijecite pod uglom od 90 0.
Pažljivo je previjte i tankim prozirnim selotejpom, dužine oko 2 cm, slijepite
krajeve tako da postane prstenastog oblika i na taj način beskonačna.
Unutrašnja strana prstenasto zalijepljene trake mora biti magnetisana, zrnaste
konstrukcije i mat boje, dok spoljnji dio trake u tom prstenu čini glatka strana
trake koja se presijava. Lijepljenje (spajanje) treba isključivo izvoditi na toj
spoljnjoj, glatkoj i sjajnoj strani trake. Traka zalijepljena na opisani način
prolaziće lako kroz glavu magnetofona ako se prethodno makazicama poravna
širina trake na obje strane po dužini na mjestu gdje je zalijepljena. štaviše,
poželjno je da traka na ta dva centimetra dužine bude neznatno uža prema
njenoj širini gdje nije lijepljena. Samo tako pripremljena prstenasta traka može
lako i konstantno da prolazi kroz glavu magnetofona.
Pošto prema ranije opisanim uputstvima pripremite prstenastu traku, umetnite
je u magnetofon. Prethodno s magnetofona odstranite oba koluta koja su ranije
služila za odmotavanje i namotavanje trake. Magnetofon stavite ispred sebe
tako da iza magnetofona na odstojanju od 2,5 metara do prijašnja dva koluta
imate slobodan prostor. Ovo stoga što preduplano, u prstenastom obliku, 5
metara trake sada traži samo 2,5 metara dužine. Traku stavite u glavu
magnetofona, njenu unutrašnju, mat stranu okrenite prema magnetima za
brisanje i snimanje, a ispred sebe na udaljenosti od oko 2,4 metra stavite jednu
običnu vazu za cvijeće ili flašu od litra s grlićem. Vaza, zapravo njen gornji dio
treba da bude približno u visini trake u glavi magnetofona. Zadebljanje u
gornjem dijelu vaze (ili grlića flaše) služiće da traka po tom dijelu vaze nježno
klizi, da se ne može spustiti niže, i to zato što je traka po svojoj preduplanoj
dužini nježno zategnuta. Kad sve to dobro izvedete, uključite magnetofon u rad
i traka će se satima beskonačno okretati u tom krugu između glave
magnetofona i vaze. Ukoliko je na traci neko prije vas nešto snimio, to možete
poništiti čim uključite dugme za brisanje. Zatim uzmite mikrofon, uključite ga
stavljanjem gajtana na odgovarajuće mjesto u magnetofonu i zatim izdiktirajte,
npr., tablicu množenja s brojem 8, to jest od 1x8 do 10x8. Zavisno od brzine
diktiranja, može se desiti da imate i jedan metar prazne trake, ali to ne smeta,
naprotiv, može biti korisno. Takva pauza od nekoliko sekundi označavaće
početak i kraj množenja brojem 8.
Ima slučajeva da neki učenici, čak i u osmom razredu osmogodišnje škole, nisu
najbolje savladali tablicu množenja. Takav učenik punih 5-6 godina »ratuje« s
tablicom množenja. Roditelji takvih učenika obično govore: »Sve mu u školi ide,
osim matematike«. Takvi učenici, i ne sluteći, već su opsjednuti sugestijom da
nisu nadareni za matematiku, da za nju nemaju smisla. Taj predmet im postaje
bauk. Ubijeđeni su da od njih nikada neće postati matematičari. Po završetku
osmogodišnje škole, upravo zbog slabe ocjene iz matematike, oni biraju školu
ili škola bira njih, opredjeljuju se za zanimanje koje možda i ne vole, ali za njih
je najvažnije da prestane »rat sa matematikom«. Takvi učenici su danas istina
rijetki, ali su rjeđi slučajevi djece predškolskog uzrasta o kojima još nemamo
predstavu kako bismo ih prihvatili kad bismo, na primjer, dijete koje tek što je
naučilo da govori čuli da bez greške zna čitavu tablicu množenja do 100.
Vjerovatno bismo se čudno osjećali. Bili bismo skloni da takvo dijete proglasimo
čudno nadarenim. Kada bismo uz to dodali da je to dijete bez ikakvog truda i za
svega mjesec dana savladalo čitavu tablicu množenja, stvar bi, u svakom
slučaju, bila još čudnija i neshvatljivija.
Da se uspjeh u učenju može postići i bez velikog truda, to bi trebalo da dokaže
ova knjiga pomoću svoje tri tehnike. Ako znamo da 5 metara magnetofonske
trake pri srednjoj brzini za jedan minut prolazi kroz glavu magnetofona, onda
za jedan sat vremena dok spava (ili u budnom stanju) učenik 60 puta »čuje«
ovu tablicu množenja. Ako pretpostavimo da učenik u 8 normalnih sati
spavanja provede 5 sati u plitkom snu, onda to znači da je za to vrijeme 300
puta »čuo« tu istu tablicu množenja. Ukoliko je tri noći magnetofon bio uključen
po 5 sati, onda je tu tablicu »čuo« 900 puta i ne može se dogoditi da je dobro
ne savlada.
Na tržištu SAD, osim bezbroj snimljenih magnetofonskih traka i gramofonskih
ploča, u velikom broju se prodaju i minijaturni zvučnici (koji se stavljaju pod
jastuk) i selektorski satovi. U Evropi takve naprave zovemo električnim
uklopnim satovima koji po našoj želji, tokom noći, u više navrata, mogu
uključivati i isključivati magnetofon. Takav uklopni sat košta približno toliko
koliko magnetofon srednjeg kvaliteta. Beskonačnom magnetofonskom trakom
riješili smo problem i bez uklopnog sata. Učeniku neće smetati »rad« trake u
vrijeme dok je još budan, dok još nije utonuo u san, za vrijeme spavanja i za
vrijeme buđenja i ustajanja. Bez obzira na to što u tom budnom stanju i
relativno budnom vremenskom intervalu ne obraća pažnju na tekst koji
magnetofon stereotipno emituje, njegova podsvijest primaće sadržinu poruke i
rezultati će biti zadivljujući.
Selektorski satovi američke proizvodnje rade na bazi četvrtčasovnog ili
polačasovnog uključivanja i isključivanja magnetofona ili gramofona s tim što
se još regulišu na početak i završetak emitovanja. Funkcionišu na bazi
otvaranja i zatvaranja strujnog kola. Istu funkciju posredstvom ugrađenih
žabica može vršiti i naš evropski ukiopni električni sat.
Minijaturni zvučnik koji se stavlja pod jastuk omogućava licu da tokom noći
prima poruke, dok ostali članovi porodice, koji spavaju u istoj sobi, to
emitovanje uopšte ne čuju. Takvi se zvučnici mogu uključiti u seriju od po
nekoliko komada u jedan magnetofon, omogućujući time da više lica
istovremeno »sluša« istu lekciju.
U svijetu postoji mnogo različitih gramofonskih ploča čija je sadržina
predviđena da se koristi posredstvom automatskog gramofona. Takav
automatski gramofon stalno ponavlja sadržinu jedne te iste ploče. Upravo
zahvaljujući principu rada automatskog gramofona, došli smo na ideju da
eksperimente zasnujemo na beskonačnoj magnetofonskoj traci. Tim putem
smo došli do samog idejnog tehničkog rješenja. Kao što je slučaj s
magnetofonom; takođe se i na automatski gramofon mogu priključivati
minijaturni zvučnici koji se stavljaju pod jastuk.
Poznato nam je da postoji i bezbroj snimljenih magnetofonskih traka, počev od
najmanjih kasetofonskih, pa do onih najvećih studijskih magnetofonskih
višekanalnih kolutova. Na tim trakama isti tekst snimljen je po desetak i više
puta, zavisno od dužine trake, s tim što između tekstova postoji uvijek po
nekoliko metara čiste trake. To su sekunde »šutnje« koje djeluju kao pauze.
Imali smo prilike da preslušamo neke od tih traka. Na nekima od njih bila je,
kao u pozadini, ukomponovana neka melodija. Melodija se miješala s govornim
tekstom; prijatno je djelovala uz diktat koji je bio u prvom planu.
Naše tri metode (učenje u snu - sugestija u snu - kontrolisana relaksacija) imaju
cilj da omoguće svakom licu da samo na beskonačnoj traci snimi ono što mu je
potrebno i što želi; da se po vlastitoj želji i potrebi posredstvom odgovarajućeg
magnetofonskog mikrofona tim parčetom prstenaste trake koristi više desetina
puta. Mnogi imaju magnetofonske aparate bilo kakve vrste. Za eksperimente je
svejedno kojeg je kvaliteta magnetofon (kasetofon isključujemo za rad na
prstenastoj traci). Stoga neće biti izloženi nikakvom trošku i mogu odmah
početi s eksperimentima. Današnje cijene magnetofonima doprinose da su
magnetofoni postali dostupni gotovo svakom čovjeku.
Postoji obimna naučna literatura o učenju u snu, sugestiji u snu i kontrolisanoj
relaksaciji. Mi smo se koristili tom literaturom, ali ne samo u teorijskom smislu
već smo teorijske fundamente provjerili u praksi - u eksperimentima. Stoga
ćemo u ovoj knjizi izložiti niz recepata i praktičnih uputstava na temelju kojih će
svaki pojedinac moći sam sebi snimati nove, njemu jedino odgovarajuće
tekstove.

KAKO STEĆI POTREBNO ZNANJE?

Navešćemo sada drugi koristan primjer. Učenik bi želio da zapamti dvadesetak

istorijskih datuma. To je materija koja se, isto kao i tablica množenja, mora
naučiti napamet. U veličini dužine najdužeg zida u sobi učenik treba da napravi
prstenastu magnetofonsku traku. Montiranjem te trake posredstvom dvije vaze
na bazi trougla: magnetofon, prva vaza i druga vaza, može se u sobi veličine 4
х 4 metra montirati beskonačna traka u dužini oko 12,5 metara. To ujedno
znači da se mogu dobiti 2,5 minuta snimljenog teksta. Racionalnim izborom
građe i dobrim izborom riječi moguće je u ta dva i po minuta snimiti dosta
istorijskih datuma.
U trećem primjeru spomenućemo matematičke i hemijske formule. Kao i u
prethodna dva primjera, i njih je potrebno naučiti napamet. Takođe
posredstvom iste prstenaste magnetofonske trake, samo što će na vrlo
jednostavan način izvršiti presnimavanje teksta na istoj, postojećoj, učenik će
tu materiju savladati bez ulaganja većeg truda - bez napornog ponavljanja
gradiva.
četvrti primjer bi se odnosio na brzo učenje Morzeove azbuke. Interesantno je
napomenuti da su ovi eksperimenti izvođeni u armiji i mornarici nekih
evropskih armija. Štaviše, metod učenja Morzeove azbuke u snu pokazao je
veoma dobre rezultate. Zvučni signali, za vrijeme sna, veoma brzo i tako reći
trajno urezuju se u podsvijest osoba koje su ih savlađivale tehnikom.
Ovaj peti primjer, zbog sličnosti s prethodnim, pogodovaće naročito učeniku u
muzičkom obrazovanju. Kao što možemo snimiti na prstenastu traku govor,
tako isto mogu se snimiti željeni muzički tonovi, varijacije i fragmenti iz nekog
muzičkog djela.
Naš šesti primjer odnosi se na učenje pjesmica, recitacija ili definicija. Pod
pretpostavkom da je riječ o dužoj recitaciji, onda se govorni materijal izdiktira u
dvije ili više partija, koristeći se za sve to jednom te istom prstenastom trakom.
Magnetofonska traka je na ovaj način, kao što ste već vidjeli, veoma pogodna.
Diktirajući novi tekst u vremenu od 2,5 minuta, automatski smo izbrisali
prethodni. Gotovo je nemoguće i zamisliti jeftiniji potrošni materijal, jer je i
najtanja sveska u knjižari skuplja od pomenutog komadića magnetofonske
trake.
Kao sedmi eksperiment može poslužiti snimanje nepoznatih riječi iz lekcije
stranog jezika. Poželjno je snimiti izgovor svake pojedine riječi i dati njeno
značenje u prevodu. Ovakav snimak, s novim nepoznatim riječima, već sam po
sebi bio bi neobično i korisno pomagalo i u toku redovnih časova nastave. Isto
tako, učeniku bi mnogo bio koristan kod kuće u časovima odmora ili na
časovima crtanja kada je njegova koncentracija minimalna. Kada se upoznate s
našom drugom i trećom tehnikom, bićete u mogućnosti da sami donosite
odluke o tome šta ćete snimati i kako ćete primjenjivati poruke koje vam nudi
ova knjiga.
Uvidjeli ste već da su pravila, definicije i sve ono što se uči napamet podesnija
materija za ovaj metod učenja od onih naučnih disciplina koje od učenika
zahtijevaju donošenje logičkih zaključaka da bi se prvo shvatilo, razumjelo, pa
tek onda naučilo. Svojevremeno smo razmišljali o idealnom magnetofonu koji bi
svojom automatikom u željeno vrijeme davao informacije - poruke, zatim
automatski stao, automatski premotao traku na početak emitovanja, tu se
zaustavio pa opet iz početka započeo ponavljanje i tako bez prekida dok god je
zatvoreno strujno kolo na njegovom priključku. Posredstvom takvog
magnetofona, ali takav, na žalost, nigdje u svijetu jos ne postoji, imali bismo
beskonačnu traku velike duzine, a koju bismo regulisali po želji i potrebi.
Međutim, vjerujemo da će učenike, kao i starije osobe, u potpunosti zadovoljiti i
ova kratka prstenasto zali jepljena magnetofonska traka.
Snaga vuče (povlačenja) trake same magnetofonske glave, kad je u radu, tolika
je da bi mogla da vrti u krug i 25 metara dugu traku ako bismo se koristili
većom prostorijom ili to izvodili u kombi naciji nekoliko cik-cak poređanih vaza.
Najvažnije je da tokom rada traka pada u blagom luku i da nije previše
zategnuta. Poželjno je da se skine poklopac glave magnetofona kako bi nam na
taj način bilo omogućeno da jasno vidimo kako traka prolazi kroz glavu
magnetofona. U praksi se pokazalo korisnim i to da se na desnoj strani
magnetofona ostavi prazan kolut i da kroza nj prolazi traka prilikom rotiranja.
Taj kolut, s obzirom na to da nije opterećen vučom, vrti se nesto brže i tako
djelimično sprečava da se traka ni najmanje ne bora pri samom izlazu iz glave
magnetofona Međutim, upravo to klizanje po praznom kolutu, djelimično
skraćuje njen vijek korištenja postepeno je oštećuje.
Kako, uglavnom, magnetofon ima više kalala, 2 ili 4 (da ne govorimo o
specijalnim mnogokanalnim magnetofonima), to je moguće u isto vrijeme imati
istovremeno snimljene dvije, odnosno četiri partije raznih tekstova. Kod
magnetofona sa četiri kanala potrebno je u takvim slučajevima jednostavno
preokrenuti traku, pa da se koristi kanal 2 i 4, umjesto dotadašnjeg korištenja
kanala 1 i 3.
Ako prstenasta traka ne bi bila blago zategnuta, prilikom prolaza kroz glavu
magnetofona, nju pri izlazu gotovo ništa ne povlači, počela bi da se zadržava i
zapetljava u unutrašnjosti samog magnetofona. Tako zgužvana traka ne bi bila
ispravna kad se izvadi, i može se desiti da se prilikom izvlačenja prekine ili u
bilo kom smislu postane neupotrebljiva.
Ovo praktično uputstvo olakšaće vam trenutke snimanja i uklapanje teksta u
dužinu kojom manipulišete. Pošto traku postavite i blago zategnete, na njen
vanjski dio, na dio koji ste lijepili i koji ste doveli u položaj da izađe iz glave
magnetofona za desetak centimetara, nalijepite ovlaženi komadić cigaret-
papira. Nastojte da po desetak centimetara lijevo i desno od mjesta lijepljenja
trake ne bude ništa snimljeno. U samom početku snimanja biće vam veoma
lako pratiti kretanje toga papirića. Kada taj papirić napravi krug i približi se
mjestu gdje traka ulazi u glavu magnetofona - prekinite snimanje. Na ovaj
način moći ćete najlakše u jednom ili dva pokušaja uklopiti potreban tekst u
prstenastu traku. Prije nego što počnete snimati, pustite da traka napravi puni
krug s uključenim dugmetom za brisanje. Na taj način ste svaki eventualno
raniji tekst izbrisali, traka je postala bešumna, a tek onda, na mjestu koje smo
već označili za početak snimanja, počinjete diktirati željeni tekst u mikrofon. To
je ujedno i način da dobijete bešumnu pauzu na traci koja kao takva treba da
označi početak i kraj vašeg diktata. Ovo s papirićem kazali smo vam zbog toga
što ćete traku lijepiti providnim selotejpom. Postoji specijalna fina tanka, bijela
ljepljiva traka za spajanje magnetofonske trake, ali se ona teže može naći u
prodaji. Beskonačna magnetofonska traka, opisana i pripremljena u ovoj prvoj
tehnici, takođe će se upotrebljavati kao najefikasnije sredstvo kako u našoj
drugoj, tako i u našoj trećoj tehnici.

