SOCIJALNA PEDAGOGIJA

( I parcijala)

Razvoj maloljetničkog kazenenog prava: trokanski,kazneni zakon iz 1786 koji uvodi discenimento kao
temelj za kažnjavanje maloljetnika u dobi od 12-14 godina ( Francuska)

Francusko uređenje poslužilo kao uzor mnogim EU zemljama u 19.st ograničava kažnjavanje
odgojne mjere

RAZVOJ SOCIJALNE PEDAGODIJE I POČETAK RAZVOJA

● Pojam socijalne pedagogije prvi put se spominje sredinom 19.stoljeća u Njemačkoj

tzv.kolektivna pedagogija. Za širu primjenu termina socijalne pedagogije zaslužan je Friedrich
Wilhelm Diesterwey.
On je pojam socijalna pedagogija označavao obrazovnu akciju kojoj je svrha pomoći siromašnima
u društvu.Socijalna pedagogija u pisanom obliku prvi put spominje 1850.g u djelu Rukovođ.

● Na samom početku socijalne pedagogije perspektiva se temeljila na tome da se pomoću

odgoja riješe socijalni problemi. Ipak složeniji razlog razvoj socijalne pedagogije počinje tek
na prelazu iz 19 u 20.st,a motiviran je specifičnim društveno ekonomskim uvjetima koji su
karakterizirali to razdoblje
● U drugoj polovici 19.st i država postaje zainteresirana za odgojni karakter socijalne
skrbi,čemu je predhodilo nekoliko faza:
Srednji vijek : Nastale prve institucije za smještaj i zbrinjavanje bijednih i siromašnih,a njima je
upravljala crkva.

Novi vijek: Djeca i mladi bez sredstava za život upućivali u ustanove za prisilni rad. ( moćno
sredstvo za odgoj zapuštene djece)

Primarna svrha odgojnih zavoda tog vremena bio je radni odgoj siročadi. U drugoj polovici 19.st
probudio se državni interes socijalnog karaktera,pa su krajem 19.st doneseni zakoni koji dovode do
ukidanja dječijeg rada.

Idustralizacija: Je donijela ekonomske i socijalne promjene koje su uticale na funkcionisanje

porodičnih struktura ,te tako gubljenjem odgojnih potencijala djece i mladih kojima tokom
odrastanja nije pružena odgojna podrška i socijalna integracija.

▪ Socijalno-pedagoške aktivnosti povezane su sa procesima industralizacije i

urbanizacije.Važan mehanizam koji se mogao suprotstaviti problemima društva jeste
obrazovanje.
▪ Obrazovanje i socijalna pomoć u teoriji i praksi kombinovane stvorile su preduvjet za razvoj
socijalano- pedagoških ustanova u društvu , usmjerenih za ublažavanje socijalnih problema.
 NATORPOV KONCEPT SOCIJALNE PEDAGOGIJE

Paul Natorp: Na prelazu iz 19 u 20 st. nastojao se suprotstaviti rascjepu Njemačkog društva,razvijajući

koncept socijalne pedagogije.

Socijalna pedagogija – pedagogija koja dosadašnju individualističku pedagogiju mijenja idealom

zajednica,odnosno zajedništva.

Slijedi Tauniesovo shvaćanje pojma zajednice: Zajednica je pravi i trajni oblik zajedničkog života,a
društvo je prolazno i prividno.

U društvu se pojedinci okupljaju da bi ostvarili neke svoje slučajne zajedničke ciljeve,dok zajednica ne
postoji sama po sebi,nego u osjećaju pojedinca da je postao dijelom cjeline.

Tim se koncept socijalne pedagogije izjednačava sa pedagogijom,a pridjev „socijalna“ označava

pripadnost zajednici.

P.Natorp u djelu socijalna pedagogija 1898.g polazi od osnovnih misli : Čovjek je neprekidno pod
mnogim uticajima drugih,a istovremeno neprekidno djelujući na druge . Njegovim djelovanjem
upravljaju norme i vrijednosti zajednice.

Odgoj je uvjetovan životom u zajednici i obrnuto,a zajednica omogućava odgoj i obrozavanje

pojedincima.

