— Mirjana Gross ——___________ ISBN 0353-295x UDK 949,75 "19" RADOV! ~ Zavod za hrvatsku poviiest Pregledni rad Vol. 34-35-36, Zagreb 2004. Europa - Sto je to? Annaherungen an eine europiiische Geschichtsschreibung herausgegeben von Gerald ‘Stourzh, unter Mitarbeit von Barbara Haider und Ulrike Harmat, Oesterreichische Aka- demie der Wissenschaften (Historische Komission), Wien 2002. Ovo je pitanje veé odavno predmet moga posebnoga interesa s jedne strane s obzi- rom na prikupljanje podataka o europskoj historiografiji radi kvalitetnijega rada hrvat- skih povjesniéara i povjesnigarki a i zato Sto se rasprava 0 znaéenju pojma "Europa uvijek opet nametala prigodom mojih putovanja u inozemstvo i sudjelovanja na znan- stvenim skupovima. Zato sam veé prije svojih knjiga iz povijesti historiografije i me- todologije historije bila na éistu koliko je to pitanje vazno uz ostalo i za historijsko istrazivanje i nastavu. (Vidi: Evropa — 8to je to? Nastava povijesti 4/1969.) Prigodom jednoga boravka u Sjedinjenim Dréavama bila sam pozvana na osnivanje Drustva za europsku historiju koje se bavilo samo Europom do "Zeljezne zavjese" a "[sto&na Europa” kao ona “druga" Europa ili "Ne-Europa" bila je predmet posebne specijalizacije. Moj rad kao i dodiri s inozemnim povjesni¢arima bili su ograniteni na predmet "JugoistoSna Europa" kojoj je zapadna meda bila na istonoj granici Austrije. ‘Na skupovima specijalista za to podrugje sudjelovali su povjesni¢ari i povjesnitarke iz zemalja nekadainje Habsburske monathije i Balkana, Moguénost da se povijest Slo- venaca, Hrvata, Srba, Ceha, Slovaka, Madara i Poljaka prihvati na "Zapadu" kao "eu- ropska" na temelju srednjevjekovnoga razvoja a pogotovo s obzirom na pripadnost Habsbur8koj monarhiji bila je minimalna, Naime "zapadni" povjesni¢ari koji su pisali © toj Monarhiji znali su uglavnom samo njematki, ograni¢avali su se na polititko-kul- turni razvoj austrijsko-njematkoga podrutja, Iako Jugoslavija sa sustavom "samou- pravljanja" nije pripadala zemljama "realnoga socijalizma", dakle onima iza "Zeljez~ ne zavjese", vise puta se desilo da sam morala nazoénima na nekim znanstvenim sku- povima objasnjavati da kao profesionalna povjesni¢arka temeljim svoj rad na istim kulturnim i znanstvenim standardima kao oni. No &to se promijenilo nakon pada Berlinskoga zida i "Zeljezne zavjese" a pogotovo danas kada se Europska unija Siri na istok, na zemlje za koje se do nedavna na "Zapa- du" smatralo da su "Ne-Europa"? Odgovor na to pitanje pokusao je dati simpozij odréan 15.16. svibnja 2000. u Beéu na koji sam bila pozvana. Iako su se mnoge stvari bitno promijenile, pokazalo se da je "pribliZavanje europskoj historiografiji" zasada jo8 uvijek vise dobra Zelja nego realna moguénost. U svakom sluéaju objavljeni refe- rati sa toga simpozija vrijedan su izazov za raspravu i razmisljanje. 291RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 34-35-36, 2004. str, 291-301 Umjesto uvoda u zbornik referata Gerald Stourzh se pita: "Europa ~ ali gdje ona 1ezi?", koje su njene granice. On se protivi identifikacijskoj retorici koja pod pojmom "Europa" razumije pretezno Zapadnu Europu. Historiografija o Europi morala bi uvi- jek imati pred otima Sire dimenzije nego sto su europske inistitucionalizacije. Oprav- danje opsega Europske unije uvijek se temelji na politiékim odlukama dok se povje- sni¢ar mora odvojiti od politi¢kih konstelacija neposredne sada8njosti i sjetiti se kon- cepcije "dugoga trajanja" (Braudel) vrlo razlicitih europskih povijesnih procesa. Stourzh istige da je "Zapad" vise od "Europe" koja je stvorila "europagena" druStva izvan svojih granica (Kanada, Sjedinjene Dréave, Latinska Amerika, Australija, Novi Zeland). No "Europa" je ujedno i vie od "Zapada"! Autor misli da granice "Zapada" i ostaloga dijela europskoga kontinenta, kakve su bile u vrijeme "hladnoga rata", veli- kim dijelom jo uvijek postoje. Ceski, poljski, madarski (i hrvatski) povjesni¢ari uza- lud dokazuju da njihove zemlje pripadaju Srednjoj Europi, a u mnogo éemu i "Zapa- du" jer zapadnoeuropski povjesniéari ne poznaju njihove jezike a kompetentni su pri tom samo oni kojima je povijest slavenskih zemalja specijalnost sto je pougavaju i istrazuju pod nazivom "Historija Istotne — Istotne srednje-Jugoistoéne Europe". (Na- zivi institucija i katedara su razlititi.) Stourzh zatim postavlja pitanje kako govoriti o drustvenom prostora Europe i osvrée se na graniénu liniju, koja izaziva najvise strasti, tj. onu izmedu rimskoga kato- liganstva te protestantizma s jedne strane i pravoslavija s druge strane. On pol mi8ljenje da konfesionalna linija razgranigenja dijeli dvije zasebne kulture i opominje