Uvod u epidemiologiju

kroničnih nezaraznih
bolesti
Zdravlje je stanje potpunog Bolest je odstupanje od
fizičkog, psihičkog i socijalnog zdravlja, odnosno ona je
blagostanja, a ne samo odsutnost suprotna pojmu zdravlja
bolesti. (SZO)
Bolesti razlikujemo obzirom na:

➢ dužinu trajanja (akutna/kronična)

➢ mogućnost prenošenja (zarazna/nezarazna)

➢ obzirom na težinu kliničke slike (znakovi bolesti/simptomi)

koja ih karakterizira

➢ način pojavljivanja (sporadično, epidemijski, endemijski,

pandemijski)
Kronične bolesti-što im je zajedničko?

Obilježja:
▪ dugotrajan tijek (često su doživotne)

▪ smanjuju kvalitetu života, većina dovodi do invalidnosti i prijevremene

smrti

▪ čine 75% morbiditeta i mortaliteta u razvijenim zemljama svijeta -

prioritetni su zdravstveni problem

▪ značajno opterećuju zdravstvene fondove

 Globalna epidemija kroničnih bolesti!

38 000 000
ljudi godišnje umire u svijetu od kroničnih
bolesti
Rizični čimbenici
Rang ljestvica te udio 10 vodećih uzoraka smrti u Hrvatskoj 2016.
godine
Rang MKB X šifra Dijagnoza Broj Udio

1. I20-I25 Ishemijske bolesti srca 10.396 20,17

2. I60-I69 Cerebrovaskularne bolesti 6.594 12,79
3. C33-C34 Zloćudna novotvorina dušnika, dušnica i 2.866 5,56
pluća
4. C18-C21 Zloćudne novotvorine debelog crijeva 2.169 4,21

5. E10-E14 Dijabetes melitus 1.889 3,66

6. J40-J47 Bronhitis, emfizem, astma 1.735 3,37

7. I10-I15 Hipertenzija 1.497 2,90
8. I50 Insuficijencija srca 1.196 2,32
9. C50 Zloćudna novotvorina dojke 1.002 1,94
10. K70, K73. K74 Kronične bolesti jetre, fibroza i ciroza 921 1,79

PRVIH 10 UZROKA SMRTI 30.265 58,72

UKUPNO 51.542

Izvor: Izvješće o umrlim osobama u Hrvatskoj u 2016. godini; HZJZ

Trendovi smrtnosti od kroničnih nezrazanih bolesti u Republici Hrvatskoj u
razdoblju 2000. -2013. godine, (SSS/100.000)
Rang ljestvica te udio 5 vodećih uzroka bolničkog pobola u RH, 2016.
godine

Rang Dijagnoza Broj Udio (%)

1. Bolesti cirkulacijskog sustava 88.586 15,1
2. Novotvorine 86.904 14,8
3. Bolesti probavnog sustava 50.245 8,6

4. Ozljede, trovanja i ostale posljedice vanjskih 44.895 7,7

uzroka
5. Bolesti dišnog sustava 39.604 6,8

Prvih 5 uzroka bolničkog pobola 310.234 52,96

UKUPNO 585.813

Izvor: Hrvatski zdravstveno statistički ljetopis za 2016. godinu; HZJZ

 Rizični faktori KNB u Republici Hrvatskoj (%)
Hrvatska zdravstvena anketa, 2003 (N=9.070)

Ukupno Muškarci Žene

Povišeni krvni tlak (140/90) 44,2 45,6 43,0

Pušenje 34 22

BMI>30 20 20 20

Opseg struka - Ž >88 / 37 54

- M>102
Omjer struk/bokovi – F>0,85, / 18,5 41
M>1
Nedostatna tjelesna aktivnost 35,8 43,7 30
 Rizični faktori KNB u Republici Hrvatskoj (%)
Europska zdravstvena anketa (EHIS) 2014., HZJZ, (N=5.446)

➢ Svakodnevni pušači su 25,0% stanovnika, i to 29,5% muškaraca i 20,8%

žena. Povremeno puši 3,7% stanovnika (3,2% muškaraca i 4,2% žena), dok
71,3% stanovnika ne puši, i to 75,0% žena i 67,3% muškaraca

➢ 4,7% stanovnika vježba manje od 60 minuta, 18,0% između 60 i 150 minuta,

24,3% između 150 i 300 minuta i 52,9% vježba više od 300 minuta tjedno

➢ 45,8% muškaraca ima prekomjernu tjelesnu masu u odnosu na 30,5% žena

(BMI 25-30). Debljina (BMI veći od 30) je zastupljena kod 20,1% muškaraca i
16,2% žena
Tijek nezaraznih bolesti
Tijek kroničnih nezaraznih bolesti
Prirodni tijek kroničnih nezaraznih bolesti ima četiri stadija: stadij
osjetljivosti, pretklinički stadij, klinički stadij i stadij invalidnosti.

▪ Prvi stadij, stadij osjetljivosti, počinje trenutkom izloženosti domaćina

nekom rizičnom čimbeniku (npr. pojedinac počne pušiti).

▪ Kao i kod zaraznih bolesti, početni odgovor domaćina bit će normalna

prilagodbena reakcija obrambenog sustava.

▪ Ako je adaptacija uspjela, proces se zaustavlja, bolest se neće pojaviti.

▪ No, ako adaptacija nije uspjela, nakon dovoljno dugog razdoblja, koje
nerijetko traje i desetljećima, počinje patogeneza, razvoj patoloških
promjena u organizmu.

▪ To je početak drugog stadija, tzv. pretkliničkog stadija. U tom razvojnom

procesu bolesti još uvijek nema nikakvih kliničkih manifestacija bolesti.