DA LI SUGESTIJA U SNU IMA POSTHIPNOTIČKO DJEJSTVO?

Najnovija izučavanja fenomena sugestije u snu govore nam da je metoda

učenja u snu mnogo starija nego što se obično misli. Još u drevnom egiptu, prije
dvije hiljade godina, postojala su svetišta zvana »Hramovi sna«, koja su bila
poznata po tome što su ljudi u njima, noću, za vrijeme sna, primali sugestije u
pogledu zdravlja, duševnog mira i duševnog zadovoljstva.
U desetom stoljeću naše ere u Kini kaluđeri su svete tekstove šaputati na uho
svojih učenika dok su oni spavali i na taj način im usmjeravali psihički život
pripremajući ih za budući poziv. Indijski takiri, takođe, putem sugestije u snu
ohrabrivali su svoje odabrane pitomce i učili ih relativno teškim i opasnim
vještinama. U šesnaestom stoljeću u našoj zemlji sagrađen je manastir Crna
Reka u blizini male sandžačke varoši Tutina u kojem je bila smještena i naša
prva duševna bolnica. U podrumu toga manastira i danas je sačuvan zvučnik
od pečene gline koji je služio za pojačavanje glasa »Svevišnjeg«, koji je
povremeno, danju i noću, sugestijama »umirivao« bolesnike.
Ovi istorijski izvori o prvim metodama sugestije u snu ubjedljivo govore o
njihovoj drevnosti. Postoje u tom smislu brojni eksperimenti koji živo
demonstriraju magiju sugestije u snu. Da bismo potkrijepili ovu tvrdnju,
pozvaćemo se na zastarjele papiruse, koji govore da su se protagonisti
religioznog kulta - žreci - često koristili metodom sugestije da bi otkrili tajne i
došli do podataka. Tom prilikom oni su se koristili riječima koje izgovara lice
pod sugestijom i koje ono stalno ponavlja često i u religioznim obredima kako
bi ostalim prisutnim osobama »usadili« vjerovanje. Interesantno je uočiti da lica
na kojima izvodimo eksperimente, da se »lice koje govori u snu« ničega ne
sjeća o svojim razgovorima. Sjeća se samo ako mu u tom smislu bude upućena
sugestija. Priroda i način prihvatanja sugestija navodi nas da zaključimo da su
sugestije u snu indentične i jake kao i sugestije pod hipnozom.
Poznati su mnogi primjeri kada se u određenim uslovima s licem za vrijeme sna
uspostavlja dijalog i na taj način se stvara mogućnost psihoterapije ili se
provodi liječenje. Postoje brojni dokazi o »komunikaciji« između lica u snu i na
javi. Na primjer, ako djetetu koje spava kažemo da se okrene, ono će se
okrenuti, ne probudivši se. Neki hipnolozi koji su sugerisali djeci u prirodnom
snu da im nisu dobri postupci ni ponašanje i da treba da se oslobode rđavih
navika, postigli su efikasne efekte. Roditeljima koji su željeli da primijene njihov
metod, sugerisali su sljedeću tehniku: čim dijete ode na spavanje (jedan do dva
sata kasnije, to jest u vrijeme kada prelazi s dubokog u plići san), otac ili majka
(zajedno ili neko od njih) polako ulaze u spavaonicu i prilaze krevetu. Polako i
nježno spuste ruku na čelo djeteta. Ako se dijete pokrene ili hoće da se
probudi, roditelj tiho kaže: »Spavaj, i dalje spavaj, čvrsto spavaj«, ponavljajući
to dok dijete čvrsto ne zaspi. Poslije roditelj, opet tihim i mirnim glasom,
ponavlja željene poruke djetetu, o zdravlju, učenju, vladanju i slično. Zatim se
roditelj povlači, pazeći da ne probudi dijete. Ova naša tehnika nudi daleko
jednostavniji i efikasniji način da se sve to izvede posredstvom magnetofona i
beskonačne magnetofonske trake. Njene mehaničke sugestije biće u istoj mjeri
dobre i za djecu i za odrasle kad su u stanju prirodnog sna.
Želimo posebno naglasiti da se normalan san može transformisati u sugestivan
(hipnotički) san primjenom snimljenog govornog teksta na magnetofonskoj
traci.
Poželjno je privući pažnju spavača i uputiti mu sugestiju da će se sjećati svega
kad se probudi. Sugestije treba da budu približno ovako upućene:
»Ne budi se sve dok čuješ moj glas... (ove tri tačke označavaju pauzu od 3 do 5
sekundi). I dalje spavaj dubokim snom... Ne budi se... Ti toneš sve dublje u
san... Sada duboko spavaš, ali čuješ moj glas i možeš ponoviti sve što ti
kažem... (Recite mu tada što ste namjeravali)... Kad se probudiš, osjećaćeš se
osvježen, zdrav i srećan.«
Sugestija može, u stvari, u našu svijest ponekad ući i protiv naše volje, i tako
izazvati neprijatne podsvjesne efekte. Ovo je veoma važno zapamtiti zato što
podsvijest s obzirom na njenu prirodu treba štititi da ne postane »skladište«
negativnih i destruktivnih ideja i sugestija.
Otkriće našeg vremena da je sugestija način ili metod za liječenje organskih i
neorganskih bolesti je od ogromnog značaja. Upravo to potvrđuje
materijalističku teoriju o recipročnom djejstvu tijela i uma. Stoga je, po našem
mišljenju, sugestija u snu jedan od najboljih načina terapeutskog liječenja ne
samo zbog jednostavnosti metoda nego i zato što su emocije i volja za vrijeme
sna u prekidu i ne mogu kočiti djelovanje sugestije u podsvijesti. Uspavana
svijest ne služi više kao barijera ka podsvijesti. Impresije, stoga, brzo i pravo
putem mozga prolaze do mehanizma podsvijesti. Taj jasni put daje sugestiji
dodatnu moć koju ona ima za vrijeme sna. Upravo ta podsvijest je predmet
našeg interesovanja i ideja ove knjige jeste da dokaže prirodu tih kontaktiranja
i analizu tehnike koja omogućava te kontakte.
Svaka mentalna aktivnost ostavlja tragove na nervnom sistemu. Ti tragovi ili
snimci zovu se neurogrami, a u njima su sačuvani minuli doživljaji. Kada se ti
neurogrami ponovo aktiviraju nekim fiziološkim ili psihološkim procesom ili
stanjem, prijašnje stanje ili akcija se ponavljaju. U terapeutskom smislu, na
primjer kad dajemo sugestije pozitivne prirode, u mozgu se stvaraju novi
tragovi, na taj način stvaramo nove nervne slike koje se mogu pojačavati
ponavljanjem. Tako se stvara nova potentna snaga osobe koja je prije toga bila
labilna i nepostojana. Ostaje nam, dakle, da iskoristimo sugestiju, uzimajući u
obzir da je to jedno od prirodnih fenomena i načina za postizanje
samosavlađivanja i preuzimanja vlasti nad sobom.

