Professional Documents
Culture Documents
NSK Vrelo2.dio Nemoral
NSK Vrelo2.dio Nemoral
0
Naš svet knjiga
1
Naš svet knjiga
Ured mog oca me je činio nesigurnom. Danas je bilo i gore jer je Ilia ušao
dok sam čistila sto. Bio je duplo stariji od mene, pri tome i oženjen, no to ga
nije sprječavalo da me gleda na način koji me je gledao. Njegove plave oči su
bludničile preko moga tijela od čega se moja koža naježila.
Bio je upozoren da me više ne dodiruje.
Prvi put kad se to dogodilo, nisam znala što da radim. Bio je uposlenik
moga oca i imao je gadnu narav. Poljubio me sa slinavim ustima i kad sam
ga odgurnula, on se ispričao.
Drugi put, nije. Zgrabio me i pritisnuo uz zid kad je moj otac bio odsutan,
a jezik gurnut u moja usta je bio napadan. Iliine ruke su me nezgrapno pipale
od čega sam se protivila i migoljila.
Podsjetila sam ga na njegovu suprugu, no on se na to nasmijao i rekao da
je to moja krivica. Bila sam previše primamljiva da bi držao svoje ruke
podalje.
Nekako, koliko god da sam se trudila da ga izbjegnem, on nađe način da
me pronađe samu i nepoželjni upadi su eskalirali.
Prestala sam nositi suknje kad ju je jednom zadignuo, dok su moj otac i
brat imali sastanak s Talijanima jedno popodne. Ilia je bio desna ruka moga
oca, no Talijani su bili staromodni i upoznavali su se jedino s porodicom.
Prijetio mi je, rekavši da će kazati mom ocu da sam ga pokušala zavesti.
Samo je par osoba znalo da nisam zapravo domaćica, već vanbračna kćerka
Sergeya Petrova. Otac me je mrzio i nisam željela da dozvolim da mu Ilia da
još više razloga. Skupila sam hrabrost i odmarširala u očev ured i molila ga
za pomoć dok su mi trepavice bile mokre od suza.
Nije mi povjerovao.
I to me je slomilo skoro isto koliko kad mi je majka umrla. Osjećala sam
se kao da ništa od mene nije ostalo.
Bio je to prekriveni blagoslov, zapravo. To je fokusiralo moj strah od Ilie,
sažet i ispoliran sve dok nije postao oštar dio bijesa, koji sam mogla nositi.
Borila sam se protiv svakog neželjenog napada ili milovanja, svaki put kad
2
Naš svet knjiga
bi stavio svoja usta na moja čak i kad je postao agresivniji i znala sam da mi
vrijeme istječe.
Uskoro, dodirivanje mu neće biti dovoljno.
Moj polubrat Konstantine je najvjerojatnije naslutio da nešto nije kako
treba tog dana kad je ušao u moju sobu ili je možda vidio da Ilia ulazi. Ja sam
se presvlačila i kad sam došla do donjeg rublja tad je izvor mojih stalnih
prijetnji kliznuo u moju sobu i zatvorio vrata.
„Izlazi,“ rekla sam, hvatajući prekrivač s mog kreveta koji sam iskoristila
da se prekrijem. Ilia mi se lukavo nasmiješio kao i uvijek, kad je kanio
ignorirati moje proteste i radio što god da je jebeno želio. Prišao mi je,
istrgnuo prekrivač iz mojih ruku i njegove ruke su bile na meni sekundu
kasnije. Njegove odvratne usne su se spljoštile na moje prigušujući moj
vrisak. Njegovi grubi prsti su tražili svoj put ispod ruba mojih gaćica.
„Stani,“ rekla sam drhtavog glasa.
Vrata su se naglo otvorila, no iako se Ilia pomjerio brzo, bilo je prekasno.
Moj brat je vidio sve, a njegovo lice se zaledilo. Konstantine je jedva imao
dvadeset godina i iako se činio mršavi imao je tijelo plivača i bio je varljivo
snažan. Trebao mu je minimalni napor da odvuče Iliu iz sobe do očeva
ureda.
Ovaj put, kad je moj otac čuo priču od Konstantina, nije imao drugi izbor
nego saslušati. Moj brat je rekao ocu da to riješi ili će on. Stoga je Sergey
održao Ilii govor zaokružen s odbačenom prijetnjom da me više ne dodiruje
i Konstantine se činio zadovoljnim. Naredbe moga oca su trebale biti zakon.
To je držalo Iliu podalje... neko vrijeme.
Zatim su se vratili njegovi uspaljeni pogledi natrag. Stajao je previše blizu
kad god smo u sobi zajedno i zadržavao se. Vraćao se svom ponašanju tako
lagano da nisam mogla ništa reći. Nije bilo određenih trenutaka kad je Ilia
prekršio zapovijed moga oca, no osjećala sam kako raste svaki dan.
Kako se gradi prema nečem užasnom.
Sanjala sam da je umro na užasan, krvavi način i to nije bila noćna mora.
To je bila želja. Zamišljala sam različite scenarije njegove smrti u svojoj glavi,
i dopustila im da me utješe.
Možda sam bila naivna no ja sam vjerovala da loši ljudi zasluže ono što
ih snađe.
Bilo je kasno jutro kad je Ilia ušao u ured i ja sam se zaledila, s krpom za
brisanje na sredini desktopa. Alarm je zazvonio i stisnuo moje mišiće. Moj
otac i Konstantine su izašli, a moja maćeha i polusestra su bile u vrtu u
3
Naš svet knjiga
stražnjem dijelu. To je značilo da me nitko neće čuti. Bila sam sama i lukavi
osmijeh na Iliinom licu mi je govorio da on to zna.
„Kako si danas?“ pitao je ležerno, prilazeći mi.
Stisnula sam se i odmakla, završavajući moj zadatak. „Dobro sam.
Upravo sam završila.“
Kad sam pokušala da odem s druge strane stola da ga izbjegnem, on je
promijenio smjer. „Onda imaš par minuta slobodnih sada?“
Boljelo je i disati, pa sam plitko udisala zrak. „Nemam, oprosti.“
„Ma daj. Nemoj biti takva.“ Stavio je ruke na moje bokove, jednu za
drugom i povukao me prema sebi. Mrzila sam strašno njegov dodir da je
peklo. Pržilo je ispod moje kože poput vrelog čelika. Lice mu je točno ispred
mog i njegov vreli dah je bio zagušljiv, zagrijavajući sav zrak koji sam
trebala.
S rukama oko mene nisam mogla pobjeći. Umjesto toga, sam se morala
boriti i moj glas je bio pun upozorenja. „Ilia stani. Nije ti dozvoljeno da me
dodiruješ.“
Bilo je skrivenog oružja po cijelom uredu. Čistila sam ovu sobu svake
sedmice zadnju godinu i znala sam skrivena mjesta. Tu su bili napunjeni
pištolji za koje mi je Konstantine pokazao kako se koriste, sakriveni iza
knjiga na zadnjoj polici. Nož ispod centra kauča.
„Ne mogu si pomoći,“ Ilia je rekao. „Ne mogu se držati podalje.“
Zagnjurio je svoje lice u moj vrat. Drhtavica gađenja je kružila niz moju
kičmu dok je on sisao i lickao. Stavila sam ruke na njegova prsa i odgurnula
ga snažno koliko sam mogla, no on je bio puno jači. Ja sam bila mušica, jedva
primjetna za medvjeda.
„Ne,“ rekla sam glasno i ljutito. Koliko puta sam mu to rekla ranije? „Moj
otac ti je dao zapovijed.“
„Njega nije briga. Oboje znamo da ga baš boli kurac za tobom. Do vraga,
ako ga pitam on bi te vjerojatno dao meni.“
Užas se penjao mojom kožom. U dubini svog srca sam znala da je to što
je rekao bila istina. “Konstantine...”
„Ti misliš da se ja bojim tvog brata? Ja sam desna ruka tvoga oca. Ja mogu
što god jebeno želim.“
Ruke su mu kliznule ispod moje majice tražeći moje grudi. Ne više. Ovo
će prestati. Nisam mogla tolerirati njegov dodir više niti jedne jebene
sekunde, pa sam mu odvalila šamar preko lica tako snažno da mi je dlan
4
Naš svet knjiga
5
Naš svet knjiga
SADAŠNJOST
Aleksandar je trzao svojim koljenom dok je gledao kroz prozor niz koji
lije kiša, a taj zvuk me jebeno nervira. Zašto mora biti tako neurotičan? Ovo
je bio treći sastanak u zadnje vrijeme. Sjedio sam pored njega u stražnjem
dijelu Lexus SUV-a i pomislio da ga prisilim da prestane protiskajući cijev
mog Glocka u njegovo koljeno.
Ne da bih ga upucao.
Mislim, ovaj Lexus samo što je stigao u trgovinu jučer.
„Alek,“ uzviknuo sam.
Njegovo koljeno je prestalo vibrirati, okrenuo je glavu da me pogleda i ja
sam imao pogled na njegovo glupo lice. Njegovo čelo je bilo preveliko i
pljosnato, a oči su mu bile male.
„Molim?“ pitao je. Njegova noga se vratila na isto, zakucavajući pete u
pod. Zar on nije mogao čuti koliko je to iritantno bilo? Pogledao sam u nogu
koja me nervira i on se zaustavio. „Oprosti. Popio sam Red Bull odmah
nakon što si nazvao.“
Super. Bio je nervozan od prevelike količine šećera i kofeina što je značilo
da će pronaći drugi način da me iznervira u roku od trideset sekundi.
Nisam mogao podnijeti nepotrebne zvukove. Prsti koji tutnjaju od sto su
me tjerali da stisnem čeljust do bola. Klikanje kemijskom olovkom me je
punilo bijesom. A kad Alek otvori svoja glupa jebena usta da kaže neku
glupu jebenu stvar sve mi se zacrni ispred očiju.
„Koliko ima još?“ Povisio sam glas prema Johnu, mom vozaču.
Pogledao je prema navigaciji. „Pet minuta.“
Kiša je udarala od auto, no osim toga unutra je bilo tiho. Lexus je bio
dobar auto. Možda kažem prodavaču da ga ne stavi na prodaju za nekoliko
sedmica. Umorio sam se od Porschea koji sam posudio za sebe i morati ću
ga zamijeniti uskoro. Pametni ljudi nisu kupovali sportski auto tijekom zime
u Chicagu, a pametni ljudi obično imaju novac.
Na ulici je bio mrak. Ili nije bilo uličnih svjetiljki ili su bile onesposobljene.
Što god da je od toga, meni je odgovaralo. Nisam želio da bilo tko vidi ono
što će se odvijati. Ne bih ni trebao biti ovdje. Ovo je bilo ispod mene, no moj
6
Naš svet knjiga
8
Naš svet knjiga
Zapravo, danas je bio njihov sretan dan. Morati će shvatiti kuda da idu
dalje odavde, no to barem nije odmah pravo u trgovinu robljem.
Ova skupina djevojaka je bila poput ostalih, možda čak i ružnija. Blijeda,
mrljava lica s jeftinom odjećom na neprivlačnim tijelima. Neke nisu bile
potpuni gubitak. S tušem i nešto šminke čak bi i mogle nešto zaraditi. Nisam
se zagledavao jer smo morali što brže odjebati. Njihovi pogledi nade su me
jeli pa sam uzeo svoj Glock i spustio ga sa strane.
Pojavilo se šaputanje i svaki pogled je pao na pod prestravljen. Izvukao
sam pištolj ne samo da ih utišam i umirim već da požurim Aleka. „Izaberi
jednu ili ću ja izabrati za tebe.“
Frknuo je kao da se suočava se nemogućom odlukom. Sranje, nije bilo
tako teško. Pa neće oženiti tu djevojku, samo je tražio toplo tijelo u koje će
ugurati svoj kurac. Dobro, ja ću izabrati djevojku za njega i možemo...
Zaključao sam pogled s jednom od djevojaka.
Sve druge su bile prepune straha, ali ova? Ona se nije činila uplašenom,
samo je izgledala umorno. Pištolj u mojoj ruci je bio usmjeren prema njoj.
Druge djevojke su imale isprazan pogled no plavušine oči su bile pune vatre
i života. Vrućina je prešla mojom kožom, cvrčala poput udara struje.
Ona nije bila najvrelija stvar koju sam ikad vidio. U drugačijoj prostoriji
izgledala bi vjerojatno bolje od prosječne. Osmica najviše. No u ovoj skupini
ružnih kučki? Plavuša je bila desetka. I nije prestala jebeno me gledati. Od
toga me je koža svrbjela.
Bila je previše mlada da bih kupila piće no dovoljno stara da upadne u
nevolju. Njena gusta kosa je bila boje žita i visjela do polovine njenih ruku u
valovima. To je bilo lijepo.
Čekaj, što? Jebeno... lijepo? Otrgnuo sam pogled od nje.
Kao da je Alek to osjetio i uhvatio se za to. „Ta plavuša je jebeno dobar
komad.“
„U redu je. Požuri.“
Alek je ušetao u grupu žena. Moje zanimanje je izazvano kad se sagnuo i
uhvatio plavušino rame. Izgledala je uplašeno no nije rekla ni riječ kad ju je
povlačio da ustane na svoje noge. Ni jedna od žena nije prišla da je odbrani.
Sve su bile u fazi preživljavanja, pokušavajući shvatiti koliko dugo ćemo biti
zainteresirani za plavušu, jer ćemo ostaviti njih na miru.
Djevojka je bila ukočena dok ju je vukao putem i ja sam stisnuo svoje zube
na Alekov čvrsti stisak na njenoj ruci. Nije mi se sviđala njegova ruka na
njenoj, što nije imalo smisla. Što je mene bilo briga kako se on odnosi prema
10
Naš svet knjiga
ruskoj kurvi? Pokušao sam i nisam uspio izbjeći njen pogled u cijev mog
pištolja. Riječi su izašle prije nego sam stigao i razmisliti o tome.
„Promijenio sam mišljenje. Pronađi sebi drugu djevojku, ja želim ovu.“
On je zastao i pitao, više iznenađeno nego iznervirano. „Stvarno?“
Nikad nisam uzeo jednu za sebe, no ova djevojka je gledala u mene kao
da sam slagalica koju ona želi sastaviti. Bilo bi zabavno gledati njen pokušaj.
Alek se nije ponašao kao da je razočaran što je izgubio svoj prvi izbor.
Bilo je skoro kao da je i očekivao.
Kako god. On je shvatio tko je bio njegov šef. Razgledao je po skupini
potom odmahnuo glavom. „Ne, idemo. Ostale su ružne.“
Filip i njegovi ljudi su već otišli prije nego smo mi izašli napolje i ja sam
podigao ruku štiteći oči od kiše. Ništa od toga mi se nije činilo u redu. Goran
će biti bijesan, a ja ću vjerojatno biti taj koji će mu sve to iznijeti. Bio je to moj
poziv za jamčevinu no barem će me Filip podržati.
Trgnuo sam stražnjim vratima i gledao u djevojku, bez riječi joj
naređujući da uđe. Njene krupne srneće oči su trepnule na auto, zatim joj se
pogled usmjeri na mene. Izraz mi se promijenio. Ući ćeš unutra ako znaš što je
dobro za tebe.
Imala je torbu koja je visjela poprečno preko njenog tijela i ona je podigla
remen preko svoje glave da je skine dok je prilazila da uđe unutra. Nije je
zaledio moj pištolj, što znači da nije imala zdravi strah od njega, a to bi moglo
značiti da će se teže kontrolirati.
Smjestio sam se na stražnje sjedište pored nje i zatvorio vrata s jakim
udarcem. Njen zaštitnički izraz i čvrsti stav su pokazivali koliko joj je
neugodno. Torba joj je bila u krilu i stisnula je remen čvrsto s obje ruke da
sam mogao vidjeti iscrpljeni drhtaj njenih ruku.
„Govoriš li engleski?“ zahtijevao sam njen odgovor dok je Alek sjedao na
suvozačevo mjesto.
Glas joj je bio blag i ženstven. „Da.“
Nisam znao kako da se osjećam povodom toga. Ponekad je bilo lakše ako
nisu ništa razumjele, jer si mogao slobodno razgovarati. Alek nije odrastao
u dvojezičnom domaćinstvu poput mene i ima problem kad treba
razgovarati na srpskom.
„Kući, John,“ rekao sam. Auto se pomjerio s pločnika. Izvukao sam
mobitel iz jakne i napisao poruku Goranu.
Ja: Sastanak je pao. Možda želiš provjeriti s onim tko ga je dogovorio.
Odgovor je stigao trenutno.
11
Naš svet knjiga
14
Naš svet knjiga
15
Naš svet knjiga
16
Naš svet knjiga
Zamislio sam đavolski osmijeh na svom licu kad sam se smiješio. Bio sam
sretan što sam imao dodatnu stvar za moć. Ako me bude gnjavila večeras,
zaprijetiti ću joj da ću baciti bilješke. To će je motivirati.
Izgledala je poraženo i ramena su joj se spustila. „Što ću morati uraditi,
Vasilije, da je zaslužim natrag?“
Moje ime na njenim usnama je bilo neobično uzbudljivo.
Vjerojatno ga je zapamtila kad ga je Alek koristio, no ona je izbjegla
njegov uznemirujući naglasak i izgovorila ga pravilno. Ah, znači bila je
pametna.
S tako malo riječi, razumjela je svoju ulogu, što je bilo dobro. Ako daš ženi
centimetar, ne samo da će uzeti kilometar već će ti zabiti nož u leđa kad bude
gotova. I vjerojatno će se smijati dok te bude gledala kako se grčiš od bola.
Postoji samo jedan način na koji će ovo funkcionirati. Ja utvrdim svoju
dominaciju nad Oksanom, jebem je dok mi ne dosadi i zatim je pošaljem
Miri, jednoj od suradnica moga ujka koja vodi javne kuće.
Njen ledeni pogled nije se pomjerio s mene. Gledala me je poput zebre
koja pije vodu pored lava. Omotao sam prstima oko korica bilješke i ona se
trgnula kao da sam prošao rukom između njenih nogu. Jesam li joj izgledao
strašno u zatamnjenom prostoru auta cereći joj se osmijehom punih zuba?
Moj mobitel je zavibrirao s porukom od Filipa.
Filip: Sastanak sutra u 09:00 ujutro u tvom uredu.
To nije bilo pitanje, no ja sam se ponašao kao da je bio.
Ja: Okay.
Očito, imamo sranje koje treba riješiti.
Ostatak vožnje je bio u tišini. Djevojka je gledala kroz prozor, gledajući u
ništa jer je vani bio mračno i kišno, a moja kuća nije bila blizu ničeg osim
terena za golf. Ne bih rekao da se bila opustila tokom vožnje, no kad je SUV
skrenuo s prilaza i kad je ugledala moju kuću, ona se napela.
Da li joj je izgledala kao palača? Bila je osvijetljena noćnom rasvjetom.
Čineći da kuća od osam spavaćih soba, s garažom za šest auta izgleda moćno
i blještavo. No, ne bi bila tako velika da je porodica Marković živjela tu, no
sad sam bio samo ja i osjećala se kao špilja.
Luka me je nagovarao da je prodam. Porez je bio ogroman, no tko ga jebe.
Mogu si to priuštiti i nisam bio spreman da je se odreknem. Je li to bila
krivnja? Nisam bio u podrumu otkako su Luka i njegova djevojka otišli.
17
Naš svet knjiga
John je parkirao u garažu. Uzeo sam svoju jaknu s poda i otvorio vrata
izlazeći s Oksaninom bilješkom zataknutom ispod ruke. Alek je izlazio sa
suvozačevog sjedišta i čudan izraz njegovog lica me je zatekao nespremnim.
„Što je?“ pitao sam.
Glas mu se stišao. „Vasilije, budi oprezan. Ona me uznemiruje.“
„Ti se brineš zbog djevojke?“ Je li on bio ozbiljan? Ponašao se čudno i to
mi se nije sviđalo.
„Trebao sam izabrati jednu ružniju.“
Počeo mi je ići na živce. „Aleksandar. Koji kurac ti pričaš?“
Kao da je odjednom postao svjestan svoje okoline i lice mu je postalo
bezizražajno. „Ništa.“
Pomjerio sam se da smanjim udaljenost i isprsio svoja ramena prema
njemu u prijetećem stavu. „Imaš nešto za reći, stoga reci.“
Odmaknuo se i podigao svoje ruke u neprijeteći stav. On nije volio pričati,
a još manje se volio boriti. „Ti... uvijek želiš ono što drugi ljudi imaju.“
Moja trenutna reakcija je bila stisnuti ruke u šake. Ja sam bio veliki dečko,
koji je volio da koristi svoju privatnu teretanu. Alek je bio viši od mene, no
on je bio mekan, bio je alergičan na sve vrste naprezanja, osim za jebanje.
Sranje, on se zadiše dok se penje uz stepenice. Mogao bih ga oboriti s jednim
udarcem.
No on nije bio u krivu.
Ja jesam želio ono što drugi ljudi imaju. Želio sam da poštovanje koje je
moj otac tako lako dao Luki, a ne meni. Odanost koju je Lukina djevojka dala
njemu. A najviše, želio sam poziciju moga strica na čelu porodičnog biznisa.
Pogledao sam u Oksanu kroz zatamnjena stakla auta. Da, i nju sam želio.
Ja želim sve.
Tenzije su popustile i ja sam olabavio svoje šake dok se rezervni plan
javio. „Javiti ću Miri da dolaziš i reći joj da je na moj račun. Što god želiš,“
moja mirovna ponuda bi trebala biti više nego dovoljna. Alek je izvukao
deblji kraj iz ovog dogovora ili sam barem tako čuo, jer nikad nisam platio
za seks. On može imati djevojku ili dvije za večeras koje su profesionalke,
radije nego sramežljivu Ruskinju koja bi mogla biti užasni laik.
On je gledao kroz prozor veoma dugo, promatrajući je. Podigao sam
obrvu u oštri luk. Da li će odbiti moju ponudu i završiti bez pičke uopće?
„Okay,“ rekao je konačno.
18
Naš svet knjiga
20
Naš svet knjiga
21
Naš svet knjiga
22
Naš svet knjiga
23
Naš svet knjiga
________________________________
* O'Hare međunarodni aerodrom u Chicagu
25
Naš svet knjiga
26
Naš svet knjiga
ruke unutra. Već sam bio ispod, s jedne strane približujući moj dodir bliže.
Ona zadrhta i dah joj se ubrza. Grudi su joj otežale boreći se za disanje.
Njena topla ruka je prekrila moju na čvoru i ja sam zastao. „Dati ću ti što
želiš.“ Progutala je dah, skupljajući snagu. „Hoćeš li i ti isto? Molim te,
Vasilije?“
Ton je bio nježan no riječi su joj imale težinu. Zašto je toliko mrzila
dodire? Ona je pomjerila moju ruku i ja sam joj to dozvolio. Olakšanje je
vidljivo bilo na njoj. Prostor je i za mene dobro došao, također. Krv je već
pumpala kroz moj kurac i to mi se jebeno nije sviđalo. Ona je bila Ruskinja.
Pička je pička, moj kurac je ispalio na mene.
Okrenuo sam se i ušao u sobu, sjeo na krevet i naslonio se na svoje ruke.
Želio sam skinuti ogrtač s nje. Kliznuti rukama unutra i povući ga dolje
polako sa svake strane, mučeći je dok otkrivam svaki goli dio njezinog tijela.
No, tjerajući je da to uradi pod mojom naredbom je bilo bolje. Želio sam je
preplavljenu i povijenu ispod moje kontrole.
Izašla je pažljivo na svjetlo sobe i stala ispred kreveta, njen pogled
zalijepljen na moje grudi. Rekla je da će mi dati što želim, no nije imala
jebenog pojma što je to.
„Skini.“
Ta jedna riječ od mene je izbila zrak. Pucketao je s intenzivnošću dok su
njene drhtave ruke pale do pojasa. Elektricitet je prštao mojom kožom dok
je ona polako odvezivala čvor.
Ja sam svom osoblju davao naredbe i stalno sam ponavljao Aleku što da
radi, no ovo... ovo je bilo drugačije.
_______________________
* b’layd- ruski, pizda, kurva
28
Naš svet knjiga
29
Naš svet knjiga
30
Naš svet knjiga
podižu na njenoj koži. „Ti znaš kakav će to biti osjećaj kad ja gurnem svoj
kurac unutra i pocijepam tvoju nevinu malu pičku?“
Zadahtala je, gušeći se.
Odluka je bila donesena trenutno. Nema jebanja večeras. Ostaviti je
privremeno u iščekivanju me je činilo tako tvrdim da me je kurac bolio. To
dolazi jer ja tako želim, a ja ću dobiti zadovoljstvo od nje na drugi način. Kad
sam bio spreman, nastavio sam gurati. Pritiskat ću je dok mi ne kaže stop.
Ona je trepnula i pokušavala se sabrati. Njene ruke su se podigle i otišle do
mog remena, a ja sam stajao poput idiota, zapanjen. Moj kurac je bio
oduševljen, no ostatak mene je bio bijesan. Ja sam bio taj koji ima kontrolu,
a ne ona. Ovo će se dešavati pod mojim uvjetima.
Uhvatio sam njena zapešća i stavio ih iza njenih leđa, sileći je da izvije
svoje grudi prema meni. Vrućina iz njih se probijala kroz pamuk moje
košulje kad ih je pritisnula uz moje, a njena brada se trznula. Gledao sam u
njene zaprepaštene oči. Ja nisam tip koji obraća pažnju na boju očiju. Ja
obraćam pažnju na dijelove koji mene zanimaju, sise i guza. Sad sam gledao
u svaku promjenu njenih plavih zjenica.
„Ti si lijepa.“
Zaledio sam se. Usta, koji kurac? Pojačao sam stisak na njenim zapešćima
podižući njene ruke dalje od leđa, kao da sam je kažnjavao što je izazvala
moj glupi komentar. Mišići oko njene brade su se stisnuli, davši do znanja
da je stisnula čvrsto zube.
Bila je gola u mojim rukama i naša lica su bila samo dah udaljena. Svaka
sekunda tišine koja prođe je bila teža od prethodne.
Njene sočne usne su bile upravo tu ako ih poželim uzeti. Nije se zgrčila u
mom stisku niti mi je rekla da prestanem. Samo je stajala tu, gledajući u
mene. Čekajući da uradim nešto.
Stoga, jebem ti.
Spustio sam glavu i zalijepio svoje usne na njene.
31
Naš svet knjiga
Oksana je oštro uzdahnula kroz nos kad je poljubac počeo. Usne su joj
bile tople i mekane. Pomjerio sam ugao, pronašavši poziciju koje je bila
ugodnija, s obzirom da se ona nije pomjerila. Nije prekinula poljubac, no nije
ni pružila nikakvu podršku, također.
A zbog čega i bi? Ovo je bila najgluplja jebena ideja ikad. Koji kurac sam
mislio, da sam je poljubio? Koliko čedna je bila djevica?
Drek. Što ako je ovo bio njen prvi poljubac? Bilo bi veoma čudno da je
bio. Osjećao sam se kao da sam ponovo u srednjoj školi, hvatajući se naokolo
s djevojkama, ne znajući koji će mi sljedeći potez biti. Mrzio sam taj osjećaj
skoro koliko sam mrzio to što nisam mogao odvojiti svoje usne od epskog
propusta od poljupca.
Usne su joj se razdvojile, vjerojatno da nešto kaže, no ja to nisam
dozvolio. Umjesto toga, pronašao sam svoj put unutar njenih usta i osjetio
udar koji struji kroz nju. Klizanje mog jezika uz njen je bio jebeni prekidač
za aktivaciju jer se opustila. Njen jezik je oklijevajuće potražio moj. Usne su
joj se više otvorile i konačno mi je uzvratila, čineći je voljnom sudjelovati u
poljupcu.
Srce mi je počelo brže kucati i bez razmišljanja, moje ruke su se penjale
uz njene ruke, preko ramena u njenu kosu. Povukao sam njenu glavu unazad
i gurnuo svoj jezik dublje u njena usta. Uzimao sam. Utvrđivao. Posjedovao
sam je svojim poljupcem koji je postajao sve intenzivniji svake sekunde. Bilo
je divlje i graničilo se gubljenjem kontrole.
Njene ruke su ponovo došle do mog remena i dozvolio sam joj da ga
oslobodi i otkopča sponu. Bio sam previše fokusiran na način na koji se njene
usne pomjeraju uz moje da je zaustavim. Otkopčala ga je drhtavim rukama
i povukla zatvarač, očešavši moju tvrdoću. Zastenjao sam uz njene usne, no
odgurnuo sam je prekinuvši povezanost.
Oči su joj bile potpuni kaos i zbunjenost.
Moje otkopčane farmerice su visjele na kukovima, a moja erekcija stršila
ispod pamuka mojih bokserica, želeći nju kroz neotvorene strane mog
zatvarača. Želja je pulsirala kroz cijelo moje tijelo. Osjetio sam je u svakom
32
Naš svet knjiga
33
Naš svet knjiga
pratio vrhom kurca liniju njenih usana. Klizio sam svojim vlažnim mesnatim
dijelom naprijed natrag, pripremajući se za ulaz.
„Otvori svoja prokleta usta.“
Poslušala je moju zapovijed. Što bi djevica uradila ako bih je udario
svojim kurcem? Koliko daleko bi mi dopustila da idem?
„Tako je,“ rekao sam lagano klizeći između njenih usana. „To je dobra
djevojka.“
Bio sam u njenim ustima cijele tri sekunde i bio sam zabrinut da ću
izgubiti kontrolu. A ona čak nije ni radila još ništa. Držao sam njenu glavu
kad sam počeo gledati svoj kurac kako ulazi i izlazi u dugim sporim
pokretima. Krv mi je tutnjala u ušima natječući se s vlažnim zvukovima
mojih pokreta.
„Sisaj.“ Moj glas je bio bez daha. „Pokreni svoj jezik.“
Drek. Zbog čega sam joj, koji kurac to govorio? Zadovoljstvo se kovitlalo
nisko u mom stomaku, vijugajući se prema vani dok je sisanje bilo jače i
usredotočio se na osjećaj. Nisam mogao suzbiti drhtaj kad je prešla svojim
jezikom oko mene.
