8.

Nezavisno rasuđivanje (idžtihad) i pravno mišljenje (fetva) 201

temeljnu normu Šerijata, i pravno valjanim norme prirodne

pravde, savjesti i prihvaćenih društvenih običaja.7
Sve su ove doktrine osmišljene, svaka na svoj način, da re‑
guliraju idžtihad i osiguraju formule za nalaženje rješenja za
nova pitanja. Njihova metodologija osigurava sklad fikha i te‑
meljnih principa i ciljeva Šerijata. U korijenu svih ovih doktri‑
na nalazi se ideja da se pravo mora razvijati u okviru određene
metodologije.

Slabljenje prakticiranja idžtihada

Suočeni s promjenama u svijetu i napredovanjem nauke, mu‑

slimani su bili u stanju da se adaptiraju – sve negdje do 1500.
godine. Nažalost, kako je, prije četiri stoljeća, muslimanska
civilizacija počela slabiti, a Zapad stjecati prednost, da bi sa‑
čuvali tradicionalne vrijednosti i institucije, muslimani su za‑
uzimali sve konzervativnije stavove. Ishod je bio da su mnogi
učenjaci inovacije i reforme smatrali negativnima. Ulema iz
doba imitacije (taklid) bavila se uglavnom pisanjem komen‑
tara, sažetaka i bilješki vezanih za djela koja su ranije napisali
istaknuti pravnici. Znanju prethodnika dodali su vrlo malo, a
ranijim radovima pridavali su stanovitu auru svetosti.
To je sasvim drugačija slika od one koja je vladala u prva
tri stoljeća islama, znanim kao doba idžtihada, kada nije bilo
ograničenja u otvorenom i izravnom istraživanju izvora Šeri‑
jata. Četiri škole prava, koje su se iskristalisale, nastale su kako
bi se zauzdali pretjerana raznolikost i zabrinjavajući sukobi,
ali su one vremenom postale instrument neupitne imitacije i
konformizma, što su nametale i svojim sljedbenicima.
Kolonijalna vlast u muslimanskim zemljama također je
narušila sliku muslimana o sebi i još više podstakla imitaciju
i konzervativno mišljenje. Idžtihad je pretrpio još jedan uda‑
rac kada je statutarno zakonodavstvo postalo dominantno, a
ulemi ostavljena vrlo mala uloga. Vrijeme konstitucionalizma

7
Hasan et‑Turabi, Tedždid usul el‑fikh el‑islami, 27-28.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 201 5.10.2015 9:14:14

 202 Mohammad Hashim Kamali, Uvod u šerijatsko pravo

u muslimanskim zemljama koje su stekle neovisnost od kolo‑

nijalne vlasti obilježava, zapravo, jedna nova faza imitacije. Tu
fazu karakterizira veliki uvoz zapadnjačkih zakona i doktrina,
a taj su trend podsticale kako domaće elite tako i njihovi strani
mentori. Ovakva situacija je, napokon, dala impuls islamskom
obnoviteljskom pokretu nakon šezdesetih godina 20. stoljeća.
Vesternizacija i modernost očigledno nisu urodili istim plodo‑
vima, kakve su dali na tlu svog porijekla, na Zapadu.
Idžtihad je nazadovao i zbog metodoloških problema koji
privlače pažnju. Predlažem da se teorija idžtihada preispita i
reformira s obzirom na sljedeće:
1) Priznati kolektivnom idžtihadu (idžtihad džema‘i) istu
vrijednost koju ima idžtihad pojedinca.
2) Dopustiti stručnjacima na drugim poljima, kao što su
prirodne nauke, ekonomija, medicina, da prakticira‑
ju idžtihad u tim svojim područjima, pod uvjetom da
posjeduju potrebno poznavanje izvora Šerijata. Oni
mogu raditi skupa sa stručnjacima za Šerijat ili tražiti
savjet od njih.
3) U ranijim vremenima idžtihad je obično bio instru‑
ment raznovrsnosti i neslaganja. To obilježje diverzi‑
teta upečatljivije je u djelima iz doba taklida nastalim
nakon 11. stoljeća. Mada su, u principu, neslaganje i
raznolikost zakoniti, danas je veća potreba za jedin‑
stvom i konsenzusom među muslimanima. Učenjaci i
stručna tijela ne bi trebali podsticati pretjerane razli‑
ke, već, u primjeni idžtihada na nova pitanja, pokušati
naći puteve jedinstva i približavanja pravnih stavova,
onoliko koliko je to moguće.
4) Idžtihad je u prošlosti zamišljen kao pravni koncept
i metodologija. U našem tumačenju izvora, on nema
takav okvir, već tu originalnu zamisao idžtihada vidi‑
mo kao formulu za rješavanje problema od šireg inte‑
resa za muslimane. To potvrđuje našu spomenutu želju
da se proširi djelokrug idžtihada i na druge discipline,
da izađe iz okvira fikha i jurisprudencije.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 202 5.10.2015 9:14:14