da takvo shvaéanje slu2i legitimacijskim ideologijama. Dakle Europa s one strane "Zapada" je takoder Europa! S obzirom na jeziénu barijeru, sloZena je zadaéa historiografije da integrira dijelove Europe s razligitim kulturno-povijesnim tradicijama, Historiografija se mora ukloniti predodzbi jedne homogene Europe obiljeZene odredenim postignucima ili ekskluziv- nim vrijednostima, Ima li Europa srediste? pita se u svojim razmis\janjima o povijesti Zapadne i Sred- nje Europe Nicolette Mout. Sigurna je da ne postoji takvo sredi8te ili regija s razvojem bitnim za povijest kontinenta, Zato izbjegava ideologijom nabijen problemati¢an po- jam "Srednja "Europa" ("Mitteleuropa") kao geografsku odrednicu. "Srednja Europa” nije samo pitanje geografije ili terminologije nego prije svega povijesnoga kretanja. Uostalom, taj pojam je za neke postao upitan jer je obiljeZavao odredeno usmjerenje nacionalisti¢ke a zatim nacisti¢ke Njematke. Autorica podsjeéa da je diskusija o mjestu "Srednje Europe" u povijesti kontinenta potela veé u 19. stoljecu, da se javilo migljenje kako postoji "Isto¢na Europa" koju vodi Rusija, pa bi zato izmedu nje i "Europe" romanskih i germanskih naroda postoja- la "kulturna granica", tj, provalij U Zapadnoj Europi je diskusija o povijesnom jedinstvu europske kulture potela tek krajem osamdesetih godina a postala je vrlo intenzivna nakon pada Berlinskoga zida. Rijet je dakako samo 0 zapadnocuropskim autorima jer su povjesniéari Srednje Euro- pe uvijek zastupali mi8ljenje da su njihove zemlje neotudiv dio europske proslosti kao 292MinJaNA GROSS ~ Europa ~ Sto je to? cjeline. U diskusiji o Srednjoj Europi osamdesetih godina ispustena je Njematka, tj. nekadaSnji politicki pojam "Srednja Europa" nije obnovijen. Dok su se autori u Zapadnoj Europi pitali ja li "Srednja Europa" uopée postoji, neki su intelektualci iza "Zeljezne zavjese" otkrili njen poseban identitet kako bi svoj pro- stor odvojili od Sovjetskoga Saveza. Osvréuéi se na najpoznatije autore koji su se na razne natine bavili pojmom "Srednje Europe", Mout bi Zeljela da stanovnici Zapadne Europe, ukljuéujuéi povjesniéare, shvate da je sudbina stanovnika "Srednje Europe" dio povijesti cijeloga kontinenta, Ona zakljuduje da nije vazno trazenje sredi8ta konti- nenta, koje kao takovo ne postoji, nego da je bitna svijest 0 zajednitkoj proslosti ili drugim rijecima: srediste Europe je odredeno zajednitkom povijesti ane geografskim polozajem. Alexei Miller pie 0 Rusiji, Isto&noj Europi i Srednjoj Europi u okviru europske po- vijesti, Podinje s najslozenijim pitanjem, naime s brojnim pokuSajima historiografije da skroji povijest Europe kao prvo poglavlje toboze vjene Europske unije, Projekt europske historije moze dodu’e pomoéi nadilazenju slabosti priga iz nacionalnih po- vijesti ali se ne smije graditi novi mit 0 curopskom jedinstvu. Postoji jo8 jedna opasnost projekta europske historije: naime pitanje koja je regija ili nacija "dovojno dobra" da pripadne krugu izabranih. Dok traje debata o koligini “europejstva” ili "ne-curopejstva" u povijesti pojedinih regija ili zemalja kao argu- ment za pripadnost suvremenim europskim strukturama, dotle ée historiografija biti 2rtva neposrednih politi¢kih interesa. Nasuprot tome bi, prema autoru, okvir europske historije trebao biti za povjesniéara samo Koncept, sredstvo koje bi mu pomoglo u istrazivanju, a uz promjenijive granice i znatenja. Ne valja pisati europsku povijest kao neizbjeznu pobjedu tr2isne ekonomije i de- mokracije nego treba upozoriti da su uz kapitalizam i demokraciju postojale i druge pojave, Europska povijest mora se vidjeti kao dinamika, ekspanzija, raznolikost. NuZan je dakle strukturalan pristup a ne samo istrazivanje politi¢kog razvoja. Miller se pita na koji geografski prostor bi se trebalo odnositi poredbeno istrazivanje raz- ligitih struktura i procesa. Dréi da granice suvremenih dréava imaju pri tom ogra- nigenu vrijednost bez obzira na shvaéanje nacionalnih historiografija. Zato misli da je nuzno koncentrirati se na povijesne regije ali ni takav pristup nije slobodan od ideo- lo8kih pristranosti. Miller kaze da je podjela Europe na Zapadnu, Srednju i Isto’nu pojednostavnjenje jer ima mnogo vise regija, "Srednja Europa" je, prema autoru, promjenljiv pojam, ide- olologiziran u skladu s razligitim i opresnim politickim ciljevima. Zato je u posljednje vrijeme iskovan pojam "Istoéna Srednja Europa”. Za razliku od nekih drugih autora, Miller misli da je koncept "Srednje Europe" kao povijesne regije ipak korisno sredstvo za povjesnitare ali se mora odvojiti od suvremenih politi¢kih verzija. Postojeéa debata je li neka zemlja pripada Srednjoj Europi ili ne i