Zbirka Poglavlja 1 3 (Komp - Br. Anal - Geom.)

OSNOVNE OSOBINE SKUPA
KOMPLEKSNIH BROJEVA I
NJEGOVIH PODSKUPOVA
Polje realnih brojeva

Neka su u skupu R definirani sabiranje + i množenje te binarna relacija ≤ i
neka su za sve x, y, z ∈ R zadovoljeni uvjeti:
(R.1) ( x + y ) + z = x + ( y + z ),
(R.2) (∃0 ∈ R)(∀x ∈ R) x + 0 = x,
(R.3) (∀x ∈ R)(∃(− x) ∈ R) x + (− x) = 0,
(R.4) x + y = y + x,
(R.5) x( yz ) = ( xy ) z ,
(R.6) x( y + z ) = xy + xz ,
(R.7) (∃1∈ R \ {0})(∀x ∈ R) x ⋅1 = x,
(R.8) (∀x ∈ R \ {0})(∃x −1 ∈ R) x ⋅ x −1 = 1,
(R.9) xy = yx ,
(R.10) ( x ≤ y ) ∨ ( y < x),
(R.11) ( x ≤ y ∧ y ≤ x) ⇒ x = y,
(R.12) ( x ≤ y ∧ y ≤ z ) ⇒ ( x ≤ z ),
(R.13) ( x ≤ y ) ⇒ ( x + z ≤ y + z ),
(R.14) ( x ≤ y ) ∧ ( z > 0) ⇒ ( xz ≤ yz ),
(R.15) Svaki odozgo ograničen neprazan skup u R ima supremum u R.
Tada uređenu četvorku ( R, +, ⋅, ≤) zovemo uređeno kompletno polje ili polje
realnih brojeva i to polje označavamo sa . Aksiom (R.15) izražava bitno
svojstvo skupa realnih brojeva koje zovemo kompletnost skupa .
Prirodni brojevi
Bitne osobine skupa prirodnih brojeva mogu se izraziti sljedećim
teoremom:
Teorem (Peanovi aksiomi)
1
Matematika I za tehničke fakultete
(N.1) 1∈ ,
(N.2) n ∈ ⇒ n + ∈ (n + 1 = n + ),
(N.3) (∀m, n ∈ )m + = n + ⇒ m = n, (π : n → n + injekcija),
(N.4) (∀n ∈ ) n + ≠ 1,
(N.5) Ako je M podskup od sa osobinama:
1 ∈ M ∧ (∀n ∈ )(n ∈ M ⇒ n + ∈ M ) ⇒ M = .
Peti Peanov aksiom (Princip matematičke indukcije) je moćno sredstvo pri

dokazivanju iskaza koji se odnose na prirodne brojeve i pri definiranju
funkcija. Metoda se sastoji u sljedećem: ako neka tvrdnja vrijedi za n = 1 i
ako iz pretpostavke da tvrdnja vrijedi za n = k slijedi da tvrdnja vrijedi za
n = k + 1 , onda tvrdnja vrijedi za sve prirodne brojeve n.
Skup cijelih brojeva:

Stavimo − = {−n : n ∈ }, = − ∪ {0} ∪ . Tada se zove skup cijelih
brojeva.
Skup racionalnih brojeva i skup I iracionalnih brojeva:

⎧x ⎫
Skup = ⎨ : x ∈ , n ∈ ⎬ nazivamo skup racionalnih brojeva. Skup
⎩n ⎭
I = \ zove se skup iracionalnih brojeva. Npr. jednostavno se dokazuje
da 2 ∈ I . Skup koji ima jednak kardinalni broj kao skup prirodnih brojeva
je prebrojiv skup. Drugim riječima, skup A je prebrojiv ako i samo ako
postoji bijekcija f : → A . Prebrojivi su skupovi npr. , , a
neprebrojivi su npr. , , skup transcedentnih brojeva. Inače, broj dobiven
iz cijelih brojeva pomoću konačno primjena operacija sabiranja, oduzimanja,
množenja i dijeljenja te vađenja n-tih korijena, gdje je n ∈ jeste algebarski
broj. Naime, to je broj koji je rješenje neke algebarske jednadžbe s cijelim
koeficijentima. Realan broj koji nije rješenje ni jedne algebarske jednadžbe s
cijelim koeficijentima je transcendentan broj. Takvi su npr. brojevi
π , e, ln 2, 2 2 . Transcedentnih brojeva ima više nego algebarskih brojeva.
2
1. Osnovne osobine skupa kompleksnih brojeva i njegovih podskupova
1.1. MATEMATIČKA INDUKCIJA
Iskaz je tačan za svaki prirodan broj n (n ≥ n0)

1° ako je tačan za prirodan broj n0 (n0 ≥ 1) i
2° ako iz pretpostavke da je tačan za prirodan broj k (k ≥ n0) slijedi da je
tačan i za broj k + 1.
ZADACI
Dokazati sljedeće tvrdnje matematičkom indukcijom:

1
1. 1 + 2 + 3 + . . . + n = n(n + 1)
2
1
2. 12 + 22 + ... + n 2 = n(n + 1)(2n + 1)
6
n(n + 1)
3. 12 − 22 + 32 + ... + (−1) n −1 n 2 = (−1) n −1
2
n
1
4. ∑ i 2 (i + 1) = n(n + 1)(n + 2)(3n + 1)
i =1 12
n
5. ∑ i !i = (n + 1)!− 1
i =1
n
6. ∑ i2
i =1
i
= (n − 1)2n +1 + 2
7. (1 + h)n ≥ 1 + nh, h > −1

1 1 1 1
8. + + + ... + ≥ n
1 2 3 n
9. 2n > n
10. 3 | f (n) = 5n + 2n +1 , n = 0,1, 2,…
11. 64 | f (n) = 32 n +3 + 40n − 27, n = 0,1, 2,...
12. 9 | f (n) = 22 n − 3n − 1, n ≥ 2
13. 133 | f (n) = 11n + 2 + 12n + 2 , n ≥ 0
Rješenje:
1. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:
3
1
1= ⋅1 ⋅ (1 + 1)
2
1=1 T
Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja

tačna i za k + 1.
1
S(k) = 1 + 2 + 3 + . . . + k = k (k + 1) (po pretpostavci)
2
S(k + 1) = 1 + 2 + 3 + . . . + k + (k + 1) = S(k) + (k + 1) =
1 1 1
k (k + 1) + (k + 1) = (k + 1)( k + 1) = (k + 1)(k + 2)
2 2 2
Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1 , pa prema principu matematičke

indukcije vrijedi za sve prirodne brojeve, tj. ∀n ∈ .

1
1 = ⋅1 ⋅ (1 + 1)(2 + 1)
6
1=1 T
tačna i za k + 1.
1
S (k ) = 12 + 22 + ... + k 2 = k (k + 1)(2k + 1) (po pretpostavci)
6
S (k + 1) = 1 + 2 + ... + k + (k + 1) 2 = S (k ) + (k + 1) 2
2 2 2
1 1
= k (k + 1)(2k + 1) + (k + 1) 2 = (k + 1)( k (2k + 1) + (k + 1)) =
6 6
2 k + k + 6k + 6
2
2k + 3k + 4k + 6
2
= (k + 1) = (k + 1) =
6 6
2k (k + 2) + 3(k + 2) 1
= (k + 1) = (k + 1)(k + 2)(2k + 3)
6 6
Tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.

1
1 = (−1)1−1 ⋅ (1 + 1)
2
4
1=1 T

tačna i za k + 1.
k (k + 1)
S (k ) = 12 − 22 + 32 + ... + (−1) k −1 k 2 = (−1) k −1 (po pretpostavci)
2
S (k + 1) = 12 − 22 + 32 + ... + (−1) k −1 k 2 + (−1) k (k + 1) 2

k (k + 1)
= (−1) k −1 + (−1) k (k + 1) 2
2
k
= (−1) k (k + 1)((−1) + (k + 1))
2
k
= (−1) k (k + 1)( + 1) =
2
( k + 1)( k + 2)
= (−1) k
2
Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.
1
1(1 + 1) = ⋅1⋅ (1 + 1)(1 + 2)(3 + 1)
12
2=2 T
Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja tačna
i za k + 1.
k
1
S (k ) = ∑ i 2 (i + 1) = k (k + 1)(k + 2)(3k + 1) (po pretpostavci)
i =1 12
k +1
S (k + 1) = ∑ i 2 (i + 1) = S (k ) + (k + 1) 2 (k + 2)
i =1
1
= k (k + 1)(k + 2)(3k + 1) + (k + 1) 2 (k + 2)
12
1
= (k + 1)(k + 2)( k (3k + 1) + k + 1)
12
3k 2 + k + 12k + 12
= (k + 1)(k + 2)
12
5
3k 2 + 9k + 4k + 12
= (k + 1)(k + 2)
12
3k (k + 3) + 4(k + 3)
= (k + 1)(k + 2)
12
1
= (k + 1)(k + 2)(k + 3)(3k + 4)
12
1!⋅1 = (1 + 1)!− 1
1=1 T

tačna i za k + 1.
k
S (k ) = ∑ i !i = (k + 1)!− 1 (po pretpostavci)
i =1
k +1
S (k + 1) = ∑ i !i = S (k ) + (k + 1)!(k + 1) = (k + 1)!− 1 + (k + 1)!(k + 1)
i =1
= (k + 1)!(1 + k + 1) − 1 = (k + 2)(k + 1)!− 1

= (k + 2)!− 1
1 ⋅ 21 = (1 − 1) ⋅ 21+1 + 2
2=2 T

tačna i za k + 1.
k
S (k ) = ∑ i 2i = (k − 1)2k +1 + 2 (po pretpostavci)
i =1
6
k +1
S (k + 1) = ∑ i 2i = S (k ) + (k + 1)2k +1 = (k − 1)2k +1 + 2 + (k + 1)2k +1
i =1
= 2k +1 (k + 1 + k − 1) + 2
= 2k +12k + 2 = 2k + 2 k + 2
(1 + h)1 ≥ 1 + 1 ⋅ h
1+ h ≥ 1+ h T
tačna i za k + 1.
S (k ) = (1 + h) k ≥ 1 + kh (po pretpostavci)
S (k + 1) = (1 + h) k +1 = S (k )(1 + h) ≥ (1 + kh)(1 + h) ( jer je 1 + h > 0)
= 1 + h + kh + kh 2 = 1 + ( k + 1)h + kh 2
≥ 1 + (k + 1)h, jer je kh 2 ≥ 0 za ∀k ∈ , ∀h ∈
8. Provjerimo da li je nejednakost tačna za k = 1:
1
≥ 1
1
1≥1 T
Pretpostavimo da je nejednakost tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda

nejednakost tačna i za k + 1.
1 1 1 1
S (k ) = + + + ... + ≥ k
1 2 3 k
1 1 k + 1 (k + 1) k + k + 1
S (k + 1) = S (k ) + ≥ k+ = k+ =
k +1 k +1 k +1 k +1
k + 1( k + 1 k + 1) k + 1( k k + 1) k + 1(k + 1)
= ≥ = = k +1
k +1 k +1 k +1
⇒ S (k + 1) ≥ k + 1
Vidimo da nejednakost vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.
7
9. Provjerimo da li je nejednakost tačna za k = 1:
21 ≥ 1 T

tačna i za k + 1.
S (k ) = 2k > k
S (k + 1) = 2k +1 = S (k ) ⋅ 2 > 2k = k + k ≥ k + 1
( jer je po pretpostavci k ≥ 1)
⇒ S (k + 1) ≥ k + 1
10. Provjerimo da li je tvrdnja tačna za k = 0:

f (0) = 50 + 20+1 = 1 + 2 = 3
⇒ 3|3 T

tačna i za k + 1.
f (k ) = 5k + 2k +1 ,3 | f (k ) (po pretpostavci)
f (k + 1) = 5k +1 + 2k + 2 = 5 ⋅ 5k + 2 ⋅ 2k +1 =
= 2(5k + 2k +1 ) + 3 ⋅ 5k
= 2 f ( k ) + 3 ⋅ 5k
Očigledno je drugi sabirak djeljiv sa 3. Prvi sabirak je djeljiv sa 3 po

pretpostavci. Odavde imamo da je i njihov zbir djeljiv sa 3, tj.3| f (k + 1) .
8
1.2. BINOMNI I TRINOMNI OBRAZAC
Za sve n, k ∈ N definiramo:
⎛n⎞ ⎛ n ⎞ n(n − 1) ⋅⋅⋅ (n − k + 1)
n ! = 1⋅ 2 ⋅ 3 ⋅⋅⋅ n, ⎜ ⎟ = 1, ⎜ ⎟ = . (Izraz n! čitamo: en
⎝0⎠ ⎝k ⎠ k!
⎛n⎞
faktorijel; Izraz ⎜ ⎟ čitamo: en nad k.
⎝k ⎠
Vrijedi:
⎛ n ⎞ ⎛ n ⎞ ⎛ n + 1⎞ ⎛ n ⎞ ⎛ n ⎞
⎜ ⎟+⎜ ⎟ =⎜ ⎟ i ⎜ ⎟=⎜ ⎟.
⎝ k − 1⎠ ⎝ k ⎠ ⎝ k ⎠ ⎝ k ⎠ ⎝ n − k ⎠
Binomna formula:
Za sve a, b ∈ i sve n ∈ je:
⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛ n ⎞ n −1 ⎛ n ⎞ n
(a + b) n = ⎜ ⎟ a n + ⎜ ⎟ a n −1b + ⋅⋅⋅ + ⎜ ⎟ ab + ⎜ ⎟ b , ili kraće
⎝0⎠ ⎝1⎠ ⎝ n − 1⎠ ⎝n⎠
n
⎛n⎞
(a + b) n = ∑ ⎜ ⎟a n − k b k .
k =0 ⎝ k ⎠
⎛n⎞
Brojevi ⎜ ⎟ zovu se binomni koeficijenti.
⎝k ⎠
Trinomna formula:
n! i j k
Za sve a, b, c ∈ R i sve n ∈ N je: (a + b + c)n = ∑
i + j + k =n i ! j !k !
ab c .
ZADACI
1. Naći zbirove:
⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞
a) ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + … + ⎜ ⎟
⎝ 0 ⎠ ⎝1 ⎠ ⎝n⎠
n
⎛n⎞
b) ∑ (−1)⎜ ⎟
k
k =0 ⎝k ⎠
⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞
c) ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + …
⎝0⎠ ⎝ 2⎠ ⎝ 4⎠
9
Rješenje:
n
⎛n⎞ n
⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛ n⎞
a) 2n = (1 + 1) n = ∑ ⎜ ⎟1k ⋅1n − k =∑ ⎜ ⎟ = ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + … + ⎜ ⎟
k =0 ⎝ k ⎠ k =0 ⎝ k ⎠ ⎝ 0 ⎠ ⎝1 ⎠ ⎝ n⎠
n
⎛n⎞
b) ∑ (−1) k ⎜ ⎟ = (1 − 1) n = 0n = 0
k =0 ⎝k ⎠
n
⎛n⎞ n ⎛n⎞ ⎛ n⎞ ⎛ n⎞
c) 2n = 2n + 0 = ∑ ⎜ ⎟ + ∑ (−1) k ⎜ ⎟ = 2(⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + …)
k =0 ⎝ k ⎠ k =0 ⎝k ⎠ ⎝0⎠ ⎝ 2⎠
⎛n⎞ ⎛n⎞
⇒ ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + … = 2n −1
⎝0⎠ ⎝2⎠
2. Dokazati:
⎛n⎞ n!
a) ⎜ ⎟ =
⎝ k ⎠ k !(n − k )!
⎛n⎞ ⎛ n ⎞
b) ⎜ ⎟ = ⎜ ⎟,k ∈
⎝k ⎠ ⎝n−k ⎠
⎛ n ⎞ ⎛ n ⎞ ⎛ n + 1⎞
c) ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟=⎜ ⎟
⎝ k ⎠ ⎝ k − 1⎠ ⎝ k ⎠
Rješenje:
⎛ n ⎞ n(n − 1)(n − 2)… (n − k + 1) n(n − 1)(n − 2)… (n − k + 1) (n − k )!

a) ⎜ ⎟ = = ⋅
⎝k ⎠ k! k! (n − k )!
n!
=
k !(n − k )!
⎛n⎞ n!
b) ⎜ ⎟ = (1)
⎝ k ⎠ k !(n − k )!
⎛ n ⎞ n! n!
⎜ ⎟= = (2)
⎝ n − k ⎠ (n − k )!(n − (n − k ))! (n − k )!k !
Sada, upoređivanjem jednakosti (1) i (2) dobijamo jednakost:

⎛n⎞ ⎛ n ⎞
⎜ ⎟=⎜ ⎟,k ∈
⎝k ⎠ ⎝n−k ⎠
⎛n⎞ ⎛ n ⎞ n! n!
c) ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟= + =
⎝ k ⎠ ⎝ k − 1⎠ k !(n − k )! (k − 1)!(n − (k − 1))!
10
n !(n + 1 − k ) + n !k (n + 1)! ⎛ n + 1⎞
= = =⎜ ⎟
k !(n + 1 − k )! k !(n + 1 − k )! ⎝ k ⎠
3. Naći racionalne sabirke u razvoju ( 4 x3 + 3 x )10 .
Rješenje:
⎛10 ⎞ 43 k 13 (10− k )
S k +1 = ⎜ ⎟ x x , k = 0,1,… ,10
⎝k ⎠
⎛ 10 ⎞ 9 k +12
40 − 4 k
⎛ n ⎞ 5 k12+ 40
⇒ Sk +1 = ⎜ ⎟ x =⎜ ⎟x
⎝k ⎠ ⎝k ⎠
12s − 40
⇒ 5k + 40 = 12 s, s ∈ ⇒ 0 ≤ k = ≤ 10, k ∈
5
⎛10 ⎞
⇒ 40 ≤ 12s ≤ 90 ∧ k ∈ ⇒ s = 5, k = 4 ⇒ S5 = ⎜ ⎟ x 5 = 210 x 5
⎝4⎠
12
⎛ 1 ⎞
4. U razvoju binoma ⎜ x 4 x + ⎟ odrediti član koji ne sadrži x.
8 5
⎝ x ⎠
Rješenje: Za proizvoljno k ∈ {0,1, 2,...,12} imamo da je

k 12 − k k
⎛12 ⎞ ⎛ 1 ⎞ ⎛12 ⎞ ⎛ 54 ⎞ ⎛ −85 ⎞
( )
12 − k
Tk +1 = ⎜ ⎟ x 4 x ⎜ 8 5 ⎟ = ⎜ ⎟⎜ x ⎟ ⎜x ⎟ =
⎝k ⎠ ⎝ x ⎠ ⎝ k ⎠⎝ ⎠ ⎝ ⎠
5(12 − k ) 5(12 − k ) 5 k
⎛12 ⎞ −
5k
⎛12 ⎞ − ⎛ 12 ⎞ 120−15 k
=⎜ ⎟x 4
x 8
=⎜ ⎟x 4 8
=⎜ ⎟x 8 .
⎝k ⎠ ⎝k ⎠ ⎝k ⎠
Otuda, riješićemo jednačinu 120 − 15k = 0. Imamo da je 15k = 120 ⇒ k = 8,

pa je traženi član deveti.
5. Koliko racionalnih članova ima u razvoju ( 2 + 4 3)100 .
Rješenje:
11
⎛ 100 ⎞ k2 1004− k
⇒ Sk +1 = ⎜ ⎟ 2 ⋅3 , k = 0,1,…100
⎝ k ⎠
⇒ 100 − k = 4 s ∧ k ∈ ∧ 0 ≤ k ≤ 100 ⇒ 0 ≤ s ≤ 25, s ∈ ⇒ k ∈ {4 s | s = 0,1,..., 25}
U razvoju ( 2 + 4 3)100 postoji 26 racionalnih članova.
6. Dokazati:
a) 17 | f (n) = 54n + 3n ⋅16

b) 3 | f (n) = 11 ⋅102 n + 1
Rješenje:
(
a) f (n) = 54n + 3n ⋅16 = 3n (18n + 16 ) ⇒ 17 | f (n) ⇔ 17 | (18n + 16 ) )
n
⎛n⎞
18n + 16 = (17 + 1) + 16 = ∑ ⎜ ⎟17 k ⋅1n − k + 16 =
n
k =0 ⎝ k ⎠
⎛ n(n − 1) ⎞
= 1 + 17 ⎜ n + 17 + … + 17 n −1 ⎟ + 16
⎝ 2 ⎠
⎛ n(n − 1) ⎞
= 17 ⎜1 + n + 17 + … + 17 n −1 ⎟ ⇒ 17 | f (n)
⎝ 2 ⎠
⎛ ⎞
2 n 2n
b) f (n) = 11⋅102 n + 1 = 11⋅ (9 + 1) 2 n + 1 = 11⋅ ∑ ⎜ ⎟ 9k + 1
k =0 ⎝ k ⎠
⎛ 2n(2n − 1) ⎞
= 11 + 11⋅ 9 ⋅ ⎜ 2n + 9 ⋅ + … + 92 n −1 ⎟ + 1
⎝ 2 ⎠
⎛ 2n(2n − 1) ⎞
= 11⋅ 9 ⋅ ⎜ 2n + 9 ⋅ + … + 92 n −1 ⎟ + 12
⎝ 2 ⎠
f (n) smo napisali kao sumu od dva sabirka. Oba sabirka su djeljiva sa 3, pa
odavde imamo da je i f (n) djeljiv sa 3.
7. Dokazati trinomni obrazac:
n! i j k
(a + b + c)n = ∑
i + j + k =n i ! j !k !
ab c
12
Rješenje:
n
⎛n⎞ n
⎛ n ⎞ ⎛ n−k ⎛ n − k ⎞ n−k − j j ⎞ k
( a + b + c ) n = ∑ ⎜ ⎟ ( a + b) n − k c k = ∑ ⎜ ⎟ ⎜ ∑ ⎜ ⎟a b ⎟c
k =0 ⎝ k ⎠ k =0 ⎝ k ⎠ ⎝ j =0 ⎝ j ⎠ ⎠
n n−k n
⎛ ⎞⎛ n − k ⎞ n−k − j j k n − k − j = i
= ∑∑ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟a bc =
k =0 j =0 ⎝ k ⎠ ⎝ j ⎠ i+ j+k =n
⎛ n ⎞⎛ n − k ⎞ i j k n! i j k
= ∑ ⎜ ⎟⎜
i + j + k = n ⎝ k ⎠⎝ j ⎠
⎟a b c = ∑
i + j + k = n i ! j !k !
ab c
8. Odrediti koeficijent uz x 7 u razvoju ( x 2 − x + 1)5 .
Rješenje:
5! 2i 5! 2i + j
( x 2 − x + 1)5 = ∑
i + j + k =5 i ! j ! k !
x (− x) j 1k = ∑
i + j + k =5 i ! j ! k !
x (−1) j
⎧i = 2, j = 3, k = 0 120 120
2i + j = 7 ⇒ ⎨ ⇒ (−1)3 + (−1) = −10 − 20 = −30
⎩i = 3, j = 1, k = 1 2⋅6 6
Koeficijent uz x 7 iznosi (– 30).
9. Odrediti koeficijent uz x 5 u razvoju ( x 3 + x − 2)6 .
Rješenje:
6! 3i j 6! 3i + j
( x 3 + x − 2)6 = ∑
i + j + k =6 i ! j ! k !
x ⋅ x ⋅ (−2) k = ∑
i + j + k =6 i ! j ! k !
x (−2) k
⎧i = 0, j = 5, k = 1 720 720
3i + j = 5 ⇒ ⎨ ⇒ (−2) + (−2)3 = −12 − 480 = −492
⎩i = 1, j = 2, k = 3 120 2⋅6
Koeficijent uz x5 iznosi (– 492).
Zadaci za samostalan rad
( )
24
10. a) Naći racionalne članove u razvoju 5
3+7 2 .
16
⎛ 1 ⎞
b) Odrediti član koji sadrži x 8,5
u razvoju binoma ⎜ + 3 x2 ⎟ .
⎝x x ⎠
13
1.3. KOMPLEKSNI BROJEVI
Definirajmo sabiranje i množenje u 2 sa:

( a , b ) + ( c , d ) = ( a + c, b + d ) (1) i
(a, b) ⋅ (c, d ) = (ac − bd , ad + bc) (2) .
Lako se pomoću aksioma (R.1) – (R.9) realnih brojeva pokaže da je uređena
trojka ( 2
), +, ⋅ polje. Polje( 2
)
, +, ⋅ zove se polje kompleksnih brojeva i
označava se sa . Element i = (0,1) ∈ zove se imaginarana jedinica i za
svaki ( a, b ) ∈ prema (1) i (2) imamo:
(a, b) = a + ib . (3)
Stavimo z = a + ib . Tada se realni broj a = Re( z ) zove realni dio
kompleksnog broja a realni broj b = Im( z ) zove se imaginarani dio broja
z ∈ . Broj z = a − ib je konjugovanao kompleksan broj broja z = a + ib .
Vrijedi:
z ⋅ z = (a + ib)(a − ib) = a 2 + b 2 .
Realan broj z = z ⋅ z = a 2 + b2 zove se modul (norma, apsolutna
vrijednost) kompleksnog broja z = a + ib . Vrijedi:
z1 ⋅ z2 = z1 ⋅ z2 i z1 + z2 ≤ z1 + z2 , ( z1 , z2 ∈ C ) .
Trigonometrijski oblik kompleksnog broja:
b
z = a + ib, a = r cos θ , b = r sin θ ⇒ r = a 2 + b 2 ∧ tgθ = .
a .
z = r (cos θ + i sin θ )(0 ≤ r < +∞, −π < θ ≤ π )
Indukcijom se može dokazati da je:
z n = r n (cosθ + i sin θ ) n = r n (cos nθ + i sin nθ ), n ∈ N .
Odavde, za r = 1 dobija se Muavrova formula:
(cos θ + i sin θ ) n = cos nθ + i sin nθ , n ∈ N .
Formula za korjenovanje kompleksnog broja:
θ + 2kπ θ + 2kπ
ω k = ( n z )k = n r (cos + i sin ), k = 0,1, 2,..., n − 1.
n n
Eulerove formule:
eix = cos x + i sin x, e −ix = cos x − i sin x .
Eksponencijalni oblik kompleksnog broja:
z = x + iy = r (cos θ + i sin θ ) = r ⋅ ei⋅θ .
Vrijedi sljedeće:
14
z1 r i (ϕ −ψ )
z1 ⋅ z2 = reiϕ ⋅ ρ eiψ = r ρ ei (ϕ +ψ ) , = e .
z2 ρ
ZADACI
1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksne

brojeve:
a) 1 + i
b) 1 + i 3
c) 1 − i
d) −1 + i
e) −1 − i
Rješenje:
π
π π i
a) z = 1 + i = 2(cos + i sin ) = 2e 4
(slika 1)
4 4
π
π π i
b) z = 1 + i 3 = 2(cos + i sin ) = 2e 3 (slika 2)
3 3
7π
7π 7π i
c) z = 1 − i = 2(cos + i sin ) = 2e 4 (slika 3)
4 4
slika 1. slika 2. slika 3.
3π
3π 3π i
d) z = −1 + i = 2(cos + i sin ) = 2e 4 (slika 4)
4 4
5π
5π 5π i
e) z = −1 − i = 2(cos + i sin ) = 2e 4 (slika 5)
4 4
15
slika 4. slika 5.
1. Naći realni i imaginarni dio brojeva:

i
a) z =
π π
cos + i sin
3 3
1+ i
b) z = ⋅ (3 + 2i )
2−i
Rješenje:
i ⎛π π ⎞ ⎛π π ⎞ 3 1
a) z = = cos ⎜ − ⎟ + i sin ⎜ − ⎟ = + i
π π ⎝ 2 3 ⎠ ⎝ 2 3 ⎠ 2 2
cos + i sin
3 3
3 1
Re z = , Im z =
2 2
1+ i 3 + 2i + 3i − 2 1 + 5i 1 + 5i 2 + i
b) z = ⋅ (3 + 2i ) = = = ⋅ =
2−i 2−i 2−i 2−i 2+i
2 + i + 10i − 5 −3 + 11i
= =
4 +1 5
−3 11
Re z = , Im z =
5 5
2. Pokazati da je (1 + i ) 4 k čisto realan broj, a (1 + i ) 4 k + 2 čisto imaginaran broj

ako je k ∈ .
Rješenje:
π
i
z1 = (1 + i ) 4 k = ( 2e 4 ) 4 k = 24 k eikπ = 22 k (cos kπ + i sin kπ )
= (−1) k 22 k ∈ , k ∈
16
π π π
i i i
4k +2 4 4k +2 4 2(2 k +1) 2 k +1
z2 = (1 + i ) = ( 2e ) = ( 2e ) =2 e 2
=
π π
= 22 k +1 (cos
+ i sin ) = i 22 k +1
2 2
Realni dio od z2 je jednak 0, pa je z2 čisto imaginaran broj.
3. Izračunati
a) (1 + i 3)3 e) 4 1
b) (1 + i )
10
f) 4
−8 + 8i 3
π π g) 5 1 + i
c) (1 + cos + i sin )6
3 3
d) 3
−1
Rješenje:
π
i
a) z1 = (1 + i 3)3 = (2e 3 )3 = 8eiπ = −8
π 5
i i π
b) z2 = (1 + i )10 = ( 2e 4 )10 = 32e 2 = 32i
π
π π π π i
c) z3 = (1 + cos + i sin )6 = ( (1 + cos ) 2 + sin 2 e 6 )6 = ( 3)6 eiπ = −27
3 3 3 3
(slika 6)
slika 6.
⎛ π + 2 ⋅ 0 ⋅π π + 2 ⋅ 0 ⋅π ⎞
−1 = cos π + i sin π ⇒ z0 = 3 1 ⎜ cos + i sin ⎟
⎝ 3 3 ⎠
d)
π π 1 3
= cos + i sin = + i
3 3 2 2
17
⎛ π + 2 ⋅1 ⋅ π π + 2 ⋅1 ⋅ π ⎞
z1 = 3 1 ⎜ cos + i sin ⎟ = cos π + i sin π = −1
⎝ 3 3 ⎠
⎛ π + 2 ⋅ 2 ⋅π π + 2 ⋅ 2 ⋅π ⎞ 5π 5π 1 3
z2 = 3 1 ⎜ cos + i sin ⎟ = cos + i sin = − i
⎝ 3 3 ⎠ 3 3 2 2
f)
⎛ 2π 2π ⎞
−8 + 8i 3 = 16 ⎜ cos + i sin ⎟
⎝ 3 3 ⎠
⎛ 2π 2π ⎞
⎜ + 2 ⋅ 0 ⋅π + 2 ⋅ 0 ⋅π ⎟
⎛ π π⎞
⇒ z0 = 4 16 ⎜ cos 3 + i sin 3 ⎟ = 2 ⎜ cos + i sin ⎟
⎜ 4 4 ⎟ ⎝ 6 6⎠
⎝ ⎠
⎛ 3 1 ⎞
= 2 ⎜⎜ + i ⎟⎟ = 3 + i
⎝ 2 2 ⎠
⎛ 2π 2π ⎞
⎜ + 2 ⋅1 ⋅ π + 2 ⋅1 ⋅ π ⎟
3 3 ⎛ 2π 2π ⎞
z1 = 16 ⎜ cos
4
+ i sin ⎟ = 2 ⎜ cos + i sin ⎟
⎜ 4 4 ⎟ ⎝ 3 3 ⎠
⎝ ⎠
⎛ 1 3 ⎞
= 2 ⎜⎜ − + i ⎟⎟ = −1 + 3i
⎝ 2 2 ⎠
⎛ 2π 2π ⎞
⎜ + 2 ⋅ 2 ⋅π + 2 ⋅ 2 ⋅π ⎟
⎛ 7π 7π ⎞
z2 = 4 16 ⎜ cos 3 + i sin 3 ⎟ = 2 ⎜ cos + i sin ⎟
⎜ 4 4 ⎟ ⎝ 6 6 ⎠
⎝ ⎠
⎛ 3 1⎞
= 2 ⎜⎜ − − i ⎟⎟ = − 3 − i
⎝ 2 2⎠
⎛ 2π 2π ⎞
⎜ + 2 ⋅ 3⋅π + 2 ⋅ 3⋅π ⎟
⎛ 5π 5π ⎞
z3 = 4 16 ⎜ cos 3 + i sin 3 ⎟ = 2 ⎜ cos + i sin ⎟
⎜ 4 4 ⎟ ⎝ 3 3 ⎠
⎝ ⎠
⎛1 3 ⎞
= 2 ⎜⎜ − i ⎟⎟ = 1 − 3i
⎝ 2 2 ⎠
4. Naći primjenom Moivreovih obrazaca: sin 3 x, cos 3 x,sin 4 x, cos 4 x .
18
Rješenje:
a) (cos x + i sin x)3 = cos 3 x + i sin 3 x
(a + b)3 = a 3 + 3a 2b + 3ab 2 + b3
cos3 x + 3(cos 2 x)i sin x + 3(cos x)i 2 sin 2 x + i 3 sin 3 x = cos 3 x + i sin 3 x
Izjednačavanjem imaginarnih i realnih dijelova dobijamo:

cos 3 x = cos3 x − 3(cos x) sin 2 x = cos3 x − 3(cos x)(1 − cos 2 x)
= cos3 x − 3cos x + 3cos3 x = 4 cos3 x − 3cos x
sin 3 x = 3(cos 2 x) sin x − sin 3 x = 3(1 − sin 2 x) sin x − sin 3 x
= −4sin 3 x + 3sin x
b) (cos x + i sin x) 4 = cos 4 x + i sin 4 x
Po binomnoj formuli:
(a + b) 4 = a 4 + 3a 3b + 3a 2b 2 + ab3 + a 3b + 3a 2b 2 + 3ab3 + b 4
= a 4 + 4a 3b + 6a 2b 2 + 4ab3 + b 4
(cos x + i sin x )4 = cos 4 x + 4 cos3 x (i sin x ) + 6 cos 2 x (i sin x )2 + 4 cos x (i sin x )3 + (i sin x )4
= cos 4 x − 6 cos 2 x sin 2 x + sin 4 x +
+ i (4 cos3 x sin x − 4 cos x sin 3 x)
= cos 4 x − 6 cos 2 x(1 − cos 2 x) + (1 − cos 2 x)(1 − cos 2 x) +
+ i (4 cos3 x sin x − 4 cos x sin x(1 − cos 2 x))
= cos 4 x − 6 cos 2 x + 6 cos 4 x + 1 − 2 cos 2 x + cos 4 x +
+ i sin x(4 cos3 x − 4 cos x + 4 cos3 x)
= 8cos 4 x − 8cos 2 x + 1 + i sin x(8cos3 x − 4 cos x)
Izjednačavanjem imaginarnih i realnih dijelova dobijamo:

cos 4 x = 8cos 4 x − 8cos 2 x + 1
sin 4 x = sin x(8cos3 x − 4 cos x) .
5. Izraziti preko trigonometrijskih funkcija višestrukih uglova izraze:

sin 3 x, cos3 x,sin 4 x, cos 4 x .
Rješenje: Koristićemo jednakosti koje smo dobili u prethodnom zadatku:
19
cos 4 x + 8cos 2 x + 1
cos 4 x = 8cos x − 8cos x + 1⇒ cos x =
4 2 4
=
8
1 + cos 2 x
cos 4 x + 8 +1
= 2
8
cos 4 x + 4 cos 2 x + 5
=
8
3sin x − sin 3 x
sin 3 x = −4sin 3 x + 3sin x ⇒ sin 3 x =
4
cos 3x + 3cos x
cos 3x = 4 cos3 x − 3cos x ⇒ cos3 x =
4
cos 4 x = 8cos x − 8cos x + 1
4 2
8(1 + cos 2 x)
= 8(1 − sin 2 x) 2 − +1
2
= 8(1 − 2sin 2 x + sin 4 x) − 4 − 4 cos 2 x + 1 =
1 − cos 2 x
= 8 − 16 + 8sin 4 x − 4 cos 2 x − 3
2
cos 4 x − 4 cos 2 x + 3
= 8sin 4 x + 4 cos 2 x − 3 ⇒ sin 4 x =
8
Ovaj zadatak možemo uraditi i na sljedeći način:

eix − e − ix 3 ei 3 x − 3e 2ix −ix + 3eix − 2i − e −3ix ei 3 x − 3eix + 3e− ix − e−3ix
sin 3 x = ( ) = = =
2i −8i −8i
2i sin 3 x − 6i sin x 3sin x − sin 3 x
= =
−8i 4
− ix 2 ix − ix
e ix
+ e e i3x
+ 3e + 3eix − 2i + e−3ix ei 3 x + 3eix + 3e− ix + e −3ix
cos3 x = ( )3 = = =
2 8 8
2 cos 3 x + 6 cos x cos 3 x + 3cos x
= =
−8i 4
Analogno možemo izračunati cos 4 x,sin 4 x ili uopšteno sin n x i
cos n x, n ∈ , ali bi nam tada bila od velike pomoći binomna formula.
6. Riješiti jednačine:
z6 −1 + i = 0
( z + 1) n − ( z − 1) n = 0
20
(1 + z ) n − i (1 − z ) n = 0
(1 + z ) n + ( z − 1) n = 0
Rješenje:
−π −π
+ 2 kπ + 2 kπ
a) z 6 − 1 + i = 0 ⇒ z 6 = 1 − i ⇒ zk = 12 2(cos 4 + i sin 4 )=
6 6
8kπ − π 8k π − π
= 12 2(cos + i sin ); k = 0,1,… 5
24 24
( z + 1) n
b) ( z + 1) n − ( z − 1) n = 0 ⇒ ( z + 1) n = ( z − 1) n ⇒ =1
( z − 1) n
⎛ z +1⎞ z +1 n
n
⇒⎜ ⎟ =1⇒ = 1
⎝ z −1 ⎠ z −1
z +1 2 kπ 2 kπ
⇒ k = cos + i sin ; k = 0,1… (n − 1)
zk − 1 n n
2 kπ 2 kπ
⇒ zk + 1 = ( zk − 1)(cos + i sin )⇒
n n
2 kπ 2 kπ 2kπ 2 kπ
⇒ zk (1 − (cos + i sin )) = −1 − (cos + i sin )
n n n n
2 kπ 2 kπ
−1 − (cos + i sin )
⇒ zk = n n
2 kπ 2 kπ
(1 − (cos + i sin ))
n n
kπ kπ kπ kπ kπ kπ
− sin 2 − cos 2 − cos 2 + sin 2 − 2i sin cos
⇒ zk = n n n n n n
2 kπ 2 kπ 2 kπ 2 kπ kπ kπ
sin + cos − cos + sin − 2i sin cos
n n n n n n
k π k π k π
−2 cos 2 − 2i sin cos
⇒ zk = n n n
2 kπ kπ kπ
2sin − 2i sin cos
n n n
kπ kπ kπ
−2 cos (cos + i sin )
⇒ zk = n n n
kπ kπ kπ
2sin (sin − i cos )
n n n
21
kπ kπ kπ kπ
(cos + i sin )(sin + i cos )
kπ n n n n
⇒ zk = −(ctg )
n (sin kπ − i cos kπ )(sin kπ + i cos kπ )
n n n n
kπ kπ k π k π kπ kπ
cos sin + i cos 2 + i sin 2 − cos sin
kπ n n n n n n
⇒ zk = −(ctg )
n kπ kπ
cos 2 + sin 2
n n
kπ
⇒ zk = −ictg ; k = 0,1,… (n − 1)
n
4k + 1
c) zk = itg π ; k = 0,1,… (n − 1)
n
2k + 1
d) zk = −ictg π ; k = 0,1,… (n − 1)
2n
7. Dokazati:
nx n +1
sin sin x
sin x + sin 2 x + sin 3x + … + sin nx = 2 2
x
sin
2
Rješenje:
s ( n) = 1 + q + q 2 + … + q n
s (n) − qs (n) = 1 − q n +1
s (n)(1 − q) = 1 − q n +1
1 − q n +1
s ( n) =
1− q
zn −1
z + z 2 + … + z n = z (1 + z + … + z n −1 ) = z
z −1
z = eix = cos x + i sin x, x ∈
z ( z n − 1) eix (einx − 1) eix (1 − cos nx − i sin nx)
z + z2 + z3 + … + zn = = =
z −1 eix − 1 1 − cos x − i sin x
22
nx nx nx nx nx nx
eix (2sin 2 − 2i sin cos ) eix ⋅ 2sin (sin − i cos )
= 2 2 2 = 2 2 2
x x x x x x
2sin 2 − 2i sin cos 2sin (sin − i cos )
2 2 2 2 2 2
nx ix nx nx nx ix nx nx
sin e i(sin − i cos ) sin e (i sin + cos )
= 2 ⋅ 2 2 = 2 ⋅ 2 2
x x x x x x
sin i (sin − i cos ) sin i sin + cos
2 2 2 2 2 2
nx nx nx nx
sin i sin n +1 sin
= 2 ⋅
eix e 2
= 2 e
i
2
x
= 2 (cos n + 1 x + i sin n + 1 x)
sin
x i
x
sin
x
sin
x 2 2
e2
2 2 2
Prema Moivreovoj formuli imamo da je realni dio od 1 + z + z 2 + … + z n

jednak sumi 1 + cos x + cos 2 x + … + cos nx , a imaginarni dio je jednak sumi
sin x + sin 2 x +… sin nx . Odavde imamo da je:
nx n +1
sin sin x
sin x + sin 2 x + … + sin nx = 2 2
x
sin
2
8. Ako n ∈ dokazati da je:
⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞ nπ

⎜ ⎟ − ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ − … = 2 cos
n
⎝0⎠ ⎝2⎠ ⎝4⎠ 4

⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞ nπ
⎜ ⎟ − ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ − … = 2 sin
n
⎝1 ⎠ ⎝ 3 ⎠ ⎝ 5 ⎠ 4
Rješenje:
Izračunajmo z n , gdje je z = 1 + i . Primjenom binomne formule dobićemo:
n
⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛ ⎛ n⎞ ⎛ n⎞ ⎛ n⎞ ⎞
(1 + i ) n = ∑ ⎜ ⎟ i k 1n − k = ⎜ ⎟ − ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ − … + i ⎜ ⎜ ⎟ − ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ − … ⎟ (1)
k =0 ⎝ k ⎠ ⎝0⎠ ⎝2⎠ ⎝4⎠ ⎝ ⎝1 ⎠ ⎝ 3 ⎠ ⎝ 5 ⎠ ⎠
S druge strane, primjenom Moivrove formule dobijamo:
π π⎞ nπ nπ ⎞
n
⎛ ⎛
(1 + i ) n = 2n ⎜ cos + i sin ⎟ = 2n ⎜ cos + i sin ⎟ (2)
⎝ 4 4⎠ ⎝ 4 4 ⎠
23
Upoređivanjem jednakosti (1) i (2) dobijamo jednakosti koje smo trebali

dokazati.
9. Dokazati:
⎛n⎞ n ϕ nϕ
n
∑ ⎜ ⎟ cos kϕ = 2 cos cos

k =0 ⎝ k ⎠
n
2 2
n
⎛n⎞ ϕ nϕ
∑ ⎜ k ⎟ sin kϕ = 2 n
cos n
2
sin
2
k =0 ⎝ ⎠
Rješenje:
Uzmimo da je z = 1 + cos ϕ + i sin ϕ i posmatrajmo z n .
Prema binomnoj formuli imamo sljedeće:
n
⎛n⎞
(1 + cos ϕ + i sin ϕ ) n = ∑ ⎜ ⎟ ⋅1n − k ⋅ (cos ϕ + i sin ϕ ) k =
k =0 ⎝ k ⎠
n
⎛n⎞
= ∑ ⎜ ⎟(cos kϕ + i sin kϕ )
k =0 ⎝ k ⎠
n
⎛n⎞ n
⎛n⎞
= ∑ ⎜ ⎟ cos kϕ + i ∑ ⎜ ⎟ sin kϕ (1)
k =0 ⎝ k ⎠ k =0 ⎝ k ⎠
Vidimo da su sume koje trebamo izračunati ustvari realni i imaginarni dio

broja z n . Izračunati ćemo z n bez korištenja binomne formule:
ϕ ϕ ϕ ϕ ϕ ϕ
(1 + cos ϕ + i sin ϕ ) n = (sin 2 + cos 2 + cos 2 − sin 2 + 2i sin cos ) n
2 2 2 2 2 2
ϕ ϕ ϕ
= (2 cos + i sin )) n
(cos
2 2 2
ϕ nϕ nϕ
= 2n cos n (cos + i sin ) (2)
2 2 2
ϕ ϕ ϕ
= 2n cos n + i sin ) n
(cos
2 2 2
ϕ nϕ ϕ nϕ
= 2n cos n cos + i 2n cos n sin
2 2 2 2
S obzirom da lijeve strana u (1) i (2) su jednake, to možemo izjednačiti desne

strane u (1) i (2). Iz jednakosti dva kompleksna broja zaključujemo da
vrijedi:
24
n
⎛n⎞ ϕ nϕ
∑ ⎜ k ⎟ cos kϕ = 2 n
cos n
2
cos
2
k =0 ⎝ ⎠
n
⎛n⎞ ϕ nϕ
∑ ⎜ k ⎟ sin kϕ = 2 n
cos n
2
sin
2
.
k =0 ⎝ ⎠
Zadaci za samostalan rad:
10. Izračunati:
( )
7
3 −i
a) z = b) 3
−i
⎛π ⎞ ⎛π ⎞
cos ⎜ ⎟ + i sin ⎜ ⎟
⎝ 12 ⎠ ⎝ 12 ⎠
17
⎛ −1 3 ⎞ ⎛ ⎛ 5π ⎞ ⎛ 5π ⎞ ⎞
c) z = ⎜⎜ + i ⎟⎟ ⋅ ⎜ cos ⎜ ⎟ + i sin ⎜ ⎟⎟ d) 3 i + 1
⎝ 2 2 ⎠ ⎝ ⎝ 12 ⎠ ⎝ 12 ⎠ ⎠
22
⎛1 3⎞
⎜ +i ⎟ ⋅ (2 + i )
44
2 2
e) z = ⎝ ⎠ f) 4 i − 1
(3 + 4i ) 23
z1 + z2 6
11. Izračunati realan i imaginarni dio kompleksnog broja: z = ,
2 + z1 z2
π π π π
z1 = cos + i sin , z2 = 3(cos + i sin ) .
6 6 4 4
25
LINEARNA ALGEBRA
2.1. DETERMINANTE
Determinanata n-tog reda kvadratne matrice A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ je zbir od n! sabiraka

a11 a12 ... a1n
a a22 ... a2 n
D = det A = 21 = ∑ (−1) Inv ( j1 j2 ... jn ) a1 j1 a2 j2 ...anjn .
... ... ... ...
an1 an 2 ... ann
Napomena: Neka je ( j1 j2 j3 ...jn ) jedna od n! permutacija brojeva 1, 2,… , n .
Brojevi ji i jk u toj permutaciji čine jednu inverziju ako u njoj dolazi ji
prije jk , dok je inače ji > jk . Tako, na primjer, u permutaciji (3 4 5 1 2)
od pet elemenata broj 3 čini dvije inverzije jer je ispred 1 i ispred 2. Broj 4
čini dvije inverzije, 5 dvije, 1 nula i 2 čini nula inverzija. Dakle, ukupan broj
inverzija te permutacije je 6, Inv(3 4 5 1 2) = 6 .
Ovako definisan broj det A naziva se determinanta reda n matrice A,
ili kraće determinanta reda n.
Svojstva determinanti.
1. Ako su svi elementi nekog retka ili stupca nule, onda je determinanta
jednaka nuli.
2. Ako su ispod ili iznad glavne dijagonale nule, onda je determinanta
jednaka produktu brojeva na glavnoj dijagonali.
3. Ako dva stupca ili dva retka zamijene mjesta, onda determinanta mijenja
znak.
4. Ako su dva stupca ili dva retka jednaka, onda je determinanta jednaka nuli.
5. Ako nekom stupcu ili retku dodamo linearnu kombinaciju preostalih
stupaca ili redaka, onda se determinanta ne mijenja.
6. Determinanta se množi brojem tako da se neki redak ili stupac pomnoži
tim brojem.
7.(Binet-Cauchyjev teorem) Determinanta produkta dvije matrice jednaka je
produktu determinanti, tj. det( AB) = det A det B .
26
2. Linearna algebra
a11 a12 ... a1n

a a22 ... a2 n n n
8.(Laplaceov teorem) D = det A = 21 = ∑ aij Aij = ∑ aij Aij , gdje je
... ... ... ... j =1 i =1
an1 an 2 ... ann