„Jebo te, da, baš tako.“
Pomjerao sam debelim kurcem unutra i van iz njenih usta dok nije bio
sjajan od pljuvačke, a ja sam tražio pravi ritam. Nikad nisam morao učiti
djevojku kako da mi puši i uživao sam u ovoj ulozi s njom kao mojim
učenikom. Zabio sam se skroz do kraja, sileći vrh da ga stegne grlom i kad
je glasno zagrcnula, kroz mene je prešla tamna satisfakcija.
Da li je postojao bolji zvuk od slušanja kako se cura guši nad tvojim
kurcem? Ako je postojao, ja ga nisam čuo.
Oksanini dlanovi su se stisnuli oko mojih bedara i ja sam se povukao pola
koraka, izvukao ga i uz usta dozvolivši joj da dođe do daha. Prošao sam
rukom preko mokre dužine, natežući ga dok se ona oporavlja. Neću moći još
dugo izdržati u njenim vrelim ustima. Trebam li svršiti po njenim sisama,
označiti je?
Ne. Bolja, zlobnija ideja se javila u mojim mislima.
„Da li je itko lizao tvoju pičku?“ Moj ton je bio grešan. Ako nikad nije tipu
pušila, to je malo vjerojatno, no ja sam želio da budem jedini.
Lice joj je već bilo ružičasto od grgljanja, no zacrvenilo se od tog pitanja.
Ja sam kanio nju kušati bez obzira kako odgovori.
Lizati cure dolje je bilo zabavno skoro kao i jebanje. Tad su bile
najranjivije, a moja moć nad njima je bila najbolja.
35
Naš svet knjiga
Mogao sam natjerati djevojku da pristane skoro na sve kad je moj jezik
bio na njoj. Na taj način sam uvjerio zadnju djevojku da pokušamo analno.
Šteta što je odustala nakon prvih deset sekundi, gubitnica.
Djevojka ispred mene nije bila gubitnica. Ja sam bio kreten i ona je to
primila.
Njena podčinjenost je bila ludilo. Mogu uraditi skoro jebo te, sve. Sve
bolesne želje. Nikad nisam trebao nešto kao ovo sada čak ni osvetu koju sam
planirao za svog strica. Kako zahtijevam njenu odanost i poslušnost, tako mi
je daje.
„Odgovori mi,“ naredio sam. „Da li je već neko bio dolje?“
„Ne,“ šapnula je.
Zatvorio sam oči od zadovoljstva koje je plovilo mojim sistem. Kako je do
vraga mogla ostati toliko nevina? To ću shvatiti kasnije. Upravo sada, želio
sam je uprljati i učiniti je svojom. Natjerati je da postane ovisna o mojoj
marki.
Njena usta su čak postala vrelija kad sam ovaj put kliznuo u njih. Ona
nije trebala smjernice. Jezikom je prelazila preko mog kurca, a zvuk sisanja
je glasnije odjeknuo kad mi je dozvolila da pumpam brže. Moji bokovi su se
zabijali prema njoj, jebući njeno lice, omotao sam ruku iza njene glave da bih
mogao održati tempo guranja.
„Svršiti ću u tvoja usta,“ rekao sam, glas mi je stisnut od zadovoljstva.
„Ti ćeš zadržati moju spermu unutra dok ti ja ne kažem da progutaš.
Shvatila?“ Vrelina se penjala uz moje noge. Drhtanje se pojavilo. „Niti kap
dok ja to ne kažem.“
Njeni prsti su se omotali oko mojih nogu, a nokti su joj grebli moju kožu.
Zubi su zagrebli preko moje dužine, no to je bilo dobro. S obzirom da me
nije cijelog mogla primiti u svoja usta, povukao sam se, omotavši obruč od
mojih prstiju oko korijena kurca zajedno s njenim usnama.
Osjetio sam se teškim. Kao da se sve unutra kovitlalo, zbijajući se s
poražavajućom potrebom da svršim. Bio sam tako jebeno blizu.
„Pogledaj me.“ Glas mi je bio mračan i glasan, skoro kao povik. Pogled
joj je pao na moj i ja sam bio gotov. „Jebo te, jebo te, jebo te.“
Moj orgazam je ispalio jednu vatrenu navalu u isto vrijeme, uništivši me
akutnim zadovoljstvom sa svakim mlazom. Ona se trgnula kad sam svršio
na njezin jezik no ja sam stavio obje ruke na njenu glavu i čvrsto je držao dok
sam punio njena usta. Noge su mi drhtale od snažnog napada mog orgazma
i ja sam se pitao da li ja nju držim tu kao podršku.
36
Naš svet knjiga
Usporio sam svoje pokrete dok nisam prestao i ispraznio i posljednju kap
u nju dok je preplavljujući osjećaj u mom sistemu počeo blijedjeti. Sveto
sranje, to je bilo savršeno i čini mi se da se ona pokorava. Nisam osjetio da je
njeno grlo poskočilo od gutljaja.
Polako sam se izvukao, ne želeći da ni kap moje sperme klizne s tih njenih
pink usana. Ona se vratila natrag, njene ruke na koljenima i njene usne
stisnute, čekajući moju naredbu. Povukao sam hlače i zakopčao zatvarač,
zatim prešao prstom preko njenog obraza. „Sviđa li ti se kako se moj okus
okreće u tvojim ustima?“
Bilo je upitno da li bi i odgovorila, jer nije ni mogla. Njen jezik natopljen
spermom se nije mogao pomjeriti jer sam ja zapušio. Imao sam apsolutnu
kontrolu.
37
Naš svet knjiga
Vasililijeve oči su sjale sa zlom dok je stajao ispred mene, noseći cerek i
svu njegovu prokletu odjeću. Bila sam poput yo-yoa između bijesa i
poniženja tokom pušenja no pojavio se još jedan osjećaj u daljini koji sam
pokušala ignorirati. Da li nekom bolesnom dijelu mene to baš i nije smetalo
toliko?
Nakon Ilie, nitko me nije dodirnuo.
Na početku, ja sam tako željela, no vrijeme je prolazilo i prošle su duge
tri godine. Sjedila sam pored, slušala priče mojih prijatelja o tome kako se
zabavljaju i gube svoju nevinost i znatiželja me je jela. Žudila sam za tim da
budem poput njih i željela sam znati kakav je to osjećaj. Unatoč tome što sam
rekla Vasiliju, ja sam željela ruke na mom tijelu koje nisu bile moje. On će mi
to dati, zar ne?
Da mogu govoriti, moj odgovor bi bio ne. Ne, nije mi se sviđao njegov
'okus'. Bilo je slankasto i neobično trnulo, a pljuvačka se brzo stvarala u
mojim ustima da se tome suprotstavi. Potreba za gutanjem je bila trenutna.
Strpljivo sam čekala da mi kaže da mogu.
Zgrabio je rub svoje majice i skidao je preko svoje glave, bacajući je sa
strane. Potreba za gutanjem sad je bila šokirajući hitna. Njegova gola,
formirana prsa su me tjerala da ga opet zamrzim iznova. Zašto je kojeg vraga
on morao tako dobro izgledati? I još gore, zašto je on toga morao biti
svjestan? Nisam bila sigurna kakav sam izraz imala na svom licu, no to je
izazvalo samodopadni, arogantni izraz kod njega.
Mišići su mu se napinjali ispod glatke kože i moj pogled je lutao preko
njegovog privlačnog i opasnog izgleda. Bio je moćan u svakom smislu te
riječi.
Vasilije je povukao moju punđu. „Dolje.“ Želio je da raspustim kosu?
Oslobodila sam je, a zatim je pokazao prstom prema krevetu. „Lezi na leđa.“
Srce mi se stisnulo u grudima. Budalasto sam pomislila s obzirom da je
svršio da sam ja bila slobodna, no očito je seks još uvijek bio njegov plan.
Trebala bih biti zahvalna. Zavođenje sam grozno odradila, no ipak je upalilo.
Podigla sam se na noge. Hoće li primijetiti ako progutam? Mogu li odglumiti
38
Naš svet knjiga
39
Naš svet knjiga
40
Naš svet knjiga
Udahnula sam duboko. Pređi preko toga i igraj svoju ulogu. Kad ovo bude
gotovo, ako Vasilije još uvijek bude stajao natjerati ću ga da legne poput mog
jebenog psa. Ta ideja mi je bila dovoljna da me drži tihom. Namjestila sam
jastuk i polegla glavu na njega okrećući se od njega.
„Nemoj dolaziti na ideju da me ubiješ.“ Madrac se udubio dok se lagano
približavao. „Ako me ubiješ, moja porodica će te natjerati da moliš za smrt i
onda te držati na životu sedmicama dok ti moliš.“
„Krasno,“ izletjelo mi je.
Nasmijao mi se bez smijeha. „Ti misliš da se ja zajebavam s tobom? Jer,
ne zajebavam se.“
„Ja te ne želim ubiti Vasilije.“ Nisam imala koristi do njega mrtvog. Kako
onda da ga iskoristim da ubije moga oca?
„Odlično. Ne grizi ni ruku koja te hrani, također.“
Stisnula sam zube i ugušila želju da mu kažem da se jebe. Stisnula sam
svoje oči i fokusirala se na ritmično padanje kiše koja udara od prozor. Ritam
je bio vlastita vrsta muzike. Voljela bih da sam imala svoju bilježnicu kako
bih mogla zabilježiti note. Bila je samo preko puta sobe.
Prsti od leda su pratili liniju niz moju kralježnicu i ja sam ustuknula. „Reci
mi zašto ne voliš da se dodiruješ?“
Skupila sam se do ivice kreveta što dalje od njega koliko sam mogla, no
to nije vrijedilo. Ruka se zaključala na mom kuku i hladna koža njegovih
prsa se pritisnula uz moja leđa. On je bio leden što ne bi trebalo biti
iznenađujuće.
Rečeno mi je da je hladnokrvan.
„Jednostavno ne volim.“ Glas mi je bio tih.
Ruka mu se stisnula zakopavajući svoje prste u moju kožu poput ledenica
zabijajući se u mene. „Zašto ne voliš da se dodiruješ? Ne želiš da te pitam
treći put.“
Hoću li mu otkriti istinu? Nisam znala kako će on reagirati. „Kad mi je
bilo sedamnaest, muškarac... me je dirao, a ja nisam željela da to radi.“
Vasilijeva ruka se odmah povukla kao da sam oštećena roba. Sranje.
Tišina oko nas je teško visjela i samo kapanje kiše od prozor mi je dalo do
znanja da nismo zaleđeni zauvijek u ovom mučnom trenutku.
Njegov ton je bio napet. „Tko je bio on?“
„Samo neki tip koji je radio za mog oca.“
Laž, Ilia je bio zvijezda u usponu, spreman postati jedan od glavnih
likova u našem biznisu. Bio je mlad, no njegova porodica je glasala za njega
43
Naš svet knjiga
i moj otac ga je primio u unutarnji krug. Ilia je imao nešto što ja nikad neću
imati – poštovanje moga oca.
„Što se dogodilo?“ VasilIjev glas je bio oštar, kao da je ljut, a ipak sam
imala osjećaj čudan da nije bio uznemiren zbog mene.
„Rekla sam ocu i on je tog tipa... udaljio. Molim te nemoj me tjerati da
pričam o tome.“
Izdahnuo je kao preko volje. „Reci mi kako su ti umrli roditelji?“
Vau. Skakao je od jednog užasnog sjećanja na drugo. „Moja majka je
poginula u nesreći aviona kad sam imala petnaest. To je bila linija leta
između Kazana i Kirova.“ Ovo je bila istina. Rečeno mi je da ostanem što je
moguće bliže mojoj stvarnoj priči, da bih izbjegla mrežu laži koju nisam
mogla pratiti. „Zbog toga mi je veoma teško putovati avionom.“
Isto istina, osim što se moj let za Ameriku dogodio samo nekoliko mjeseci
poslije njene smrti. Jedva su me smirili tijekom leta, uplašena da ćemo pasti
s neba i prestravljena što ću upoznati muškarca koji je bio moj otac ako se ne
srušimo.
„Moji roditelji nisu bili zajedno. Nakon što je preminula otišla sam živjeti
s ocem. Prošle godine, jedan od naših poslovnih dogovora,“ naglasila sam riječi
da bi Vasilije znao na što aludiram, „završio je loše i moj otac je bio upucan.“
To je bilo delikatno primirje između nas i Srba nekoliko mjeseci prošle
godine i kad se prekinuo sve je otišlo do vraga i moj otac je zadobio metak u
svoju desnu ruku. Izgubio je trajnu pokretljivost, no on je preživio. Dozvolila
sam Vasiliju da vjeruje drugačije.
„Ti sam živiš u ovoj velikoj kući,“ pitala sam, nadajući se da ću
promijeniti temu.
„Moji roditelji su mrtvi.“ Ton mu je bio hladan. „Moj brat živi u
Baltimoreu.“
Plahte su šuštale dok se udaljavao od mene. „Spavaj.“
Bila sam okamenjena i okrenula se preko da vidim da li se to on šali. „Mi
nećemo...“
„Jebati se? Ne večeras.“ Lijeni smiješak se raširio njegovim usnama.
„Pokušaj ne izgledati toliko razočarano. Morati ćeš čekati malo duže,
djevice.“
44
Naš svet knjiga
Bilo je neugodno kao pakao pokušati zaspati pored gole djevojke u mom
krevetu. Rijetko sam dovodio djevojke kući, a ako i jesam, mi smo koristili
jednu od gostinjskih soba. Na taj način sam se mogao spasiti i pobjeći niz
hodnik. Ja nisam dijelio svoj krevet.
No, uživao sam što sam natjerao Oksanu da joj bude neugodno i nisam
želio popustiti. Ona je trebala ostati na rubu i uvijek biti svjesna mene.
Njeno tiho disanje mi nije smetalo jer je imalo svrhu, a ona je tiho tapkala
prstima od plahte, proizvodeći neku vrstu melodičnog uzorka. Mogao sam
osjetiti vibracije kroz madrac. Podigao sam ruku i prekrio njezinu.
„Prestani.“
Njeni topli prsti su se zamrznuli ispod mojih.
Pa, jebi me, ja skoro da sam je držao za ruku. To mi je bilo čudno i
pogrešno, no ja sam ostavio svoj dlan preko njene ruke jer sam ja uvijek radio
pogrešne stvari. Moj stisak na njoj je proizveo tenzije između nas poput
rakete. Poslije pušenja ja sam bio umoran, no sad se moj kurac trzao, budeći
se i žudeći za još. Plan je bio privući pažnju, no možda je mogu jebati sutra.
Nisam mogao dočekati da joj vidim lice kad zabijem kurac u njenu slatku
pičku po prvi put.
Utonuo sam u neugodan san, zadržavši moju ruku zakačenu preko njene.
Očni kapci su mi se otvorili. Vani je još uvijek bio mrak. Pogledao sam na
sat – bilo je dva sata ujutro. Imao sam lagani san, no kiša je stala tako da me
to nije probudilo. Usredotočio sam se na zvukove okolo, čim sam se sjetio
kako sam zaspao s djevojkom u mom krevetu. S Ruskinjom.
Mjesto pored mene je bilo prazno.
Ustao sam, gledajući naokolo. Oksana je bila obučena u moj crni ogrtač i
stajala je pored ormarića leđima mi okrenuta. Zvučalo je kao da oprezno
otvara ladice.
Drek! Ustao sam s kreveta i požurio prema njoj, zabijajući se u njeno tijelo
s dovoljno snage da izbijem pištolj iz njene ruke. Pali smo dolje, ona vrišti od
45
Naš svet knjiga
straha, a između hrpe crne tkanine ja nisam mogao vidjeti svoj pištolj.
Umjesto sigurnosnog okidača ili spremnika koji je stavljen na mjesto začuo
se zvuk... cijepanje papira? Pao sam preko nje i borio se s njenim zapešćima,
stavljajući ih iznad njene glave i zakucavši ih za tepih. Njene divlje oči su me
gledale dok sam opkoračio njene kukove.
Ona me je pokušala ubiti nakon što sam jasno dao do znanja što će se
dogoditi ako uspije. Je li bila toliko jebeno glupa? Gdje je bio pištolj koji je
tražila u ladici? Pogledao sam naokolo i kad sam vidio bilješke kako
razbacane leže po tepihu, moj bijes je ispario. Ah.
Polako sam maknuo svoje ruke, oslobodivši je.
Oksanina glava se okrenula i ona je gledala u šarenu bilježnicu okruženu
pokidanim listovima.
Lice joj se iskrivilo i pretvorilo u čistu noćnu moru. Suze su se pojavile u
njenim očima. Nakon svega što je proživjela večeras, svjedočeći ubistvu i sve
što sam ja radio... ovo ju je rasplakalo? Nekoliko iskidanih listova? Nisam
znao što da radim. Nisam imao ni sestru ni majku, a jedini put kad su žene
plakale pored mene je kad sam ostavljao njihovu guzicu i nijedno od nas se
nije željelo zadržavati.
Pomjerio sam se s nje, uzeo pojas od ogrtača i povukao je da sjedne.
„U redu je,“ čuo sam sebe kako govorim. „Imam traku. Zalijepiti ćemo.“
Odmaknula se od mene, omotavši plišanu tkaninu čvršće oko svog tijela
i obrisala suze ispod očiju. Bilo koju tugu da je osjetila nestala je prokleto
brzo i bila je zamijenjena sa zaštitničkim izrazom.
Kao da je bila posramljena i spremna se obraniti od mene ako
prokomentiram njeno plakanje.
„Ja nisam tražila tvoj pištolj,“ rekla je.
„Znam to sad.“ Pokupio sam bilježnicu i pokidane stranice i mogao sam
osjetiti kako se osvrće na mene dok sam zatvarao stranice unutar knjige i
ustao. Ona se ponašala kao da nemam pravo da diram njenu glupu
bilježnicu. „Što je ovo jebote?“
„Muzika,“ rekla je. „Moje pjesme.“
Izgleda da nisam bio potpuno budan jer sam joj predao bilješku. „Dobro.
Ići ćeš dolje i nešto mi odsvirati.“
Ona me je gledala kao da sam je upravo pitao da ubije Papu. „Sada?“
Zašto do vraga ne? Pucao me adrenalin jer sam mislio da je tražila moj
pištolj i efekt me nije još popustio. Bio sam nervozan. Ona se ponašala kao
46
Naš svet knjiga
_________________
Temperance - Umjerenost
Abstinence - Apstinencija
48
Naš svet knjiga
Jeziva pjesma se širila u tamni prostor oko nas. Nisam upalio svjetla u
sobi, i sigurno joj je bilo teško čitati note, no vjerojatno ih je dobro poznavala,
a meni je bilo drago da se ne moram zamarati s lampom.
Muzika nije bila stvorena za svjetlo.
Njeno čelo se naboralo dok je gledala u bilježnicu, a njena prsa su se
podizala i spuštala kao da je bila bez daha. Zašto je izgledalo kao da je
sviranje ove melodije isušuje? To je bilo jebeno prelijepo. Moje srce je
zakucalo malo brže, čak iako sam stajao kao statua pored klavira.
Tko bi rekao da crne i bijele tipke mogu stvoriti nešto tako zlobno i
savršeno? Razvukao sam svoja usta u pokvareni smiješak. Melodija je bila
tako drugačija od ostalih koje je pokušala svirati.
Akordi klavira su još uvijek vibrirali sa zadnjom notom melodije kad sam
progovorio. Znatiželjnost je prevladala moju namjeru za snishodljivošću.
„Kako se ova zove?“
Oksana se izmakla da me ne gleda. Gledala je prazno u svoje ruke koje
su još uvijek bile na tipkama, ponašajući se kao da se oporavlja od traume.
„Nema ime.“
„Trebala bi je nazvati, kao, The Villain* ili nešto tako.“
Sranje, jesam li bio naduvan? Koliko dobra je bila trava u tom džointu
koji sam pušio prije par sati? „Zvuči kao tematska pjesma opakog
drkadžije.“
Ona je trepnula kao da je progutala slomljeno staklo.
„Što je,“ zanimalo me.
Otvorila je svoja usta da nešto kaže, no riječi su zapele između nekoliko
otkucaja srca. „Nikad je nikom nisam odsvirala.“
Tamno zadovoljstvo se javilo u mojim venama. Još jedno prvo koje sam
joj uzeo. Možda bi to mogla biti moja pjesma. „Sviraj opet.“
„Sviđa ti se?“ Njen glas je bio užasnut.
Stao sam iza nje i gladio njenu dugu kosu u mojim rukama formirajući je
u rep i nagnuo se dolje tako da su moje usne bile pored školjke njenog uha.
„Opet.“
Ona je zadrhtala i posegnula dolje okrećući prvu stranicu.
Kad je ponovo počela, pratio sam vrhom nosa dugu krivulju duž njenog
vrata i prateći ga vrhom svojeg jezika.
_______________
The Villain - Zlikovac
49
Naš svet knjiga
Ona je zasiktala zrak kroz razdvojene usne i teško progutala. Je li joj bilo
teško nastaviti svirati dok ja sisam njen vrat? Njene ruke nisu oklijevale kad
sam sjeo pored nje na klupu suočavajući se s njom s druge strane. Ona je bila
fokusirana na muziku, dok sam ja bio fokusiran na nju.
„Nemoj stati,“ rekao sam, stavivši ruku na izloženu kožu njenih grudi i
kliznuo prstom ispod ruba ogrtača. Još više sam razdvojio, gledajući je dok
moji prsti pronalaze i kruže oko čvrste bradavice. Melodija je ovaj put bila
mračnija. Neumoljiva. Je li to bila vježba ili moje ometanje? Gurnuo sam u
stranu dio ogrtača otkrivajući njene gole grudi.
Prizor mene kako joj štipkam bradavice i okrećem ih između svojih
prstiju mi je davalo nalete požude.
Želio sam je jebati. Ne, ja sam to trebao.
Upravo na ovoj klupi.
50
Naš svet knjiga
51
Naš svet knjiga
52
Naš svet knjiga
Bilo je ludost koliko me je ovo napalilo. Ne samo slušati je, već gledati
način kako se bori da pronađe svoje oslobađanje. Nisam uradio usrano
hvatanje godinama. Jednom kad sam počeo prakticirati seks kad god sam
htio, koja je bila svrha? Ako se djevojka nije htjela jebati, nije bio problem. Ja
ću pronaći onu koja hoće.
Ja trenutno nisam jebao Oksanu sa svojim kurcem. Ali imao sam ruku na
njenom grlu, tjerajući je da me jebe, s njenim pogledom zaključanim na
mojem i ovo sranje je bilo... intenzivno. Njeno toplo tijelo je razmazalo njenu
želju preko moje noge, a njeni seksi uzdasi su popustili. Njen izraz je
preklinjao za više, iako ona zapravo čak nije ni znala čega više.
Kad su joj se oči počele zatvarati, ja sam pojačao svoj stisak na njenom
grlu.
„Ne. Oči na mene kad svršavaš.“
Pojavio se stisnuti frustrirani zvuk i zatim je bilo prekasno. Gledao sam
predaju kako potresa njeno tijelo i osjetio kako joj se noge napinju i naprežu
kad ju je orgazam pogodio. Oči su joj jedva ostale otvorene kad je zabacila
glavu i zajecala, no ona je gledala u mene kroz proreze suženih očiju dok se
tresla od zadovoljstva.
Pored mog kurca, dovoditi ženu do svršavanja je bila moja najdraža
stvar. Prešao sam rukom ispod ogrtača oko njenih leđa pritišćući Oksaninu
vrelu kožu uz mene dok ju je ekstaza nastavila potresati. Njene ruke su bile
omotane oko mojih ramena, viseći na meni i jebi me, sviđao mi se taj osjećaj.
Ona se raspadala, a ja sam je držao u cjelini.
Njena glave se nagnula naprijed i odjednom je ona spojila svoje usne s
mojima.
Ona je ljubila mene, a ne obratno. Ja sam bio taj koji je to započinjao svaki
put i nije mi se sviđalo što je preuzela vodstvo.
Ona je bila Ruskinja i nisam želio da se ona previše veže. I isto tako nisam
znao zašto sam je jebeno toliko puno ljubio večeras, no to sranje prestaje
ovog momenta. Ustao sam s klupe tako brzo da se zateturala na pod s
vriskom.
Kurac me je bolio. Napeo je moje bokserice, zategnuvši pamuk, a zrak je
bio hladan na vlažnom mjestu na mojoj nozi. Oksana je blenula u mene.
Trebam li gurnuti kurac u njena rastvorena usta i natjerati je da se pobrine
za to?
Ne. Znao sam točno kud bi to vodilo.
54
Naš svet knjiga
„Ja idem u krevet,“ izjavio sam. Moram sam odjebati od nje. Želio sam je
tako strašno i to je bilo prokleto teško, ako ostanem to će završiti tako da ću
je jebati upravo na ovom perzijskom tepihu pored klavira. Mogao sam se
pobrinuti za sebe i zaspati u sljedećih par minuta što je bila bolje opcija.
Imam milion sranja za obaviti sutra, a povrh svega sastanak ujutro s mojim
stricem.
„Ostani ovdje dolje ili spavaj u jednoj od gostinjskih soba.“ Moj ton je bio
hladan i bezličan, kao da nije upravo drhtala u mom zagrljaju trideset
sekundi ranije. „I vrati moj ogrtač.“
Njena reakcija je bila... neočekivana.
Šok je nestao brže od pucnja pištolja. Izgled koji je imala je govorio da
sam siguran od toga da će me ona ikad više poljubiti. Nisam joj ponudio
ruku da joj pomognem da se podigne i bio sam siguran da je ne bi ni
prihvatila. Ustala je sama. Trebalo je da bude nervozna ili posramljena dok
je ustajala, no te emocije su nestale.
Pružila mi je ogrtač držeći za kragnu i kad sam posegnuo za njim,
ispustila ga je. Pao je na pod poput vodopada tkanine i ostavila me raširenih
usta. Bljesnuo sam je svojom iznerviranošću, no njen pogled je bio umjeren
na moju pulsirajuću erekciju.
Gledala je u njega, i Isuse, ona je bila samozadovoljna. Kao da je ona
nekako pobijedila u jebenoj bitci. Da li je? Ona je dobila svoje zadovoljstvo,
a ja nisam.
„Laku noć,“ rekla je. Uzela je svoju bilježnicu s klavira i krenula uz
stepenice. Gledao sam u nju kad je krenula na zadnjoj stepenici lijevo
suprotno od moje sobe.
Što se kog kurca upravo dogodilo?
Moj stric je rijetko dolazio u moj salon. On je upravljao s onim većim koji
je bio odmah pored silaza s autoputa. Bio je noviji, bolji i legitimniji. Sva
droga i oružje se uvozilo kroz luksuzni auto salon koji je moj otac vodio dok
ga nisam naslijedio. Bio je samo pedesetak kilometara do Indiane, gdje je
većina oružja dolazila, a zatim dalje stražnjim putevima, koji nisu imali
kamere, poput izlaza s autoputa.
55
Naš svet knjiga
Goran Marković je bio pametan i zbog toga što je FBI uvijek bio za našim
guzicama, on je volio držati distancu od bolje unosnog biznisa koji je vodio.
Sjeo je u jednu od stolica nasuprot mog stola, a Filip je sjeo u drugu.
„Kako ide?” Ton mog strica je bio općenit i gledao je u svoj mobitel dok
je to pitao.
„Konačno sam prodao Bentley,“ rekao sam. Bio nam je u salonu
mjesecima. „Onom tipu koji ga je vozio na probu šest jebenih puta?”
„Ne, nekom starijem tipu iz Iowe. On i žena su se dovezli da ga pokupe.“
Promatrao sam Erika u stražnjem dijelu mog ureda kako prelazi prijenosnim
čitačem pored okvira sa slikama na zidu. „Taj lokalni tip je bio seronja kad
je došao i otkrio da je prodan. Rekao je da sam ga trebao nazvati i reći mu da
ga kanim prodati.“
Goran je podigao svoju obrvu u oštar ugao. „Što on misli da mi radimo
ovdje?”
Kimnuo sam u slaganju. Taj drkadžija je mislio, kao, imam pravo na auto
samo zato što ga je vozio isprobati nekoliko puta. To je bilo jebeno smiješno.
„Njemu se samo sviđala ideja da ga kupi. Nikad ga ne bi kupio.”
Eric je završio njegovo prelaženje zidova i pomjerio se do ventilatora. To
je bilo besmisleno jer sam mogao vidjeti prašinu još uvijek u letvicama, što
znači da nije ni dodirnuta, no možda je FBI postavio svoju igru. Sigurnost je
bila top prioritet za Marković Motors nakon što je otkriven prisluškivač u
sobi za odmor u glavnoj trgovini prije dvije godine.
Nikad nismo shvatili jesu li to bili Rusi ili FBI, tko je podmetnuo. Moje
sumnje su bile vlast, s obzirom da je moj rođak bio uhapšen upravo prije
toga.
Eric je sišao sa stolice i isključio skener. “Sve je u redu,” rekao je.
„Hvala ti,” Goran ga je otpustio.
Zadovoljan izraz je obasjao stričevo lice čim su vrata zatvorena.
„Sastanak je bio namještaljka u porukama koje smo presreli.“ Znači
potvrđeno je. Rusi su planirali zasjedu. „Siguran si? “
Filip je kimnuo. „Nisu koristili te brojeve telefona od tada.“
„Isuse.“ Prošla noć je mogla biti ogromni nered. Gledao sam u strica. „Što
bi se kog kurca dogodilo da smo došli deset minuta kasnije?“
Gledao je u mene na isti način na koji bi gledao insekta kojeg bi zgazio
svojom cipelom.
„Srećom za nas, tvoj otac te je naučio neke znakove, a ti i Filip ste bili
pametni dovoljno da uvidite što se događa.“
56
Naš svet knjiga
58
Naš svet knjiga
59
Naš svet knjiga
jaja i požderala ih. Popila sam ogromnu čašu soka od naranče i pojela dvije
kriške tosta dok sam stajala pored sudopera, gledajući kroz prozor na golf
teren.
Držala sam svoj um praznim.
Misliti o tome što treba da uradim ne samo da je donosilo nesigurnost već
i analizu onog što se dogodilo pored klavira, a ja nisam bila spremna da idem
tamo. Uradi sve što moraš, da završiš posao, Oksana. Žrtvovanja će se morati
dogoditi.
Oprala sam suđe i vratila sve onako kako je i bilo, zatim požurila gore na
kat u sobu sa zelenim tapetama. Tamo u kupaonici je već bio obični šampon
s regeneratorom koji nije imao muški miris poput Vasilijevog kao ni sušilo
za kosu ispod umivaonika.
Kad sam bila istuširana i obučena to mi je ostavilo devedeset minuta da
istražim i pokušam ga bolje upoznati. U kraćem vremenu, zaista. On je bio
nepredvidljiv i mogao bi se pojaviti bez upozorenja. Progutala sam dah dok
sam gledala u vrata njegove sobe i namrštila se kad sam ušla unutra i
pogledala nenamješten krevet. Bljesak mračnog, neželjenog zadovoljstva je
prošlo kroz moje tijelo. Doveo me do orgazma na toj posteljini sa svojom
glavom između mojih nogu.
Njegov pištolj i futrola su nestali. Da li ga uvijek nosi čak i u salon? Koliko
puno rabljenih vozila prodavač je tamo držao.
Ladice su sadržavale odjeću i ništa drugo. Pretražila sam i ormar, no tamo
su samo visjela odijela s jedne strane i svakodnevna odjeća s druge. Nema
dodatnog oružja. Ništa zanimljivo, pa je moj fokus skrenuo prema uredu
dolje.
Morala sam biti oprezna dok kopam naokolo, zapravo. Sigurnosni sistem
je bio sofisticiran, a nisam mogla znati da li su im na raspolaganju kamere za
nadzor. Spustila sam se u stolicu pored stola i pomjerila miš, budeći računar.
Pojavila se lozinka na ekranu dajući mi zaštitu koju sam trebala da pretražim
ladice. Ako je bilo snimano, izgledati će kao da sam tražila lozinku. Znala
sam da je nikad neću pronaći. Vasilije nije bio glup da je ostavi na vidnom,
no možda bude nešto zanimljivo u stolu …
Pojavio se Smith i Wesson od 9mm u donjoj ladici.
Moj pogled je prešao preko svakog milimetra crnog metala. Da li bih ga
trebala uzeti i staviti ga na neko drugo mjesto? Ne da ga iskoristim na
Vasiliju, već da mi kupi malo vremena ako ikad krene po njega da ga iskoristi
60
Naš svet knjiga
61
Naš svet knjiga
Dlan njegove lijeve ruke je bio ležeran na gornjem dijelu volana dok mu
je desna ruka stiskala mjenjač. Auto je bio automatik, no opušten stav me
tjerao da pomislim da bi mu bilo ugodnije da vozi s ručnim mjenjačem.
Vjerojatno i jeste bio s obzirom na njegov posao.
„Kud si otišao jutros?“ pitala sam. „Na posao?“
Zagunđao je kao potvrdu. Nisam bila vrijedna da zapravo priča sa mnom
danas.
„S čim se baviš?“
„Posjedujem auto salon.“
Prsti su mu se pomjerili do radio kontrolore na volanu i rep pjesma
odjeknu glasno. Previše glasno da bi se održao razgovor. To je bilo okay za
mene. Ionako bih radije slušala muziku, čak iako je bila ponavljajući stihovi
jednostavne melodije, više kompjuterizirana nego vokalna ili
instrumentalna.
Pjesma je završila i druga ju je zamijenila. Rekonstruirala sam pjesme u
svojoj glavi izdvajajući dobre i one koje nisu. Pjesme su se nizale jedne za
drugom dok smo se vozili auto putem, leteći kroz naplatne kućice. Što smo
se duže vozili, postajala sam više zabrinuta, on nije pričao. Jučer je bio
zahtijevan i znatiželjan, no danas se činio da ima nula zanimanja za mene.
Moje srce se stisnulo i anksioznost je tekla mojim krvotokom. Da li sam
mu već dosadila? Da li će me poslati svojim putem... ili gore? Skupila sam
svoje prste u šaku, zakopavajući nokte u svoja bedra. Morala sam nešto
poduzeti. Nisam mogla dopustiti da me odbaci i definitivno nisam mogla
dozvoliti da me odveze negdje na osamljeno mjesto, gdje može ispaliti metak
u moju glavu i odbaciti moje tijelo.
„Koji kurac ti radiš?“ Vasilijev oštri glas je bio glasan preko ljutitog rep
psovanja iz zvučnika.
Stavila sam svoju ruku na njegovu nogu visoko gore na njegovo bedro,
centimetar udaljeno od prepona. Moja pluća su se stisnula, čineći nemoguće
za disati. „Ne znam,“ odgovorila sam. Istinitije riječi nikad nisu bile
izgovorene. Seks je bio jedino oružje kojem sam imala pristup upravo sada.
Šteta što nisam bila sigurna kako da ga iskoristim.
Radio se stišao skoro do kraja. Njegov glas je bio snishodljiv. „Mala
djevica je okusila moj kurac i sad želi više?“
Progutala sam ogromnu knedlu u grlu.
Skrenuo je pogled s ceste na moment da me pogleda i vidio neodlučan
izraz na mom licu. Pokušavala sam da budem odvažna, no sva moja hrabrost
62
Naš svet knjiga
oko toga što izgleda mladoliko, nije pokazala. Jednostavnost s kojom je nosio
odijelo krojeno po mjeri nije ostala nezapažena. Mirisao je na novac i odisao
samopouzdanjem.
Daphne je pokazala prema stražnjem dijelu butika. „Sobe za presvlačenje
su u ovom smjeru. Naći ću par komada s kojim možemo početi i krenuti
odatle.“ Pričala je dok smo se kretali. „Vaš dečko mi je rekao da trebate
proširiti svoju garderobu. Postoje li neki modeli koje bi ste voljeli vidjeti ili
boje na koje bih trebala obratiti pažnju?“
Moj što? Ispalila sam zapanjen pogled prema Vasiliju, no on je nešto
tipkao po svom mobitelu, pišući dok hodamo i ignorirajući sve oko sebe.
Znala sam da očekuje odgovor, no moj mozak se borio da ga pronađe. „Uh...
Žuto mi ne stoji dobro.“
Niti kao djevojka Vasilija Markovića.
Kad smo stigli do predsoblja dijela soba za presvlačenje, on se spustio na
sofu pored ogledala s tri panela, ne podižući pogled sa svog mobitela.
Daphne je uzela valjkasti stalak s manikiranom rukom i vukla ga prema
prvoj kabini za odjeću, zatim otključala vrata i uvela me unutra.
Spustila je nekoliko vješalica i objesila ih na kukice najbliže vratima.
„Započnimo s ovim probnim komadima.“
Pretražila je nekoliko pari crnih hlača dok nije pronašla veličinu koju je
tražila i skinula ih s vješalica dodajući mi.
„Probajte ove i izaberite topić koji vam se sviđa iz kolekcije.“ Pokazala je
prema drugoj vješalici u prostoriji. „Sve što vam se ne sviđa stavite tu.
Komadi koji mogu proći stavite tu. Ako trebate drugu veličinu ili model
javite mi i ja ću biti sretna da vam pronađem.“
Bljesnula me je konačnim osmijehom, onim kojim kaže da sam sretna
kučka, točno prije nego je zatvorila vrata iza sebe. Buljila sam u hlače koje
sam navlačila.
Cijena mi je rekla da koštaju skoro dvije stotine dolara.
Dok sam se presvlačila, mogla sam čuti Daphne kako tiho razgovara s
Vasilijem i osjećaj tonjenja me je preplavio. Nije bilo ogledala u kabini, a oni
su oboje čekali mene da izađem i stanem ispred njih. Naravno da je htio
provjeriti svoju kupovinu.
Nisam se još jebala s njim, a već sam bila njegova kurva.
64
Naš svet knjiga
Sljedeći sat isprobavanja odjeće osjećala sam se kao lutka koju Daphne
oblači i ja sam paradirala ispred Vasilija, ali on nije samo kritički promatrao
odjeću već i način na koji je gledao moje tijelo. Svaki put kad bih izašla iz
kabine, njegov pogled je postajao teži, vukući me dolje sve dok nije postalo
teško hodati.
U jednom trenutku, poslao je Daphne u potragu za haljinom. „Nešto što
može nositi kad upoznaje moju porodicu,“ rekao je. To je poslalo ledene
trnce da pužu uz moju kožu. Jedinu porodicu koju bih ja mogla upoznati je
Goran Marković.
Čim je bila izvan slušnog dometa ja sam se okrenula od ogledala i
fokusirala se na njega. „Zašto radiš ovo?“
Njegove tamne oči su se suzile prema meni iako je zapravo glumio
zbunjenost. „Radim što?“
„Kupuješ mi odjeću. Govoriš da ćeš me upoznati sa svojom porodicom.“
Njegov osmijeh se vratio natrag i njegove rupice su se pojavile u punom
izražaju. „Zbog toga što mi je moj stric dao naredbu jutros da te se riješim, a
to će ga raspizditi.“
Oh, sranje. Moja usta su se osušila, no Vasilije se samo smijao i odmahnuo
na moj užas kao da to nije bila bitna stvar, što je šef srpske mafije u južnom
Chicagu dao naredbu za moju smrt.
„Ja ću se zabavljati s tobom, dok te jebem Oksana.“ Njegov ton je bio
nizak, no postajao je samozadovoljniji kad je nastavio govoriti. „A vjerojatno
ću se puno više zabavljati dok se s njim zajebavam.“
Okrenula sam se da sakrijem oči, ali to je bilo besmisleno. Vasilije je
mogao vidjeti iz sva tri ugla moj nervozni izraz u ogledalu. Ja sam bila pijun
u igri kojoj je igrao. Laka za pomjeriti i žrtvovati. Goran će se možda
razbjesniti na Vasilija, ali tko će biti najlakša meta za bijes njegovog strica?
Potražila sam duboko unutar sebe za osvetom koja je palila i žarila
plamen. Ja nisam bila pijun. Ja sam bila, mater vam jebem, kraljica,
najmoćniji igrač na ploči. Vasilije će da bude pijun. Komad koji ću pomjeriti
točno tamo gdje ja želim.
Moji nervi su se opustili. „Ako toliko želiš da me jebeš, zašto nisi još?“
65
Naš svet knjiga
66
Naš svet knjiga
68
Naš svet knjiga
70
Naš svet knjiga
71
Naš svet knjiga
72
Naš svet knjiga
73
Naš svet knjiga
Naredio sam Oksani da bude mirna dok sam rezao etiketu s grudnjaka i
zatim je gledao kako se oblači u usranu odjeću koju je nosila kad sam došao
po nju kući. Pomjerala se oprezno i to mi se sviđalo. Sviđala mi se pomisao
njene pičke ljepljive od moje sperme, podsjećajući je svaki put kad se pomjeri
kome pripada.
Kurac, nisam mogao dočekati da je jebem, ali slaveći nadolazeći događaj
zajedno s njom je zadovoljstvo. Cijelu sam je napalio, napunio njene gaćice i
ostavio je na cjedilu. Ako bude dobra djevojka, večeras ću joj priuštiti
orgazam ili dva, sve zavisi o njoj.
Nisam joj dugovao jebeno ništa. Upravo ću iskapati dvije hiljadarke, tako
da mi može pušiti kurac cijeli mjesec i još uvijek ne bi bili izjednačeni.
Zapravo, ona nije ni tražila odjeću. Ona zapravo nije ni tražila ništa.
Pokupili smo i zadnji dio odjeće koju smo dodali na hrpu koju je Daphne
skenirala. Dobacio sam dvije etikete s cijenom, od gaćica i grudnjaka na pult.
„Ona te nosi.“ Izjavio sam.
I natopljene su mojom spermom, htio sam dodati, no Daphne nije izgledala
kao tip koja bi cijenila detalje. Pomislio sam na pola sekunde da počnem
flertovati s njom, da vidim kako bi Oksana na to reagirala, no odlučio sam
da je to loša ideja. Prodavačica se činila previše profesionalnom.
Ruskinja je rekla da nema osjećaja, osim straha i ljutnje. A što je s
ljubomorom? Činilo se da je to jedina emocija koju ja osjećam posljednjih
dana.
Izvadio sam svoju kreditnu karticu i prislonio je na elektronički čitač i
pogledao u Oksanu dok je Daphne završavala s pakovanjem. Moja 'djevojka'
je zurila u tablet izgledajući šokirano. Ili je samo bila gladna i umorna. Bilo
je prošlo dva sata i nisam imao pojma da li se aklimatizirala na promjenu
vremena.
„Možete li zadržati sve to neko vrijeme dok mi ručamo?“ pitao sam
Daphne, zapravo nisam imao upitni ton. S novcem koji sam upravo potrošio,
sve osim 'da, gospodine', bi bilo neprihvatljivo.
„Apsolutno. Staviti ću vaše torbe u menadžerov ured. Ako budem
nedostupna, samo javite nekom i mi ćemo vam ih odmah donijeti.“
74
Naš svet knjiga
75
Naš svet knjiga
76
Naš svet knjiga
77
Naš svet knjiga
78
Naš svet knjiga
79
Naš svet knjiga
80
Naš svet knjiga
81
Naš svet knjiga
82
Naš svet knjiga
čak iako je ona bila pametna i nije imala razlog da mi vjeruje. „Imaš moju
riječ.”
Njena ramena su bila napeta, da su praktično bila podignuta do ušiju.
Njeno lice je bilo i zaleđeno i bijesno i ja sam promatrao kako se njene ruke
čvršće stišću s bijelim zaglavcima. Uvukla je duboko zrak i ispuhala ga
polako zatvorenih očiju. „Ako je uradim ovo, ja želim nešto zauzvrat.”
Podigao sam obrve. „Kao, dvije hiljadarke vrijednosti odjeće?”
Njene oči se raširiše i zapiljile se u moje. „Unajmi nekog da naštima
klavir.”
Napola smijeh je eruptirao iz mene, no ona se nije smiješila i ja se
uozbiljih. „Ah sranje, ti si ozbiljna? Ne.”
„Zašto ne?”
Jer dovođenje stranca u moju kuću je bilo opasno. Mogao bih doslovno
pozvati FBI unutra i ponuditi im milion mjesta da zalijepe uređaj za
prisluškivanje. Ovo je bilo moje sigurno utočište. Jedino mjesto gdje zaista
mogu biti ja.
Amit je odabrao upravo taj jebeni moment da izvuče ostatak svog sranja
iz torbe i položi ih na krevet. Gumene rukavice i paket alkoholnih tampona,
spakiranu špricu… i ampulu. Oksana je zadahtala kao da sam je udario
šakom u stomak i njen optužujući pogled je sjekao ravno kroz mene.
Ona je pomislila da ću je drogirati.
„To nije ono što misliš,” brzo sam rekao. „To je zato da te ne napumpam.”
Njene plave oči su me gledale kao da sam komad govna i nisam je krivio
za tu reakciju. Rekao sam joj ako me ostavi i ode kod Rusa da će je napuniti
drogama. Za nju, potpuno je isto izgledalo da ću i ja njoj to uraditi.
Namrštio sam se. „Dobro, u redu. Ja ću pronaći nekog da popravi jebeni
klavir. Dogovoreno?”
Bilo je besmisleno da pregovaram s njom. Djevojke kod Mire nisu imale
problem s Amitom. Zapravo, one su voljele ovog tipa i zezale ga
nemilosrdno.
Oksana je gledala u njega, još uvijek potpuno sumnjičava. „To je
kontracepcijska zaštita u injekciji koju mi kanite dati?”
Kimnuo je. „Ako ste zdravi i imate dobar krvni pritisak, onda da,
gospođice.” Oklijevajuća odluka je donesena i njena ramena olabaviše.
„Dobro. Hajde da završimo s tim.”
Posegnuo sam za bravom i počeo izlaziti iz sobe …
„Vasilije,” zavikala je.
83
Naš svet knjiga
„Ne.”
„Super.” Stavio je slušalicu stetoskopa između V izreza na ogrtaču i
slušao njeno srce. „Duboko udahnite.” Pomjerio je slušalicu na novo mjesto.
„Opet.”
Nakon pauze, činio se zadovoljnim.
Amit se uspravio, izvukao stetoskop iz ušiju i omotao ga oko svog vrata.
To je bio potez koji je radio tridesetak godina i barem dvadesetak godina u
mojoj porodici. Da li je Addison, koja studira na John Hopkinsu radila istu
stvar upravo sada? Bilo je dobro što su se ona i Luka udaljili. Moj stric bi je
prisilio da radi za njega. On bi volio imati još jednog doktora u organizaciji
da može imati kasne noćne pozive. One koji će se brinuti o ranama metka
bez ispunjavanja policijskog izvještaja.
„Veoma dobro,” Amit je rekao. Nasmiješio se Oksani ugodnim
osmijehom, kad je navlačio rukavice. „Sada, gospođice, trebali bi ste nagnuti
nazad na leđa i raširiti vaš ogrtač.”
Njen dah se oštro zaustavio. Ispružila je svoju ruku i uhvatila moja
zapešća gdje joj stisak bio silovit. Njen pogled je ostao naprijed, ne gledajući
u ništa dok se spuštala dolje i to je preuveličalo koliko ubrzano je disala.
Koliko se silovito ona tresla. Imao sam smiješnu ideju da se ona pridržava
za moju ruku, kao da će to što drži mene, dodir drugog muškarca činiti
podnošljivijim.
Nešto unutar mene je puklo.
Kad je Amitova ruka posegnula za čvorom na ogrtaču, njen stisak se
pojačao i to je izvuklo riječ iz mene. „Stani.”
On se zaledio na moju zapovijed.
Moja usta su bila suha, a moj jezik se osjećao prevelikim, no ja sam
ispljunuo tu rečenicu. „Preskočiti ćemo ovaj dio.”
Doktor je zbunjeno trepnuo. „Ali dolje ste rekli da želite …“
„Predomislio sam se,” zarežao sam. Prokletstvo. Uvukao sam slobodnu
ruku ispod nje i podigao je dok nije stajala u mojim rukama. Morao sam
omotati obje ruke oko nje, jer je bila previše zaprepaštena da bih stajala sama.
Njene kaotične plave oči su se pomjerile i pronašle moje. Nisam znao kakav
izraz sam imao na licu, jer se njen opustio. Ona mi je bez riječi zahvaljivala
što sam je spasio.
Bio sam kreten.
Odmaknuo sam pogled i gledao u Amitovo čelo i proučavao liniju kose.
„Jeste li završili? Može li primiti injekciju i završiti?”
85
Naš svet knjiga
Sav sam bio sjeban. Derište koje je željelo da bude siguran da je njegova
nova igračka bila legitimno nova, a ne samo reklama. Čak i nakon što me je
Amit upozorio da će to možda biti nemoguće za potvrditi, ja sam zahtijevao
da provjeri njenu nevinost. Držao mi je predavanje o pogrešnoj predodžbi
himena i kako on može puknuti ili se oštetiti, ponekad godinama prije seksa,
no ja sam ipak inzistirao. Želio sam dokaz. Želio sam znati hoću li osvojiti
njenu nevinost poput bolesnog trofeja.
Najgori dio je što sam znao da nije lagala. Djevojka je bila tako očito
djevica od načina na koji je mislila da seks nije moć, do toga kako se povlačila
od običnog dodira. Ona je bila na rubu nervnog sloma deset sekundi ranije
kad je Amit posegnuo prema njoj.
Dok je kidao foliju i papir oko šprice, pripremajući iglu, okrenuo sam je
u svoje naručje. Duboko je udahnula kroz nos kad sam osjetio da se donji dio
ogrtača pomjera. Njene ruke su se postavile na moje grudi, nježno stišćući
moju košulju.
„Vasilije, možete li pridržati ovo?” Amit je pitao, pritiskujući tkaninu u
moju ruku koja je bila na njenim leđima. Trebao me je da mu pridržim kraj
ogrtača da bi on mogao ubosti iglu u jedan od njenih guzova.
Moj pogled nije napuštao njen kad sam uhvatio plišanu tkaninu. Mogao
sam vidjeti svaki potez u njenim izražajnim očima. Miris alkohola je ispunio
sobu kad je obrisao mjesto na njenoj koži i ona se trgnula, vjerojatno od
hladnoće.
„Mali ubod,” rekao je.
Njene zjenice se raširiše kad je igla ubola, no Ruskinja je bila potpuno
tiha. Plastika je vraćena, prekrivajući iglu i flaster je stavljen na mjesto.
„Gotovo.”
Pustio sam ogrtač, pokrivajući njenu izloženu kožu. Ona se naslonila na
mene kao podršku, ali se bila ukočila i nije se pomjerala. Ni ja nisam. Kad je
Amit sve spakirao natrag u svoju torbu, on me je pogledao, očekujući da ga
ispratim do prizemlja da bi mogao biti plaćen. Oklijevao sam. „Sići ću dolje
za minutu.”
Kimnuo je i ostavio nas same. Čim su se vrata zatvorila, napetost između
mene i Oksane je nastupila tako jako, da se nisam mogao pomjeriti. Što se
događa? Kako je, do vraga, ova djevojka imala toliki utjecaj na mene? Stajao
sam paraliziran dok se približavala bliže, podižući se na svoja stopala. Ona
je bila toliko blizu da sam mogao osjetiti naznaku sapuna koji je koristila za
86
Naš svet knjiga
tuširanje. Njeni prsti su polako klizili prema gore dok ih nije omotala zajedno
oko moga vrata.
Oksana je kanila poljubiti me, no ja sam je preduhitrio na pola puta i naše
usne su se spojile. Njen poljubac je bio šaka umotan u baršun. Spustio sam
svoj obrambeni gard i dozvolio joj da mi dostavlja udarac za udarcem.
Poljubac za poljupcem, nježan i mekan, me je omamio. Ne bih mogao osjetiti
povredu dok ne bi bilo prekasno.
„Hvala ti,” prišaptala je uz moje usne. Ona mi je zahvaljivala što sam ga
zaustavio.
Trgnuo sam se iz omamljenosti i odgurnuo je. „Nemoj.”
Pritisnula je prstima svoje natečene usne, provjerivši da li su moje usne
još uvijek na njenim usnama i kad je otkrila da nisu, iznenađenje ju je
preplavilo. „Da te ne ljubim,” pitala je „ili da ti ne zahvaljujem?”
„Oboje.” Jebem ti, moram otići iz ove sobe u kojoj sam izgubio svu svoju
kontrolu.
Staviti malo prostora između nas i pokušati shvatiti kako da se priberem.
Moje lice se okamenilo. „Obuci se. Ne zanima me što nosiš dok nosiš ono što
sam ti ja kupio.”
Njena ramena se podigoše na moju grubu promjenu u stavu i zbunjenost
se očitovala na njenom licu no ja se neću objašnjavati. Okrenuo sam se i
ispalio iz sobe, pokušavajući pobjeći od neugodnog osjećaja u mojim prsima
koji nisam iskusio godinama.
Dosta je nalikovalo na sram.
87
Naš svet knjiga
88
Naš svet knjiga
nevoljko složio da se okrene protiv svojih ljudi. Aleksandar je bio glup ako
je mislio da meni može govoriti što da radim. Moja pozicija s Vasilijem je
značila da ja mogu izvršiti zadatak. Ako ja zahtijevam drugačije uređaje, moj
otac će to omogućiti. On nije mogao vjerovati Aleksandru da će on sam
postaviti uređaje i nije želio potratiti priliku koju sam mu ja davala.
„Stoga,” rekla sam „predlažem ti da mi nabaviš uređaje čim brže.”
Aleksandar je ispustio frustrirani zvuk, izvukao mobitel iz svog džepa i
nazvao. Slušala sam sažet razgovor i pokušala ne odati ništa. Što je
Aleksandar zvučao više uzrujano to je bilo bolje za mene. Završio je i vratio
mobitel u svoje traperice. „Dan zahvalnosti je ove sedmice. Najranije što Rusi
mogu donijeti to ovdje je ponedjeljak.” Izgledao je bijesno, no ja sam slegnula
ramenima. To mi je upravo kupilo još jednu sedmicu s Vasilijem. Morala sam
ignorirati pobjednički osjećaj koji sam u sebi osjetila.
„Daj da ja razgovaram s Vasilijem,” rekao je grubo. „Možda dozvoli da
ideš sa mnom kući. Što si manje pored njega, to je bolje za oboje.”
Vjerojatno sam precijenila Aleksandrovu inteligenciju. Nisam tako dobro
poznavala Vasilija, no znala sam da me se neće odreći tako lako. On je bio
mačka, a ja sam bila zatočeni miš. On je uživao igrajući se sa mnom, još
uvijek nespreman da napravi svoj potez da me ubije.
„Ne, nemoj reći ni riječi. Sve bi ga to moglo natjerati da posumnja.” Znaš
što bi ga još moglo natjerati da postane sumnjiv? Ako te pronađe kako šapućeš s
Aleksandrom u vešeraju. „Vidimo se za sedmicu dana,” rekla sam, ostavivši
ga da stoji tamo, a ja sam krenula prema kuhinji.
Što je moj otac mislio sad o mom zahtjevu? Ja sam bila glupa djevojka.
On nije mario. Niti da li ću uspjeti ispuniti svoj zadatak da ima pristup
Vasilijevom životu ili ću poginuti pokušavajući. To bi bila dvostruka
pobjeda za čovjeka koji me nikad nije vidio kao vlastitu kćerku, bez obzira
koliko testova očinstva bi potvrdilo da jesam.
Krenula sam u potragu za čašom i pronašla jednu pored frižidera.
Napunila sam je ledom i vodom kad sam uočila pokrete s moje desne strane.
Aleksandar me je pratio. Zašto nije otišao pričekati Vasilija pored vrata
ureda? Nisam mogla visjeti s njim naokolo.
„Oksana.” Aleksandrov prigušeni glas je bio hitan. „Vasilije će te
povrijediti. On voli tjerati ljude da pate.”
To je bila istina, zar ne? On je pokušavao da me ponizi i degradira?
Uštinuo me je tako snažno u kabini za presvlačenje da me je boljelo dugo
vremena kasnije. No isto tako, on je zaustavio doktora gore. Da li je on bio
90
Naš svet knjiga
92
Naš svet knjiga
Svirala sam dok sunce nije zašlo, upalila svjetlo u dnevnoj sobi i
pokušavala skladati zadnja dva sata. Dva sata najveće frustracije u mom
životu koja sam provela za klavirom. Mrzila sam sve što sam napisala. Nije
bilo dovoljno vedro. Nije imalo visinu. Muzika se osjećala… proizvedenom.
Melodija koju sam htjela napisati je trebala biti lelujava i pokretačka, no
tama je nastavila navirati. Prijetila je u svakom tonu. Obojila je svaki akord.
Krivila sam ne naštiman klavir i dečka koji se, činilo se, od mene krio na
katu. Kako bih mogla napisati u ovom prostoru išta osim zloslutnog? Ili
seksualnog?
Borila sam se protiv same sebe na svakoj noti.
Glasna rep muzika je tutnjala više od sat vremena iz sobe koja je
sadržavala traku za trčanje, spravu za vježbanje i stalak s utezima. Nakon
što je ugašena, čula sam da Vasilije ulazi u svoju sobu. Tamo je bio neko
vrijeme.
Satima.
Da li me je izbjegavao?
Nisam mogla prestati misliti na njega. Da li bih trebala otići gore? Tratila
sam vrijeme sjedeći za klavirom kad sam trebala pokušavati zaraditi njegovo
povjerenje. Trebala sam partnera kad dođe vrijeme da smaknem mog oca.
Umjesto toga, ja sam ostala i rekla sebi da ću ići potražiti ga kad završim
pjesmu.
Nažvrljala sam još jedan takt u svoju bilježnicu, bacila olovku i
frustrirano otpuhnula.
„Zabavljaš se?”
Odskočila sam od Vasilijevog glasa, zbog čega je klupa zaškripila preko
drvenog poda. Zatekla sam ga kako stoji na stepenica, pogleda spuštenog
prema meni, a izraz mu je bio nečitljiv. Nosio je džins i majicu, bez futrole.
Nema pištolja, osim ako ga nije zakačio za stražnji dio hlača. Izgledao je
opušteno, ležerno i skoro… normalno. Kao i svaki drugi obični dečko.
Dok se spuštao niz stepenice, ustala sam iza klavira da zatvorim
bilježnicu.
„Ponekad,” rekla sam tiho „je veoma teško skladati.”
93
Naš svet knjiga
Oči su mi bile crne poput tipki na klaviru. „Mora da bude, pogotovo kad
ti nemaš nikakvih osjećaja.”
Kao što sam radila s njim od početka, kad nisam znala što da kažem,
nisam na to ništa rekla. Njegova stopala su bila bosa dok je tapkao po podu
tiho prilazeći. Bilo je hladno u velikoj sobi, ili je tako barem bilo pored
prozora.
Većina stražnjeg dijela kuće je bilo staklo. Zar njemu nije bilo hladno?
Trnci su se podigli na mojoj koži.
„Poručio sam večeru,” objavio je. „Osjećaj se korisnom i postavi kuhinjski
sto.” Zbunila sam se. „Za tebe?”
Pogledao me je kao da sam bila glupa. „Za nas.”
Nas. Ta riječ je bila uznemirujuća i zanimljiva. Zadrhtala sam i odbila
istražiti je li to bilo od hladnoće ili predosjećaja. Krenula sam u potragu u
kuhinji za tanjurima i escajgom, ignorirajući lepršavost u stomaku. Večera
za stolom je uključivala razgovor, a ja sam žudila da dobijem još informacija
od njega.
Također sam mu ispovjedila najmračnije tajne tokom našeg zadnjeg
pravog razgovora, a način na koji me je gledao nakon toga… kao da je bio
ponosan. To je bilo tako pogrešno, ali me je ipak ispunilo toplinom. Mi smo
bili stranci, no postojala je povezanost previše moćna da bi se suzbila. Sad
smo se osjećali manje strancima.
Kad sam pronašla sve što sam mislila da je potrebno, sjela sam za
kuhinjski sto, slušajući njega kako odgovara na zvono i plaća dostavljaču.
Vasilije se pojavio, stavio plastičnu vreću na sto i sjeo na mjesto preko puta
mene.
Sam si je izvukao narudžbu iz Kineskog restorana, zatim me gledao s
iščekivanjem. Uzela sam jednu od otvorenih kutija i stavila hranu u svoj
tanjur. Nisam bila gladna, no ipak sam jela. To mi je bila zanimacija kojom
sam smirivala nerve da započnem razgovor. Vasilije se činio kao da ni ne
planira. Jeo je brzo i jedva da me je pogledao. Ekran njegovog mobitela se
činio puno više zanimljivijim od Ruskinje preko puta njega.
„Mogu li te pitati nešto?” rekla sam.
Spustio je mobitel, zatim se njegov pogled usredotočio na mene. Nije mi
dao nikakvu indikaciju, no ja sam osjećala da je to dovoljno da mogu
nastaviti.
„Kako su umrli tvoji roditelji?” Znala sam odgovor, no nadala sam se da
bi ga pitajući to, moglo ponukati da mi se otvori.
94
Naš svet knjiga
95
Naš svet knjiga
96
Naš svet knjiga
97
Naš svet knjiga
Iako Oksana nije puno težila, ona se vrpoljila i bila je kučka za nošenje.
Danas sam više radio na nogama nego na gornjem dijelu tijela i hvala kurcu
na tome. Krenuo sam prema kožnoj sofi u sredini i bacio je na nju, gledajući
kako joj glava udara od jastuke kad je pala dolje.
Plava kosa joj se rasula oko nje i gledala me je divljim pogledom. Da li
sam izgledao poremećeno? Ona me je razbjesnila. Jedne minute sam
pomislio da imamo nešto poput… razumijevanja. Njen zlobni osmijeh kad
sam joj rekao užasna sranja o Ivanovoj smrti me je prosvijetlio.
I zašto onda ona nije bila voljna uzvratiti uslugu i reći mi detalje kad je
ona uzela nečiji život? Ako nije željela biti fer, pokazati ću joj koliko ja mogu
biti ne fer.
Pokušala je otpuzati unatrag, no ja sam stavio koljena na jastuke, uhvatio
rukama rub njenih hlača i povukao je prema sebi. Zaglavio sam gornji dio
bedra između njenih nogu i promatrao nelagodu kako joj izvrće lice. „Što?”
Zarežao sam. „Sad ti se ne sviđa? Jebeno ti se sviđalo prošlu noć.”
Otkopčao sam dugme na njenim hlačama prije nego je i shvatila što
radim. Pokušala je odgurnuti moju ruku, ali ja sam bio jači i brži i povukao
njen zatvarač. Zakopao sam prste oko struka i povukao njene hlače dolje čak
i kad se izvrtala i borila se, da me zaustavi.
„Ma jebi me, ne nosiš ništa ispod ovog?” Nacerio sam se dok se djevica
mrštila. Ona nije želja obući gaćice nakon tuširanja, ali što je s grudnjakom?
Gurnuo sam ruku ispod njenog crnog džemper i vukao ga gore, otkrivajući
tračak bijelog prozirnog grudnjaka.
„Slušala si kad sam govorio da obučeš sranja koja sam kupio.” Podignuo
sam se tako da sam stajao pored sofe i stavio jednu ruku na stražnji dio.
„Zašto si sada odlučila da budeš dobra djevojka?”
Bila je ometena u pokušaju da namjesti svoj džemper pa sam iskoristio
priliku da svučem njene hlače do koljena. Volio sam je gledati. Blijeda, glatka
koža je prekrivala njena bedra i tamni trokut točno iznad njene pičke. Želio
sam zagnjuriti moje lice u nju. Lizati je od početka do kraja dok ne počne ili
preklinjati ili vrištati ili oboje. No, ja je nisam kanio nagraditi. Ona je morala
vratiti svoju guzicu natrag u red i shvatiti kome ona pripada.
98
Naš svet knjiga
A govoreći o guzici …
Kad je uspaničena Oksana ustala i posegnula za hlačama da ih navuče,
uzeo sam njene ruke i gurnuo je preko ruba sofe tako da je njena guza bila
podignuta u zraku. U tom položaju je imala oblik srca, a njena lijepa pička je
virila u dnu. Stavio sam jednu ruku na donji dio leđa gurajući je dolje kad je
pokušala da se pomjeri. Zatim, udario sam drugim dlanom od njenu kožu i
glasna pljuska odjekivala je iznad svodova stropa.
„Ahujet!” ona je zajecala.
Pljusnuo sam je ponovo i moralo ju je zaboljeti, jer je moj dlan bridio.
„Govori engleski,” zapovijedao sam. „Što si to upravo rekla?”
Disala je teško i ubrzano. „Na engleskom to nema smisla.”
Pljusnuo sam je i na drugu stranu i gledao kako se crveni. Otisak moje
ruke je već bio vidljiv na njenoj koži i ja sam izvio svoja usta u polu osmijeh.
Ona je dobro izgledala tako. Označena kao moja, čak i kad nije nosila ništa
od onog što sam kupio. „Iskušaj me.”
Glas joj je bio stisnut. „To je kao… više vulgarniji način za reći ‘O moj
jebeni Bože’.” Više vulgarnije. „Meni se sviđaju tvoja opscena usta, pogotovo
kad mi pušiš.”
Kad sam je pljusnuo po dupetu, od udara se njena koža namreškala. To
je bilo nevjerojatno vrelo.
Dok je ona cvilila, moj kurac se trzao. „No, upravo sada, želim da mi
ispričaš svaki prokleti detalj, ti mala ubice.”
Ona se trgnula kad sam udario njenu svjetlo crvenu guzu, no ovaj put
sam zadržao moj dlan uz njenu goreću kožu. Pomjerio sam prste preko linije
njenog guza, klizeći s njima dok nisu okrznuli njenu pičku. Njena koža je bila
vlažna i skliska, a ja sam kružio uskim pokretima preko njenog klitorisa.
Jebeni Isuse, njen prigušeni jecaj me je učinio tvrdim u pola sekunde.
„Vasilije…” Ona je molila, no zbog čega? Mene, da je jebem? Da je pustim
na miru? Možda sam sve ovo planirao na pogrešan način. Što ako najbolji
način za njeno kažnjavanje nije bila bol, već zadovoljstvo? Da okrenem njeno
tijelo protiv nje?
Uzeo sam njene članke iz spuštenih hlača i svlačio joj s nogu dok ih nisam
oslobodio, ogolivši je od struka prema dolje. „Skini taj prokleti džemper
sada.”
Njene ruke su drhtale dok je svlačila pletenu tkaninu preko svoje glave i
ispustila ga na stražnji dio sofe. Sjeo sam i povukao je preko sebe tako da je
sjedila u mom krilu licem okrenuta od mene, noseći samo lagani grudnjak.
99
Naš svet knjiga
Skupio sam u šaku kopču iza njenih leđa i pritisnuo joj kukove prema dolje,
zbog čega se očešala od moj pulsirajući kurac.
„Ništa za reći?” Zahtijevao sam, povlačeći lastiku. Želio sam otkopčati
moje traperice i gurnuti kurac tako duboko u nju da bi krvarila preko cijelog
mene, no bio samo previše fokusiran sada. Ovo je bila borba volje, a ja sam
kanio jebeno pobijediti. Nitko nije bio tvrdoglaviji od mene.
„Odlično,” rekao sam. „Više ćemo se zabaviti na ovaj način. Skupi svoja
koljena ispod sebe.” Ona se okrenula i piljila u mene preko svoga ramena,
izgledala je i zbunjeno i nervozno. Gurao sam je i namještao dok je nisam
imao u položaju koji sam želio – nju kako ustaje iz mog krila i uspinje se uz
stranicu sofe. Raširio sam svoje noge da napravim mjesta.
Ona je zajecala kad sam je gurnuo naprijed, ali se održala na rukama, na
tepihu zaustavivši se da ne udari licem - najprije iz moga krila, zatim prema
podu. Taj submisivni položaj nije joj mogao biti udoban. Glava joj je padala
dolje, a dupe izdignuto, ali to je bilo jebeno savršenstvo. Meni je bilo ugodno
i imao sam potpuni pristup koji sam želio, njenu pičku točno ispred mene.
Ona je buljila u moja stopala, a njene ruke su bile na skupom perzijskom
tepihu dok sam se ja igrao. Zadirkivao sam i mučio je dok mi nije dala sve.
„Ostati ćeš u tom položaju dok ti ja ne kažem drugačije, jasno?” pljusnuo
sam je, no to nije bilo ništa. To sam uradio samo da bi joj ulovio pažnju.
„Da,” zadahtala je. Tijelo joj je bilo drhtavo i ja sam prešao prstima preko
izbočine njene kičme. Moć je tekla kroz mene.
„Jesi li to planirala?” pitao sam. „Jesi li imala ubilačke misli u toj malenoj
glavi koje su vodile prema tome?” Njena ružičasta pička je bila sva sočna i
meka. Prešao sam prstima po njenoj vlažnosti, razmazujući je preko klitorisa.
„To je bila… odbrana.”
Ah, ipak je djevojka bila voljna pričati. No… „To je samo pola odgovora.”
Pritisnuo sam dva prsta na nju i klizio naprijed nazad, manipulirajući
pupoljkom mesa od kojeg se tresla.
Izgovorila je riječi kroz teške uzdahe. „To je bilo impulzivno. No ja sam
razmišljala o tome… da ga ubijem i ranije.”
„Zašto?” Napeo sam se. „On te zlostavljao više od jednom?”
Trebala joj je prokleta vječnost, da mi odgovori. „Kad god moj otac nije
bio u blizini on bi pronašao način da me pronađe samu.”
Bijes je palio uz moje mišiće. Ne bijes prema njoj, već na seronju kojeg je
ubila. „Zašto nisi nikom rekla?”
„Jesam.”
100
Naš svet knjiga
101
Naš svet knjiga
Moj kurac se pritiskao od zatvarač hlača, grčio se i postalo je još gore kad
je nježno zadahtala. Želio sam je natjerati da svrši, no želio sam završiti
razgovor i ta želja je izvukla pobjedu. „Gdje si ga upucala?”
„Prsa. Moja ruka se jako tresla da bih ga ciljala u glavu.” Dah joj je zastao
u grlu. „O moj Bože. Ne mogu pričati ovako.”
Pulsirao sam prstom polako unutra i van gledajući kako nestaje unutra i
vraća se, sijajući od toga koliko vlažnom sam je činio. Moj ton je bio grešan.
„No ide ti super.” Stisak na mom članku se pojačao i kukovi su joj se
pomjerili.
Izvili su se suptilno, no ja sam ulovio taj dio. Oh, taj osjećaj joj je sad bio
dobar.
„Što si uradila s tijelom?”
„Bio je još uvijek živ kad je moj otac došao, no umro je na putu prema
doktoru. Ne znam gdje su ga iskrcali.”
„Kako si se osjećala nakon što si to uradila?”
Ona nije odgovorila.
„Reci mi istinu, i nemoj mi prosipati ta sranja ponovo o tome kako nemaš
osjećaja.” Jebao sam je brže i povećavao pritisak sa svojim prstima. Ona nije
odgovarala i to me iznerviralo do kraja. Ovo pitanje je bilo srce onog što sam
želio da znam. Da vidim koliko duboko naše sličnosti idu.
„Oksana. Odgovori mi, jebem ti.”
„Osjećala sam se prazno,” priznala je, glas joj se slomio. „Navodno sam
se trebala osjećati loše no… ja nisam. Gledala sam ga kako krvari i bilo mi je
tako jebeno drago što sam povukla okidač. Tako sam se osjećala.”
Njene riječi su izvukle zadovoljstvo iz mene i ja se zaledih. Morao sam
ostati potpuno miran dok me efekt preplavio.
Nedostatak mojih pokreta je poslao pogrešan signal, jer je ona pokušala
da se izvuče. Kao da je pomislila da je osuđujem. Morao sam se zaustaviti i
zaključao sam ruke oko njenog struka da je zadržim na mjestu. „Od svih
djevojaka tu noć, kako sam kog vraga, uspio izabrati onu koja je poput
mene?”
Ona je zadahtala. „Ja nisam uopće poput tebe,” uzvratila je. „I ti me nisi
izabrao.”
„Pogrešno i pogrešno.” Onog momenta kad sam je vidio, znao sam da je
bila… drugačija. „Ja bih te uzeo da Alek nije.”
102
Naš svet knjiga
S obzirom da joj nisam mogao vidjeti lice, zamislio sam je kako se spotiče.
Zvučalo je kao da pokušava više da uvjeri sebe nego mene. „Mi nismo
slični.”
„Pogrešno.” Njena guza je bila upravo tu, sva izložena i željna. Pljusnuo
sam je i uživao u njenom roktaju nezadovoljstva.
„I ti si djevica, isto?“ pitala je, glumeći šok.
Nasmijao sam se, ne zbog toga što je bila smiješna već zbog toga kako je
odjednom odlučila pokazati muda. Zar nije shvaćala kad ih je pokazivala da
ću joj ja uzvratiti jače i uživati radeći joj to? Da je tako samo sebi otežavala.
„Izgubio sam svoju nevinost prije skoro desetljeće.“
„Okay. Jesi li potajno Rus?“
Kad sam joj dao isti set crvenih otisaka prstiju na njenoj bijeloj poput
ljiljana guzi, ona je zacviljela.
„Nemoj dopustiti da zbog svojih usta, tvoja guza dobiva nešto što ne
može podnijeti.“
Boja je palila njenu kožu i to je bilo prejebeno. „Osim ako ti ne želiš da
budeš u nevolji? Možda se tebi sviđa bol.“ Milovao sam njeno goreće meso.
„Možda to riješimo kad ti budem oduzimao nevinost?“
„Naravno, kad god da to bude.“ Njen ton s visoka se zakopavao ispod
moje kože.
Kad je ona jebo te, postala tako lajava? „Da li je to ono što želiš, dušo?“
podjebavao sam. „Da li ti naprosto umireš za mojim kurcem da te ispuni i
učinim te ženom?“
Dosta je ove igre. Ona je bila nesmotrena što je čak i pokušala da se poigra
protiv mene. Stavio sam ruku na oba guza i razdvojio ih zatim sam pljunuo
na nju, točno u rupu na guzi. Tijelo joj se skamenilo, no ja nisam bio gotov.
Pomjerao sam svoj palac tamo gdje se moja slina slijevala i pritisnuo na
naborani prsten mišića.
Njeni prsti su se tako snažno zakopali u moj gležanj da sam ih mogao
osjetiti kroz tkaninu traperica. Kakvo god samopouzdanje da je imala ono je
isparilo s njenim glasnim uzdahom.
„Možda ću te samo jebati ovdje?“ rekao sam. „Da li bi to voljela? Da ja
jebem tvoju prljavu rupu i ti ostaneš djevica zauvijek?“
„Ahuyet,” šapnula je.
Ovaj put sam prepoznao prikladnu, vulgarnu riječ.
103
Naš svet knjiga
104
Naš svet knjiga
105
Naš svet knjiga
106
Naš svet knjiga
zabilješke? To joj je samo drugo pušenje ikad, no nikad to ne bih rekao. Jebo
te, njena usta. Njen jezik.
Vreo kao pakao i bolji od raja.
Koža na sofi je cvilila kad sam skliznuo dolje i jače raširio svoja koljena.
Skupio sam njenu kosu u svoje ruke, držeći je unatrag i iskoristivši da joj
navodim ritam. „Sporo,“ mrmljao sam. „Dobro.“
Tako jebeno dobro.
Moj pogled je išao od nje do ekrana koji nas je prikazivao. Ona je klečala
između mojih nogu, a prsti su joj virili ispod njene guze, koja jedva da je bila
više ružičasta. Stražnji dio njene glave se kretao sa smjernim pokretima
onako kako sam je navodio.
Fokusirao sam se na stvarni prikaz. Moj debeli kurac je nestajao između
njenih bujnih, ružičastih usana. Oči su joj bile zatvorene, a obrve skupljene
od koncentracije dok ga je sisala. Izgledala je tako nevjerojatno no ja sam
trebao od nje sve.
„Oči na mene.“ Da li je primijetila drhtaj u mom glasu? Bilo se sve teže
pretvarati da nije imala utjecaja na mene. Njene intenzivne oči su se drhtavo
otvorile i usredotočile na moje. „Gledaš u mene kad je moj kurac u tebi.“
Njene plave zjenice su se činile da tamne, ali možda je to bilo i varka zbog
osvjetljenja.
Lijeni tempo je bio na rubu mučenja i ja sam gurnuo njenu glavu kazujući
joj da mi sad treba brže. A ona kao da je znala što sljedeće želim. Njena ruka
je stisnula korijen i klizila je njome mojom dužinom kao što sam ja prošlu
noć. „Čvršće,“ rekao sam. Opustio sam stisak na njenoj glavi s jednom
rukom, udario glavom od sofu i stavio je na svoje čelo. Moj srce je tutnjilo u
grudima. Je li imala direktnu povezanost s mojim plućima? Kad se njen
stisak pojačao na mom kurcu, moje tijelo se zgrčilo od zadovoljstva.
Tihi zvuci sisanja su prešli u glasne vlažne zvukove kad je vlažna koža
prelazila preko vlažne kože. Podigao sam kukove, klizeći kurcem unutra i
van njenih usta, svaki put brže. Zadovoljstvo je raslo, kotrljajući se poput
kamena niz brdo, povećavajući brzinu. „Želim izjebati svu Rusiju iz tvojih
usta.“
Ako joj se nije svidjelo to što je čula, nije to pokazala. Odgovarala je mom
tempu, prateći me dok sam pumpao svojim kukovima, jebući njeno lice.
Potreba me uvrtala čvršće dok nisam bio toliko napet da nisam mogao
govoriti. Povlačio sam je grubo za kosu, naprijed i natrag, gore i dolje.
Trebalo mi je dublje, trebalo mi je brže. Trebalo mi je …
107
Naš svet knjiga
Ona se grcala, ali to je hranilo moje zadovoljstvo. „Ah, jebem ti, svršiti
ću.“ Glasno sam izdahnuo, a drhtavica se penjala uz moju kičmu. „Ja ću…
sranje. Ah, sranje, svršavam.“
Orgazam se kidao iz mog središta i raspadao kroz mene. Bili su to bijelo-
vreli bljeskovi euforije koji su se zajebavali s mojim disanjem i otkucajima
moga srca. Bilo je to kao da sam naduvan tako dobro, da se nikad neću vratiti
u normalno.
Dok sam pulsirao i punio njena usta, orgazam je klizio dužinom mom
kurca od korijena do vrha pa iznova. Svaki mlaz je bio moćniji od
prethodnog i ostavljao me slabijim. Kad svršavam to je bilo najbliže onom
kad sam nemoćan.
Duboko sam udahnuo i počeo se sam izvlačiti.
Oksana se zaledila s usnama još uvijek omotanim oko mene i trebala mi
je sekunda da shvatim što je radila.
„Progutaj,“ rekao sam. Kad je progutala, to mi je dalo posttraumatski
užitak i ja sam se trgnuo, napola se smijući na taj ludi osjećaj. Bio sam
oduševljen što je čekala moju zapovijed, a vjerojatno mi je upravo dala
najbolje pušenje mog života. Mislim, kako je do vraga moguće? Mora da sam
fenomenalan učitelj.
Povukla se od mene, no ja sam je još uvijek držao za kosu jer nisam
završio s gledanjem u nju kako kleči između mojih nogu. Pod mojim
uvjetima, ona je nagnula glavu naslonila obraz uz moje bedro, njene velike,
srneće oči, su gledale u mene. Njene razdvojene usne su bile vlažne i
natečene i ona je duboko udahnula kao da sam je iscrpio.
Ili je to možda od pogleda na mene, da joj oduzimam dah. Sviđala mi se
ta ideja.
Jedan stisak na dugme na daljinskom upravljaču je ugasilo sistem i TV
ekran se zatamni. Nastavio sam je držati. Odbacio daljinski i zarobio joj lice
slobodnom rukom prelazeći mojim palcem preko njenih usana.
Ona je trepnula lijeno kad sam ga gurnuo unutar usta i ona je uradila ono
što je trebala. Njen usne se zatvoriše oko njega i usisa ga. Upravo sam svršio
pa je moj kurac bio van funkcije i moj orgazam je sjebao svu požudu.
„Sutra,“ rekao sam, „kad se vratim s posla, nositi ćeš 'vjenčanu noć' sranje
koje sam ti kupio i moj ogrtač. Sjedit ćeš na krevetu u šest sati spremna za
mene.“
Izvukao sam palac i razmazao vlažnost preko njenih usana dok sam
gledao anksioznost i uzbuđenje kako su bljesnuli u njenim očima. Da,
108
Naš svet knjiga
109
Naš svet knjiga
110
Naš svet knjiga
ramenima i gurnuo me dolje. Bez riječi, njegova naredba je bila očita. Sjela
sam gola na tepih u sredini sobe dok je on skidao majicu i bacio je pored.
Njegovo tijelo je bilo kao njegova osobnost. Čvrsto i hladno, a ipak
privlačno. Otkopčao je svoje hlače i izišao iz njih bacajući tešku tkaninu s
udarcem. Sjedila sam savršeno mirno, nogu skupljenih s jedne strane moga
tijela dok je on otišao do ormara i izvadio metalnu kutiju.
Pomislila sam da sam namirisala marihuanu prošlu noć, ali sam bila sva
rastrojena kad sam izašla iz kupaonice noseći samo njegov ogrtač. Otvorio je
prozor, izvukao zarolani džoint i kliknuo upaljačem zbog čega je vrh džointa
zasvijetlio nakratko kad je uvukao dim. Upaljač je bacio na ormarić s glasnim
zvukom.
Vasilije je uzeo zdjelu koja je stajala na kraju kreveta, ispušio cijeli džoint
bez da kaže i riječ, ali njegov pogled nikad nije napuštao moj. O čemu je
razmišljao? U nekom trenutku su mu se oči suzile vjerojatno me je kritički
procjenjivao. Od toga sam se trebala osjećati malom, no nisam mu to
dozvolila.
Legla sam na pod, naslonivši lakat na tepih i položila glavu na svoju
ruku, dajući mu najsamopouzdaniji pogled koji sam mogla izvući, iako sam
bila ranjivija nego ikad u životu. Bilo je besmisleno. Činilo se kao da Vasilije
Marković može vidjeti točno kroz mene i vjerojatno sam izgledala poput
idiota, ležeći na podu.
A ipak on je i dalje pušio svoj prokleti džoint i gledao me svojim crnim
očima.
Smrzavala sam se zbog otvorenog prozora i pokušavala sam da ne
drhtim. On nije. Zar mu ne bi trebalo biti hladno? U paklu je trebalo biti
vruće, između ostalog. Jedina topla stvar u sobi je bio džoint i bijela linija
dima koje je ispuhivao iz svojih pluća. Konačno, ugasio je mali opušak u
zdjelu, stavio je na ormarić i zatvorio prozor s glasnim udarcem.
„Jedva se sjećam svoje mame,“ rekao je iznenada.
Dah mi je zastao u grlu.
„Čak ne mogu reći da li su moja sjećanja stvarna ili samo slike koje sam
vidio toliko puta da sam ih pretvorio u sjećanja.“ Naslonio se na ormarić i
fokusirao se na mene, prekriživši svoje moćne prijeteće ruke preko svojih
grudi.
„Ali ona je voljela mene i mog brata. To znam. A voljela je i mog oca iz
nekog glupog jebenog razloga.“
112
Naš svet knjiga
pogledati. Moj otac je nastavio pričati, govoreći neke pišljive laži, no meni je
jebeno bilo dosta. Izvukao sam pištolj i upucao ga u stražnji dio glave.“
Njegove oči su me bušile i osjećala sam se kao da mi bez riječi naređuje
da ga ispitujem. Moj glas je pao za oktavu. „Kako si se ti osjećao nakon
toga?“
„Prazno,“ rekao je. „Ništa nisam osjećao. Luka mi je rekao da sam bio u
šoku, no zajebi to.“ Sjeo je natrag, naslonivši se laktovima na svoja koljena.
Skinuo je odjeću osim donjeg rublja i u ovoj udobnoj, ležernoj poziciji on je i
dalje izgledao opasno, na isti način kao što je i uspavani lav.
„Ponekad poželim da je moj otac još uvijek živ samo da bih ga mogao
ponovo ubiti.“ Zatvorio je prozor, no temperatura je nastavila padati i ja sam
zadrhtala. Istu pomisao sam imala za Iliu puno puta i Vasilije je gledao u
mene kao da je znao. Prezentirajući sve svoje dokaze još uvijek sam odbijala
prihvatiti da smo slični. Ja sam bila drugačija vrsta životinje nego što je on
bio.
Nisam li?
„Reci mi o svojoj majci,“ zahtijevao je.
Molim? „Ti bi da čuješ o mojoj majci?“
Odmahnuo je ramenima. „Ne voliš da razgovaraš o sebi, pa ću te natjerati
na to.“ Kad sam složila facu, obrve su mu se izvile. „Želiš li da te prebacim
preko koljena? Kladim se da te guza još uvijek boli od prošlog puta kad sam
te morao uvjeriti.“
On je bio u pravu, no neću mu dati to zadovoljstvo. „Rekla sam ti, bila je
operna pjevačica.“ Pogled mu je bio oštar poput žileta i ja uzdahnu. „Imala
je prelijep glas. Tako melodičan i podrhtavajući koji bi voljela da sam
naslijedila od nje.“
„Ti ne znaš pjevati?“
Izvila sam usne u jednu stranu. „Mogu prilagoditi melodiju, ali moje
pjevačke sposobnosti su prosječne. Moji muzički instrumenti su moj um, a
ne moji vokali.“
„Kako to da se tvoji roditelji nisu vjenčali kad je ostala trudna s tobom?“
Bilo je puno razloga za to. Jer je moj otac bio oženjen i imao dijete. Jer je
živio u Americi. Jer je bio jebeni drkadžija. „Moja majka nije puno o njemu
pričala, a i kad jeste… nije bilo baš lijepo. Oni su bili zajedno samo taj put.“
„Veza za jednu noć?“
To je bilo nešto što nisam podijelila ni s kim. „Misli da ona nije bila…
voljna.“
114
Naš svet knjiga
Bilo je dosta što si bio kučkin sin, ali da budeš tvorac nečeg neželjenog?
Barem me moja majka nije nikad gledala s gnjevom. Voljela me je cijelim
svojim velikim srcem kojeg ja, poput njenog glasa, nisam naslijedila. Ne,
hladno mrtvo mjesto u mom tijelu koje kuca poput mašine sigurno dolazi od
njega.
Dečko koji je gledao u mene odjednom je izgledao hladno. Ipak, smrtnik.
Kaos je uzburkao njegove oči. O čemu je razmišljao? Da me stavlja u isti
položaj kao što je bila i moja majka? Da me prisiljava? Morala sam razjasniti
da to nije bilo tako. Da sam ja izabrala ovaj put.
Ja… sam to željela, barem malo.
Pogled mu je odletio u stranu. „Umoran sam. Idi spavaj u svojoj sobi.“
Ignorirala sam zapovijed po drugi put ove večeri i dok sam se penjala uz
njega, oči su mu se sumnjivo suzile. Stavila sam ruke na njegova ramena i
uspela se na njegovo krilo sve dok nepovjerenje nije skliznulo s njegovog
lica. Nikad ranije nisam zavodila, ali sam se molila da dolazi prirodno poput
mog sviranja.
Izašlo je vani bez daha, a trudila sam se da ga kontroliram. „Ti nisi više
sam u ovoj velikoj, glupoj kući.“
Gledao je u moje oči dok je stavljao ruke oko moga struka, ali njegov izraz
je bilo nemoguće pročitati. „A ako ti želiš da ostaneš u ovoj velikoj, glupoj
kući sa mnom,“ nagnuo se naprijed i očešao usnama preko mog pulsirajućeg
bila na vratu „raditi ćeš ono što ti kažem.“
Gurnuo me je snažno, zbacujući me sa svog krila.
„Ja spavam sam.“ Od njegovog oštrog tona sam se osjećala kao budala.
„Odjebi odavde, Oksana.“
115
Naš svet knjiga
Sjedila sam na ivici Vasilijevog kreveta, noseći bijelo donje rublje koje mi
je kupio, prekriveno s njegovim crnim ogrtačem dok mi je sve unutra
drhtalo. Oprala sam rublje prošlu noć prije spavanja i moje ruke su se tresle
dok sam ga popodne oblačila.
To je bilo potrebno i bio je to samo seks, zar ne? Ljudi to čine cijelo
vrijeme. Ja sam radila i gore stvari. Lošije stvari. Jebeni Vasilije ne bi trebao
biti neki problem. Samo sam trebala leći tu i dozvoliti da se to dogodi. No, ja
nisam bila idiot. Ništa nije jednostavno ili lako s njim i nema te psihologije
koja bi me mogla mentalno pripremiti za taj trenutak. On uživa u mojoj
zbunjenosti. Njemu se sviđa moja neugodnost.
Šest sati je otkucalo i prošlo.
Soba je bila groznica i tišina me je grizla.
Namjestila sam krevet. To je bila jedina stvar koju sam uradila da sredim
sobu. Ako upalim svijeće, on ne bi želio ni čuti za to, a to i nije bio moj stil,
uostalom.
Nisam radila romantične stvari, a bila sam sigurna da nije ni on. Samo
sam željela da završim s tim.
Vrijeme se vuklo i ja sam gledala kroz prozor nemajući što drugo da
radim, nego da mislim o njemu. Mogla sam biti dolje, sjediti za klavirom i
raditi. Čak iako klavir nije bio naštiman nikad nisam imala više slobodnog
vremena da skladam i to me je činilo pohlepnom za više. Je li ovo bilo
namjerno? Da li je Vasilije činio neku vrstu pouke što me je ostavio da
čekam?
S obzirom da je bio kasni novembar, sunce je zašlo skoro prije dva sata i
ja sam gledala svoj odraz u staklu. Moja plava kosa je padala slobodno preko
ramena i izgledala sam blijedo, omotana u crnom ogrtaču. Da sam imala
šminku učinila bih nešto da prekrijem tamne krugove ispod mojih očiju, ali
ništa nije bilo u ovoj kući da bih mogla iskoristiti. Spavala sam punih osam
sati prošlu noć, no nisam se osjećala odmornom. Kao da je sve ono što se
dogodilo bilo proteklo vrijeme.
Izgledala sam… obično. Beznačajno.
116
Naš svet knjiga
su moj grudnjak i njegov jezik je napao moju čvrstu bradavicu kroz vlažnu
tkaninu. Kad sam ispustila tihi uzdah, prsti na mojim leđima su požurili
naprijed. Oni su me navodili da izvijem svoja leđa i gurnem svoje grudi
dublje u njegova usta.
Ne samo da se nisam žalila, prošla sam rukom kroz njegovu kosu i držala
njegovu glavu. Njegov zvuk odobravanja je poslao užurbanu želju kroz
mene. Koliko dugo će me zadirkivati prije nego mi skine grudnjak? Koliko
dugo će proći dok moje djevičansko bijele gaćice, ne završe na podu?
„Sviđa ti se ovo?“ rekao je i zarobio moju bradavicu između zuba
povlačeći je od mog tijela. Boljelo je, no na dobar, ugodan način i bilo je
veoma seksi kako su me njegove mračne oči gledale.
„Da,“ šapnula sam.
Njegov senzualni izraz me počeo topiti. Bilo mi je prevruće i željela sam
skinuti ogrtač, no ostala sam mirna i dozvolila mu da nastavi da me liže i
muči, svojim grešnim ustima. Bol između mojih nogu se povećao kad je
spustio trake s mog ramena i odgurnuo košaricu grudnjaka u stranu.
„Ah,“ stenjala sam. Njegov grubi ugriz na moju osjetljivu, golu kožu je
bio skoro previše. Taj rub bola je izblijedio kad je nastupila vrelina i moja
koljena su zaklecala.
Moje stenjanje je bilo okidač za Vasilija. Povukao je ogrtač s mene i
odbacio ga na krevet. Grube, hitne ruke su me okrenule da se suočim s njim.
Grudnjak je bio otkopčan i povučen, bretele su se na moment zakačile oko
mojih ruku, prije nego ih je odbacio na pod.
Zacviljela sam kad se njegova ruka zalijepila za moju guzu i zadržao je tu
dlan da bi me gurnuo naprijed. „Gore. Na ruke i koljena.“
Krevet su udubio dok sam se penjala i puzala do sredine. Gledala sam u
sivi kameni zid i dozvolila da mi pogled prati uzorke dok je on uzeo rub
mojih gaćica i povukao ih dolje, povlačeći ih dok nisu bile do pola mojih
bedara. To me je ostavilo potpuno izloženu za njega. Svake sekunde sam
očekivala bolni napad. Oštri udar njegovog dlana preko moje izložene,
željne kože. Bože, što nije u redu sa mnom? Skoro da sam se tome radovala.
No, nije dolazio.
Čak me nije ni dodirivao. Moje željom ispunjene misli, su bile ometene i
ja nisam slušala što on radi. Madrac se udubio kad se popeo iza mene. Začulo
se šuštanje. Zatim, stavio je svoju hladnu ruku na ravni dio mojih leđa zbog
čega sam ustuknula.
119
Naš svet knjiga
Pomjerao se veoma brzo preko moje vlage da sam mogla to čuti i znala
sam koju igru igramo. On je želio da ga preklinjem, pa jesam. Tu nije bilo
prisile. „O Bože. Želim to Vasilije.“
„Tako željna.“ Rugao mi se mračnim tonom. „Ne još.“
121
Naš svet knjiga
122
Naš svet knjiga
123
Naš svet knjiga
zlobnih usta. Taj osjećaj je bio toliko loš da je bilo dobro. Ne, bolje. Bilo je
savršeno.
„Ti me tjeraš da…“ Usne su mi drhtale kako su riječi izlazile. Uzeo je
plamenik i zapalio moje tijelo da bi me mučio. Vrućina iz njegovih usta me
je palila do neprepoznatljivosti i ja sam bila potpuno druga osoba.
„Hajde, sada. Tu si.“ Glas mu je bio hitan i uzbuđen, potičući moj
orgazam. „Sviđa ti se ovo?“
Zgrabila sam šaku punu njegove kose, zadržavši ga na mjestu. Bila sam
divlja i bez kontrole. Potpuno luda. „Sviđa,“ stenjala sam. „Da, da, da …“
Podrhtavanje je počelo u mojim bokovima i kotrljalo se prema mojim
koljenima. Zadovoljstvo je eruptiralo iz mog centra i izašlo van, šireći vrelinu
preko moje kože, popraćeno utrnutim blaženstvom. Moj um se ispraznio.
Pobijelio od zadovoljstva kad je orgazam eksplodirao u žurbi. Katastrofalna
vatra me je obuzela i ostavila me drhtavu kad je nestala, brzo kako se i
pojavila.
Moji uzdasi su napukli i jenjavali, ne ostavivši sumnju u ono što se
dogodilo, no kad sam se izgubila u ekstazi, skupila sam noge, zatvarajući
bedra oko njegovih ušiju. Prisilila sam noge da se razdvoje, ali bilo je
prekasno. Vasilije se podigao na koljena, mokrih i sjajnih usta od mog
uzbuđenja, a njegove oči su gorile od mračne požude. Sranje, izgledao je
moćno i zastrašujuće.
Ustuknula sam i zajecala kad je udario unutrašnjost mojih bedara po
drugi put, prvo jedno pa drugo, kažnjavajući me što sam mu se
suprotstavila. Njegovo jače pljuskanje na mojoj stražnjici nije bilo tako loše,
ali ovo? Ovo boli. Dugo je bridjelo, odgovarajući pulsiranju koje je
otkucavalo u mojoj srži za njim.
„Jebi me,“ izletjelo mi je, nesposobna da se nosim s pulsiranjem.
„To želiš? Koliko jako ti to treba, dobra djevojko?“
„Molim te.“ rekla sam, posežući za njim. Omotala sam ruku oko njegovog
tvrdog kurca, ali mi je skliznuo, izvrćući moju ruku dok nam prsti nisu bili
isprepleteni zajedno. Nagnuo se iznad mene pritisnuvši moje ruku na
madrac iznad moje glave.
Vrijeme je usporilo dok se nije činilo da je stalo.
Vasilije je protrljao svojom erekcijom preko moje pičke, miješajući svojim
kukovima kako bi naša tijela klizila jedno uz drugo, ostavljajući nas oboje
bez daha. U nekom trenutku, uzeo je i moju drugu ruku i spojio naše prste
zajedno zakucavši tu ruku pored prve. Bila sam u njegovoj milosti. Predivni
124
Naš svet knjiga
vrag je lebdio iznad mene, prijeteći poljupcem s grešnim, punim usnama dah
udaljenim, no nikako da se spusti. Kao da je nešto čekao.
Ne znam koliko dugo sam to trpjela.
Kao da traje vjekovima. Njegovo čvrsto tijelo je guralo moje, dajući
bljeskove zadovoljstva i izazivajući me da se suprotstavim, ali stisak na
mojim rukama je bio čvrst. Okovao je moje ruke sa svojim stiskom i njegove
prodorne crne oči koje su, činilo se, gledale svaki dah koji progutam.
Očito je želio da se raspadnem od drhtavice. Tresla sam se tako jako da je
daska od kreveta kucala tiho od zid, no možda je to bilo i od njegovih
pokreta. On je zadirkivao, miješao svojim kukovima, no nikako da utone u
mene. Obuzimalo me je tako mahnito, da sam pokušavala sve što sam mogla
da ga potaknem da to uradi. Podignula sam bokove, no on ih je vratio i
zlobno mi se nasmijao. Kao da je uživao u tome.
Stoga, uradila sam jedinu stvar koja mi je preostala. Podigla sam se
naprijed i zalijepila svoje usne na njegove.
Kad sam nas spojila na taj način, on je izabrao drugi da nas zadrži
spojenim. Tvrdi vrh njegovog kurca se izravnao i počeo prodirati unutra.
Oh, sranje.
Bilo je to previše. Okrenula sam glavu od njegovog poljupca, no on je
oslobodio moje ruke i zalijepio oba dlana na moju čeljust, uokvirujući moju
glavu u mjestu. Tako da ga ne bih mogla izbjeći. Njegov jezik je bio duboko
u mojim ustima kako je napredovao u meni, a jecaj je grgljao u mom grlu.
Nije zapravo boljelo. Bilo je više neugodno. Rastezanje je prešlo granicu
da mi se sviđa i dok sam ja željela da se povuče, on je nastavljao dublje.
Uspjela sam da se oslobodim njegovih usana, no samo dovoljno da bih
mogao pričati. „Tako je. Primi ga.“
Nisam mogla pronaći zrak da dišem. Njegova usta su bila točno pored
mojih i njegov vreli dah je punio moja pluća kako je njegov kurac punio
mene. Bol je rasla u probadajući i ja sam zacviljela.
Nije bilo šokirajući što je boljelo. Znala sam da je to najvjerojatnije tako
kad se prvi put seksaš. Ono što je bilo iznenađujuće je kako i pored bola, ja
još uvijek uživam. Natečena punoća svega toga. Druga osoba je bila u meni
i sudeći po emocijama koje su se pojavljivale u Vasilijevim očima, on je to
volio. Centimetar po centimetar on me je uzimao i zadovoljstvo se ogledalo
u njegovom izrazu.
Migoljila sam se ispod njega. Moje drhtave noge su stisnule njegove
kukove i pokušavale zaustaviti njegovo prodiranje u mene, no bilo je uzalud.
125
Naš svet knjiga
Kad sam zatvorila oči, trgnuo je moju glavu u svojim rukama, natjeravši ih
da se opet otvore.
Glas mu je bio strog. „Oči na mene.“
Zar nije znao kako je to bilo teško? Njegove tamne oči su me mamile i
bojala sam se da ću se potpuno izgubiti u njima. Blagi cvilež je pobjegao s
mojih usana kad se gurnuo skroz do kraja unutra, a njegovo tijelo se uklopilo
s mojim. Bol je probadala svugdje i ja sam se prestala pomjerati, sileći se da
dišem kroz ovu neugodnu situaciju.
Ja nisam bila više djevica.
Vasilije Marković je bio moj prvi, i ako stvari krenu užasno pogrešno, on
će biti i moj posljednji, također.
Dao mi je samo deset sekundi mirovanja prije nego se počeo pomjerati.
Njegovi kukovi su se povukli nazad i ja sam namrštila svoje lice od
nezadovoljstva. Njegov izraz je bio nepromijenjen. Bio je isto intenzivan kao
i kroz cijelu ovu situaciju. Promatrao me je poput učitelja klavira koji po
smatra njihove prste, spreman svakog momenta da ispravi grešku.
Duboki ubod je zaljuljao moje tijelo i moja usta su proizvela tihi vrisak
dok su se njegove čvrste grudi pritisnule uz moje. Htjela sam se utopiti u
mekanu tkaninu ogrtača ispod mene, odmaknuti se od bola koju njegovi
prodori izazivaju.
Sljedeći je bio gori i ja nisam mogla ostati tiha. Cvilila sam i lupnula
rukama od njegova široka ramena, odgurujući ga. Oči su se suzile na moje i
on zastane. „Sporije?“ njegovo neujednačeno pitanje me je još više izbacilo
iz balansa.
Do sad, on mi je samo zapovijedao. Nije primao zahtjeve niti tražio
dozvolu.
Teško sam progutala i kimnula.
Oči mu se zamagliše od požude dok se povlačio i gurao u mene,
pomjerajući se samo djelićem njegove prijašnje brzine i s manjom
agresivnošću. On se vjerojatno trudio da bude nježan. Njegovi kratki ubodi
su postali adagio* tempo koji sam mogla podnijeti i zatim su njegove usne
bile na mojima, ušutkujući neugodu.
________________________
adagio tempo- spori tempo sviranja
126
Naš svet knjiga
Njegova koža i srce su bili hladni, no njegova usta su bila vatra. Ja sam
bila ovisna. Bila sam žedna njegove vreline.
Nastavio je sporim ritmom dok su njegove usne osvajale moje i ja sam se
fokusirala na to. Uživala sam u poljupcu. Nije me odbio ovaj put kad sam ga
izazvala. Njegova otvorena usta su se pomjerala uz moja, dozvolivši da se
naši jezici susretnu i isprepliću i ja sam dahtala od zadovoljstva.
Bio je to još jedan okidač.
Tad me je Vasilije stvarno počeo jebati.
127
Naš svet knjiga
128
Naš svet knjiga
129
Naš svet knjiga
132
Naš svet knjiga
133
Naš svet knjiga
135
Naš svet knjiga
s uzorcima. Samo što sam uspjela zakopčati zatvarač kad sam čula kretanje
u prizemlju.
„Halo?“ zvao je ženski glas.
Došla sam do ruba stepenica i pogledala dolje na prvi kat. „Zdravo,“
rekla sam.
Bila je sitna. Plava poput mene, no njena je bila zlatni med. Žena je bila u
ranim tridesetima i obučena stilski u čizme, traperice i uski džemper i šareni
šal omotan oko njenog vrata. Kosa joj je bila u savršenim loknama, a njena
koža je izgledala besprijekorno. Jednim pogledom, sam mogla reći da joj je
izgled najvažniji.
„Ja sam Jennifer,“ rekla je, uzimajući ručke na torbi s kotačićima i
krenuvši uz stepenice.
„Drago mi je,“ zalijepila sam osmijeh na lice. „Ja sam Oksana.“
Jennifer je vukla svoju torbu uz stepenice i bila je nezainteresirana za moj
pozdrav. Kad mi je prišla do vrha stuba, kritički me je procjenjivala i ton joj
bio činjenični. „Nije pogriješio kad je rekao da si prelijepa.“
Neočekivani komentar me je umalo oborio s nogu. Sve do sad, ja sam
privlačila samo neželjenu pažnju od Ilie, pa sam bila oduševljena što sam je
imala jednom zauzvrat. Čak i ako je to bio Vasilije Marković.
„Hvala,“ rekla sam.
Jennifer je zurila u mene. „Koja soba je tvoja?“
Kad se raspakirala i postavila sve u kupaonicu, ja sam donijela stolicu iz
jedne od soba na njen zahtjev. Postavila sam je u središtu nasuprot ogledalu
i mirno sjedila kad je počela raditi.
Bilo je nestvarno kad je omotala ručnik oko mojih ramena da spriječi
prljanje haljine od šminke. Nanijela je hidratantnu kremu kao osnovni
premaz, zatim podlogu. Nastavila sam čekati da započne razgovor, no to se
nije dogodilo. Morala sam ispaliti prvi pucanj.
„Ti si Vasilijeva rođakinja?“ pitala sam blago. Nisam znala svakog u
stablu Markovića, samo glavne igrače, a ona nije bila među njima.
„Po braku, da.“ Sipala je puder preko mog nosa.
Mislila sam da sam započela razgovor, no zamro je odmah i ja sam
potražila nešto drugo. „Koliko dugo su visažistkinja?“
Trik je upalio. Bezvrijedne informacije su izlazile iz žene, pričajući mi o
tome kako je imala vjenčanje prošle sedmice kad je mladenka imala reakciju
od piling za lice, ali je Jennifer je mogla da učini čudo. Malo se opustila kad
je prešla na moje oči, ćaskajući o slavnima i njihovim Instagram računima
136
Naš svet knjiga
137
Naš svet knjiga
gdje je zajednica bila prilično povezana i religiozna. Živjela sam cijeli svoj
život sa sramotom i jedva da je osjećam više.
„Osjetljiva od jebanja?“ rekla sam ležerno. „Ne baš.“
Mobitel nije više bio najzanimljivija igračka u autu za Vasilija i njegove
crne oči se fokusiraše na mene. „To je iznenađujuće.“ Povukao je kravatu
između svojih prstiju, izgladivši je. „Jer se činilo da je puno boljelo.“
Johnov pogled je pronašao moj u retrovizoru, no ja sam slegnula
ramenima. „Kao što sam ti rekla i prošlu noć, dobro sam.“
„Osjećaš li se drugačije? Sad kad nisi djevica?“
Vrag se želio igrati i ja sam mu krenula uzvratiti. „Ne baš, no zaboravila
sam ti zahvaliti.“
„Zbog čega? Što sam te učinio ženom?“
Široko sam se nasmiješila. „Jer si završio tako brzo.“
Kad se začuo zvuk otkopčavanja njegovog pojasa, ja sam se pripremila
za osvetu. Kao i prošli put kad smo bili u autu zajedno, doletio je preko
sjedišta i ja sam nosila njegove ruke kao hladni, neželjeni ovratnik. Ovaj put
to nije bio pritisak, zapravo. Samo dominacija.
„Da li ti to pokušavaš povrijediti moje osjećaje?“ zarežao je u moje uho.
„Ne,“ iskreno sam rekla. „Ti nemaš osjećaja.“
Osmijeh mu je bio poput mog, lišen toplote ili radosti i nije mu dosezao
do očiju. „U krivu si, ja mogu da osjetim puno stvari.“ Zarobio je moju ušnu
resicu između zuba i povukao je bolno dok nije ispala iz njegovog stiska.
„Poput osjećaja kad tvoja pametna usta klize gore dolje niz moj kurac.“
Ruke su mu nestale i on se vrati na svoje sjedište, milujući se kroz hlače. Usta
su mi se osušila i grlo mi se zatvorilo od iščekivanja sljedećeg njegovog
pokreta. On je podizao igru dok je pokušavao da me ponizi.
Njegova snažna ruka kojim je trljao prepone je bila ometajuća, skoro
hipnotizirajuća.
„Ti me želiš dolje?“ šapnula sam. „Upravo sada?“ Bacila sam pogled
prema vozaču koji je bio nadohvat ruke.
Vasilije je zračio sa smjelosti. „Rekao sam ti da je večeras važna večera.
Tvoja usta mi mogu smanjiti nervozu.“
Bio je tako samodopadan s tim, očekujući da se pobunim, a ja sam uživala
u momentu.
„Dobro,“ izjavila sam jasno. „Samo budi pažljiv s mojom šminkom.“
139
Naš svet knjiga
140
Naš svet knjiga
141
Naš svet knjiga
Svršavao je, vrelo i snažno, špricajući svoju gustu spermu u moja usta
gdje se nakupljala i ja sam čekala njegovu naredbu, slušajući njegovo plitko
i neujednačeno disanje, uokvireno između psovki.
„Progutaj.“ Glas mu je bio poput šljunka.
Bilo je neobično kako je ovaj seksualni čin bio potpuno za njegovo
zadovoljstvo, ali opet kad sam poslušala njegovu zapovijed i on zadrhtao od
post seksualnog šoka i ja sam to isto osjetila. Cijelim putem niz kičmu do
vrha mojih nožnih prstiju. Povukla sam se od njega kad mi je pomogao da
ustanem, i pokušala da obrišem natekle usne, no njegove ruke nikad nisu
napuštale moj vrat.
Iskoristio ih je da me povuče u svoj divlji poljubac.
On je bio… dezorijentiran.
Sve se zaustavilo kad su njegove usne pritisnule moje. Njegov poljubac
je uzeo od mene. Moju moć. Moju podčinjenost. I sve sam mu to dala bez
borbe.
Kad je poljubac završio, oči su mu bile zatvorene, a naša čela spojena. Još
uvijek se borio da dođe do daha kad je rekao. „Nemoj ništa govoriti večeras.
Sve dok ti ne kažem da je u redu da pričaš. Razumiješ?“
Vasilijev ton je bio drukčiji. Da li je to od utjecaja orgazma? Umjesto da
mi samo naredi činilo se kao da je zabrinut. To nije bilo moguće. Vrag nije
mario za ikog osim sebe. Auto je udario u rupu, trgnuvši nas i razbijajući
čaroliju. Bila sam odgurnuta od njega dok je zakopčavao svoje hlače i oči mu
se pretvoriše u led.
„Zakopčaj opet pojas,“ rekao je.
Naslonila sam se uz kožno sjedalo, zakopčala pojas i okrenula se od njega
da promatram saobraćaj čak iako je njegov okus ostao i dalje u mojim ustima.
142
Naš svet knjiga
143
Naš svet knjiga
trebala biti sigurna. Ali što se događa? Da li su Rusi i Srbi spremali pregovore
za novo primirje, a ja sam bila dio toga?
Vasilijevi prsti su se zakopali u moju ruku, bez riječi zahtijevajući da
nastavim i ja sam nastavila najbolje što sam mogla. „To su nove cipele,“
šapnula sam, nesigurna što drugo da kažem.
Igrati ću svoju ulogu do gorkog kraja.
Sergey Petrov, čovjek koji me je učinio kopiletom, je sjedio desno do
Gorana, s tjelohraniteljem koji ih je razdvajao. Ravna, sijeda kosa mog oca
bila je savršeno razdvojena na jednu stranu točno kao i njegova osobnost.
Moji prijatelji su mi govorili da je privlačniji kako stari, no ja to nisam vidjela.
Njegov dugi nos i jednako dugo lice se činilo da imaju ulogu u trajnom
izrazu prezira… barem je tako uvijek gledao u mene.
Gledao je u mene s jedva prekrivenim prezirom kao da ću ja dozvoliti da
ga ubiju. Tko je, jebo te, bio u većoj opasnosti ovdje?
Vasilije je uzeo jednu od praznih stolica i povukao je, a moment je visio
u zraku. To sam shvatila u isti moment kad i svi ostali. On je povlačio stolicu
za mene. Ostatak muškaraca su pohitali na svoja stopala, ustajući dok ja
sjednem. Moj polubrat je stajao pored moga oca i Konstantinov izraz je bio
čisti šok, samo što nisam znala da li je to zbog mene ili zbog ovog što je
Vasilije upravo uradio. Marković je povukao stolicu za Ruskinju koja nije
marila za ime Petrov, ali je bila Petrova krv.
To je bio najsigurniji trenutak mog života.
To je bio sto pun ubojica koji su se ponašali poput džentlmena i
pozdravili me kao damu. Sjela sam oklijevajući i dozvolila sam Vasiliju da
pomjeri stolicu prema unutra i zatim su ostali sjeli na svoja mjesta. Moj
pogled je odletio prema Goranu, koji je bio točno preko puta mene. Njegovo
procjenjivanje je bilo toliko oštro da sam osjetila kako reže kožu s moga tijela,
jedan sloj za drugim.
„Dobro vas je vidjeti opet, Sergey,“ Vasilije je rekao, a moje oči se raširiše
na njegov prijateljski, ležerni ton. Kimnuo je prema mom bratu.
„Konstantine.”
Očeve usne su se razvukle u uski osmijeh, no njegove oči su bile mrtve.
„I tebe, Vasilije.“ Njegov pogled je kliznuo do mene, no on je ležerno upitao.
„Tko je djevojka?“
Vasilije se naceri. „Ne prepoznaješ je?“
144
Naš svet knjiga
145
Naš svet knjiga
146
Naš svet knjiga
Dok sam prala ruke ispod mlaza vode u toaletu restorana, gledala sam se
u ogledalo. Bilo je kao da me gledala glumica s pozornice, igrajući ulogu
Oksane Kuznetsov. Izgledala je i zvučala poput mene, no nije.
149
Naš svet knjiga
151
Naš svet knjiga
Oksana je bila tiha dok smo se vozili prema kući. Puno sranja je bilo rečeno
za stolom i bilo je šokirajuće kako je držala usta zatvorenim kroz to sve. A
samo zbog toga što sam joj ja tako rekao. U kurac, način na koji mi se
pokorava čini da moja krv teče južnije, ravno do mog zatvarača.
Voditi je na večeru večeras je bio proračunati rizik. To nije iznerviralo
Sergeya ni ostale Ruse, no definitivno se zakopalo ispod kože moga strica,
pa bih ja to nazvao pobjedom. Volio sam bockati medvjeda i bio sam
znatiželjan kakvu reakciju ću isprovocirati kod Gorana.
Oksana je sjedila na stražnjem sjedištu prekriženih nogu, tako ukočeno i
jebeno pristojno. Moj pogled je počeo od njenih članaka i putovao prema
gore, prelazeći preko njenih dugih, bijelih nogu. Nisam mogao dočekati da
ih imam omotane oko sebe. Trebao sam je nagraditi što je bila tako dobra
djevojčica, a jebem ti… kad sam došao kući i zatekao je u toj haljini i štiklama
s frizurom i šminkom, bio je to udarac požude direktno u moj kurac.
Razmišljao sam o tome da otkažem sastanak.
Tako je dobro izgledala. Sergey nije pogriješio kad je rekao da su Ruskinje
bile opasne žene. Ova bi mogla biti smrtonosna.
„Jesi li bila bijesna za večerom?“ pitao sam, prekidajući tišinu.
Njena glava se polako okrenula prema meni. „Zbog čega bi bila?“
„Zbog svih tih sranja koja su rečena.“ Ja nisam zapravo bio ljubazan, ali
Sergey Petrov je bio jebeni drkadžija.
„Pitaš li me jesu li mi osjećaji povrijeđeni? Rekla sam ti, nemam ih.“ Njen
ton je bio ležeran. Šupalj. To mi se nije sviđalo. Ona je bila najuzbudljivija
kad je bila živa, a tako je izgleda kad god sam imao moć nad njom.
„Tako si puna sranja, Oksana.“ Bio sam u mogućnosti da je osramotim
večeras i dokažem svoje ali… pobjeda u igri nije bila toliko zabavna koliko
sam mislio da će biti. Kad sam svima rekao o pušenju, a ona gledala u svoje
krilo, osjećao sam se kao govno. Zbog toga sam razvezao svoja usta kasnije
kad je Sergey rekao da je ona samo komad guzice.
Moja ruka se trznula, želeći posegnuti za mojim Glockom. Ona je bila više
od komada guzice.
152
Naš svet knjiga
154
Naš svet knjiga
Njena blijeda koža je dobila lijepu nijansu pink, sjajnu na njenoj koži boje
bijelih ljiljana. Volio sam vidjeti trenutni dokaz mog dodira. Želio sam je
obojiti s još više crvene. Potvrditi je preko cijele njene kože.
„Koji...“
To je jedino uspjela izustiti kad sam je otrgnuo od stupa i gurnuo je u
dnevnu sobu. Bacio sam je od sofu i ona je ispustila zaprepašten zvuk, ali
nije zaplakala. Bio sam grub, ali ne previše grub. Samo onoliko koliko je
potrebno da oboje uživamo.
Nagnuo sam je preko kauča da bih njena slatka, čvrsta guza bila u zraku
i ja sam je udario dlanom. Davao sam joj kratke, žareće pljuske. Glava joj je
bila pognuta, a rukama je zgrabila jastuke na sofi, no iako se trzala i izvijala,
djevojka nije rekla ni riječ. Borila se za dah, to sigurno. Ponekad je oštro
udisala što je zvučalo kao siktaj.
Ali Oksana nikad nije rekla ne.
„Reći ćeš mi da prestanem i ja ću stati,“ rekao sam preko zvuka mojih
prstiju koji pljuskaju preko njene gole kože.
Tenzija je napela njena ramena, kao da se grlila. Ona je to doživjela kao
izazov i ja sam se mračno nacerio. Ne želi se predati tako lako. Ova djevojka
želi da bude nesalomljiva, a ja sam bio više nego oduševljen da joj
pomognem da testira svoje granice.
Otkopčao sam dugmad i strgao svoju košulju. Bilo je dobro da mi se nađe
na putu. Stavio sam lijevu ruku na donji dio njenih leđa, protiskajući kukove
od ivicu sofe i onda sam joj zaista dozvolio da bude u tome.
Pljuska. Poskočila je i ja sam promatrao kako joj se na koži suptilno
odražava valovitost.
Pljuska. Oksaninino srcoliko dupe je bilo šareno. Na nekim dijelovima
ružičasto, a na drugim mjestima, gdje sam je par puta zaredom udario po
istom mjestu, je gorilo crveno. To je bilo veličanstveno. Izvukao sam mobitel
iz svog džepa i uslikao. Trgnula se više od bljeska kamere nego bilo koji put
sam je udario.
„Zbog čega to?“ pitala je.
„Ne brini oko toga.“
Pljuska, pljuska… pljuska. Posljednja je bila tako jaka, da mi je žarila dlan,
a stopalo joj poleti s poda. Njena štikla je bila u razini s dupetom kao da je
pokušala zaštititi se. Odgurnuo sam je sa svog puta. „Reci mi da stanem,“
naredio sam.
„Ne.“ Bila je bez daha.
155
Naš svet knjiga
„Zašto ne?“ podbadao sam je, no nisam mogao isključiti kretensku stranu
iz svoje osobnosti. Moj otac je aktivirao taj dio, zatim slomio prekidač da se
ne može poništiti. Zastenjala je kad sam je ovaj put pljusnuo zlobno. „Zbog
toga što ti se ovo sviđa?“
Koje iznenađenje. Nije rekla ništa.
Zacviljela je od sljedećeg udarca i pokušala se izmigoljiti dalje od bola, a
moja ruka ju je čvrsto držala na mjestu uz kauč.
Podigao sam glas, dozvolivši da ispuni prostoriju. „Ili ćeš mi reći da
prestanem… ili ćeš mi reći da ti se sviđa.“
„Vasilije,“ cvilila je.
Njena nježno izrečena riječ je bila moćnija nego zahtjev koji sam ja urlao
i odjednom sam bio na koljenima iza nje, usana zalijepljenih za njenu pičku.
Njeno stenjanje je bilo veće iznenađenje nego što je bilo blaženstvo.
Gurnuo sam jezik unutra i jebao je dok su joj noge podrhtavale. Posegnula
je rukom iza i prešla noktima kroz kosu, grebući mi skalp i držeći me uz nju.
„Sviđa mi se,“ dahtala je. „O Bože, sviđa mi se.“
Polu-cerek je izašao iz mene. Naravno da sad jeste, no dobra vijest je
bila… „I meni isto.“
Stavio sam ruke na njenu zlostavljanu guzu i podigao je, podižući guzove
da imam više prostora.
Lepršao sam i sisao njen klitoris dok sam je snažno stiskao za guzu da se
koža udubila ispod mojih prstiju. Ali njeni uzdasi koji su se ponavljali su bili
od čistog zadovoljstva.
Zastao sam da bih mogao izgovoriti. „Posegni iza i stavi ruke poput
mojih.“
Ispružila ih je i ja sam je uhvatio za zapešća, povukavši ih da se drži
otvorenom za mene. Zatim sam se na koljenima premjestio, udobnije se
smjestivši. Smjestio sam se kako bih je nagradio i nagradio sebe dok je ona
mrmljala nešto na ruskom. Nemam pojma što je rekla, ali je zvučalo prljavo.
S obzirom da su mi ruke bile slobodne, stavio sam palac na ivicu njenog
klitorisa i povukao ga van i prešao vrhom jezika preko osjetljivog mjesta.
Njeno drhtanje je bilo jebeno seksi. Grčila se od sofu i od moja usta kao da je
zadovoljstvo koje sam joj davao bilo previše intenzivno za podnijeti. Ona je
to mogla, dakako i ona to hoće. Njene štikle su tiho tapkale dok se
nekontrolirano tresla.
„Nyet,“ zacviljela je kad sam je polizao duž linije točno između njenih
guzova. Moj kurac se trznuo u hlačama. Njeno užurbano 'ne' nije zvučalo
156
Naš svet knjiga
kao naredba da stanem, bilo je izbačeno u šoku. I rekao sam joj da ću prestati
ako me to zamoli, ali nisam rekao nikakvo sranje ako to kaže na ruskom.
157
Naš svet knjiga
158
Naš svet knjiga
159
Naš svet knjiga
Moje drugo guranje je bilo jače i dublje i ona je zastenjala. Niski, grleni
zvuk je bio jebeno vreo. Moje treće guranje ju je odbilo od jastuke, a ja sam
je čvrsto držao sa stiskom na ramenu, tako da se ne bi njeno tijelo odbilo od
mene.
Dok sam se počeo nabijati u nju, roktaji su se pretvorili u stenjanje i to je
bio signal koji sam trebao da nastavim dalje. Pustio sam njeno rame i
zakopao prste u njenu kosu, hvatajući ukrase za kosu i povukao je prema
sebi. Leđa su joj se izvila. To je boljelo, no ona to nikad nije izustila.
„Tako si dobra za mene, dušo. Daješ mi da te jebem baš onako kako
želim.“
Lupao sam tijelo uz njeno, tako duboko da su mi jaja lupala od njen
klitoris. Stani, sranje. Borio sam se da stavim distancu između onog što sam
upravo rekao i moj glas je postao brutalan. „Ja te posjedujem, Oksana. Ti si
moje, jebeno, vlasništvo. Znaš li to?“
Dahtala je, da li zbog bola ili zadovoljstva. Nisam znao, no postalo je
teško fokusirati se. Misli su se kidale u mom mozgu. Samo sam želio jebati
poput divljaka i svršiti. Uraditi ću to tako da bilo koji muškarac dođe poslije
mene neće biti u njoj na isti način. Nitko drugi se neće moći usporediti.
„Reci to,“ naredio sam.
Uzvratila je natrag bez oklijevanja. „Ja sam tvoje jebeno vlasništvo.“
Zadovoljstvo me je punilo, ispunjavajući sobu dok nisam i ja počeo
dahtati zajedno s njom. Počeo sam biti znojan od napora, no većinom od
mračnog stvorenja koje se grči ispod mojih ruku. Pomjerala se s ritmom
moga tijela, tako kad sam se nabijao u nju, ona je bila tu da se susretne. Jebeni
pakao. To je bilo ludilo i opet sam znao da neće potrajati. Previše sam je želio
cijeli dan.
Barem je sutra bio Dan zahvalnosti i nisam morao ići na posao. Planirao
sam je jebati dok me kurac ne izda.
Zajecala je i to je zvučalo kao naznaka zadovoljstva. Bilo joj je dobro, a
meni... se to sviđalo. Kliznuo sam koliko sam mogao, dok sav nisam bio u
njoj i pomjerao tijelo da joj trlja klitoris.
„Oh.“ Ta riječ je bila iznenađenje.
To mi je dalo bljesak satisfakcije. Ne samo kako je to fizički bilo dobro
nego znati da joj je to bilo ugodno. „To je moj kurac koji te tjera na stenjanje.“
Uraditi ću sve što mogu večeras da svrši od mog kurca.
Popustio sam stisak i ruke i kose i ona je pala naprijed. Držala se za sofu
dok sam je nabijao, a od tog udara je skliznula.
160
Naš svet knjiga
pomjerale do njenog uha, zatim njenih jagodica, tražeći njena usta. Kad sam
ih pronašao, sve u meni kojem se ovo ne bi sviđalo je zamračeno i ušutkano.
Moj jezik se milovao s njezinim, usne su nam se pomjerale zajedno i kako je
naše ubrzano disanje usporavalo, oboje smo mrmljali od zadovoljstva.
Sergey je rekao da me Oksana drži za kratke dlačice i tu je vjerojatno bilo
malo istine, no u ovom tihom, sporom trenutku, živo mi se jebalo za to. Nije
bilo bitno tko zapravo koga posjeduje između nas.
Moj mobitel je zazvonio, remeteći me.
Ponovo je zazvonio. Tko me je jebeno uznemirava umjesto da mi pošalje
poruku?
Podigao sam glavu i gledao u moje odbačene hlače na podu. Stric Goran,
vjerojatno. On je preferirao razgovor više od poruka, koji su bili riječ za riječi
zapisi. A ako je to bio stric, morao sam se javiti. Zarežao sam, sišao s Oksane
i zgrabio hlače.
Nije bio stric. Bio je to privatni istražitelj kojeg sam uposlio prije dva
mjeseca i pritisnuo sam 'prihvati' tipku što sam brže mogao.
„Što si pronašao?“ rekao sam umjesto pozdrava.
„Adresu.“
Oduševljene me je preplavilo. „Zaista?“
„Da,“ rekao je PI. „Nalazi se u sjevernom predgrađu. Ako si planirao
krenuti za ovim, trebao bih to učiniti ranije prije nego kasnije. On se seli u
Floridu tokom zime.“
Ranije neće biti problem. Čekao sam na ovo više od godinu dana. Svaki
dan, od jutra u podrumu gdje sam oduzeo svom ocu život. „Gdje je on?“
162
Naš svet knjiga
163
Naš svet knjiga
Svijet se nakrivio na uglu njegove tihe naredbe i bilo je teško ići niz
hodnik u štiklama da se susretnem s njim na početku stepenica.
„Jesi li dobro?“ šapnula sam.
Trepnuo je. „Dobro sam.“ Obrve su mu se skupile. „Jesi li? Bio sam…“
Ton mu je bio nesiguran i podignuo je ruku kao da bi mogao izvući riječ
koju je tražio u zraku. Umjesto toga, njegova ruka je grubo pala. „Grub.“
Liznula sam usne, pokušavajući da spriječim svoja usta da se ne suše.
Možda sam bila u krivu zbog njega. Možda je vrag imao osjećaje, jer se ova
reakcija činila kao briga. Mislio je i na nekog drugog osim samo na sebe. Bio
je zabrinut za mene. Koljena su mi olabavila, a moje bezosjećajno srce se
spotaklo samo od sebe.
„Nisi radio ništa što nisam mogla podnijeti.“
Bila sam povučena u njegov zagrljaj, a moje tijelo je pjevalo prelijepu
melodiju bola. Nisam bila svjesna koliko mi je ovo očajno trebalo dok me
njegove snažne ruke nisu okružile.
„Nisi odgovorila na moje pitanje,“ rekao je strogim tonom. Kao da ga je
koristio da sakrije svoju zabrinutost. „Jesi li dobro?“
„Da,“ lagala sam. To je bila istina do ovog trenutka, a sada sam se
raspadala, ne shvaćajući zbog čega.
„Drhtiš.“
Da. Podrhtavanje je potreslo moju srž. „Ne znam zbog čega.“
Njegove crne oči su se produbile. „Sjedni.“
Gurnuo me prema stepenicama i dok sam se naslanjala, uhvatila sam ga
za obraze i povukla ga sa sobom. Da li je mislio da sam luda jer ga želim
blizu, pogotovo nakon ovog što je upravo uradio, i kako se ponašam kao da
sam prestravljena? Sjela sam, leđima naslonjena uz ogradu, a Vasilije je
kleknuo između mojih razdvojenih nogu.
Oslonio se na šake, lebdeći iznad mene.
Bio je predaleko. Omotala sam ruke oko njegovih leđa i povukla ga dolje
ostatak puta, viseći oko njega dok se naša tijela nisu izravnala. Nikad u svom
životu nisam osjećala toliku jebenu potrebu. Stiskala sam ga snažnije i
snažnije, dok nisam bila sigurna da nema više prostora između nas.
Glava mu je bila zagnjurena u moj vrat dok je tolerirao moj svirepi stisak,
a njegovo disanje postalo je plitko. Očekivala sam da me odgurne svakog
trenutka ili da da neki usrani komentar, no nije. Vasilije je čučnuo pored
mene na stepenicu i dozvolio moj zagrljaj. Isprepleo je svoje ruke iza mojih
leđa i između dvije stepenice, držeći me koliko i ja njega.
164
Naš svet knjiga
165
Naš svet knjiga
„Kad?“ pitala sam. Trebala sam osjetiti alarm zbog lakoće načina na koji
smo razgovarali o planu ubistva. Njegov ton je bio ležeran i rastresen i sisao
je kožu na mom vratu kao da mu se sviđa okus moje kože.
„Sutra večer.“
Zatvorila sam oči, uživajući u osjećaju, no pokušavala sam fokusirati
svoje misli. Već sam duboko bila zaglibila s Vasilijem. Osjećala sam kao da
znam o njemu više nego bilo tko drugi. Da li bih mogla izgraditi vezu
između nas tako jaku kad on sazna istinu, da me pustim da živim? Dovoljno
jaku da stane na moju stranu?
Nervi su plovili mojim krvotokom. „Dozvoli da pođem s tobom.“
Njegovo tijelo se ukrotilo, a usne na vratu zastale. „Zbog čega to želiš?
Da mi pomogneš?“ Ton mu je bio toliko sumnjičav da je graničio s ljutnjom.
„Ne.“ Imala sam nultu želju da budem suučesnik i to nije bilo na meni.
„To što govoriš da ćeš uraditi je osobno.“
„Onda, koji kurac pričaš?“
„Ja mogu ostati u autu.“
Povukao se i sumnja je obojila tamnu sjenu na njegovom licu. „Zašto?“
„Tako da mi možeš ispričati svaki detalj kad završiš. Ne želim da čekam
dok ne dođeš kući kasnije. Želim da te vidim odmah poslije toga.“
Njegov osmijeh je bio usta puna očnjaka. Ponašao se kao da je to što sam
rekla bila očito najbolja stvar koju je ikad čuo. „Pričaš ta sranja i od toga
poželim da te jebem opet.“ U otkucaju srca, imao je svoje ruke ispod moje
haljine i njegovi prsti su širili moje noge.
Gušila sam se. Bila sam tako bolna, da me sama ideja njegovih prstiju
kako klize unutar mene, činila ranjivom. Pogledala sam u stranu i stavila
ruku na njegovo zapešće. Rekao je ako mu kažem da stane, da hoće, no ja
sam bila nervozna da neće održati riječ.
„Ne,“ šapnula sam.
Oči su mu gorile s uvrnutom zabavljenosti. „Okay.“ Njegove hladne ruke
su kliznule dalje. „Možeš se priključiti. Ali budi spremna. Tvoj đavoli mali
um me napaljuje. Možda neću ni skinuti tragove krvi s odjeće dok te jebem
na putu prema kući. Ti bi to vjerojatno i željela, zar ne?“
Apsolutno nisam imala odgovor na to.
166
Naš svet knjiga
nije bilo ni moguće. Moj ton je imao previše svjetlu stranu dok sam
pretjerano kompenzirala. „Tko je Whitney?“
„Moja kuharica. Ona nabavi namirnice za sedmicu. Ako nešto želiš
možeš joj reći sutra kad je ona tu.“
„Ah.“ To nije moglo biti olakšanje u mom sistemu, jer ja nisam bila
ljubomorna. Moj pogled je pao do njegovih ruku i gledala sam kako stavlja
omlet u tanjur, preklapajući jaja savršeno. „To dobro izgleda.“
Naslonio se rukom na pult. „Ako ti napravim bez gljiva, hoćeš li ga
čopkati poput jebene ptice ili ćeš zapravo jesti.“
Okrenula sam se, otvorila frižider i izvukla kutiju s jajima. „Dat ću sve od
sebe.“
Nije se nasmijao, no mogla sam vidjeti da je zadovoljan. Gledala sam
kako pravi moj omlet istom tehnikom i željno sam prihvatila tanjur kad mi
ga je predao. Bio je odličnog okusa.
Stajali smo uz kuhinju i jeli sve dok je jutarnje sunčevo svjetlo sjalo kroz
prozore. Bilo je presvijetlo i toplo u kući da bi razgovarali o tome što će se
dogoditi večeras, pa smo ostali tihi. U namjeri da kuha kao muškarac kojeg
je šef naučio kuhati, on je isto tako i čistio. Vratila sam namirnice natrag dok
je on počistio suđe i kad je bilo gotovo stavio je ruke nisko na kukove svoje
trenerke.
„Gore,“ rekao je, pogleda usmjerenog uz stepenice. „Možeš mi pokazati
koliko si zahvalna za doručak dok smo pod tušem.“
Polako sam kimnula, prihvaćajući sve što želi. Jednom dijelu mene nije
smetalo. Možda je postojao i djelić mene koji se tome radovao. Uzimali smo
zadovoljstvo jedno od drugog.
Penjala sam se uz stepenice, krenula niz hodnik i prema njegovoj sobi
slušajući njegove korake koji me prate. Krevet je bio nenamješten, a
paperjasti jorgan gurnut u stranu. Izgubila sam nevinost na tom krevetu, no
izgledao je… poput svakog drugog kreveta.
Njegov umivaonik je bio u neredu, dlačice od brade koju je brijao i
održavao svoje zaliske. Nisam čekala njegovu naredbu da počnem, pa sam
počela svlačiti svoju odjeću dok je on puštao vodu. Bilo je još uvijek čudno
biti gola pored njega, no bila sam dovoljno pametna da znam da mi je davao
prednost.
Vasilije se ukočio pored vrata kabine i zurio u mene.
„Što nije u redu?“ pitala sam.
168
Naš svet knjiga
169
Naš svet knjiga
Kuća Davida Garvina je dijelila prilaz s još dvije kuće, ali bez ograda,
hvala kurcu. Sudeći prema popisu nekretnina iz prošle godine, podrum je
bio završen. Tu bih trebao povući okidač da zadržim ovo sranje u tišini.
Oksana i ja smo sjedili u stražnjem sjedištu Lexusa s Johnom za volanom,
a naši pogledi su išli kroz vjetrobran, do uzvisine gdje je stražnji dio
Davidove kuće bio vidljiv kroz drveće. Svjetla su se pogasila prije više od
jednog sata, no ja sam bio oprezan. Lakše ću se suočiti s njim i mojim
pištoljem ako bude spavao i bude nenaoružan kad dođem do njega.
Bila je nemirna tokom vožnje pored mene, a sad je tapkala prstima po
koži.
„Prestani,“ rekao sam prekrivši njenu ruku sa svojom. „Ne volim
nepotrebne zvukove.“
Ruka joj je bila poput žene za koju je bila prikačena. Nježna, delikatna i
topla.
Svršio sam u njena usta jutros pod tušem, dok je voda lila niz nas, a njena
mokra kosa bila je omotana oko moje šake. Shvatio sam da je trebala odmor
od jebanja. Nisam htio istrošiti svoju najdražu novu igračku prerano.
Nakon što je progutala, uzdahnula je dok sam gurao njena leđa da sjedne
pod tuš, a zvukovi su odjekivali od staklo, čučnuo sam, stavio jedno koljeno
blizu odvoda i prebacio njene noge preko mojih ramena. Slušati je kako
ispušta simfoniju seksa dok je obrađujem svojim jezikom je zvučalo
nevjerojatno. Njeni jecaji potrebe, a tek stenjanje od zadovoljstva? Mogao bih
to sranje slušati cijeli dan.
Oksana je svršila s glasnim vriskom, drhteći dok ju je moj jezik masirao,
a njeni prsti grebli po pločicama. Vlažni krajevi njene kose su kapali na njena
otežala prsa i prekrasne sise. Skoro da sam joj rekao da će se od sada tuširati
sa mnom, no onda sam shvatio da nikad neću uspjeti, jebote ništa odraditi.
Djevojka i njena ukusna pička su odvlačile pažnju.
„Idem,“ objavio sam svima u autu, uključujući i sebe. Nisam bio uplašen,
no ni super zadovoljan, također. Uradio sam istraživanje i planiranje što je
bolje moguće no bilo je dosta toga nepoznatog u toj kući na uzvisini.
170
Naš svet knjiga
Njena ruka se pomaknula, okrećući se dok nije omotala svoje prste oko
mojih i stisnula. Njene plave oči su izgledale nervozno. Tko bi pomislio da
bi Ruskinja mogla biti zabrinuta zbog mene? I da će mi se to svidjeti?
„Sretno,“ šapnula je.
Bilo je to vraški čudno, potreba da je poljubim, ali ja sam se predao. Ako
kanim ući u tu kući i nikad ne izaći, tko će jebeno mariti ako sam je poljubio?
Zalijepio sam usne na njene i kliznuo jezikom duboko u njena usta, ljubeći je
na način da me nikad ne zaboravi.
Zaljuljala se na kraju, dezorijentirana.
Okrenuo sam se prema Johnu. „Ako ne izađem za sat vremena, piši
Aleksandru i javi mu gdje sam. Odvezi Oksanu natrag u moju kuću i nazovi
Luku.“
John je kimnuo.
„Ne treba ti sat vremena.“ Glas joj je bio čvrst dok je pokušavala da bude
stroga. „Ne želim da čekam tako dugo da čujem sve o tome.“
Obasjao sam je ogromnim cerekom. Povesti nju umjesto Aleka nije bilo
previše pametno, no bilo je daleko više zabavno. Odgurnuo sam vrata i
izašao.
Nije bilo nikakve osobne iskaznice uz mene osim mog mobitela koji će
biti teško otključati. Moja odjeća je bila tamna i praktična. Nosim samo dva
predmeta, alat za obijanje lokota i moj Glock. Bez opasača za futrolu ispod
ruku večeras. Morao sam se skrivati i izabrao sam rijetki opasač oko struka,
skriven ispod moje crne majice. Bit će sporije ga izvući no toplo se nadam da
ga neću trebati izvući na brzinu.
Suho lišće je krckalo ispod mojih čizama dok sam se penjao uz brdo,
držeći se bliže drveću i saginjući se ispod grana. Bilo je bez mjesečine večeras
što znači da je bilo malo vjerojatno, da će me neko vidjeti. Pluća su mi se
stisnula od hladnog zraka i želio sam kihnuti, no suzdržao sam se dok me
taj osjećaj nije prošao. Došao sam do balkonskih vrata na stražnjem dijelu i
osluškivao za bilo koji zvuk iza stakla.
Na prednjem dvorištu je bio znak koji je obznanjivao da postoji
sigurnosni sistem, samo što je moj PI rekao da je lažan. Kuća je možda nekad
bila ozvučena no kompanija nije imala račun na ovoj adresi u sistemu. Stavio
sam svoje ruke u rukavicama na klizna vrata, znatiželjno. Mogao bih
provjeriti je li bio dovoljno glup da ih ostavi otključanim i uštedi mi put do
prednjih vrata i vrijeme za obijanje.
Vrata su kliznula i ja sam odmahnuo glavom u nevjerici.
171
Naš svet knjiga
172
Naš svet knjiga
173
Naš svet knjiga
Zapravo, nije istina. On je znao jedan vitalni dio informacije koji sam
želio. Imao sam sumnje, ali mi je trebala potvrda. „Trebam li te žaliti, ti
patetično govno? Ti si ubio nevinu ženu, nakon što si joj ukaljao ime. Ona je
imala dvoje jebene djece.“
Davidovo tijelo se silovito treslo. Nije se raspravljao po pitanju toga, tako
da je to bila čista krivnja.
Bilo je dosta krivnje za podijeliti između mog oca i strica, za smrt moje
majke, no Davidova reakcija je značila da sam ja sada gledao u čovjeka koji
ju je fizički ubio. Pištolj je gorio u mojoj ruci, cijelim putem kroz rukavice.
„Znam da je imala.“ Glas mu je bio tanak. „Zapravo, puno mislim o
njima.“
Moj um je pocrvenio od bijesa. Nisam kanio trpiti sranja. „A misliš, ha?“
Moja obrva se podigla tako visoko da je boljela. „Koliko godina bi oni mogli
imati ovih dana? Mlađi bi imao koliko? Dvadeset i četiri?“
Trgnuo se. Usta su mu se otvorila, a oči toliko raširile da su bile skoro
potpuno bijele. Gledao sam s bogatom, zlom satisfakcijom kako ga shvaćanje
obuzima.
Bio je totalno i kompletno sjeban.
„Vasilije?“ šapnuo je.
Najmanja količina pritiska na okidaču je bilo sve što je potrebno i pištolj
je opalio.
Čak iako sam ga ubio s prvim pucnjem, upucao sam ga još par puta u
njegova prsa. Prestao sam kad je njegovo tijelo počelo padati i prije nego
ispraznim cijeli spremnik, zapravo. To je bio dokaz koliko sam poboljšao
svoju impulzivnu kontrolu.
Jednom kad se David srušio u hrpu, a njegov mozak i krv natapali tepih,
izvukao sam svoje bežične slušalice iz džepa i stavio u svako uho. Izvukao
sam mobitel, otključao ga i potražio aplikaciju koja mi je trebala.
Nakon jutrošnjeg tuširanja, Oksana me je pitala da joj dam još malo
vremena za ono što je napisala za mene. Bila je blizu tome da završi svoju
prvu pjesmu, rekla je, pa sam joj odlučio dati vremena do večere. Muzika će
biti bolja kad ne bude tako svjetlo u kući, između ostalog, uvjeravao sam se.
Bio sam nestrpljiv, zapravo. Zaista sam je jebeno želio čuti.
Spomenula je da je bole modrice koje sam joj napravio na guzi i kad je
sjela na klupu da bi mi svirala, trgnula se. Tijelo joj je bilo kruto od
iščekivanja i ona je oklijevajući stavila svoje prste na tipke. Ali jednom kad
je počela da svira, zaronila je sva u muziku. Njeni dugi prsti su napadali
174
Naš svet knjiga
175
Naš svet knjiga
176
Naš svet knjiga
Nije bilo oklijevanja u povlačenju okidača čak iako je ubistvo bilo osobno.
To mi je davalo nadu da kad dođe trenutak da se okonča život moga oca, ja
ću to moći uraditi.
Ako ne budem mogla, možda će ovaj muškarac čije su ruke zatvarale se
oko mojih dojki moći. Ali mene čeka još dalek put prije nego budem mogla
reći istinu Vasiliju. Prelazio je prstima preko mog grudnjaka dok je pričao o
pretraživanju kuće nakon toga, što je objašnjavalo zašto je bio znojan i
zadihan, kad se pojavio. Nisam bila spremna za bombu koju je ispustio,
zapravo. Moralo mi se ponoviti.
„Slušao si muziku koju sam napisala?“ Moj mozak nije bio u funkciji.
„Zašto?“
„Zbog toga što je moja?“ Rekao je to kao da sam ga pitala glupo pitanje.
„Muzika je jebeno savršena, Oksana.“
Sveto sranje. Moja kičma je olabavila. Bilo ga je nemoguće pročitati ranije,
samo mi je dao iznervirani komentar da je dobra. Je li jebeno bio sa mnom?
Ponovila sam u nevjerici. „Savršena?“
Izraz mu je bio ozbiljan. „Da. Sad se prestani migoljiti ili će mi se dignuti
i morati ćeš mi popušiti ponovo.“
Glasno sam progutala. „Johnu to izgleda nije smetalo prošli put.“
„Ti to želiš, ha?“ Štipnuo je moju bradavicu kroz grudnjak, okrećući je
dok nisam zacviljela, a oči su se punile vrelinom. „Tako si napaljena, da ćeš
primiti moj kurac u bilo koju rupu koju možeš dobiti, zar ne?“
Nije bilo ubistvo to koje me je napalilo, već Vasilije, koji je jahao na
visinama nepobjedivosti upravo sada. Njegova moć se lijepila na mene i ja
sam postajala vrela i vlažna između nogu. Čuvši ga da kaže da je moja
kompozicija savršena me je odvelo točno do ruba. Bila sam očajna. Željna da
se spojim s njim na bilo koji mogući način.
„Kreni,“ rekao je, naslonivši se na sjedalo, zračeći uvjerenjem i seksom.
„Moje hlače se neće same otkopčati.“
177
Naš svet knjiga
179
Naš svet knjiga
181
Naš svet knjiga
182
Naš svet knjiga
183
Naš svet knjiga
184
Naš svet knjiga
spustio na moje raširene ruke. „Pištolj se nalazi u zadnjoj ladici. Mislila sam
da ću ga morati ubiti.“
Vasiliju je dugo vremena razmišljao o mojoj izjavi i…
On se nasmijao.
„Jebo te, i ti i ja zajedno. Dobra stvar je da nisi. To bi me raspizdilo.“
Uputio mi je svoj savršeni osmijeh, bljesnuvši me rupicama, ali to je bilo
prijeteće. „Ja sam onaj koji će ga ubiti.“
Trebalo me zabrinuti što mi je on najprivlačniji kad izgleda kao vrag?
Žurno sam mu rekla. „To sam isto pomislila kad sam krenula po pištolj.“
„Prokletstvo Oksana.“ Krenuo je prema meni i zakopao ruku u moju
kosu nježno me povlačeći da nam se pogledi sretnu zbog čega sam odlijepila
ruke sa stola. Moja kosa je bila jedino mjesto gdje me je fizički držao, ali su
me njegove intenzivne oči uspravljale. On me je dodirivao, ali zapravo nije.
Skoro… kao da je čekao znak da je bilo u redu da stavi svoje ruke bilo
gdje na mom tijelu.
„Možeš me dodirnuti,“ rekla sam.
Oči su mu bljesnule od gladi i od nečeg što je izgledalo kao očaj.
„Kao da mi treba jebena dozvola.“
Njegova usta su pričala jedno, a njegova djela drugo. Čim sam mu dala
dozvolu, usne su mu zapečatili moje, a ruke mu stisnule moj struk. Bila sam
prilagođena uz njega, pritisnuta uz njegovo čvrsto tijelo dok nisam jedva
disala.
Sve se vrtjelo izvan kontrole.
Bol ispod njegovih ruku je bio ugodan i erotičan. Nepoznat osjećaj u
kojem sam uživala, a ta neugodnost me je činila živom. Nisam trebala željeti
njegov dodir, no ja sam već počela žuditi za njim.
„Ako dođe još jednom blizu tebe,“ rekao je između grubih poljubaca
„zajebi moj plan. Ja ću ga ubiti.“
Povjerovala sam mu.
Mogla sam iskoristiti priliku da se približim Goranu i poslušam naredbu
mog oca, no ja sam napravila svoj izbor. Ja sam bila u ovom. S Vasilijem,
oboje možemo dobiti ono što želimo. Moj otac me je podcijenio kao i Vasilijev
stric njega i nadam se da će to biti pad za obojicu.
186
Naš svet knjiga
187
Naš svet knjiga
Dečko koji me je jebao nagnutu preko svoga kreveta prošlu noć je nestao.
Gledati ga sada je bilo kao da gledam stranca.
Jedva sam progovorila riječ cijelu noć. Ispila sam pića koje je poručio,
sjedila pored njega na sofi i smijala se prazno kao prava mala kurva dok
nisam bila pijana dovoljno da nisam marila. Bilo je nemoguće ignorirati
Aleksandrove poglede kad Vasilije nije gledao.
Nije mi se sviđao podsjetnik kako mi ponestaje vremena. Bilo je izvedivo
da mogu od Aleksandra ukrasti još par dana kad dođu novi uređaji no
jednom će shvatiti da sam dva puta zajebala svoje vlastite ljude i on će me
odvesti brzinom otkucaja srca.
„Pijana sam,” objavila sam Vasiliju, dovoljno glasno da njegovi prijatelji
čuju. „Želim ići kući jebati se.”
Nekolicina ih se nasmijala, a neki su ga zavidno gledali. Ja nisam bila
pijana. To sam rekla jer sam htjela biti sama s njim, a seks je je bio najbrži
način da se spojimo.
Vasilije se smijuljio. „Onda idemo odjebati odavde.”
John nas je dovezao do kuće, Aleksandar je otišao bez riječi, a kad sam
završila s vješanjem kaputa, otkrila sam da je Vasilije u kuhinji s kutijom u
njegovim rukama.
„Ovo je za tebe.” Nasmiješio se opasnim smiješkom.
Snažno sam progutala, uzela malenu, neupakiranu kutiju i otvorila
poklopac. Unutra je bila crno donje rublje, suprotno od djevičanskih stvari
koje mi je kupio ranije.
Oči su mu bile naelektrizirane od žudnje. „Vrijeme je da odeš gore i vidiš
kako ti pristaje.”
188
Naš svet knjiga
189
Naš svet knjiga
191
Naš svet knjiga
192
Naš svet knjiga
193
Naš svet knjiga
194
Naš svet knjiga
195
Naš svet knjiga
„Začepi, jebote.” Nisam htio čuti ni jednu prokletu stvar od nje upravo
sada.
Kad sam završio, pogledao sam svoje djelo i val požude me je udario. Bio
sam izopačen. Ruskinja koja kleči nad klupom i bila vezana za nju je drhtala
i postalo je još gore kad sam prstom pratio duž njene kralježnice. Njene laži
su činile da se osjećam slabićem, no kontrola koju sam sad uspostavio je
smirila uznemirene emocije u meni.
To mi je pomoglo da se fokusiram na cilj.
Glava joj je visjela, a zavjesa od njene kose je dodirivala pod. Imao sam
potpuni pristup njenom tijelu i trebala je očekivati da ću početi iskaljivati
svoj bijes na njenoj guzi svake sekunde. No bit će u krivu. Povukao sam njene
gaćice, izložio njenu golotinju i gurnuo dva prsta u njenu pičku.
„Ah,” progunđala je. Nije zvučalo kao da uživa u tome no ja nisam jebeno
mario. Nisam to radio da bih joj ugodio.
„Želim te vlažnu, da mogu ugurati kurac unutra, ti lažljiva pizdo.”
Zadahtala je od mojih brutalnih riječi, ali joj se tijelo stisnulo oko mojih
prstiju. Pumpao sam s njima, promatrao kako postaju skliski sa svakim
ubodom. Mišići su joj se stisnuli na leđima kad je pokušala pomjeriti svoje
ruke. Je li mrzila što je bila vezana? Kompletno u mojoj milosti? Ili se to
djevojci sviđalo?
Meni jeste.
Izvukao sam prste, otkopčao hlače i izvukao svoj skoro tvrdi kurac. Moj
mozak je još uvijek bio bijesan, ali mi je trebalo da se moje tijelo usidri.
Pljunuo sam u ruku i navlačio ga. Lažljivica ili uhoda, kurva je još uvijek bila
moje vlasništvo.
Nije li ona kurva? Jebala se sa mnom samo zato što je nešto trebala?
Pomjerio sam se iza nje i razdvojio joj noge. Lako su se pomjerale preko
drveta zbog seksi svilenih čarapa koje sam joj kupio. Držao sam kurac ravno
i prešao vrhom preko njene pukotine, napola iščekujući da mi kaže da
prestanem i nisam siguran da bih se zaustavio ako kaže.
Umjesto toga, ona je uzdahnula.
Dao sam joj cijeli kurac u jednom potezu. Ona je zadahtala i čuo sam
zagušujući zvuk, no nije riječ izustila. Još jednom sam se zlobno ugurao,
zabijajući se u njenu usku vrućinu, i pokušavao da ne izgubim fokus.
Po prvi put, jebao sam je s ciljem, a da se ne pobrinem za djevojku. Oksana
je trebala da se osjeti iskorišteno kao što sam ja i uspostavio sam brutalni
197
Naš svet knjiga
tempo, vozeći svoje tijelo duboko u njezino. Dozvolio sam da me bijes njene
izdaje ispuni.
Zastenjala je kad sam zgrabio šaku njene kose na vrhu glave i povukao je
nazad da bi gledala u strop. Bio sam divljak s njom. Zagrlio sam drugom
rukom oko njenog struka dok sam je jebao i udaranje mog tijela je glasno
odjekivalo sa svakim dodirom.
Zagunđala je. Zvučalo je kao da je bol pomiješana sa zadovoljstvom.
Pustio sam joj kosu i strgnuo majicu preko glave. Bio sam na prokletoj
vatri obuzet bijesom. „Reci mi da stanem,” izazivao sam je.
Ostala je tiha.
Znao sam način na koji će se povući. Raširio sam plastičnu vreću, gurnuo
ruku unutra i izvukao tubu s lubrikantom. Istisnuo sam dva puta između
njenih guzova i dok se ona napinjala, radosni cerek se raširio mojim licem.
„Reci mi da stanem,” poticao sam.
Njena šutnja je bila razjarujuća, ali me je činila tvrđim. Savio sam se u
njoj, boreći se s potrebom da je jebem dok moja sperma ne napuni njenu
pičku.
Pomjerio sam ruku na guzu, pretraživao palcem mjesto gdje je postavila
ograničenje.
„Ako ne kažeš ništa, dobiti ćeš palac u svoju guzicu.”
Prsa su joj otežala, a tijelo joj se odbijalo od mojih kažnjavajućih nasrtaja,
ali riječi nisu izlazile iz nje. Ni na engleskom ni na ruskom. Spustio sam vrh
palca i zabio prst unutra.
„Ah,“ zajecala je i usisala zrak kroz zube.
Jebi me, to je bilo vrelo. Bilo je pogrešno i prljavo, no nisam se mogao
zaustaviti. Gurati ću je dok mi ne kaže da stanem. Oksana je bila tvrdoglava,
ali sam bio i ja, i ona će biti ta koja će se prva slomiti. „Reci da želiš da
prestanem.” Moj ton ju je izazivao da to uradi. „Reci ili ću staviti još jedan
prst.”
Glas joj je bio odsječen. „Dodaj.”
„A da? Bože, ti si prljava. Koja si ti prljava, jebena drolja.”
Nisam znao je li njena reakcija bila od mojih riječi ili od načina na koji se
moj palac povlačio i počeo gurati prva dva prsta unutar njene djevičanske
guze. Bila je tako uska da sam mogao osjetiti prste kako se pomjeraju uz
kurac dok je jebem.
Osjećaj je bio nevjerojatan.
„O moj Bože,” cvilila je.
198
Naš svet knjiga
199
Naš svet knjiga
Ušutkao sam sirene u mojoj glavi koje mi govore da sam previše sjeban i
da ću preći točku s koje nema povratka. Istisnuo sam još lubrikanta u ruku i
prešao preko svog pulsirajućeg kurca.
Oksanina koža je bila mekana i topla uz moje noge dok sam joj prilazio.
Uzeo sam kurac u šaku, a s drugom rukom je držao raširenom i izravnao se
prema mjestu u koje sam želio ući.
Moj pogled je lutao od nje, prema kurcu, pa opet na nju čekajući njenu
izjavu da sam prozreo njen blef.
Ali ona nije. Pritisnuo sam se uz nju i….
„Oh, sranje. Polako!” jecala je. Glava mog kurca se samo smjestila unutar
nje.
Polako nije isto kao stani, moj kurac prenosi mom mozgu. Lupio sam je.
„Nemoj mi jebeno govoriti što da radim.”
Stisak njenog tijela je bio tako snažan da mi se zacrvenilo ispred očiju.
Kad je progutala veliki uzdah, gurnuo sam dublje.
Centimetar po spori centimetar, primila me je unutra.
Osjećaj je bio drugačiji. Nov i prljav. Posjedovao sam je cijelu sada i
sviđalo mi se što nisam podijelio to iskustvo ni s kim drugim osim s njom.
Jebi me, to je bilo tako dobro. Prešao sam rukom preko njenih leđa, milujući
njenu kožu dok se prilagođavala tamo gdje je bio moj kurac.
Opsovao sam svaku psovku koju sam znao na srpskom, zatim ponovio
na engleskom da bi ona mogla razumjeti. Pomjerio sam kukove unazad i
polako se pritiskao naprijed. Ispustila je zvuk koji nisam čuo ranije i nisam
ga mogao raspoznati. Moglo je biti ili bol ili zadovoljstvo.
„Sviđa li ti se?” pitao sam, očekujući da slaže.
Glas joj je bio napet. „Ne.”
„Šteta. Meni se sviđa.” Pomjerao sam kukove naprijed i natrag, klizeći
kurcem u uski prsten njene guze. „Ne sviđa ti se biti iskorištena? Sada znaš
kako se ja osjećam.”
„Kako sam te iskoristila?”
„Želiš da ti ubijem oca.” Postalo je teško suzdržavati se. Njen stisak oko
mene je bio previše čvrst, previše dobar.
200
Naš svet knjiga
Povukao sam joj gaćice natrag. „Možda te opet jebem i izvučem taj čep
van da bi moja sperma kapala van iz obje rupe.”
„O moj Bože.”
Ustao sam, otišao do kupaonice i očistio se i kad sam se vratio bila je tamo
gdje sam je ostavio, čekajući me. „Još uvijek si tu,” rekao sam. Bilo je lako da
podigne klupu i odlijepi traku.
Disala je užurbano. „Ako je ovo bio pokušaj da me otjeraš… propao je.”
„Ti si jebena glupača. Odjebi iz moje kuće prije nego se predomislim i
ubijem te.”
Bila je vezana, a ipak je prkosno buljila u mene. „Onda to uradi, jer ja ne
idem nikud.”
Je li imala smrtnu želju? Ne, pomislio sam ogorčeno. U ovom trenutku,
što je mogla izgubiti?
„Idi,” rekao sam. „Trči svom tatici za zaštitu.” Ili barem svom bratu.
Konstantine nije bio moćan koliko njegov otac, no poput mene, on je bio
sljedeći u poretku. To je bilo jebeno neizbježno da ću se suočiti jednog dana
protiv njega ako uspije da preživi da naslijedi svog oca.
Odmahnula je glavom. „Radije bih dozvolila da mi opet jebeš dupe.”
Prišao sam joj, kleknuo pored klupe i unio joj se u lice. “Ja ozbiljno
počinjem pizditi zbog tebe.”
„Pogledaj me. Da li misliš da me je više briga?” Ispalila je riječi poput
metaka.
Ponizio sam je. Gurao i vrijeđao je, a ipak je ostala. Svake sekunde koju
provede tu me čini nervoznim. Kad će ona odustati? Ona nije bila odana
meni. Nije mogla biti. Žudio sam da je slomim.
„Ne možeš birati svoju porodicu,” tiho je rekla, „ali možeš birati svoje
prijatelje.”
Je li ona bila jebena luđakinja? „Mi nikad nećemo biti prijatelji, Oksana.”
Frustrirano je uzdahnula i uzvrtjela se ispod trake. „Ja sam još uvijek ista
osoba prije nego si saznao za mog oca, a ti, Vasilije Markoviću si jedina osoba
s kojom sam to podijelila.”
Jebati je bila veoma loša ideja. To je sjebalo moje hormone i oslabilo me.
Da mi je rekla tu noć kad sam je doveo kući da je nepriznata kćerka Sergey
Petrova, završila bi u prtljažniku auta. Ne bi trebalo biti drugačije ni sada,
ali… jebem ti sve.
Sve je bilo drugačije.
202
Naš svet knjiga
Mislio sam da smo isti i jebeno mi se veoma sviđala. Sada, buljio sam u
drvo na podu i razmišljao o tome da je ostavim dok odem gore ispušiti
džoint. Sve je ovo bilo previše. Osjećao sam se pritisnuto.
„Molim te,” rekla je. „Treba mi da mi kažeš da će moj brat biti dobro. Ako
želiš ubiti Petrova, znaš koji je od njih veća prijetnja.”
Ispalio sam to prije nego što sam uspio i razmisliti. Naučio sam da mogu
sve reći u njenoj blizini. „Ne možemo doći do njega.”
„Ali mogu ja.”
Pa, sranje. Barem je to bila istina.
Glas joj je bio čvrst. „Ne želiš me više, dobro. Ali mi možemo pomoći
jedno drugom. Razmisli o tome. Koliko bi bilo bolje za tvoju porodicu kad
Sergeya ne bi bilo? A mog oca nije briga za mene… ali Konstantina jeste. Moj
brat neće uraditi nešto ako misli da bi me to moglo ubiti.”
To je zvučalo previše dobro da bi bila istina.
Zatekao sam se na nogama kako krećem prema kuhinji i kad sam se
vratio noseći kuharski nož, njen panični pogled je bio oštriji od oštrice noža
u mojoj ruci.
„Ja ti mogu pomoći s tvojim stricem.” brzo je rekla. „Mogu…“
„Ne treba mi tvoja pomoć.” Glas mi je bio krut i hladan. Oči su joj se
dvostruko raširile sa svakim mojim korakom.
„Oh, Bože, nemoj,” plakala je. „Ne s nožem.”
Njeni jecaji užasa su bili kirurški, režući se duboko u moje kosti i ja sam
pao na koljena. Provukao sam vrh noža ispod trake i klupe i prerezao. Ona
je iskoristila svoju nanovo slobodnu ruku da obriše svoje suze dok sam
oslobađao njenu drugu ruku, a nož je zateturao na podu.
Upala je u moje ruke, a ja sam se ponašao kao na autopilotu dopustivši
joj na moment, prije nego sam postao svjestan što je uradila. Bilo je pogrešno
da je držim, ali se nije činilo ni malo boljim i mrzio sam je zbog toga.
Odgurnuo sam je iz svojih ruku.
„Ako ostaneš ovdje,” rekao sam, „doći ću pameti i ubiti te.”
Stisnula je svoje krvavo crvene usne, no osim toga nije se pomjerila.
„Vjerojatno ću te opet jebati i onda te ubiti,” dodao sam. I evo, sve sam
joj rekao, a ona je još uvijek tu, sjedi na podu i gleda u mene tim srnećim
pogledom kao da sam njen spasilac, a ne vrag.
„Ja ne odlazim.” Ton joj je čvrst. „Rekao si da uvijek dobiješ ono što želiš,
ali si isto tako rekao da smo isti. Je želim tvoju pomoć.”
Ustao sam. „Treba mi tuš da saperem tvoj jebeni smrad sa sebe.”
203
Naš svet knjiga
204
Naš svet knjiga
Nakon tuširanja, otišla sam u svoju sobu i obukla odjeću koju sam nosila
prvu noć kad sam došla u kuću. Vasilije mi je tako rekao. Rekao mi je da
spalim svu odjeću nakon što se pobrinem za Aleksandra.
Bilo je ili on, ili Konstantine podsjetila samu sebe više puta. Ako će to
spasiti život mog brata, ja moram povući okidač. To bi mogao biti panični
nered dok to uradim, no to će se dogoditi. Ubojstvo Ilie nije bilo namjerno.
To je imalo osjećaj pravde i ja nisam žalila.
Dakako, ovo ubistvo će biti… zamućeno.
Vasilije je sjedio na sofi u dnevnoj sobi i pogledao me kad sam ušla.
Pogled mu je bio hladan i bezličan i to me je žacnulo. Pokazala sam stranu
sebe koju nije nitko vidio i vjerovala sam da je i on isto uradio.
Bila sam tako u krivu.
„Alek je na putu ovamo,” rekao je, spuštajući svoj mobitel na smeđi stol.
„Pištolj je u uredu. Znaš li kako se koristi?”
„Da.”
„Idi po njega.”
Osjetila sam to kao test. Ušla sam u mračni ured, povukla donju ladicu i
izvukla pištolj. Imala sam mnogo prilika da ga ubijem i nisam.
Zar to nije bio dokaz da želim da radim s njim?
Sjela sam na visoku stolicu preko puta njega i stavila pištolj između nogu,
sakrivajući ga od pogleda. Vasilijev pogled je bio poražavajući, a tišina koja
se razvukla između nas je bila bolna. Moja nesigurnost oko toga što će se
dogoditi me je činila iskrenom.
„Jedina stvar koju sam ti slagala je bio moj otac.”
Izraz mu je bio fiksiran. „Da? Pa, to je jedna jebena velika laž.”
„Žao mi je što sam to morala reći.” Posudila sam taktiku od svoje maćehe
i prešla na pasivno-agresivni smjer. „Nisam te željela povrijediti.”
„Nisi me povrijedila,” puknuo je, ali njegov brzi odgovor je bio
otkrivenje. Srpski dječak je ipak imao osjećaje.
„Onda zajednička saradnja ne bi trebala predstavljati problem.”
205
Naš svet knjiga
206
Naš svet knjiga
Prenijela sam sve što sam osjećala u svoju muziku. Kad je Vasilije sišao i
vidio me za klavirom, nije rekao ništa. Ignorirao me je veći dio dana. Nakon
večere, zahtijevao je pušenje, koje sam mu dala, a zatim sam se povukla kao
da ne postojim za njega.
Prva sedmica je bila teška, ali sam svaki dan ostala okrnjenja zbog
njegove ljutnje. Imala sam godine vježbe živeći s očevom hladnom
ravnodušnošću, tako da je ovo bilo skoro lako. Ako je Vasilije mislio da ću
odustati, bio je tako u krivu. Radila sam na njegovoj simfoniji dok nije bila
završena, a ako me do tada ne pusti natrag, ja ću jednostavno započeti još
jednu dok ne popusti.
Uništila sam svu toplinu koju je Vasilije imao za mene kad je otkrio tko
sam ja, no ona se počela vraćati, nikad sporije, u noćima kad smo bili
zajedno. Nije želio da mu se sviđam. Ponekad je spuštao svoj gard previše,
a zatim je to nadoknađivao prijetnjama da će me ubiti. Nisam u to vjerovala.
Predobro sam ga poznavala.
Druge sedmice, nasmijala sam se kad je to rekao što ga je raspizdilo i
zaradila sam prelijepi otisak ruke preko svoje kože, no svaki udarac koji mi
je zadao je bilo poput kugle za rušenje od zid koji je postavio između nas.
209
Naš svet knjiga
210
Naš svet knjiga
211
Naš svet knjiga
212
Naš svet knjiga
Gurnuo sam dolje pojas svojih bokserica, uzeo kurac i zakopao se duboko
koliko me je njena pička mogla primiti. Njen uzdah zadovoljstva je bio bolji
od bilo koje muzike koju komponira. Više stvaran i savršen, a ja bih to mogao
slušati zauvijek.
Prešla je prstima niz moja leđa, grebući moje meso, ali ja sam ignorirao
peckanje i udarao u nju. Mrmljao sam na srpskom uz njenu ključnu kost, a
ona je meni mrmljala na ruskom. Nismo razumjeli riječi, ali smo točno znali
što govori ono drugo.
Jebanje je bilo grubo, i brzo i tako predivno da sam ubrzo izgubio
kontrolu.
Nakon što sam svršio, izvukao sam ga i kliznuo sa svoja dva srednja prsta
unutar nje. Jebao sam je tako, prstiju ljepljivih od moje sperme dok me je
njena pička stiskala ritmičnim pulsiranjem, a ona zabacila glavu od orgazma.
„Kriste,” režao sam, „nema ništa jebozovnije od gledanja kako ti
svršavaš.” Srušio sam se pokraj nje, ruke prebačene preko njenih grudi i
povukao je čvrsto uz sebe. To je bilo tako jebeno lijepo da sam trenutno donio
odluku. „Od sada spavaš ovdje.”
Oštro je uzdahnula, a riječi su joj bile jedva čujne, ali ja sam ih ipak čuo.
„U redu.”
213
Naš svet knjiga
215
Naš svet knjiga
216
Naš svet knjiga
217
Naš svet knjiga
Vasilije se nije trudio oko toga tko je bio. To je dolazilo prirodno kao i
disanje.
Nisam mogla dočekati da mu pomognem da ostvari svoj plan s Goranom
i nadala sam se, kada za to vrijeme dođe, da će biti tu za mene.
Razgovor je završio i mobitel mi je vraćen.
„Umiremo od gladi,” Luka je izjavio. „Ručati ćemo i bolje se upoznati.”
Poput Vasilija, njegov ton je jasno dao do znanja da to nije zahtjev.
218
Naš svet knjiga
Nervi su krulili u mom stomaku. Povrh svega što sam namjeravala uraditi,
bilo je zbog toga što ću biti okružena Markovićima.
Nisam vidjela Gorana, od dana kad ga je Vasilije udario.
Stavljala sam drugi sloj maskare, prelazeći četkicom preko trepavica kad
se Vasilije pojavio u ogledalu, nosio je tamno sivo odijelo i svijetlo crvenu
kravatu, a koljena su mi se topila. Tako je dobro izgledao.
Varljivo opasno. Osmijeh mu je bio razoružavajući i ako ga nisi poznavao
ne bi povjerovao da ima pištolj skriven u unutrašnjosti sakoa.
„Izgledaš jebeno vrelo.” Pogled mu je prelazio preko mojih golih nogu
zatim se penjao uz moje tijelo. Haljina je bila ukrašena izbrušenim kristalnim
perlicama zbog čega sam svjetlucala i sjajila. Bila je duboko rezana. Iako
nisam imala prevelik izrez bila je izazovna.
„Hvala ti,” rekla sam, zatvarajući poklopac maskare. „Kao i ti.”
Odmahnuo je na moj komentar kao da sam bila smiješna. „Možda se
iskrademo poslije večere i ja te pojebem u stričevom krevetu.”
Vasilije se nije šalio. To je bio apsolutno njegov stil.
„Voljela bih ostati što dalje od njegovog kreveta, hvala lijepa.” Suočila
sam se s njim i prešla rukom niz haljinu koja je bila par centimetara kraća
nego što se meni sviđalo. Rekao je da je to bilo potrebno.
Lukav osmijeh je zagrijao njegove usne. „Usput, nikad nisam doveo
djevojku da upozna moju porodicu. Budi spremna. Moja teta je radoznala.
Ljude će puno zanimati naša veza.”
Malo sam pokleknula. Nisam željela pažnju na nama, no opet, Vasilije me
je obukao poput jebene disko kugle.
Inzistirao je da vozi da bi John mogao imati slobodan praznik. Ušli smo
u srebreni Mercedes-Benz, a zrak u autu je bio napet kad smo krenuli prema
auto putu. Luka i Addison isto tako nisu voljeli Gorana i raspoloženje je bilo
tmurno kad smo krenuli na ‘zabavu’.
Vasilijev dom je bila vila, ali Goranova je bila palača. Posjed je bio
prostrani spoj skriven iza golemih vrata. Parkirali smo u kružnom prilazu,
izašli iz auta, a sluga je požurio prema volanu.
Bila sam tako daleko od siromašnih Božica koje smo moja majka i ja
slavili, da je bilo dezorijentirano. Unutrašnjost kuće je bila raskošna.
Ogromno drvo, dekorirano u toliko zlatne boje da je to bilo više ornament
nego bor, je bilo smješteno pored stražnjeg zida u prostranom dnevnom
boravku. Neko je uzeo moj kaput, zatim se Vasilijeva ruka omotala oko mog
struka i skliznula sam u nju.
219
Naš svet knjiga
„Želimo otići odavde što je prije moguće,” Luka je mrmljao svog bratu
ispod glasa.
„Ja sam za,” Vasilije je rekao, pomjerajući nas dublje u kuću prema grupi
ljudi blizu drvca.
Poslužitelji su plovili oko zabave, obučeni u crno-bijele uniforme i noseći
pladnjeve predjela. Na Badnjak. To je sigurno koštalo bogatstvo za ovaj
ekstravagantni događaj. I kao što sam pretpostavila, većina njegove
porodice se namrštila na mene čim Vasilije izgovori moje ime. Osjetila sam
šaputanje iza naših leđa, iako nisam osjećala sram, bila sam iznervirana.
Meni je bilo stalo do Vasilija.
Nisam htjela da ga omalovažavaju zbog mene.
Družili smo se dosta dugo, i ja sam počela biti sve biše nervozna. Nismo
vidjeli Gorana cijelu noć. Naslonila sam se na Vasilija i pitala sam što
ležernije sam mogla.
„Gdje je tvoj stric?”
Vasilije je pokazao prema kuhinji.
U tom trenutku, gomila ljudi se razdvojila i ja sam gledala u trenutnog
kralja, Marković kraljevstva. Vjerojatno je osjetio moj pogled jer me je
skenirao i gledao me istim pogledom kao i zadnji put.
Žudnja pomiješana s nasiljem.
„U kurac,” Vasilije je rekao ispod glasa. „Hajde da završimo s ovim.”
220
Naš svet knjiga
221
Naš svet knjiga
Oh, sranje. Nisam zapravo mogla reći da oboje želimo njegovu smrt ili
kako smo ubili ljude koji su se zajebavali s nama.
Vasilije me je spasio. „Ja volim zabijati svoj kurac u nju, a ona ga voli
primati.”
Pogled njegovog strica je otišao do stropa, vidno iznerviran.
„Šarmantno.” Kad se Filip materijalizirao sa šefove strane, Goran je pokazao
prema meni. „Filipe, ovo je Vasilijeva kurva, Natasha.”
„Oksana,” Vasilije je prosiktao. „Imaš problem sa sjećanjem, starče?”
Vodila se tiha bitka koji od Markovića može više podići obrvu od
nezadovoljstva i činilo se da Vasilije pobjeđuje. Ili sam možda samo ja to
željela za njega.
„Zdravo, Oksana,” Filip je rekao automatski, prije nego se okrenuo svom
šefu. „Katering služba pita za pristup vinskom podrumu. Skoro smo bez
bijelog vina.” Goran je zamahnuo rukom. „Može, ali idi s njom.”
„I ja idem s tobom,” Vasilije je rekao. „Filip i ja imamo dosta sranja za
raspraviti.”
Mlađi Marković me je pogledao s teškim, značajnim pogledom i bez riječi
mi poželio sreću. Moj krvni tlak je porastao dok sam gledala kako odlaze,
ostavivši me samu s Goranom. Kad je Vasilije otišao, njegov stric nije učinio
ništa da umanji želju sa svog lica, silujući me svojim očima. „Dobra ti je
haljina.”
„Hvala vam. Lijepa vam je kuća.” Pomjerila sam se naprijed na svojim
štiklama, zatvarajući razmak između nas i spuštajući svoj glas. „Možda bi
me mogli povesti u obilazak i… pokazati mi to što sam odbila.”
Sumnjivost mu se pojavila u očima. „Ne zvuči kao da puno žališ s
obzirom koliko voliš primati njegov kurac.“
Uzdahnula sam. „Svaki put je isto s njim. Vasilije je dosadan,” lagala sam.
„On je dosadan… dečko.”
Kao i što sam se nadala, implicirati da je Goran superiorniji muškarac je
uhvatilo njegovo zanimanje. „Tako znači?”
Bilo je lakše prešutjeti. Pojma nisam imala što treba da kažem, a rekao mi
je da voli tihe žene.
Pretraživao je gomilu i njegov izraz je odavao razočarenje. „Nemam
vremena da ti dam pristojan obilazak upravo sada.” Činio je da jednostavne
riječi zvuče prljavo. „Ne mogu ostaviti goste.”
„Možda neki drugi put,” procijedila sam. Nadajući se da moj glas dopire
do njega kao žudnja, a ne kao nesigurnost.
222
Naš svet knjiga
223
Naš svet knjiga
Zatomila sam cerek. Vasilije je bio u pravu. Kad se Salome izvodila Dance
od the Seven Veils, otklanjalo se sve dok nije ostala gola. Poput većine opera,
djelo je bilo jedno sjebano umjetničko djelo. Salome je zahtijevala glavu svog
ljubavnika na srebrenom pladnju i kad ju je dobila, ona ju je ljubila sve dok
je njen otac Herod nije pregazio do smrti.
„Otvorenje je tek za dvije sedmice,” Vasilije je rekao.
Nacerila sam se. „Savršeno. Hvala ti.”
Zaista jeste. Opera je bila izopačena i erotična i mračna, baš kao i mi.
Posegnula sam za njegovim poklon i pružila mu nervoznim rukama.
Izgledao je iznenađeno. Nisam ga pitala za novac i bila sam naviknuta da ga
nemam, pa je moj poklon bio nešto što se nije moglo kupiti.
Pocijepao je papir i otvorio poklopac s kutije.
Njegovi dugi prsti su se zakopali unutra i izvukli snop papira, omotan
crvenom vrpcom.
Njegove oči su prelazile preko stranica dok ih je prevrtao, prsti su mu
prelazili preko printanih listova muzike. Zatim je primijetio još nešto u kutiji.
Izvukao je disk i gledao me zbunjeno.
„Završena je,” dahtala sam. „Tvoja simfonija.” Prošle sedmice sam pitala
može li mi kupiti softver za skladanje i on je kupio. „Program koji si kupio
može reproducirati kompoziciju kao da je pravi orkestar.” Nije bilo ni
približno dobro kao kad je stvarno, uživo izvođenje, ali je snimka imala
dubine i slojeve koje moje sviranje nije moglo uhvatiti. „Nadam se da ti se
sviđa.”
Vasilijev zadovoljni osmijeh je bio spori plamen i topio me do srži.
Nakon što smo došli s zabave sinoć, nasuo mi je čašu votke sa sokom od
brusnica, odveo me u našu sobu i raspravljali smo o svemu što smo planirali.
To je vodilo do toga da me jebe dok nisam bila divno osjetljiva po cijelom
tijelu. Odmarala sam u krevetu, oporavljajući se i pijuckajući piće kad je
otišao do stolića i izvukao metalnu kutiju.
Miris njegovog zapaljenog džointa me je napalio iako me je ostavio
zadovoljenu. Obično je pušio prije seksa, a ja sam imala Pavlov* odgovor na
to.
„Želiš li ti?” pitao je, ispuhujući oblak dima kroz prozor u ledeni noćni
zrak. „Mogla bi ovo biti naša zadnja noć zajedno.”
_______________________________________________________________________________
Pavlov - ruski fiziolog Ivan Petrovich Pavlov – metoda koja uzrokuje refleksni odgovor
225
Naš svet knjiga
226
Naš svet knjiga
Nakon ručka, sjedila sam na rubu sofe u uredu, želeći da pregrizem svoje
nokte dok je Vasilije slušao muziku kroz loši zvučnik na računaru. Našu
muziku, zapravo.
Osjećala sam se kao da sam progutala vreću noktiju i sa svakim izrazom
koji mu preleti licem, nokti su se zabijali u moju utrobu. Slušala sam je već
toliko puta, da više ne znam reći je li dobra ili ne, i ne bih išla tako daleko da
nazovem remek djelom, ali sam bila ponosna na svoj rad.