koja je od njih bolji kandidat za Eu- ropsku uniju, ne moze se osloniti na povijest. Post-komunistitki razvoj ne valja ra- Zumjeti kao "povratak u Europu" nekih "ukradenih" regija nego kao ekspanziju Euro- pe i promjene dosada standardnih interpretacija "Zapada". Autor se protivi poistovjedivanju Rusije i "Istotne Europe". U danasnjoj verziji Ru- sija ne obuhvaéa cijelu Istoénu Europu, Nastale su nove dréave s historiografijama koje stvaraju ili obnavljaju nacionalne mitove. Te nacionalne pripovijesti su netole- 293RADOVI - Zavod za hrvatsku poviest, vol. 34-35-36, 2004. str, 291-301 rantne prema bilo kakvoj diskusiji o alternativama, ne Zele poredbene metode, pune su “martirologije". Stolje¢a u kojima su ove zemlje bile dio Ruskoga carstva testo se pri- kazuju kao epizode ili devijacije izvorno “europskih" povijesti tih nacija. Na temelju iskustava historiografija post-sovjetskih zemalja dobiva se dojam da ne- staje Isto&na Europa kao povijesna regija. Pojavljuju se nove verzije stare srednjecu- ropske bolesti, naime tvrdnje da je granica vlastite zemlje ujedno i istotna granica Eu- rope. Iz jednoga ekstrema, naime prikazivanja Ruskoga carstva i Sovjetskoga saveza samo kao ruske povijesti, preslo se u drugu krajnost, tj. u potpunu fragmentaciju. Ru- sija doduSe u nekim svojim bitnim aspektima nije bila curopska ali se besmislenim Gini pitanje je li ona pripada Europi ili ne. Historija Rusije ne moze se pisati izvan eu- ropskoga konteksta. Posljednja tri stoljeéa ruskoga i sovjetskoga razvoja su povijest postepenoga, iako esto selektivnoga, pozapadnjenja. U Sovjetskom savezu to je bilo paradoksalno pozapadnjenje unutar projekta skrojenoga kao odbacivanje Zapada, od- nosno nastojanja da se postigne viSa razina u usporedbi sa "Zapadom". No moze li to pozapadnjenje danas posti¢i novu kvalitetu, naime prevladavanje relativne zaostalosti koja je karakteristi¢na za europsku periferiju? Andreas Kappeler raspravija 0 znatenju historije Istotne Europe za opéecuropsko razumjevanje povijesti i to u svjetlu pada komunizma, kada je Istoéna Europa u inter- pretaciji "Zapada” nestala kao jedinstven splet pojava. Treba li dakle ukinuti predmet "[sto¢noeuropska historija" i integrirati ga u tzv. "Opéu historiju"? U njemackom jezitnom prostoru "Istoéna Europa" je pojam koji obuhvaéa Istoénu Srednju Europu, Rusiju te Balkan, odnosno Jugoistoénu Europu kao dio Europe. "[stotna Europa” je prostor zami8ljen od zapadnih Europljana. S izuzetkom sovjetskih Komunista, istoni Europljani nisu nikada imali istono curopski identitet koji bi obuhvaéao cijeli prostor. U suprotnosti s islamskim istokom novo je konstruirana "[sto¢na Europa" s Rusijom i Balkanom ukljucivana u 18. i 19. te ranom 20. stoljecuu “Europu" ali joj nije nikada posve pripadala. Bila je to neka druga Europa. Ona je za- padnim Europljanima uglavnom izgledala kao da je na putu iz barbarstva u civilizaci- ju koju medutim ne moze posti¢i. Istok Europe bi zato morao ostati vjevit utenik civi- liziranoga Zapada. Ta predodzba Istoéne Europe je u 19. i 20. stoljecu polititki i rasi- sti¢ki instrumentalizirana i sluZila je kao legitimacija "zapadne" politike moéi i napo- sljetku nacistitkoga pohoda za uniStenje slavenskih “podljudi”. U vrijeme "hladnoga rata" nastavila se dioba na "slobodni svijet" Zapada i Istoénu Europu kao prostor komunisticke prevlasti. "Zeljezna zavjesa" danas je doduse nesta- la ali je, Gini se, ostala u glavama mnogih Ijudi u Zapadnoj Europi. Poljaci, Cesi, Slo- vaci, Madari, Slovenci, Hrvati, Estonci, Letonci, Litvanci ne Zele biti negativno oznateni kao istotni Europljani te isti¢u svoju pripadnost Zapadu ili barem Srednjoj Europi. Autor kaze da se doduse uobitajio razmjerno nejasan pojam "Srednja Europa” ali da jena "Zapadu" jo’ Zivo uvjerenje stalnoga puta stanovnistva Istoéne Europe pre- ma nedostiZnoj civilizaciji. To se, prema Kappeleru, vidi i u nazivu tih zemalja kao “tranzicijskih' Cinjenica da je "isto’na Europa" samo za odredene svrhe zamisljen i instrumentali- ziran Prostor ne diskreditira taj pojam kao heuristitki koncept. Autor misli da Povije- sni prostor "Isto¢na Europa" opravdava poddisciplinu "istotno europske historije". Mnogi autori navode etniéko-jezitne, socijalno-ckonomske, polititke i praktitke 294MIRJANA GROSS ~ Europa ~ Sto je to? istrazivatke razloge da se i nakon pada "Zeljezne zavjese" analizira "Istoéna Europa” kao velik povijesni prostor i da je zato ne treba nadomjestiti pojmovima Srednja Euro- pa, Rusija i Balkan. Istovremeno se isti¢e unutrasnja konfesionalna, socijalna i poli- ti¢ka raznolikost istoéne polovice Europe ne samo u podrudjima Isto¢ne Srednje Eu- rope, Jugoistotne Europe i