Aij = (−1)i + j M ij . Aij je kofaktor ili algebarski komplement a M ij je minor
determinante koji se dobije izostavljanjem i-tog retka i j-tog stupca.
9. Ako je neki stupac ili redak linearna kombinacija preostalih stupaca ili
redaka, onda je determinanta jednaka nuli.
10. det A = det AT
ZADACI
U sljedećim zadacima ( 1. – 5. ) izračunati determinante :
4 5
1. = −12 − 10 = −22
2 −3
3 1
2. =6–0=6
0 2
2 1 3
3 2 5 2 5 3
3. 5 3 2 =2 − +3 =2(9−8)−(15−2)+3(20−3)
4 3 1 3 1 4
1 4 3
=2−13+51=40
Ovdje smo vršili razvijanje determinante po prvoj vrsti .
1 1 1 1 0 0
1 5
4. 4 5 9 = 4 1 5 = =65−45=20
9 65
16 25 81 16 9 65
Zapazimo da je s ciljem dobijanja dviju nula u prvoj vrsti oduzeta prva

kolona od druge, odnosno treće kolone determinante .
27
1 1 3 4
2 0 0 8
5. = ?
3 0 0 2
4 4 7 5
Uočimo da imamo dvije nule u drugoj vrsti pa je zgodno razviti

determinantu po drugoj vrsti:
1 3 4 1 1 3
1 3 1 3
−2 0 0 2 +8 3 0 0 = −2(−2) +8(−3) =
4 7 4 7
4 7 5 4 4 7
=4(7−12)−24(7−12)=−20+120=100.
1 z z²
1 3
6. Neka je z = − + i . Izračunati determinantu: D = z² 1 z
2 2
z z² 1
Rješenje: Na prvu kolonu dodajmo zbir druge i treće kolone. Tada se iz prve
kolone može izdvojiti ispred determinante faktor z 2 + z + 1 (svojstvo 6):
1 z z2 1 z z2
D= ( z + z + 1) 1 1
2
z = ( z + z + 1) 0
2
1− z z − z2 =
1 z2 1 0 z2 − z 1 − z2
(1 + z + z ) ⎡⎣(1 − z ) (1 + z ) + z (1 − z ) ⎤⎦ = (1 + z + z ) (1 − z ) (1 + z + z ) = (1 − z )
2 2 2 2 2 2 2 3 2
= (1 − 1) =0
2
1 3 2π 2π
jer je z = - + i = cos + i sin ⇒ z 3 = cos 2π + i sin 2π = 1 .
2 2 3 3
7. Riješiti jednačinu:
x - 3 x + 2 x -1
x+2 x-4 x =0
x -1 x + 4 x - 5
Najprije oduzmimo od treće vrste prvu vrstu:
28
2. Linearna algebra
x -3 x + 2 x -1
x+2 x-4 x =0, pa zatim dodajmo na drugu i treću kolonu
2 2 -4
determinante prvu kolonu pomnoženu sa (-1), odnosno (-2) respektivno:
x - 3 5 3x - 7
5 3x - 7
⇒ x + 2 -6 3 x + 4 =0 ⇒ 2 =0
-6 3x + 4
2 0 0
5(3x+4)+6(3x−7)=0
15x+20+18x−42=0
33x=22
22 2
x= = .
33 3
8. Izračunati vrijednost sljedećih determinanti:
2 1 3 3 4 -5 3 -2 1
a) 5 3 2 (R:40) b) 8 7 -2 (R:-68) c) 4 -1 -1
1 4 3 2 1 8 1 3 -3
(R:9)
1 2 0 0 0
-1 -2 4 1
3 2 3 0 0
2 3 0 6
d) (R:222) e) 0 4 3 4 0 (R:640)
2 -2 1 4
0 0 5 4 5
3 1 -2 -1
0 0 0 6 5
2 5 0 -1 3
1 0 3 7 -2
f ) 3 -1 0 5 -5
2 0 -4 1 2
0 -3 -1 2 3 (R:-1032)
4π 4π
9. Ako je z = cos + i sin izračunati vrijednost determinante:
3 3
29
1 1 1
1 z z2 (R: 3i 3 )
1 z2 z
10.Riješiti jednačinu:
⎛ π⎞
sin ⎜ x + ⎟ sin x cos x
⎝ 4⎠
⎛ π⎞ 2 −2 ⎛ π ⎞
sin ⎜ x + ⎟ cos x sin x = ⎜ R : ± + 2 kπ ⎟
⎝ 4⎠ 4 ⎝ 6 ⎠
1 a 1− a
2.2. MATRICE
Definicija 1 Shemu brojeva
⎡ a11 a12 ... a1n ⎤

⎢a a22 ... a2 n ⎥⎥
⎢ 21
⎢ ... ... ... ... ⎥
⎢ ⎥
⎣⎢ am1 am 2 ... amn ⎦⎥
zovemo pravougaonom matricom tipa (m,n) ili jednostavno matricom tipa

(m,n).
Ako je m = n onda kažemo da je A kvadratna matrica reda n.
Elementi ai1 , ai 2 , ..., ain čine i-ti redak a a1 j , a2 j , ..., amj čine j-ti
stupac. Element matrice aij se nalazi u i-tom retku i j-tom stupcu.
Skup svih matrica tipa (m, n) označavat će se sa M mn . Ako je m = n onda se
piše M n umjesto M nn .
Matrica se kraće zapisuje ovako
A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ .
30
2. Linearna algebra
Operacije s matricama
Za dvije matrice A, B ∈ M mn , gdje je A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ , B = ⎡⎣bij ⎤⎦ , kažemo da su
jednake ako je aij = bij , ∀i, j .
Sabiranje matrica
Sabirati možemo samo matrice istog tipa. Neka su A, B ∈ M mn gdje je
A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ , B = ⎡⎣bij ⎤⎦
Zbir A + B je matrica tipa (m, n) tako da je
A + B = ⎡⎣ aij + bij ⎤⎦
Množenje matrice brojem.

Proizvod matrice A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ i broja λ je matrica λ A istog tipa kao i A :
λ A = ⎡⎣ λ aij ⎤⎦ .
Operacije sabiranja matrica i množenja matrice brojem očito imaju sljedeća

svojstva:
1. ( A + B) + C = A + ( B + C ), ∀A, B, C ∈ M mn ;
2. A + B = B + A, ∀A, B ∈ M mn ;
3. Postoji O ∈ M mn takav da je A + O = O + A, ∀A ∈ M mn ( O = [ 0] , aij = 0, ∀i, j );
4. Postoji − A ∈ M mn takav da je A + (− A) = (− A) + A = O , ( − A = ⎡⎣ − aij ⎤⎦ );
5. 1A = A, ∀A ∈ M mn ;
6. λ ( A + B) = λ A + λ B, ∀λ ∈ R, ∀A, B ∈ M mn ;
7. (λ + μ ) A = λ A + μ A, ∀λ , μ ∈ R, ∀A ∈ M mn ;
8. (λμ ) A = λ ( μ A), ∀λ , μ ∈ R, ∀A ∈ M mn
Skup M mn zovemo vektorskim prostorom.
31
Množenje matrica
Matrica A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ tipa (m, n) i matrica B = ⎡⎣b jk ⎤⎦ tipa ( p, q) se mogu pomnožiti
tim redom samo ako je p = n , tj. ako je broj stupaca prve matrice jednak
broju redaka druge matrice. Proizvod AB je matrica tipa (m, q)
⎡ n ⎤
AB = [ cik ] = ⎢ ∑ aij b jk ⎥
⎣ j =1 ⎦
Množenje matrica ima ova svojstva.
1. ( AB)C = A( BC ), ∀A, B, C.
2. ( A + B)C = AC + BC , ∀A, B, C.
3. A( B + C ) = AB + AC , ∀A, B, C.
Proizvod nije komutativan, tj. ne vrijedi općenito AB = BA .
Transponiranje.
Neka je dana matrica A tipa (m, n)
⎡ a11 a12 ... a1n ⎤

⎢a a22 ... a2 n ⎥⎥
A = ⎣ aij ⎦ = ⎢ 21
⎡ ⎤ .
⎢ ... ... ... ... ⎥
⎢ ⎥
⎣⎢ am1 am 2 ... amn ⎦⎥
Matrica, koja se iz A dobije kad reci postanu stupci, označava se sa AT i ona

je tipa (n, m) . Zove se transponovana matrica matrice A .
⎡ a11 a21 ... am1 ⎤

⎢a a22 ... am 2 ⎥⎥
Dakle, AT = ⎡⎣ aij ⎤⎦ = ⎡⎣ a ji ⎤⎦ = ⎢ 12
T
⎢ ... ... ... ... ⎥

⎢ ⎥
⎢⎣ a1n a2 n ... amn ⎥⎦
Transponiranje se prema operacijama s matricama odnosi kako slijedi.

1. ( A + B)T = AT + BT , ∀A, B ∈ M .
2. (λ A)T = λ AT , ∀λ ∈ R, ∀A ∈ M mn .
3. ( AB )T = BT AT , ∀A, B ∈ M mn .
4. ( A ) = A, ∀A ∈ M mn .
T T
32
2. Linearna algebra
Kvadratne matrice
Definicija 3 U kvadratnoj matrici A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ reda n elementi a11 , a22,..., ann čine
glavnu dijagonalu.
Kvadratne matrice imaju redaka koliko i stupaca, pa se mogu množiti u bilo

kojem poretku, no i u tom slučaju proizvod nije komutativan.
Definicija 4 Neka je A kvadratna matrica. Matrica A zove se:

- dijagonalna matrica, ako su joj elementi izvan glavne dijagonale jednaki
nuli;
- gornja trokutasta, ako su joj elementi ispod glavne dijagonale jednaki
nuli;
- donja trokutasta, ako su joj elementi iznad glavne dijagonale jednaki nuli.
Definicija 5 Neka je A kvadratna matrica. Matrica A se zove
- simetrična matrica, ako je AT = A ;
- antisimetrična matrica, ako je AT = − A ;
- ortogonalna matrica, ako je AT A = I .
Inverzna matrica
Definicija 7 Neka je dana matrica A ∈ M n . Matrica B ∈ M n sa svojstvom
AB = BA = I
se zove inverzna matrica matrice A i piše se B = A−1 . Kvadratna matrica,
koja ima inverznu, se zove regularna. Kvadratna matrica, koja nema
inverznu, se zove singularna.
Svojstva skupa regularnih matrica.

1. Proizvod regularnih matrica je regularna matrica i vrijedi ( AB ) −1 = B −1 A−1 .
2. Jedinična matrica I je regularna, i I −1 = I .
1
3. (λ A)−1 = A−1 , za svaki λ ≠ 0 .
λ
4. ( A−1 )T = ( AT ) −1 .
5. ( A−1 ) −1 = A .
6. Ako je A regularna matrica, onda je det A ≠ 0 .
Nulmatrica množena s bilo kojom matricom daje nulmatricu, pa tako ne

postoji njezin inverz. Dakle, nulmatrica je singularna.
Vrijedi:
33
1
A−1 = A* .
det A
T
Matrica A* = ⎡⎣ Aij ⎤⎦ se zove adjunkta (adjugovana matrica) matrice A . Pri
tome su Aij kofaktori matrice A.
Matrica A je regularna ako i samo ako je det A ≠ 0 . Dakle:
⎡ A11 A 21 ... A n1 ⎤
⎢ ⎥
−1 1 1 ⎢ A12 A 22 ... A n 2 ⎥
A = adjA = .
det A det A ⎢ ... ... ... ... ⎥
⎢ ⎥
⎣ A1n A 2n ... A nn ⎦
Kažemo da matrica A ima rang r i pišemo rang A = r ako postoji bar jedna
regularna submatrica matrice A koja je reda r, a sve submatrice reda većeg od
r (ako postoje) su singularne. Rang matrice se ne mijenja pri elementarnim
transformacijama, a to su
- zamjena dvije vrste ili kolone matrice
- množenje bilo koje vrste matrice nenultim brojem
- dodavanje na neku vrstu matrice neke druge vrste pomnožene nekim
brojem.
Rang matrice najlakše tražimo tako da matricu svedemo elementarnim
transformacijama na trokutastu.
ZADACI
1. Zadane su matrice
⎡3 5 7⎤ ⎡1 2 4 ⎤
A = ⎢ 2 -1 0 ⎥ , B = ⎢⎢ 2 3 -2 ⎥⎥ .
⎢ ⎥
⎣⎢ 4 3 2 ⎦⎥ ⎣⎢-1 0 1 ⎥⎦
Izračunati:A+B, 2A+3B, A−B, 2A−3B, A⋅B, B⋅A, AT i BT.
Rješenje:
⎡ 3 5 7 ⎤ ⎡ 1 2 4 ⎤ ⎡ 4 7 11⎤
A + B = ⎢⎢ 2 -1 0 ⎥⎥ + ⎢⎢ 2 3 -2 ⎥⎥ = ⎢⎢ 4 2 -2 ⎥⎥
⎢⎣ 4 3 2 ⎥⎦ ⎢⎣ -1 0 1 ⎥⎦ ⎢⎣ 3 3 3 ⎥⎦
34
2. Linearna algebra
⎡3 5 7⎤ ⎡ 1 2 4 ⎤ ⎡ 6 10 14 ⎤ ⎡ 3 6 12 ⎤
2 A + 3B = 2 ⋅ ⎢ 2 -1 0 ⎥ + 3 ⋅ ⎢⎢ 2 3 -2 ⎥⎥ = ⎢⎢ 4 -2 0 ⎥⎥ + ⎢⎢ 6 9 -6 ⎥⎥ =
⎢ ⎥
⎢⎣ 4 3 2 ⎥⎦ ⎢⎣ -1 0 1 ⎥⎦ ⎢⎣ 8 6 4 ⎥⎦ ⎢⎣ -3 0 3 ⎥⎦
⎡ 9 16 26 ⎤
⎢10 7 -6 ⎥
⎢ ⎥
⎢⎣ 5 6 7 ⎥⎦
⎡ 3 5 7 ⎤ ⎡ 1 2 4 ⎤ ⎡ 2 3 3⎤
A - B = ⎢⎢ 2 -1 0 ⎥⎥ - ⎢⎢ 2 3 -2 ⎥⎥ = ⎢⎢ 0 -4 2 ⎥⎥
⎢⎣ 4 3 2 ⎥⎦ ⎢⎣-1 0 1 ⎥⎦ ⎢⎣ 5 3 1 ⎥⎦
⎡ 3 5 7 ⎤ ⎡ 1 2 4 ⎤ ⎡3 + 10 - 7 6 + 15 12 -10 + 7 ⎤ ⎡ 6 21 9 ⎤
A ⋅ B = ⎢⎢ 2 -1 0 ⎥⎥ ⋅ ⎢⎢ 2 3 -2 ⎥⎥ = ⎢⎢ 2 - 2 4-3 8 + 2 ⎥⎥ = ⎢⎢ 0 1 10⎥⎥
⎢⎣ 4 3 2 ⎥⎦ ⎢⎣ -1 0 1 ⎥⎦ ⎢⎣ 4 + 6 - 2 8 + 9 16 - 6 + 2 ⎥⎦ ⎢⎣8 17 12⎥⎦
⎡ 1 2 4 ⎤ ⎡3 5 7⎤
B ⋅ A = ⎢⎢ 2 3 −2 ⎥⎥ ⋅ ⎢⎢ 2 −1 0 ⎥⎥
⎢⎣ −1 0 1 ⎥⎦ ⎢⎣ 4 3 2 ⎥⎦
⎡ 1⋅ 3 + 2 ⋅ 2 + 4 ⋅ 4 1⋅ 5 + 2 ⋅ (−1) + 4 ⋅ 3 1⋅ 7 + 2 ⋅ 0 + 4 ⋅ 2 ⎤
= ⎢ 2 ⋅ 3 + 3 ⋅ 2 + (−2) ⋅ 4 2 ⋅ 5 + 3 ⋅ (−1) + (−2) ⋅ 3 2 ⋅ 7 + 3 ⋅ 0 + (−2) ⋅ 2 ⎥⎥
⎢
⎢⎣ (−1) ⋅ 3 + 0 ⋅ 2 + 1⋅ 4 (−1) ⋅ 5 + 0 ⋅ (−1) + 1⋅ 3 (−1) ⋅ 7 + 0 ⋅ 0 + 1⋅ 2 ⎥⎦
⎡ 23 15 15 ⎤
= ⎢ 4 1 10 ⎥⎥
⎢
⎢⎣ 1 −2 −5⎥⎦
⎡3 2 4⎤
A = ⎢⎢ 5 -1 3 ⎥⎥
T
⎢⎣ 7 0 2 ⎥⎦
2. Naći inverznu matricu matrice

⎡3 2 2 ⎤
A = ⎢⎢1 3 1 ⎥⎥
.
⎢⎣5 3 4 ⎥⎦
35
Rješenje:
3 2 2 3 -7 -1
-7 -1
1 3 1 = 1 0 0 =- = -(7 -12) = 5
-12 -1
5 3 4 5 -12 -1
3 1 2 2 2 2
A11 = = 12 - 3 = 9 A21 = - = -8 + 6 = -2 A31 = = 2 - 6 = -4
3 4 3 4 3 1
1 1 3 2 3 2
A12 = - = 5-4 =1 A22 = = 12 -10 = 2 A32 = - = -3 + 2 = -1
5 4 5 4 1 1
1 3 3 2 3 2
A13 = = 3 -15 = -12 A23 = - = -9 + 10 = 1 A33 = = 9-2 = 7
5 3 5 3 1 3
⎡ 9 2 4⎤
⎢ 5 - - ⎥
⎡ 9 -2 -4 ⎤ 5 5
⎢ ⎥
⎢ ⎥ 1 2 1⎥
A =⎢ 1
*
2 -1⎥ ⇒ A = ⎢
-1
-
⎢ 5 5 5⎥
⎢⎣-12 1 7 ⎥⎦ ⎢ ⎥
⎢- 12 1 7⎥
⎢⎣ 5 5 5 ⎥⎦
3. Riješiti jednačinu:
⎡ 5 3 1 ⎤ ⎡ -8 3 0 ⎤
X ⋅ ⎢⎢ 1 -3 -2 ⎥⎥ = ⎢⎢ -5 9 0 ⎥⎥
⎢⎣-5 2 1 ⎥⎦ ⎢⎣ -2 15 0 ⎥⎦
Rješenje:
⎡5 3 1⎤ ⎡ -8 3 0 ⎤
X ⋅A= B A = ⎢⎢ 1 -3 -2 ⎥⎥ B = ⎢⎢ -5 9 0 ⎥⎥
⎢⎣-5 2 1 ⎥⎦ ⎢⎣-2 15 0 ⎥⎦
X ⋅ A ⋅ A-1 = B ⋅ A-1 ⇒ X = B ⋅ A-1
36
2. Linearna algebra
5 3 1 5 3 1
11 3
det A = 1 -3 -2 = 11 3 0 = = -11 + 30 = 19
-10 -1
-5 2 1 -10 -1 0
-3 -2 3 1 3 1
A11 = = -3 + 4 = 1 A21 = - = -1 A31 = = -6 + 3 = -3
2 1 2 1 -3 -2
1 -2 5 1 5 1
A12 = - = -1 + 10 = 9 A22 = = 10 A32 = - = 10 + 1 = 11
-5 1 -5 1 1 -2
1 -3 5 3 5 3
A13 = = 2 -15 = -13 A23 = - = −25 A33 = = -15 - 3 = -18
-5 2 -5 2 1 -3
⎡ 1 -1 -3 ⎤
1 ⎢
A = ⎢ 9 10 11 ⎥⎥
-1
19
⎢⎣-13 -25 -18⎥⎦
⎡ -8 3 0 ⎤ ⎡ 1 -1 -3 ⎤
1 ⎢
X = B ⋅ A = A = ⎢ -5 9 0 ⎥⎥ ⋅ ⎢⎢ 9
-1 -1
10 11 ⎥⎥
19
⎢⎣ -2 15 0 ⎥⎦ ⎢⎣-13 -25 -18⎥⎦
⎡ -8 + 27 8 + 30 24 + 33⎤
1 ⎢
= ⎢ -5 + 81 5 + 90 15 + 99 ⎥⎥
19
⎢⎣ -2 + 135 2 + 150 6 + 165 ⎥⎦
⎡ 19 38 57 ⎤ ⎡ 1 2 3⎤
1 ⎢
= ⎢ 76 95 114 ⎥⎥ = ⎢⎢ 4 5 6 ⎥⎥
19
⎢⎣133 152 171⎥⎦ ⎢⎣ 7 8 9 ⎥⎦
4. Riješiti matričnu jednačinu XA7 = X + A6 ako je matrica A = ⎡⎣ aij ⎤⎦

formata 2 × 2 zadana sa aij = j − i
Rješenje:
XA7 = X + A6
⇒ XA7 − X = A6
⇒ X ( A7 − I ) = A6
⇒ X = A6 ⋅ ( A7 − I ) −1
37
⎡0 1⎤
A=⎢
⎣ −1 0 ⎥⎦
⎡0 1 ⎤ ⎡ 0 1 ⎤ ⎡ −1 0 ⎤ ⎡1 0⎤
A2 = ⎢ ⎥ ⋅⎢ ⎥ =⎢ ⎥ = (−1) ⋅ ⎢ = −I
⎣ −1 0 ⎦ ⎣ −1 0 ⎦ ⎣ 0 −1⎦ ⎣0 1 ⎥⎦
⎡0 −1⎤
⇒ A6 = A2 ⋅ A2 ⋅ A2 = − I , A7 = A6 ⋅ A = − A = ⎢
⎣1 0 ⎥⎦
⎡ −1 −1⎤ 1 ⎡ −1 1 ⎤
, ( A7 − I ) = ⋅ ⎢
−1
A7 − I = ⎢ ⎥
⎣ 1 −1⎦ 2 ⎣ −1 −1⎥⎦
1 ⎡1 −1⎤
X = − ( A7 − I ) = ⋅ ⎢
−1
2 ⎣1 1 ⎥⎦
−1 −1 −1
5. Riješiti matričnu jednačinu: ( A + B) AX = A , pri čemu su matrice A i
B date
⎡1 −1⎤ ⎡ 3 0⎤
A= ⎢ ⎥, B = ⎢−1 2⎥.
⎣2 1 ⎦ ⎣ ⎦
Rješenje:
Pomnožimo datu matričnu jednačinu s lijeve strane sa ( A + B) .
( A + B)−1 AX −1 = A−1
⇒ AX −1 = ( A + B) A−1
Pomnožimo posljednju jednačinu s lijeve strane sa matricom A−1 .
⇒ AX −1 = ( A + B) A−1
⇒ X −1 = A−1 ( A + B) A−1
( )
−1
⇒ X = A−1 ( A + B) A−1
⇒ X = A( A + B) −1 A
⎡4 −1⎤
A+ B = ⎢ ⎥ ⇒ det( A + B) = 13
⎣1 3 ⎦
1 ⎡ 3 1⎤
( A + B)−1 = ⎢
13 ⎣−1 4⎥⎦
38
2. Linearna algebra
⎡1 −1⎤ 1 ⎡ 3 1⎤ ⎡1 −1⎤ 1 ⎡4 −3⎤ ⎡1 −1⎤

