Professional Documents
Culture Documents
Patofiza Usmeni
Patofiza Usmeni
Patofiza Usmeni
1. Astma:
Astma je difuzna upala dišnih putova izazvana različitim pokretačkim podražajima koji dovode do
djelomično ili potpuno reverzibilne bronhoopstrukcije.
Simptomi i znakovi su: dispneja, stezanje u prsištu i piskanje. Dijagnoza počiva na anamnezi,
fizičkom pregledu i testovima za procjenu plućne funkcije. Liječi se kontrolom pokretačkih faktora
i farmakoterapijom. Najčešće se koriste β–agonisti i inhalacijski kortikosteroidi.
2. Zelucani vrijed:
Gastritis i želučani vrijed su dva osnovna stanja u kojima je smanjeno lučenje solne kiseline koje
najvjerojatnije nastaje zbog smanjenog broja želučanih obložnih stanica. Dolazi do smanjenog
lučenja glukoproteina i mukopolisaharida te tako dolazi do “stanjenja” sluznice, uz istodobno
smanjenje otpornosti mukozne barijere.
Etanol utječe na nastanak vrijeda jer oštećuje sluznicu dok acetilsalicilna kiselina ima izrazito
ulcerogeno djelovanje.
3. Azotemija:
4. Sistolicko zatajenje:
Sistoličko zatajenje srca očituje se u nesposobnosti srca da izbacuje normalni udarni volumen bez
povišenja teledijastoličkog tlaka.Dovodi do smanjene izbačajne frakcije a u težim slučajevima i do
smanjenja udarnog volumena.
5. Aplasticnu anemiju:
- pri infekcijama koje razaraju koštanu srž razvija se APLASTIČNA ANEMIJA - (npr.milijarna
tuberkuloza koja infiltrira koštanu srž)
Kao posljedica akutnog virusnog hepatitasa( osobito hep.A) može se razviti aplastična anemija.
6. Atelektaza:
7. Rahitis:
Poremečaj se očituje i na epifiznim hrskavicama. Djeca s rahitisom imaju slabost mišiča, tetaniju u
uznapredovalom stadiju, te iskrivljenje kostiju, posebice nogu.
8. infarkt miokarda:
Infarkt miokarda je začepljenje koronarne žile. Može biti transmuralni (cijela površina/zid
miokarda pogođena), subendokardni (na mjestu začepljenja).
Koronarna bolest, tj. Insuficijencija koronarnog protoka, što vodi u insuficijenciju miokarda. Ako
se smanji koronarni protok, nastupa hipoksija miokarda- angina pectoris (reverzibilna – bol traje,
popusti i prođe) .
No, ako se koronarni protok jako smanji i hipoksija je jaka i traje dugo- nastupaju ireverzibilne
promjene u miokardu, tj. Nekroza mišičnih stanica- infarkt miokarda. Koronarno suženje može biti
organsko (ateroskleroza i tromb), te funkcijsko (spazam i disfunkcija endotela)
Bolest obično nastaje uslijed nepodudarnosti između majčine i fetalne krvne grupe, najčešće Rh 0(D)
antigena.
Tijekom trudnoće fetalni eritrociti prolaze kroz posteljicu, u majčinu cirkulaciju. Prolaz je najobilniji u
doba poroda ili prekida trudnoće; kod traume abdomena u majke fetomaternalno krvarenje može biti
obilno. U žena koje imaju Rh negativnu krv a nose fetus s Rh pozitivnom krvlju, fetalni eritrociti potiču
stvaranje protutijela majke protiv Rh antigena
U slijedećim trudnoćama, majčina protutijela prolaze kroz posteljicu i razgrađuju fetalne eritrocite,
uzrokujući anemiju, hipoalbuminemiju i moguće, zatajenje srca i smrt fetusa.
11. Talasmije
- nasljedne autosomno dominantne bolesti (delecija gena ili različite točkaste mutacije)
- nedovoljno stvaranje jednog lanca (npr α), poremećaji dvije vrste lanaca, kombinacija
kvantitativnih i kvalitativnih poremećaja
12. Proteinurija
Proteinurija je dnevno izlučivanje proteina urinom u količini većoj od 150 mg(10-15mg albumin).