NEKOLIKO SUGESTIJA O SAMOPOMOĆI

Zavisno od želje i potrebe na prstenasto pripremljenoj magnetofonskoj traci,

pomenutoj prilikom obrade prve tehnike, možete snimiti, na primjer, jednu od
ovih autosugestija:
- »Osjećam sada više nego ikada ranije kako se u meni budi želja, energija
i potreba za učenjem engleskog jezika. Čini mi se da će narednih pet dana ta
želja biti sve jača. Siguran sam da takvu želju nisam nikada ranije osjećao,
nisam ni slutio da će se pojaviti snažna volja za učenjem. Imam snage da iz
dana u dan sve više vremena provodim na stolici.« (Ovo: »iz dana u dan« je
presudno, jer je za usvajanje sugestije potreban i vremenski rok, postupnost i
učestalost autosugerisanja, a to je upravo i jedan od osnovnih zakona uslovnih
refleksa).
- »Od sada, pa u toku narednih petnaest dana moći ću ustanoviti svakog
dana kako mi se vraća pamćenje... Moći ću vrlo lako zadržavati utiske i
reproducirati ih uz minimum napora... Uviđaću postepeno da se moja memorija
bistri i da će um biti oštriji nego ikada ranije... Učenjem ću uviđati kako sve
lakše primam i pamtim.«
- »Nekadašnji smisao za humor i vedro raspoloženje ponovo će mi se
vratiti tokom narednih deset dana... To će mi ponovo donijeti sreću i duhovno
bogatstvo.«
- »Moj strah od društva i nelagodnost pri susretu s nepoznatim osobama
što se očitovalo na mom licu koje se začas zacrveni potpuno će iščeznuti za
samo četrdeset dana... Iz dana u dan, od danas pa nadalje, osjećaću se prijatno
u svakom društvu... Moj strah postepeno će iščezavati, a sa njim nestaće i trag
strahu nelagodnostima na mome licu.« (Naslutili ste da je ovdje riječ o
hipnoterapiji. Da, u pravu ste. Zahvaljujući specifičnom stanju svijesti uspavane
osobe, ovakve sugestije na dotičnu osobu moraju imati ljekovito djejstvo. Stoga
neka vam se, unatoč jednostavnosti postupka, sve ovo ne čini nimalo
neobično.)
- »Strah od mraka, od mrkle noći, od pomrčine tako prisutan u meni nestaće
potpuno za svega petnaest dana. Umjesto straha, u meni će se javiti
odvažnost, jer znam da osim pojavnog svijeta ništa na ovom svijetu nema.
Stoga ću iz dana u dan postajati svjesniji i hrabriji.«
- »Učenica sam i nije još za mene cigareta... Iz dana u dan bivaće mi sve
neprijatnija... Snaga moje volje sve više će se pojačavati i za deset dana biću u
stanju da odbijem svaku ponuđenu cigaretu...«
(Dužina ovog prethodnog teksta u potpunosti odgovara, a taj tekst može biti
još i dva-tri puta duži kada se koristi naša treća tehnika - tehnika kontrolisane
relaksacije. Za sugestiju u snu veoma često dovoljna je jedna jedina
konstruktivno smišljena misao koja se može snimiti na samo jedan metar
dužine trake koju ćemo takođe zalijepiti u vidu prstena. Rok od deset dana je
nužan da se osoba voljno i sugestivno -- svjesno pripremi da realizuje svoju
odluku. Svakodnevno emitovanje ovakvih poruka - sugestija ne može a da ne
urodi plodom pod uslovom da ih osoba »sluša« za vrijeme prirodnog sna ili
kada je u stanju, u trećoj tehnici opisane, potpune relaksacije. U času kada
sugestije pokažu svoju efikasnost i osoba prestane s pušenjem, ona osjeća da
se može odupirati narkotičkom nagonu nikotina, ali ne duže od mjesec dana.
Tada se počnu rađati misli kao, na primjer, ove: »Od danas pušiću samo jednu
cigaretu dnevno.« - »Zašto da ne pušim kada i ostali puše.« - »Neću pušiti u
školi nego samo kod kuće« i si. Poznato je, međutim, da je dovoljno povući
samo jedan dim da se prekrši samom sebi zadana riječ i za samo dan-dva
takvo lice postaje pušačem. To su dani krize u kojima je 99% pušača palo na
ispitu. Upravo zbog toga ne samo novim nepušačima već i onima koji su to
postali prije godinu-dvije predlažemo dva-tri dana slušanje sljedećih sugestija:
»Moja odvratnost prema cigareti je sada jača nego ikada ranije... Svaka i
najskrivenija pomisao na pušenje i cigaretu potpuno će se izgubiti... Osjećam
se presretna zbog toga što sam se oslobodila te rđave navike...«
U slučaju pojave slične krize bilo kad poslije odvikavanja poželjno je koristiti se
ovim sugestijama. Ne smijemo zaboraviti, a to potvrđuju bivši pušači koji su i
po desetak godina apstinirali od cigareta da im duhan tako ugodno miriše i da
još u njima postoji želja za pušenjem.)
Reklamne izjave pojedinih klubova nepušača u svijetu, a u posljednje vrijeme i
kod nas, čiji su protagonisti obično Ijekari, posredstvom dugih i vješto
intoniranih reportaža, bazirane su sasvim izvjesno na tvrdnjama onih koji su
uspjeli da ostave pušenje u prvih petnaestak dana. Takvi pacijenti, odlazeći
kućama, nakon pet do sedam dana liječenja, pišu pisma i iskreno se zahvaljuju.
Za nas je to ništa drugo do dobro smišljeni, kako sna Zapadu kaže, biznis. Ako
ti čarobnjaci koji »štapićem« liječe i odvikavaju od pušenja žele da se uvjere u
svoje metode, neka poslije tri mjeseca obiđu sve one koje su »odvikli« od
pušenja, neka ispitaju ljude koji okružuju te bivše pušače, pa će se osvjedočiti
da ni 10% njihovih pacijenata nisu izdržali. Da i ne govorimo o tome koliki će
broj od svih tih pacijenata biti nepušači nakon jedne ili dvije godine.
Problem odvikavanja proučavali smo dugo i pažljivo. Gotovo svaki pušač, pod
pretpostavkom da uzme tri do četiri dana godišnjeg odmora, može uz ne
mnogo napora da preboli »krizu« koja se javlja u ta tri dana kao organska
posljedica nedostatka nikotina u organizmu, i na taj način da prestane s
pušenjem. Dokazano je da dani »krize« čine čovjeka nervoznim i nesposobnim
za normalni rad. Poželjno je što više šetati i svakog sata po nekoliko puta
duboko udisati i izdisati vazduh. Najpodesnije je da se posljednja cigareta
popuši naveče, pred spavanje, jer tih osam sati spavanja već smanjuje krizu za
osam sati u naredna tri dana. U tim danima poželjno je uzimati mlijeko i voće
kako bi se takvom dijetom ispirao organizam od zaostalog nikotina. To su
kritični dani, ali se mogu izdržati i čak kad je u pitanju neka manja opklada.
Poželjno je izbjegavati crnu kafu ta tri-četiri dana, jer već sama šoljica kafe
asocira na ustaljeno mišljenje da se ne može piti bez cigarete. Šta se dešava
četvrtog ili petog dana? Prebrodivši te kritične dane, apstinent postaje
ohrabren jakom autosugestijom da više nikada neće pušiti, da je pušenje štetno
po zdravlje, da je rđava navika i da će od apstinencije imati višestruke koristi.
Sve je to teorijski tačno i do ovog časa predvidljivo. Ali nakon izvjesnog
vremena, zavisno od osobe, kod neke već nakon petnaest, a kod druge nakon
trideset dana, popušta djelovanje prijašnje autosugestije. Javljaju se misli i
razmišlja se o cigareti. Jača želja za mirisom cigarete koja postaje san-žudnja.
Dovoljno je da se nađe u blizini pušača, pa da, sada s profinjenim i pročišćenim
čulom mirisa, osjeti neodoljivu želju za duhanskim dimom. Noću počinje sanjati
da puši. Podsvijest razgorijeva maštu toliko da se »vidi« u snu baklja zapaljenih
cigareta, pa čak poneki bivši pušač sanja da u svakoj ruci drži po jednu ili čak
po pet zapaljenih cigareta istovremeno. Volja za apstinencijom iz dana u dan
postaje sve slabija, a želja za dimom sve jača. Borba sa samim sobom, koja je
trajala prva tri-četiri dana, usljed organske potrebe organizma naviknutog na
nikotin ne može se porediti s iskušenjima koja apstinenta očekuju nakon
mjesec dana. Ova naknadna iskušenja psihološke su prirode i ne prestaju lako.
Kriza je permanentna i ne smanjuje se, naprotiv, uzima sve više maha. To
dokazuje da su mnogi ljudi, po nekoliko puta u životu, ostavljali duhan po
mjesec ili nešto više dana, ali opet nisu uspjeli izdržati. Mi bismo tome dodali
da nisu znali kako da se odupru neodoljivoj želji da ponovo zapale cigaretu ili
da nisu znali kada i kako da »izbrišu« te misli o cigareti i pušenju iz svoje
podsvijesti i svijesti. U tim slučajevima ne pomažu ni pilule. Postoje, čak,
pacijenti koji poslije operacija čira na želucu, iako svjesni da nikako ne smiju
pušiti, nisu mogli odoljeti, a da nakon nekoliko mjeseci opet ne propuše.
Cigareta je »pobijedila«, odnosno višednevna ili višemjesečna borba između
racionalne spoznaje o štetnosti pušenja i čovjekove volje s jedne, i navike, sada
već organski ispoljene u vidu potrebe organizma, s druge strane, u ovom
slučaju okončana je u prilog pušenja, čak i kad je prijetila opasnost po život.
Može li se navesti bolji dokaz našoj tvrdnji?
Međutim, u ovoj dugotrajnoj unutrašnjoj borbi najpotrebnija i najblagotvornija je
hipnoterapija, to jest djelovanje posthipnotičke sugestije koju moramo u tim
danima usaditi u podsvijest apstinenta. »Brisanje« tragova u mozgu o želji za
pušenjem i prestanak razmišljanja o pušenju i cigareti je jedini lijek. Taj lijek
omogućava naša druga i treća tehnika. Posredstvom te dvije tehnike mladić
može iz svoje svijesti i podsvijesti da izbriše svoju prvu ljubav koja se bila
razbuktala do najvišeg žara, naravno, i pod uslovom, ako on to želi. Ove
tehnike hipnoterapijom mogu da sugerišu da se voli ono što se ne voli, da se
želi ono što se ne želi, da se hoće ono što se nije do nedavno htjelo, da se uči
ono što do danas nije išlo, i to da se uči s najvećom ljubavlju, da se simpatiše
lice koje je do maločas bilo antipatično, da se bude veseo u tuzi, da se osjeća
sit pri višednevnom apsolutnom gladovanju, pa čak da se bude svjež i
sposoban za posao poslije neprospavane noći i odlučan u neodlučnosti i
mnogoštošta drugo. Hipnoterapija posredstvom riječi djeluje kao droga, samo s
tom razlikom što djelovanje riječi - sugestija ne ubija organizam kao droga, već
ga obogaćuje saznanjima i novim dimenzijama i predstavama života.
- »Svako osjećanje nezadovoljstva iščeznuće iz moje psihe za naredna tri
dana... Umjesto mog nezadovoljstva, u meni će se čvrsto ukorijeniti osjećanje
sreće i zadovoljstva... Osjećaću se odsada toliko srećan i zadovoljan samim
sobom i okolinom kao nikada do sada...«
Čovjekov unutrašnji život, kako smo dosada vidjeli, posredstvom naše druge i
treće tehnike možemo usmjeravati kako sami želimo. Obje tehnike, iako na
izgled jednostavne, predstavljaju najmoćniji psihološki medij moderne naučne
psihologije. U pomenutim tehnikama, zahvaljujući upravo specifičnom stanju
svijesti osobe na koju se vrši sugestivno djelovanje, i određenim uslovima, riječ
postaje snažna, razorna i oštra poput hirurškog noža. Stoga je i razumljivo da
ćemo maksimalnom preciznošću, imajući u vidu granice razumnog i fizioloških
snaga organizma, birati riječi kojima ćemo prenositi sugestiju. Sve sugestije
koje se u tim trenucima prenose moraju biti u granicama dokučivosti i u
granicama korisnog čovjekovog djelovanja. Svjesno upravljanje svojim
unutrašnjim duhovnim snagama nećemo i ne možemo smatrati nasiljem nad
samim sobom. To su tehnike, kako smo već kazali, tehnike samopomoći
smišljene da posredstvom konstruktivnih sugestija omoguće duhovni razvoj,
mentalnu higijenu i donesu korisnost čovjeku u njegovom svakodnevnom
životu.
- »Neću i ne želim da budem više ovako debeo i težak... Od sutra pa nadalje, iz
dana u dan, rađaće se u meni sve više duhovne snage da se oduprem magiji
jela... Osim toga, na minimum ću svesti u ishrani šećer, slatkiše uopšte, hljeb,
tjesteninu, krompir, rižu, banane i svu ostalu sličnu hranu...« (Želimo da vam
stavimo do znanja da, prema objavljenim podacima o ishrani kosmonauta,
konzumiranje samo sedam kocki šećera dnevno, na bilo koji način,
onemogućuje svako mršavljenje. Na osnovu samo ovog primjera možemo
najbolje sagledati da je moguće da čovjek zavoli i onu hranu koju ranije nije
volio, kao da izgubi želju za hranom koju voli.
Dakle, sugestijom i hipnoterapijom možemo provesti kuru za mršavljenje. Ne
možemo prihvatiti izjave pojedinaca da njihova debljina dolazi od rada žljezda,
jer prema izjavama naučnika i istražitelja oko 99,5% debelih ljudi imaju
preobilne gurmanske obroke. Gojaznost je, prema zvaničnim statistikama,
najvećim dijelom prouzrokovana velikom upotrebom škroba. A zašto ljudi
mnogo jedu?
Psihijatri tvrde da abnormalan apetit ne sadrži uvijek pretjeranu ljubav za
hranom nego je često rezultat emocionalnih tegoba.
Kako suzbiti te želje za jelom, naročito kod onih osoba koje trpe psihološka
opterećenja?
Kad uzimanje preobilne hrane postane navika u dužem vremenskom trajanju,
sve je teže prepisati dijetu. Želja za mršavljenjem nije tako velika kao želja za
jelom. Ponekad se takve osobe i podvrgavaju dijeti, mada ubrzo napuštaju
dijetalnu ishranu.
Dovoljno je samo tri do pet dana konzumirati smanjenu količinu hrane, pa da
takvim postupkom izazovemo stezanje mišića stomaka i da se tako smanji
njegova prijašnja zapremina. Poslije toga procesa i samo jedna polovina ili čak
jedna trećina prijašnje unesene hrane u jednom obroku učini takvu osobu
sitom. Tih prvih nekoliko dana obično su kritični, jer ih obično prati stalno
osjećanje gladi. To su, isto kao i u slučajevima odvikavanja od pušenja,
organske krize. Naravno, ne treba pretjerivati u smanjivanju hrane, već treba
odlučiti da se mjesečno skida oko dva kilograma tjelesne težine.)
- »Svaku partiju šaha, koju budem igrao od danas za sedam dana pa nadalje,
igraću staloženo, smireno, bez brzopletih poteza, s velikom koncentracijom,
bez ikakve treme i s takvom moći zapažanja rasporeda šahovskih figura kao
nikada do tada.« (Naslućujete da je ovdje riječ o psihološkom »drogiranju« ili
psihološkom »dopingu«. Uz solidno teoretsko poznavanje šahovske igre gotovo
je nemoguće pod ovakvim psihološkim »dopingom« ne pobjeđivati sebi ravne
po znanju. Nadamo se da smo vam, možda, uz put, otkrili tajnu jednog Bobi
Fišera, za kojeg se svojevremeno govorilo da je posjećivao kurseve hipnoze i
samohipnoze u Kaliforniji.)
- »Ovu noć, noć prije sutrašnje utakmice (ovog ili onog takmičenja),
spavaću dubokim, mirnim, okrepljujućim snom... Sve do početka utakmice neću
uopšte misliti na nju... Za vrijeme utakmice ta sačuvana energija u tim
trenucima biće mi dragocjena... Sutrašnji dan biće ,moj dan’.«
(Svi oni koji se bave javnim sportskim aktivnostima znaju vrlo dobro koliko se
energije nepotrebno utroši u desetak časova pred odlučujući meč. To svjesno ili
podsvjesno očekivanje igre ili rezultata u igri djeluje u velikoj mjeri iscrpljujuće.
U toku trajanja meča mnogi igrači osjete da im nedostaje jedan dio kako
psihičke tako i fizičke energije.)
- »Od sutra pa narednih nekoliko dana u meni će se probuditi takva snaga
inspiracije i nadahnuća kakvu još do sada nisam osjetio...«
(Svi oni koji stvaraju, bez obzira na to kojoj su se umjetnosti posvetili, znaju da
inspiracija ili nadahnuće nisu u njima svakodnevno prisutni. Postoje dani kada
ništa ne polazi od ruke. Činjenica je da stvaralačkom činu prethode mnogi dani
razmišljanja, psihičke i fizičke pripreme, dani raznih predradnji da bi umjetnik
doveo sebe u kreativan odnos prema životu. Može se uslovno to objasniti kao
neka vrsta polumeditirajućeg stanja. Sve što u tim trenucima okružuje takvog
stvaraoca postaje neprimjetno, veoma blijedih boja i nevažno da bi skrenulo
njegovu pažnju od ideje koju je naumio da ostvari. Zahvaljujući našoj drugoj
tehnici (sugestiji u snu) ili trećoj tehnici (tehnici kontrolisane relaksacije), mi
možemo, čak, na veoma jednostavan način dovesti sebe u takvo željeno stanje
svijesti. Napominjemo da ne treba da vas zbunjuje jednostavnost kojom se to
sve postiže, jer upravo pomoću te jednostavnosti sagledavamo čudesno
oslobađanje neizmjerne čovjekove psihičke energije.)
- »Ti mirno spavaš i nećeš se probuditi... Spavaj... Ali, ti ćeš već od sutra,
kad god budeš lagao, odmah morati tražiti izvinjenje i reći onome koga si
lagao. Ti se nećeš moći osloboditi a da to ne kažeš. Na taj način ti ćeš već za
najdalje deset dana sam prestati lagati...«
- »Ti ćeš se svake noći od sutra pa nadalje buditi svaka tri sata... Čim se
probudiš, moraćeš ustati iz kreveta i otići u WC... Zatim ćeš tek onda moći
ponovo zaspati... A već za deset dana nećeš se nikada više pomokriti u
krevet...«
(Naslućujete da ove dvije sugestije, iz prethodna dva primjera, daje roditelj
svome djetetu nekoliko noći posredstvom neprekidne magnetofonske trake.
Takve pozitivne i korisne konstruktivne sugestije kako djetetu, tako i roditelju,
biće od velike koristi.)
Osim ovih nešto opširnije opisanih primjera samopomoći, mi ćemo vam
pokušati pobrojati još neke primjere kako biste lakše sagledali mnogostruku
pomoć koju pružaju naša druga i treća tehnika. Na taj način lakše ćete uočiti,
eventualno, neki svoj problem ili potrebu za ovakvom vrstom pomoći. Evo
primjera u kojim slučajevima još možemo primijeniti tu našu drugu i treću
tehniku:
da se oslobodimo eventualne neodlučnosti, potištenosti, osjećanja sebičnosti,
sumnjičavosti, zavisti, samosažaljenja, agresivnosti, razdražljivosti,
malodušnosti, melanholije, slutnje, zlokobnih misli, ljutnje, nesanice, pretjerane
sujete, pretjerane aktivnosti, nostalgije, pretjerane osjetljivosti, pretjeranog
uživanja alkohola, treme (učeničke, ispitne ili pri javnom nastupu), brzog
zamaranja (ukoliko nije riječ o težem organskom oboljenju), zatvorenosti u
sebe, teških snova, griže savjesti, opšte uznemirenosti, stalne dosade, raznih
kompleksa, nedostatka vitalnosti, nedostatka povjerenja, nepotrebnog
uzrujavanja, nekog bezumnog zadovoljstva (kao što je slučaj s upotrebom
droge), duhovne napregnutosti, nedostatka ambicije, gubitka životnog smisla,
odnosno da ulijemo osobi volju za životom, volju da se prilagodi i teže
podnošljivim životnim uslovima i promjenama, volju za širokogrudnijom
tolerantnošću itd itd.