slavenske — pravoslavne Istotne Europe nego iu manjim subregijama. Uostalom, prostor pojma "Istoéna Europa” nije stati¢an nego se, kao svi zamiljeni veliki prostori, stalno mijenja. Nasuprot tome konstrukcija europske historije, koja prati proces europske integra- cije, ograniéava se ve¢im dijelom na zapadni dio Europe. Uglavnom se postavljaju za- padnoeuropska istraZivatka pitanja. Pri tom Isto¢na Europa nije sustavno ukljuéena a uzima se u obzir samo u obliku primjera ili kao ukras. Kappeler zato isti¢e da se na "Zapadu" nigdje ne doZivljava istoéni dio Europe kao noscéi ili ravnopravni stup eu- ropske izgradnje. Rijeé je dakle o zapadnocuropskom centrizmu pa je nuzno da povje- sniéari i povjesnitarke Istotne Europe mnogo vise sudjeluju u opéoj diskusiji. Dakako Kappeler je na distu da njegovo zalaganje za ja¢anje integracije Istoéne Eu- rope u europsku historiju ne moze mimoiéi ginjenicu da je iz Zapadne Europe od sred- njega vijeka dalje proizlazila znatno veéa dinamika nego iz Istoéne Europe. Nju zato "zapadni" povjesniéari analiziraju u kategorijama relativnoga zaostajanaja i naknad- ne, uglavnom izopaéene, modemizacije. Proizlazi nizanje deficita: gradanstva, , zna- nosti, kapitala, poduzetnitkoga duha, industrijalizacije, demokracije, individualizma, civilnoga drustva, slobode. Zemlje i narodi Istoéne Europe se zapravo ocjenjuju po tome kako uspje8no oponasaju postignuéa zapadne civilizacije. ‘Autor pri tom dri da je legitimno promatrati europsku povijest kao proces postepe- noga pozapadnjenja. No pitanje je je li taj proces tekao samo jednosmjerno. Je li do- volno definirati povijest Isto&ne Europe samo odnosom prema Zapadnoj Europi? Zar je europeizacija samo preuzimanje zapadnih postignuca ili moZda ipak sinteza zapad- nih i istognih elemenata? Je li Istotna Europa uopée dala znagajniji doprinos europ- skoj povijesti? Za razliku od povjesnitara na Zapadu koji na to pitanje odgovaraju uglavnom negativno, autor iznosi povijesne podatke kojima Zeli upozoriti da takav do- prinos opéoj curopskoj povijesti postoji. Zanimljivo je njegovo uvazavanje postmodeme kritike modernizacije proizaslo iz Zapadne Europe. Nije li mozda relativno zaostajanje i polaganiji tempo povijesti Isto&ne Europe prednost? Siri dijelovi Istotne Europe su s velikim zaka8njenjem, ili uopée ne, prosli kroz procese civilizacije, konfesionalizacije, socijalnoga disciplini- ranja, moderne izgradnje dréave i nacionalizma. Nisu li oni saéuvali predmoderna stanja koji mogu posluziti kao alternativa jednosmjernoj cesti zapadne modernizacije? Pravni i druStveni polozaj ctni¢kih manjina bio je u Isto¢noj Europi do 19. stoljeca bolji nego u Zapadnoj Europi. Pravoslavlje je pokazivalo veéu tolerancij jercima. U pravoslavnim zemljama nije bilo kriZarskih ratova, inkvizi vjestica. Stovise, i polo%aj Zena u Rusiji bio je od ranoga novoga vijeka bolji nego u Srednjoj i Zapadnoj Europi. Autor interpretira stale3ke ustave Ugarske, Ceske, Poljske i Hrvatske kao moguée jezgre parlamentarno-demokratskoga sustava koji bi eventualno mogli zaobii bolni put apsolutizma. Uz ostalo upozorava da su se iz relativno zaostale Istoéne Europe javljale revolucionarne ideologije koje su preuzimale opozicijske grupe u Srednjoj i 295RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 34-35-36, 2004. str. 291-301 Zapadnoj Europi. Kappeler pri tom nabraja slobodarske ideje poljske emigracije, anarhizam Bakunina i Kropotkina, agrarni socijalizam ruskih narodnika, ruski, ar- menski i balkanski terorizam, lenjinizam, trockizam i jugoslavenski samoupravljatki socijalizam. Naposljctku Kappeler zakljucuje da nije rijed o "povratku u Europu', sto je lozinka nekih intelektualaca. Naime i sovjetski je model potivao na curopskom temelju. Ta u 20. stoljeéu nisu postojale samo strahote nasilja u Sovjetskom savezu nego iu Zapad- noj Europi, naime u sustavu koji je nametala nacistitka Njemacka. “Povratak Europi" znaéi i to da bi se zapadni Europljani trebali vratiti na Istok kon- tinenta koji su dosada iskljugivali i zaboravijali. Kappeler je uvjeren da ée istoéno pro8irenje Europske unije nauditi zapadne Europljane da integracija Istotne Europe nije jednostran proces i da éc na taj nagin nastati promijenjena Europa. Isto vrijedi iza konstrukciju europske historije. Ona ne bi smjela biti jednostavno prosirenje zapadnih struktura. Morala bi naime pokuSati oba medusobno ovisna i komplementarna dijela integrirati u novu cjelinu. Wlodimierz Borodziej pise o stajalistu povjesniara prema izazovu europske povi- jesti. Misli da je pri tom osnovna tema napetost izmedu naroda, jezik, socijalizacija, konfesija, generacija, politi¢kih kultura, dnevnih ritmova. Naziva