Masivna proteinurija je stanje pri kojem je izlučivanje veće od 3.5 g proteina na dan. Količina
proteina u mokraći ovisi i o veličini glomerularne filtracije i koncentracije bjelančevina u plazmi.
Poliurija je povećana diureza, veća od 3L dnevno. Može je uzrokovati bilo koji čimbenik koji povećava
protok krvi kroz bubrege ili smanjuje reapsorciju u tubulima.
Razlikujemo:
Prerenalne poliurije uključuju primarnu polidipsiju koja je psihogeno uvjetovano uzimanje većih
količina tekućine. Smanjen je ADH pa se luči razrjeđenija mokraća. (drugi poremećaj je središnji
dijabetes)
Renalne poliurije nastaju zbog kroničnih bubrežnih bolesti i oštećenja nefrona pri čemu dolazi do
preusmjeravanja na neoštećene neurone u kojima je narušena glomerulotubularna ravnoteža s
dominacijom glomerula. Ubrzan protok kroz tubule dovodi do poliurije.
Nastaje izostenurija tj. Koncentracija mokraće postaje slična koncentraciji plazme zbog smanjene
bubrežne sposobnosti ugušćivanja i razrjeđivanja mokraće. (uzrokovane ljekovima, oporavak kod
akutnog bubrežnog zatajenja…)
Postrenalne poliurije nastaju u bolesnika u kojih mokraćni putovi nisu skroz blokirani , ali je zbog
staze mokraće došlo do razaranja bubrežnog tkiva. Poliurija kojom se odstranjuje nagomilana
mokraća nastaje neposredno nakon odstranjenja zapreke u mokranim putevima.
14. AV blok
Atrioventrikulski (AV) blok je djelomičan ili potpuni prekid provođenja impulsa iz atrija u
ventrikule. Najčešći uzrok je idiopatska fibroza i skleroza provodnog sustava. Dijagnoza počiva na
EKG zapisu; simptomi i liječenje ovise o stupnju bloka, no liječenje, kad je potrebno, obično
uključuje elektrostimulaciju.
Kod anafilaksije koja nije posredovana IgE, simptomi se mogu pojaviti pri prvom izlaganju
antigenu jer prethodno izlaganje i senzibilizacija nisu potrebni. Nakon što se aktiviraju, mastociti i
bazofili oslobađaju kaskadu medijatora koji uzrokuju fiziološke promjene, te aktiviraju druge
imunološke putove i privlače druge imunološke stanice. Preformirani medijatori se oslobađaju
odmah nakon aktivacije uključujući histamin, triptazu, heparin i kimazu
19. Glomerulonefritis
Akutni glomerulonefritis (GN) obuhvaća specifičan skup bubrežnih bolesti u kojima imunološki
mehanizam pokreće upalu i proliferaciju glomerularnog tkiva što može dovesti do oštećenja bazalne
membrane, mezangija ili kapilarnog endotela. Akutni nefritični sindrom je najozbiljniji i potencijalno
razorni oblik različitih bubrežnih sindroma. Akutni glomerulonefritis napreduje u kronični
glomerulonefritis u oko 30% odraslih osoba. Akutni GN definira se kao iznenadna pojava hematurije,
proteinurije i crvenih krvnih stanica (RBC) u mokraći. Ova klinička slika često je popraćena
hipertenzijom, edemom, azotemijom (tj. smanjenom brzinom glomerularne filtracije [GFR]), te
retencijom soli i vode u bubrezima. Najčešći infektivni uzrok akutnog GN povijesno je bila infekcija
vrstama Streptococcus.
Angina pectoris Klinički je izraz za bol uzrokovanu ishemijom miokarda,pri čemu se razumjeva
reverzibilna promjena.
Rijedak zdravstveni problem koji se javlja kada nadbubrežne žlijezde proizvode previše
aldosterona. Ovaj problem je također poznat kao primarni hiperaldosteronizam. Aldosteron je
hormon koji kontrolira razinu soli i kalija u krvi. Previše dovodi do visokog krvnog tlaka.
Reverzibilni uzroci: lijekovi koji blokiraju AV čvor i ishemija. Patološki uzroci: uključuju
kardiomiopatiju, miokarditis (lajmsku bolest), endokarditis s stvaranjem apscesa i hiperkalemiju.