MOGUĆNOSTI HIPNOTERAPIJE

Da bismo potkrijepili tvrdnje koje proizilaze iz naše DRUGE i TREĆE tehnike

smatramo da je potrebno citirati nekoliko odlomaka iz knjige OTKRIVAJUĆI
TAJNE ČOVJEKOVE PSIHE sovjetskog naučnika P. I. BUL-a:
»... Po slikovitom izražavanju V. M. Behtereva, sugestija ulazi u svijest
čovjeka ,ne svečanim hodom, već na zadnje stepenište ', zaobilazeći čuvara -
kritiku. Sve ono što se prima na vjeru, bez kritičkog vrednovanja, bez
odgovarajuće kritičke prerade mozga date individue, jeste sugestija...«
»... Jednom nam se na prijem javio otac jednog mladića. Prema njegovim
riječima, on je odskora počeo primjećivati sinovljevo čudno ponašanje: noću,
ponekad, ustaje iz postelje i hoda po sobi. Odlučio sam da se liječenje provede
uz pomoć hipnoze za vrijeme noćnog sna. U određeno vrijeme došli smo u stan
bolesnika. Mladić je spavao dubokim snom. Time što smo stavili ruku na
njegovu glavu, odgovarajućom sugestijom mi smo običan san pretvorili u
hipnotički. Spavač je počeo odgovarati na naša pitanja, ne budeći se. Sugerisali
smo mu da ispriča šta se desilo prilikom posljednjeg napada. Mladić je, ne
budeći se, ustao iz postelje, prošao preko sobe, prišao vitrini s knjigama,
potražio i donio jednu od njih i uputio se ponovo ka postelji. Otac je potvrdio da
tok prethodnog napada tačno odgovara sada izvedenom.
Mladiću je bilo savjetovano (sugerisano) da slična hodanja ubuduće ne
ponavlja...«
»... Velika magija riječi postaje razumljiva kad se zna da sugestijom kod
hipnotisanog čovjeka možemo izazvati tako mnogo različitih radnji usmjerenih
kako na vanjski, tako i na unutrašnji čovjekov svijet.
Kada bolesnik spava hipnotičkim snom, mi mu obično još nekoliko puta
sugerišemo: ,Spavajte! Spavajte dublje... Sada spavate snom koji će vas
izliječiti. Vaš nervni sistem spreman je za primanje sugestije. Sa svakom
sljedećom seansom, sa svakim sljedećim danom vaše će se stanje popravljati’.
Dalje se, u zavisnosti od tegoba, formula individualizira.
Primjer: pretpostavimo da je pred vama bolesnik koji pati od čira, koji se žali na
bolove u predjelu želuca, koji pati od podrigivanja, gađenja i povraćanja, a
takođe i od nervoze i nesanice. U datom slučaju mi bismo naše formule
sugestije postavili ovako:
.... Svakim danom vaš nervni sistem se smiruje, očvršćuje. Nestaje
razdražljivosti i nemira. Dobijete dobar apetit.. Sa zadovoljstvom počinjete da
jedete. .. nestaju bolovi u želucu... podrigivanje i gađenje su iščezli, prestaje
povraćanje... želudac počinje normalno raditi, iščezla je tromost crijeva i
zatvor... Vi počinjete čvrsto i dobro spavati... Evo i sada, za vrijeme ovog sna u
kojem traje vaše liječenje, popravljaju se sve funkcije vašeg organizma...
olabavljuje muskulatura tijela i unutarnjih organa, šire se sudovi koji hrane
zidove želuca i sluznu opnu... Povećava se priliv krvi, hranjivih materija i
kiseonika na oboljelom mjestu... dolazi do pojačanog terapijskog djelovanja na
zarašćivanju rane. Vaše raspoloženje se poboljšava... Vi postajete krepkiji,
radosniji... nestala je ranija razdražljivost. Počinjete da odzdravljujete’«
Drugi primjer: »Pred nama je bolesnik koji pati od bronhijalne astme. Teški
nastupi gušenja dolaze jedan za drugim. Injekcije andrenalina prestale su da
djeluju. Danju i noću bolesnik se zamara. Napadi dolaze od mirisa, uzbuđenja,
prehlade. U tom slučaju mi provodimo našu sugestiju ovako:
.... Vaše disanje postepeno se smiruje, postaje duboko... počinjete disati sve
lakše... Vaše tijelo se opušta, obuhvata vas prijatan mir... dišite lakše, dublje...
evo vidite kako vam je lakše, diše te sve slobodnije, sada spavajte dublje...
Probudićete se čio i krepak. Svakim danom napadi će biti sve rjeđi... nikakvi
mirisi neće na vas djelovati... Nikakvi nemiri i uzbuđenja neće se odražavati na
vaše disanje... Disanje će uvijek biti duboko ujednačeno, slobodno... Nikakva
promjena vremena ubuduće neće uticati na vas... itd. ’«
"... Za opažanje sugestija koje djeluju kao lijek ne treba dubok hipnotički san.
Sugeriranje može biti realizirano čak i u budnom stanju, međutim, bolesnici
često smatraju da je bolji efekat liječenja ako čvrsto spavaju. Nesumnjivo, i
mnogi Ijekari takođe teže za tim da postignu da im pacijenti budu u dubokom
hipnotičkom snu.
Obično se dubina sna pojačava od seanse do seanse samovoljno ili pod
uticajem specijalne sugestije. Često za vrijeme prvih seansi bolesnik ne spava
dobro, a pri sljedećim nastupa dubok san. «
»... Za određivanje dubine hipnotičkog sna obično se koristimo i ovakvim
sugestijama: - Produžite da spavate - tiho govorimo bolesniku, - a sada,
ostajući u hipnozi, vi možete odgovarati na moja pitanja, ne budeći se...
Odgovarajte, ne budeći se... Kako sada spavate? Dobro, čvrsto? Odgovarajte!«
Onaj koji spava dubokim snom obično pokrene usne i nastoji da razgovijetno
odgovori:
"Da... ja spavam... dobro... čvrsto...« ili »ne, ja još čujem galamu!« Hipnotisani
obično odgovara, a onaj koji ne spava uporno ćuti. Ovaj primjer pomaže da
razlikujemo bolesnika koji uistinu spava od onog koji se pretvara. «
«... Istraživanja I. P. Pavlova, V. M. Behtereva, K. I. Platonova i njihovih učenika
pokazala su da je hipnoza - fiziološko stanje - podvrsta običnog sna.
Mi smo mnogo puta bili u prilici da izvršimo hipnoterapiju bolesne djece, ljudi
sa srčanim manama, gravidnih žena, tj. lica čije zdravlje naročito brižljivo
čuvamo i nijednom nismo imali nikakvih komplikacija koje bi izazvao ovakav
način liječenja. Dakle, pravih protudokaza o primjeni hipnoterapije nemamo. «
»... Mi smo pristalice kompleksnog liječenja, koje, po našem mišljenju, daje
maksimalni efekat liječenja. Kada bismo morali odlučiti o primjeni jedne
terapije ili više njih zajedno u psihoterapiji, mi bismo smatrali kao potpuno
neophodno liječenje niza bolesnika u prvom redu riječima, sugestijom Samo
pravilno spajanje terapije sa zajedničkim djelovanjem na glavni regulator - koru
velikog mozga - može se postići dobar rezultat u liječenju.
Vrlo često Ijekaru se obraćaju ljudi kod kojih još nema potpuno razvijene
(formirane) bolesti, ali postoji ovaj ili onaj simptom koji muči: glavobolja,
nesanica, teškoće pri disanju, ili uporni, hronični zatvori. Takvi ljudi pate, ali
nastavljaju da rade. Pri ispitivanju unutarnjih organa nikakve patološke
promjene nisu mogle biti otkrivene. U takvim slučajevima takođe je
primjenjivana hipnoterapija, koja je dala brz i čvrst rezultat.«
»... Ima bolesnika koji se plaše hipnoterapije, jer misle da pod hipnozom mogu
pričati o tome o čemu bi htjeli ćutati...«
»... Tako je V. M. Kovatjenku putem sugestije u hipnozi uspjelo pripremiti za
operaciju pet bolesnika koje su dotle više puta skidali sa stola zbog ispoljene
tahikardije (puis je dostizao 200-240 otkucaja u minuti)...«
»... Pri liječenju bolesnika od hipertenzije (povišenog krvnog pritiska), nije toliko
važna dubina hipnotičkog sna i njegovo trajanje koliko opšti broj seansi
hipnoterapije. Ovo je uslovljeno opštom fiziološkom zakonomjernošću jačine
uslovnog refleksa u zavisnosti od broja provedenih seansi.
Međutim, vrlo se često ne preporučuje provođenje seanse hipnoterapije, jer je
poznato da suviše česta ponavljanja dovode do gubljenja uslovnog refleksa, pa
na kraju krajeva i do potpunog iščezavanja. Utvrđeno je da brzina inhibicije
uslovnog refleksa zavisi od broja ponavljanja i nervne aktivnosti ispitanika. U
svjetlu tih posmatranja preporučuje se da se hipnotičke seanse za liječenje
provode samo jednom dnevno. Osim toga, i dubina hipnotičkog sna takođe je
podređena uslovnom mehanizmu refleksa i zato počinje opadati pri suviše
čestom (nekoliko puta na dan) ponavljanju.«...
»... Dugotrajnost liječenja je obezbjeđivana na taj način što su bolesnici i poslije
napuštanja stacionara produžavali ambulantno još neko vrijeme posjećivati
kabinet za hipnoterapiju.«
...« Pri liječenju bolesnika od hipertenzije treba provoditi dugotrajni kurs
liječenja (30-40 seansi), izbjegavajući suviše često ponavljanje seansi.«...
Vjerujemo da ste na temelju ovih isječaka stekli podrobniju predstavu o
djejstvu riječi na izlječenje. Ne smijemo smetnuti s uma da u SSSR-u naučnici
rade timski i da ovome sve više posvećuju pažnju.