to povijesno nasta- lim meteZom. Iz perspektive godine 2000, moze se osnovna shema povijesti Europe promatrati kao nastanak euro-atlantskog sustava vrijednosti koji se kretao od autorite- ta (apsolutizma) preko bestialiteta (nacizma) u demokraciju utemeljenu na Ijudskim pravima, S obzirom na napetost izmedu historije Europe i pojedinih nacija, cini mu se da su nadnacionalni koncepti integracije logitan bijeg iz takvoga stanja. Autorove primjedbe se temelje na jednom od glavnih problema europske politike i publicistike, naime kako ukljuciti biv8e komunisti¢ke, postdiktatorske "male" nacije Europsku uniju. Je li dakle Europa ekskluzivan klub velikih sila, okruZen manje ili vie ovisnim rubnim dréavama ili federacija ravnopravnih drZava, éija veli¢ina barem teoretski nema utjecaj na njihovu suverenost? Autor se nada da ée se "druga Europa" prilagoditi zapadnom dijelu Europe i da ée nekadagnja oholost "Zapada" prema "Isto- ku" ostati samo sramotno sjeéanje. Wolfgang Schmale pise 0 komponentama historijske curopeistike, naime o pokugaju da se predmeti i metode europske historiografije sistematiziraju i da se po- stave novi koncepti za diskusiju pogotovo zbog vrlo heterogenih pojava o kojima je rije’. Kako bi se historiografija trebala odnositi prema pitanju Sto je europska povi- jest? Autor najprije podsjeéa na nekadainje interpretacije europske povijesti koje su se zalagale za diobu izmedu "opéceuropske" i nacionalno-povijesne dimenzije. Medutim, uz ostalo i pristup Europskoj uniji deset zemalja iz istotnoga dijela Europe pokazuje da nacionalna drZava doduse nije nestala ali je dozivjela bitne promjene. Autor traZi nova rjeSenja izvan polititkog i nacionalno-povijesnog pristupa. Pod- sjeéa na inicijative historije drustva i mentaliteta struje oko "Annalesa" koja je veé odavno postala model. Dioba u opéeeuropsku i nacionalno povijesnu perspektivu da- nas je na¢elno napustena. No Zeli li se Europa odrediti kao povijesni objekt, ne mogu se upotrebiti uobitajene metode ogranitenja objekta. Naime veé u 8. stoljeéu pr. Kri- sta moze se dokazati postojanje pojma "Europa" ali je on mijenjao svoje znagenje. 296MinyaNa Gross - Europa - Sto je to? Poslije II svjetskoga rata istrazivale su se pojedine historijsko-antropoloske, soci- jalno-historijske, kulturne i geografske teme uz pomoé poredbenih metoda bez obzira na tzv, nacionalne kulture, Pri tom se ustanovilo da su se mnoge povijesne pojave, do- tada shvacene kao nacionalno-povijesne odnosno nacionalnmo-kulturne, kretale pre- ma uzorcima za koje nacionalne granice nisu bile relevantne. Postojeée politi¢ke gra- nice vise ne odreduju postavijanje pitanja u podrugju historije druStva, mentaliteta, ekonomije, Treba konstruirati curopsku historiju putem historijske znanosti. Nema “objektivno" postojece europske povijesti. NuZno je dakle razlikovati suvremena zapaZanja mnogih pojava kao "curopskih" i konstituciju “europske" historije putem znanosti. Znanstvena konstitucija europske historije je dijete naSega vremena koje ima prvi uzor u prosvjetiteljstvu, no ovo su izmedu 1850. i 1950. gotovo unistile nacionalno usmjerene historiografije. Autor za- sada vidi viSe opéeeuropskih koncepata, no osnovnu paznju obraca poredbenoj meto- di i "kulturnom transferu", naime istraZivanju univerzalnih strukturnih elemenata i onih pojedinih dijelova Europe. "Kulturu" shva¢a kao povezanost obuhvatnih struktu- ra stvaranja smisla i znaéenja i dr2i da je to pogodan koncept za interkulturno prosiren- je i relativiziranje nacionalno-povijesnih perspektiva. Cilj bi bio istrazivati interkul- i za novi vijek, naime za klasiénu epohu nacionalnih drava i kultura. Schmale se zatim bavi s diskurzivnom konstitucijom Europe. Osnovna mu je teza da Europa kao predmet znanstvenih i drugih diskursa ili kao predmet promatranja, nema egzistencije izvan konstitucije diskursa. "Europa" mu je proces diskurzivnih konstitucija koja potinje s davnim davanjem naziva. Upozorava na sloZenost pojma "Europa" koja je uostalom doa do izraZaja i na ovom simpoziju. Moda je za iskustvo i prevladavajuée mi8ljenje u Hrvatskoj najzanimljivija tema o moguéoj europskoj historiografiji pokuSaj integracije Balkana u europsku povijest. U svom prilogu "Balkan kao kategorija analize: granice, prostor, vrijeme" Maria Todo- rova Zapravo brani teze svoje poznate knjige koja je izazvala opéu paznju. Rijet je 0 zamisljanju i izmi8ljanju Balkana kao pogodne predrasude Europe. (Imagining the Balkans, New York — London 1997; Die Erfindung des Balkans. Europas bequemes Vorurteil, Darmstadt 1999.) U toj knjizi autorica se bavi pojavom koju je nazvala "bal- kanizam". To je recept i shema u koju se tamo negdje