Prednji infarkt miokarda koji uzrokuje ishemiju ili infarkt grana snopa. Kirurgija srca, kateterska
ablacija AV čvora, ablacija alkoholnog septuma ili neuromišićna bolest.
Srčani blok je potpun. Ne postoji električna komunikacija između atrija i ventrikula i nema odnosa
između P–valova i QRS–kompleksa (AV disocijacija). Srčana funkcija je održana vlastitim spojnim
ili ventrikulskim elektrostimulatorom.
Vlastiti ritmovi koji nastaju iznad bifurkacijem Hisovog snopa stvaraju uske QRS–komplekse,
relativno brze (>40 otkucaja/min) i pouzdane srčane frekvencije, s blagim simptomima (npr.
umor, postularna omaglica, intolerancija napora).
26. Panhipopituitarizam
Generalizirano zatajenje hipofize uzrokuje endokrinu insuficijenciju zbog djelomičnog ili potpunog
gubitka funkcije adenohipofize. Kliničke osobitosti ovise o nedostacima specifičnih hormona.
Dijagnoza se postavlja slikovnim prikazom i mjerenjem hormona u bazalnim uvjetima te nakon
raznih podražaja. Liječenje ovisi o uzroku; većinom se ide na uklanjanje odgovornog tumora i
hormonsku nadoknadu. Kasni pubertet.
28. Pneumotoraks
Pneumotoraks je stanje kad u pleuralni prostor prodre zrak, što prouzrokuje djelomičan ili
potpuni kolaps pluća. Pneumotoraks može nastati spontano ili uzrok može biti postojeća plućna
bolest ili trauma, te iatrogeno prilikom medicinskih postupaka. Dijagnoza počiva na fizikalnom
pregledu i RTG–u pluća. Većina se pneumotoraksa rješava transkateterskom aspiracijom ili
postavljanjem torakalne sonde.
Vrućica je povišenje tjelesne temperature (npr. >37,8 °C mjerene u ustima ili 38,2 °C mjerene
rektalno, ili povišenje tjelesne temperature iznad normalnih dnevnih varijacija).
A) ETIOPATOGENETSKA PODJELA:
1. Infektivna
2. Upalna aseptička (neinfektivna)
3. Paraneoplastična
4. Resorptivna
5. Disregulacijska
6. Ijatrogena
B) KLINIČKI TIPOVI:
1. Febris continua (stalna vručica) – razlike između jutarnje i noćne temp. Oko 1oC (milijarn
tuberkuloza, pneumokokna pneumonia, trbušni tifus)
Kad pozitivni intrapleuralni tlak postane viši od intrabronhalnog tlaka,proksimalno od točke izjednačenog
tlaka može doći do dodatne opstrukcije što igra veliku ulogu u smanjenju podnošenja fizičkoga napora.
32. Cijanoza
Cijanoza je plavkasto obojenje kože kao posljedica nedovoljne količine kisika u krvi.
Cijanoza se pojavljuje kada kroz kožu, koja je više plavkasta nego crvena, struji krv osiromašena
kisikom. Cijanoza obično postoji samo na ručnim ili nožnim prstima, jer je krvni protok kroz
okrajine vrlo polagan. Može nastati kada je oslabljeno djelovanje srca kao pumpe ili kada je osoba
izložena hladnoći. Cijanozu koja nastaje po čitavom tijelu mogu uzrokovati mnoge teške plućne
bolesti kao i neke nenormalnosti krvnih žila i srca koje skreću krv iz venske na arterijsku stranu
krvotoka.
33. Kriptorhizam
Kriptorhizam: Nespuštanje jednog ili oba testisa u skrotum pogađa oko 3% na termin rođene djece i do
30% prijevremeno rođene djece; 2/3 nespuštenih testisa spustit će se spontano u prva 4 mj. života.