KAKO DOVESTI SEBE U STANJE KONTROLISANE RELAKSACIJE?

Za našu treću tehniku koja je u istoj mjeri značajna i vitalna kao i prethodne
dvije neophodno je u roku od deset do petnaest dana, samo po jedanput i to po
desetak minuta dnevno, dovesti se u to takozvano stanje kontrolisane
relaksacije. To je stanje pasivne svijesti, stanje slično posljednjim trenucima
budnog stanja prije no što usnimo. To su trenuci kada čovjek ni na šta ne misli
ili, ako već misli, onda su te misli veoma, veoma blijede. To je slično stanju
svijesti kada čovjek, za vrijeme ljetnog godišnjeg odmora, leži opušten,
raskomoćen na pijesku pored mora. Zatvorenih očiju, bez misli, u isto vrijeme
reklo bi se i čuje i ne čuje zapljuskivanje morskih talasa. Takvo stanje nazivamo
običnom relaksacijom za razliku od kontrolisane relaksacije od koje očekujemo
korisnost željenih sugestija da dopru do naše podsvijesti sa ciljem da bi kasnije
u nama proizvele željeni korisni učinak. Najvažnije je zapamtiti to da se ne
smijemo, sve dok se ne dovedemo u takvo pasivno stanje svijesti, pokušavati
koristiti govornim sugesti jama s magnetofonske trake. U protivnom, učinak tih
snimljenih sugestija bio bi slab ili nikakav, pa bismo mogli doživjeti razočaranje
i demoralisati se. Za ovu tehniku presudno je upravo to dovesti se u stanje
pasivne svijesti, a kada se jedanput dovedemo u takvo stanje, možemo iz toga
izvlačiti korist kao i od svakog drugog naučenog umijeća.
Prije svega, poželjno je stvoriti i odabrati ambijent u kojem će biti moguće
dovesti se u željeno stanje. Važno je:
a) Da je soba zamračena ili da bar snopovi sunčane svjetlosti ne padaju
direktno u sobu, da je po mogućnosti što više isključena spoljna buka kao i svi
drugi spoljni nadražaji i da temperatura u njoj nije ispod 18° Celzijusa;
b) Poželjno je zauzeti ležeći stav na krevetu ili kauču, bez jastuka (ovo zbog
bolje cirkulacije krvi), ruke opustiti niza se, izuti se, raskopčati okovratnik i
mirno zatvoriti oči;
c) Dublje udisati, zadržavati u plućima vazduh tri-četiri sekunde. Zatim
ispustiti više vazduha iz pluća nego obično. To treba ponoviti sedam do deset
puta i poslije toga najnormalnije mirno disati. Narednih sedam do deset minuta
nastojati da se ne misli ni na šta. Prvih dana uvježbavanja bićete povremeno
uznemirivani mislima, ali to je normalno. Iz dana u dan takve uznemirujuće
misli biće sve rjeđe i sve slabijeg intenziteta;
d) Sasvim je dovoljno postupak relaksacije uvježbavati samo jedanput
dnevno i ni u kom slučaju duže od petnaest minuta, i
e) Uvježbavajte postupak relaksacije u vrijeme koje je za vas najpogodnije,
a ako se desi da iz opravdanih razloga i preskočite koji dan, neka vas to suviše
ne zabrinjava. Važno je da se dovedete u to stanje i tek onda kada budete
zadovoljni sa sobom, smijete preći na slušanje mehaničkih sugestija s
prstenaste magnetofonske trake.
Pod PSIHOFONIJOM podrazumijevamo verbalne (govorne) sugestije koje se
mehaničkim putem, posredstvom magnetofona ili gramofona, upućuju osobi
dok se nalazi u relaksiranom stanju, u stanju prirodnog sna ili hipnotičkom
stanju svijesti, a sa namjerom da se tim sugestijama izvrši neki novi uticaj na
duševni život dotične osobe.
Stanje relaksacije (stanje fizičke i umne opuštenosti - pasivnosti), stanje
prirodnog sna ili hipnotičko stanje svijesti - jedina su pogodna stanja da
sugestija dospije direktno u podsvijest osobe kojoj je potreban njen blagotvoran
uticaj, što smo mi već do sada utvrdili.
Nastojali smo da postupak mehaničke sugestije pojednostavimo toliko koliko je
to god bilo moguće, ali, naravno, ne na uštrb njenog efekta. Stalno smo imali
na umu da je psihofonija u svojoj suštini vrlo jednostavna, te da je kao takvu i
treba prikazati svima onima koji se za nju interesuju.

(Odlomci iz reportaža)
Godina X
BEOGRAD
ILUSTROVANA POLITIKA
13. JUN 1967 -
Broj 449

HIPNOTIZER JE ZAPEČAĆEN!

Miroslav Pinter je zaključan pred komisijom u hotelskoj sobi u kojoj namerava

da gladuje petnaest dana. On tvrdi da je to izuzetan psihološko-fiziološki
eksperiment. Već prva reagovanja čitalaca na napis u prošlom broju "Pustite
me da gladujem petnaest dana!«, podržala su nas da prihvatimo predlog
sarajevskog hipnotizera Miroslava Pintera. On je predložio da dobrovoljno
gladuje zatvoren i odvojen od sveta.
Pozvali smo ga da dode iz Sarajeva i Pinter nam je podrobnije obrazložio šta
namerava:
- Nije reč o reklamnom triku, ni govora! Ja želim da pristupim izuzetnom
psihološko-fiziološkom eksperimentu. Dobrovoljno se žrtvujem da bih sebe
ubedio i dokazao moćno dejstvo psihofonije koja je u ovom slučaju moj glavni
savetnik. Tvrdim da bi se ovaj moj metod mogao primeniti u mnogim
neprijatnim situacijama u kojima se može naći savremeni čovek.
Pinter se ovim indirektno obraća stručnjacima posebno lekarima sa kojima nije
imao mnogo sreće otkako je izdao knjigu »Škola hipnotizma«. Kaže da mu ovo
nije prvi slučaj da gladuje i tvrdi da je pre šesnaest godina upravo na ovaj način
izlečio teško obolele bubrege. Gladovao je sedamnaest dana. Drugi put, kao
26-godišnjak gladovao je dve nedelje ali je to, po njemu, bio »samovoljan i
nevažan gest«.

Tajna na traci

Oba puta Pinter je oslabio po desetak kilograma i priznaje da je bio neprestano

gladan. Sada poziva u pomoć psihofoniju (sistem mehaničkih sugestija) i
uveren je da će otkloniti glad. Kako? To je za sada tajna koju Pinter krije u tri
metra magnetofonske trake. On je uveren da će metod izazvati senzaciju i
zamolio nas je da se »operacija gladovanja« obavi pod nadzorom lekara.
Najteže je bilo pronaći sobu za eksperiment. Odlučili smo se za neki renomirani
beogradski hotel tražeći sobu sa kupatilom, sanitarnim uređajima. U »Slaviji«
su nas učtivo odbili, u »Metropolu«, »Mažestiku« i »Palasu« nam je rečeno da
su sve sobe zauzete. Ipak smo na kraju uspeli da smestimo našeg hipnotizera,
ali će mesto na kojem on gladuje, iz opravdanih razloga, da ne bi bio
uznemiravan, ostati tajna do kraja eksperimenta...
U podne određenog dana Pintera je detaljno pregledala dr Dunja Simeunović.
Uzeta mu je krv i svi nalazi upisani su u poseban karton...
Sarajevski hipnotizer uzeo je sa sobom veoma malo ličnih stvari, između
ostalog tranzistor, pisaću mašinu, magnetofon i tri knjige. Dve su o hipnozi, a
treća Šelbahov »Moj sistem uspeha«. Pored odela u kome se pojavio, doneo je
u koferu i jedno crno odelo, za subotu uveče - kako je rekao u šali. Članovi
komisije koju smo sastavili nisu se ustručavali da obave pregled na kome bi im
i najpedantniji carinici mogli da pozavide.

Samo cigarete

Pinter popuši u normalnim prilikama četrdeset cigareta dnevno. Zamolio je da

mu se »propusti« 16 kutija, upaljač i nekoliko šibica. Kaže da će smanjivati broj
cigareta i već desetog dana popušiće samo tri. Pušiće ih isečene na pola, tek
da oseti dim.
U komisiju, pored četiri prisutna člana naše redakcije, pozvali smo i
televizijskog konferansjea Miću Orlovića i interpretatora zabavnih melodija
Zlatka Golubovića. Njih dvojica su detaljno pregledali prtjag (pa i džepove)
Miroslava Pintera i, ostavljajući ga u zapečaćenoj sobi, poželeli su mu uspeh u
gladovanju.
Pošto je Miroslav Pinter insistirao da bude čak i bez telefonske veze,
razgovaraćemo sa njim kroz vrata i u sledećem broju obavestićemo vas kako
se sarajevski hipnotizer oseća posle prvih sedam dana gladovanja.
Dž. Husić
ILUSTROVANA POLITIKA
Godina X 20. JUN
1967 - BEOGRAD Broj 450

TRČAO BIH KILOMETAR!

To poručuje hipnotizer Miroslav Pinter iz zapečaćene hotelske sobe posle

sedmog dana dobrovoljnog gladovanja
Prošlo je sedam dana dobrovoljnog gladovanja sarajevskog hipnotizera
Miroslava Pintera. On je, po sopstvenoj želji i da bi obavio eksperiment,
zapečaćen na prvom spratu jednog beogradskog hotela...
Upravo zbog velikog interesovanja čitalaca, zanimljivo je kako naš dobrovoljni
»zatočenik gladi« provodi vreme. Pošto u hotelskoj sobi nema telefona,
razgovaramo svakodnevno sa Pinterom kroz vrata.

Drugi dan

- Kako ste, druže Pinter?

- Odlično. Bolje da ja ubuduće pitam vas kako ste, jer se meni ovde ništa
ne može dogoditi kad je reč o trbuhu, pa: svaki čovek je u životu osećao
normalnu glad.
- Kako ste proveli noć?
- Spavao sam od ponoći do devet časova ujutru. Zatim sam se okupao,
radio gimnastiku, šetao po sobi i čitao. Sinoć sam premro od straha.
- Zašto?
- Kada sam uključio magnetofon koji ste mi stavili na raspolaganje, nije
»brisao« traku. Zabrinuo sam se. Kasnije je sve bilo u redu i ja sam spokojno
zaspao.
- Jeste li već osetili glad?
- Oko podne »javila« su se creva, ali nisam bio gladan. To se javilo još
jednom. Za 24 časa popio sam oko pola litre vode.

Treći dan
- Kako ste raspoloženi?
- Odlično. Nisam nervozan i ne osećam želju da izađem. Spavao sam osam
časova, čvrsto i bez snova. Na hranu ne mislim i, nećete verovati, nisam
gladan. Dok šetam, čitam ili kucam na mašini, ne osećam malaksalost. Ipak,
koliko mogu, štedim energiju.
- »Javljaju« li se creva ponovo?
- Još, povremeno i, kao i juče, oko podne. To je njihova navika da rade.
Očekujem da se umire sutra. Za sada ih umirujem vodom koju i dalje uzimam
oko pola litre u toku 24 časa.

Četvrti dan

- Govorili ste da je ovo odlučujući period?

- I jeste. Kriza je bila i prošla, ali ja je nisam osetio. Malopre sam popio dva
decilitra vode i sada mi se čini kao da sam se ргејео. To znači da se svaki mišić
u mom stomaku stegao i ja dokazujem samom sebi da je moja višegodišnja
ideja o efikasnosti uprošćene mehaničke sugestije ispravna i logična.
- Mislite li na psihofoniju i na tri metra magnetofonske trake ?
- Da, tu je tajna mog eksperimenta. Mehaničku sugestiju protiv gladi i kao
sugestiju za dobro raspoloženje i kondiciju, koristim jedanput dnevno.
Jednostavno: slušam. Kako i koliko, videćete i čuti kasnije. Sve je u ta tri metra
trake.
- A ako osetite dosadu ili nervozu?
- I protiv njih ću upotrebiti mehaničku sugestiju.
- Istu ili drugu?
- Do sada mi to nije bilo potrebno, pa, molim vas, ne insistirajte.