od Balkanskih ratova i I svjet- skoga rata guraju obavijesti o Balkanu posebno u novinstvu, politici i knjiZevnosti. Pri tom se "Zapad" i "Istok" dozivljavaju kao potpuni protusvjetovi pa se politiéke, ideo- lo’ke i kulturne napetosti Balkana vide kao ono "drugo”, kao neko posebno zlo, a"Za- pad" se pri tom oslobada od optuzbi rasizma, kolonijalizma, europocentrizma i krSenja tolerancije prema Islamu. Autorica dr2i da pojam "Balkan" sluzi kao stjeci8te negativnih osobina nasuprot kojima se konstruira pozitivna slika "Europe". Prema Todorovoj taj je pristup imao poslije 1989. dvije paralelne retoriéke razvojne erte, utemeljene na uspjeSnom nastojanju bivsih socijalisti¢kih zemalja "Istotne Sred- je Europe" da se odreknu "Balkan" te u "gradanskom ratu" u Jugoslaviji koji se pri- kazivao Siroj publici kao balkanski rat. Autorica se posebno trudi uvjeriti Gitatelja da taj rat nema balkansko obiljeZje jer Grcka, Rumunjska, Bugarska i Turska nisu ratova- le. Uzroci jugoslavenske tragedije nemaju niSta zajednitko s ostalim Balkanom, no njene su posljedice ipak izazvale "krizu na Balkanu". 297RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 34-35-36, 2004. str. 291-301 Autorica definira Balkan kao bastinu Bizantskog i Otomanskoga carstva, kao po- drudje koje se u procesu europeizacije postepeno oslobadalo otomanske bastine, a time i svoga "balkanstva", Ona je najprije pod Balkanom razumjevala Gréku, Albani- ju, Bugarsku, Rumunjsku, bivgu Jugoslaviju s iskljuéenjem Slovenije, vjerojatno zato Sto Slovenija nema bizantsku i otomansku bastinu. No poslije se predomislila te uk- Jjuéila u "Balkan" i Sloveniju jer da je balkanska povijest 20. stoljeéa nezamisliva bez Jugoslavije kao cjeline. Balkanski se nacionalizam prikazuje kao tud zapadnom tobote “civiliziranom na- cionalizmu", Zali se Todorova, jer je "Zapad" lijepo zaboravio svoju bastinu etnitkog, religijskog i polititkog "i8enja" kao Sto su Reconquista, vjerski ratovi i dva svjetska rata pa tak i svoje autorsko pravo na nacionalizam. Uopée, gledanje "Zapada" na Istoénu Europu je strogo strukturalno i ahistorijsko i predpostavlja da su povijesne baitine Otomanskoga carstva te monarhije Habsburgovaca i Romanova jednom za uvijek data stvar a ne proces. Autorici je zato bitno da se debate o Srednjoj Europi i Balkanu “historiziraju’ Veéi dio priloga Todorove jeste polemika s jednim ¢lankom Holma Sundhaussena. (Europa balcanica. Der Balkan als historischer Raum Europas, Geschichte und Ge- sellschaft 25 (1999). On kritizira njeno shva¢anje u spomenutoj knjizi. U svom odgo- ‘voru autorica se protivi njegovu definiranju Balkana kao prostora s évrstim oblicima. On pie 0 "valovima &i8éenja” kao obiljeZju iskljuéivo Balkana ali ga Todorova pod- sje¢a da su najveéa preseljenja stanovniStva uslijedila nakon II Svjetskoga rata a ne na Balkanu. Taj je proces samo ranije svrsio nego na Balkanu gdje se dogodila njegova najnovija verzija. ‘Autorica se zapravo protivi predpostavci da postoje dva zasebna geografska i povi- jesna prostora, tj. Zapadna Europa i Balkan, Ona Zeli ukljugiti Balkan u op¢i europski proces "dugoga trajanja" i "dekonstruirati" kategoriju "Zapad" od évrstoga u dina- mini model. Zato upozorava da je to podrugje koje je i samo u dugom razdoblju od 15. do 20. stoljeéa proslo slitne procese kao Balkan danas. "Kasniji do8ljaci" ne po- navljaju jednostavno pokuse "pionira" kao da je to laboratorij. Kraj 20. stoljeca je doduse drugaviji od kraja 15. stoljeca, izmedu ostaloga i zato 3to ti "pioniri", kao eko- nomski i politiéki najutjecajniji dio Govjetanstva, drze da je danas nedopustivo ono Sto je bilo normalno prije nekoliko stoljeéa. Todorova takoder ne %eli prihvatiti konvencionalnu predodzbu da su prosvjeti- teljstvo, nacionalno samoodredenje, individualne slobode organidki sastojci "Zapada" dok su oni na "Istoku" pali na neplodno tlo. Ne smiju se previdjeti postupni i nejednaki procesi s Kojima su se te pojave uévrstile i na "Zapadu", Autorica takoder pobija mi8ljenje da na Balkanu postoji poseban mentalitet. Mitovi o turskom jarmu, o Gistoj i organitkoj naciji, o nacionalnom preporodu, o Kosovu, 0 hajducima i mitovi koji pri- kazuju pojedine nacije kao Zrtve, ne razlikuju se strukturalno od zapadnih mitova. Ona misli da je naglaSavanje ekscesivne uloge mitova na Balkanu utemeljeno na primjeru izvanredne situacije u Jugoslaviji, zemlji koja se dezintegrirala i nalazila u "gradan- skom ratu". Todorova se takoder protivi tome da se porodiéni oblici, ograniteni na sjevernu Albaniju, Crnu Goru i dijelom Hercegovinu, prikazuju kao karakteristitni za cijeli Balkan kako bi se opravdalo mi8ljenje o patrijarhalnosti i sklonosti prema