Normalno se testisi razvijaju sa 7 do 8 tj. gestacije i ostaju iznad unutarnjeg inguinalnog prstena do oko 28.
tj., kad se počinju spuštati u skrotum, vođeni zgusnutim mezenhimom (gubernakulum). Početak spuštanja
je posredovan hormonskim (npr. androgenim, inhibirajućim mullreovim čimbenikom), tjelesnim (npr.
regresijom gubernakuluma, intraabdominalnim tlakom) i okolišnim (npr. izlaganjem majke estrogenim ili
antiandrogenim tvarima) čimbenicima, no nespušteni testisi su skoro uvijek idiopatski.
Nespušteni testisi mogu izazvati smanjenu plodnost i povezani su s karcinomom testisa, osobito u
nespuštenom testisu i osobito uz intraabdominalni smještaj. Međutim, u bolesnika s jednim nespuštenim
testisom, 10% zloćudnih tumora se razvija u normalnom testisu.
Dijagnoza se postavlja tjelesnim pregledom; toplo okruženje, tople ruke ispitivača i opušteni bolesnik su
važni za izbjegavanje poticaja povlačenja testisa.
34. Kaheksija
Kaheksija je odraz opsežnog gubitka masnog tkiva i skeletnih mišića. Javlja se u nizu stanja, a skoro uvijek
prati uznapredovale maligne bolesti. Neki karcinomi, navlastito gušterače i želuca, izazivaju izrazitu
kaheksiju, pa bolesnici znadu izgubiti 10–20% tjelesne mase. Propadanje je obično izrazitije u muškaraca.
Kaheksiju se lako prepoznaje, u prvom redu po gubitku tjelesne mase, što je osobito vidljivo na licu, po
smanjenju mase temporalnih mišića. Manjak potkožnog masnog tkiva pogoduje nastanku dekubitusa
iznad koštanih izbočina.
36. Hipoenergoza
Energetski nedostatak smanjene unutarstanične količine ATP-a u odnosu na stanične potrebe. Postoje 3
tipa: hipoksična (stanja sa smanjenom proizvodnjom energije zbog hipoksije), dezenzimska (smanjena
aktivnost enzima u gliolizi- nedostatak energije dovodi do hemolize eritrocita, zbog mitohondrijske
enzimopatije-inhibicija citokrom c oksidaze), supstratni (manjak glukoze za korištenje energije).
38. Celijakija
Celijakija je imunološki posredovana bolest u genetski predisponiranih osoba. Uzrokovana je
intolerancijom glutena, što rezultira upalnim promjenama sluznice i posljedičnom malapsorpcijom.
Simptomi su obično proljev i nelagoda u trbuhu. Dijagnoza se postavlja biopsijom sluznice tankog
crijeva a patohistološki nalaz otkriva viloznu atrofiju koja se popravlja nakon uvođenja prehrane bez
glutena.
39. Hipoglikemija
Hipoglikemija je stanje u kojem je razina šećera (glukoze) u krvi nenormalno niska.
Normalno tijelo održava razinu šećera u krvi unutar prilično uskog raspona (oko 70 do 110 mg/dl
krvi). U šećernoj bolesti razina šećera u krvi postaje previsoka; u hipoglikemiji razina šećera u krvi
postaje preniska. Niski šećer u krvi uzrokuje loše funkcioniranje većine organskih sustava u tijelu.
Mozak je naročito osjetljiv na niske razine šećera u krvi, jer je glukoza mozgu najveći izvor
energije. Mozak odgovara na niske razine šećera u krvi te preko živčanog sustava potiče
nadbubrežne žlijezde da luče adrenalin. To potiče jetru da oslobodi šećer i tako podesi razinu u
krvi. Ako razina padne prenisko, to može oštetiti moždanu funkciju.
41. Zutice
Prehepatična žutica je uzrokovana stanjima koja povećavaju brzinu hemolize krvi (crvene krvne stanice se
razgrađuju, oslobađaju hemoglobin i pretvaraju se u bilirubin). Uzroci su: malarija, anemija srpastih
stanica, sferocitoza, talasemija.