X =⎢ ⎥ ⋅ 13 ⎢−1 4⎥ ⋅ ⎢2 1 ⎥ = 13 ⎢5 6 ⎥ ⋅ ⎢2 1 ⎥
⎣ 2 1 ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
1 ⎡−2 −7⎤
X= ⎢
13 ⎣17 1 ⎥⎦
6. Riješiti matričnu jednačinu: ( BX −1 A) −1 = AB , pri čemu su matrice A i B

⎡1 − 2⎤ ⎡ 0 3⎤
zadane A = ⎢ ⎥ , B=⎢ ⎥.
⎣3 1 ⎦ ⎣ − 1 2⎦
Rješenje:
( BX −1 A) −1 = AB
⇒ A−1 XB −1 = AB
⇒ XB −1 = A2 B
⇒ X = A2 B 2
det A = 7 ≠ 0, det B = 3 ≠ 0
⎡1 −2 ⎤ ⎡1 −2 ⎤ ⎡ −5 −4 ⎤
A2 = ⎢ ⎥⎢ ⎥=⎢
⎣3 1 ⎦ ⎣3 1 ⎦ ⎣ 6 −5⎦⎥
⎡ 0 3 ⎤ ⎡ 0 3 ⎤ ⎡ −3 6⎤
B2 = ⎢ ⎥⋅⎢ ⎥=⎢
⎣ −1 2 ⎦ ⎣ − 1 2 ⎦ ⎣ − 2 1 ⎥⎦
⎡ −5 −4 ⎤ ⎡ −3 6 ⎤ ⎡ 23 −34 ⎤
X = A2 ⋅ B 2 = ⎢ ⎥⋅⎢ =
⎣ 6 −5 ⎦ ⎣ −2 1 ⎥⎦ ⎢⎣ −8 31 ⎥⎦
⎡0 1 ⎤
7. Odrediti sve matrice X za koje je XB − A* = A7 + XA8 ako je A = ⎢ ⎥,
⎣1 0 ⎦
⎡2 1⎤
B=⎢ ⎥ , pri čemu je A* adjugovana matrica matrice A.
⎣1 0⎦
Rješenje:
39
⎡0 1 ⎤ ⎡0 1 ⎤ ⎡1 0⎤
A2 = ⎢ ⎥⋅⎢ ⎥=⎢
⎣1 0 ⎦ ⎣1 0 ⎦ ⎣ 0 1 ⎥⎦
A8 = A2 ⋅ A2 ⋅ A2 ⋅ A2 = I , A7 = A6 ⋅ A = A
XB − A* = A7 + XA8
⇒ XB − A* = A + X
⇒ X ( B − I ) = A + A*
⇒ X = ( A + A* )( B − I ) −1
⎡ 0 −1⎤ ⎡1 1 ⎤
A* = ⎢ ⎥ ,B− I = ⎢ ⎥,
⎣ −1 0 ⎦ ⎣1 −1⎦
−1 ⎡ −1 −1⎤
(B − I )
−1
=
2 ⎢⎣ −1 1 ⎥⎦
⎡0 1 ⎤ ⎡ 0 −1⎤ ⎡ 0 0 ⎤
A + A* = ⎢ ⎥+⎢ ⎥=⎢ ⎥
⎣1 0 ⎦ ⎣ −1 0 ⎦ ⎣0 0 ⎦
⎡0 0⎤
X =⎢ ⎥
⎣0 0⎦
8. Odrediti rang matrice:
⎡1 -1 -2 1 0 ⎤
⎢2 -2 -3 -1 -5⎥⎥
⎢
⎢-1 2 0 2 5⎥
A=⎢ ⎥
⎢0 4 -1 0 3 ⎥
⎢3 1 -1 2 7 ⎥
⎢ ⎥
⎢⎣ 1 -1 0 -3 -6 ⎥⎦
Rješenje:
⎡1 -1 -2 1 0 ⎤ ⎡1 -1 -2 1 0 ⎤ ⎡1 -1 -2 1 0 ⎤
⎢2 -2 -3 -1 -5⎥⎥ ⎢⎢0 0 1 -3 -5⎥⎥ ⎢⎢ 0 1 -2 3 5 ⎥⎥
⎢
⎢-1 2 0 2 5 ⎥ ⎢0 1 -2 3 5 ⎥ ⎢0 0 1 -3 -5⎥
A=⎢ ⎥∼⎢ ⎥∼⎢ ⎥
⎢0 4 -1 0 3 ⎥ ⎢0 4 -1 0 3 ⎥ ⎢0 4 -1 0 3 ⎥
⎢3 1 -1 2 7 ⎥ ⎢0 4 5 -1 7 ⎥ ⎢0 4 5 -1 7 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢⎣ 1 -1 0 -3 -6 ⎥⎦ ⎢⎣0 0 2 -4 -6 ⎥⎦ ⎢⎣0 0 2 -4 -6 ⎥⎦
40
2. Linearna algebra
⎡1 -1 -2 1 0 ⎤ ⎡1 -1 -2 1 0 ⎤ ⎡1 -1 -2 1 0 ⎤
⎢0 1 -2 3 5 ⎥⎥ ⎢⎢0 1 -2 3 5 ⎥⎥ ⎢⎢0 1 -2 3 5 ⎥⎥
⎢
⎢0 0 1 -3 -5 ⎥ ⎢0 0 1 -3 -5 ⎥ ⎢0 0 1 -3 -5⎥
A∼ ⎢ ⎥∼⎢ ⎥∼⎢ ⎥
⎢0 0 7 -12 -17 ⎥ ⎢0 0 0 9 18 ⎥ ⎢0 0 0 1 2 ⎥
⎢0 0 13 -13 -13⎥ ⎢0 0 0 26 52 ⎥ ⎢0 0 0 1 2 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢⎣0 0 2 -4 -6 ⎥⎦ ⎢⎣0 0 0 2 4 ⎥⎦ ⎢⎣0 0 0 1 2 ⎥⎦
⎡1 -1 -2 1 0 ⎤
⎢0 1 -2 3 5 ⎥
⎢ ⎥
⎢0 0 1 -3 -5⎥
A∼ ⎢ ⎥ ⇒ rangA = 4
⎢0 0 0 1 2 ⎥
⎢0 0 0 0 0 ⎥
⎢ ⎥
⎢⎣0 0 0 0 0 ⎥⎦
9. Odrediti realne brojeve a i b tako da je
⎡ 1 3 1 -2 ⎤
rang ⎢⎢ 2 6 -3 -4 ⎥⎥ = 2
⎢⎣ a b 6 -2 ⎥⎦
Rješenje:
⎡ 1 3 1 -2 ⎤ ⎡ 1 3 1 -2 ⎤ ⎡1 3 1 -2 ⎤ ⎡1 −2 1 3 ⎤
⎢ 2 6 -3 -4 ⎥ ∼ ⎢ −3 6 2 −4 ⎥ ∼ ⎢ 0 15 5 ⎥ ⎢
−10 ⎥ ∼ ⎢ 0 −10 5 15 ⎥⎥ ∼
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢
⎢⎣ a b 6 -2 ⎥⎦ ⎢⎣ 6 b a -2 ⎥⎦ ⎢⎣ 0 b − 18 a - 6 10 ⎥⎦ ⎢⎣ 0 10 a - 6 b − 18⎥⎦
⎡1 −2 1 3 ⎤
⎢
∼ ⎢0 −10 5 15 ⎥⎥
⎢⎣0 0 a − 1 b - 3⎥⎦
⇒ a -1 = 0 ∧ b - 3 = 0 ⇒ a = 1 ∧ b = 3
10. Diskutovati rang matrice za razne vrijednosti parametra a:

⎡ 3 1 1 4⎤
⎢ a 4 10 1 ⎥
A=⎢ ⎥
⎢ 1 7 17 3 ⎥
⎢ ⎥
⎣ 2 2 4 3⎦
41
Rješenje:
⎡ 3 1 1 4 ⎤ ⎡ 1 7 17 3 ⎤ ⎡1 7 17 3 ⎤
⎢ a 4 10 1 ⎥ ⎢ 3 1 1 4 ⎥ ⎢ 0 -20 -50 -5 ⎥⎥
A=⎢ ⎥∼⎢ ⎥ ∼⎢
⎢ 1 7 17 3 ⎥ ⎢ a 4 10 1 ⎥ ⎢ 0 -7a + 4 10 -17 a 1- 3a ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣ 2 2 4 3⎦ ⎣ 2 2 4 3⎦ ⎣ 2 -12 -30 -3 ⎦
⎡1 7 17 3 ⎤ ⎡1 7 17 3 ⎤
⎢0 4 10 1 ⎥ ⎢0 ⎥ ⎢ 4 10 1 ⎥⎥
∼⎢ ∼
⎢0 4 - 7a 10 -17a 1- 3a ⎥ ⎢0 4 - 7a 10 -17 a 1- 3a ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣0 4 10 1 ⎦ ⎣0 0 0 0 ⎦
⎡1 7 17 3 ⎤ ⎡1 7 17 3 ⎤
⎢0 4 10 1 ⎥ II ⋅7 a + 4 III ⎢⎢0 4 10
⎥ 1 ⎥⎥
⎢
⎢0 -7a -17 a -3a ⎥ ∼ ⎢0 0 2a
∼
-5a ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣0 0 0 0 ⎦ ⎣0 0 0 0 ⎦
a = 0 ⇒ rangA = 2 ; u suprotnom dijeljenjem treće vrste sa −a dobijamo

⎡1 7 17 3 ⎤
⎢ 0 4 10 1 ⎥
A∼ ⎢ ⎥ ⇒ rangA = 3
⎢ 0 0 2 -5⎥
⎢ ⎥
⎣0 0 0 0 ⎦
⎧ 2; a = 0
Dakle imamo da je rangA = ⎨ .
⎩3; a ≠ 0
Zadaci za samostalan rad.
11. Riješi jednačine:

⎡ 2 -3 1 ⎤ ⎡9 7 6 ⎤ ⎡ 2 0 -2 ⎤ ⎛ ⎡1 1 1⎤ ⎞
⎜ ⎢ ⎥⎟
a) ⎢ 4 -5 2 ⎥ ⋅ X ⋅ ⎢⎢1 1 2 ⎥⎥ = ⎢⎢18 12 9 ⎥⎥
⎢ ⎥
⎜ R : X = ⎢ 1 2 3⎥ ⎟
⎢⎣ 5 -7 3 ⎥⎦ ⎢⎣1 1 1 ⎥⎦ ⎢⎣ 23 15 11⎥⎦ ⎜ ⎢⎣ 2 3 1⎥⎦ ⎟⎠
⎝
⎡ 1 2 -3⎤ ⎡ 1 -3 0 ⎤ ⎛ ⎡6 4 5 ⎤ ⎞
⎜ ⎥⎟
b) ⎢ 3 2 -4 ⎥ ⋅ X = ⎢⎢10 2 7 ⎥⎥
⎢ ⎥ ⎢
⎜ R : X = ⎢2 1 2⎥ ⎟
⎢⎣ 2 -1 0 ⎥⎦ ⎢⎣10 7 8 ⎥⎦ ⎜ ⎢⎣ 3 3 3 ⎥⎦ ⎟⎠
⎝
12. Diskutovati rang matrice za razne vrijednosti parametra a.
42
2. Linearna algebra
⎡4 4 -3 1 ⎤ ⎡6 3 5 9 ⎤
⎢1 ⎥
1 -1 0 ⎥ ⎛ R : rang = 3, ako je a ∈ {−6, 2} ⎞ ⎢5 2 3 6 ⎥
a) ⎢ ⎜ ⎟ b) ⎢ ⎥
⎢a 2 2 2 ⎥ ⎝ rang = 4, inače ⎠ ⎢ 0 1 2 3 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣9 9 a 3⎦ ⎣2 1 1 a ⎦
13. Izračunati det X ako je XA = 2 X + A8 pri čemu je matrica A = ⎡⎣ aij ⎤⎦
formata 2 × 2 zadana sa aij = j − i + 1 .
14. Zadane su matrice:

⎡1 2 0⎤ ⎡1 − 2 1⎤
⎢ ⎥
A = ⎢0 0 1⎥, B = ⎢⎢1 0 2⎥⎥ .
⎢⎣1 0 0⎥⎦ ⎢⎣0 1 1⎥⎦
Provjeriti da su A i B regularne matrice, te potom riješiti matričnu jednadžbu:
AX −1 B = ( BT ) −1 A.
15. Riješiti matričnu jednačinu AX + B = 0, gdje je

⎡1 a b ⎤ ⎡1 2 1 ⎤
⎢ ⎥
A = ⎢ 0 1 0 ⎥ , B = ⎢3 0 0 ⎥ .
⎢ ⎥
⎢⎣0 0 1⎥⎦ ⎢⎣0 0 4 ⎥⎦
2.3. SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA
Neka su aij , bi ( i = 1,..., m; j = 1,..., n ) realne konstante. Tada je

⎧a11 x1 + a12 x2 + ... + a1n xn = b1
(*) ⎪⎨ ...
⎪a x + a x + ... + a x = b
⎩ m1 1 m 2 2 mn n m
sistem od m linearnih jednačina sa n nepoznatih x1 ,..., xn .

Ako je b1 = b2 = ... = bm = 0 , sistem (*) zovemo homogenim, a u suprotnom
kažemo da je taj sistem nehomogeni.
43
2.3.1. METODA DETERMINANTI
Ako je m = n u sistemu (*), taj sistem možemo rješavati metodom

determinante. Sa D označimo determinantu sistema čiji su elementi
koeficijenti uz nepoznate, tj. D = aij . Sa Dk (k = 1,..., n) označimo
determinantu koja se dobije kada k – tu kolonu determinante D zamijenimo
elementima b1 ,..., bn . Tada vrijedi sljedeće:
D
10 Ako je D ≠ 0 , tada sistem ima tačno jedno rješenje: xk = k ( k = 1,..., n ) .
D
2 Ako je D = 0 i Dk ≠ 0 za bar jedno k ∈ {1,..., n} , sistem nema rješenja.
0
30 Ako je D = Dk = 0 ( k = 1,..., n ) , potrebna su dalja ispitivanja.
ZADACI
1. Riješiti sistem:
3x + 4 y + 2 z = 5
5 x - 6 y - 4 z = −3
-4 x + 5 y + 3z = 1
Rješenje:
3 4 2
-6 -4 5 -4 5 -6
D= 5 -6 -4 = 3 ⋅ -4 +2
5 3 -4 3 -4 5
-4 5 3
= 3(-18 + 20) - 4(15 -16) + 2(25 - 24) = 6 + 4 + 2 = 12
5 4 2
-6 -4 -3 -4 -3 -6
Dx = -3 -6 -4 = 5 ⋅ -4 +2
5 3 1 3 1 5
1 5 3
= 5(-18 + 20) - 4(-9 + 4) + 2(-15 + 6) = 10 + 20 -18 = 12
3 5 2
-3 -4 5 -4 5 -3
Dy = 5 -3 -4 = 3 ⋅ -5 +2
1 3 -4 3 -4 1
-4 1 3
44
2. Linearna algebra
= 3(-9 + 4) - 5(15 -16) + 2(5 -12) = -15 + 5 -14 = -24
3 4 5
-6 -3 5 -3 5 -6
Dz = 5 -6 -3 = 3 ⋅ -4 +5
5 1 -4 1 -4 5
-4 5 1
= 3(-6 + 15) - 4(5 -12) + 5(25 - 24) = 27 + 28 + 5 = 60
Dx 12
x= = =1
D 12
D -24
y= y = = -2
D 12
D 60
z= z = =5
D 12
Rješenje : (1, -2,5)
2. Diskutovati rješenje sistema za razne vrijednosti parametra:
x+ y+ z =6
ax + 4 y + z = 5
6 x + (a + 2) y + 2 z = 13
Rješenje:
1 1 1 1 0 0
4 - a 1- a
D= a 4 1 = a 4 - a 1- a = = -4(4 - a ) - (a - 4)(1- a )
a - 4 -4
6 a + 2 2 6 a - 4 -4
= 4(a - 4) - (a - 4)(1- a) = (a - 4)(4 -1 + a) = (a - 4)(3 + a)
6 1 1 6 1 1
-1 3
Dx = 5 4 1 = -1 3 0 = = -a - 3 = -(a + 3)
1 a
13 a + 2 2 1 a 0
1 6 1 1 6 1
a -1 -1
Dy = a 5 1 = a - 1 -1 0 = = a -1 + 4 = a + 3
4 1
6 13 2 4 1 0
45
1 1 6 1 0 0
Dz = a 4 5 = a 4 − a 5 − 6a = −92 + 23a − 5a + 20 + 6a 2 − 24a
6 a + 2 13 6 a−4 −23
= 6a 2 − 6a − 72 = 6(a − 4)(a + 3)
I Ako je determinanta sistema različita od 0 onda je sistem saglasan i
određen, tj. ima tačno jedno rješenje. U našem zadatku determinanta sistema
će biti različita od nule ako je a ≠ 4 i ako je a ≠ -3 . Naime,
D = (a - 4)(3 + a) ≠ 0 ⇒ a ≠ 4, a ≠ -3 . Dakle, za ∀a ∈ \ {−3, 4} naš sistem
jednačina ima jedno rješenje i to rješenje iznosi:
-(a + 3) -1 1
x= = =
(a - 4)(a + 3) a - 4 4 - a
(a + 3) 1
y= =
(a - 4)(a + 3) a - 4
6(a - 4)(a + 3)
z= =6
(a - 4)(a + 3)
II Ako je barem jedna od determinanti Dx , Dy , Dz različita od nule i
D = 0 , onda sistem nema rješenja.U našem zadatku za a = 4 imamo taj
slučaj.
a = 4 ⇒ D = 0, Dx = -7, Dy = 7, Dz = 0 , pa je sistem nemoguć.
III Ako je D = Dx = Dy = Dz = 0 onda mogu nastupiti dva slučaja: da
sistem ima beskonačno rješenja ili da nema nijedno rješenje. Da bi zaključili
da li je sistem neodređen, odnosno nesaglasan moramo vršiti dodatna
ispitivanja.
U našem zadatku za a = −3 imamo da su sve pomenute determinante jednake
nuli, tj. a = -3 ⇒ D = Dx = Dy = Dz = 0 . Iz narednih razmatranja vidjećemo
da je naš sistem neodređen ukoliko je a = −3 . Uvrstimo a = −3 u dati sistem
jednačina. Dobićemo:
x+ y+ z =6 ⎫ x+ y = 6− z ⎫
⎬⇒ ⎬
−3 x + 4 y + z = 5 ⎭ − 3 x + 4 y = 5 − z ⎭
−6 x − y + 2 z = 13
Riješimo sistem od prve dvije jednčine po x i y .
46
2. Linearna algebra
x+ y = 6− z
−3 x + 4 y = 5 − z
1 1
Δ= = 4+3= 7
−3 4
6− z 1
Δx = = 4(6 − z ) − (5 − z ) = 19 − 3z
5− z 4
1 6− z
Δy = = 5 − z + 3(6 − z ) = 23 − 4 z
−3 5 − z
⎛ 19 − 3z 23 − 4 z ⎞
Rješenje : ⎜ , , z ⎟, z ∈ R
⎝ 7 7 ⎠
Provjerimo da li ovo rješenje zadovoljava treću jednačinu:

19 − 3 z 23 − 4 z
6⋅ − + 2 z = 13
7 7
⇒ 114 − 18 z − 23 + 4 z + 14 z = 91
⇒ 0⋅ z = 0
Posljednja jednakost vrijedi za ∀z ∈ , pa sistem ima beskonačno mnogo
rješenja, ako je a = −3 .
3. Diskutovati rješenja sistema jednačina za razne vrijednosti parametara:

ax + 4 y + z = 0
2 y - 3z = 1
2x -bz = -2
Rješenje:
a 4 1 a 0 7
a 7
D = 0 2 -3 = 0 2 -3 = 2 ⋅ = 2(-ab -14) = -2(ab + 14)
2 -b
2 0 -b 2 0 -b
0 4 1 0 4 1
4 1
Dx = 1 2 -3 = 1 3 -3 = - = 24 + 4b + 4 = 28 + 4b = 4(7 + b)
4 -6 - b
-2 0 -b 0 4 -6 - b
a 0 1 a 0 1
a 1
Dy = 0 1 -3 = 0 1 -3 = = -6a - ab - 2
2 -6 - b
2 -2 -b 2 0 -6 - b
47
a 4 0 a 4 0
a 4
Dz = 0 2 1 = 0 2 1 = - = -(4a - 8) = -4(a - 2)
2 4
2 0 -2 2 4 0
I ab ≠ -14 sistem je saglasan (ima tačno jedno rješenje).