herojskom 298Minuawa Gross ~ Europa ~ &to je to? modelu na Balkanu. Zatim se autorica obazire na Sundhaussenovo shva¢anje da drustveno i ekonomsko zaostajanje valja pripisati deviantnom razvoju Balkana zbog bizantskoga i otomanskog naslijeda. Nema sumnje da je Balkan bio ukljuéen u igru nastojanja da se dostigne zapadni model, samo nije jasno u cemu bi se Balkan bitno razlikovao od ostalih perifernih regija u njihovu odnosu prema kapitalisti¢koj jezgri. U ovom élanku Todorova brani svoj osnovni stav u knjizi o izmi8ljanju Balkana, Tada je upozorila da bi bilo bolje kada se jugoslavenska, a ne balkanska, kriza vise ne bi pokuSavala objasniti balkanskim sablastima, davnim balkanskim neprijateljstvima, prvobitnim balkanskim kulturnim uzorcima i meteZima. Umjesto toga trebalo bi pri- stupiti balkanskom prostoru s racionalnim kriterijama koje je "Zapad” rezervirao za sebe. Pri tom misli na sukob samoopredjeljenja i nametnute vlasti, na prava gradana i manjina, na probleme etnitke i religijske autonomije, na prospekte i granice sukcesije, na odnos izmedu velikih i malih nacija i dr2ava, na ulogu medunarodnih institucija. Sundhaussen nasuprot tome kaze da razorne mjeSavine racionalnosti i osjeéaja posto- je doduse i u drugim dijelovima Europe ali da na balkanskom prostoru kombinacija tih faktora Gini nerazrjeSiv évor. Todorova mu odgovara da su se Ijudi sluzili etnitkim éi8éenjem od zore civilizacije, da su ubijali sve neprijatelje muSkarce i zarobljivali Zene. Masovna ubojstva i Zena i djece su vecinom moderna pojava prakticirana na "Zapadu". Po &emu bi bacanje atomske bombe od Amerikanaca ili opsada Lenjingrada od Nijemaca bili racionalniji ‘od bombardiranja Sarajeva? I za8to bi ubojstvo tri milijuna Vijetnamaca bilo manje straino nego ubijanje 200.000 Zrtava bosanskoga rata? Za8to se pojava Hitlera objaSnjava i osuduje kao osvajanje cijeloga drustva od jedne ekstremne ideologije i prakse? ZaSto se ne moze tako procjeniti i MiloSevicev rezim umjesto da se uvodi ira- cionalnost kao obiljezje cijele regije? Ofigledno postoji dvostruk standard pri prosudbi pojava na Zapadu i na Balkanu, kaze Todorova. Ona ne smatra upitnim navedena obiljezja Balkana nego njihovu fun- kciju kao stereotipa, naime pretjerano i fiksirano uopéavanje na temelju individulnih ili grupnih karakteristika i instrumentalizaciju tih stereotipa. Nuzno je dakle ukljuciti Balkan u opée europske pojave iz poredbene perspektive a ne getoizirati taj prostor u diakronom prostornom kontinuitetu. Todorova se mora osvrnuti i na polititke posljedice svoje analize. Ona dakako osuduje ekscese balkanskih politi¢ara ali zbog toga Sto ih vidi u poredbenoj perspekti- vis "Europom" izlaze se optu2bi da relativira balkansko zlo i da njeno misljenje moze biti zloupotrebljeno od nacionalista i protivnika Zapada na Balkanu.’ Naposljetku se Todorova obazire na pokuSaje da se negativno obiljezen pojam Bal- kana zamijeni neutralnim pojmom "Jugoistotna Europa". No ni u tom se sluéaju ne moze izbjeéi ideolo8ki pristup "balkanizma", "Istoéna Europa" a i "Srednja Europa" “Istogna Srednja Europa" ili "Jugoistoéna Europa" je predmet na zapadnoeuropskim i ameriékim sveutili8tima kao poddisciplina europske historije. No za ostali dio Europe ne postoje nastavni predmeti: "Sjeveroistoéna Europa", "Jugozapadna Europa" ili "Zapadna Srednja Europa", a Stovise niti "Zapadna Europa". Naziv je samo "Europa" bez ikakva etiketiranja kao standard dok posebno oznateni dijelovi Europe imaju znatenje "drugotnosti". 299RADOVI ~ Zavod za hrvatsku povijest, vol. 34-35-36, 2004. str, 291-301 Autorica bi Zeljela vise studija koje bi naglasile posebnost Balkanskih struktura, usmjerenja i dogadaja prema ostaloj Europi, ali i razligitost u samom balkanskom pro- storu. Pri tom se ne bi smjelo usporedivati Balkan s tobo2e jedinstvenim i stabilnim zapadnoeuropskim modelom, prelazeci preko tamoSnje razlititosti. Buduci da se referati prete2no bave Jugoistognom odnosno Isto¢nom Europom kao “periferijom" "jezgre" Europe, zanimljiv je poredbeni materijal u prilogu Maxa Engmana © nordijskim zemljama u europskoj povijesti. I Sjeverna je Europa naime bila predmet zapadnoeuropskih predrasuda i pristranosti. Autor istiée da "Sjever" nije homogena zona nego da ima vrlo osebujne regije i Zeli da se Sesto ignorirana ili zabo- ravijena "periferija" ukljudi u diskusiju o Europi, Upozorava da je "Europa" kaleido- skopski koncept i da razligito izgleda iz pojedinih kutova. Usvom prilogu"Povijest Zidova — paradigma jedne europske historije" Dan Diner obrazlaze svoje miSljenje da se iz. toboze uskoga kuta Zidovske povijesti otvara obuh- vatna europska perspektiva, koja izrasta iz kulturno-geografske, transteritorijalne, transnacionalne i protomoderne te religijski-tekstualno posredovane povezanosti Zidova. Unatoé zahtjeva Moderne za prilagodavanje i asimilaciju odréala se neinstitu- cionalna povezanost Zidova i u postmoderno doba. Heinz Duchhardt je u svojem komentaru beékom simpoziju o pitanju kakva bi tre- bala biti europska historiografija, formulirao osnovne probleme proizasle iz referata i diskusija. Kakva bi dakle morala biti "europska historija" kao historiografski izazov s obzirom na otekivanje javnosti i politike da se tako neSto ostvari? Pri tom valja imati na umu napetost izmedu zajedni¢kih struktura mnogih curopskih drZava te drustava i regionalnih posebnosti. Ta se napetost pri "europeizaciji" historije ne moze ukloniti. "Europska historija" mora uvijek biti vie od pukih zbrajanja nacionalnih povijesti ali s druge strane ne smiju se sve te posebnosti podrediti zajedni¢kim strukturama. Ta historiografska napetost ima za posljedicu pokuSaje analize relativno homoge- nih velikih europskih regija kao prilog "europskoj" historiji a uglavnom se ne pokuSava istrazivati Europa kao cjelina. Medutim, prema Duchhardtovu mialjenju, studije odredenih velikih prostora jo’ nisu dostigle Braudelove rezultate pri istrazivanju Sredozemlja koji su tako oplodili suvremenu historiografiju. No historijska se znanost ne mo%e odreéi "globalizacije" kao suvremenoga kljuénog pojma. Na 19. Medunarodnom kongresu povjesniéara u Oslu (2000) prva je od triju "velikih tema" bila posveéena perspektivama globalne historije, njenim kon- ceptima i metodologiji. No Duchhardt je uvjeren da je za radnoga povjesnitara "glo- balizacija" vise trauma nego pravi izazov. On istide da je betki simpozij istaknuo atraktivnost istrazivatkoga podrudja "Peri- ferija i Europa" i to u dvostrukom smislu: najprije urastanja regija europske periferije ucuropske” strukrure a zatim odjeka misli o Europi, koja je znatno starija od svih eu- ropskih politiékih konfederacija. U "Jugoistoénoj" i "Istoénoj srednjoj Europi" to je istrazivanje u poéecima pogotovo u vezi s drugom tovkom jer je prije preobrazbe 1989/90. (pada Berlinskoga zida) bilo nezamislivo da se znanstveno raspravlja 0 na- stanku i razvoju europske svijesti. Autor vjeruje da bi europska historiografija mogla podlei javnom pritisku da prati integrativne polititke procese i da Sto brée isporuti trZi8tu sinteze za koje vrijeme jo8 nije zrelo, "Europska historija" kao predmet interesa brojne publike prisutna je u pro- 300Miryana GROSS ~ Europa ~ Sto je to? gramima najzna¢ajnijih izdavata, Pri tom su predmeti istrazivanja tipiéne pojave kon- tinenta kao Sto su migracije i manjine preko kojih se kreée "kulturni transfer" izmedu dréava i drustava, Uz ostalo Duchhardt spominje i istrazivanje odnosa izmedu susjed- nih naroda koji su u odredenim fazama bili puni dramatike. Autor dakle dr2i da historijska znanost ne smije pasti pod utjecaj osjeéajno-publici sti¢ke propagande za europsku integraciju ali da ipak mora primiti neke poticaje "eu- ropeizacije". Ni u kojem sluéaju historiografija ne bi smjela opisati povijest Europe kao jedinstven uspjeSan razvoj niti preci preko njene podjele i mentaliteta suprotnih curopskoj svijesti. 301FILOZOFSKI FAKULTET SVEUCILISTA U ZAGREBU ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY INSTITUT FUR KROATISCHE GESCHICHTE RADOVI 34-35-36 ZAGREB 2001-2004Izdavacé Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta SveudiliSta u Zagrebu Za izdavaca Neven Budak Redakcija Ivo Goldstein Borislav Grgin Mirjana Matijevié-Sokol ‘Nenad Moaéanin Boris Olujié Nik8a Standié BoZena Vranje8-Soljan Urednik Mario Strecha Tajnik redakcije Hrvoje Graéanin Adresa urednistva Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet Zagreb, Ivana Lutiéa 3 tel. 385 1/ 6120 150, 6120 158, fox. 385 1/ 6156 879 izlazi jednom godignje. lzdavanje éasopisa sufinancira jarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Cosopii Mi RjeSenjem Republizkog komiteta za prosvjetu, kultury, fizitku i tehnitku kulturu SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X.1982. Easopis »Radovie osloboden je plaéanja poreza na promet proizvoda. Casopis je registriran u Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod brojem UP-547/2-84-1984.Naslovna stranica Iva Makvié Tisak Tiskara Rotim i Market, Lukavec Tiskanje zavrseno u srpnju 2004. godine Naklada 400 primjeraka CIP - Katalogizocija u publikaciji Nacionalna i sveutiligna biblioteka, Zagreb UDK 949.75 RADOVI 34-35-36 / luredivatki odbor Mario Strecha... et al.). - Zagreb : Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, 2002.-2004. - 520 str. ; 24 cm — Summaries. ISBN 0353-295X