▪ Ukoliko rizični čimbenik nastavi svoje djelovanje, patološke promjene koje

su bile reverzibilne, postaju ireverzibilne. Iako su te promjene supkliničke,
tj. klinički nevidljive, određenim se postupcima neke od njih mogu otkriti
(npr. Papa test).
Sukladno vremenu inkubacije kod zaraznih bolesti, kod nezaraznih
bolesti je to vrijeme latencije,

▪ ono čini razdoblje od početka izloženosti nekom neživom agensu, pa

do pojave simptoma.

▪ Neki kemijski agensi uzrokuju kliničku manifestaciju neposredno

nakon izloženosti (primjerice otrovanje ugljičnim monoksidom), dok
je latencija kod izloženosti azbestu oko 40 godina.
▪ Daljnjim djelovanjem rizičnih čimbenika i razvojem dovoljno velikih
anatomskih ili funkcionalnih promjena, nastaje treći stadij, klinički stadij
bolesti.

▪ Bolest se očituje pojavom nekih znakova ili simptoma koje može

otkriti liječnik, ali nerijetko i sam bolesnik.

▪ U ovome stadiju se kronične nezarazne bolesti najčešće i

dijagnosticiraju, kao što su rak ili infarkt miokarda kao posljedica
ateroskleroze.

▪ Sada je riječ o ireverzibilnom patološkom procesu koji će dalje

progredirati, bolest će prijeći u četvrti stadij, stadij invalidnosti ili
nesposobnosti, ako bolesnik dovoljno dugo živi.
Prevencija bolesti
Postupci kojima se nastoji spriječiti ili suzbiti neka bolest zovu se
preventivne mjere. Iz praktičnih razloga preventivne se mjere mogu
podijeliti na primarne, sekundarne i tercijarne

▪ Cilj primarne prevencije je spriječiti pojavu bolesti, tj. ograničiti

incidenciju bolesti kontrolom uzroka i rizičnih čimbenika.
▪ Sekundarna prevencija nastoji liječiti bolesnike i smanjiti teže
posljedice bolesti kroz ranu dijagnozu i tretman. Dakle, temelji se na
što ranijoj dijagnozi bolesti, kad je bolest još izlječiva.

▪ Tercijarna prevencija nastoji smanjiti prevalenciju i progres ili

komplikacije postojećih bolesti i važan je dio terapijske i rehabilitacijske
medicine. Sastoji se od mjera kojima se nastoji ograničiti oštećenje i
nesposobnost, umanjiti patnja i promovirati prilagodba bolesnika
neizlječivim bolestima
Prevencija nezaraznih bolesti
Promocija zdravlja je proces koji ljudima omogućava da unaprijede
vlastito zdravlje i povećaju kontrolu nad njim (preuzmu
odgovornost). Promocija zdravlja orijentirana je zdravlju, dok je
prevencija bolesti orijentirana bolesti.

Obzirom na razvojne faze kroničnih nezaraznih bolesti, prevencija

protiv njih može se podijeliti na primarnu, sekundarnu i tercijarnu.
▪ Mjere primarne prevencije provode se u vrijeme kad još nema nikakvih
ni patoloških ni kliničkih znakova bolesti. Mogu se svrstati u dvije
kategorije: opće i specifične:

▪ opće mjere uključuju stvaranje takvih uvjeta u kući, na radnome

mjestu i u okolini koje će pozitivno djelovati na fizičko, psihičko i
socijalno zdravlje kako pojedinca tako i šire društvene zajednice.

▪ Specifične mjere primarne prevencije su djelomično ili potpuno

uklanjanje poznatih rizičnih čimbenika, odnosno njihova djelovanja,
kao i otkrivanje novih etioloških čimbenika
▪ Temelj sekundarne prevencije kroničnih nezaraznih bolesti jest otkrivanje
bolesti u njezinu ranome stadiju. Provodi se samo kod onih bolesti kod
kojih postoji djelotvorno liječenje. Sekundarna prevencija obuhvaća drugi,
odnosno treći stadij prirodnog tijeka kroničnih nezaraznih bolesti.
Otkrivanje bolesti u drugom stadiju, kada još nema vidljivih znakova
bolesti, ali patološki proces već postoji, provodi se tzv. skriningom.
Ispitivanje se provodi na naizgled zdravim osobama kako bi se među
njima otkrile bolesne, iako one toga nisu svjesne.

▪ Tercijarnu prevenciju tvore fizioterapijske i rehabilitacijske djelatnosti.

Primjer preventivnih postupaka kod Diabetes mellitusa tip 2:
1. Primarna prevencija – spriječiti pojavu bolesti:
edukacija o pravilnoj prehrani i tjelovježbi; održavanje poželjne tjelesne težine
2. Sekundarna prevencija – bolest se već pojavila, treba je otkriti što prije:
redovito mjerenje GUK-a osobama s obiteljskom anamnezom ili s čimbenicima rizika
3. Tercijarna prevencija: bolest već postoji, treba spriječiti pojavu komplikacija:
rutinska fundoskopija i kontrola renalne funkcije dijabetičara
EPIDEMIOLOGIJA
KARDIOVASKULARNIH
BOLESTI (KVB)
KVB ili bolesti srca i krvnih žila vodeći su uzroci smrti u razvijenim
zemljama svijeta.

Prema X. reviziji MKB-a, bolesti cirkulacijskog sustava nalaze se pod

šiframa I00-I99.
Prema kretanju učestalosti KVB razlikujemo tri skupine zemalja:

1. Razvijene zemlje svijeta (zbog poduzetih preventivnih mjera, u

posljednjih desetak godina došlo je do smanjenja stope
smrtnosti);

2. Tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe (posljednjih godina

došlo je do stabilizacije ili laganog pada mortaliteta) i

3. Zemlje u razvoju (u posljednjem desetljeću naglo raste stopa

smrtnosti).
Veličina problema u Hrvatskoj
Bolesti cirkulacijskog sustava u Hrvatskoj su vodeći uzrok smrti zbog koje
umire svaka druga osoba.