Peti dan

- Je li sve u redu?
- A kod vas? Ja sam odlično. Jedino se borim sa cigaretama.
- Škodi vam duvan?
- Ne bih rekao, ali imam suviše slobodnog vremena a navika je velika. Pre
nego što sam dospeo ovamo, pušio sam oko četrdeset cigareta dnevno. Sada
sam već sveo na deset komada...
- I ne osećate muku?
- Ne. Moj stomak se potpuno umirio, zapravo »pomirio« sa mojom
odlukom.
- Pijete li vodu?
- I dalje, ali bezvoljno. Prisiljavam sebe da bih ublažio neizbežno gubljenje
telesne težine.
- Jeste li oslabili?
- Verovatno. U ogledalu to ne primećujem. Ali i ne ogledam se izuzev za
vreme brijanja svakog drugog dana. Ovo je zaista najčudniji godišnji odmor koji
se može zamisliti i jedino se plašim da ću se ulenjiti.

Šesti dan

- Čujte, nemoguće je da ne osećate nikakve promene u organizmu ?

- Očekivao sam to pitanje. Govorim li normalno?
- Kao i ranije.
- Tako se i osećam. Ipak, jezik kao da mije odebljao i pobeleo, a koža lica
izgubila masnoću. Ali kada je reč o trbuhu, tu je sve u redu. Ne osećam glad ni
potrebu za hranom.
- Pomaže li vam tranzistor?
- Veoma mnogo. Ali ograničio sam se na slušanje vesti i još poneku
emisiju. Jedino me muči što ne mogu da čitam novine. Nisam znao da je ta
navika toliko jaka.
- Mogli smo vam dati i televizor!
- Ne, bez toga mogu. Srećom, oblačno i hladno vreme mi odgovara. Plašio
sam se toplog talasa.
- Znači, i dalje je sve u redu!
- Ovde kod mene, da. Jutros mi se dogodila neprijatnost, jer je, dok sam
kucao na pisaćoj mašini, pukao deo koji povlači valjak ulevo. Kako nemam
nikakvog alata da otklonim kvar, to sada kucam slovo po slovo veoma
usporeno.

Sedmi dan

- Kako se osećate danas?

- Sjajno. Spavao sam kako se samo poželeti može i ustao sa osećanjem
kao da sam sinoć normalno večerao.
- Nemoguće je ipak da ne pomišljate na hranu?
- Zamišljam veliki sto na kome bi bilo servirano sedam mojih nesuđenih
doručaka, ručkova i večera i preračunavam kolika je kalorična vrednost te
hrane. Pa se pitam: otkuda još tolika snaga mom organizmu, ne samo da izdrži
već i da se normalno održava i funkcioniše.
- Jeste li našli odgovor?
- Jesam. Koliko god nam normalna ishrana daje moć da živimo i radimo,
toliko, ako ne više, čini naša duševna snaga. Zato se čovek najčešće i oseća,
fizički i psihički, onako kako on sam smatra i sugeriše sebi, svesno ili
podsvesno. Eto, ja bih danas mogao da normalno obavljam svoj posao svih
osam časova sa najvećom pažnjom i bez napora.
- Polako, prošlo je tek sedam dana!
- Ne prekidajte me, molim vas! Znate da ne gladujem da bi se o tome
pričalo i sumnjalo, već da obavljam eksperiment. Zato ću na polovini svog
dobrovoljnog izgnanstva na nekoliko časova otkloniti dejstvo mehaničkih
sugestija koje mi pomažu. Hoću da vidim kako ću se osećati za to vreme kada
organizam bude lišen snage psihofonije. Sutra ću vam o tome pričati.
- Ako ne budete odgovorili na naš poziv, otvorićemo vrata!
- Ne brinite za to! Biću spreman da razgovaram kao i do sada.
- Da li se zaista tako dobro osećate?
- Tako dobro da bih mogao da trčim bar jedan kilometar i da potom
podignem težinu od 70 kilograma.
Videćemo šta će biti dalje.
Dž. Husić

ILUSTROVANA POLITIKA
- Godina X
1967 BEOGRAD
27. JUN
Broj 451
HIPNOTIZER JE OTPEČAĆEN!

Pri kraju »operacije gladovanja« našeg hipnotizera došlo je do nesporazuma sa

Miroslavom Pinterom. Četrnaestog dana saopštili smo mu »kroz vrata« da će
sutra u podne biti oslobođen dobrovoljnog zatočeništva koje je sam predložio.
- Ne pristajem! To su svega dve nedelje a ne petnaest dana koliko sam
tražio i obećao čitaocima.
Pinter je jedva pristao da iziđe kada smo mu objasnili da ga »oslobađamo«
nekoliko časova ranije da bismo napis i fotografije na vreme pripremili za
sledeći broj lista. Odgovorio je:
- Dobro. Uostalom, videćete kako izgledam. Tvrdim da bih mogao da
izdržim još sedam dana!
Na prvom spratu novog hotela »Generalturista« u Novom Beogradu gde je
Pinter boravio, zavladalo je uzbuđenje. Osoblje hotela koje je, sarađujući
najljubaznije u »operaciji gladovanja«, htjelo je da vidi najčudnijeg gosta. I zato
se ispred sobe 157 na prvom spratu okupilo dosta sveta.
Pečati su skinuti i brava otključana. Pojavio se Miroslav Pinter u istom svetiom
odelu, izbrijan i doteran. Osmehivao se i rukovao sa svima, lako svež u licu,
delovao je kao posle preležane bolesti. Normalno je zakoračio u hodnik i nije
nikom dozvolio da mu ponese kofer.
- Danas još neću da jedem. Pripremljen sam da ne osećam glad za još 24
časa. Bilo bi veoma opasno kad bih se odmah najeo. Tek sutra uzeću pola litra
zašećerenog mieka. Zatim, sledećeg dana, malo čokolade i tri, četiri čajna
keksa, trećeg dana i dve-tri kriške hieba sa buterom. Posle toga uzimaću lakšu
hranu.
Odmah po izlasku iz hotela u Novom Beogradu, Miroslav Pinter je otišao na
lekarski pregled. Dr Dunja Simeunović detaljno je pregledala hipnotizera kao i
pre početka »operacije gladovanja«. Ona kaže:
- Pinter je oslabio deset kilograma, a puis mu je smanjen sa 92 na 62. Ali je
zato krvna slika poboljšana, a stanje organizma veoma zadovoljavajuće.
U međuvremenu hipnotizer nam je dao zabeleške koje je vodio druge nedelje
gladovanja. Evo šta je zapisao:

Osmi dan

- I dalje spavam odlično. Jutros sam se probudio u osam sati i ustao potpuno
svež. Posle brijanja i umivanja radio sam oko pet minuta gimnastiku, a zatim
šetao po sobi petnaestak minuta. Do jedanaest sati naizmjenično sam čitao i
kucao na pisaćoj mašini. Tada sam poništio dejstvo svih pozitivnih mehaničkih
sugestija koje sam koristio u proteklih osam dana. Odmah sam osetio postedice
osmodnevnog gladovanja: laku vrtoglavicu, neraspoloženje, brz zamor,
osećanje da mi je stomak zalepljen za kičmu, gubitak koncentracije, dosadu i
nervozu.
Posle tri časa ponovo sam primenio blagotvorni uticaj ranije pripremljene
pozitivne mehaničke sugestije i tegobe su potpuno iščezle. Tako ću se osećati u
sledeća 24 časa. Zašto 24 časa? Zato što se mehaničke sugestije daju za toliko
vremena unapred, a na taj način i dejstvo im je najsnažnije.

Deveti dan
- Opet sam celog dana bio aktivan i raspoložen. I ne pokušavam da legnem da
bih se odmorio, jer ne osećam potrebu za odmorom. Jedino vreme prekraćujem
kao i do sada. Čitam, slušam radio, pravim beleške, šetam po sobi i sedim
pored prozora posmatrajući prolaznike i saobraćaj na širokom bulevaru.
Razmišljam, malo pušim i povremeno radim gimnastiku.
Izgleda kao da mi je srce nešto usporilo rad. To je i normalno, očekivao sam
takvu reakciju. Takođe, konstatujem po pantalonama da sam nešto tanji u
struku. Prisiljavam sebe da pijem tri puta više vode nego što organizam
zahteva. Cigarete sam sveo na tri komada dnevno, iako bih veoma rado
popušio i dvadeset. Ali to bi u ovim okolnostima bilo štetno za organizam.

Deseti dan

- Vreme je da otkrijem svoju jedinu tajnu u ovom eksperimentu: dejstvo

mehaničke sugestije. Ona je, verujte, kao droga, aii joj je prednost u tome što
dugo traje, a ne deluje toksično. Tvrdim da je mogućnost njene primene u
svakodnevnom životu ogromna, a blagotvorni uticaj mora da zadovolji i zdrave
i bolesne.
- Moj princip mehaničke sugestije je najjednostavniji od svih a istovremeno
i najefikasniji. Sada ću vam otkriti u čemu se sastoji tajna mog gladovanja.
Drugog dana gladovanja uzeo sam magnetofonsku traku i isekao jedan i po
metar. Slepio sam krajeve i dobio neprekidnu magnetofonsku traku. Stavio sam
je u magnetofon i izdiktirao sledeću rečenicu: »U toku sledećih 24 časa ti ćeš se
osećati tako dobro kao da uopšte ne gladuješ«.
Ujutru ležim nekoliko minuta potpuno opušten ne misleći ni na šta dok
magnetofon neprestano ponavlja ovu rečenicu. S obzirom da mi je u takvom
stanju svest gotovo potpuno isključena, mehanička sugestija direktno prodire u
pods- vest. Podsvesna sugestija postaje toliko dominantna da je čak ni svest ne
može više da poništi. Tako gladujem, a da nisam gladan. Moja radna
sposobnost uopšte se ne smanjuje.

Jedanaesti dan

- Spavao sam do deset časova, jer sam se sinoć zadržao nešto duže slušajući
radio. Ni danas nema nikakvih promena, osećam se odlično. Sve vreme držao
sam ručni časovnik na stolu i malopre uzeh da ga stavim na ruku. Iznenađen
sam: ili se kaiš istegao ili je moj zglob postao tanji? Biće da je ovo drugo.
Čim popijem decilitar vode, imam osećanje kao da sam se prejeo. Jutros za
vreme brijanja primetio sam u ogledalu da sam omršavio. Lice mi je postalo
bledo. Međutim, na hranu uopšte ne pomišljam. Vreme je tmurno i kišovito,
prohladno za ovo doba godine, pa i nemam želju da izađem među ljude u
šetnju.

Dvanaesti dan

- Potpuno sam se privikao na ovaj pomalo čudan način života. Kao da trenutno
nemam nikakvih teškoća, čak sam i bezbrižan. Raspoložen sam. Zar to nije
čudo?
Završio sam čitanje treće, poslednje knjige koju sam poneo. Tako će mi
sledećih dana vreme sporije prolaziti. Eh, kad bih mogao da dobijem bar
oglasne strane dnevnih listova. Baterije u tranzistoru su pri kraju. A pisaća
mašina mi je odranije pokvarena.
Preostaju još samo tri dana. Najvažnije je da je magnetofon ispravan, a za
ostalo ću lako. Soba u kojoj se nalazim duga je četiri metra, a prostor za šetnju
nije veći od tri metra. Voleo bih da mogu više da se krećem, ali mi je glupo da
se sto puta okrenem na »stazi« koja nije duža od tri metra.

Trinaesti dan

- Svakome bi poželeo da se oseća kao ja ovih dana. Po prirodi sam skeptik,

ali eksperiment smatram jedinim izvorom saznanja. Odatle i zadovoljstvo što
mi eksperiment gladovanja uspeva.
Psihofonija je postala moja opsesija pre 19 meseci kada sam se vratio sa
putovanja po Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo sam video čitave
kolekcije gramofonskih ploča koje su namenjene da deluju na podsvest. Ove
ploče su veoma skupe. Mesecima sam razmišljao kako da otkrijem nešto
univerzalnije i efikasnije. U međuvremenu sam uvežbavao stanje potpunog
opuštanja. Počeo sam da eksperimentišem posle jedne neprospavane noći u
vozu. Da bih iskoristio dejstvo psihofonije, tada sam prvi put upotrebio
magnetofonsku traku i ostao odmoren siedećih petnaest časova.

Četrnaesti dan

- Niko mi neće verovati, ali vreme brzo prolazi, a ja ne spavam više nego
što je potrebno. Jedino sam otkrio da mi je okovratnik košulje postao prevelik
bar za jedan broj, što znači da je vrat postao tanji. Pantalone su mi preširoke.
Posle petnaestodnevnog boravka u Beogradu, Pinter je odputovao kući u
Sarajevo. Kaže da priprema novu knjigu kojoj će dati naslov »Psihofonija i
učenje u snu«. Njegov beogradski eksperiment izazvao je različita reagovanja
naših čitalaca. Mnogi nam pišu da gladovanje kao lek nije nepoznato.
I nije. Ali Miroslav Pinter tvrdi da za svih četrnaest dana gladovanja nije osetio
potrebu za jelom. U tome je novost i zanimljivost njegovog eksperimenta.