−2(b + 7) 6a + ab + 2 2(a − 2)
x= , y= , z= .
ab + 14 2(ab + 14) ab + 14
II ab = 14
Dx = 0 ⇒ b + 7 = 0 ⇒ b = -7 ⇒ a = 2
Dy = 0 ⇒ -ab - 6a - 2 = 0 ⇒ 14 - 6a - 2 = 0 ⇒ 6a = 12 ⇒ a = 2 ⇒ b = -7
Dz = 0 ⇒ a - 2 = 0 ⇒ a = 2 ⇒ b = -7
II.1. a = 2, b = -7 ⇒ D = Dx = Dy = Dz = 0 Pokazaćemo da je u ovom slučaju

sistem neodređen, tj. ima beskonačno rješenja. Uvrstimo a = 2 i b = −7 u
dati sistem jednačina:
2x + 4 y + z = 0 2 4 1
(*) 2 y − 3z = 1 ⇒ D = 0 2 −3
2 x + 7 z = −2 2 0 7
Ako drugu jednačinu pomnožimo sa brojem dva, a zatim je saberemo sa

trećom jednačinom dobićemo prvu jednačinu, dakle sistem (*) se svodi na
sistem od dvije jednačine.
Izeberimo jednu subdeterminantu različitu od nule:

0 2
= −4 ≠ 0
2 0
pa uzimajući z ∈ proizvoljno imamo:
2 y = 1 + 3z
2 x = −2 − 7 z
−2 − 7 z 1 + 3z
x= ,y=
2 2
⎛ −2 − 7 z 1 + 3 z ⎞
Uređene trojke ⎜ , , z ⎟, z ∈ su rješenja sistema.
⎝ 2 2 ⎠
48
2. Linearna algebra
II.2. a ≠ 2 ili b ≠ -7 ⇒ D = 0, Dx ≠ 0, Dy ≠ 0, Dz ≠ 0 - sistem je nemoguć.
4. Odrediti parametar α tako da sistem jednačina:

3x + α y = 5
x+ y =2
αx + 2y = 4
ima rješenje, pa naći to rješenje.
Rješenje: Naći ćemo rješenje sistema koji se sastoji od prve dvije jednačine
datog sistema, zatim ćemo to rješenje uvrstiti u treću jednačinu datog sistema
i vidjeti za koje vrijednosti α nađeno rješenje je rješenje datog sistema.
3x + α y = 5
x+ y =2
3x + α y = 5
-3 x - 3 y = -6
−1
(α − 3) y = -1 ⇒ y =
α −3
1 2α − 5
x = 2− y = 2+ =
α −3 α −3
Uvrstimo nađeno rješenje u treću jednačinu datog sistema:
αx + 2y = 4
2α − 5 2
α⋅ − =4
α −3 α −3
2α 2 − 5α − 2 = 4α − 12
2α 2 − 9α + 10 = 0
5
α1 = 2,α 2 =
2
5
Dobili smo da dati sistem jednačina ima rješenje ako je α = 2 ili α = .
2
x- y+ z = 2
x - y - 2 z = −1
Rješenje:
49
x− y+z =2 ⎫
⎬− ⇒ −3 z = −3 ⇒ z = 1
x − y − 2 z = −1⎭
x − y + 1 = 2 ⎫ x − y = 1⎫ x − y = 1
⎬⇒ ⎬⇒
x − y − 2 = −1⎭ x − y = 1⎭ x = y + 1
Prema tome, uređene trojke ( y + 1, y,1) ( y ∈ ) su rješenja datog sistema.
2.3.2. GAUSSOVA METODA RJEŠAVANJA SISTEMA LINEARNIH

JEDNAČINA
Ako je u (*) m ≠ n , možemo koristiti Gaussovu metodu. Uvedimo sljedeće

matrice: A = ⎡⎣ aij ⎤⎦ - matrica sistema i A / B = ⎡⎣ aij | bi ⎤⎦ - proširena matrica.
Tada sistem ima rješenja ako te dvije matrice imaju isti rang. Pri tome, sistem
ima tačno jedno rješenje ako je rang A jednak broju nepoznatih, a ima
beskonačno mnogo rješenja ako je rang A = rang A / B manje od broja
nepoznatih. U posljednjem slučaju razlika između broja nepoznatih i rang A
predstavlja broj nepoznatih koje treba uzeti proizvoljno.
ZADACI
1. Riješiti sistem jednačina:
2 x + 4 y − 5 z = −5
−x − y + z = 0
2x + y − z = 1
Rješenje:
⎡ 2 4 −5⎤ ⎡ 2 4 −5 −5⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
A = ⎢ −1 −1 1 ⎥ , [ A / B ] = ⎢ −1 −1 1 0 ⎥
⎢⎣ 2 1 −1⎥⎦ ⎢⎣ 2 1 −1 1 ⎥⎦
50
2. Linearna algebra
⎡ ⎤
⎡ 2 4 −5 −5 ⎤ ⎢ 2 4 −5 −5 ⎥
⎡ 2 4 −5 −5⎤ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ −3 −5 ⎥ ⎢ −3 −5 ⎥
[ ] ⎢
A / B ∼ 0 2 − 3 − 5 ∼
⎥ ⎢ 0 1 ∼ 0 1
2 2⎥ ⎢ 2 2⎥
⎢⎣ 0 −3 4 6 ⎥⎦ ⎢ ⎥ ⎢
⎣ 0 −3 4 6 ⎦ ⎢ 0 0 −1 −3 ⎥
⎥
⎣⎢ 2 2 ⎦⎥
rangA = 3
rang ( A / B) = 3
2 x + 4 y − 5 z = −5
3 −5
y− z =
2 2
1 3
− z=−
2 2
x = 1, y = 2, z = 3

3x1 − 2 x2 + x3 + 2 x4 = 1
5 x1 − x2 + 3x3 − x4 = 3
2 x1 + x2 + 2 x3 − 3x4 = 4
Rješenje:
⎡ 3 −2 1 2 ⎤ ⎡ 3 −2 1 2 1 ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
A = ⎢ 5 −1 3 −1⎥ , [ A / B ] = ⎢ 5 −1 3 −1 3 ⎥
⎢⎣ 2 1 2 −3⎥⎦ ⎢⎣ 2 1 2 −3 4 ⎥⎦
⎡ 3 −2 1 2 1 ⎤ ⎡ 3 −2 1 2 1 ⎤ ⎡ 3 −2 1 2 1 ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 5 −1 3 −1 3 ⎥ ∼ ⎢0 −7 −4 13 −4 ⎥ ∼ ⎢ 0 −7 −4 13 −4 ⎥
⎢⎣ 2 1 2 −3 4 ⎥⎦ ⎢⎣0 −7 −4 13 −10 ⎥⎦ ⎢⎣ 0 0 0 0 −6 ⎥⎦
3x1 − 2 x2 + x3 + 2 x4 = 1
−7 x2 − 4 x3 + 13x4 = −4
0 = −6
Sistem nema rješenja: rangA=2; rang(A/B)=3.
51

2 x1 − 4 x2 + x3 = 1
x1 − 5 x2 + 3x3 = 2
x1 − x2 + x3 = −1
3x1 + 5 x2 − 5 x3 = −6
Rješenje:
⎡2 −4 1 1 ⎤ ⎡1 −5 3 2 ⎤ ⎡ 1 −5 3 2 ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
1 −5 3 2 ⎥ ⎢ 2 −4 1 1 ⎥ ⎢0 6 −5 −3 ⎥
[ A / B ] = ⎢⎢ ∼ ∼
1 −1 1 −1⎥ ⎢1 −1 1 −1⎥ ⎢0 4 −2 −3 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢⎣ 3 5 −5 −6 ⎥⎦ ⎢⎣ 3 5 −5 −6 ⎥⎦ ⎢⎣ 0 20 −14 −12 ⎥⎦
⎡1 −5 3 2 ⎤ ⎡ 1 −5 3 2 ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
0 6 −5 −3⎥ ⎢ 0 6 −5 −3⎥
∼⎢ ∼
⎢0 0 4 −3 ⎥ ⎢ 0 0 4 −3⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣⎢0 0 8 −6 ⎦⎥ ⎣⎢ 0 0 0 0 ⎦⎥
rangA=rang(A/B)=3
3
4 x3 = −3 ⇒ x3 = −
4
9
−6 x2 − 5 x3 = −3 ⇒ −6 x2 = 5 x3 − 3 ⇒ x2 = −
8
11
x1 − 5 x2 + 3 x3 = 2 ⇒ x1 = 5 x2 − 3 x3 + 2 = −
8
11 9 3
R : (− , − , − )
8 8 4

x1 - x2 + 2 x3 - x4 = 1
x1 + x2 + x3 + x4 = 4
2 x1 + 3 x2 -5 x4 = 0
5 x1 + 2 x2 + 5 x3 - 6 x4 = 6
Rješenje:
52
2. Linearna algebra
⎡ 1 -1 2 -1 1 ⎤ ⎡1 -1 2 -1 1 ⎤ ⎡1 -1 2 -1 1 ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 1 1 1 1 4 ⎥ ∼ ⎢0 2 -1 2 3 ⎥ ∼ ⎢ 0 2 -1 2 3 ⎥ ∼
⎢ 2 3 0 -5 0 ⎥ ⎢0 5 -4 -3 -2 ⎥ ⎢ 0 0 -3 -16 -19 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎣⎢ 5 2 5 -6 6 ⎥⎦ ⎣⎢0 7 -5 -1 1 ⎥⎦ ⎣⎢ 0 0 -3 -16 -19 ⎥⎦
⎡1 -1 2 -1 1 ⎤
⎢ ⎥
⎢ 0 2 -1 2 3 ⎥
⎢ 0 0 -3 -16 -19 ⎥
⎢ ⎥
⎢⎣ 0 0 0 0 0 ⎥⎦
x1 - x2 + 2 x3 - x4 = 1
2 x2 - x3 + 2 x4 = 3
-3x3 -16 x4 = -19
0=0
rang ( A) = rang ( A / B) = 3 < 4 ⇒ sistem je neodređen
-16 x4 + 19
-3x3 = 16 x4 -19 ⇒ x3 =
3
19 -16 x4 + 9 - 6 x4 28 - 22 x4 14 -11x4
2 x2 - x3 = 3 - 2 x4 ⇒ 2 x2 = x3 + 3 - 2 x4 = = ⇒ x2 =
3 3 3
24 x4 - 21
x1 - x2 + 2 x3 = 1 + x4 ⇒ x1 = x2 - 2 x3 + x4 + 1 = = 8 x4 - 7
3
5. Za koje vrijednosti parametra a sistem

ax + y + z = 1
x + ay + z = 2
x + y + az = -3
ima jedinstveno rješenje? Odrediti to rješenje!
Rješenje:
⎡ a 1 1 1 ⎤ ⎡ 1 1 a − 3⎤ ⎡ 1 1 a −3 ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 1 a 1 2 ⎥ ∼ ⎢ 1 a 1 2 ⎥ ∼ ⎢ 0 a − 1 1- a 5 ⎥
⎢⎣ 1 1 a -3⎥⎦ ⎢⎣ a 1 1 1 ⎥⎦ ⎢⎣ 0 1 − a 1- a 2 1 + 3a ⎥⎦
⎡1 1 a −3 ⎤
⎢ ⎥
∼ ⎢0 a − 1 1- a 5 ⎥
⎢⎣0 0 (1 − a )(2 + a) 3(a + 2) ⎥⎦
53
1) (1- a )(a + 2) ≠ 0 ⇒ a ≠ 1, a ≠ -2 . Tada je rangA = rang A B = 3 (broj

nepoznatih u sistemu), pa je sistem određen.
3(a + 2) 3
(1- a)(a + 2) z = 3a + 6 ⇒ z = =
(1- a )(a + 2) 1 − a
3 2
(a − 1) y + (1- a) =5⇒ y =
(1 − a ) (a − 1)
2 3 -3 (1 − a ) + 2 − 3a 1
x + y + az = −3 ⇒ x + +a = −3 ⇒ x = ⇒x=
a −1 1- a 1- a a −1
2) Za a = 1 , rangA = 1, rang A B = 2 , pa sistem nema rješenja.

3) Za a = −2 , rangA = rang A B = 2 < 3 (broj nepoznatih u sistemu), sistem
ima beskonačno mnogo rješenja.
2z − 5
−3 y + 2 z = 5 ⇒ y =
3
2z − 5 −9 − 2 z + 5 + 6 z 4 z − 4
x + y − 2 z = − 3 ⇒ x = −3 − y + 2 z = − 3 − + 2z = =
3 3 3
⎛ 4z − 4 2z − 5 ⎞
Rješenja sistema su: ⎜ , , z ⎟, z ∈ .
⎝ 3 3 ⎠
6. Riješiti sljedeće sisteme jednačina:

2x + 3y = 8 2x + 3y = 8
a) (R:(1,2)) b) (nema rješenja)
7 x − 5 y = −3 4 x + 6 y = 10
2x + 3y = 8
c) x + y + z = 5 (nema rješenja)
4 x + 6 y = 16
(neodređen) x − y + z =1
d)
x+ z =2
e)
x1 + 2 x2 + 3 x3 − 4 x4 = 11
2 x1 + x2 + 5 x3 + x4 = 3 ⎛ ⎛ 247 9 5 ⎞ ⎞
3 x1 + 2 x2 + x3 + 2 x4 = −1 ⎜ R : ⎜ 2, 21 , − 7 , 3 ⎟ ⎟
⎝ ⎝ ⎠⎠
x1 + x2 + 5 x3 + x4 = 5
7. Diskutovati rješenja sistema jednačina za razne vrijednosti parametara:
54
2. Linearna algebra
x+ y+ z =λ ax + y − z = 1 ax + y + z = 4
x + (1 + λ ) y + z = 2λ x + ay − z = 1 x + cy + z = 3
x + y + (1 + z )λ = 0 x − y − az = 1 x + 2cy + z = 4
λx + y + z + t =1
x+λy+ z+t = λ
x + y + λz + t = λ2
x + y + z + λt = λ 3
8. Odrediti parametar tako da sistem ima rješenje, pa naći to rješenje
4x + y = 5
3x + 2 y = 5
6 x + 2 y + 2λ = λ 2
Rez.: λ1 = 4, λ2 = −2, x = y = 1 .
2 x1 + 7 x2 + 3 x3 + x4 = 6
3x1 + 5 x2 + 2 x3 + 2 x4 = 4
9 x1 + 4 x2 + x3 + 7 x4 = 2
Rez.: Sistem ima beskonačno mnogo rješenja,

x1 = 8 + 9a − 4b, x2 = a, x3 = b, x4 = −25a + 5b − 10 , a, b ∈ R.
10. Ispitati u pogledu rješivosti sistem:
a) b)
x1 − x2 + 2 x3 − x4 = 1 x+ y+ z +t = 2
x1 + x2 + x3 + x4 = 4 x + 2 y + 3z − t = 1
2 x1 + 3 x2 − 5 x4 = 0 − x + y − 2t = 0
5 x1 + 2 x2 + 5 x3 − 6 x4 = 0 5x − y + z + t = 6
Rez. a) nema rješenja
55
2.3.3. HOMOGENI SISTEMI
Neka su aij ( i = 1,..., n; j = 1,..., n ) realne konstante. Tada homogeni sistem

jednačina
⎧a11 x1 + a12 x2 + ... + a1n xn = 0
(*) ⎪⎨ ...
⎪a x + a x + ... + a x = 0
⎩ n1 1 n 2 2 nn n
ima samo trivijalno rješenje ( x1 , x2 ,..., xn ) = ( 0, 0,..., 0 ) ako je determinanta D

tog sistema broj različit od 0. Ako je pak D = 0, sistem (*) ima beskonačno
mnogo rješenja.
ZADACI

x + 2y + z + t = 0
2 x + y + z + 2t = 0
x + 2 y + 2z + t = 0
x+ y+ z +t = 0
Rješenje:
1 2 1 1 1 1 0 0
2 1 1 2 2 −1 −1 0
D= = =0
1 2 2 1 1 1 1 0
1 1 1 1 1 0 0 0
Tražimo jednu subdeterminantu glavne determinante različitu od nule
1 2 1 1 2 1
2 1 1 = 1 −1 0 = −2 − 1 = −3
1 2 2 −1 −2 0
56
2. Linearna algebra
x + 2 y + z = −t
2 x + y + z = −2t
x + 2 y + 2 z = −t
−t 2 1 −t 2 1
−3t
Dx = −2t 1 1 = 0 −3 −1 = 3t ⇒ x = =t
−3
−t 2 2 0 0 1
−t 1 1 0 1
1
0
Dy = 2 −2t 1 = 2 0 1 = 0 ⇒ y = =0
−3
1 −t 2 1 0 2
−t1 2
0
Dz = 2 1 −2t = 0 ⇒ z = =0
−3
1 1 −t
rješenje: x = −t , y = 0, z = 0(t ∈ R )
2. Odrediti parametar k tako da sistem ima netrivijalna rješenja, pa naći ta

rješenja:
x1 + 2 x2 + x3 = 0
x1 − x3 = 0
kx1 − x2 =0
Rješenje:
1 2 1 1 2 1
D = 1 0 −1 = 2 2 0 = −2 − 2k = −2(k + 1)
k −1 0 k −1 0
D = 0 ⇔ k = −1
Sistem glasi:
x1 + 2 x2 + x3 = 0
1 2
x1 − x3 = 0 = −2 ≠ 0
1 0
− x1 − x2 =0
57
x1 + 2 x2 = − x3
x1 = x3
− x1 − x2 = 0
x3 + 2 x2 = x3
2 x2 = −2 x3
x2 = − x3
Rješenje : x1 = x3 , x2 = − x3 , x3 = x3
(a, − a, a), a ∈ R
3. Odrediti parametar k tako da sistem jednačina:
x+ y+ z =0
kx + 4 y + z = 0
6 x + (k + 2) y + 2 z = 0
ima netrivijalna rješenja, pa naći ta rješenja
Rješenje: Homogeni sistem ima beskonačno mnogo rješenja (tj. ima

netrivijalna rješenja) ako je determinanta sistema jednaka nuli.
1 1 1 1 0 0
D= k 4 1=k 4 − k 1 − k = −4(4 − k ) − (k − 4)(1 − k ) = (k − 4)(k + 3)
6 k+2 2 6 k −4 −4
D = 0 ⇔ ( k = 4 ∨ k = −3 )
1) Za k = 4 sistem glasi:
x+ y+ z =0
4x + 4 y + z = 0
6x + 6 y + 2z = 0
1 1
= −3 ≠ 0
4 1
58
2. Linearna algebra
y + z = −x
4 y + z = −4 x
−x 1
D1 = = 3x
−4 x 1
1 −x
D2 = =0
4 −4 x
y = − x, z = 0
R : ( x, − x, 0)
2) Za k = −3 sistem glasi:
x + y + z = 0 ⎫ x + y = − z ⋅3; ⋅(−4) ⎫⎪ −4 −3
⎬⇒ ⎬+ ⇒ y = z, x = z
−3x + 4 y + z = 0 ⎭ −3x + 4 y = − z ⎪⎭ 7 7
6x − y + 2z = 0
S obzirom da smo već konstatovali da sistem ima beskonačno rješenja, nije
potrebno provjeravati da li dobivena rješenja zadovoljavaju treću jednačinu.
⎛ −3 −4 ⎞
Dakle rješenja su ⎜ z , z , z ⎟ , z ∈ .
⎝ 7 7 ⎠
4. Odrediti parametar k tako da sistem ima netrivijalna rješenja, pa naći ta

rješenja.
kx1 + x2 + x3 + x4 = 0
x1 + kx2 + x3 + x4 = 0
x1 + x2 + kx3 + x4 = 0
x1 + x2 + x3 + kx4 = 0
(R: Za k =1 ili k = -3 sistem ima netrivijalna rješenja)
59
ANALITIČKA GEOMETRIJA
3.1. VEKTORI
Veličine određene intenzitetom, pravcem i smjerom zovu se vektori.

Vektori a i b su kolinearni ako i samo ako postoji λ ∈ takav da vrijedi
jednakost a = λ b .
Linearna kombinacija vektora x1 , x 2 ,..., x n i skalara λ1 , λ 2 ,..., λ n je vektor
λ1 x1 + ... + λ n x n . Skalare λ1 , λ 2 ,..., λ n tada zovemo koeficijentima linearne
kombinacije.
Kažemo da su vektori x1 , x 2 ,..., x n linearno nezavisni ako linearna
kombinacija tih vektora je nul vektor ako i samo ako su svi koeficijenti te
linearne kombinacije jednaki nuli. U suprotnom, kažemo da su vektori
x1 , x 2 ,..., x n linearno zavisni.
U koordinatnom sistemu u prostoru (ili u ravni) posmatraćemo skup svih
vektora čiji je početak u ishodištu O koordinatnog sistema. Taj skup
označimo sa X 0 . Zvaćemo ga vektorskim prostorom vektora vezanih za
tačku O.
Ako označimo sa i, j , k jedinične vektore koordinatnih osa, tada se svaki
vektor a može pisati kao linearna kombinacija tih vektora, tj. za neke
a1 , a2 , a3 ∈ je a = a1 i + a 2 j + a3 k . Tada pišemo i: a = (a1 , a 2 , a3 ) i brojeve
a1 , a 2 , a3 zovemo komponentama (koordinatama) vektora a .
Ako je a = OA , pri čemu je A ( a1 , a2 , a3 ) , tada je a = (a1 , a 2 , a3 ) , a ako je
a = AB , gdje je A ( a1 , a2 , a3 ) i B(b1 , b2 , b3 ) , tada je a = ( b1 − a1 , b2 − a2 , b3 − a3 ) .
Ako je a = (a1 , a 2 , a3 ) i b = (b1 , b2 , b3 ) tada je
i) a + b = (a1 + b1 , a 2 + b2 , a3 + b3 )
ii) a − b = (a1 − b1 , a 2 − b2 , a3 − b3 )
iii) λ a = (λa1 , λa 2 , λa3 ) za proizvoljno λ ∈ R
60
3. Analitička geometrija
2 2 2
iv) a = a1 + a 2 + a3
ZADACI
1. Ako su a i b bilo koja dva linearno nezavisna vektora vektorskog

prostora X 0 ravni E 2 ,onda je svaki vektor d ∈ X 0 moguće rastaviti u
linearnu kombinaciju vektora a i b .Takav rastav je jedinstven. Dokazati!
Rješenje:
Konstruišimo paralelogram nad vektorima a i b i namjestimo da vektori
a , b i d imaju istu početnu tačku. Tada se po pravilu paralelograma
vektor d može pisati kao linearna kombinacija vektora kolinearnih sa
vektorima a i b , tj. postoje skalari λ1 i λ2 takvi da je d = λ1 a + λ2 b .
Jedinstvenost takvog prikaza slijedi iz linearne nezavisnosti vektora a i
b . Naime,
d = λ1 a + λ2 b = λ1 a + λ2 b
´ ´
⇒ (λ1 − λ1 )a + (λ2 − λ2 )b = 0
´ ´
⇒ λ1 − λ1 = 0, λ2 − λ2 = 0
´ ´
⇒ λ1 = λ1 , λ2 = λ2
´ ´
2. Ako su a, b i c tri linearno nezavisna vektora iz vektorskog prostora

{
X 0 = OP P ∈ E 3 } , onda je svaki vektor d ∈ X 0 moguće rastaviti u
linearnu kombinaciju vektora a, b i c . Takav rastav je jedinstven.