NOHLOV KONCEPT SOCIJALNE PEDAGOGIJE

Horman Nohl – razvija teoriju u društvenom i državnom odgoju o socijalnoj skrbi,što označava
termin -- Socijalna pedagogija ( interpretirao kao teorijski okvir socijlanog rada) Razvija koncept
obrazovanja usmjerenog naroda usmjerenog narodu i zajedništvu kako bi se ponovo uspostavilo
nacionalno jedinstvo ( uvođenje radnog odgoja)
Utemeljio je samostalan kolegij socijalne pedagogije na sveučilištu Gottingen.
Sudjelovao u pokretu skrbi o djeci i mladima ( socijalno-pedagoški pokret) 3 izvora potrebe za
socijalnom zaštitom:

1. nova socijalna i moralna,tjelesna i duhovna nevolja – (treba odgovoriti besklasnim

odgojem,utemeljenim na pravednosti zakona,zajednice i rada,a nositelji djeca.)
2. opće nevjerovanje i otuđivanje od Boga – ( odgovoriti ponovnim uspostavljanjem kršćanske
porodice i kršćanskog načina života)
3. nepoštovanje osebujnih snaga žena- ( odnosno duhovano-moralnih temelja porodice, koja
bi uspostavila uticaj žene u funkcionisanju složenih društevnih stuktura.

Nohl upućuje na potrebu reagovanja u odgoju djece i mladih na preventivnoj razini, a ne samo kada
problem nastane braćna savjetovališta,djećiji vrtići,dnevni boravci.
Odgoj i obrazovanje djece bi također dovelo do prevencije socijlanih problema.
Zajednička misao kod Natorp i Nohl: odgoj i obrazovanje

RAZVOJ SOCIJALNE PEDAGOGIJE NAKON II SVJETSKOG RATA

Nhlov i Natorpov koncept nalaze svoje protagoniste (lidere) koji ih dalje razvijaju i modeliraju,pa
nastaju 2 smjera socijalne pedagogije:

1. SP kao zasebno odgojno područje,koje je nastalo kao odgovor na određene probleme

modernog društva.
2. SP kao odgoj za moralno ponašanje i opća zadaća svake pedagogije.

SOCIJALNA PEDAGOGIJA KAO ZASEBNO ODGOJNO PODRUČJE

Glavna osoba: Klaus Mollenhauer - razvija socijalnu pedagogiju kao autonomnu

disciplinu,naglašavajući potrebu kriticizma i emancipacije.
Kao temeljni problem ističe odgojnu zapuštenost koja iskazuje društvenu pomoć,a posljedica je
oštećenja porodice i odgoja ( industralizacija).
-Socijalnu pedagogiju definira kao teorijsku i praktičnu povezanost sveukupnih institucionalnih
sredstava u prevladavanju nedostataka školskog i porodičnog odgoja.
SP shvaćena kao treće odgojno područje,potreba otvaranja novih insitucija orijetiranih na razlike
između potreba pojedinca i društva.

Glavni ciljevi takve SP:

1. Osiguranje djetetu razvoj i odgojni prostor koji odgovara njegovoj zrelosti,a da ne ugrozi
svijet odraslih.
2. Mladog čovjeka iz zaštičenog odgojnog prostora planski uvoditi u svijet odraslih radi opstanka
u društvu.
3. Odgoj mladog čovjeka za samostalni kritički stav prema modernom društvu,te za izgradnju
vlastitog stila života.

SOCIJALNA PEDAGOGIJA KAO ODGOJ ZA MORALNO SOCIJALNO PONAŠANJE

 Njeni sljedbenici ponovo oživjeli Natorpov model,izjednačavajući socijalnu pedagogiju sa
socijalnim odgojem. Socijalni
odgoj= odgojno i samoodgojno djelovanje koje razvija ličnost pojedinca u socijalnoj strukturi
njegovog svijeta i okoline, koje ga osposobljava za odgovorno ponašanje,humanu regeneraciju i
nastavak kulture te sa pozicije odgoja zauzima stav prema društvu.

Globalni cilj socijalnog odgoja: izgradnja odnosa između pojedinca i društva u novim društvenim
uvjetima kakoo bi on bio optimalno koristan za pojedinca i društvo.

K.Hasse navodi dva glavna zadatka socijalnog odgoja:

1. Odgoj za moralni stav čovjeka prema čovjeku koji se označava pojmom općih socijalnih
vrlina.
2. Odgoj pojedinca za aktivno uključenje u one zajednice koje su određene prirodom
čovjeka i bez kojih nije moguće njegovo postojanje.

● Između 1929 i 1932 H.Giesecke navodi probleme zavodskog odgoja:

1. Dijagnoza zapuštenost bila je krajnje nedovoljna.
2. Štićenici u ustanovama uče ono što im nije potrebno za socijalno preživljavanje.
3. U domovima se nije uspjela oblikovat kvalitetna pedagoška sredina
4. Prisutnost međusobnog nasilja i mućenje štićenika
5. Odgajatelji nisu bili pedagoški osposobljeni
6. Trajanje skrbničkog odgoja često je imalo gospodarsku pozadinu
7. Domovi su diskretirani u javnosti,smatrani varijantom zatvora
Od 50-tih se polahko uvodi tretmanski koncept odgojne funkcije zavoda

RAZVOJ SOCIJALNE PEDAGOGIJE U HRVATSKOJ

Prvi put se počinje proučavati u sklopu Visoke defektološke škole 1962 godine,s odsjekom za SP.
U samim početcima odnosila se na područje odgajatelja tretmana mladih,a 80-tih prevencije
poremećaja u ponašanju,odgoja,predodgoja,rehabilitacije djece i mladih.

Proces pravnog odvajanja maloljetnika u posebnu dobnu kategoriju kod nas se odvijao sporije nego
u EU.

▪ Određivanje granica kaznenopravne maloljetnosti:

❖ 12 godina za djevojčice, 14 godina za dječake
❖ 1879 Osnivanje novog kaznenog zakona za HR i Slavoniju.
❖ 1902 Zakon o prisilnom uzgoju mladih „prisilni uzgoj“ (umjesto kažnjavnja)
❖ Prva novela Krivičnog pravilnika 1951 godine unijela promjene u pravni položaj
maloljetnika(zadržane granice maloljetnosti od 14 do 18 te uvedena nova kategorija „mlađi
punoljetnici“ kojima se NE MOGU izricati iste kazne kao punoljetnicima nego imaju poseban
sistem sankcija( čine ih 8 odgojnih mjera i kazna maloljetničkog zatvora)
❖ 1977 donešen prvi nepotpuni hrvatski kazneni zakon,te odobrila mogućnost da samostalno
uređuje položaj maloljetnika.
 ❖ Zakon o sudovima za mladež dovršen proces izdvajanja kaznenog prava
maloljetnika u posebnu granu kaznenog prava u Hrvatskoj.

2. SAVREMENA SOCIJALNA PEDAGOGIJA

Moguće je razlikovati SP kao dio edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti,socijalnih znanosti i

pedagoških znanosti ( sva tri su u BiH).
*Cameron(2004): specifičan predmet socijalne pedagogije je odnos indvidue i društva ili
način postizanja društvenih ciljeva posredstvom pripreme djece i mldaih za društveni život.
(BITNO!)
* Zajednički program SP u Evropi (2005): socijalna pedagogija je teorija o naćinima na koje
psihološki,socijalni ili materijalni uvjeti te različite vrijednosne orijentacije potiću ili umanjuju
mogućnost općeg rasta i razvoja,kvaliteta života i dobrobiti osoba ili društvenih grupa.
(BITNO!)
* Savremenu SP moguće je odrediti kao znanost,teoriju i praksu prevencije i ublažavanja
teškoća socijalne integracije osoba sa poremećajima u ponašanju,pružanjem pomoći u
odgoju kako pojedincima,tako i specifičnim društvenim grupama. (BITNO!)

PREDMET SOCIJALNE PEDAGOGIJE

Neslaganje među stučnjacima isto kao i kod definiranja discipline. U Hrvatskoj je gotovo
sinonim za odgoj osoba sa poremećajima u ponašanju.
*Međunarodno udruženje socijalnih pedagoga: temeljna zadaća SP je proces socijalne
integracije radi podrške i pomoći socijlano isključenim osobama ili rizičnim skupinama,kako
bi razvili svoje potencijale.
(BITNO!)
*H.Tuggener prepoznaje integrirajući i razvijajući funkciju SP:
1. Integrirajuća funkcija: razvijanje osobnih potencijala osoba radi ukidanja njihove
socijalne segregacije
2. Razvijajuća funkcija: rad na prevenciji socijalnih deprivacija pomoću osnaživanja,
pomoći i oblikovanja pojedinca i društvenih grupa.
(BITNO!)
Stručnoj javnosti je poznata je podjela na defenzivnu i ofenzivnu socijalnu pedagogiju.
 ● Defenzivna SP: uklapanje pojedinih simptoma socijalne depriviranosti,uloga
„socijalnog vatrogasca“.
● Ofenzivna SP: koncept ljudskih prava kao njen temelj.
U Evropi ipak prevladava olakšana uloga SP tj.ublažavanje posljedica društvene
privilegovanosti.
*Predmet SP usmjeren je na razumijevanje sistema socijalno devijantnih osoba,njihova
socijalna okruženja i odgojnih potreba pojedinaca i društvenih grupa u svrhu njihove
socijalne integracije. (JAKO BITNO)

SISTEM SOCIJALNO DEVIJANTNIH OSOBA

(svjesno odstupanje od društvenih normi)

DEVIJANTNA,ODSTUPAJUĆA,RIZIČNA PONAŠANJA: ona koja nisu usklađena sa postojećim

vrijednostima i pravnim sistemom društva kojem pojedinac pripada. Takva ponašanja uz
određene uvijete mogu postati asocijalna,antisocijalna,delikventna(takva ponašanja su u
sastavu socijalnih devijacija i obilježava poremećaj ponašanja)
*A.Heckert i D.M.Heckert razlikuju 4 tipa devijacija:
1. negativne devijacije
2. pozitivne devijacije
3. prekoračenje standarda uspješnosti
4. devijacije koje izazivaju divljenje

NORMA ( ne mora biti nuzna u drugom društvu ili drugačija ) : specifičan vodič za djelovanje
koji definira prihvatljivo i primjereno ponašanje u posebnim situacijama.
Normiranje upućuje na to da devijantnost ne postoji sama po sebi,već zbog vrijednosti koje
nekoj pojavi pripadaju društvene grupe.
*U svakoj situaciji djeluju dva tipa normi:
▪ Preskriptivne : označavaju očekivanja u pogledu prihvatljivog i poželjnog ponašanja.
▪ Proskriptivne : očekivanja u pogledu zabranjenih i nepoželjnih ponašanja.
NORME se provode pozitivnim i negativnim sankcijama (nagrada i kazna)
FORMALNE NORME: pisane,u obliku zakona koji definiraju neispravna ponašanja.
NEFORMALNE NORME: općenito jasne,ali nisu precizno zabilježene.
OBIČAJI: poseban oblik normi,oni čine najprihvaćenija načela društvenog života,a njihovo
kršenje izaziva snažne emocionalne reakcije.

Svako ponašanje treba cijeniti s obzirom na njegovu usklađenost s normama i na

usklađenost sa osobama koja ga manifestira.
Zvonarević razlikuje 4 kombinacije:
1. Prilagođeno ponašanje: ponađanje pojedinca zadovoljava njega samog i zahtjeve
okoline.
2. Amoralna,kriminalna ponašanja: zadovoljavaju pojedinca ali ne i okolinu.
3. Ponašanje pojedinca ne zadovoljava pojedinca,ali zadovoljava okolinu.
4. Ponašanje pojedinca ne zadovoljava ni njega ni okolinu ( potpuni gubitak psihološkog i
socijalnog integriteta)
Da bi ponašanje bilo prilagođeno važna je ravnoteža između KONFORMIZMA I
INDVIDUALIZMA (socijalno pedagoške intervencije,usmjerene na odgajanju nezavisne
osobe koja će poštovati ljudska prava.

SISTEM SOCIJALNOG OKRUŽENJA

Svako životno okruženje utječe na pormećaje u društvu.

➢ Rizični činitelji: individualna obilježja,kulturni,socio-ekonomski uvjeti,demografski.
➢ Zaštitni činitelji: mogu biti isto kulturni,socio-ekonomski itd..
Dobar primjer za oba činitelja jeste: obitelj/porodica gdje postoje rizici,a također se mogu
postaviti zaštitinički.
*Moderna društva nazivaju se društvima povećanog rizika. (globalizacija,ekonomske
promjene,migracije)

SISTEM SOCIJALNE INTEGRACIJE

(transfomacija ponašanja u društveno prihvatljivo ponašanje)

Podjela socijalne integracije:

a) subjektivna integracija: doživljavanje pripadnosti određenoj socijlanoj sredini uz
prihvaćanje njenih ciljeva i vrijednosti
b) objektivna integracija: prihvatanje pojedinca od strane uže i šire zajednice
*Najbolja integracija je ona koja sadrži optimalnu razinu oba njena oblika*

Kada se radi o osobama s poremećajem u ponašanju često se koristi termin

SOCIJALNA REINTEGRACIJA ( ponovni proces sastavljanja ili ujedinjavanja dijelova u kvalitetnu
cjelinu,kojem je svrha preusmjeravanje nepovoljnih ishoda socijalne integracije osoba.

Za razumijevanje predmeta SP u kontekstu socijalne itegracije ponajprije potrebno je razlučiti

procese učenja i obrazovanja odgoja.
UČENJE – odeđujući ga kao temeljni edukološki pojam, definira se kao psihički proces pomoću kojeg
se odvija svako obrazovanje i odgajanje. Mjenjanje ponašanja , relativno trajno pod uticajem
iskustva.

Učenje je proces sticanja razmjerno trajnih promjena subjekta,a one su rezultat njegove
psihičke aktivnosti.
Obrazovanje – proces organiziranog učenja spoznajnih ( kognitivnih) i psihoanaliznih osobina
ličnosti,odnosno organizirano kognitivno i psihomotorno učenje.
Odgoj – organizirano(namjerno) učenje motiva. Naučeni motivi one su osobine ličnosti u
kojima je dominantna afektivna ili voljna sastavnica,a nisu urođene.Naučni motivi različite
su vrijednosti,interesa te su specifične za pojedince.
Kada su poremećaji u ponašanju već uznapredovali često su potrebni:
➢ PREODGOJ: intezivno,pojačano odgojno djelovanje kojim se kompenzira dotadašnji
nedostatak ili neadekvatan odgoj. Cilj mu je uklanjanje i supstitucija negativnih
stavova,navika, interesa
➢ RESOCIJALIZACIJA: proces mijenjanja oformljenog modela ponašanja,organizirani
proces ponovne socijalizacije.
➢ SOCIJALIZACIJA: podrazumijeva svako *******,proces je u kojem pojedinci uče
kulturu svog društva. Pod tim procesom razumijeva se progresivno smanjivanje
nagonskih i drugih egoističkih tedencija,socijalno oplemenjivanje i razvijanje
djetetovih sposobnosti za prilagođavanje društva.

Habilitacija- se odnosi na sticanje sposobnosti.

Rehabilitacija – kombinirana i kordinirana primjena medicinskih,socijlanih,pedagoških mjera
radi osposobljavanja individue da postigne veću funkcionalnu sposobnost.
Tretman – kompleksan sistem akcija usmjerenih na postizanje pozitivnih promjena djece i
mladih kojima su dijagnosticirani poremećaji u ponašanju; čiri pojam od odgoja osoba s
poremećajem u ponašanju.
SP obuhvaća dio sistema socijalno depriviranih osoba,dio sistema socijalnog okruženja i dio
socijalne integracije baveći se odgojem osoba s premećajima u ponašanju.

3.SOCIJLANA PEDAGOGIJA KAO ZNANSTVENA DISCIPLINA

Šta je znanost?
Znanost (proces koji traje , te je cilj doći do istinosti tj približavanju istine) – je proces ,
sistematizirana i argumentirana suma znanja u odredenom vremenskom razdoblju o
objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih metoda i istraživanja
kako bi se spoznali zakoni zbivanja u prirodi, omogučilo predviđanje buducih doagadaja i
postigla maksimalna djelotvornost čovjećanstva.
Postoji nekoliko razina znastvene analize:
- Kvalitativna ili fenomenološka analiza , odnosno opisivanje , definiranje i
klasificiranje promatranih pojava.
- Kvantitativna analiza , odnosno mjerenje svojstava promatrane pojave
- Kauzalna analiza , odnosno otkrivanje uzročno posljedične veze između promatranih
pojava.
Bitni elementi u znanosti : Proces , metodologija , provjera, predviđanje događaja.
Kriteriji koji se trebaju ispuniti : predmet proučavanja , metodologija proučavanja
predmeta, rezultati, zadaće, pod discpline.
Znanosti djelimo na: Prirodne , društvene, tehničke, medicinske, humanističke
( proučavanje čovjeka).

Šta karakterizira socijalnu pedagogiju kao znastvenu discplinu ?

Na socijalnu je pedagogiju posebno primjenjiva znanstvena paradigma koja se temelji na teoriji
sustava, a ona se temelji na ovim tezama:
- sustav je skup elemenata koji nisu zadani jednom zauvijek i ne moraju biti materijalne
prirode
- sustavi su obilježeni uzajamnim odnosima među elementima
- postoje otvoreni i zatvoreni sustavi, ovisno o njihovoj odvojenosti od okoline
- jedan se sustav može podijeliti na brojne podsustave
- oni teže stanju ravnoteže

- Socijalna pedagogija kao znanstvena disciplina usmjerena je razumijavanju procesa

transformacije poremećaja u ponašanju djece, mledih i odraslih osoba koji su shvaćeni kao
biološko-psihosocijalni sustavi
- biološko-psihosocijalni model proučavanja je nužan jer se značenje poremećaja ne može
razumjeti ako se on ne analizira kroz povezanost sa cjelovitom strukturom i socijalnim
kontekstom u kojem se osoba razvija

Socijalna pedagogija je znanstvena disciplina koja pomoću determinanti biološko-psihosocijalnih

SOCIJALNA PEDAGOGIJA U SUSTAVU DRUŠTVENIH ZNANOSTI (Zadaci socijalne pedagogije )
činjenica nastoji objasniti proces odgoja osoba s poremećajima u ponašanju, uključujući i
prevenciju samog fenomena. ( Bitno )

- pripada edukacijsko-rehabilitacijskim znanostima, koje su grana odgojnih znanosti

- ima svoju razrađenu metodologiju, te provodi kvalitativna i kvantitativna istraživanja
- za socijalnu pedagogiju primjereniji je EDUKOLOŠKI PRISTUP → objasniti edukaciju znači
istraživanjem otkriti kojim psihičkim, gospodarskim, socijalnim, političkim i drugim činiteljima
ovise aspekti odgoja i obrazovanja, te kakvo je njihovo međudjelovanje, te međudjelovanje
edukacije i okoline
- osnovno istraživačko pitanje socijalne pedagogije: kako odgoj djeluje na tretman poremećaja
u ponašanju, te na koji način biološko-psihosocijalne varijable djeluju na nastanak
poremećaja
- INTERDISCIPLINARNI KARAKTER SOCIJALNE PEDAGOGIJE → potreba za uzajamnim
djelovanjem i obogaćivanjem različitih znanstvenih disciplina
- TRANSDISCIPLINARNI KARAKTER → nadilaženje granica pojedinih znanstvenih disciplina, te
angažiranje sveg raspoloživog relevantnog znanja; spoznaje dobivene na ovaj način ne
pripadaju ni jednoj znanstvenoj disciplini posebno, ali su sastavni dio svih disciplina koje i
inače istražuju tu pojavu

● ISTRAŽIVAČKE METODE U SOCIJALNOJ PEDAGOGIJI

- Znanstvene zadaće socijalne pedagogije:

• pronalaženje zakonitosti prevencije i razvoja poremećaja u ponašanju

• klasificiranje poremećaja u ponašanju s obzirom na njihove etiološke, fenomenološke i
tretmanske aspekte
• pronalaženje zakonitosti socijalnog funkcioniranja osoba koje imaju teškoće socijalne
integracije
• pronalaženje zakonitosti strukturnih i funkcionalnih promjena osoba s poremećajima
ponašanja pod utjecajem specijalno programiranih stimulatora

● ODNOS SOCIJALNE PEDAGOGIJE I SRODNIH ZNANSTVENIH DISCIPLINA

Povezanost sa filozofijom, psihologijom, pedagogijom, sociologijom, socijalnim radom,

socijalnom politikom i medicinskim znanostima
- Povezanost sa filozofijom → obje se discipline bave pitanjima o čovjeku i njegovoj sudbini,
bave se etikom i etičkim načelima te je socijalna pedagogija usko vezana za filozofiju
- Povezanost sa sociologijom → oslanja se na sociološke teorije koje objašnjavaju pojavu
negativnih društvenih devijacija
- Povezanost sa psihologijom → soc.ped. se najviše se zanima za specifične socijalno-
psihološke probleme, za razvojnu psihologiju i poremećaje ličnosti te pokušava razumijeti
poremećaje u ponašanju.
- Povezanost sa pedagogijom → vrlo je povezana sa specijalnom pedagogijom jer obje
pripadaju sustavu edukacijsko rehabilitacijskih znanosti ; razlika je što se specijalna više
usmjerava na obrazovanje osoba s teškoćama, a socijalna pedagogija se time ne bavi
- Povezanost sa pravom → Socijalna pedagogija mora da poznaje zakone maloljetnički
prestunika.
- Razlika između socijalne pedagogije i socijalnog rada → u njihovom predmetu: soc. rad se
bavi humanizacijom uvjeta života širih slojeva stanovništva te promicaja socijalne dobrobiti
pojedinaca, društvenih grupa ili zajednica, a soc. ped. odgojem osoba s poremećajima u
ponašanju i uvjete njihovog ostvarivanja.