Preslušao ju je cijelu bez da kaže i riječ, pogleda usmjerenog kroz prozor,
promatrajući kako vjetar podiže snježne nanose u prednjem dvorištu. Linija
je bila izražena preko njegovog čela kad je došla treća pjesma, skerco. Bila je
to jedna mahnita koju sam pisala u trostrukom vremenu i bila je o tome, kako
je bilo meni dok sam čuvala svoju tajnu od njega. No, bora se maknula, a
usne su mu se nasmiješile kad je slušao zadnji dio, koji je povezivao pokrete
zajedno i spajao ih prema bombastičnom završetku.
Vasilije je napravio par ozbiljnih klikova mišem zatim podignuo svoj
mobitel kad je zapištao. Prebacivao je fajl u svoj mobitel.
Nisam više mogla čekati. „Nešto za reći?”
Naslonio se u stolici i prekrižio svoje prste, uživajući u mom nelagodnom
stanju. „Nisam siguran za dio u sredini u jednoj pjesmi.”
Ispustila sam lagani uzdah, pokušavajući biti strpljiva. Kao i svaki
umjetnik, primiti par povratnih riječi je moglo biti uzdignuće ili
poražavajuće.
„Osim toga,” dodao je „stvarno je jebeno dobro. Sviđa mi se.”
Pala sam natrag u sofi, dozvolivši da me olakšanje preuzme.
Prije nego sam nešto mogla odgovoriti, Luka je ušao u ured. „Idem da
posudim auto. Vodim Addison u posjetu njenoj tetki u Joilet na neku
Božićnu večeru.”
Vasilije je ustao i stavio mobitel u džep. „Ključevi su u ladici kao i uvijek.”
„Hvala.” Luka je zastao, neugodno oklijevajući. „Ono što si tražio od
mene… je već završeno. Sinoć mi je potpisao posljednje dokumente.”
227
Naš svet knjiga
Vasilijev osmijeh je bio širi nego sam ikad do sad vidjela i razumjela sam.
I ja sam osjećala isto uzbuđenje kao i on. Lukina uloga u svemu tome je sve
činila samo slađim.
„Predivno,” Vasilije je rekao. „Misliš da nešto sumnja?”
„Nema jebenog pojma.”
Luka nije imao osmijeh poput njegovog mlađeg brata. Nije bilo rupica i
kad su se njegove usne razvukle to nije bilo zarazno. Zapravo, imala sam isti
osjećaj lebdeće opasnosti kao i od Gorana, samo što prijetnja nije bila
usmjerena prema meni.
Luka se preobrazio u ozbiljni izraz. „Budi oprezan.”
„Da, hoću.” Vasilije me je pogledao i njegovo lice nije ništa odavalo.
Nije izgledao nervozno uopće i ja bih voljela da imam njegov osjećaj
samopouzdanja.
Luka i Addison su uskoro otišli i dok je sat otkucavao vrijeme večere, moj
stomak je potonuo. Nisam ništa pojela, a Vasilije nije rekao riječ zbog toga.
Zurio je u mene preko kuhinjskog stola, njegov tanjur prazan, a moj
nedirnut.
„Želiš li da se spustim dolje?” pitao je ležerno, između dva gutljaja piva.
Nisam mogla razumjeti pitanje. „Molim?”
„Tako si napeta.”
Naravno da sam napeta. „Sve što smo planirali će se dogoditi večeras.”
„Ne brini, dušo.” Glumio je razmetljivo. „Ostvariti ću sve tvoje snove.”
Bila sam toliko napeta, sam se blesavo smijala. „Osim što su naši snovi,
noćne more drugim ljudima.”
Nacerio se od uha do uha.
228
Naš svet knjiga
prilagodim svoje oči na prigušena svjetla zato nisam primijetila Gorana dok
nije ustao sa sofe.
„Oksana,” rekao je. „Uđi, molim te. Neka Filip uzme tvoj kaput.”
Mrzila sam ga zbog puno razloga, no u ovom momentu, mrzila sam kako
je učinio moje ime oružjem, odabirući i izabirući kad da ga koristi. Šetao je
prema meni, nosio je košulju s rukavima zarolanim i hlače i pitala sam se je
li ovo njegova ležernost. Kao i prošlu noć, imao je čašu u ruci. Burbon? Skoč?
Bila je to neka tečnost za odrasle koju sam ja mrzila.
Kad sam skinula kaput i dodala ga Filipu, zadržala sam pogled zalijepljen
na Goranu. „Sretan Božić.”
Nešto poput pobjede je bljesnulo u njegovim očima. „Da li ti je Vasilije
stvarao problem?”
Polako sam odmahnula glavom. Nisam htjela pričati, osim ako apsolutno
nisam morala, zabrinuta da će mi nervoza slomiti glas.
„Dobro. Imaš li nešto protiv da ispružiš svoje ruke?”
Dah mi je zastao. „Što?”
Stavio je piće na sto. „To je samo iz zaštite.”
„Već sam je pretražio,” Filip je rekao.
To je izazvalo iznervirani izraz na šefovom licu. „Nema štete u
temeljitosti,” Goran reče. On je samo želio izgovor da stavi svoje ruke na
mene i dok je nestrpljivo čekao da se ja pomjerim, moj želudac se prevrtao.
Nisam to mogla izbjeći.
Drhtala sam dok sam podizala ruke i zatvorila oči, no osim toga, stajala
sam mirno što je više moguće. Nisam čak ni disala.
Nosila sam vunenu haljinu dugih rukava s uskim tajicama ispod, tako da
je skoro cijelo moje tijelo bilo prekriveno, no to nije bilo važno.
Goranove ruke su počele od mojih ramena i mogla sam ih osjetiti kroz
tkaninu kao da su njegovi dlanovi bili načinjeni od brusnog papira.
Pomjerale su se i strugale preko mog tijela, zadržavajući se na istim mjestima
gdje su i Iliine ruke i ja sam bila samo dlaku udaljena od nervnog sloma.
Skoro je gotovo. Samo izdrži.
Odmaknula sam se. Čim se činilo da je završio i zrak se vratio u moja
pluća. Goran je gledao u mene sa znatiželjom, ne znajući što da misli o meni.
„Žao mi je,” rekla sam između dva užurbana daha. „Stranci me čine
nervoznom. Možemo li… biti sami?”
Ponašao se kao da je to najbolja ideja ikad. „Želim ti dobru noć, Filip.”
229
Naš svet knjiga
230
Naš svet knjiga
Obukao sam najdraže crno odijelo za posebne prilike, ali to moj stric očito
nije primijetio. Njegov pogled je zaključan za moj pištolj.
„Sjedni,” rekao sam, pokazavši s cijevi pištolja na smeđu kožnu stolicu.
Nije se pomjerio. „Oprezno, Vasilije. Mogu ti sve uzeti. Ona nije vrijedna
toga.”
Glupi jebač je mislio da imam napad bijesa zbog toga što mi je ona bila
uzeta. Bio je u krivu, na tako puno razina. Dok sam ustajao izraz mi se
ogrubio.
„Sjedni. Jebeno. Dolje.”
Prevrnuo je očima i spustio se u stolicu kao da me ismijava. Pokazao sam
na zlatom obojenu sofu da Oksana sjedne i ja sam naslonio svoje dupe pored
nje. Želio sam je bliže. Ako stvari krenu niz brdo, ovako je bolje mogu
zaštititi.
Svjetlo u sobi je bilo blago i sve je bilo dizajnirano da se osjećaš ugodno.
To je bilo mjesto gdje ti ne bi smetalo da ostaneš i čitaš. Ali je zrak u biblioteci
bio topao. Previše toplo za mene. Stiskalo mi je kožu, čineći da se osjećam
tromim kad sam želio biti na svojim jebenim prstima.
„Kad završimo ovdje”, rekao je, „ubiti ću tvoju kurvu. Ili ću možda samo
isjeći to njeno lijepo lice.”
„Nećeš ti kurcem mrdnuti i nemoj je tako zvati ponovo. Ovo nije zbog
nje.”
„Oh. A zašto je onda ona ovdje?”
„Jer mi nemamo tajne jedno između drugog.” Kritički me je promatrao,
no, nisam dozvolio da kaže ni riječ. Ovo je sada bio moj šou.
„Ne kao što ti i ja radimo. Puno je kostura u našim ormarima.”
„Kurac,” rekao je na srpskom. „Prestani biti tako dramatičan.”
Ja sam ostao na engleskom. „Nekad si imao tjelohranitelja koji se zvao
David. Što se s njim dogodilo?”
Ukočio se. Zatim je imao muda da izgleda rezignirano. „Ne znam da li je
vaš otac ispričao vama dečkima priču. On je uvijek pokušao da vas zaštiti od
negativnih stvari, pogotovo kad je riječ o vašoj majci.”
Je li se on jebeno šali? Moj otac nije uradio ništa da sakrije svoja sranja.
231
Naš svet knjiga
„Kad sam saznao da se vaša majka jebe s Davidom iza njegovih leđa dao
sam ga ubiti.”
Osmijeh je počeo polako, a zatim se proširio preko cijelog lica. Bio je
dobar lažov, to mu moram priznati. „Vau. To je zbilja odlična priča.”
Nije mu se sviđalo što to impliciram i ispod njegove lažne pribranosti,
mogao sam vidjeti naznaku brige. „Koji vrag to treba da znači?”
„To znači da prestaneš srati. Sve to. Te priče o porodici i lojalnosti i sve
ono što se pretvaraš da ti je stalo, jer nije. Ti nisi ubio Davida jer sam bio u
njegovom usranom domu prije par sedmica,” postajao sam glasniji i
ogorčeniji sa svakom izgovorenom riječi, „ i jer sam to jebeno uradio ja.”
Napuknuo je, samo malo. Bore su se nakupile oko njegovih očiju i činile
su da izgleda staro i slabo. „Onda… pretpostavljam da nisi pičkica kao tvoj
brat.”
Skupio sam svoju slobodnu ruku u šaku, boreći se protiv potrebe da
povučem okidač. Ne još. Budi strpljiv. „Rekao si Davidu da laže. Da ukalja
majčino ime. A kad je to bilo gotovo, poslao si ga da je ubije.”
„Njoj se nije moglo vjerovati.” Nagnuo se naprijed i prelazio rukama
preko čela. „Kad si na čelu porodice, sigurnost je sve i ponekad moraš…
donijeti teške odluke.”
Gušio sam se šupljim smijehom. “Da, pa, pretpostavljam da ću to uskoro
saznati.”
Mobitel u njegovom džepu zazvoni i dok sam se podizao na noge da
ustanem, umjesto da izgleda preplašeno, moj stric je izgledao zabavljeno.
„Je li ja to idem negdje?”
„Prvo te je sjećanje izdalo, a sad i vid, starče. Ja imam svoj Glock uperen
točno u tebe.”
„Ti si glupi, impulzivni maleni dečko, Vasilije. Poslao sam upozorenje
Filipu prije nego sam sjeo i cijelo ovo vrijeme dok si ti odugovlačio, mu je
dalo vremena da se vrati do kuće.” Povisio je svoj glas. „Možeš da uđeš.”
Filipova sjena je zatamnila okvir vrata, a zatim je ušao u prostoriju.
Pištolj mu je bio u futroli, a ne izvučen. Moj stric je zurio u njega, zabrinut
zbog nedostatka odbrane. „Koji kurac ti radiš?”
„Ah,” rekao sam, „on ne radi više za tebe.” Tko je sad bio impulzivan?
„Zbog toga što si jebeno bankrotirao.”
Goran se trgnuo u stolici. „Koji kurac ti pričaš? Ja imam više para od
Boga.”
232
Naš svet knjiga
233
Naš svet knjiga
235
Naš svet knjiga
236
Naš svet knjiga
Dok smo izlazili, očevi ljudi nisu obraćali pažnju na mene. Oni su
promatrali Vasilija i Filipa napeto, spremni na sve.
„Trebao bih razgovarati sa Sergeyem,” Vasilije je rekao. „Hitno je.”
Raširio je svoj kaput i gurnuo sako sa strane, pokazujući svoju futrolu. Zatim
je zakopčao kaput natrag, pokazavši da ga ne namjeru koristiti.
„Ovdje sam samo da razgovaram.”
„Ostavi svoj pištolj,” rekao je jedan od njih „i možeš ući.”
Vasilije ih je sumnjičavo pogledao. „Neću ući nenaoružan. On može da
izađe van i mrzne svoja jaja kao i mi.”
Uslijedili su pregovori i nakon što smo pretraženi, bili smo uvedeni
unutra.
Vasiliju i Filipu je bilo dozvoljeno da unesu svoje pištolje s obzirom da je
osiguranje znalo gdje se nalaze i moglo ih je nadgledati.
Ulaz u kuću je bio velik. Kad sam prvi put ušla ovdje, postala sam ljuta
dok sam gledala u umetnuti medaljon na teškom drvetu i ogromni prostor
u kojem se nalazila sofa. Kao da je nekom trebao odmor onog momenta čim
uđe unutra. Ta prostorija je skoro bila velika poput majčinog stana u Rusiji.
Masivno stubište se krivilo prema gore, a ispod su se nalazila vrata u obliku
luka koja su vodila u ostatak kuće.
Sergey Petrov je stajao na vrhu stepenica, promatrajući nas kao da smo
buhe. Imao je crno-plavi prugasti ogrtač, jedne ruke za pojasom, a druge u
džepu, bez sumnje, držeći pištolj. Je li mislio o meni? Da li je pomislio da me
je Vasilije prisilio da ga dovedem ovdje?
„Vasilije Marković,” rekla sam, glasnice su mi se tako suzile da je jedva
bio moj glas, „bi želio porazgovarati s tobom.”
Uhvatili smo ga nespremnog, ali je on izgleda shvatio ovaj sastanak kao
prednost. Nije bio javan, pa nitko neće saznati što se dogodilo i ovo je bio
njegov dom, gdje je njemu bilo ugodno i može kontrolirati skoro sve.
„Sretan Božić,” Vasilije je izjavio. „Oprostite što dolazimo ovako kasno, i
bez najave, no bitno je.” Koristio je isti prijateljski ton kao i za večerom prošli
mjesec i to me je još više poslalo na rub. Bila sam tek otisak prsta udaljena da
puknem.
„Dozvoli mi da se obučem,” Sergeyevo nepovjerenje je bilo ogromno da
je klizilo niz stepenice i skoro me zakucalo natrag.
„Nema potrebe za tim,” Vasilije je rekao. „Ovo neće potrajati.”
Otac je bio razdražen, ali kontroliran. „Dobro. Sići ću dolje i možemo
raspraviti u mom uredu. Ne želim da probudim svoju suprugu.”
237
Naš svet knjiga
Samo što sam ja bila sigurna da je bila potpuno budna i skrivena iza ugla,
skrivena od pogleda tamo gdje je moj otac stajao. Imala je pištolj u svojoj ruci,
spreman, ako je moj otac bude trebao.
Uzeo si je vremena da siđe niz stepenice, oprezan kao mačka. Pogled mu
je otišao do Filipa.
„Razgovarati ću s tobom, Vasilije, ili s Goranom bez mog osiguranja ako
je tako dobro za obojicu. Čovjek tvog strica će morati čekati napolju.” Moj
otac je znao za što je Filip bio sposoban.
„Ako vaši ljudi isto ostaju vani, onda sam okay s tim.”
Sergey je prezirno pogledao. „I isto tako bi se osjećao više ugodno ako
nisi naoružan.”
Vasilije je izvadio futrolu. „Isto. Iako, Filip je sad moj čovjek. Moj stric je
mrtav.”
Sergeyevi pokreti su usporili, dok je razmišljao o novostima. Pogledao je
u Filipa koji je signalizirao kimanjem glave za potvrdu. Moj otac je izvadio
pištolj iz džepa i ostavio ga na sto s glasnim udarcem. Točkići su se pokretali
u njegovoj glavi. Vjerovao je da će Vasilija biti lakše kontrolirati nego
Gorana, no bio je potpuno u krivu. Otac se površno nasmiješio. „Žao mi je
zbog tvog gubitka.”
„Više se osjećam kao da je moja dobit,” Vasilije je glatko rekao. „Ja sam
taj koji ga je ubio.”
Požurio je do stola, spustio pištolj pored očevog i rekao Filipu da čeka
vani s drugim osiguranjem.
Moj otac nije imao odgovor na Vasilijevu izjavu. Umjesto toga, okrenuo
se i krenuo prema uredu.
Samo što sam krenula za muškarcima nekoliko koraka iza, kad me je
njegov oštri glas natjerao da ustuknem. „Ne. Ovaj razgovor neće uključivati
tebe.”
„Osim što je ona jedini razlog zbog kojeg sam ovdje,” Vasilije je rekao.
Izgledao je tako samouvjereno i bezbrižno ulazeći u očev ured, kad je
trebao promatrati svaki centimetar prostora. Nacrtala sam mu dijagrame.
Objasnila sam raspored najbolje što sam mogla, no ne može se usporediti sa
stvarnošću. Rekla sam mu da je sofa samo par koraka od polica s knjigama,
no to sam loše procijenila.
Trebala sam znati da će Vasilije uspjeti ako ja zakažem. Obećao je ako mi
se išta dogodi, da će završiti što sam počela i rekao mi je da će to uraditi sa
zadovoljstvom.
238
Naš svet knjiga
Još uvijek je mirisalo na tamu i smrt u uredu. Ubila sam čovjeka u ovoj
prostoriji, no Ilia je bio samo jedan od mnogih, koji su umrli ovdje. To je bilo
omiljeno mjesto mog oca da zaključi poslovne dogovore. Krenuo je prema
stolu, ali je Vasilije bio dovoljno pametan da ga zaustavi prije nego mu pištolj
iz središnje ladice bude nadohvat ruke.
„Pokušali ste uvući špijuna u moju kuću i niste uspjeli.”
„Jesam li?” Sergeyev polu-osmijeh je zaledio moje središte. „Ušla je u tvoj
krevet poprilično brzo.”
„Neću se žaliti oko toga, ali želim da se pobrinem da znate da niste
uspjeli. Ne samo s Aleksandrom. Sve ste krivo odigrali.”
„Kako to?”
Vasilije se nasmijao. Uključujući rupice i zube i ja sam poželjela da
posjedujem isti takav osmijeh. Da li je to upalilo alarme opasnosti u očevoj
glavi?
Dok je Vasilije zalazio dublje u sobu, pratila sam njegovu ulogu i prelazila
pogledom prema knjigama na zadnjoj polici gdje je 9mm bio smješten. On je
bio bolji od mene. Njegov fokus nije prelazio preko skrivenog mjesta za koje
sam mu pričala.
„Poslali ste je da postavi par buba, kad ste joj trebali zapovjediti da me
ubije. Žena koja izgleda poput nje, a ne smeta joj da zaprlja svoje ruke?
Oksana je trebala da bude vaša najveća prednost. A ni lojalnost ne bi trebala
biti problem. Mislim, ona je vaša jebena kćerka, no eto vi je opet tretirate kao
smeće. Ona je vjerojatno mogla da me pretvori…“
Sergeyeva ruke se podigla, ušutkujući ga. Čeljust mu je stisnuta. „Zbog
čega misliš da nije? Ti si ubio Gorana i došao ravno ovdje, nisi li?”
Oči mi se raširiše.
Očeva laž je bila jednostavna, ali savršena za povjerovati. Nakon što sam
došla na čisto s Vasilijem, oštetila sam povjerenje. Vjerovala sam da smo ga
gradili, no to što smo imali je bilo krhko. Kada slomljene kosti zacijele i ako
se udari na isto mjesto, najvjerojatnije će pući na istom mjestu. Hoće li ova
laž imati istu posljedicu?
Ako povjeruje u to i ostavi me, bila sam više nego mrtva. Ne samo zbog
toga što bi moj otac mogao da uradi, zapravo. Kako bih preživjela bez ovog
čovjeka, koji je vidio pravu mene i svejedno me mogao voljeti?
„Dobar pokušaj, no ja znam Oksanu daleko bolje nego vi.”
„Što želiš?” Sergey upita. „Ispriku zbog pokušaja postavljanja uređaja za
prisluškivanje u tvoju kuću? Zbog iskorištavanja jednog od tvojih ljudi?”
239
Naš svet knjiga
Njegov snishodljiv ton je bio poput predavanja. „Ako misliš da Goran nije
pokušao gore stvari prema meni, ti si naivan. To je cijena koju plaćaš kad si
na čelu porodičnog biznisa. Što je, siguran sam…“
Vasilije je slegnuo ramenima. „Isprika bi bila odlična, ali treba da bude
upućena njoj.” Bilo je to kao da je dobio šamar. Očev nepovjerljiv pogled se
usmjerio prema meni. „Zbog čega?”
Sve je vodilo ovom trenutku i krv je urlala u mom tijelu tako glasno da
sam je mogla čuti preko svojih misli. Svaki dio mene je vrištao. Bila sam tiha
cijelo vrijeme u uredu.
Bože, osim moje muzike, ja sam bila tiha praktično svaku sekundu, od
kako sam u Americi.
I jebeno sam završila s tim.
Progovorila sam na ruskom, jeziku svoje majke. „Možeš da se ispričaš zbog
ubistva nevine porodice. Možeš da se ispričaš što si me tretirao kao da sam smeće
samo zbog toga jer sam rođena. A najviše, zbog toga što si beskičmena jebena pizda.”
Nije bilo drhtanja u mojim rukama kad sam krenula po pištolj. Čučnula
sam, izvukla knjige i odbacila ih i…
Polica je bila prazna.
Ne. Ne!
Ruke su mi se pomjerale svojom voljom ili su možda bile povezane
direktno s dijelom mog mozga koji je funkcionirao na višoj razini, postojeći
iznad guste magle moje panike. Pištolj je još uvijek bio tu negdje. Moj otac je
bio previše oprezan da bi ih uklonio sve odjednom.
Trgala sam sve knjige i ukrasne smetnje, bacajući sve s police što sam
nailazila, prema podu u gromoglasnim udarima. Oborila sam srebrenu
zdjelu, šaljući polirano kamenje prema svojim stopalima gdje su odjekivali i
poskakivali po drvetu.
Evo ga!
9mm je zataknut iza zdjele, skriven iza kamenja. Metal je hladan i siguran
u mom stisku i sve se činilo tako nevjerojatno… ispravno. Okrenula sam se i
naciljala, a zrak je zujao i vrtio se. Sergey je žurio da stigne do stola, no nikad
nije stigao na vrijeme
Povukla sam okidač bez oklijevanja.
Bog zna da sam čekala dovoljno dugo.
Pucanj je bio glasan kao pucanj iz topa i trzaj od pištolja me uhvatio
nespremnu, no ja sam ga vratila u liniju. Crna i plava tkanina njegovog
ogrtača je eksplodirala i Sergey je zarežao do bola, a koljena su ga izdala.
240
Naš svet knjiga
241
Naš svet knjiga
Nakon pucnja, nešto teško je palo na pod, ali nisam mogla vidjeti ništa
iza Vasilija, ili od kako je podignuo svoju ruku do svog vrata. Tamno crvena
krv je klizila niz njegove prste.
„Nyet!” vrisnula sam.
Ili je to možda bilo na engleskom. Nisam mogla misliti na određeni jezik
u ovom trenutku. Stavila sam svoju ruku preko njegove, stisnuvši sa svim
životom u svom tijelu.
„Smiri se,” rekao je bolnim tonom. „Dobro sam.” Samo što je njegovo lice
govorilo drugačije i krvario je kao kroz sito. Riskirala sam brzi pogled iza da
vidim da je moj otac imao odvratnu crvenu rupu na jednoj strani svog lica.
Njegove staklene oči su bile fiksirane za strop.
Vasilije je rekao da je dobro, ali mu nisam vjerovala i kad sam maknula
jednu svoju ruku s njegove, dlan mi je bio mokar od krvi. Obgrlio mi je ruku
oko ramena, držeći nas zajedno dok sam nas vodila iz ureda, uzevši njegov
pištolj sa stola i požurili prema ulaznim vratima.
Bučni zvuk se začuo iznad nas i drvo se procijepi točno iza nas. Trgnula
sam se i povukla Vasilija, vukući ga brže nego što ga njegove trome noge
mogu nositi. Moja maćeha je očito loše ciljala, ali nećemo biti toliko sretni sa
sljedećim pucnjem.
Gurnula sam vrata da ih otvorim i naletjela pravo na Filipova prsa.
Trebala mu je nanosekunda da snimi situaciju i Vasilije je bio povučen iz
mojih ruku. Kretali smo se kao odrazi kroz snijeg, vukući se prema već
spremnom Lexusu. Skoro sam se bila saplela preko tijela jednog od očevih
ljudi. Krv mu je natapala netaknut snijeg u dvorištu.
Sve troje smo bili stisnuti u zadnjem sjedalu kad je SUV krenuo naprijed.
Bio je kaos na zadnjem sjedištu dok se vozilo probijalo kroz zaleđene
ulice, ubrzavajući prema prednjoj kapiji i jureći kroz nju.
„Drži je pritisnutom,” Filip je naredio, iako ja zapravo nisam sigurna
kojem od nas dvoje on to govori. Zalijepila sam obje svoje ruke preko
Vasilijevih prstiju.
„Prate li nas?”
242
Naš svet knjiga
243
Naš svet knjiga
„Koja je tvoja krvna grupa?” pitala je. Oči su mu treptale i okretale se,
okrenuvši svoj pogled prema svom bratu. „Luka?”
„Ja… ne znam.”
Srce mi se skupilo. „Nije bitno. Ja sam O negativna.”
Njen fokus se usmjerio na mene. „Jesi sigurna?”
„Da.” Moj drugi test očinstva u Americi, kad je patolog otkrio da sam O
negativna mi je držala predavanja non-stop kako sam sretna što sam
univerzalni donator i dar koji bi mogla nekom dati. Sjedila sam u stolici,
osjećajući se sve, samo ne sretno, što je Sergey Petrov moj otac.
Svjetla su bljesnula kroz prednji prozor i Luka je sprintao prema vratima.
Vrijeme se usporilo.
Stajala sam pored stola natopljenog krvi pored Filipa i Luke, gledajući
kako Addison i Amit rade da zaustave krvarenje i zašiju ranu.
Kad je Amit izjavio da je krvarenje zaustavljeno, Addison je dohvatila
svoju medicinsku torbu i pogledala me.
Skliznula sam u sofu u dnevnoj sobi i uvrnula rukave. Ona nije bila još
uvijek doktor, no ona se kretala kao da joj je ovo bio stoti put da vadi krv iz
mene, a ne prvi. Nakon pripreme, lako je ubola iglu u venu i izravnala preko
kauča cijev da može kapati u kesu za krv.
Dok je skidala rukavice, uhvatila sam je za zapešće slobodnom rukom.
„Treba mi da mi kažeš da će on biti dobro.” Gledala je u moje prste omotane
oko nje. Moj stisak je bio siloviti. „On je moj…”
Moj partner? Moja muza? Moja… druga polovica?
Nisam to mogla objasniti i pokušala sam, a nečim jednostavnijim, „on je
moj.”
Pojavilo se razumijevanje na njenom izrazu kad je prekrila svojom rukom
preko moje i nježno je stisnula. „Bit će mu puno bolje s tvojom pomoći.”
„Hvala ti.” Moj glas jedva da je bio šapat. Pustila sam je i ona me ostavila,
vraćajući se da pomogne Amitu.
Hoće li ikad saznati da je Vasilijeva rana zadobivena od istog čovjeka koji
je ubio njenu porodicu?
Sjedila sam sama u dnevnom boravku i čula muziku u svojoj glavi. Slatki
adagio komad koji bi se jedino mogao opisati kao ljubavna tema. Ako budem
imala priliku, napisati ću je i zamijeniti skerco. Bio je to bolji prikaz onog što
sam osjećala prema njemu.
Kad je Amit izvukao cijev iz moje ruke, Luka se pojavio s čašom vode,
kesicom pereca koju je našao u ostavi i vlažnu krpu. Čistila sam Vasilijevu
244
Naš svet knjiga
krv sa svoje kože najbolje što sam mogla dok sam pričala njegovom bratu o
vrhuncu noći. Velike stvari sam ostavila za Vasilija. Nisam imala osjećaj da
je to moja priča za ispričati.
„Budan je,” rekla je Addison, pojavivši se iza ugla dnevne sobe. „Pita za
tebe.”
Bila sam ošamućena dok sam ustajala, ali nisam znala je li to od gubitka
krvi ili od večerašnjih događaja. Sve se promijenilo.
Moj otac je mrtav.
Goran Marković je mrtav.
A ako preživi, Vasilije Marković će uzdignuti svoju moć, sa mnom, pored
sebe.
Još uvijek je bio na stolu, no oni su donijeli jastuke i deke, podižući ga.
Bio je bez košulje, no boja mu se vratila. Bijeli povez je bio omotan oko
njegovog vrata. Čak i u ovom stanju, izgledao je zastrašujuće i tako kao on.
„Izgledaš kao pakao,” rekao je.
Željela sam se nasmijati, ali nisam mogla. „Kao i ti.”
Glas mu je bio zapovjednički. „Dođi ovamo.”
Pomjerala sam jednu nogu, zatim drugu, sve dok nisam bila pored ivice
stola. Bila sam dovoljno blizu da ga mogu dodirnuti ako želim. Glava mu se
okrenula od mene da bih mogao pogledom vidjeti ljestve pored druge strane
stola. Vrećica od infuzije je visjela na vrhu s vrlo malo moje krvi unutra.
Vasilije mi se lažno namrštio. „Luka mi je rekao da ruska krv ulazi u
mene.”
Tenzija u mom tijelu se slomila. Rasprsnula se u milion komadića i ja sam
se nasmijala, osjetivši se deset kilograma lakša. On će da bude dobro. Vratiće
se u svoje uobičajeno seratorsko stanje.
„Sviđa mi se tvoj smijeh,” rekao je naglo. „Možda se sada možeš češće
smijati.”
Slegnula sam ramenima. „Možda i hoću.”
„A možda te i volim.”
Dah mi je zastao. „Kad bi imao srce.”
„Imam. Pumpa jebenu rusku krv kroz mene upravo sada.”
Nagnula sam se iznad stola, stavila ruku na njegov obraz i šapnula prije
nego sam ga poljubila. „A sad smo doista isti.”
245
Naš svet knjiga
246
Naš svet knjiga
249