Dokazati!
Uputa: Riješiti analogno prethodnom zadatku.
3. Dat je pravougli koordinatni sistem (O; i , j , k ) i tačka P neka tačka iz

prostora E 3 . Izraziti vektor OP prako vektora i, j i k i izračunati OP .
Rješenje:
Neka su A, B i C projekcije tačke P na koordinatne ose x, y i z i neka je P'
projekcija tačke P u xOy ravni.
61
OA = x, OB = y, OC = z
⇒ OP = OP´ + P´ P = OA + OB + OC = xi + y j + zk = ( x, y, z )
2 2 2
OP = OP´ + PP´ = x 2 + y 2 + z 2
4. Za bilo koje dvije tačke M 1 ( x1 , y1 , z1 ) i M 2 ( x2 , y2 , z2 ) u prostoru

dokazati da je M 1M 2 = ( x2 − x1 )i + ( y2 − y1 ) j + ( z2 − z1 )k i da je
M 1M 2 = ( x2 − x1 ) 2 + ( y2 − y1 ) 2 + ( z2 − z1 ) 2
Rješenje:
M 1M 2 = M 1O + OM 2 = OM 2 − OM 1 = ( x2 , y2 , z2 ) − ( x1 , y1 , z1 )
= ( x2 − x1 , y2 − y1 , z2 − z1 )
⇒ M 1M 2 = ( x2 − x1 ) 2 + ( y2 − y1 ) 2 + ( z2 − z1 ) 2
5. Ako su α,β i γ uglovi koje vektor OP obrazuje sa koordinatnim osama,

dokazati da je
x y z
cos α = , cos β = , cos γ =
x2 + y2 + z 2 x2 + y 2 + z 2 x2 + y 2 + z 2
gdje je P ( x, y, z ) .
Rješenje: z
P
g
b
a
OP = a
O y
x ⎫ x
⎪ x
cos α = =
2 ⎪
a x +y +z
2 2
⎪
y y ⎪
cos β = = ⎬ ⇒ cos α + cos β + cos γ = 1
2 2 2
a x +y +z ⎪
2 2 2
⎪
z
cos γ = =
z ⎪
2 ⎪
a x +y +z ⎭
2 2
6. Odrediti dužinu i pravac radijus-vaktora tačke M(5,-3,4).
62
Rješenje:
Radijus-vektor tačke M(5,-3,4) je OM = (5, −3, 4) = 5i − 3 j + 4k
Njegov intenzitet je (prema zadatku 4)
OM = 52 + (−3) 2 + 42 = 25 + 9 + 16 = 50 = 25 ⋅ 2 = 5 2
a pravac je određen uglovima α,β i γ koje taj vektor obrazuje sa
koordinatnim osama (zadatak 6)
5 1 2
cos α = = = ⇒ α = 45
5 2 2 2
−3 − 3 2 ⎛ −3 2 ⎞
cos β = = ⇒ β = arccos ⎜⎜ ⎟⎟
5 2 10 ⎝ 10 ⎠
4 4 2 2 2 ⎛2 2⎞
cos γ = = = ⇒ γ = arccos ⎜⎜ ⎟⎟
5 2 10 5 ⎝ 5 ⎠
7. Date su tačke A(2,2,0) i B(0.-2,5).Odrediti intenzitet, pravac vektora AB

i njegov jedinični vektor.
Rješenje:
AB = ( 0 − 2, −2 − 2,5 − 0 ) = ( −2, −4,5 )
AB = 4 + 16 + 25 = 45 = 9 ⋅ 5 = 3 5
pa je njegov jedinični vektor
AB ( −2, −4,5 ) ( −2, −4,5 ) 5 −2 5 4 5 5
= = = i− j+ k
AB 3 5 15 15 15 3
−2 5 4 5 5
cos α = , cos β = − , cos γ =
15 15 3
8. Tačke A(2,0,1), B(1,-2,3) i C(0,4,2) su tjemena trougla. Odrediti vektor

težišne linije AA1 i njegov intenzitet.
Rješenje:
Tačka A1 je središte duži BC pa je
63
⎛ 1 + 0 −2 + 4 3 + 2 ⎞ C
A1 ⎜ , , ⎟
⎝ 2 2 2 ⎠
A1
⎛1 5⎞
A1 ⎜ ,1, ⎟
⎝2 2⎠
A B
otuda je :
⎛1 5 ⎞ ⎛ 3 3⎞
AA1 = ⎜ − 2,1 − 0, − 1⎟ = ⎜ − ,1, ⎟
⎝2 2 ⎠ ⎝ 2 2⎠
9 9 9+4+9 22
AA1 = +1+ = =
4 4 4 2
9. Data su redom tri uzastopna tjemena paralelograma ABCD: A(-3,2,λ),

B(3,-3,1), C(5,λ,2).
1 Odrediti četvrto tjeme D.
2 Odrediti λ tako da je AD = 14 .
3 Za veću vrijednost nađenu u 2 (naći linearnu zavisnost između vektora
AD, BD, AC ). Razložiti vektor AC preko vektora AD i BD .
Rješenje:
A(−3, 2, λ ), B(3, −3,1), C (5, λ , 2), D( x, y, z )
⎛ λ + 2 λ + 2 ⎞ ⎛ 3 + x −3 + y 1 + z ⎞
O ⎜1, , ⎟≡⎜ , , ⎟
⎝ 2 2 ⎠ ⎝ 2 2 2 ⎠
3+ x
= 1 ⇒ x = −1
2
λ + 2 −3 + y
= ⇒ y = λ +5
2 2
λ + 2 1+ z
= ⇒ z = λ +1
2 2
a) D(−1, λ + 5, λ + 1)
b) AD = 14 ⇒ 22 + (λ + 3) 2 + 12 = 14 ⇒ (λ + 3) 2 = 14 − 5
⇒ λ + 3 = ±3 ⇒ λ1 = 0, λ2 = −6
c) AC = α AD + β BD
A(−3, 2, 0), B(3, −3,1), C (5, 0, 2), D (−1,5,1)
64
(8, −2, 2) = α (2,3,1) + β (−4,8, 0)

2α − 4 β = 8 ⎫
⎪
⇒ 3α + 8β = −2 ⎬ ⇒ α = 2, β = −1 ⇒ c) AC = 2 AD − BD
α =2 ⎪
⎭
3.1.1. SKALARNI (UNUTRAŠNJI) PROIZVOD DVA VEKTORA
Skalarni proizvod dva vektora definišemo sa:

a ⋅ b = a ⋅ b ⋅ cos ϕ , gdje je ϕ ugao između vektora a i b .
Osobine skalarnog proizvoda vektora su:
i) (
a ⋅b = 0 ⇔ a = 0 ∨ b = 0 ∨ a ⊥b )
ii) a ⋅b = b⋅a
iii) ( )
a ⋅ b + c = a ⋅b + a ⋅c .
ZADACI
1. Dokazati da je:
2
a) a ⋅ a = a
a ⋅b
b) cos(a, b) =
a ⋅ a b ⋅b
Rješenje:
a) Tvrdnja očito slijedi iz definicije skalarnog proizvoda.

b) Direktna posljedica definicije i tvrdnje a).
2. Ako su vektori a i b dati preko svojih koordinata, dokazati da je
1 a ⋅ b = ax bx + a y by + az bz , gdje je a ( ax , a y , az ) , b ( bx , by , bz )
65
ax bx + a y by + az bz
( )
2° cos a, b =
2 2 2 2 2 2
ax + a y + az ⋅ bx + by + bz
Rješenje:
i ⋅i = j ⋅ j = k ⋅ k =1
i ⋅ k = j ⋅ k = k ⋅i = 0
( )( )
a ⋅ b = ax i + a y j + az k bx i + by j + bz k = ⋅⋅⋅ = ax bx + a y by + az bz
3. Odrediti parametar λ tako da intenziteti vektora a ( 2a λ , λ , λ − 1) i

b ( λ + 1, λ − 2, 0 ) budu jednaki, pa naći ugao između njih.
Rješenje:
a =b
⇔ (2a λ ) 2 + λ 2 + (λ − 1) 2 = (λ + 1) 2 + (λ − 2) 2 + 02
⇔ 4a 2 λ + 2λ 2 − 2λ + 1 = 2λ 2 − 2λ + 5
⇔ 4 a 2 λ = 4 ⇒ 2λ = 0 ⇒ λ = 0
a = ( 2, 0, −1) , b = (1, −2, 0 )
2+0+0 2 2
cos ϕ = = ⇒ ϕ = arccos
5⋅ 5 5 5
4. Dati su vektori u = 6i + j + k , v = 3 j − k i w = −2i + 3 j + 5k .Odrediti λ tako

da vektori u + λ v i w budu normalni.
Rješenje:
u = ( 6,1,1) , v = ( 0,3, −1) , w = ( −2,3,5 )
u + λ v = ( 6,1 + 3λ ,1 − λ ) ⊥ ( −2,3,5 )
⇒ −12 + 3 (1 + 3λ ) + 5 (1 − λ ) = 0 ⇒ −12 + 3 + 9λ + 5 − 5λ = 0
⇒ 4λ = 4 ⇒ λ = 1
5. Odrediti λ tako da vektor a = 2λ i + j + (1 − λ ) k obrazuje jednake uglove

sa vektorima b = −i + 3 j i c = 5i − j + 8k .
66
Rješenje:
a = ( −2λ ,1,1 − λ ) , b = (1,3, 0 ) , c = ( 5, −1,8 )
( a, b ) = ( a , c )
−2λ + 3 10λ − 1 + 8 − 8λ
⇒ =
4λ + 1 + (1 − λ ) ⋅ 10
2 2
4λ + 1 + (1 − λ ) 2 ⋅ 25 + 1 + 64
2
3(−2λ + 3) = 2λ + 7 ⇒ −6λ + 9 = 2λ + 7
1
⇒ −6λ − 2λ = 7 − 9 ⇒ −8λ = −2 ⇒ λ =
4
6. Ako je vektor n komplanaran s vektorima p i q pri čemu je

p = 2, q = 4, ( p, q ) = π3 , n ⋅ p = 8, n ⋅q = 16 odrediti:
1° jedinični vektor vektora n preko vektora p i q ,

2° n + q
3° ( n, p )
Rješenje:
n =α p+ βq
( p, q )
2
⇒ n ⋅ p = α p + β q p ⋅ cos
1
⇒ 8 = 4α + β ⋅ 2 ⋅ 4 ⋅ ⇒ 4α + 4 β = 8 ⇒ α + β = 2...(1)
2
n =α p+ βq
( p, q ) + β q
2
⇒ n ⋅ q = α p q ⋅ cos
1
⇒ 16 = α ⋅ 2 ⋅ 4 ⋅ + β ⋅16 ⇒ 4α + 16 β = 16 ⇒ α + 4 β = 4...(2)
2
2 2 4
(1) − (2) : 3β = 2 ⇒ β = ⇒ α = 2 − =
3 3 3
4 2
Dakle, n = p + q; n0 = =
3 3
n
n
3⎛4 2 ⎞
⎜ p + q⎟ =
8 ⎝3
p
+
3 ⎠ 2 3 4 3 4 3
q
=
1
2p+ q ( )
67
2 16 4 2 1 4 64 + 64 + 64 192
1 n = ⋅ 4 + 2 ⋅ ⋅ ⋅ 2 ⋅ 4 ⋅ + ⋅16 = = ⇒
9 3 3 2 9 9 9
192 8 3
n= =
3 3
( ) 192 624 624 4 39

2 2 2
2 n+q = n + 2⋅n⋅q + q =
+ 2 ⋅16 + 16 = ⇒ n+q = =
9 9 9 3
n⋅ p
( )
3 cos n, p =
n⋅ p
=
8
8 3
=
3
3⋅2 2
=
3
⇒ n, q = 30 ( )
⋅2
3
7. Naći vektor x koji je normalan na vektorima a ( 3, 2, −1) , b ( 2, −1,3) i
c (1,1, −1) . Da li postoji više takvih vektora?
Rješenje:
x = ( x1 , x2 , x3 )
x ⋅ a = x ⋅b = x ⋅c = 0
3x1 + 2 x2 − x3 = 0
2 x1 − x2 + 3 x3 = 0
x1 + x2 − x3 = 0
3 2 −1 3 −1 2
D = 2 −1 3 = 2 −3 5 = −5 + 6 = 1 ≠ 0
1 1 −1 1 0 0
⇒ rješenje : (0, 0, 0)
⇒x=0
8. Naći projekciju vektora a = 2 p − 3q na vektor b = p + q , ako je p = 2,

π
q = 3, ( p, q ) = .
3
Rješenje:
a ⋅b
Koristićemo formulu Prb a =
b
68
( )( )
2 2
a ⋅ b = 2 p − 3q ⋅ p + q = 2 p + 2 p ⋅q − 3 p ⋅ q − 3q
2 2 π
a ⋅ b = 2 ⋅ p − p ⋅ q − 3 q = 2 ⋅ 22 − 2 ⋅ 3 ⋅ cos − 3 ⋅ 32
3
1
a ⋅ b = 8 − 6 ⋅ − 27 = −22
2 a
( )
2 2 2 2
b = p+q = p + 2⋅ p⋅q + q
Prb a b
2 2 π 2
b = p + 2 ⋅ p ⋅ q ⋅ cos +q
3
2 1
b = 22 + 2 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ + 32 = 19 ⇒ b = 19
2
−22
Prb a =
19
9. Neka su d1 = 5m + 4n i d 2 = m − n vektori koji odgovaraju dijagonalama
π
paraleograma, pri čemu je m = 2 , n = 1 i . ( m, n ) =
3
a) Izračunati intenzitet dijagonala i ugao između njih u paralelogramu,
b) Izračunati intenzitet stranica paralelograma i ugao između nekolinearnih
stranica.
Rješenje:
a) 2
d1 = ( 5m + 4n ) ⋅ ( 5m + 4n ) = 25m ⋅ m + 40m ⋅ n + 16n ⋅ n
π 1
= 25 ⋅ 22 + 40 ⋅ 2 ⋅1⋅ cos + 16 ⋅12 = 116 + 80 ⋅ = 116 + 40 = 156
3 2
⇒ d1 = 156
2
d 2 = ( m − n ) ⋅ ( m − n ) = m ⋅ m − 2m ⋅ n + n ⋅ n
π
= 22 − 2 ⋅ 2 ⋅1 ⋅ cos + ⋅12 = 4 − 2 + 1 = 3 D C
3 d2
⇒ d2 = 3 d1
b
A a B
69
( 5 m + 4 n ) ⋅ ( m − n ) = 5m ⋅ m − m ⋅ n − 4 n ⋅ n
cos ( d , d ) = dd ⋅⋅ dd
1 2
1 2
=
156 ⋅ 3 468
1 2
20 − 1 − 4 15 5
= = =
468 468 2 13
⇒ ( )
d1 , d 2 = arccos
5
2 13
b) Označimo sa a i b vektore koji odgovaraju stranicama paralelograma.

a + b = d1 ⎪⎫ d1 + d 2 d −d
Tada vrijedi: ⎬⇒ a = ,b = 1 2 .
a − b = d 2 ⎪⎭ 2 2
2 2
2 d + d d + d 2 d1 + 2d1 ⋅ d 2 + d 2
a = a⋅a = 1 2 ⋅ 1 =
2 2 4
156 + 2 ⋅15 + 3 156 + 30 + 3 189
= = =
4 4 4
3 21
⇒a =
2
2 2
2 d −d d −d d1 − 2d1 ⋅ d 2 + d 2
b = b ⋅b = 1 2 ⋅ 1 2 =
2 2 4
156 − 2 ⋅15 + 3 156 − 30 + 3 129
= = =
4 4 4
129
⇒b =
2
2 2
a ⋅b d1 − d 2 156 − 3 153 ⋅ 4
cos ( a, b ) = a ⋅ b =
4a⋅b
= =
21 129 9 ⋅ 4 ⋅ 301
=
17
301
12 ⋅ ⋅
2 2
⇒ ( a, b ) = arccos 17
301
Zadaci za samostalni rad
70
10. Neka su a = (−1,1, α ) i b = (0, β , 2) . Odrediti α i β tako da bude

a ⋅ b = −7 i a + b = 2 .
11. Naći ugao između vektora a i b ako je vektor 5 a − 3b okomit na

vektoru 2a + 4b i a = 3 , b = 2 .
12. Vektori d1 = v − 3w i d1 = 2v + 5w su dijagonale paralelograma.
Izračunajte intenzitete dijagonala i ugao između njih, ako je
| v |= 1, | w |= 2 i ∠(v , w) = 30 .
13. Zadan je trougao ABC i tačka M kao polovište stranice BC, gdje je
π
|AB|=2, |AC|=3 a ugao BAC =
. Izraziti vektore AM i BC pomoću
3
AC i AB . Izračunati kosinus ugla između BC i AM .
14. Nad vektorima a i b čiji su intenziteti redom 3 i 1 konstruisan je
pravougaonik. Izračunati ugao između dijagonala pravougaonika.
15. Dati su vektori a = m + 3n , b = 7m − 5n , c = m − 4n , d = 7 m − 2n . Naći
ugao između vektora m i n ako su okomiti međusobno vektori a i b ,
odnosno c i d .
3.1.2. VEKTORSKI PROIZVOD DVA VEKTORA
Vektorski proizvod vektora a i b , u oznaci

a× b definišemo kao vektor čiji je pravac a×b
okomit na pravcima vektora a i b , smjer je a

b
takav da vektori a, b, a × b čine desni P = a×b b
trijedar, a intenzitet mu je jednak površini
a
paralelograma konstruisanog nad
vektorima a i b , tj. a × b = a ⋅ b ⋅ sin ϕ gdje je ϕ ugao između vektora a i b .
Ukoliko je a = (a1 , a 2 , a3 ) i b = (b1 , b2 , b3 ) , tada je
i j k
a × b = a1 a2 a3 = i (a 2 b3 − a3 b2 ) − j (a1b3 − a3 b1 ) + k (a1b2 − a 2 b1 ) .
b1 b2 b3
71
Osobine vektorskog proizvoda:
i) Vektorski proizvod dva nenulta vektora je nula vektor ako i samo ako
su on0i kolinearni
ii) a × b = −b × a
iii) ( )
a× b + c =a×b +a×c
ZADACI
1. Naći površinu paralelograma razapetog nad vektorima AB i AC i visinu

hb trougla ABC ako je A(-3,-2,0), B(3,-3,1) i C(5,0,2).
Rješenje:
Neka je c = AB i b = AC . Tada je površina trougla ABC jednaka
polovini površine paralelograma konstruisanog nad vektorima c i b ,
1
dakle P = c × b .
2
Pošto je
c = ( 3 + 3, −3 + 2,1 − 0 ) = ( 6, −1,1)
b = ( 5 + 3, 0 + 2, 2 − 0 ) = ( 8, 2, 2 )
i j k
c × b = 6 −1 1 = i ( −2 − 2 ) − j (12 − 8 ) + k (12 + 8 ) = −4i − 20 j + 20k = ( −4, −4, 20 )
8 2 2
c × b = 16 + 16 + 400 = 432 = 144 ⋅ 3 = 12 3

1
⇒ P = ⋅12 3 = 6 3
2
S druge strane,
AC ⋅ hb 64 + 4 + 4 ⋅ hb 72 ⋅ hb 36 ⋅ 2 ⋅ hb 6 2 ⋅ hb
P= = = = = = 3 2 ⋅ hb
2 2 2 2 2
pa je
6 3
hb = = 6
3 2
72
2. Naći jedinični vektor koji je normalan na ravan određenu vektorima

a (1,1, 0 ) i b (1, −1,1) .
Rješenje:
Traženi vektor je jedinični vektor vektora a × b .

i j k
a×b = 1 1 0 = i (1 − 0 ) − j (1 − 0 ) + k ( −1 − 1) = i − j − 2k = (1, −1, −2 )
1 −1 1
a × b = 1+1+ 4 = 6
i − j − 2k
Pa je traženi vektor
6 .
3. Izračunati projekciju vektora a ( 3, −12, 4 ) na vektor b = c × d , ako je

c (1, 0, −2 ) i d (1,3, −4 ) .
Rješenje:
i j k
b = c × d = 1 0 −2 = i ( 0 + 6 ) − j ( −4 + 2 ) + k ( 3 − 0 ) = 6i + 2 j + 3k = ( 6, 2,3)
1 3 −4
a ⋅b 3 ⋅ 6 − 12 ⋅ 2 + 4 ⋅ 3 6
Prb a = = =
b 36 + 4 + 9 7
4. Dati su vektori a ( 0, 2λ , λ ) , b ( 2, 2,1) i c ( −1, −2, −1) .