Stopa smrtnosti je oko 350/100 000 stanovnika, i na sličnoj je razini

posljednjih 10-ak godina.

Među ovim bolestima najvišu stopu smrtnosti imaju ishemične bolesti srca,
a nakon njih cerebrovaskularne bolesti..
Mortalitet od KVB raste s dobi i najviši je u stanovnika od 75 i više
godina.

U svim dobnim skupinama muškarci imaju viši mortalitet od žena, koji

je čak 3 puta viši u mlađoj i srednjoj dobi, da bi se u starijoj dobi gotovo
izjednačio.

Primorske županije imaju znatno niže stope mortaliteta od KVB od

nego što to imaju kontinentalne županije
Rizični čimbenici
Epidemiološke studije su ukazale na niz čimbenika koji povećavaju
rizik obolijevanja od KVB. To su:

1. Način života

a) Pušenje
Sastojci cigaretnog dima nizom mehanizama utječu na razvoj i
manifestaciju ateroskleroze. Također, dovode do porasta krvnog
tlaka i porasta broja srčanih otkucaja, te suženja krvnih žila. Postoji
niz dokaza da prestanak pušenja izrazito smanjuje morbiditet i
mortalitet od KVB-a.
 b) Prehrana
U izvještaju Europske mreže za srce (EHN) iznesene su preporuke za
prevenciju KVB sa slijedećih 5 uvjeta:

• smanjiti unos zasićenih (<10% energije) i transmasnih kiselina (<2%

energije)
• povećati unos voća i povrća (>400 g/d)
• smanjiti unos soli (<6 g/d)
• povećati tjelesnu aktivnost (najmanje 60 minuta dnevno umjerene
tjelesna aktivnosti ili 30 minuta dnevno intenzivne tjelesne
aktivnosti)
• smanjiti ITM (<25 kg/m2)
 c) Alkohol

• Još u prospektivnoj Framinghamskoj studiji pokazalo se da

povezanost alkohola s incidencijom bolesti srca i krvnih žila grafički
pokazuje slovo „J“ .

• Oni koji uopće ne piju imaju nešto višu incidenciju/mortalitet od

KVB od onih koji piju umjereno (za muškarce 2-3 dcl vina/dan, a za
žene 1-2 dcl vina/dan), ali zato oni koji puno piju imaju znatno veći
rizik od KVB.

• U žena je ta količina manja zbog enzimatskih razlika u metabolizmu

alkohola.
• Prema tome, uzimanje umjerene količine alkohola ima zaštitni
učinak na KVB.

• Međutim, uzimanje alkohola u većoj količini dovodi do

hipertenzije, CVI-a, do poremećaja ritma srca, razvitka
kardiomiopatije i do iznenadne srčane smrti. S preporukama o
konzumaciji alkohola oboljelima od srčanih bolesti treba biti
oprezan, jer još uvijek nije sigurno dokazan povoljan učinak
alkohola na kardiovaskularni morbiditet i mortalitet.
 d) Tjelesna neaktivnost

• Pješačenje, duge šetnje, trčanje, gimnastičke vježbe i sportske

aktivnosti uvelike doprinose smanjenju morbiditeta i mortaliteta od
KVB.

• Tjelesnim vježbanjem dolazi do gubitka tjelesne težine, smanjenja

masnoća u krvi, te do sniženja krvnog tlaka.

• Tjelesna aktivnost smanjuje rizik od nastanka dijabetesa tipa 2,

karcinoma kolona i osteoporoze i ima pozitivan učinak na psihičko
stanje pojedinca.
• Novije studije ukazuju, da je najzdravija umjerena i redovita tjelesna
aktivnost, a posebno duge opuštajuće šetnje. Preporuča se biti
tjelesno aktivan barem 30 minuta svaki dan vježbanjem, hodanjem,
trčanjem, vožnjom bicikla i sl.
2. Biokemijske i fiziološke karakteristike povezane s povećanim rizikom
obolijevanja od KVB
a) Hipertenzija

• U Framinghamskoj studiji hipertenzija je na prvom mjestu kao rizik

za srčane bolesti. Klinička su istraživanja s primjenom različitih
lijekova za sniženje tlaka pokazala da se može znatno smanjiti rizik
obolijevanja od CVI-a, koronarne bolesti i zatajenja srca.

• Cilj je postići tlak <140/90, za primarnu i sekundarnu prevenciju.

Prema HZA 2003, u hrvatskoj odrasloj populaciji (18+ godina) ima
ukupno 45% hipertoničara.
• U 95% slučajeva radi se o esencijalnoj hipertenziji, čiji uzrok nije
poznat, no poznati su rizični čimbenici koji doprinose njenom
javljanju: debljina, povišene masnoće u krvi, smanjena fizička
aktivnost, loša prehrana s previše soli, masti i šećera, stres, nasljeđe,
dijabetes, pušenje, alkoholizam i sl.

• Sniženje tlaka može se postići kontrolom navedenih rizika i

antihipertenzivnim lijekovima.
b) Hiperlipoproteinemija

• Kolesterol je masti slična tvar koju organizam dobiva u hrani životinjskog

porijekla (egzogeni) ili se sam proizvodi u jetri (endogeni). On služi za
sintezu nekih hormona, žučnih soli i staničnih membrana.

• Trigliceridi su masnoće koje se u organizmu koriste kao izvor energije. I

kolesterol i trigliceridi su vezani za različite proteine, pa na taj način
tvore lipoproteine koji se u organizmu prenose krvlju.
• Postoje 3 glavne vrste lipoproteina: HDL, LDL i VLDL, te ukupni
kolesterol. Samo HDL „štiti” stijenke krvnih žila, dok ostali
uzrokuju aterosklerozu. Regulacija masnoća u krvi može se postići
na tri načina: prehranom, tjelesnom aktivnošću i lijekovima
(statini).
c) Dijabetes

• Dva su glavna tipa dijabetesa: tip 1 i tip 2.

• Tip 1 se javlja češće u mlađih osoba, a karakterizira ga smanjeni

broj beta stanica, što dovodi do smanjene proizvodnje inzulina.

• U današnje vrijeme postoji pandemija dijabetesa tipa 2, čije je

glavno obilježje rezistencija na inzulin, a češći je kod starijih i
gojaznih osoba.

• Prevencija tipa 2 je: pravilna prehrana, tjelesna aktivnost,

održavanje normalne tjelesne težine, kontrola masnoća i šećera u
krvi.
d) Pretilost

• Prevelika tjelesna težina utječe na povišenje incidencije i

mortaliteta od KVB.

• Debljina je ujedno i rizik za pojavu hipertenzije, povišenih masnoća

u krvi, te za smanjenje tolerancije glukoze.

• Kod pretilih osoba tijekom života dolazi do hipertrofije lijevog

ventrikla.
3. Psihosocijalni stres
• Nepovoljni psihosocijalni čimbenici imaju znatan utjecaj na pojavu i tijek
koronarne bolesti.
• Stres je više prisutan u osoba lošeg socioekonomskog statusa,
psihosocijalni stres na poslu, produženi rad, noćni rad, a posebno
smjenski rad svi oni imaju povećani rizik sveukupne smrtnosti i smrtnosti
od koronarne bolesti.. U jednom istraživanju u Finskoj radnici u
smjenskom radu imali su 50% viši rizik koronarne bolesti od onih koji su
radili danju.
• Depresivnost kao negativni osjećaj, povezana je s trostruko većim rizikom
velikih srčanih komplikacija kod koronarnih bolesnika.
4. Socijalne determinante
Socijalne determinante koje negativno utječu na zdravlje, prvenstveno na
pojavu KVB, su materijalni uvjeti života, siromaštvo, položaj u društvu,
društvena nejednakost i nepravičnost, nesigurnost i zlostavljanje,
nezaposlenost, besperspektivnost i sl.

5. Osobne karakteristike
• Spol i dob igraju važnu ulogu u razvoju KVB, pa tako muškarci i starije
osobe imaju veći rizik.
• Obiteljska anamneza kao čimbenik rizika potvrđena je u mnogim
studijama i zato je važno uzeti obiteljsku anamnezu koronarne bolesti ili
druge aterosklerotske bolesti (ako je otac mlađi od 55 godina i majka
mlađa od 65 godina)
Prevencija KVB

• U primarnoj prevenciji se na neke rizične čimbenike ne može djelovati,

kao što su dob, spol i nasljeđe, ali još uvijek nam ostaje veliki broj onih
na koje možemo djelovati. To ukratko znači da treba početi s
prevencijom od najranije dobi. Djecu treba učiti o pravilnoj prehrani, o
štetnosti duhana, o važnosti redovite tjelesne aktivnosti, o štetnosti
konzumacije alkohola u većim količinama itd.
• Nadalje, treba otkrivati osobe koje imaju više čimbenika rizika za razvoj
KVB, te im posvetiti posebnu pažnju u smislu edukacije i kontrole.
• Treba na vrijeme otkriti i liječiti visoki krvni tlak i dijabetes.
• Propagirati zdravu (mediteransku) prehranu.
• Rješavanje socijalnih determinanti zahtjeva angažman čitavog društva,
na čelu s političarima.

• U sekundarnoj prevenciji važna je i terapijska zaštita, bilo lijekovima,

bilo određenim zahvatima (npr. bypass). Vrlo je važno liječiti bolesnika s
visokim tlakom i povišenim vrijednostima kolesterola, jer normalizacija
tlaka i kolesterola smanjuje učestalost kardiovaskularnih događaja.

• U tercijarnoj prevenciji potrebno je što prije rehabilitirati oboljele osobe

kako bi se one u najvećoj mogućoj mjeri mogle vratiti u svoj uobičajeni
tijek života
EPIDEMIOLOGIJA CEREBROVASKULARNIH BOLESTI (CVB)

• Cerebrovaskularna bolesti su bolesti arterija i drugih krvnih žila koje

vrše opskrbu mozga kisikom i hranljivim tvarima putem krvi. Nju
najčešće uzrokuje ateroskleroza i krajnji ishod ove bolesti je moždani
udar.
• Do moždanog udara dolazi kada je dotok krvi u mozak ograničen ili
blokiran. Dovoljne su minute da stanice u mozgu počnu odumirati.
• Kada je moždani udar u pitanju, neophodna je brza medicinska pomoć
kako bi se smanjila šteta koja može nastati u mozgu i kako bi se
spriječile različite komplikacije koje mogu imati fatalan ishod.

• Simptomi: Simptomi mogu biti različiti, ali naročitu pažnju treba da

posvetiti : problemima s hodanjem i ravnotežom, otežanom govoru i
razumijevanju, paralizi ili utrnulosti jedne strane tijela, glavobolji,
nedostatku vida na jedno ili oba oka.
• Cerebrovaskularni ili apoplektični inzult (CVI, moždani udar) treći je
vodeći uzrok smrti u razvijenim zemljama, a glavni je uzrok
invalidnosti i demencije starijih ljudi.

• CVI je u 85% slučajeva ishemijski, a u 15% hemoragijski.

• U Hrvatskoj su CVB na trećem mjestu mortaliteta, iza KVB i malignih

oboljenja.
Rizici

Rizik pojave moždanog udara raste s dobi. Hipertenzija je uz stariju dob

najvažniji rizik. Ostali važni rizici su:
- povišeni kolesterol
- povišene vrijednosti fibrinogena (za starije od 60 g.)
- pretilost
- slaba tjelesna aktivnost
- dijabetes melitus
- pušenje, alkohol i opojne droge
- stres
- nasljedna sklonost trombozi
- uzimanje oralnih kontraceptiva s visokim udjelom estrogena
EPIDEMIOLOGIJA
ZLOĆUDNIH
NOVOTVORINA
➢ Naziv rak dolazi od latinske riječi cancer i grčke karkinos.

➢ Rak nije jedna, nego više od 200 različitih bolesti, svaka sa svojim
posebnim uzrocima.

➢ Rak je, iako se pojavljuje i u dječjoj dobi, rijedak prije 30 godina starosti,
a njegova se učestalost povećava s dobi. Starost je zaista najvažniji
rizični čimbenik za rak, ali samo zato jer je netko stariji bio i duže izložen
čimbenicima koji direktno ili indirektno povećavaju rizik za razvoj raka.
Izvori podataka

➢Najznačajniji pokazatelj koji koristimo u opisnoj epidemiologiji raka je

incidencija. Ona je najpouzdaniji pokazatelj pojavnosti raka, ne ovisi o
različitoj dužini vremena preživljenja bolesnika. Možemo je pratiti uz
pomoć posebnih statističko-epidemioloških uređaja: registara za rak.

➢ Obolijevanje od raka pratimo i prevalencijom tj. brojem svih oboljelih

od raka u određenom vremenskom razdoblju u promatranoj populaciji.
Ona je važan pokazatelj za ocjenu opterećenja zdravstvene službe
onkološkim bolesnicima.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak Republike Hrvatske.
Incidencija raka u Hrvatskoj 2016., Bilten 41 Zagreb, 20169
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Registar za rak Republike Hrvatske.
Incidencija raka u Hrvatskoj 2016., Bilten 41 Zagreb, 2019.
➢ U opisnoj epidemiologiji raka koristi se još i mortalitet ili smrtnost.

➢ Stope smrtnosti od raka odraz su incidencije raka i uspješnosti liječenja

za pojedina sijela raka. Kod raka su za detaljniji opis trendova i
objašnjavanja incidencije i mortaliteta vrlo važne upravo dobno-
specifične stope, koje računamo posebno za svaki spol, jer je
obolijevanje od raka prema spolu različito.
➢ Pokazatelji koje koristimo u opisnoj epidemiologiji raka ukazuju na to,
jeli neka vrsta raka u porastu ili padu, a to je temelj za planiranje
onkološke zaštite i odgovarajućih službi.

➢ Pomažu nam pri planiranju preventivnih mjera, ocjeni uspješnosti

poduzetih mjera ranog otkrivanja i ocjeni uspješnosti liječenja
bolesnika od raka.
Rak u svijetu

Incidencija raka u svijetu (udio u ukupnom broju novooboljelih) po spolu

prema podacima SZO (GLOBOCAN 2012)

MUŠKARCI ŽENE
Sijelo raka 2002. 2008. 2012. Sijelo raka 2002. 2008. 2012.
1. Pluća 17% 16,5% 16,7% 1. Dojka 23% 22,9% 25,2%
2. Prostata 12% 13,6% 15,0% 2. Kolorektalni 9% 9,4% 9,2%
3. Kolorektalni 9% 10,0% 10,0% 3. Pluća 8% 8,5% 8,8%
4. Želudac 10% 9,7% 8,5% 4. Grlić maternice 10% 8,8% 7,9%
5. Jetra 8% 7,9% 7,5% 5. Želudac 8% 5,8% 4,8%
Mortalitet raka u svijetu po spolu prema podacima SZO (GLOBOCAN 2008)

MUŠKARCI ŽENE
Sijelo raka Postotak Sijelo raka Postotak
1. Pluća 22,5% 1. Dojka 13,7%
2. Jetra 11,3% 2. Pluća 12,8%
3. Želudac 11% 3. Kolorektalni 8,6%
4. Kolorektalni 7,6% 4. Grlić maternice 8,2%
5. Jednjak 6,5% 5. Želudac 8,2%
➢ Gledajući općenito, u svijetu postoji trend porasta incidencije raka
dojke, raka prostate i melanoma. Pad incidencije bilježe rak želuca i
jajnika (u razvijenim zemljama).

➢ Pad mortaliteta bilježi se od Hodgkinovog limfoma, leukemija, raka

testisa i raka jajnika i to prvenstveno zbog poboljšanja terapije.
Zloćudne (maligne bolesti) bolesti

Izvor: Globocan 2012; IARC

Izvor: Globocan 2012; IARC
Rak u Hrvatskoj

➢ U RH od raka umire godišnje oko 13.000 osoba , odnosno svaki četvrti

umrli.

➢ Stope smrtnosti od raka neprestano su u porastu i više su za muškarce

nego za žene.

➢ U 2011. g. nestandardizirane stope mortaliteta na 100 000 stanovnika

iznosile su 380 za muški i 260 za ženski spol. Stope incidencije raka na
100 000 stanovnika u 2011. g. su iznosile 541 za muški spol i 420 za
ženski spol.
➢ U muškaraca su najčešća sijela raka u svim dobnim skupinama, osim
u najstarijoj, rak bronha i pluća i rak debelog crijeva. U dobi 75 i više
godina to postaje rak prostate.

➢ U žena je rak dojke najčešće sijelo u svim dobnim skupinama, osim u

najstarijim kada to postaje rak debelog crijeva. U mlađim dobnim
skupinama, uz dojku tu je i vrat maternice.

➢ Što se tiče usporedbe mortaliteta od raka između Hrvatske i

pojedinih zemalja Europe, može se reći da Hrvatska ima više stope
od prosjeka za EU, Europu i zemlje koje već godinama provode
određene mjere prevencije i ranog otkrivanja raka za sijela za koja je
to moguće.
Etiologija raka – čimbenici rizika

1. Duhan

➢ Pušenje cigareta je najznačajniji pojedinačni uzrok raka u čovjeka.

Procjenjuje se da uzrokuje 30% ukupnog raka i 90% raka pluća.

➢ Pasivno pušenje povezano je također s povećanim rizikom za rak pluća. U

dimu duhana nađeni su kancerogeni policiklički aromatski ugljikovodici.

➢ Pušenje cigareta je značajan rizik za još najmanje šest sijela raka: usnu
šupljinu i ždrijelo, jednjak, grkljan, gušteraču, bubreg i mokraćni mjehur.
➢ Čovjek koji puši 1 kutiju dnevno ima 20 puta veći rizik razvoja raka pluća,
10 puta veći rizik za grkljana i jednjaka, te 5-10 puta veći rizik raka usta i
ždrijela.

➢ Dužina pušenja je od posebne važnosti, a ako osoba prestane pušiti

povećani rizik ostaje, ali se postepeno smanjuje.
2. Prehrana

➢ Na temelju epidemioloških istraživanja procijenjeno je da se promjenama

u prehrani može postići smanjenje smrtnosti od raka za 35%.

➢ Pravilnom prehranom moguće je izbjeći 90% smrti zbog raka želuca i

debelog crijeva, 20% smrti od raka endometrija, žučnog mjehura,
gušterače, vrata maternice, usta, ždrijela i jednjaka i 10% smrt od raka
drugih sijela.
3. Alkohol

Postoje vrlo snažni dokazi da pijenje alkoholnih pića povećava rizik za

razvoj raka usne šupljine, ždrijela, grkljana, jednjaka i jetre. Uz alkohol se
povezuje 3% svih smrti od raka. Efekti alkohola i pušenja u nastanku raka
se multipliciraju.
4. Zračenje

➢ Ultraljubičaste zrake: mogu biti iz prirodnih izvora (sunce) ili umjetnih

izvora (UV lampe).

➢ Male doze djeluju korisno, dok produženo djelovanje ili intenzivna

ekspozicija tim zrakama može uzrokovati ozbiljna oštećenja
imunološkog sustava i dovesti do raznih kožnih i očnih bolesti,
uključujući rak.

➢ povećanom dozom UV-B zračenja na Zemlji uslijed smanjivanja

količine ukupnog ozona, već dovodi do povećane učestalosti raka kože,
kao i melanoma kože. Veći rizik obolijevanja imaju ljudi koji rade ili se
rekreiraju na otvorenom.
➢ Od melanoma obolijevaju češće oni koji su stalno izloženi suncu i
svjetlopute osobe s manje pigmenta, sklone pjegavošću i malom
sposobnošću crnjenja.

➢ Poseban rizik imaju osobe s velikim prirođenim nevusima i

sindromom displastičnog nevusa.
➢ Elektromagnetska polja: Izloženost vrlo malim frekvencijama EMF-a, tek
se u novije vrijeme povezuje s povećanim rizikom za rak, posebice za
akutnu mijeloičnu leukemiju.

➢ Ionizirajuće zračenje: može izazvati rak bilo kojeg sijela, ali najsenzitivnije
su koštana srž, štitnjača i dojka. U vezu sa zračenjem dovodi se 3% smrti od
raka.
➢ Glavni izvori zračenja su prirodni (voda, zrak, svemirske zrake), X-zrake
(rentgenske zrake), te izloženost plinu radonu.

➢ Posebno opasne mogu biti havarije nuklearnih centrala (Černobil), ali i

uporaba nuklearnog naoružanja (Hirošima i Nagasaki).
5. Profesionalni čimbenici

➢ Oko 5% smrti zbog raka uzrokuje izloženost karcinogenima na radnom

mjestu, a najvažniji su ionizirajuće zračenje i kemijski agensi
AGENS SIJELO RAKA
Azbest Pluća, pleura, peritoneum, perikard
Benzen Leukemija
Kadmij Pluća, prostata
Nikal Pluća, paranazalni sinusi
Formaldehid Nos, nazofarinks, nazalni sinusi
Policiklički ugljikovodici Pluća, koža
Ispušni plinovi iz motora Pluća, mokraćni mjehur
Razne boje – ličioci Pluća
Varenja Pluća, a možda i nos, grkljan i bubreg
Drvena prašina Paranazalni sinusi
6. Onečišćenje okoliša

➢ Procjenjuje se da je oko 2% smrti od raka uzrokovano onečišćenjem

okoliša. Najviše se istraživala povezanost onečišćenja zraka i raka
pluća. I onečišćena vode za piće se povezuje s rakom (trihalometani,
nitrati, radioaktivnost, arsen).

7. Lijekovi

➢ Smatra se da je 2% zloćudnih novotvorina uzrokovano raznim

lijekovima.
➢ tu su na prvom mjestu citostatici. S rakom urinarnog trakta
povezuje se uzimanje mješavine analgetika koja sadrži fenacetin.
Imunosupresivni lijek – azatioprin - non-Hodgkin limfomom, a
ciklosporin s limfomima. Kloramfenikol, antibiotik - aplastične
anemije i leukemije…..
8. Virusi i drugi biološki agensi

➢ Prema nekim procjenama oko 5% raka vezano je uz virusne infekcije.

➢ specifičnu povezanost virusnog hepatitisa B i C s hepatocelularnim
rakom

➢ visokorizični tipovi HPV-a uzrokuju rak grlića maternice

➢ Epstein-Barrov virus povezan je s Burkittovim limfomom i rakom

nazofarinksa.

➢ Virus HTLV-1 povećava rizik od leukemija i limfoma T-stanica, dok

osobe s HIV infekcijom imaju povećani rizik za non-Hodgkin limfom i
Kaposijev sarkom.
 9. Spolni život i reproduktivni čimbenici
➢ Rak dojke u žena povezuje se s kasnom menopauzom, ranom
menarhom, niskim paritetom, kasnom prvom kompletnom trudnoćom,
a češće se javlja i u pretilih žena u menopauzi.

➢ rak vrata maternice češći je kod udatih nego u samica. Najznačajniji

rizični čimbenici: rani početak spolnog života, velik broj poroda, velik
broj partnera ili muževi koji su imali više partnerica.

➢ Rizični čimbenici za rak endometrija i rak jajnika su slični kao i za rak

dojke. Na smanjenje rizika od raka jajnika djeluju trudnoća i dojenje.

➢ Rak penisa mnogo je rjeđi kod cirkumciziranih populacija (židovi,

muslimani).
10. Obiteljska anamneza i genetska predispozicija

➢ Žene s anamnezom raka dojke kod majke ili sestre imaju 2-3 puta viši
rizik nego žene bez takve obiteljske anamneza. Oko 10% raka dojke u
razvijenim zemljama povezano je s genetskom predispozicijom. Žene
koje nose gen BRCA1 imaju 85% šanse obolijevanja do 80 godine.

➢ Rak može biti i genetski determiniran: Wilmsov tumor, obostrani

retinoblastom, rak kolona kod obiteljske polipoze su primjeri.

➢ Danas je već jasno da je rak bolest gena, kod koje dolazi do akumulacije
mutacija.
11. Psihološki čimbenici

➢ Neki autori su našli povećani rizik obolijevanja od raka u osoba koje su

imale depresivni profil ličnosti. Neki drugi, pak, smatraju da su stresni
događaji povezani s raznim oblicima raka.

12. Imunodeficijencija

➢ Osobe s genetskom ili stečenom imunodeficijencijom češće obolijevaju od

raka, a u njih se rak i brže razvija. Bolesnici s transplantiranim bubrezima
imaju, zbog dugotrajnog uzimanja imunosupresiva, 32 puta veći rizik za
non-Hodgkinov limfom, 34 puta veći rizik za rak jetre i hepatobilijarnog
sustava, te od 2 do 5 puta veći rizik za rak pluća, mokraćnog mjehura, vrata
maternice, štitnjače i maligni melanom.
 Prevencija raka
Primarna prevencija

➢ Primarna prevencija smanjuje rizik za rak, uklanjanjem ili manjom

izloženosti kancerogenim agensima (npr. smanjenje broja pušača) te
povećavanjem rezistencije prema njima (npr. cijepljenje protiv hepatitisa B).

➢ Neke mjere smanjuju rizik odmah, a za neke treba na rezultate čekati

desetljećima.

➢ Zdravstveni odgoj i prosvjećivanje, te odgovarajući zakoni osnova su

primarne prevencije raka. Pri tome treba razvijati integrirane programe
prevencije radi suzbijanja čimbenika rizika, koji su zajednički raku i drugim
nezaraznim kroničnim bolestima.
Sekundarna prevencija

➢ Otkrivanje raka pravodobno, u najranijim fazama, po mogućnosti čak u

preinvazivnom stadiju, kada još nema nikakvih simptoma, osnovni je
zadatak sekundarne prevencije.

➢ U tim fazama razvoja, rak je više podložan uspješnom liječenju

➢ Konačni cilj ranog otkrivanja raka je sniženje smrtnosti, odnosno duže

preživljavanje bolesnika od raka.

➢ Učinak skrininga u populaciji mjerimo relativnom zaštitom, tj. odnosom

incidencije ili mortaliteta osoba podvrgnutih skriningu i onih koji to
nisu.
➢ Najuvjerljiviji primjer uspješnog skrininga raka je onaj za rak vrata
maternice. Pad incidencije invazivnog raka tog sijela prisutan je u
zemljama gdje je implementiran efikasan program skrininga i to padom
incidencije od 75% u zadnjih 15 godina.

➢ U RH se provede 3 Nacionalna programa ranog otkrivanja raka.

➢ Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke (2006. godine)

➢ Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva (2007. godine)

➢ Nacionalni program ranog otkrivanja raka vrata maternice

(2010. godine s provedbom je započeo u prosincu 2012. godine)
Tercijarna prevencija

➢ To je prevencija povezana s očuvanjem kvalitete života te

sprječavanjem invaliditeta i odgodu smrti i ovisnosti o tuđoj pomoći kao
i komplikacija kod bolesnika od raka.
Epidemiologija šećerne
bolesti (Dijabetes)
Šećerna bolest (Diabetes mellitus: E10-14 u MKB-10) skupina je
metaboličkih poremećaja obilježenih hiperglikemijom (povišenom razinom
šećera u krvi) nastalom zbog poremećaja u izlučivanju inzulina i/ili
djelovanju inzulina.
 Tip bolesti Obilježja
1. Tip 1 uzrokovan razaranjem β-stanica gušterače I
posljedičnim apsolutnim nedostatkom inzulina
2. Tip 2 Uzrokovan inzulinskom rezistencijom i
neodgovarajućim nadomjesnim inzulinskim
liječenjem
3. Drugi specifični Uzrokovano drugim razlozima npr. genskim
tipovi poremećajem β-stanične funkcije i/ili inzulinskog
djelovanja, bolestima egzokrinog dijela
gušterače, lijekovima, kemikalijama
4. Gestacijski Ispoljen ili dijagnosticiran prvi puta tijekom
trudnoće
Tijek šećerne bolesti:

➢ obilježen je razvojem različitih akutnih i/ili kroničnih

komplikacija bolesti

➢ Akutne komplikacije - ketoacidoza, hiperosmolarno stanje,

hipoglikemija i hipoglikemijska koma - u razvijenim zemljama,
više i nisu tako značajni javnozdravstveni problem zbog
dostupnosti liječenja inzulinom
➢ Najveće opterećenje bolesti nose kronične komplikacije, koje dijelmo na
na vaskularne i nevaskularne
➢ nevaskularne su gastropareza, infekcije, katarakta
➢ vaskularne mogu biti mikrovaskularne i makrovaskularne
(retinopatiju, neuropatiju i nefropatiju, te koronarnu srčanu bolest,
perifernu vaskularnu bolest, cerebrovaskularne bolesti.

U Republici Hrvatskoj epidemiološki podaci za šećernu bolest

dostupni su u Izvještajima CroDiab registra i Hrvatsko zdravstveno-
statističkom ljetopisu
Šećerna bolest- javnozdravstveni izazov današnjice!
➢ Europa je trenutno područje sa najvišim prevalencijama šećerne bolesti u
svijetu, 56,3 milijuna oboljelih, procjenjuje se da će do 2030. porast
prevalencije iznositi 20%, na dijagnostiku i liječenje godišnje se troši 147,2
bilijuna $.
➢ 11% smrti u Europi može se pripisati šećernoj bolesti
➢ ukupan broj bolesnika sa šećernom bolešću > 400.000*
➢ otkriveni (dijagnosticirani) = 254.296

➢ 42 % osoba ne zna za bolest (neotkriveno)

➢ broj novootkrivenih/100 osoba sa dijagnosticiranom bolešću
➢ od 31 u ST regiji do 114 u ZG regiji

➢ incidencija – tip 1 – 17.23/100.000 (0-14 god.)

➢ 5. vodeći uzrok smrtnosti – 1.889 umrlih osoba = 3,66%. (2016.)

➢Više stope pojavnosti bilježe se kod bijelaca, visoka i vrlo visoka
incidencija - skandinavske zemlje, prema jugu i istoku incidencija se
smanjuje
➢GENETSKI FAKTORI - u 12-15% slučajeva javlja se u obiteljima s
povećanim rizikom (inzulinski gen) ( kromosom 11 ), rođaci imaju 12-
15x veći relativni rizik od pojave bolesti;
➢ SPOL - vršak incidencije u djevojčica nešto ranije te suvišak
incidencije u muških bolesnika (posebno nakon puberteta) ;
➢ DOB - pojava u ranijoj dobi (naročito do 5. godine), ½ dijagnosticirana u
dobi iznad 15 godina, 90% slučajeva u Evropi dijagnosticira se u dobi do 30
godina.
➢ Što se tiče tipa 1, najvišu incidenciju u Europi imaju Skandinavske zemlje
(Finska ima 49/100 000), a najnižu Ukrajina 1/100 000.
➢ OKOLIŠNI
➢ virusi- coxackie B, citomegalovirus, enterovirusi, echovirusi, Epstein Barr
virus, virus parotitisa, rotavirusi;
➢ kratko trajanje dojenja; rano izlaganje proteinima kravljeg mlijeka;
➢ nizak unos cinka; nedostatak vitamina D;
➢ dob majke sa 40. godina imaju 3 X
veći rizik nego majke u 20. godinama
➢ porođajna težina i dobivanje na TT
u dojenačkoj dobi;
➢ stresni događaji
 Šećerna bolest - tip 2
➢ najučestaliji oblik šećerne bolesti
➢ dramatičan porast incidencije i prevalencije (pandemija, uvjetovana
prvenstveno ovim tipom bolesti širi se brže od svih predviđanja
zahvaćajući sve mlađe dobne skupine)
➢ uzroci pandemije - globalno «debljanje» (usko povezana sa pandemijom
debljine; globalizacija, neuravnotežena prehrana, smanjena tjelesna
aktivnosti, globalno «starenje», snižavanje dijagnostičkih kriterija,
smanjenje udjela nedijagnosticiranih bolesnika, ranija dob dijagnoze
Prevencija

➢ Praktične mjere prevencije razvoja tipa

1 bolesti još uvijek ne postoje

➢ Pojedince s visokim rizikom za razvoj šećerne bolesti tip 2 potrebno je

uputiti i osvijestiti o značaju umjerenog gubitka težine i redovne fizičke
aktivnosti u prevenciji.
➢ Skrining šećerne bolesti tipa 2 je potrebno provoditi u svih osoba
iznad 45 godina, naročito onih s ITM>25 i u osoba mlađih od 45
godina s ITM>25 i dodatnim faktorima rizika, prilikom redovnih
posjeta liječniku obiteljske medicine svake 3 godine (u slučaju
normoglikemije) putem određivanja glikemije na tašte ili OGTT-a.
➢ U slučaju da se promjenom načina života ne postignu zadovoljavajući
rezultati u liječenje uključiti lijekove.

➢ Osobitu pažnju posvetiti i drugim kardiovaskularnim faktorima rizika

(pušenje, povišeni krvni tlak, dislipidemija).

➢ Mjere sekundarne prevencije: prevencija dijabetičkog stopala, liječenje

visokog tlaka, povišenih razina glukoze i lipida u krvi, rano otkrivanje i
liječenje retinopatije (promjene na oku), rano otkrivanje proteina u
urinu te prestanak pušenja.