Dž. Husić

POSLIJE POSTIGNUTIH USPJEHA

Nadamo se da smo do sada dobrim dijelom pokazali da možemo da se

usavršavamo ako pravilno slijedimo opisane psihoterapijske postupke.
Naravno, pri tome ne smijemo zaboraviti da su tijelo i um dva aspekta ličnosti,
te kao takvi čine osnovne izvore snage.
Mozak je, na kraju krajeva, centar koji kontroliše cijeli naš organizam. To je
aksiom koji slušamo godinama, ali da li zaista razumijemo njegov značaj?
Um, i jedan od njegovih faktora memorija, čine nas ljudskim bićima i stoga
superiornim nad životinjama kojima su fenomeni vremenskih odrednica juče,
danas sutra samo kontinuirana igra ustaljenih refleksa ili instinkta koji ostaju u
stanju mirovanja i ravnoteže i kao takvi gotovo ne-promjenjivi milionima
godina. Životinjama služe instinkti umjesto razuma koji nemaju, jer se njihov
individualni i kolektivni život bazira na samoodržanju. Mi znamo da prvi cilj i
zadatak uma leži u njegovoj moći da upravlja i širi mentalne i duhovne vidike
čovjeka i da mu omogućava da ostvari sigurnost i razvoj.
Putem misli, a posredstvom znakova ili simbola, ili ideja, zamisli, omogućeno
nam je da gledamo ili da ponovo sagledavamo prošlost u svjetlu našeg uma.
Stoga je i potrebno da čovjekovi ciljevi budu u granicama razumnog, jer
beskorisno bi bilo i nerazumno pokušavati nešto što je nemoguće. Čovjekovi
»snovi« su realni samo onda dok ih on drži u sferama ostvarljivog.
Ciljevi se moraju zamisliti da bi se ostvarili. Sve počinje mentalnim planom ili
slikom. Ciljevi su važni, stoga treba da ih učinite dostupnim, inače će bol i
osjećaj nezadovoljstva zbog neuspjeha biti neizbježni. Vjerujemo da ćete
pokušati ispuniti neki od svojih ciljeva na metodičan način. Sve što je razumno,
može se postići, ako čovjek to želi i hoće da ostvari. Slično glasi poznata
latinska poslovica koju je Karl Marks jednom definisao ovako: »Sve što je
ljudsko, nije mi strano«.
Sreća je klasna kategorija i zavisi od prilika u kojima živimo. Ali sreća zavisi i od
okoline u kojoj živimo i od nas. Većini ljudi je sreća kad imaju hranu, odjeću,
stan, dobro zdravlje, kad vole i imaju pristojan život. Ako bilo šta od toga
nedostaje, teško je dostići sreću. Međutim, moguće je sve to imati, a ipak biti
lišen sreće. U takvoj situaciji čovjek je prinuđen da traži pomoć psihijatra.
Funkcija podsvijesti nije da rezonuje već da prima stimulanse iz mozga i da ih
»konzervira« za buduću upotrebu. Ona, u stvari, slaže sve potisnute ideje i
emocije koje su se »dogodile«, a koje smo mi svjesno potisnuli i koje terapijom
sugestije možemo osloboditi i što je važnije za nas, to je centar naše
bezgranične psihičke moći koja je samoživotna moć našeg bića. S tom
životnom moći kontaktira naša beskonačna magnetofonska traka bilo za
vrijeme dok se nalazimo u stanju prirodnog sna ili u stanju relaksacije -
apsolutne opuštenosti.
Taj pristup podsvijesti može doprinijeti postizanju životnih ciljeva, a taj pristup,
međutim, ne može se ostvariti uobičajenim procesima komunikacije. Isto tako
možemo postići čudnovate stvari ako naučimo da oslobađamo snagu
podsvijesti. Podsvijest u akciji je značajna snaga, a direktna sugestija je
pozitivna podsticajna akcija. Upravo zbog potvrđene korisnosti i dobrovoljno
donesene odluke individue prenošenje mehaničkih sugestija nije nasilje nad
ličnošću. U prednosti smo da odabiremo samo one sugestije koje hoćemo;
način sugestije prilagođavamo potrebi svake ličnosti ponaosob bez uopštavanja
u smislu opšte poruke kao klišea. A sve nam to omogućuje magnetofon kao
nezamjenjivo tehničko sredstvo.
Svjesni smo neograničenog potencijala podsvijesti; možemo podstaći
neslućenu snagu i zadovoljstvo. Moć naše tri tehnike proizilazi iz vješte
primjene konstruktivne sugestije koja pomaže ostvarenju novih duhovnih i
mentalnih dimenzija za one koji žele da ih dostignu.
Primjena autosugestije, što znači namjeru i želju ličnosti da utiče na samog
sebe posredstvom mentalnih slika, bila je u drevno doba raširena po Kaldeji,
Mesopotamiji, Siriji, Egiptu i Grčkoj, gdje su je proučavali grčki filozofi. Poslije je
prenesena latinskim moralistima. Čovjek je zaista ono što misli da jeste, i u
tome je njegova mudrost, njegova snaga i stremljenje. Naše tehnike upravo
govore o tome da nije potrebno, na primjer, promijeniti ambijent da bi čovjek
doživio unutrašnji preobražaj. A da bi se to postiglo, naše tehnike predlažu i
upućuju na to da se do tog novog željenog stanja i osjećanja dolazi
razmišljanjem.
Sugestija kao ideja ili kao emocija djeluje na um kao stimulans za izazivanje
intelektualne ili psihičke radnje. Sugestibilnost (mogućnost primanja uticaja) je
odlika svake psihički normalno razvijene ličnosti. Podložnost sugestiji prisutna
je i u vrijeme kad smo budni. Ali, izvan sna moć sugestije je modificirana i
oslabljena ili usporena prisutnošću razuma, nedostatkom pažnje i djelovanjem
racionalnog elementa. Za vrijeme sna ili trenutaka relaksacije svi ti mehanizmi
su oslabljeni, a imaginacija je jaka. Impresije se primaju bez prepreka i
transformišu u slike, osjećaje, akciju i pokrete. Pošto je to stanje prijemčivosti,
podsvijest lakše prima sugestije i uticaje. To je osnovni faktor koji sugestiju u
snu ili u trenucima relaksacije čini tako efektnom u mentalnoj terapiji. Iz našeg
izlaganja proizilazi da sugestija u snu za trening memorije ili za bilo koji drugi
konstruktivni cilj ne traži nikakav napor.
Jedan od naših glavnih ciljeva pri pisanju ove knjige bio je da pokažemo
nevjerovatnu moć sugestije i da čitaocu objasnimo kako može iskoristiti tu
svoju u sebi skrivenu moć pomoću magnetofona. Stoga ova knjiga predstavlja
logičan i razuman pristup proučavanja mentalne higijene i primjene
psihoterapijskih postupaka.
Da bi ma koja sugestija bila uspješna, lice koje izvodi postupak autosugestije
treba iskreno da želi da ispuni svoj cilj i da dobro upamti da je ta želja osnovna
sila koja će ga učiniti gospodarem nad sobom i omogućiti mu razvoj.
Sugestija za vrijeme hipnotičkog sna znači prenošenje predstava jednog
čovjeka drugome bez ikakvog otpora i razmišljanja lica na kome se vrši
eksperiment. Svako uplitanje strane misli u tok hipnotičkog postupka rastače
snagu hipnoze. Sugestija u hipnotičkom snu djeluje kao jak, ničim ograničavan
koncentrisan nadražaj. Stanje sna i hipnoze mogu, kao što smo se već upoznali,
da se međusobno pretaču. Ako prestane razgovorna veza u hipnozi, hipnotički
san će postepeno preći u prirodan s kasnijim buđenjem. Isto tako čovjek
ponekad za vrijeme običnog sna govori i zato u nekim slučajevima, ako se zna
tehnika, prisutna osoba se može »priključiti« tom razgovoru.
Samohipnoza u suštini je svojevrstan postupak kojim se postiže samokontrola i
ostvaruje upravljanje samim sobom putem prisutnosti svijesti kojoj je uvijek na
umu cilj. Govorne sugestije koje su prethodno snimljene utiskuju se u
podsvijest za vrijeme spavanja i tako se može ostvariti samohipnoza.
Magnetofon nam je pružio nove mogućnosti na području primjene sugestije. To
je zaista višestruko upotrebljiv instrument i može se koristiti na mnogo načina.
Najveća njegova korisnost, međutim, leži u području sugestije u snu i sugestije
u relaksiranom stanju. To je, prije svega, glavni predmet ove knjige.
Nesumnjivo je da su magnetofon i magnetofonska traka najbolja sredstva za
prenošenje sugestije kad se ne koristi hipnoza. U prošlosti je, sve do
konstruisanja magnetofona, elemenat posredovanja remetio odnos dva
principa; terapeuta ili učitelja, pacijenta i učenika. Posredstvom magnetofona
omogućeno je danas prenošenje poruka i osigurana maksimalna tajnost pod
najpovoljnijim uslovima i u svako doba. Magnetofon otvara put sugestiji u snu i
predstavlja izvanrednu mogućnost za prenošenje sugestije na polju terapije,
učenja i »treniranja« memorije. Zahvaljujući magnetofonu, sugestije ili
informacije prenose se tiho do podsvijesti lakim i mirnim putem bez buđenja
spavača direktno s magnetofonskog zvučnika ili uz pomoć minijaturnog
zvučnika koji se stavlja pod jastuk.
Prstenasta, beskonačna magnetofonska traka je stoga efektno sredstvo da se
riješi problem preuzimanja ili davanja konstruktivnih sugestija za vrijeme sna.
Traka se može uspješno koristiti u sugestiji djeci da se oslobode nepoželjnih
navika, da ne grizu nokte, ne sišu palac i slično, iako nam je poznato da ove
manifestacije u djece potiču iz unutarnjih nemira i senzibiliteta. Proces
vaspitanja može biti predmet sugestije pomoću magnetofonske trake koja
može uticati na njihovu podsvijest. Dakle, majka može upotrebom snimaka dati
zdravu orijentaciju djeci na efikasan i ugodan način. Taj efikasan metod
prevaspitava i presađuje navike tako da se postižu nevjerovatno dobri rezultati.
Poslije spavanja dijete se oslobađa navike da siše palac, budi se nevjerovatno
čilo i okrepljeno snagom da odbije ono što mu je ranije bilo nemoguće odbiti.
Način na koji se daju sugestije mora odgovarati prirodi pacijenta ili individue.
To je važno zapamtiti. Jednom više odgovara blag glas, drugome autoritativan.
Monotonija konstantno ponavljanih riječi ujednačenim glasom koja se postiže
beskonačnom trakom znatno pomaže da se postigne željeni cilj. Na
kvalitetnijim magnetofonima može se snimiti i muzička pratnja koja s
verbalnom tehnikom svaku izgovorenu riječ čini još prijatnijom uhu. Da
efikasnije pomognete sebi, upotrijebite iste sugestije izgovarajući zamjenicu
»Ja« umjesto »Vi«. Ovo je naročito važno prilikom primjene naše treće tehnike -
kontrolisane relaksacije.
Kontakt i ponavljanje pozitivnih sugestija iz noći u noć, ili iz dana u dan, kad je
u pitanju naša druga i treća tehnika, donose neprocjenjive rezultate u postupku
sugestije takvoj osobi. Takva osoba postaje nov čovjek, jer su njena svijest i
podsvijest u potpunoj harmoniji, a to je oznaka harmoničnog društva i sredine
integrisanog i srećnog čovjeka. Ponavljanja pozitivnih poruka doprinose da
podsvijest postane izvor naše moći, sreće i uspjeha.
Poznato nam je da je u stanju hipnoze memorija hipnotisanog lica veoma
izoštrena i tada se čovjek može sjećati davno zaboravljenih stvari. Izoštriti
memoriju još ne znači postići kvalitet u smislu nove intelektualne dimenzije.
Sigurno je da gotovo nema granica njenim mogućnostima. Kao što smo već
vidjeli, slabo pamćenje može se inteligentnim naporom otkloniti. Pošto je um
veoma prijemčiv za sugestije za vrijeme hipnoze, sna, stanja relaksacije i
perioda odmora, mnogo se može učiniti na uticanje i pokretanje umnih
energija.
Najveća prednost učenja u snu je u tome što se u to vrijeme eliminiše
»stvarnost«, »pojavnost« u svom obliku, a time se gubi djelovanje racionalnog
faktora i eliminiše smetnja pri koncentraciji za vrijeme učenja. Kad se učini
svjestan napor da se nešto nauči, pošto je podsvijest već upoznata određenom
sadržinom, jer su već formirane asocijacije, učenje postaje lako.
Osobe pod kompleksima, uznemirene, pod depresijom i strahom, mogu imati
velike koristi od liječenja na ovaj način koji može eliminisati ta stanja nastala
zato što je takva ličnost postala žrtva negativnih sugestija ili poticaja koji
uporno traju. Naša druga i treća tehnika pružaju takvim osobama mogućnost
da se opuste i da se fizički regenerišu, što je takođe važno. Uz to im
omogućavaju zdravu i nadahnutu ekspanziju njihove mentalne i duhovne moći.
Tek posljednjih godina naučnici su postali svjesni mogućnosti terapije i
sugestije u snu. Mi smo dokazali da se sugestija u snu izvodi metodično i u
suštini je veoma jednostavan postupak. Ne smijemo, svakako, izgubiti iz vida
da je pri snimanju sugestivnih poruka na traku potrebna maksimalna obazrivost
u upotrebi riječi. Ne treba isto tako sugerisati ono što se može učiniti u vrijeme
dok je lice u budnom stanju.
Trajanje željenih sugestija treba u prvih nekoliko dana ograničiti samo za
naredna 24 sata, zatim produžiti njihovo djelovanje na naredna tri dana, pa tek
nakon izvjesnog vremena produžiti trajanje za narednih sedam ili više dana.
Ove sugestije imaju, takođe, djejstvo posthipnotičkih sugestija.
Za našu treću tehniku - tehniku kontrolisane relaksacije, kada je u pitanju
liječenje, važi pravilo da se takva relaksacija izvodi samo jedanput dnevno.
Svakog dana tim postupkom u trajanju od samo desetak minuta u periodu od
četrdeset dana lice dovodi sebe u stanje moćnog uslovnog refleksa. Iz ovoga
vidimo da za opažanje djelovanja sugestija ne treba dubok hipnotički san.
Sugeriranje može biti realizovano čak i u budnom stanju, pa da se opet dužim
vremenskim periodom postiže djejstvo posthipnotičkih sugestija.
Mnogi bolesnici koji se liječe hipnoterapijom često smatraju da je bolji efekat
liječenja ako čvrsto spavaju. Činjenica je, međutim, da se dubina sna pojačava
od seanse do seanse autosugestijom ili pod uticajem specijalne sugestije. Često
za vrijeme prvih seansi bolesnik ne spava dobro, a pri sljedećim nastupa dubok
hipnotički san.
Snagu djelovanja riječi na osobu koja se nalazi u dubokom hipnotičkom stanju
svijesti najbolje mogu ilustrovati primjeri. Ako hipnotisanoj osobi sugerišemo da
ćemo joj užarenim metalnim predmetom opržiti neki dio tijela i ako prinesemo
tom dijelu tijela bilo kakav hladan predmet, osjetiće na tom mjestu jak bol, znoj
će joj ovlažiti čelo, puls će se ubrzati, promijeniće joj se krvni pritisak i grč će joj
stegnuti lice. Šta će se desiti nakon kratkog vremena? Na tom istom mjestu
pojaviće se najprije crvenilo, zatim vodeni plik koji se sa stanovišta medicine ne
razlikuje od plika koji nastaje pri stvarnoj opekotini drugog stepena. Lako se
ovakav ishod čini nevjerovatan, ipak to može izvesti gotovo rutinski i
jednostavno svaki onaj koji se praktično bavi hipnotizmom. Upravo na ovakvim
i sličnim primjerima naučna djela s područja psihologije i medicine govore o
ogromnoj moći sugestije. Ovaj eksperiment pomogao je naučnicima da
razobliče još jedno od sedam čuda religije:
Čudo LUIZE LOTTO, koja je živjela u drugoj polovini devetnaestog vijeka sastoji
se u tome što su se fanatično religioznoj bolesnici usljed histerične nervoze,
pod uticajem bolesne autosugestije, na dlanovima i stopalima pojavile krvave
mrlje, upravo na onim mjestima na kojima su, po biblijskoj legendi, tobože bili
ukucani ekseri prilikom raspeća Isusa Krista. Može se pretpostaviti kakav utisak
je ovo »čudo« ostavilo na vjerski nastrojene ljude tog vremena. Crkva,
prirodno, koristila se ovim fenomenom za podgrijavanje vjerskog fanatizma.
Luizu Lotto prikazivali su po raznim gradovima Evrope, demonstrirajući je kao
novo »religiozno čudo«. Pariška i Belgijska akademija nauka toga vremena nisu
mogle objasniti ovaj fenomen. Predstavnici crkve su izjavljivali da naučnici nisu
mogli objasniti ove pojave i zato su one »stvarno«, »božansko čudo«. U naše
vrijeme, razumije se, takve pojave u civilizovanom svijetu nisu mogućne, a
slične pojave lako se objašnjavaju postojanjem i proučavanjem hipnoze.
Svaka od tri obrađene tehnike jednako je važna i vitalna. Ostavljeno je da
prema sklonosti i prirodi svaki čitalac odabere onu tehniku za koju smatra da je
u datom trenutku za njega prihvatljivija, a može, čak, kombinovati drugu i treću
tehniku paralelno. Čitalac treba da shvati da impulsi koji nastaju u njemu nisu
vječni da se ne bi mogli promijeniti pravilnom primjenom volje i inteligencije.
Pozitivne, konstruktivne sugestije koje ponavljamo podsvijesti za vrijeme
hipnotičkog sna, običnog sna i u trenucima apsolutne relaksacije mogu
ukloniti ili poboljšati bilo koje negativno ispoljavanje koje muči ličnost. Nijedna
od ovih tehnika neće ni na koji način štetiti umu, karakteru i opštem zdravlju
pacijenta.
Poznato je da razlika između naših uspjeha i neuspjeha leži, uglavnom, u
našem odnosu prema svijetu koji nas okružuje. Neuspjeh pretvarati u uspjeh
može samo čovjek koji je podstaknut pravilnom sugestijom. Pri tome, kao što
smo već napomenuli, svojstva njegovog uma ostaju ista. Cilj naših tehnika
sastoji se upravo u tome da ukažu na važnost pozitivnog mišljenja, da svijest
dovedu u stanje privremene neaktivnosti i da tako omoguće prodiranje
sugestija do podsvijesti, te da oslobađanjem te energije djeluju na razvoj i moć
individue.
Putem ovih tehnika želimo da pomognemo onima koji stvarno žele pomoć; koji
žele da riješe svoje probleme. Posredstvom mehaničkih sugestija uspjeh u
učenju i životu ne postiže se napornim radom. Mehaničke sugestije, kada
prodru do podsvijesti, oslobađaju njenu psihičku i fizičku potenciju. Usvajanjem
pozitivnih sugestija u podsvijesti, iskorištavanjem svijesti, podsvijest je u istoj
funkciji kao svijest. Kad su neka ideja ili cilj udruženi sa snažnom emocijom ili
poticajem, izgledi za uspjeh postaju veći. Nije, prema tome, riječ o nekoj
mističnoj sili. Time što svako lice može snimiti vlastite sugestije kojima će se
koristiti u tišini svoje sobe, mogućnost samousavršavanja postaje gotovo
neograničena. Efikasnost ovog metoda već je dokazana od strane izvanrednih i
brojnih svjetskih autoriteta.