1° Odrediti vektor d iz uslova:
a×b = c×d
a×c = b×d
2° Dokazati da su vektori a − d i b − c kolinearni.
3° Dokazati da su vektori a × b, a × c i d komplanarni.
4° Odrediti λ iz uslova
( )
a −b ⋅c = a⋅c + λ
73
Rješenje:
1°
i j k
a × b = 0 2λ λ = ( 0, 2λ , −4λ )
2 2 1
i j k
a × c = 0 2λ λ = ( 0, −λ , 2λ )
−1 −2 −1
Neka je d = ( x, y, z )
i j k
c × d = −1 −2 −1 = ( −2 z + y, z − x, − y + 2 x ) = ( 0, 2λ , −4λ )
x y z
i j k
b × d = 2 2 1 = ( 2 z − y, −2 z + x, 2 y − 2 x ) = ( 0, −λ , 2λ )
x y z
y − 2z = 0
⇒ z − x = 2λ ⇒ x = −3λ , y = −2λ , z = −λ
x − 2 z = −λ
d = ( −3λ , −2λ , −λ )
2°
a − d = ( 0, 2λ , λ ) − ( −3λ , −2λ , −λ ) = ( 3λ , 4λ , 2λ ) = λ ⋅ ( 3, 4, 2 )
b − c = ( 2, 2,1) − ( −1, −2, −1) = ( 3, 4, 2 )
a−d = λ⋅ b−c ( )
što dokazuje tvrdnju.
( ) ( )
3° Dovoljno je pokazati da je ⎡ a × b × a × c ⎤ ⋅ d = 0 , a pošto je
⎣ ⎦
74
i j k
( ) ( )
a × b × a × c = 0 2λ −4λ = i ( 4λ 2 − 4λ 2 ) − j ( 0 − 0 ) + k ( 0 − 0 )
0 −λ 2λ
= ( 0, 0, 0 )
to očito vrijedi
4°
( )
a −b ⋅c = a⋅c + λ
a⋅c −b⋅c = a⋅c + λ

−b ⋅ c = λ
-(-2-4-1)=λ
λ=7
5. Dati su vektori a ( −6, −11,1) , b ( 3, −2, −4 ) . Odrediti vektor c tako da je

b ⋅ c = −4, c × b = a .
π
6. Dati su vektori m , n takvi da je m = 1 , n = 2 i ( m, n ) =
. Naći
4
površinu i unutrašnje uglove paralelograma ako su vektori dijagonala
d1 = 5m − 2n i d 2 = 3m + 4n .
7. Dati su vektori: a1 = (1,1,1) , a2 = ( 0,1, −1) , b = ( 2, 4, −3) . Naći ugao koji
vektor b zaklapa sa ravni određenoj vektorima a1 i a2 .
3.1.3. MJEŠOVITI PROIZVOD TRI VEKTORA
H
Pod mješovitim proizvodom tri G
vektora a , b i c
podrazumijevamo skalar F
a E c
( )
a×b ⋅c .
c
D C
b b
A a B
75
Ako je a = ( a1 , a2 , a3 ) , b = ( b1 , b2 , b3 ) i c = ( c1 , c2 , c3 ) , tada je:
a1 a2 a3
(a × b) ⋅ c = b 1 b2 b3 .
c1 c2 c3
Geometrijsko značenje mješovitog proizvoda vektora: ako je u prostoru

konstruisan paralelopiped nad tri nekomplanarna vektora a, b i c , njegova
zapremina jednaka je upravo (apsolutnoj vrijednosti broja) a × b ⋅ c . Ako je ( )
pak nad nekomplanarnim vektorima a, b i c konstruisan tetraedar, njegova
zapremina jednaka je (apsolutnoj vrijednosti broja)
1
6
a×b ⋅c . ( )
Vektori a, b i c su komplanarni ako i samo ako je a × b ⋅ c = 0. ( )
ZADACI
1. Pokazati da su vektori a ( −1,3, 2 ) , b ( 2, −3, −4 ) i c ( −3,12, 6 ) komplanarni

i naći njihovu linearnu zavisnost.
Rješenje:
Računamo,
−1 3 2 −1 3 2
(a × b) ⋅ c = 2 −3 −4 = 0 3 0 =0
−3 12 6 0 3 0
što potvrđuje komplanarnost vektora a, b i c .
Zato se mogu naći brojevi α i β tako da je c = α a + β b
( −3,12, 6 ) = α ( −1,3, 2 ) + β ( 2, −3, −4 )
( −3,12, 6 ) = ( −α + 2 β ,3α − 3β , 2α − 4 β )
−α + 2 β = −3
3α − 3β = 12
2α − 4 β = 6
76
Rješavanjem ovog sistema dobijamo α = 5 , β = 1 pa je dakle c = 5a + b .
2. Vektori a (1, 2α ,1) , b ( 2, α , α ) i c ( 3α , 2, −α ) su ivice tetraedra (α ∈ )

1° Odrediti V tog tetraedra.
2° Odrediti α tako da vektori a, b i c budu komplanarni i u tom slučaju
razložiti vektor a preko vektora b i c .
Rješenje:
1°
1 2α 1 2α + 2 2α 1
V=
1
6
( 1
)
a×b ⋅c = 2
6
α
1
α = 2α + 2 α
6
α
3α 2 −α 2α + 2 2 −α
1 2α 1 1 2α 1
2α + 2 α +1
= 1 α α = 0 −α α −1
6 3
1 2 −α 0 2 − 2α −α − 1
α +1 (α + 1) ( 3α 2 − 3α + 2 )
= ⎡ −α ( −α − 1) − ( 2 − 2α )(α − 1) ⎤⎦ = ... =
3 ⎣ 3
2° Vektori a, b i c su komplanarni ako je V=0 odakle iz 1° slijedi da je
α = −1 , jer jednačina 3α 2 − 3α + 2 = 0 nema realnih rješenja. Dakle,
a = (1, −2,1) , b = ( 2, −1, −1) i c = ( −3, 2,1) .
Sada tražimo brojeve α i β tako da je a = α b + β c . Uvrštavajući
koordinate vektora a, b i c u posljednju jednakost možemo naći α i β kao
u prvom zadatku α = −4 , β = −3 pa je a = −4b − 3c .
⎛1 3⎞
3. Dati su vektori a = ⎜ ,1, ⎟ , b = ( −1,3, 0 ) i c = ( 5, −1,8 ) .
⎝2 4⎠
1° Odrediti nagib vektora c
prema ravni određenoj
a ×b
vektorima b i a .
c
2° Odredi zapreminu i jednu
od visina paralelopipeda ϕ b
konstrisanog nad vektorima α
a, b i c .
a
77
Rješenje:
Označimo sa α traženi ugao, a sa ϕ ugao između vektora a × b i c . Tada

π π
je očito α + ϕ = , dakle α = − ϕ pa je
2 2
sin α = cos ϕ =
( )
a×b ⋅c
a×b ⋅ c
i j k
1 3 ⎛ 9 3 5⎞
a×b = 1 = ⎜− ,− , ⎟
2 4 ⎝ 4 4 2⎠
−1 3 0
45 3 21
sin α =
(a × b) ⋅ c = −+ + 20
4 4 =
20 −
2
a×b ⋅ c 81 9 25 90 + 100
+ + ⋅ 25 + 1 + 64 ⋅ 90
16 10 4 16
19
⋅4
2 2 19 19
= = =
19 ⋅ 10 ⋅ 9 ⋅ 10 19 ⋅ 30 15
1 3
1
2 4
3 ⎛ 15 ⎞ 35 1 38 19 19
−1 3 0 = 8 + + 3⎜ 4 − ⎟ = + 3⋅ = = V=
4 ⎝ 4⎠ 4 4 4 2 2
5 −1 8
V = B⋅H
19
V 2 ⋅19 2 19 10 2 190 190
H= = 2 = = ⋅ = =
B 190 19 ⋅ 10 10 10 10 5
4
Zadaci za samostalan rad
4. Dati su vektori a = {2λ ,1,1 − λ } , b = {−1,3, 0} i c = {5, −1,8} .

a) Odrediti λ da vektor a zaklapa jednake uglove sa vektorima b i c .
b) Za tako nađeno λ odrediti nagib vektora c prema ravni određenoj
vektorima b i a .
78
c) Za isto λ odrediti zapreminu i jednu od visina paralelopipeda

konstruisanog nad tim vektorima.
5. Izračunati zapreminu tetraedra čiji su vrhovi A(1,1,1), B(6,3,1), C(3,6,1) i

D(2,3,5). (R: V = 14)
6. Mogu li tačke A(-3,2,4), B(6,5,10), C(9,1,4) i D(3,-1,0) biti vrhovi
tetraedra? (R: Ne)
7. Ako je zapremina paralelopipeda konstruisanog nad vektorima a , b, c u
(
prostoru jednaka 2 , izračunati : a + 2b − c ) ⎡⎣( a − b ) × ( a − b − c )⎤⎦ .
8. Izračunati visinu spuštenu iz vrha D tetraedra ABCD s vrhovima
A (-1, -3,1) , B (5,3,8) , C (-1,-3,5) , D (2,1-4).
9. Odrediti parametar k tako da vektori a = ( −1,3, 2 ) , b = ( 2, k , −4 ) ,
c = ( k ,12, 6 ) budu komplanarni. Za veće nađeno k vektor a razložiti po
pravcima vektora b i c .
3.2. RAVAN U PROSTORU
Ako je n = ( A, B, C ) vektor okomit na ravan

u prostoru koja prolazi tačkom
n
M 1 ( x1 , y1 , z1 ) , čiji je radijus vektor r1 , tada
se može napisati jednačina te ravni u M1
vektorskom obliku a
( )
r − r1 ⋅ n = 0
ili u skalarnom obliku
A ( x − x1 ) + B ( y − y1 ) + C ( z − z1 ) = 0 .
Prema tome, jednačina ravni se uvijek može napisati u opštem obliku:
Ax + By + Cz + D = 0
ili u kanonskom obliku:
x y z
+ + =1,
a b c
gdje su a, b i c odsječci ravni na koordinatnom osama.
Jednačina ravni koja je određena sa tri nekolinearne tačke

P ( x1 , y1 , z1 ), Q( x2 , y2 , z2 ) i R ( x3 , y3 , z3 ) data je sa:
79
x − x1 y − y1 z − z1
x2 − x1 y2 − y1 z2 − z1 = 0 .
x3 − x1 y3 − y1 z3 − z1
Pod uglom ϕ između dviju ravni α i β podrazumijeva se ugao između

n1 ⋅ n2
njihovih vektora normale n1 i n2 , tj. cos ϕ = .
n1 ⋅ n2
Ako je pri tome ni = ( Ai , Bi , Ci ) , i = 1, 2 , tada je uslov paralelnosti ravni α i
β:
A1 B1 C1
= =
A2 B2 C2
a uslov okomitosti tih ravni je:
A1 A2 + B1 B2 + C1C2 = 0 .
Udaljenost tačke M 0 ( x0 , y0 , z0 ) od ravni Ax + By + Cz + D = 0 računa se po

obrascu:
Ax0 + By0 + Cz0 + D
d= .
A2 + B 2 + C 2
Jednačina snopa (pramena) ravni koje prolaze kroz presječnu pravu ravni
α : A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0 i β : A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0 je
A1 x + B1 y + C1 z + D1 + λ ( A2 x + B2 y + C2 z + D2 ) = 0 .
ZADACI
1. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačku M 1 ( 0, −1,3) i normalna

je na vektor M 1M 2 , gdje je M 2 (1,3,5 ) .
Rješenje:
M 1 ( 0, −1,3) , M 2 (1,3,5 ) ⇒ M 1M 2 = (1, 4, 2 )
1( x − 0 ) + 4 ( y + 1) + 2 ( z − 3) = 0
x + 4 y + 2z − 2 = 0
2. Naći rastojanje između ravni x − 2 y + z − 1 = 0 i 2 x − 4 y + 2 z + 1 = 0.
80
Rješenje:
x − 2 y + z −1 = 0
x = 1, y = 0 ⇒ z = 0
2x − 4 y + 2z +1 = 0
Tačka A (1, 0, 0 ) leži u prvoj ravni
2 − 0 + 0 +1 3 3 6 3 6 6
d= = = ⋅ = =
4 + 16 + 4 24 2 6 6 2 ⋅ 6 4
3. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačku M 1 ( 2, −1,1) i normalna

je na ravnima 3x + 2 y − z + 4 = 0 i x + y + z − 3 = 0 .
Rješenje:
n1 = ( 3, 2, −1) , n2 = (1,1,1)
i j k
n = n1 × n2 = 3 2 −1 = ( 3, −4,1)
1 1 1
M 1 ( 2, −1,1)
3 ( x − 2 ) − 4 ( y + 1) + z − 1 = 0
3 x − 4 y + z − 11 = 0
4. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz pravu

⎧ x + 2 y + 3z − 4 = 0
⎨
⎩3x + z − 5 = 0
i odsijeca jednake odsječke na osama OY i OZ.
Rješenje:
x + 2 y + 3z − 4 + λ ( 3x + z − 5) = 0
(1 + 3λ ) x + 2 y + ( 3 + λ ) z − 4 − 5λ = 0
(1 + 3λ ) x + 2 y + ( 3 + λ ) z = 4 + 5λ
1 + 3λ 2 3+ λ
x+ y+ z =1
4 + 5λ 4 + 5λ 4 + 5λ
2 3+ λ
= ⇒ 3 + λ = 2 ⇒ λ = −1
4 + 5λ 4 + 5λ
81
(1 − 3) x + 2 y + ( 3 − 1) z − 4 + 5 = 0
−2 x + 2 y + 2 z + 1 = 0
2x − 2 y − 2z −1 = 0
4
4 + 5λ = 0 ⇒ λ = − ⇒ druga ravan
5
5. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz presjek ravni x − y + z + 1 = 0 i

x + y − z − 1 = 0 , a koja sa prvom ravni zaklapa ugao od 60°.
Rješenje:
x − y + z + 1 + λ ( x + y − z − 1) = 0
(1 + λ ) x + ( −1 + λ ) y + (1 − λ ) z + 1 − λ = 0
n1 = (1 + λ , −1 + λ ,1 − λ )
n2 = (1, −1,1)
n1 ⋅ n2
cos α =
n1 ⋅ n2
1+ λ +1− λ +1− λ
cos 60 =
(1 + λ ) + ( λ − 1) + (1 − λ )
2 2 2
⋅ 3
1 3−λ
= ⇒ 6 − 2λ = 9λ 2 + 9 − 6λ
2 3λ + 3 − 2λ ⋅ 3
2
36 − 24λ + 4λ 2 = 9λ 2 − 6λ + 9
5λ 2 + 18λ − 27 = 0
D = 324 + 540 = 864
−18 ± 16 ⋅ 9 ⋅ 6 −18 ± 4 ⋅ 3 6 −9 ± 6 6
λ1,2 = = =
2⋅5 10 5
5. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačke P (1, 2,3) , Q(−1, 0, 0) i
R(3, 0,1) .
Rješenje:
82
P (1, 2,3) , Q ( −1, 0, 0 ) , R ( 3, 0,1)

x −1 y − 2 z − 3
−1 − 1 0 − 2 0 − 3 = 0
3 −1 0 − 2 1− 3
x −1 y − 2 z − 3
−2 −2 −3 = 0
2 −2 −2
x −1 x + y − 3 x + z − 4
−2 −4 −5 =0
2 0 0
x −1 y − 2 z − 3
−2 −2 −3 = 0
2 −2 −2
x −1 x + y − 3 x + z − 4
−2 −4 −5 =0
2 0 0
−5 ( x + y − 3 ) + 4 ( x + z − 4 ) = 0
−5 x − 5 y + 15 + 4 x + 4 z − 16 = 0
−x − 5 y + 4z −1 = 0
x + 5 y − 4z +1 = 0
6. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačke P(1,1,1) i Q(0,1, −1) i
normalna je na ravan β : x + y + z − 1 = 0 .
Rješenje:
Označimo sa α traženu ravan. Neka je njen opšti oblik

Ax + By + Cz + D = 0 . Iz P ∈ α imamo jednačinu (1), iz Q ∈ α imamo
jednačinu (2), i iz α ⊥ β imamo jednačinu (3). Dakle, imamo sistem od
tri jednačine sa četiri nepoznate.
83
Ax + By + Cz + D = 0
⇒ A + B + C + D = 0 ... (1)
B − C + D = 0 ... ( 2 )
A+ B +C = 0 ... ( 3)
(1) , ( 3) ⇒ D = 0
A+ B +C = 0
B −C = 0
B = C ⇒ A + 2B = 0
A = −2 B
−2 Bx + By + Bz = 0
α : 2x − y − z = 0
7. Napisati jednačinu simetralnih ravni datih ravni 3x + 2 y + 6 z − 35 = 0 i

21x − 30 y − 70 z − 237 = 0.
Rješenje:
3 x + 2 y + 6 z − 35 21x − 30 y − 70 z − 237
± =0
9 + 4 + 36 441 + 900 + 4900
3 x + 2 y + 6 z − 35 21x − 30 y − 70 z − 237
± =0
7 79
237 x + 158 y + 474 z − 2765 ± (147 x − 210 y − 490 z − 1659 ) = 0
90 x + 368 y + 964 z − 1106 = 0
I
45 x + 184 y + 482 z − 553 = 0
384 x − 52 y − 16 z − 4424 = 0
II
96 x − 13 y − 4 z − 1106 = 0
8. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačke M (1, 0,1) i N (2,1, 6) , a
normalna je na ravan x + 2 y + z − 4 = 0 .
9. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz presjek ravni x + y + z − 2 = 0 i
2 x − y + z − 1 = 0 i kroz tačku M (2,1,3) .
10. Napisati jednačinu ravni koja je paralelna sa ravni x + y + 5 = 0 i prolazi
kroz presjek ravni 2 x + y + z − 2 = 0 i x − y + 2 z − 2 = 0 .
84
3.3. PRAVA U PROSTORU
Neka je u prostoru data prava a koja prolazi

kroz tačku M 1 ( x1 , y1 , z1 ) , čiji je radijus vektor r1 p a
i neka je p = ( l , m, n ) vektor paralelan pravoj a . M1
Tada je vektorski oblik jednačine prave u
prostoru:
( )
r − r1 × p = 0 ,
a prelaskom na koordinate dobijamo kanonski oblik:
x − x1 y − y1 z − z1
= = .
l m n
Vektor p zovemo vektorom pravca prave a .
Parametarski oblik jednačine prave dobijamo direktno iz kanonskog,
uvođenjem parametra t:
⎧ x = x1 + lt
⎪
⎨ y = y1 + mt
⎪ z = z + nt
⎩ 1
Jednačina prave može biti zadata i kao presjek dvije ravni:

⎧ A1 x + B1 y + C1 z + D1 = 0
⎨
⎩ A2 x + B2 y + C2 z + D2 = 0
ZADACI
1. Napisati jednačinu prave koja prolazi kroz tačku M 1 (1, −1,1) i paralelna
je vektoru p (1, 2,3) .
Rješenje:
x −1 y +1 z −1
= =
1 2 3
2. Napisati jednačinu prave koja prolazi kroz tačke M 1 ( x1 , y1 , z1 ) i

M 2 ( x2 , y2 , z2 ) .
85
Rješenje:
Kao vektor pravca tražene prave možemo uzeti vektor
M 1M 2 = ( x2 − x1 , y2 − y1 , z2 − z1 ) ,
pa je jednačina te prave u kanonskom obliku
x − x1 y − y1 z − z1
= = .
x2 − x1 y2 − y1 z2 − z1
3. Napisati u kanoničkom obliku jednačine pravih

⎧2 x − y − 7 = 0 ⎧3 x − 2 y + 8 = 0
⎨ i ⎨
⎩2 x − z + 5 = 0 ⎩ z = 3x
i naći ugao između njih.
Rješenje:
β
⎧2 x − y − 7 = 0 n2
⎨
⎩2 x − z + 5 = 0 n1
n1 = ( 2, −1, 0 )
n2 = ( 2, 0, −1) α a
i j k
a1 = n1 × n2 = 2 −1 0 = (1, 2, 2 )
2 0 −1
x−0 y +7 z −5
x = 0 ⇒ y = −7, z = 5 ⇒ = =
1 2 2
⎧3x − 2 y + 8 = 0
⎨
⎩ z = 3x
z x
= ∧ 3x = 2 y − 8
3 1
2 ( y − 4) y − 4
x= =
3 3
2
x y−4 z
Dakle : = =
1 3 3
2
86
⎛ 3 ⎞
a2 = ⎜1, ,3 ⎟
⎝ 2 ⎠
a1 ⋅ a2 1+ 3 + 6 10 10 ⋅ 2 20
cos ϕ = = = = =
a1 ⋅ a2 9 49 3 ⋅ 7 21
1+ 4 + 4 ⋅ 1+ + 9 3
4 4
20
ϕ = arccos
21
4. Napisati jednačinu normale na z-osu koja prolazi kroz tačku

M 1 ( −2, −1, 2 ) .
Rješenje:
Druga tačka kroz koju prolazi prava je A ( 0, 0, 2 )
x−0 y−0 z−2
= =
2 1 0
x y z−2
= =
2 1 0
5. Potreban uslov da se prave

x − x1 y − y1 z − z1 x − x2 y − y2 z − z2
a: = = i b: = =
l1 m1 n1 l2 m2 n2
sijeku jeste
x2 − x1 y2 − y1 z2 − z1
l1 m1 n1 =0 a
l2 m2 n2 M1
a1 M1
Dokazati!
Rješenje: b M2
a2
(
Vektori M 1M 2 , a1 i a2 su komplanarni , pa vrijedi M 1M 2 × a1 ⋅ a2 = 0 . )
87
Iz definicije mješovitog proizvoda slijedi:

x2 − x1 y2 − y1 z2 − z1
l1 m1 n1 = 0 .
l2 m2 n2
x −1 y − 2 z −1
6. U jednačini prave a : = = odrediti n tako da se ona siječe
1 −1 n
x −2 y −3 z−4
sa pravom b : = = , pa naći njihov presjek.
1 2 3
Rješenje:
x −1 y − 2 z −1
= = = t1
1 −1 n
x−2 y −3 z −4
= = = t2
1 2 3
M 1 (1, 2,1) , M 2 ( 2,3, 4 )
1 1 3 1 1 3
1 −1 n = 0 ⇒ 0 −2 n − 3 = 0 ⇒ n − 3 = 0 ⇒ n = 3
1 2 3 0 1 0
x = t1 + 1 = t2 + 2
y = 2 − t1 = 2t2 + 3
z = nt1 + 1 = 3t2 + 4
t1 − t2 = 1
−t1 − 2t2 = 1
2 1
−3t2 = 2 ⇒ t2 = − , t1 =
3 3
1 n
n ⋅ + 1 = −2 + 4 ⇒ = 1 ⇒ n = 3
3 3
1 4 ⎫
x = +1 =
3 3 ⎪
⎪
1 5 ⎪ ⎛4 5 ⎞
y = 2 − = ⎬ ⇒ S ⎜ , ,2⎟
3 3 ⎪ ⎝3 3 ⎠
1 ⎪
z = 3 ⋅ + 1 = 2⎪
3 ⎭
88
7. Ako prava ima vektor pravca p i ako je M 0 tačka van prave,a M 1 tačka
na pravoj, onda je rastojanje tačke M 0 od prave dato formulom
p × M 1M 0
d=
p
Dokazati!
Rješenje: p
Označimo sa ϕ ugao između vektora
M 1M 0 i p . Očito je p M1
d d
sin ϕ =
M 1M 0 M0
pa je zato
d = M 1M 0 ⋅ sin ϕ ... (1)
Kako je p × M 1M 0 = p ⋅ M 1M 0 ⋅ sin ϕ
p × M 1M 0
to je M 1M 0 ⋅ sin ϕ = ... ( 2 )
p
p × M 1M 0
Iz (1) i (2) slijedi direktno d = .
p
x +1 y + 2 z −1
8. Naći rastojanje tačke M ( 2, −1,3) i prave = = .
3 4 2
Rješenje:
M 1 ( −1, −2,1) , p = ( 3, 4, 2 )
i j k
M 1M = − ( −3, −1, −2 ) ⇒ p × M 1M = − 3 4 2 = − ( −6, 0,9 )
−3 −1 −2
36 + 81 117 117
d= = =
9 + 16 + 4 29 29
89
x y −1 z
9. Naći rastojanje između paralelnih pravih = = i
1 1 2
x −1 y z −1
= = .
1 1 2
Rješenje:
M 0 ( 0,1, 0 ) , M 1 (1, 0,1) ⇒ M 1M 0 = ( −1,1, −1) , p = (1,1, 2 )
i j k
p × M 1M 0 = 1 1 2 = ( −3, −1, 2 )
−1 1 −1
9 +1+ 4 14 7
d= = =
1+1+ 4 6 3
10. Izvesti formulu za rastojanje između dvije mimoilazne prave.
Rješenje:
Neka su date mimoilazne prave
x − x1 y − y1 z − z1
a: = = , M 1 ( x1 , y1 , z1 ) , p1 = ( l1 , m1 , n1 )
l1 m1 n1
x − x2 y − y2 z − z2
b: = = , M 2 ( x2 , y2 , z2 ) , p2 = ( l2 , m2 , n2 )
l2 m2 n2
Neka su N1, odnosno N2 tačke na pravoj a, odnosno b tako da je
M 1 N1 = p1 i M 2 N 2 = p2 .
Dalje odaberimo u prostoru tačke A1 i A2 takve da je M 1 A1 = p2 i
M 2 A2 = p1 . Tada je M 1 N1 A1M 2 N 2 A2 trostrana prizma čija je visina
upravo tražena udaljenost d pravih a i b. Zapreminu V ove prizme
1
možemo izračunati na dva načina. Površina baze prizme je B = p1 × p2
2
(vidi zadatak 1. u lekciji vektorski proizvod) pa je otuda
1
V = p1 × p2 ⋅ d ... ( 3)
2
S druge strane zapremina paralelopipeda konstruisanog nad vektorima
p1 , p2 i M 1M 2 je ( p × p )⋅M M
1 2 1 2 a zapremina prizme M 1 N1 A1M 2 N 2 A2
je očito dva puta manja od zapremine tog paralelopipeda pa je
90
V=
1
2
( )
p1 × p2 ⋅ M 1M 2 ... ( 4 )
Iz (3) i (4) slijedi da je
d=
( p × p )⋅ M M
1 2 1 2
p1 × p2
x + 1 y z −1
11. Naći rastojanje između mimoilaznih pravih p1 : = = i
1 1 2
x y +1 z − 2
p2 : = = .
1 3 4
Rješenje:
x + 1 y z −1
Točka M 1 (−1, 0,1) pripada pravoj p1 : = = , a točka M 2 (0, −1, 2)
1 1 2
x y +1 z − 2
pripada pravoj p2 : = = . Označimo sa p1 vektor pravca prave
1 3 4
p1 , a sa p2 vektor pravca prave p2 .
i j k
p1 × p2 = 1 1 2 = ( −2, −2, 2 )
1 3 4
M 1M 2 = (1, −1,1)
−2 + 2 + 2 2 2 3
d= = = =
4+4+4 12 2 3 3
12. Kroz tačku M 1 (1, 2, −1) postaviti pravu koja siječe prave
x −1 y +1 z + 3 x−2 y z +3
a: = = i b: = = .
2 6 3 3 1 −1
Rješenje: Označimo traženu pravu sa p .
x −1 y − 2 z +1
M 1 (1, 2, −1)∈ p ⇒ p : = =
l m n
91
M 2 (1, −1, −3) ∈ a ,