 8. Nezavisno rasuđivanje (idžtihad) i pravno mišljenje (fetva) 203

5) Prema jednoj maksimi islamske jurisprudencije, ako

postoji jasni tekst Kur’ana i hadisa, idžtihad nije po‑
treban (la idžtihad me‘al nas). Ovu maksimu treba pre‑
ispitati u svjetlu mogućnosti da se Tekstu o kojemu je
riječ dâ novo tumačenje u različitom kontekstu, a to
samo po sebi podrazumijeva idžtihad. Stoga idžtihad
ne treba isključiti, ukoliko on može dati novo tumače‑
nje Teksta.

Idžtihad i savremena pitanja

Na pragu 20. stoljeća, Džemaluddin el‑Afgani (u. 1898), nje‑

gov učenik Muhammed Abduhu (u. 1905) i Muhammed Rešid
Rida (u. 1935) uputili su poziv na povratak izvornom idžtiha-
du, poziv koji je dobro prihvaćen i koji je dobio veliku podrš‑
ku u narednim decenijama. Oni su pozvali muslimane da se
ostave neupitne imitacije i iskažu originalnost i inicijativu u
potrazi za prihvatljivim odgovorima na nova pitanja. Između
redova ovog poziva nalazi se poruka da se idžtihad modernog
vremena razlikuje od onog srednjovjekovnog. Mudžethidi ra‑
nijih vremena živjeli su u predvidivom društvenom okruže‑
nju, zaokupljenom pitanjima braka i razvoda, imovine, na‑
slijeđa, zekata, kamate itd. Društvo nije bilo izloženo brzim
promjenama i idžtihad se mogao primjenjivati s određenim
stupnjem predvidivosti, a što više nije slučaj. Ovakve ubrzane i
složene promjene zahtijevaju multidisciplinarni pristup idžti-
hadu. Danas bi pravniku bilo teško da se bavi problemima iz
oblasti, naprimjer, novih bankarskih proizvoda i transakcija a
da ne posjeduje neko znanje iz moderne ekonomije i finansija.
Tehnička pitanja medicine i prirodnih nauka, radnih odnosa
itd. postavljaju raznovrsne zahtjeve stručnosti savremenom
učenjaku ili mudžtehidu.8
Idžtihad modernog vremena javlja se u sljedeće tri forme:
u statutarnom zakonodavstvu, u formi fetve učenjaka ili sudija

8
Usp. Džemal el‑Benna, Nahv el‑fikh el‑džedid, 73.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 203 5.10.2015 9:14:14

 204 Mohammad Hashim Kamali, Uvod u šerijatsko pravo

i u naučnim djelima. Primjeri idžtihada zakonodavstva mogu

se naći u modernim reformama porodičnog prava u mnogim
muslimanskim zemljama, a posebno u odnosu na poligamiju i
razvod, koji sada spadaju u nadležnost suda i više nisu isključi‑
va privilegija muškaraca. Reformsko zakonodavstvo o ovim pi‑
tanjima uglavnom se zasniva na novim tumačenjima relevan‑
tnih dijelova Kur’ana. Mogu se naći i brojni primjeri idžtihada
u stavovima i pravnim odlukama istaknutih učenjaka, među
kojima su Muhammed Rešid Rida, Muhammed Ebu Zehra,
Mahmud Šeltut, Mustafa Ahmed ez‑Zerka, Jusuf el‑Karadavi,
kao i u mnogim sudskim presudama, što ću dalje razraditi.
Dok se konvencionalna teorija idžtihada okreće u smjeru
doktrina kao što su kijas (analogija), istihsan (pravna prefe‑
renca), istihsab (pretpostavka kontinuiteta) itd., kako sam već
opisao, sada moram više pažnje posvećivati ciljevima i svrsi
Šerijata (mekasid šeri‘a), o kojima sam također diskutirao u
jednom poglavlju.
Muhammed Abduhu naglašava značaj običaja (‘urf ) i da‑
našnjih društvenih uvjeta u prakticiranju idžtihada. Opća do‑
brobit ljudi također zahtijeva da se u idžtihadu više razmatra
javni interes (masleha). Jedna od slabosti pristupa idžtihadu
kakvog imaju usulijjuni jeste što malo pažnje posvećuju svrsi
Šerijata. Abduhuov učenik, Rešid Rida, naglašava potrebu da
se zakonodavstvo i idžtihad grade u duhu i s mudrošću (hi-
kma) Šerijata, te u duhu njegovih ciljeva i svrhe (mekasid).
Mnogo ljudi zna šta je zakonito, a šta nije, ali ne znaju uvi‑
jek zašto je neko posebno djelo proglašeno zakonitim, a neko
drugo nezakonitim. Ako zakon i cilj koji zakon čuva idu ruku
pod ruku, otvaraju se vidici boljeg razumijevanja i primjene
prava.9 Ubejdullah Sindi (u. 1944) primjećuje nešto slično:
iako pravo nije vječno, cilj i mudrost koje ono utjelovljuje stva‑
raju u čovjeku moć da razmišlja i da se mijenja u skladu s unu‑
trašnjom motivacijom i uvidom. Zbog te mudrosti (hikma),
čovjek traži nove puteve usavršavanja, imajući na umu uvjete

9
Rešid Rida, Tefsir el‑Kur’an et‑hakim (poznato i kao Tefsir el‑manar), III, 30.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 204 5.10.2015 9:14:14

 8. Nezavisno rasuđivanje (idžtihad) i pravno mišljenje (fetva) 205

svog vremena i čuvajući svoje veze s prošlošću.10 Prema mi‑

šljenju Muhammeda Ikbala, učenje Kur’ana da je život proces
neprekidnog stvaranja, traži da se svakoj generaciji, vođenoj,
ali ne i sputanoj djelima prethodnika, treba dopustiti da sama
rješava svoje probleme.11 Smatra se da je u fikhu utjelovljen je‑
dan važan aspekt muslimanskog naslijeđa i da on osigurava
dragocjen materijal za idžtihad, ali i da ga je potrebno često
preispitivati i brižljivo utvrđivati njegovu relevantnost u mo‑
dernim uvjetima.12
Navodimo neke primjere gdje propise fikha treba preispi‑
tati:
Pitanje vođstva i načini nasljeđivanja, slobodni ili namet‑
nuti izbori – i dalje je neriješeno. Učenjaci govore u prilog iz‑
bora, dogovaranja (šura) i participativne vlasti, ali su sva ova
pitanja i dalje samo predmet rasprava.
Mora se zauzeti odlučan stav prema diktaturama i dati
snažna podrška ustavnoj vlasti i demokratijama. Među musli‑
manima, skoro svugdje gdje žive, postoji široka podrška de‑
mokratiji, podrška koja bi se mogla razviti u opći konsenzus
šerijatskih učenjaka.
Što se tiče temeljnih ljudskih prava i sloboda, islamsko pra‑
vo nije tako izričito i to je tema o kojoj srednjovjekovna djela
iz fikha vrlo malo govore. Danas, stručnjaci za Šerijat i ulema
u svojim djelima moraju ozbiljno promišljati i štititi ustavna
prava i slobode.
Ulema i učenjaci Šerijata moraju zauzeti čvrste stavove
prema upotrebi nasilja i pitanju džihada i njegovog izopačenja.
Nemogućnost nemuslimana da učestvuju u dokaznom
postupku pred sudom: ne postoji nikakav izričit dokaz u tek‑
stualnim izvorima koji nemuslimane diskvalificira kao svje‑
doke pred šerijatskim sudovima. Međutim, većina učenjaka

10
Citirano u djelu Mazheruddina Siddikija, Modern Reformist Thought, 78.
11
Mazheruddin Siddiki, Modern Reformist Thought, 168.
12
Usp. Mazheruddin Siddiki, Modern Reformist Thought, 73.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 205 5.10.2015 9:14:14

 206 Mohammad Hashim Kamali, Uvod u šerijatsko pravo

oslanja se na izvedene zaključke, po kojima odbacuju svjedo‑

čenje nemuslimana.
Općeprihvaćeni propisi fikha o poligamiji i razvodu na‑
stali su u uvjetima ranijih vremena. Kasnije, u drugoj polovini
20. stoljeća, reformsko zakonodavstvo je mnoge od tih propisa
modificiralo. Međutim, još uvijek je potrebno zauzeti i dalje
razvijati čvrst i odlučan stav o tim pitanjima.
Danas se smatra da se smrtna kazna, koju hadis predviđa
kao sankciju za djelo otpadništva, mogla vršiti zapravo samo
u ranijim vremenima, u specifičnim slučajevima neprijatelj‑
skih i subverzivnih napada na islam, muslimansku zajednicu
i njeno vođstvo. Čini se da i sam hadis to nagovještava, što po‑
tvrđuje i činjenica da Kur’an nigdje izričito ne predviđa bilo
kakvu kaznu za otpadništvo.
Muhammed Ikbal je kritički govorio o ovome, kada je vi‑
dio slučajeve u Indiji u kojima su žene koje su se htjele riješiti
neželjenih muževa otjerane u apostaziju. Ikbal komentira da
to ne može biti udaljenije od ciljeva i svrhe islama, te da “pra‑
vila o otpadništvu u Hidaji uopće ne štite interese vjere”. Ikbal
dodaje da “s obzirom na snažni konzervativizam muslima‑
na Indije, sudije i ne mogu ništa drugo nego se čvrsto držati
standardnih djela. Rezultat je taj da se ljudi kreću, a pravo je
statično”.13 Ikbal također dodaje da nema sumnje da bi dublje
istraživanje obimne pravne literature islama zasigurno odba‑
cilo “moderno površno mišljenje da je islamsko pravo statično
i da se ne može mijenjati”.14
Neke stavove fikha o pravima žena i njihovom učešću u
vlasti također treba podvrgnuti novom idžtihadu, u kojemu će
se ogledati viši ciljevi islama o jednakosti i pravdi i koji će biti
osjetljiviji na izmijenjene socijalno-ekonomske uvjete žena
današnjeg svijeta.
U ostatku ovog poglavlja govorimo o fetvama.

13
Ikbal, Reconstruction, 169.
14
Ibid., 164.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 206 5.10.2015 9:14:15

 8. Nezavisno rasuđivanje (idžtihad) i pravno mišljenje (fetva) 207

Fetva u modernim vremenima

U ovom odjeljku nastojimo pokazati da se fetva u savreme‑

nom pravu razlikuje od prvobitne zamisli fetve u Šerijatu. Fe‑
tva doslovno znači “odgovor”, a definira se kao odgovor koji
daje kvalificirana osoba (tj. muftija), obrazlažući norme Še‑
rijata o konkretnom pitanju, koje mu je postavio pojedinac ili
grupa ljudi.15
Historijski, izdavanje fetvi započelo je kao aktivnost poje‑
dinca, neovisna o državnoj intervenciji ili kontroli. Učenjaci
koji su djelovali kao muftije odgovarali su na pitanja i davali
fetve, pružajući tako usluge zajednici. Sami su sebi postavlja‑
li profesionalne standarde, obično bez državne intervencije.
Muftije su radile kao pravni savjetnici, što je u mnogo čemu
slično onome što danas rade profesionalni pravnici. Pružali su
dragocjeno vođstvo i savjet u sudskim raspravama, o konkret‑
nim pitanjima islamskog prava, onima koji nisu bili u stanju
sami konsultirati knjige iz prava.
Norma do koje se dođe u fetvi obično je zasnovana na tu‑
mačenju Kur’ana i Sunneta, kao i općih principa Šerijata. Ako
ne može naći dokaze u ovim izvorima, islamski učenjak (muf‑
tija) formulira svoj vlastiti, najbolji sud, utemeljen na njegovom
općem poznavanju Šerijata i običaja društva. Ishod je sud ili fe-
tva, u formi mišljenja koje ne obavezuje ni one kojima je upuće‑
no, niti bilo kog drugog. Prema tome, onaj koji traži fetvu može
slobodno otići drugom muftiji i tražiti drugu, pa i treću fetvu o
pitanju koje ga zanima, a njegov je izbor hoće li se ravnati i po
jednoj od tih fetvi. Jedino u slučajevima kada fetvu čini jasni
propis Šerijata, a dva ili tri stava data kao odgovor na pitanje
se podudaraju, fetva je obavezujuća, inače ne. Fetva koja je za‑
snovana na interpretaciji i ličnom mišljenju muftije obično nije
obavezujuća ni za koga. To je i glavna razlika između fetve i sud‑
ske presude (kada). Fetva se razlikuje i od idžtihada – po tome

15
“Fetva” u El‑Mevsu‘a el‑fikhijje, publikaciji Ministarstva za vakufe Kuvajta, tom 32,
20; Jusuf el‑Karadavi, el‑Fetva bejn el‑indibat ve et-tesejjub, str. 11.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 207 5.10.2015 9:14:15

 208 Mohammad Hashim Kamali, Uvod u šerijatsko pravo

što se može izdati u stvarima koje su regulirane čvrstim do‑

kazima i onima o kojima postoje samo nagovještaji u Kur’anu
i hadisima. Idžtihad se, s druge strane, ne prakticira u stvari‑
ma u kojima postoje izričiti dokazi u tekstualnim izvorima.16
Fetva je u mnogim muslimanskim zemljama postala dr‑
žavna stvar i sada je može izdati samo neko ko je zvanično za‑
poslen kao muftija u skladu s predviđenom procedurom. Dok
po Šerijatu fetva nije obavezujući instrument, ta uloga joj je
data u statutarnom pravu. U osnovi se jedan neobavezujući i
istraživački koncept preinačio u instrument za izradu pravo‑
snažnih i obavezujućih pravila. Fetva je u Šerijatu podsticala
i unapređivala slobodni protok mišljenja i stavova o raznim
religijskim pitanjima, dok je danas, u mnogim muslimanskim
zemljama, postala instrument kojim se ograničava sloboda iz‑
ražavanja o religijskim pitanjima.
U Maleziji, naprimjer,17 nakon što je odobri Islamsko re‑
ligijsko vijeće i sultan, fetva još samo treba biti objavljena u
službenim glasilima da bi postala zakon a da se uopće ne mora
slati parlamentu na razmatranje ili u neku zakonodavnu pro‑
ceduru. To nije novost, budući da je država imala ovlasti da iz‑
daje fetve po većini islamskih zakona koje je donijela državna
administracija tokom posljednjih decenija. Ovo pitanje dobilo
je i nove dimenzije devedesetih godina 20. stoljeća, kada su
zakoni o fetvama otišli korak dalje, proglasivši prijestupnikom
“svaku osobu koja daje, propagira i širi bilo kakvo mišljenje
koje je u suprotnosti s bilo kojom fetvom. Svaka osoba koja to
čini, bit će kažnjena globom od 3.000 ringita, zatvorom do dvi‑
je godine ili objema kaznama”.18
Restriktivno zakonodavstvo o fetvama djelimično je uvje‑
tovano promjenama u pravnom i obrazovnom sistemu mu‑
slimanskih zemalja. Nakon širenja prava i pravnog obrazo‑
vanja po uzoru na zapadnjačko, u muslimanskim zemljama

16
Usp. Jusuf el‑Karadavi, El‑Fetva bejn el‑indibat ve et-tesejjub, 12.
17
Usp. Federalni šerijatski krivični zakon 1997, član 9.
18
Ibid., član 12; Šerijatski krivični zakon Džohora (odjeljak 12) i ekvivalentne odredbe
u zakonima mnogih drugih država Malezije.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 208 5.10.2015 9:14:15

 8. Nezavisno rasuđivanje (idžtihad) i pravno mišljenje (fetva) 209

izmijenjena je uloga fetvi i muftija. Preuzimanje zakonodavne

i savjetodavne funkcije od strane izabranih skupština i profe‑
sionalnih pravnika dovelo je do toga da su tradicionalne muf‑
tije postale manje-više suvišne. Mada muftije i dalje djeluju u
mnogim muslimanskim zemljama, sve više su integrirani u
sistem vlasti. Razvoj složenije birokratije veže se za 1924. go‑
dinu, kada je ukinuta osmanska funkcija šejh el‑islama. No,
javljaju se novi, raznovrsni organizacioni obrasci, a izdava‑
nje fetve regulira se statutarnim zakonodavstvom. U Egiptu,
krajem 19. stoljeća uspostavljena je funkcija Velikog muftije,
ali državne muftije nisu imenovane sve do sredine 20. sto‑
ljeća, i to u državama poput Saudijske Arabije (1953), Libana
(1955), Malezije (1955), Jemena (1962) i Indonezije (1975). Od
tada muftije uglavnom postaju državni službenici i naredbe
dobivaju direktno od vlasti. U nekim institucionalnim kon‑
tekstima, fetva se više vezuje uz religijsku propagandu i uputu
(da‘va i iršad).19
Država je, nakon toga, preuzela kontrolu nad donošenjem
fetvi, što je rezultiralo očiglednim ograničavanjem sloboda
vjerskih učenjaka u davanju fetvi. Pozitivni aspekt ovakvog
razvoja nalazi se u tome što se uvela stanovita procedura ko‑
jom se regulira izrada fetvi, a čime se suzbija samovoljno iz‑
davanje fetvi od strane sumnjivih izvora koji se često igraju
osjećanjima ljudi. Slikovit primjer za ovo je fetva ajatollaha
Homeinija o smrtnoj kazni za Salmana Rušdija (14. februara
1989). To je bio kontroverzni čin, bez normalne pravne proce‑
dure, a naišao je na pomiješane i općenito negativne reakcije
među muslimanskim učenjacima širom svijeta.20 Ne zagova‑
ram ovakav apsolutistički stav u izdavanju fetvi. Međutim, i
kontrola nad izradom fetvi u vidu strogih i kaznenih proce‑
dura također daje razloga za brigu – mogla bi se desiti skoro
potpuna birokratizacija davanja fetvi, u Maleziji i drugdje u
muslimanskom svijetu.

19
Usp. Halid Mesud, Islamic Legal Interpretation, 27-29.
20
Opsežniju diskusiju pogledati u Kamali, Freedom of Expression, 294-301; u istom dje‑
lu vidjeti i studiju slučaja kontroverzne fetve iz Malezije “Fetva iz Džohora”, 99-116.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 209 5.10.2015 9:14:15

 210 Mohammad Hashim Kamali, Uvod u šerijatsko pravo

Fetva je namijenjena tome da Šerijat drži korak s druš‑

tvenom stvarnošću. Malezijsko zakonodavstvo, međutim, to
previđa, što će vjerovatno dovesti do sužavanja prostora za
javno učešće u izradi fetvi. Često smo slušali o “zatvaranju
vrata idžtihadu (insidad bab el‑idžtihad)”, što je za posljedicu
imalo slabljenje snage Šerijata i sputavalo njegov razvoj. Ono
što sada možemo vidjeti početak je sličnog procesa, koji bi mo‑
gao pogoršati situaciju, baš u vrijeme kada su potrebni flek‑
sibilnost i otvorenost. Fetva je u Maleziji i drugim državama
preinačena u državnu stvar, otvorenu za diskusiju samo u zva‑
ničnim krugovima. Ovakva procedura izrade fetvi u suštini ne
ostavlja prostor za javnu debatu i dogovaranje. Nadamo se da
će se ovakav trend zaustaviti i usvojiti fleksibilnija procedura,
koja će pružiti mogućnosti svim zainteresiranim stranama,
vladinim agencijama, učenjacima pojedincima, medijima itd.,
da iskažu svoju brigu i daju konstruktivnu kritiku fetve, prije
nego što ona postane obavezujuća po zakonu.
Mora se priznati da je nametanje određene procedure za
fetve korisno u suzbijanju samovoljnih davanja fetvi. Među‑
tim, teško da se može preporučiti tako stroga procedura, po
kojoj se i puka rasprava o državno kontroliranoj fetvi smatra
prijestupom koji se mora kazniti. Uvoditi nekakav krivični po‑
stupak u sve ovo nerealno je.
Predlažem, stoga, da se procedura izdavanja fetvi u Male‑
ziji i drugdje preispita i ublaži. Jedan način da se to učini bio bi
da se procedura izdavanja fetve integrira u glavnu zakonodav‑
nu proceduru i da se fetva podvrgne ratifikaciji od skupštine i
parlamenta. Za to se može izabrati stalna komisija, koju bi či‑
nili stručnjaci za Šerijat koji bi podnosili izvještaj o predlože‑
nim fetvama. Posebni status koji sada fetva ima, kao dodatni
izvor donošenja zakona, time bi trebao biti dokinut.

Uvod u serijatsko pravo margina ve a.indd 210 5.10.2015 9:14:15