KADA, KAKO I U KOJOJ PRILICI SE MOŽEMO KORISTITI KASETOFONOM?

Kasetofonom nazivamo naprave koje su veoma dobra zamjena za

magnetofone. Kolutići kasetofona su minijaturni i u njima je na oba kraja
učvršćena i namotana veoma uska traka. Smješteni su u posebnoj kaseti. Bez
pomenute kasete, kolutići se ne mogu koristiti. Kad želimo da se koristimo
kasetofonom, moramo imati na umu da nismo u mogućnosti napraviti
beskonačnu kasetofonsku traku. Zbog toga će kasetofon vrlo dobro moći
poslužiti jedino u našoj trećoj tehnici - tehnici kontrolisane relaksacije. Drugim
riječima to znači da ako želimo da se koristimo kasetofonom, moramo
prethodno uvježbati stanje relaksacije.
Kasetofonska traka se priprema na ovaj način:
1) Prvo uključujemo kasetofon i pritiskom na dugme za brisanje učinimo je
čitavu čistom - bešumnom;
2) Zatim traku premotamo na početak emitovanja, uključujemo kasetofon u
rad i sačekujemo da protekne pet do sedam minuta. Tih pet do sedam minuta
rada trake biće bešumno i treba da nam svojom bešumnošću omogući da se u
tom periodu vremena dovedemo u željeno stanje svijesti - u stanje kontrolisane
relaksacije;
3) Po isteku tih pet do sedam minuta, u nastavku trake, snimićemo željenu
poruku. Ako želimo da učimo (pasivnim slušanjem), dok se nalazimo u stanju
relaksacije, onda se možemo koristiti i kasetofonskom trakom čija je dužina
trajanja 45 ili 60 minuta. (Mi preporučujemo rad s trakom od 30 minuta zato što
je ona jača, kvalitetnija i samim tim dugotrajnija.) Međutim, ako želimo da se
kasetofonom koristimo kao sredstvom hipnoterapije, dovoljno nam je, poslije
onih pet do sedam minuta šutnje, još samo deset minuta rada trake. U tom
vremenu, to jest u tih deset minuta vremena, snimićemo željene sugestije i,
4) Poslije emitovanja snimljene građe koju želimo naučiti takvim postupkom
ili po isteku emitovanja željenih sugestija, poželjno je snimiti sljedeće sugestije:
»Ja« (ili: »Ti«) ću se dok pet puta duboko udahnem i izdahnem vazduh vratiti u
aktivno stanje svijesti. Pošto se vratim u aktivno stanje svijesti, osjećaću se
svjež, odmoren, veoma dobro raspoložen, veseo i slično. (U ovim trenucima
osoba duboko udiše i izdiše vazduh iz pluća. Zahvaljujući upravo ovom
fiziološkom postupku, osoba se aktivira dubokim disanjem. Ako se ne bismo
koristili ovakvim načinom aktiviranja, postojala bi prilika, zahvaljujući
opuštenosti organizma, da zaspimo poslije odslušane lekcije ili poslije
odslušanih ljekovitih sugestija.) Ustani!... Isključi kasetofon!
Koristeći se našom trećom tehnikom i pomoću kasetofona bilo kakvog
kvaliteta, možemo najuspješnije provoditi postupak oko otklanjanja mucanja,
koje je jedna od najuobičajenih mana, a sastoji se u tome da se čovjek oslobodi
osnovnog uzroka napetosti.
Stanje mucavosti može ponekad učiniti govorne mišiće tako krutim da se oni
ne mogu dovoljno opustiti da bi proizveli dati glas za normalan govor. Stvar
navike je takođe veoma važna u produžavanju govornih ograničenja. Jednom
uspostavljena formula govora nastoji da se održi iz same pobude. Interesantno
je zapaziti, međutim, da lice s tom manom kad naiđe na interesantnu temu
nastoji da se nje oslobodi i pošto se opusti nastavlja da govori kao svaka
normalna osoba. Istovjetan je slučaj kad osoba s tom manom »razgovara« sa
životinjama. Ona tada govori kao najnormalnija osoba.
Hipnoterapija liječenja za otklanjanje mucanja treba da traje, iz dana u dan,
najmanje šest mjeseci, pa sve do godine i po, što zavisi od intenziteta
autosugestije, upornosti lica i od toga kolika je mana mucanja. Posredstvom
beskonačne magnetofonske trake i naše DRUGE i TREĆE tehnike,
preporučujemo da se snime sugestije, približno, ovakvog sadržaja: »Ja ću svaki
dan biti raspoložen i veseo... Neću se uopšte uzbuđivati... Imaću želju da sve
više i više govorim s malo poznatim ili nepoznatim osobama... Postepeno ću se
sam osvjedočavati kako iz dana u dan sve manje mucam...«
Ove iste sugestije ili slične (po savjetu specijaliste - longopeda, zavisno od
nahođenja i potrebe svake osobe) mogu se desetak puta, s malim pauzama
između svake, presnimiti u kasetofon i izvoditi ih po uputstvima iz naše treće
tehnike.
Potrebnim stanjem relaksacije možemo najbrže ovladati ako sami sebi
nametnemo takvu sugestiju kroz formu sugestije u snu. Takve sugestije
prethodno snimimo i »odslušamo« ih za vrijeme prirodnog sna.

SAMOSAVLAĐIVANJE

Zahvaljujući sugestiji u snu i tehnici kontrolisane relaksacije, svakom pojedincu

je omogućeno da savršeno vlada svojom duhovnom potencijom, to jest da stiče
sposobnost ukoliko je samosavlađivanje u nekom slučaju djelimično izostalo i
da po svojoj volji i razumu upravlja svojim postupcima. Za samosavlađivanje se
kaže da je područje ljudske ličnosti u kojem sugestija i autosugestija imaju
nevjerovatno veliku funkciju. Vaspitanje volje (samosavlađivanje) utiče na
čvrstinu karaktera i u središtu je formiranja moralne ličnosti svake individue. Za
razliku od discipline koja bi mogla biti nametnuta spolja strahom i pokornošću,
samosavlađivanje predstavlja autodisciplinu, to jest disciplinu koju svako od
nas dobrovoljno nametne sebi i koju u svakoj prilici konsekventno slijedi.
Uzmimo kao primjer neku mladu ili stariju odraslu osobu koja »ne može« da se
suzdrži, a da ne lupka prstima ruke po stolu kad se nalazi u društvu drugih
osoba. Mada nam se, na prvi pogled, ova mana ili rđava navika čini
bezazlenom, prisutne osobe mogu konstatovati da je riječ o osobi koja je
nervno labilna ili da nije prilagođena svojoj okolini. Čovjek je društveno biće,
što znači da nije sam i da ne može živjeti sam na svijetu, pa je stoga za njega
samosavlađivanje jedno od dragocjenih svojstava u životu. Oni koji nemaju tu
sposobnost, koji sebi neprestano dopuštaju nekontrolisano ponašanje, postaju
na neki način usamljeni - propadaju. Strpljenje postepeno napušta i sredinu u
kojoj takva nekontrolisana osoba živi i ona postaje usamljena.
Pod suhoparnom riječju samosavlađivanje podrazumijevamo prilagođivanje
okolini i društvu, to jest ne mislimo samo na sebe nego imamo puno obzira
prema svojoj okolini i društvu. Imajući obzira prema drugima i želeći da
drugima budemo ugodni kako bi oni tražili naše društvo, djelùjemo prijateljski i
tako stičemo sve više i više prijatelja. Nadamo se da ste se već osvjedočili
posredstvom naših primjera kako čovjek na lak i jednostavan način može da se
oslobodi jedne od navika. A čega se sve ne može osloboditi pomoću naših
tehnika? Takvih je primjera bezbroj. Umjesto da navodimo sve primjere, mi
preporučujemo da primijenite jedan od naših postupaka, sigurni smo da ćete
postići uspjeh, a to je inače najbolja potvrda efikasnosti naših tehnika.