0 3 2
x −1 y +1 z + 3
= = siječe p ⇒ l m n = 0 ⇒ 3l − 4m + 6n = 0 ... (1)
2 6 3
2 6 3
1 −2 − 2
x−2 y z +3
M 3 ( 2, 0, −3) ∈ b , = = siječe p ⇒ l m n = 0
3 1 −1
3 1 −1
1 0 0
l 2l + m 2l + n = 0 ⇒ 5m − 4l − 7 n = 0... ( 2 )
3 7 5
3l − 4m = −6 ⎫
n =1⇒ ⎬ ⇒ m = 3, l = 2
−4l + 5m = 7 ⎭
p = (l , m, n) = (2,3,1)
x −1 y − 2 z +1
Jednačina tražene prave p je = = .
2 3 1
13. Napisati jednačinu zajedničke normale mimoilaznih pravih

x −7 y −3 z −9 x − 3 y −1 z −1
p1 : = = i p2 = = .
1 2 −1 −7 2 3
Rješenje:
Tražena prava je okomita i sa pravom p1 i sa pravom p2 , pa je njen vektor

pravca paralelan sa vektorskim proizvodom vektora pravaca datih pravih.
i j j
p = p1 × p2 = 1 2 −1 = ( 8, 4,16 ) = 4 ( 2,1, 4 )
−7 2 3
Možemo uzeti da je vektor pravca tražene prave jednak vektoru q = (2,1, 4).
Neka je M ( x, y, z ) tačka koja leži na traženoj pravoj. Tačka M 1 (7,3,9) leži

na pravoj p1 , a točka M 2 (3,1,1) leži na pravoj p2 .
92
Tražena prava ima presjek i sa pravom p1 i sa pravom p2 . Na osnovu uslova

presijeka dvije prave imamo:
x−7 y −3 z −9 x−3 y −1 z −1
2 1 4 =0 i 2 1 4 =0
1 2 −1 3 1 1
x − 7 −2 x + y + 11 x + z − 16 x − 3y y −1 z − y
2 −3 6 =0 i −1 1 3 =0
1 0 0 0 1 0
−12 x + 6 y + 66 + 3 x + 37 − 48 = 0 i 3x − 9 y + z − y = 0
−9 x + 6 y + 3 z + 18 = 0
3x − 10 y + z = 0
−3 x + 2 y + z + 6 = 0
3x − 10 y + z = 0
y = 0 ⇒ 2 z = −6
z = −3
3x − 3 = 0
x =1
M (1, 0, −3)
x −1 y z + 3
Jednačina tražene prave je = = .
2 1 4

x −1 y − 3 z − 9
14. Napisati jednačinu zajedničke normale pravih = = i
1 2 −1
x − 3 y −1 z −1
= = .
−7 2 3
x +1 y −1 z + 2
15. a) Utvrditi odnos pravih u prostoru a: = = i
3 0 −1
x y+5 z
b: = = .
2 1 −1
b) Utvrditi odnos tačke M (6, -2, -3) prema pravim a i b.
93
15. Napisati jednačinu prave p koja prolazi kroz tačku M (2, 4,8) , a paralelna
x −1 y − 2 z − 4
je pravoj q : = = .
1 2 3
3.4. PRAVA I RAVAN U PROSTORU
x − x1 y − y1 z − z1
Neka je data prava a : = = i ravan
l m n
α : Ax + By + Cz + D = 0 .
Ugao ϕ između prave a i ravni α računamo po formuli:
p⋅n
sin ϕ = ,
p⋅n
gdje je p = ( l , m, n ) vektor pravca prave a i n = ( A, B, C ) vektor normale
ravni α .
Prava a je paralelna ravni α ako je ispunjen uslov Al + Bm + Cn = 0 , a
uslov da prava a bude okomita na ravni α je:
A B C
= = .
l m n
Ako prava a siječe (prodire) ravan α , tačku prodora dobijemo uvrštavajući
x, y i z iz parametarskog oblika jednačine prave a u jednačinu ravni α i
rješavajući dobijenu jednačinu po parametru t.
Uslov da prava a pripada ravni α je da je vektor p = ( l , m, n ) okomit na
vektoru n = ( A, B, C ) i da tačka M 1 ( x1 , y1 , z1 ) pripada ravni α , tj.
Al + Bm + Cn = 0 i Ax1 + By1 + Cz1 + D = 0 .
ZADACI
x y +1 z −1
1. Naći ugao između prave = = i ravni 2 x + y − z − 4 = 0 .
1 3 3
−
2
Rješenje:
94
Pošto je vektor normale ravni n = ( 2,1, −1) , a vektor pravca prave je

⎛ 3⎞
a = ⎜1,3, − ⎟ za ugao ϕ između date prave i date ravni vrijedi
⎝ 2⎠
3 13
2+3+
a⋅n 2 13
sin ϕ = = = 2 =
a⋅a 9 7
1+ 9 + ⋅ 4 +1+1 ⋅ 6 7 6
4 2
a
π
−ϕ
2
j
2. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačku M 1 ( 0, −1, 0 ) i sadrži

x −1 y z +1
pravu l : = = . n
2 1 3
Rješenje: l
M1 a
I način:
Pretpostavimo da je tražena ravan Ax + By + Cz + D = 0 . Pošto tačka

M 1 ( 0, −1, 0 ) leži u ravni imamo da je
A ⋅ 0 + B ⋅ ( −1) + C ⋅ 0 + D = 0 = 0 tj.
−B + D = 0 .
Iz uslova da data prava leži u ravni slijedi da za vektor pravca a = ( 2,1,3)
date prave i vektor normale n = ( A, B, C ) date ravni vrijedi a ⋅ n = 0 pa je
:
2 A + B + 3C = 0 .
Osim toga,tačka M 2 = (1, 0, −1) koja leži na datoj pravoj mora ležati i u
ravni pa je:
A−C + D = 0
Otuda rješavamo sistem jednačina:
95
−B + D = 0 ⎫ B=D ⎫
⎪ ⎪
A − C + D = 0 ⎬⇒ A − C = −D ⎬
2 A + B + 3C = 0 ⎪⎭ 2 A + 3C = − D ⎪⎭
5 A = −4 D ⎫
4 ⎪⎪
A=− D
5 ⎪
⎪ 4 1 ⎛ 5⎞
⇒B=D ⎬ ⇒ − Dx + Dy + Dz + D = 0 ⋅⎜ − ⎟ , D ≠ 0
⎪ 5 5 ⎝ D⎠
1
C= D ⎪
5 ⎪
D = D ⎪⎭
⇒ 4x − 5 y − z − 5 = 0 .
II način:
Zadatak možemo riješiti i pomoću pramena ravni. Datu pravu
x −1 y z +1
l: = = napišimo kao presjek dviju ravni:
2 1 3
x −1 y
= ⇒ x − 2 y −1 = 0
2 1
y z +1
= ⇒ 3y − z −1 = 0
1 3
pa je jednačina pramena ravni koje prolaze kroz pravu l :
x − 2 y − 1 + λ ( 3 y − z − 1) = 0
x + ( −2 + 3λ ) y − λ z − 1 − λ = 0
Pošto tražena ravan sadrži još tačku M 1 ( 0, −1, 0 ) to je:
0 + ( −2 + 3λ ) ⋅ ( −1) − λ ⋅ 0 − 1 − λ = 0
2 − 3λ − 1 − λ = 0
1
1 = 4λ ⇒ λ =
4
pa je jednačina tražene ravni:
⎛ 1⎞ 1 1
x + ⎜ −2 + 3 ⋅ ⎟ y − z − 1 − = 0
⎝ 4⎠ 4 4
4x − 5 y − z − 5 = 0
96
x −1 y +1 z + 2
3. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz pravu = = i
1 2 2
normalna je na ravan 2 x + 3 y − z = 4 .
Rješenje:
Očitamo vektor pravca date prave p = (1, 2, 2 ) i vektor normale date ravni
n1 = ( 2,3, −1) . Ako je n vektor normale tražene ravni, tada je n ⊥ p i
n ⊥ n1 , pa je n kolinearan vaktoru p × n1 .
i j k
p = (1, 2,1) ⎫⎪
⎬ n = p × n1 = 1 2 2 = ( −8,5, −1)
n1 = ( 2,3, −1) ⎪⎭
2 3 −1
i možemo uzeti n = ( −8,5, −1) .
Pošto znamo još da tražena ravan prolazi kroz tačku M (1, −1, −2 ) sa date
prave, možemo koristiti formulu za jednačinu ravni kroz datu tačku:
−8 ( x − 1) + 5 ( y + 1) − ( z + 2 ) = 0
−8 x + 8 + 5 y + 5 − z − 2 = 0
8 x − 5 y + z − 11 = 0
4. Naći tačku simetričnu tački M ( −1, 0, −1) u odnosu na ravan

a: 2 x + y − z + 7 = 0 .
Rješenje:
Posmatraćemo pravu l koja prolazi kroz tačku M, a okomita je na datu
ravan. Kao vektor pravca prave l možemo odabrati vektor n ( 2,1, −1) = p
normale date ravni.
Dakle,
x +1 y z +1
l: = = = t,
2 1 −1 .
x = 2t − 1, y = t , z = −t − 1
je parametarski oblik jednačine prave l .
Naći ćemo presječnu tačku M ´ prave l i date ravni ako uvrstimo
parametarsku jednačinu prave l u jednačinu date ravni:
97
2 ( 2t − 1) + t + t + 1 + 7 = 0
4t − 2 + 2t + 8 = 0 ⇒ 6t + 6 = 0 ⇒ t = −1 ⇒ M ´ ( −3, −1, 0 )
Sada možemo naći tačku N simetričnu tački M u odnosu na datu ravan .
Nalazimo je iz uslova da tačka
M
M ´ bude središte duži MN . Neka
l
je N ( x, y, z ) . Tada su koordinate
⎛ x −1 y z −1 ⎞
tačke M ´ ⎜ , , ⎟.
⎝ 2 2 2 ⎠
a M′
Kako je M ´ ( −3, −1, 0 ) imamo da je
x −1 y z −1
= −3 , = −1 , =0
2 2 2
x − 1 = −6 , y = −2 , z − 1 = 0 . N
x = −5 , y = − 2 , z = 1
Dakle, tražena tačka je N ( −5, −2,1) .
5. Naći tačku simetričnu tački M (1, 2,8 ) u odnosu na pravu
x −1 y z
l: = = . M
2 −1 1
Rješenje:
Postavimo ravan α kroz tačku M,
okomito na datu pravu l. Ako je a M′ l
M´ tačka prodora prave l kroz
ravan α, to je ujedno i projekcija
tačke M na pravu l. Tačku N
nalazimo iz uslova MM ´ = M ´ N . N
p = ( 2, −1,1) = n
α : 2 ( x − 1) − ( y − 1) + z − 8 = 0
2x − 2 − y + 2 + z − 8 = 0
α : 2x − y + z − 8 = 0
x −1 y z
l: = = =t
2 −1 1
x = 2t + 1 , y = −t , z = t
98
2 ( 2t + 1) + t + t − 8 = 0
4t + 2 + 2t − 8 = 0
6t − 6 = 0 ⇒ t = 1 ⇒ M ´ ( 3, −1,1)
x +1 y+2 z +8
N ( x, y , z ) ⇒ = 3∧ = −1 ∧ =1
2 2 2
⇒ x + 1 = 6, y + 2 = −2, z + 8 = 2
⇒ x = 5 , y = −4 , z = −6
6. Napisati jednačinu projekcije prave

⎧4 x − y + 3z − 6 = 0
⎨
⎩ x + 5 y − z + 10 = 0 b
na ravan 2 x − y + 5 z − 5 = 0 .
Rješenje: l
⎧4 x − y + 3z − 6 = 0
l:⎨ l′
⎩ x + 5 y − z + 10 = 0 a
α : 2x − y + 5z − 5 = 0
4 −1 3 0 −21 7
1 5 −1 = 1 5 −1 = − ( −147 + 77 ) = 70 ≠ 0 ⇒ prava siječe ravan.
2 −1 5 0 −11 7
Postavimo ravan β koja sadrži pravu l i okomita je na ravan α . Tada je
tražena projekcija l ´ presjek pravih α i β .
i j k
p = ( 4, −1,3) × (1,5, −1) = 4 −1 3 = ( −14, 7, 21) = 7 ( −2,1,3)
1 5 −1
Možemo odabrati p = ( −2,1,3) .
i j k
n = ( 2, −1,5 ) , p = ( −2,1,3) ⇒ n1 = n × p = 2 −1 5 = ( −8, −16, 0 ) = −8 (1, 2, 0 )
−2 1 3
n1 = (1, 2, 0 )
Na pravoj l odaberimo jednu tačku :
99
4x − y = 0
z=2⇒
x + 5 y = −8
y = 4x
x + 20 x = −8
8 32
x=− , y=−
21 21
8 ⎛ 32 ⎞
x + + 2⎜ y + ⎟ = 0
21 ⎝ 21 ⎠
8 64
x + + 2y + =0
21 21
21x + 42 y + 72 = 0
β : 7 x + 14 y + 24 = 0
⎧7 x + 14 y + 24 = 0
Dakle, l ´ : ⎨
⎩2 x − y + 5 z − 5 = 0
x −3 y + 4 z −2
7. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz pravu p1 : = =
2 1 −3
x + 5 y − 2 z −1
i paralelna je pravoj p2 : = = .
4 7 2
p2
Rješenje:
x−3 y + 4 z−2
= =
2 1 −3
x+5 y−2 z −1 p1
= = a
4 7 2
i j j
p1 = ( 2,1, −3) , p2 = ( 4, 7, 2 ) ⇒ n = p1 × p2 = 2 1 −3 = ( 23, −16,10 )
4 7 2
sadrži tačku M ( 3, −4, 2 ) :
23 ( x − 3) − 16 ( y + 4 ) + 10 ( z − 2 ) = 0
23x − 69 − 16 y − 64 + 10 z − 20 = 0
23x − 16 y + 10 z − 153 = 0
100
8. Napisati jednačinu ravni koja prolazi kroz tačku M 1 ( −1, 2, −3) i normalna
x −1 y z + 2
je na pravoj p: = = . Naći prodor date prave kroz nađenu
1 2 1
ravan.
Rješenje:
p = (1, 2,1) = n
prolazi kroz M 1 ( −1, 2, −3) :
x + 1 + 2 ( y − 2) + z + 3 = 0
x + 2y + z = 0
prodor:
1
x = t + 1, y = 2t , z = t − 2 ⇒ t + 1 + 4t + t − 2 = 0 ⇒ 6t − 1 = 0 ⇒ t =
6
1 7
x= +1 =
6 6 p
1 1
y = 2⋅ =
6 3 a
1 11 P
z = −2 = − M1
6 6
⎛ 7 1 11 ⎞
P⎜ , ,− ⎟
⎝6 3 6 ⎠
9. Napisati jednačinu prave koja leži u ravni α : 2 x + 3 y − z + 1 = 0 , prolazi

x −3 y −3 z
kroz tačku M ( 0, 0,1) i sa pravom l : = = zaklapa minimalan
1 2 1
ugao.
Rješenje:
Tražena prava zaklapa minimalan ugao sa l ako je paralelna projekciji prave

l ´ u ravni α . Nađimo prvo projekciju l ´ . Postavimo ravan β , l ⊆ β , β ⊥ α .
Neka je n1 vektor normale ravni β .
i j k
p = (1, 2,1) , n = ( 2,3, −1) ⇒ n1 = p × n = 5 −3 1 = ( −5,3, −1) = − ( 5, −3,1)
2 3 −1
101
M ( 3,3, 0 ) ∈ β ⇒ 5 ( x − 3) − 3 ( y − 3) + z − 0 = 0
5 x − 15 − 3 y + 9 + z = 0
β : 5x − 3 y + z − 6 = 0
⎧5 x − 3 y + z − 6 = 0
l´ : ⎨
⎩2 x + 3 y − z + 1 = 0
i j k
Pl ´ = ( 5, −3,1) × ( 2,3, −1) = 5 −3 1 = ( 0, 7, 21)
2 3 −1
x − 0 y − 0 z −1
Tražena prava: = =
0 7 21
10. Kroz tačku P ( 1,0,7) povući pravu koja je paralelna ravni

x −1 y − 3 z
3x – y + 2z – 15 = 0 i koja siječe pravu = = .
4 2 1
x −1 y z −1
11. Za koju vrijednost parametra a je prava: p… = = , paralelan
a 2 −2
ravni određenoj sa tačkama A(2,6,0), B(1,2,-1) i C(0,2,0).
12. Napisati jednačinu prave koja leži u ravni α : 2 x + 3 y − z + 1 = 0, zaklapa
x −3 y −3 z
minimalan ugao sa pravom p : = = i na minimalnom je
1 2 1
rastojanju od koordinatnog početka.
13. Naći jednačinu prave koja sadrži tačku M (1, −1, 2) i siječe pravu
x + y − z + 1 = 0 , 3x + 2 y + 2 z − 1 = 0 pod pravim uglom.
x − 2 y −1 z − 2 x − 5 y − 2 z − 3
14. Date su prave = = i = = .
λ 1 0 2 3 1
a) Odrediti λ tako da se prave sijeku.
b) Za tako nađeno λ naći presjek pravih.
c) Napisati jednačinu prave koja prolazi kroz koordinatni početak i
normalna je na ravan koju određuju te dvije prave.
⎛ 1 x y z ⎞
⎜ R : a) λ = − , b) M (3, −1, 2), c) = = ⎟
⎝ 2 2 1 −7 ⎠
102

Zbirka Poglavlja 1 3 (Komp - Br. Anal - Geom.)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka Poglavlja 1 3 (Komp - Br. Anal - Geom.)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

OSNOVNE OSOBINE SKUPA

Polje realnih brojeva

Teorem (Peanovi aksiomi)

Peti Peanov aksiom (Princip matematičke indukcije) je moćno sredstvo pri

Skup cijelih brojeva:

Skup racionalnih brojeva i skup I iracionalnih brojeva:

1.1. MATEMATIČKA INDUKCIJA

Iskaz je tačan za svaki prirodan broj n (n ≥ n0)

Dokazati sljedeće tvrdnje matematičkom indukcijom:

7. (1 + h)n ≥ 1 + nh, h > −1

1. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:

Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja

Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1 , pa prema principu matematičke

2. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:

Tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.

3. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:

Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja

S (k + 1) = 12 − 22 + 32 + ... + (−1) k −1 k 2 + (−1) k (k + 1) 2

4. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:

5. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:

Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja

= (k + 1)!(1 + k + 1) − 1 = (k + 2)(k + 1)!− 1

Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.

6. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:

Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja

Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.

7. Provjerimo da li je formula tačna za k = 1:

Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.

8. Provjerimo da li je nejednakost tačna za k = 1:

Pretpostavimo da je nejednakost tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda

9. Provjerimo da li je nejednakost tačna za k = 1:

Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja

Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.

10. Provjerimo da li je tvrdnja tačna za k = 0:

Pretpostavimo da je tvrdnja tačna za k ≥ 1 , i pokažimo da je onda tvdnja

Očigledno je drugi sabirak djeljiv sa 3. Prvi sabirak je djeljiv sa 3 po

Vidimo da tvrdnja vrijedi i za k + 1, pa vrijedi za sve prirodne brojeve.

1.2. BINOMNI I TRINOMNI OBRAZAC

⎛ n ⎞ n(n − 1)(n − 2)… (n − k + 1) n(n − 1)(n − 2)… (n − k + 1) (n − k )!

Sada, upoređivanjem jednakosti (1) i (2) dobijamo jednakost:

3. Naći racionalne sabirke u razvoju ( 4 x3 + 3 x )10 .

Rješenje: Za proizvoljno k ∈ {0,1, 2,...,12} imamo da je

Otuda, riješićemo jednačinu 120 − 15k = 0. Imamo da je 15k = 120 ⇒ k = 8,

5. Koliko racionalnih članova ima u razvoju ( 2 + 4 3)100 .

a) 17 | f (n) = 54n + 3n ⋅16

7. Dokazati trinomni obrazac:

8. Odrediti koeficijent uz x 7 u razvoju ( x 2 − x + 1)5 .

Koeficijent uz x 7 iznosi (– 30).

9. Odrediti koeficijent uz x 5 u razvoju ( x 3 + x − 2)6 .

Koeficijent uz x5 iznosi (– 492).

Zadaci za samostalan rad

1.3. KOMPLEKSNI BROJEVI

Definirajmo sabiranje i množenje u 2 sa:

1. Napisati u trigonometrijskom i eksponencijalnom obliku kompleksne

slika 1. slika 2. slika 3.

1. Naći realni i imaginarni dio brojeva:

2. Pokazati da je (1 + i ) 4 k čisto realan broj, a (1 + i ) 4 k + 2 čisto imaginaran broj

4. Naći primjenom Moivreovih obrazaca: sin 3 x, cos 3 x,sin 4 x, cos 4 x .

Izjednačavanjem imaginarnih i realnih dijelova dobijamo:

Izjednačavanjem imaginarnih i realnih dijelova dobijamo:

5. Izraziti preko trigonometrijskih funkcija višestrukih uglova izraze:

Rješenje: Koristićemo jednakosti koje smo dobili u prethodnom zadatku:

Ovaj zadatak možemo uraditi i na sljedeći način: