1 KONCEPTUALIZACIJA – Mi konceptualizaciju shvatamo kao složen,

etapni i fazni proces kojim započinju djelatnosti istraživanja i koji se završava

prezentacijom zaključaka istraživanja. Ona prožima cio tok istraživanja.
Konceptualizacija započinje evidentiranjem problema. Opažanje problema
čulnim i nečulnim putem i njihovo evidentiranje prva je faza prve etape
konceptualizacije. Opravdano je konceptualizaciju posmatrati kroz sl etape:

1. etapa do početka izrade projekta istraživanja u čiji sastav ulaze faze: opažanje
– zapažanje i evidentiranje problema, indentifikacija i artikulacija problema,
formulisanje istraživačkog zadatka, formulisanje idejnog projekta. Ova etapa je
faktički pripremna i u okviru nje se konstatuju i razjašnjavanju otvoreni
problemi imenovanja, pojmovnih određenja, identifikacije, činilaca njihovih
odnosa, provjere i verifikacije polaznih stanovišta i zamisli i nesporazumi i
nerazumijevanje među subjektima istraživanja.
2. etapa konceptualizacije se može shvatiti kao etapa konkretizacije i
operacionalizacije osnovne ideje i početne zamisli istraživanja kao i kontrole i
korekcije njene realizacije. Ona se odigrava kroz dvije osnovne faze: faza izrade
projekta istraživanja kao naučnog i operativnog dokumenta i faza testiranja
projekta istraživanja i njegove korekcije.
3. Etapa odigrava se tokom sakupljanja, sređivanja i obrade podataka kroz
usaglašavanje zahtjeva osnovne istraživačke ideje i zamisli sa pravilima
kontrole, sređivanja, obrade i vrijednovanja podataka
4. Etapa je po sadržaju veoma složena jer se u okviru nje odigrava provjera,
dokazivanje, opovrgavanje, potvrđivanje ili negiranje hipoteza. Ona se baš kao i
prethodna odigrava bez posebnih faza jer bi njeno razdvajanje na faze narušilo
jedinstveni proces promišljanja.
5. Etapa je suštinska završna faza konstatovanje i osmišljavanje rezultata
istraživanja, konstituisanje i prezentacija naučnog saznanja ostvarenog
istraživanjem. Uloga konceptualizacije u ovoj etapi je usmeravajuća i kontrolna,
ostvaruje se kroz projekat istraživanja i njegovu realizaciju.

Da bi se otklonio problem treba ga istinito saznati , identifikovati. Identifikacija

prolema odigrava se obavljanjem vise misaonih i prakticnih radnji skoro
istovremeno : Evidentiraju se bitne , prepoznatljive manifestacije problema i
posljedice koje izaziva; konsultuju se experti za doticnu problematiku ; ostvaruje
se uvid u naucni fond ; prikupljaju se obavjestenja iz raznih izvora o postojecim
saznanjima o slicnim ili istim problemima
Izrada istrazivackog ili projektnog zadatka je dokument kojim se iskazuje visi
stepen artikulacije problema, odredjeni stepen saglasnosti oko tematskog
odredjenja , pozeljni tip istrazivanja , vjerovatno najpodobnije metode , procjenu
potrebnih sredstava , opravdanost istrazivanja i ocekivanja od njega kao i
potrebno vrijeme prostor i kadrove ( treca faza )

Idejna skica projekta istrazivanja je veoma sazet pisani dokument ciji su stavovi
jasno i odredjeno izlozeni na oko 5 do 7 strana . Njen sadrzaj cine : preliminarno
odredjenje predmeta istrazivanja – naziv teme sa skracenim opisom njenog
sadrzaja , moguce ciljeve istrazivanja , osnovni hipoteticki stav o pojavi ,
problemu , predmetu istrazivanja , znacaj i opravdanost istrazivanja , osnovne
metode i tehnike istrazivanja , potrebno vrijeme kadrove i sredstva ( 4 faza )

2 REKONCEPTUALIZACIJA – moze se shvatiti na dva nacina. Prvo , veoma

rasireno , jeste da je to proces suprotnog smjera od konceptualizacije . Stvarna
rekocneptualizacija znaci ponovnu konceptualizaciju sto podrazumjeva
napustanje jedne osnovne ideje i istrazivackog koncepta i njegovu zamjenu
drugim . po pravilu ne javlja se u istrazivanjima u kojima je projekt istrazivanja
valjano uredjen i cijoj izradi je prehodila konceptualizacija .

Drugo savremenije shvatanje rekonceptualizacije razumije je kao komponent

same konceptualizacije.Vec u prvoj etapi odredbe konceptualizacije se najmanje
4 puta organizovano i ciljno svrsishodno izlazu rekonceptualizaciji kroz izmjenu
odredjenih stavova , odnosa i poredaka.

Primarni i najcesci izvori potreba za potpunom ili obimnom parcijalnom

rekonceptualizacijom su : drustvena i naucna nekompetentnost , nedovoljna
sistematicnost i koncentracija u radu , nepostovanje procedure i normi
konceptualizacije i projektovanja , realizacije i prezentacije istrazivanja ,
nedovoljna savjesnost i neodgovornost .

IZRADA PROJEKTA ISTRAŽIVANJA – To je slozen dokument koji

obuhvata dvije vrste sadrzaja : naucni sadrzaj po kome se definise kao naucni
dokument i operativni dio sadrzaja po kome se definise i kao operativni
dokument. Po svojoj ulozi projekt istrazivanja je normativan , planski dokument
kojim se , sto je moguce potpunije iskazuje zamisao procesa naucnog
istrazivanja od pocetnog shvacenog problema do eventualne primjene rezultata
istrazivanja . Sam projekat istrazivanja je misaoni model procesa istrazivanja i
misaoni model pojave koja se istrazuje . Uloga projekta istrazivanja je da bude
valjan naucni osnov i sredstvo upravljanja istrazivanjem. Bitni sastavni dijelovi
projekta istrazivanja su : naslov – tematsko odredjenje projekta istrazivanja ,
formulacija problema , odredjenje predmeta istrazivanja , ciljevi istrazivanja ,
hipoteze i indikatori , nacin istrazivanja , naucna i drustvena opravdanost ,
planovi istrazivanja .

Da bi se jedan naucnoistrazivacki projekat valjano izgradio neophodna su i

izvjesna specificna psihicka stanja i sposobnosti kao sto su nadahnuce ,
imaginacija , intuicija , naglasena radoznalost , osjecanje potrebe za stvaranjem ,
obdarenost itd ..

3 NASLOV-TEMA ISTRAŽIVANJA Zbog svoje uloge i značaja utvrđuje se

kroz složen proces prve etape konceptualizacije.
Izgrađivanje naslova započinje sa imenovanjem problema. Ovo imenovanje je,
po pravilu, put do deskriptivnog naslova.
Projektni istraživački zadatak već nosi formulisan naslov – to je mogući,
vjerovatan preliminaran naslov budućeg istraživanja.
Ideja skica (idejni projekt) već nosi znatno više elaboriran naslov koji je, iako
još uvijek preliminaran, znatno bliži naslovu projekta istraživanja, jer je u
idejnoj skici obrada problema i predmeta istraživanja potpunija i naučno
osnovanija od prethodnog. Tu može doći do promjena koje zahtijevaju i
promjene u naslovu.

Naslov ne može da bude proizvoljan ili da izražava samo tanku logičku vezu sa
sadržajem. Treba da izrazi kratko, određeno, jasno i precizno suštinu onog što
istražujemo. Naslov ima ULOGU preliminarnog određenja predmeta. On
obavezuje na određeni sadržaj, mjesto i vrijeme istraživanja.

4 IZBOR I DEFINISANJE PROBLEMA ISTRAŽIVANJA - problem

istraživanja je specifičan problem. On se zasniva na znatiželji, a nastaje ako o
nečemu nemamo dovoljno znanja. Problem istraživanja je problem koji ne
možemo riješiti učenjem ni studiranjem, već je potrebno provesti istraživanje da
bi se došlo do novih spoznaja. Problem istraživanja ne smje biti ni preširok ni
preuzak. Problem istraživanja proistječe iz neznanja ili nedovoljnog znanja.
Formulisanje problema je mnogo češće bitnije od njegovog rješenja koje može
biti stvar puke matematike ili eksperimentalne vještine. Pri izboru problema
treba imati na umu veći broj kriterija:

1. Novina

2. Važnost i primjenjivost rezultata

3. Radoznalost i interesi

4. Stručnost istraživača

5. Oprema i uslovi rada

6. Pokroviteljstvo i saradnja centara odlučivanja

7. Troškovi istraživanja

8. Rizik, opasnosti i teškoće

9. Vrijeme

10. Aktuelnost rezultata istraživanja

11. Mogućnost rješenja problema

Naslov istraživanja je jedno, a problem istraživanja je drugo. Naslov rada je

obićno kraći i općenitiji, a problem istraživanja mora biti formuliran što je
moguće preciznije. Problem istraživanja treba postaviti u obliku pitanja, a
istraživanje treba biti traženje pravog odgovora na to pitanje.

5 ZNAČAJ I FORMULACIJA PROBLEMA – Izradom formulacije

problema istraživanja započinje rad na projektu istraživanja i njegovom prvom,
pretežno naučnom segmentu koji se naziva nacrt naučne zamisli. Nacrt naučne
zamisli je složeni segment projekta u okviru koga se saopćavaju naučna
saznanja od kojih se polazi, naučne kategorije, pojmovi, stavovi, sudovi i
zaključci, hipoteze, varijable i indikatori i metode istraživanja pojave, problema
i predmeta istraživanja, kao i metode obrade podataka.
Nacrt naučne zamisli je pretežno i prvenstveno naučni segment projekta
istraživanja. Uloga formulacije problema:
- izdvajanje dijelova pojave, njihovih dimenzija i odlika
- utvrđivanje osnovanih hipotetičkih stavova o problemu
- rangiranje po stepenu značajnosti izdvojenog problema i njegovih dijelova
- usmjeravanje na postojeće rezultate prethodnih istraživanja koji su relativni za
dotično istraživanje

Osnovni dijelovi formulacije problema su: hipotetički stavovi o problemu,

određenje značaja istraživanja i problema, rezultati dosadašnjih istraživanja na
koje se istraživanje oslanja.

ZNAČAJ istraživanja je dvostruk: prvo, to je značaj po rješavanje društvenog

aspekta problema i drugo, to je naučni značaj tj. Značaj istraživanja po naučnim
doprinosima nauci.
Stanovište o značaju istraživanja izvodi se na osnovu meritorne ocjene značaja
problema za nauku i društvo i vjerovatnog doprinosa istraživanja.
Kriterij za značaj problema su rasprostranjenost, trajnost, obim i intenzitet
djelovanja u ulozi uzorka, uslova i po svojstvima usmjerenja
Kriterij za značaj istraživanja – društveni značaj: djelovanje istraživanja i
rezultata istr, domet djelovanja na shvatanje i rješavanje problema,
rasprostiranje, trajanje i intenzitet djelovanja istraživanja
naučni značaj – djelovaje rezultata istraživanja na fond naučnoteorijskog i uopće
naučnog saznanja, domet tog doprinosa, njegovo rasprostiranje, trajanje i
intenzitet.

6 PREDMET - Po definiciji, teorija uopće je svaki smisleni rezultat predmetnog

i sistemskog logičkog mišljenja, te čini izvjesnu opću misaonu cjelinu. Dakle,
predmet ne mora da bude naučno određen niti mora da bude primjenjen naučni
postupak.
Predmet je složen i ima svojstva posebnog i općeg. Izbor predmeta teorijskog
razmatranja ne može biti proizvoljan, već mora imati uporište u nauci ili bar
nenaučna evidencija problema mora ukazivati na vjerovatnoću njegovog
naučnog značaja. Predmet naučnog istraživanja može da bude impliciran i
rezultatima naučnih istraživanja predmeta određene nauke i također
metodološkim istraživanjima. Svi predmeti naučnih teorijiskih istraživanja
moraju da budu općeg karaktera i od značaja za nauku.

ODREĐIVANJE PREDMETA ISTRAŽIVANJA – Treba ga shvatiti kao

veoma složeno i polidimenzionalno teorijsko istraživanje koje se odigrava kroz
nekoliko faza, najčešće bar 3 faze. Prva je razmatranje, shvatanje i
razumijevanje preliminarnog određenja predmeta formulisanog kroz naslov
teme, druga je teorijsko određivanje predmeta istraživanja, a treća je
operacionalno određivanje predmeta istraživanja.

Teorijsko određenje predmeta istraživanja – osnov za njega dat je u etapama:

u toku prve etape konceptualizacije u toku koje se došlo do istraživačkog
zadatka, zatim idejne skice i preliminarnog naziva/naslova teme istraživanja, u
formulaciji problema, a posebno u osnovnim hipotetičkim stavovima i
rezultatima prethodnih srodnih istraživanja na koje se oslanjamo pri izradi.
Taj prethodni osnov bitan je za dimenzioniranje, sadržajno određivanje i
oformljavanje predmeta istraživanja. To se ostvaruje uz puno uvađavanje sl
osnovnih funkcija:
- utvrđivanje bitnih kategorija pojmova, njihovog značenja i smisla, u projektu i
realizaciji.
- strogo selekcionisanje onog što ćemo istraživanjem obuhvatiti od ukupnog
sadržaja formulacije problema (to podrazumjeva evidentiranje i obradu sadržaja,
strukturnih činilaca itd)
- vremensko, prostoro i naučo disciplinarno određenje.

T.O.P.I polazi od pobrojanih postulata i gradi teorijski okvir – na taj način

teorijsko određenje predmeta ostvaruje vezu između postojećeg teorijskog
saznanja, između teorije i prakse istraživanja.

Strukturu T.O stvarno čine: naučno verifikovana saznanja,

naučno evidentirana, ali još neverifikova saznanja,
nenaučna evidentirana saznanja,
još neevidentirana, ali moguća i vjerovatna, izvedena saznanja.

OPERACIONALNO ODREĐENJE PREDMETA – je u suštini misaoni

model bitnih odredaba predmeta istraživanja tj. zamisli pojave, djela, strane ili
svojstva pojave, njenog kretanja i uticaja, koji pripadaju predmetu određene
nauke ili naučne disciplineili njihovom većem broju.
To je selektivan model čijim se formiranjem vrši dalja specijalizacija i
konkretizacija u okviru određenja predmeta istraživanja.
Neposredan i najpotpuniji izvor naučnog saznanja i saznanja osnova
operacionalnog određenja predmeta je teorijsko određenje predmeta. Taj model
se realizuje taksativnim nabrajanjem onih strukturnih činilaca, odnosa i veza,
svojstava i aktivnosti koji će biti zaista konkretno istraživani realizacijom ovog
projekta istraživanja.
Operacionalnim određenjem predmeta istr stvara se model poretka varijabli i
njihovo predstavljanje – poslije toga nema više potrebe da se traga za
varijablama i da se one posebno testiraju.

Mada se operacionalno određenje predmeta izvodi iz teorijskog određenja,

njegova izrada započinje razmatranjem i operacionalizacijom preliminarnog
predmeta istraživanja, odnosno ponovom obradom i razradom naziva/naslova
teme.

Sastoji se iz 4 dijela:
- činioci sadržaja predmeta istraživanja
- vremensko određenje predmeta istr
- prostorno određenje predmeta istr
- disciplinarno određenje predmeta istr.

7 ODREĐIVANJE CILJEVA ISTRAŽIVANJA – Otkrica ne dolaze spontano

vec su plod svjesne aktivnosto koja ke upravljena odredjenom cilju. Na
istrazivanje nas potice znatizelja, pacilj znanstvenog istraživanja jest spoznaja.
U znanstvenom istraživanju pojavljuju se dvijevrste ciljeva:

1) pragmatični ili društveni ciljovi - govore o koristima koje mogu proizaci

na osnovu rezultata istraživanja, a korisnicima koji se mogu služiti
dobivenim rezultatima, ako se može odrediti o načinu korištenja
dobivenih rezultata. Dakle, prilikom odredivanja pragmatičnih ciljeva
istraživanja potrebno je odrediti: najvažnije korisnike, koristi i način
korištenja rezultata istraživanja.

Opće formulisani društveni ciljevi istraživanja mogu da budu:

- Naučno istraživanje treba da obezbjedi pouzdano naučno saznanje prema čijoj

upotrebi će se društvo odnosno određeni društveni subjekti opredijeliti po
sopstvenom izboru
- Postavljaju zahtjev za rezultatima koji su osnov za pristupanje rješavanju
društvenog problema
- Postavljaju zahtjev za rezultatima koji sugeriraju ili predlažu rješenja određnih
problema
- Postavljaju zahtjev za rezultatima koji su neposredno operativno uključeni u
rješavanje društvenog problema
 Najčešća su istraživanja čiji su rezultati operativno uključeni u rješavanje
problema, ona koja imaju društveni značaj za lokalni subjekt i lokalnu organizaciju
i slično, a naučni cilj im je naučna prognoza.

2) spoznajni ili znanstveni ciljevi - njima odredujemo razinu spoznaje koju

trebamo ostvariti da bismo riješili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, nego
proističu iz same prirode problema. Priroda problema ih ne odredjuje do kraja,
pa ih treba specificirati. Četiri su razine spoznaje, pa su moguće četiri vrste
znanstveih ciljeva:

1. Znanstveno opisivanje ili deskripcija

2. Znanstvena klasifikacija

3. Znanstveno objašnjavanje ili eksplanacija

4. Znanstveno predvidjanje ili prognoza.

Znanstveno opisivanje ili deskripcija- Opisivanje je prvi korak u procesu

spoznaje i na njemu se zasnivaju sve razine spoznaje. Iako je znanstveno
opisivanje najniža razina spoznaje ona je izuzetno važna, jer se sve razine
spoznaje na njemu zasnivaju. Znanstveno opisivanje je provodjenje osjetilnih
doživljaja (činjenica) konkretnog predmeta istraživanja (varijable) u simbolički
jezik znanosti. Uz pomoć njega može se dobiti opći uvid u ono što se opisuje.

Znanstveno objašnjenje ili eksplanacija - Objasniti neku pojavu obično znači

otkriti uzroke njezinog nastanka, mijenjanja i nestanka. Međutim, imamo dvije
vrste eksplanacijskih ciljeva: 1) otkrivanje povezanosti, 2) otkrivanje uzročno-
posljedične zavisnosti. Eksplanacijskim ciljevima istraživanja dobivamo
odgovor na pitanje kako i zašto. Eksplanacijskim ciljem istraživanja možemo
odrediti smjer i intenzitet povezanosti medu varijablama.

Znanstveno predviđanje ili prognoza - za znanstvenu prognozu podaci nisu

jednako važni kao za znanstvenu dijagnozu. Ako je cilj istraživanja prognoza,
nije dovoljno ustanoviti kakvo stanje jeste, već moramo biti usmjereni i na
tendenciju mijenjanja stanja. Zbog toga u istraživanjima s prognostičkim ciljem
moramo biti usmjereni na dinamičke karakteristike pojava, a njih nije moguće
zahvatiti samo u jednom momentu.

Znanstvena klasifikacija- klasifikacijskim ciljevima nastojimo doći do pobližih

spoznaja o pojavama i procesima, odredujući njihovu vrstu ili dovodeći ih u
vezu s drugim pojavama i procesima. Prema tome, moguće su dvije vrste
znanstvenih klasifikacija: 1) klasifikacija s obzirom na zavisnu varijablu, 2)
klasifikacija s obzirom na nezavisne varijable. Klasifikacija mora udovoljiti
nekim logičkim kriterijima. Prije svega ona mora biti dosljedna, potpuna i
iscrpna.

8 POSTAVLJANJE HIPOTEZA - hipoteze su misaoni odgovor na

problemsko pitanje. One su okosnica istraživanja. Hipoteza je svojevrsni
misaoni odgovor o problemu istraživanja, manje ili više vjerovatna pretpostavka
da postoji neka pojava kao uzrok ili kao posljedica neke druge pojave. Hipoteza
se ne dokazuje, već se ona provjerava. Hipoteza je najbolje da bude pozitivna ili
negativna. Svaka hipoteza treba da posjeduje : preciznost iskaza, jednostavnost
izražavanja, iskljucivost formulacije hipoteze i jezik hipoteze. Dobre hipoteze
moraju udovoljiti većem broju kriterija:

1. Hipoteza mora biti valjana.

2. Hipoteza mora biti pojmovno jasna

3. Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva.

4. Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloživom tehnikom.

5. Hipoteza mora biti specifična.

6. Hipoteza mora biti u vezi s teorijom.

VRSTE HIPOTEZE-postoje različite vrste hipoteza, a razlikujemo ih s

obzirom na ciljeve istraživanja:

1. Hipoteze sa deskriptivnim sadržajem ili generalne hipoteze,

2. Hipoteze sa klasifikacijskim sadržajem ili popratne hipoteze,

3. Hipoteze sa eksplanacijskim sadržajem ili objašnjavajuće hipoteze,

4. Hipoteze sa prognostičkim sadržajem.

LOGIČKA OBRADA HIPOTEZA - hipoteze su ispravne ako se u njihovom

postavljanju držimo zakona logike, a hipoteze su istinite kada su empirijski
potvrdjene. Logička obrada hipoteza ne može nas dovesti do otkrića, već do
ispravnih hipoteza. Zato u svakom istraživanju treba provesti logičku provjeru
hipoteza, ali istraživanje time ne završava. Logičkim izvodenjem i formulacijom
hipoteza završava se faza procesa istraživanja, ali i teorijski dio procesa
istraživanja.

HIPOTEZE (3 OSNOVNA OBLIKA)

Prvo se postavlja/izvodi OPĆA/GENERALNA hipoteza koja se mora odnositi
na cjelinu predmeta istraživanja i izražva generalni stav o nepoznatim ili naučno
neverifikovanim odlikama i činiocima predmeta istr. Ovo je pravilo koje
projekte i nacrte naučne zamisli jednostavnih istraživanja. Mora se izvesti jedna
generalna hipoteza, koja je polazna i osnova za izvođenje hipoteza nižeg nivoa
općosti.

Iz dijelova generalne hipoteze izvode se posebne hipoteze. Njihov sadržaj

iskazuje poseban stav (ili stavove) o sadržaju određenog segmenta koji se može
shvatiti kao posban, cjelovit dio operacionalnog predmeta istraživanja i dijela
generalne hipoteze koji se na taj segment odnosi. One su u isto vrijeme i
konkretizovan, specijalizovan dio generalne hipoteze i poseban, hipotetički stav
o posebnom segmentu operacionalnog određenja predmeta.

Pojedinačne hipoteze izvode se iz elementarnih činilaca operacionalnog

određenja predmeta i posebnih hipoteza – njihovih dijelova koji se odnose na
određeni elementarni činilac. Pojedinačne hipoteze su najkonkretnije i one su
neposredna veza između predmeta, hipoteza i indikatora.

9 IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI-varijabla je svaka

veličina koja se može mijenjati i razlikovati u vremenu i prostoru, promjenljiva
značajka neke pojave ili procesa o kojima se u hipotezi nešto tvrdi. Prvi posao
istraživača je identificirati takve značajke ili obilježja koja se odnose na
istraživanu pojavu. Varijable su promjenljiva obilježja pojava ili procesa koji se
kvantitativno ili kvalitativno mijenjaju. Varijable su obilježja pojava, a ne
pojava.

ZAVISNA I NEZAVISNA VARIJABLA- zavisne varijable su obilježja pojave

koja nas najviše zanimaju u istraživanju. Zavisnu varijablu dovodimo u vezu sa
drugim varijablama koje nju opisuju, klasificiraju ili objašnjavaju, te varijable
zovemo nezavisne varijable. Zavisna varijabla je uvijek u problemu istraživanja.
Nezavisne varijable se pojavljuju u ciljevima istraživanja i u hipotezama, a
mogu se pojaviti i u problemu. Zavisne varijable ovise o nezavisnim
varijablama, a nezavisne ne ovise o zavisnim. Pored ovih imaju i: eksplanatore,
intervenirajuće i specifikatorne.

METRIJSKO DEFINIRANJE VARIJABLI - s obzirom na njene

karakteristike varijable se dijele na kvalitativne i kvantitativne. Da bismo
varijablo mogli uvjeriti, moramo ih metrijski definisati. To znači da za
kvantitativne varijable valja odrediti modalitete u kojima one variraju, a za
kvalitativne valja odrediti smjer i teorijske mogućnosti variranja. S obzirom na
smjer variranja kvantitativne mogu biti unipolarne i bipolarne . Unipolare
variraju u jednom smjeru od 0 do svog maksimuma, a bipolarne u dva smjera
prema maksimumu.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI - postupak u kojem se teorijski

postulati empirijski provjeravaju pomocu pokazatelja ili indikatora koji se
odnose na danu teoriju. Dijelovi objektivne stvarnosti koji se odnose na pojam
varijable koju zelimo operacionalizirati zovu se indikatori ili pokazatelji. svi
indikatori nemaju jednaku vrijednost u zastupanju odredene varijable, pa
moramo povesti računa da izbor indikatora udovoljava vecem broju kriterija:

1. Indikator mora biti valjan

2. Indikator mora biti objektivan

3. Indikator mora biti pouzdan

4. Indikator mora biti jednoznacan

5. Indikator mora biti precizan

6. Indikatori trebaju biti reprezentativni.

INDIKATORI – oni su manifestacija neke pojave, neposredne ili posredne,

koje se mogu čulno evidentirati i prepoznati i preko kojih se može steći istinito i
povjerljivo saznanje o toj pojavi.
Indikatori u projektu naučnog istraživanja su samo oni koja se odnose na
struktru hipoteze – prvenstveno na njen stav ( i u značenju koje odgovara
pojmovno-terminološkom i značenjskom sistemu).
Indikatori nemaju istu vrijednost, a njihova vrijednost se utvrđuje za svaki
projekt, pa i za svaku hipotezu u izuzetnim slučajevima. Međutim, za sve njih
važi jedan isti imperativ: da budu valjani. Zato se valjanost indikatora
provjerava, na 4 načina: aprioristička validacija, logička validacija, validacija
pomoću mišljenja žirija i validacija indikatora pomoću poznatih grupa.
Odlike valjanih indikatora – objektivnost, pouzdanost, jednoznačnost, preciznost
i reprezentativnost.

10 ODREĐIVANJE NACRTA ISTRAŽIVANJA - u nacrtu najprije treba

odluciti kojim metodama ćemo se koristiti za prikupljanje podataka u
istraživanju, zatim treba odluciti ko nam može dati najbolje podatke koji nas
zanimaju, gdje, kada i u kojim uslovima. U nacrtu istraživanja treba odrediti
uzorak, a uzorak je cjelina u malom. Vrste nacrta istraživanja su deskriptivni,
kauzlani, sukcesivni, komparativni, kontrolni eksperimentalni, transverzalni i
longitudinalni.

11 NAUČNA I DRUŠTVENA OPRAVDANOST ISTRAŽIVANJA – Ovaj

dio projekta saopćava predviđanje i preuzetu obavezu da istraživanje doprinese
nauci i dobrobiti društva rezultatima istraživanja. Doprinos se ne ostvaruje sao
rezultatima istraživanja, već i samim događanjem istraživanja. Stoga se može
govoriti o neposrednom i posrednom doprinosu, aktuelnom i odloženom, o
trenutnom, kratkoročnom i dugoročnom/ trajnom doprinosu.

Naučno opravdano istraživanje je ono koje doprinese produbljivanju,

proširivanju, pouzdanosti i primjenjivosti naučnog saznanja o predmetu ili
metodu nauke, odnosno o predmetu ili metodama istraživanja ili o oboma. To se
ostvaruje kroz stimuliranje ili postizanje verifikatornog ili heurističkog rezultata.

Društvena opravdanost se procjenjuje na osnovu vjerovatnog aktuelnog i

potencijalnog doprinosa odigravanje i rezultatima istraživanja u rješavanju
društvenog problema. Društvenu opravdanost ocjenjuje naručilac, odnosno
finansijer istraživanja (objektivnim ili subjektivnim kriterijima).

Naučna i društvena opravdanost također imaju svojstva naučnog i poslovnog

dokumenta – izlaže se na kraju nacrta naučne zamisli kao naučnog dokumenta.

NAČIN ISTRAŽIVANJA –Kao poseban projekat istrazivanja – nacrta naucne

zamisli , po osnovnom sadrzaju , smatra se dijelo naucnog dokumenta . On
sadrzi osnovne bitne odluke o tome kako cemo istrazivati prethodno odredjen
predmet istrazivanja , kako cemo istrazivanjem osvariti naucne i drustvene
ciljeve i kako cemo provjeriti hipoteze te upotpuniti naucni fond. Tri su bitne
determinante izrade i sadrzaja ovog dijele nacrta naucne zamisli : Svojstva i
struktura predmeta , ciljeva i hipoteza istrazivanja , naucnoistrazivacka praksa i
razvijenost metodoloskih saznanja. Istrazivanje nije moguce realizovati bez
primjene odredjenih metoda pribavljanja podataka i metoda obrade i
prezentacije podataka . Planovi realizacije istrazivanja i narocito planovi
sredjivanja , kontrole , obrade podataka , provjere hipoteza kvalitativnim i
kvantitativnim postupcima kao i nacini i oblici prezentacije spadaju u ovaj dio
projekta . Takodjer plan realizacije predistrazivanja i eventualne
rekonceptualizacije spada u ovaj dio projekta.

PLANOVI ISTRAŽIVANJA- Operativni planovi istrazivanja zajedno sa

raznim uputstvima o ponasanju na terenu , izboru i prepremi saradnika za rad a
terenu, rasporedima saradnika i slicnim aktima spada u dio projekta istrazivanja
koji ga cini operativnim dokumentom . Svako istrazivanje koje zahtjeva terenski
rad , a takva su svaka empirijska istrazivanja , je veoma slozeno , zahtjeva visoki
stepen organizovanosti i funkcionalnosti , valjanu materijalnu i kadrovsku i
personalnu osnovu i mnogo administrativno – tehnickog rada . Terenski plan je
najslozeniji i zahtjeva dobro poznavanje procesa i normi istrazivanja . Njime se
odredjuju :

1. Datum pocetka i datum zavrsetka istrazivanja

2. Vrijeme trajanja svakog pojedinacnog perioda – etape i faze istrazivanja –
u danima , radnim satima i po datumima
3. Vrijeme i trajanje angazovanja grupa saradnika i pojedinih saradnika na
odredjenim poslovima i zadacima .
4. Uskladjeno vrijeme obezbjedjivanja sredstava i izvrsavanje poslova i
zadataka

Planom kadrova utvrdjuje se konkretno koliko je lica , kojih psihofizickih i

karakteristicnih osobina , koje vrste nivoa znanja i umijenja je potrebno u kojem
periodu vremena i u kojem trajanju . Tome je uputno dodati i neophodnu rezervu
. Cio proces je mnogo laksi , jeftiniji i jednostavniji kada vec postoji
organizovana saradnicka mreza .

Plan sredstva proizilazi iz predhodnih planova i evidencije aktuelnih cijena kao i

njihovih kretanja od pocetka do zavrsetka istrazivanja . Ovaj plan se sastoji
fakticki iz 2 dijela : Finansijskog i plana materijalnih sredstava . Plan
finansijskih sredstava predvidja potrebe sume novca za realizaciju projekta i
sprovodjenje istrazivanja i prezentaciju rezultata po odredjenim stavkama (Sume
novca potrebe za isplatu plata , honorara i raznih radnih usluga , sume novca
potrebnog za isplatu troskova prevoza dnevnice i hotelske troskove , sume novca
potrebnog za isplatu zakupa prostora , opreme i masina , sume novca potrebne
za nabavku odredjene opreme i sredstava za rad ukljucujuci i papir , sume novca
potrebne za placanje utroska raznih energenata , za sitne nepredvidjenje
troskove i reprezentaciju , te za potrebe prezentacije i distribucije rezultata
istrazivanja ukljucujuci stampanje izvjestaja , brosura , knjiga itd.. )

Plan materijalnih sredstava predvidja potrebne predemete i stvari materijalne

prirode ( radne prostorije koje ispunjavaju bitne uslove za rad , tehnicka sredstva
, saobracajna i transportna sredstva , sredstva komunikacije informisanja itd .. )

OSTALO:
Pojmovno-terminološki sistem istraživanja proistekaoiznaučnog jezika određene
nauke, osnov je za shvatanje i tumačenje značenja svih pojmova i termina u datom
istraživanju, ali i osnov za uspostavljanje adekvatnih relacija sa terminima i jezičkim
izrazima primjenjenim u izradi instrumenata istraživanja i njihovoj upotrebi.

U praksi istraživanja moraju se ostvariti bar tri odnosno četiri ''linije jezičkih sistema''
- naučni jezik projekta istraživanja
- operativni jezik terenskih istraživača i
- jezik respodenata
I jezik korišćen u izradi predmetnih napisa.

Dozvoljene razlike i odstupanja mogu se javljati samo između termina, a taj problem
se rješava u okviru metoda i tehnika istraživanja i kroz obuku i pripremu analitičara,
intervjuera, anketara i posmatrača.

Tipski model predmeta istraživanja u jednoj naučnoj disciplini lakše je ostvariti

nego za društvene nauke u cjelini. Osnov za pristupanje izradi općeg modela pr.istr. u
društvenim naukama je činjenica da je opći PREDMET isr svih društvenih nauka
DRUŠTVO sa raznih strana i aspekata.
Segmenti tipskog modela: uslovi, subjekti, motivi interesi i ciljevi, aktivnosti, metode i
sredstva, posljedice.

UZORAK - pri odredivanju uzorka treba se koristiti postupkom kojim svaka

jedinka u populaciji ima jednaku mogućnost da udje u uzorak. Prema tome,
velicina uzorka nije relevantna za njegovu reprezentativnost. Ona ovisi i o
varijabilnosti obiljezja koje se mjeri. Sto je obiljezje varijabilnije, to uzorak
mora biti veći. Koliko uzorak vjerodostojno predstavlja populaciju, zavisi od:
ciljanje populacije, metode pri izboru uzorka i veličine uzorka. Vrste slucajnog
uzorka: jednostavni slucajni uzorak, sistematski uzorak i stratificirani.

SLUCAJNI UZORAK - u praksi ovakav način biranja uzorka vrši se sa

numerisane liste ciljane populacije,

SISTEMATSKI UZORAK - u praksi nemamo uvijek priliku slučajno

odabrati uzorak sa već unesene liste i u tom slučaju koristimo sistematski
uzorak. Sistematski uzorak je odabiranje svakog n-tog ispitanika sa liste.