POMORSKA ŠKOLA SPLIT

RIBARSKO NAUTIČKI SMJER

SEMINARSKI RAD

Sredozemno more
i gospodarenje ribljim resursima u njemu

Prof.: Marijana De Marchi Učenik: Niki Krstičević

Split, lipanj 2022.

UVOD

Sredozemno more ili Mediteransko more je rubno more Atlantskog oceana površine oko 2,5
milijuna km² koje je povezano s matičnim Atlantskim oceanom kroz Gibraltarski tjesnac.
Nalazi se između Europe na sjeveru, Azije na istoku i Afrike na jugu, osim s matičnim
oceanom povezano je s Indijskim oceanom preko Sueskog kanala i Crvenog mora, a s
Mramornim morem preko Dardanela.

Sastoji se od zapadnoga bazena (Alboransko, Balearsko, Ligursko i Tirensko more) i istočnoga

bazena (Jadransko more, Jonsko more, Egejsko more, Mramorno more, Crno more (s
Azovskim morem) i Levantsko more). Ime je dobilo po svom međukontinentalnom položaju,
a u povijesti je još nazivano i Unutarnje more, Veliko more, Naše more.

Zemlje koje okružuju Sredozemno more zovemo zemljama Sredozemlja, a cijelo područje
mora i obalnih zemalja Sredozemlje. More je toplo. Ljetna temperatura rijetko doseže 30
Celzijevih stupnjeva, a zimska jako rijetko pada ispod 15.

Slika 1 Satelitski prikaz Sredozemnog mora

1
 1. Obale i otoci

Ukupna duljina obale sredozemnog mora iznosi 38 549 km, od čega na obalu kopna
otpada 25 238 km (65,8%), a na obalu otokâ 13 311 km (34,2%). Duljina Sredozemnog mora
iznosi 3860 km, a prosječna širina 800 km. S obzirom na duljinu i prosječnu širinu obala
Sredozemnog mora vrlo je razvedena. Najrazvedenija je obala Egejskoga mora i istočna obala
Jadranskoga mora. Područje od Tunisa do Turske (istočna i jugoistočna obala) jedino je slabo
razvedeno. Sredozemno more obiluje otocima, otočnim skupinama, dubokim zaljevima i
poluotocima. Otočne skupine: Baleari, Jonski otoci, Egejski arhipelag.

Veliki otoci: Sicilija, Sardinija, Cipar, Korzika, Kreta i Mallorca (Baleari).

Duboki zaljevi: Genovski, Tršćanski, Tarantski, Solunski, Iskenderunski.

Veliki poluotoci: Apeninski poluotok, Peloponez, Halkidika i Istra.

Na pojedinim područjima obala je prilično nestabilna, a nije zanemariva ni vulkanska

aktivnost (vulkani Etna, Vezuv, Stromboli). Sredozemno more pretežno okružuju mlađi
nabrani planinski sustavi.

Slika 2 Poluotok Istra

2
 2. Morsko dno

Za dno Sredozemnoga mora karakteristične su podmorske zavale koje su nastale

rasjedanjem u mlađe geološko doba, a viši dijelovi tvore otoke, šelf je vrlo uzak (18%
morskoga dna), a kontinentske su padine strme. Zapadni bazen Sredozemnoga mora dijeli se
na Alboransku, Balearsku i Tirensku zavalu; obuhvaća 821 600 km², ima srednju dubinu od
1615m. Šelf je razvijen oko Tirenske i Balearske zavale, ispred toskanske obale, u Lionskome i
Valencijskome zaljevu.
Istočni je bazen veći, dublji i razvedeniji, obuhvaća 2 144 300 km², ima srednju dubinu od
1656m. Najveća dubina Sredozemnoga mora je 5267 m (dubina Kalipso). Među podmorskim
uzvisinama ističu se pragovi koji dijele bazene i zavale. Najdublji je jarak Matapanski (4594
m). Na sjeveru su Jonsko i Jadransko more spojeni Otrantskim vratima (najveća dubina 1100
m), Egejsko i Mramorno more spaja morski prolaz Dardaneli, a Mramorno s Crnim morem
prolaz Bospor. Šelf pokrivaju terigeni sedimenti, a duboke dijelove vapnenački mulj i glina s
ljušturicama. U velikim dubinama dno je pokriveno pijeskom i glinom.

3. Klima

Klima Sredozemlja određena je geografskim položajem (između sjevernoafričkoga i

euroazijskoga kontinenta), zatim velikim morskim prostranstvom, blizinom Atlantskoga
oceana i prostornim rasporedom središta visokoga i niskoga tlaka. Klima je suptropska s
blagim i kišnim zimama i vrućim, sušnim ljetima. Godišnja količina oborina smanjuje se od
zapada prema istoku. U kolovozu se prosječna temperatura zraka kreće od 24 °do 30 °C.
Vjetrovi ovise o lokalnim utjecajima i odnosima, najčešći su: mistral u Provansi, bura i jugo na
Jadranu, etezijski vjetrovi u Egejskome arhipelagu, široko (šilok) u Alžiru, Tunisu, na Siciliji i
dr.

4. Voda
Boja vode Sredozemnoga mora uglavnom je modra; zelenkasta (oko Gibraltarskih vrata i
u Alboranskome moru), žutosmeđa (u blizini riječnih ušća.) Prozirnost vode najveća je u
Jadranskome (56 m) i Jonskome moru (51 m), a najmanja u Mramornome (25 m) i Crnome
moru (do 20 m).

3
Prosječna je godišnja temperatura površinskoga sloja vode 1 do 2 °C viša od prosječne
godišnje temperature zraka. Ljeti je temperatura površinskoga sloja vode 25 °C i više, a
temperatura dubinske vode 13 do 14 °C, zimi rijetko pada ispod 12 °C. Godišnje kolebanje
temperature površinskoga sloja vode Sredozemnoga mora iznosi 10 do 15 °C, najviše je u
istočnome bazenu. U okomitom presjeku Sredozemnoga mora nižu se četiri sloja s različitim
vodenim masama (površinski, intermedijalni, dubinski, pridneni sloj). Prosječni salinitet
Sredozemnog mora kreče se od 36 ‰ do 39.5 ‰ (prosječni salinitet Jadranskog mora iznosi
38 ‰).

5. Struje

U zapadnome bazenu Sredozemnoga mora, od struje koja teče iz Gibraltarskih vrata duž
afričke obale nastaju dva kruga struja (na krajnjem zapadnome dijelu Sredozemnoga mora i
u Tirenskome moru). U istočnome dijelu površinska struja teče duž obala Egipta, Izraela,
Sirije i Turske. Jedan ogranak te struje zaokreće u Egejskome moru prema sjeverozapadu,
ulazi kroz Otrantska vrata u Jadransko more i vraća se duž istočne obale Apeninskoga
poluotoka, protječe između Sicilije i Tunisa i spaja se sa strujom u Tirenskome moru. Brzina
struja u Sredozemnome moru u prosjeku nije veća od 0,514 m/s, samo struja kraj
Gibraltarskoga prolaza doseže brzinu od 1,285 m/s. Vertikalna cirkulacija vode, koja nastaje
noću i zimi zbog ohlađivanja, osobito je jaka u Balearskome, Ligurskome i Jadranskome
moru. Pojedini manji bazeni imaju vlastitu vertikalnu cirkulaciju.

Slika 3 Prikaz struja Sredozemnog mora

4
5
 6. Morske mijene

Razlika između visoke i niske vode u prosjeku oko 30 cm (u Livornu 22 cm, u Zadru 15 do
20 cm, na obali Sirije 30 do 40 cm, u Alžiru 50 cm); najveća je u zaljevu Gabes (1,83 m) i kraj
Venecije (1 m). Zbog zatvorenosti Sredozemnoga mora, plimni val nastaje pod utjecajem
stacionarnih oscilacija. U zapadnome bazenu te oscilacije nastaju oko linije točki između
Alžira i rta Nao u Španjolskoj, a u istočnome bazenu oko linije točki koja se pruža meridijanski
zapadno od Krete. Denivelaciju morske razine uzrokuju mjestimično jake struje i nagle
meteorološke promjene.

7. Ribolovne zone Sredozemnog mora

Sa stajališta ribarstva, Sredozemno područje je veoma specifično. Osnova ribarstva u
njemu je ribolov više vrsta morskih organizama. EU je poduzela brojne mjere kojima se
trebao poboljšati upravljanje ribarstvom Mediterana, jedna od glavnih mjera je i pristup u
organizacije kao što je Generalni savjet za ribarstvo Mediterana-GFCM.
Pod okriljem FAO-a, GFCM je osnovan 1949. Područje djelovanja ove organizacije je
Mediteran, Crno more i spojna mora koja je podijelio na zone (RH pripada zoni 2.1 te
podzonama 17 i 18). FAO je organizacija za prehranu i poljoprivredu od strane Ujedinjenih
naroda. Po podjeli ribolovnih zona svijeta Mediteranu pripada broj 37. Ribarstvo
mediteranskih zemalja i riblje bogatstvo Sredozemlja.

Slika 4 Podjela ribolovnih zona Sredozemnog mora prema GFCM-u

6
 8. Ribarstvo mediteranskih zemalja i riblje bogatstvo
Sredozemlja

U 6.st. prije Krista Grci su imali razvijeno ribarstvo, a u 5. i 4. st. prije Krista ribarstvo se
razvijalo i na obalama Francuske i Španjolske. U to vrijeme tune i cipli bili su najznačajniji
objekti ribolova. Prvim počecima marikulture smatra se gradnja bazena za uzgajanje i držanje
ribe (vivijari) koja je bila učestala u rimskim i grčkim ribarskim centrima. U antičko doba
postojali su i centri u kojima se solila riba i odatle prevozila u druge dijelove Mediterana.
U 9. i 10. st. došlo je do razvoja novih ribarskih centara na europskom tlu. Zbog tehničkih
dostignuća tijekom 19. st došlo je naglog razvoja ribarstva (primjena parnog stroja, umjetni
led, novi načini konzerviranja). U Mediteranu i Crnom moru po statistici je 62.2% stokova je
prelovljeno.
Uzgoj ribe ili akvakultura je najbrže rastući poljoprivredni sektor u posljednjih 40 godina.
Izlov je u velikoj mjeri kriv za veću dostupnosti. Prema statistikama najizlovljenije svjetsko
područje (po FAO-u) je Mediteran i Crno more stoga se sve više zemalja okreče prema uzgoju
ribe. Europska unija je najveći uvoznik ribe i ribljih proizvoda u svijetu.

8.1. Riblje bogatstvo Sredozemlja, gospodarski važne vrste i lovišta

Sredozemno je more u odnosu na Atlantski ocean bogatije vrstama, ali ne i količinom.

Najveći broj problema u Mediteranu je u priobalju (prelov, zgađenje). Tijekom niza godina po
podatcima FAO-a došlo je do nepravilnog povećavanja ulova (sa oko milijun tona 1970.
godine na gotovo dva miliona tona u 1982. godini). U razdoblju od 2014. do 2016. godine u
Europi, najveći dio ukupnog ulova imaju Turska (26%) i Italija (16%). Glavni proizvođač ribe
na Mediteranu je Italija (22%). Neke druge zemlje su Tunis (14%), Alžir (12%), Španjolska
(9%), Hrvatska (9%), Grčka i Turska (8%), Egipat (7%).

8.2.Glavne vrste i grupe koje doprinose ulovu ribe u zoni 37

7
 Glavne skupine vrsta koje daju najmanje 1% ulova ostaju stabilne: jedina razlika u sastav
je taj da je grupa "Morski psi i raže" sada uključena u glavne skupine koje pridonose ulovu,
dok su „dagnje” isključene.

Oko 68% ukupno prijavljenog ulova čine tri skupine vrsta: "Haringe, sardele, inćuni" , "Razne
obalne ribe" i "Razne pelagične ribe“. Šest drugih vrsta doprinose više od 1 pa do 20 posto
ukupnog ulova, a kombinacija svih preostalih vrsta iznosi otprilike 12 posto ukupno ulova.

U usporedbi sa čitavim područjem primjene GFCM-a, glavne skupine vrsta koje daju svoj
doprinos ulovu u Mediteranu su vrlo slične. Unatoč tome, doprinos male pelagične vrste (tj.
kombinacija "Haringe, srdele, inćuna" i "druge pelagične ribe ") je jako važna (48 posto
ukupnog ulova) premda je ukupan doprinos ostalih skupina vrsta u postocima malo.

Na cijelom području primjene GFCM-a europski inćun i sardine i dalje su glavne ulovne vrste,
a slijedi europska papalina. Među ostalom vrstama ribe u izlovu su: palamida, bukve,
europski oslić, glavoči, dubokomorska roza kozica i trlja blatarica. U mediteranskom bazenu
prevladava sardina i europski inćun, s velikom raznolikošću vrsta koje značajno doprinose
ulovu; u Crnom moru, ulov sardine vrlo je nizak.

8.3. Lovišta

Podaci prikupljeni putem GFCM uključuju mnogo različitih tehnike (npr. štap i puška,
zamke, parangali…) koje se koristili s različitih lokacija (tj. obala, brod, podmorje).

Rekreativni ribolovci na Crnom moru primarno ciljaju na skušovke, grgrčke, ciple i strijelke. U
svim sredozemnim regijama Sredozemlja love se: plavoperajna tuna, male pelagične ribe,
(posebno skušovke) i palamide; velike pelagične ribe, posebno bitnice poput gofa i strijele
bjelice ; lovi se lampuga; komarča i zubatac; glavonošci, posebno europska lignja, sipa obična
i obična hobotnica. Pojavljuju se subregionalne varijacije, na primjer cipli i plava riba
uglavnom se eksploatiraju u istočnom Sredozemlju i na Jadranskom moru; zastupljene je i
lubin…

8
 9. Nadzor i gospodarenje resursima Mediterana

Ribe je u Sredozemlju sve manje, a čak 93% do sad znanstveno procijenjenih ribljih
fondova i vrsta u različitim dijelovima Mediterana prekomjerno se iskorištava, što ugrožava i
egzistenciju oko 300 tisuća ribara u mediteranskim zemljama EU-a.

Od 23 procijenjena riblja fonda u Sredozemlju gotovo sve vrste pokazuju znakove

prekomjernog izlova, a prema procjenama znanstvenika najugroženiji je oslić (izlovljava se do
12 puta većoj stopi od prirodnog prirasta).

Stanje ribljeg fonda u Sredozemlju je alarmantno. Iznimna briga je što bi to moglo značiti za
tisuće ribara na Sredozemlju. Putem Europske komisije pokrenula se Strategija za
Sredozemlje u cilju poboljšanja stanja ribljih stokova. Iako se o mnogim stokovima ne zna
dovoljno, onečišćenje i klimatske promjene, prekomjerni izlov doveli su do ugroze velikog
broja njih. U istočnom Sredozemlju postoje velike nepoznanice o stokovima. U ovom
trenutku ribarstvo i riblji fond EU-a najugroženiji je upravo na Mediteranu.

Najavljena je izrada procjene ribljih stokova i plana za Jadransko more od strane EU koja će
donijeti nove propise i regulacije po pitanju izlova stokova, a za očekivati je da će obuhvaćati
izlov srdele, inćuna i oslića. Države članice EU-a smanjile su svoje flote s ciljem postizanja
održivog ribolova, primjer je odličan oporavak plavoperajne tune u Mediteranu. Od 2016.
godine kada se održala konferencija u Cataniji, postoji zajedničko mišljenje da svojim
djelovanjem moramo obuhvatiti sve stokove. Najavljen je početak rada na zajedničkoj izjavi
o održivom ribarstvu ne Mediteranu. Osim zemalja EU i ključni partneri su: Alžir, Turska, i
Tunis…

„Samo zajedničkim naporima i predanošću strategiji

ostvarit će se dugoročni rezultati koje ribari s ovog velikog mora zaslužuju.“

(Marijana De Marchi)