Jetrena žutica javlja se kod ciroze jetre, oštećene ili nefunkcionalne. To ga čini manje učinkovitim u
filtriranju bilirubina iz krvi. Budući da se ne može filtrirati u probavni sustav radi uklanjanja, bilirubin se
nakuplja do visokih razina u krvi. Uzroci su: kiroza jetre, virusni hepatitis, alkoholni hepatitis ili rak jetre
Posthepatična ili opstruktivna žutica događa se kada se bilirubin ne može pravilno drenirati u žučne kanale
ili probavni trakt zbog začepljenja. Uzroci su; Žučni kamenci, rak gušterače, rak žučnih kanala, pankreatitis
42. Proljevi
1. OSMOTIČKI PROLJEV:
- nastaje kad se u crijevnom lumenu povećava koncentracija osmotički aktivnih tvari koje se slabo
apsorbiraju
- s vodom koja prelazi u lumen uvijek dolazi do prjelaska natrija i klorida, ali se gubi više vode pa nastaje
HIPERNATRIJEMIJA
2. SEKRECIJSKI PROLJEV:
- nastaje kao posljedica povećanog aktivnog ili pasivnog lučenja u tankom ili debelom crijevu
3. MOTORIČKI PROLJEVI:
- ubrzana motorička aktivnost tankog i debelog crijeva
Hipoventilacija: Stanje u kojem smanjena količina zraka ulazi u alveole u plućima, što rezultira
smanjenjem razine kisika i povećanjem razine ugljičnog dioksida u krvi. Hipoventilacija može biti posljedica
previše plitkog disanja (hipopneja) ili presporoga (bradipneja) ili smanjene funkcije pluća. Suprotno od
hipoventilacije je hiperventilacija (prekomjerno disanje).
HIPERVENTILACIJA- ventilacija alveolarnih prostora koja je veća od one potrene za odstranjenje CO2
- nastaje zbog: pri meningitisu ili encefalitisu kemijskim nadraživanjem receptora ili respiracijskog centra,
pri ozljedama ponsa, u psihogenim poremećajima, vrućici, metaboličkoj acidozi, hipoksiji, nekim plućnim
bolestima, zbog nekih lijekova
Respiracijska alkaloza je stanje u kojem je krv lužnata, jer brzo i duboko disanje ima za posljedicu nisku
razinu ugljikova dioksida u krvi.
Drugi uzroci respiracijske alkaloze uključuju bol, cirozu jetre, nisku razinu kisika u krvi, povišenu
temperaturu i predoziranje acetilsalicilnom kiselinom (aspirinom)
Najcesci je uzrok hiperventilacije.
45. Hipertenzija
Arterijska hipertenzija je stanje trajnog povišenja sistemskog krvnog tlaka (BP). BP je proizvod minutnog
volumena srca i ukupnog perifernog vaskularnog otpora. Više čimbenika je uključeno u regulaciju krvnog
tlaka: minutni volumen srca i volumen cirkulacije krvi, vaskularni kalibar, elastičnost i reaktivnost,
Humoralni posrednici, Neuralna stimulacija
Dijabetes melitus
Dijabetes tipa 1 nastaje autoimunim uništavanjem ß-stanica gušterače.
Dijabetes melitus tipa 2 (T2DM), jedan od najčešćih metaboličkih poremećaja, uzrokovan je kombinacijom
dvaju primarnih čimbenika: neispravnog lučenja inzulina β-stanicama gušterače i nesposobnosti tkiva
osjetljivih na inzulin da na odgovarajući način reagiraju na inzulin. Inzulinska rezistencija, koja se pripisuje
povišenim razinama slobodnih masnih kiselina i proupalnih citokina u plazmi, dovodi do smanjenog
transporta glukoze u mišićne stanice, povećane proizvodnje glukoze u jetri i povećane razgradnje masti.
Čini se da etiologija dijabetes melitusa tipa 2 uključuje složene interakcije između okolišnih i genetskih
čimbenika.
Enzimi koje izlučuje gušterača probavljaju bjelančevine, ugljikohidrate i masti. Proteolitički enzimi koji
razgrađuju bjelančevine u oblik koji tijelo može koristiti, luče se u neaktivnom obliku. Oni se aktiviraju tek
kada dođu u probavni sustav. Gušterača izlučuje i velike količine natrijeva bikarbonata koji štiti dvanaesnik
neutraliziranjem kiseline koja dolazi iz želuca.
Tri hormona koje izlučuje gušterača su inzulin koji snizuje razinu šećera (glukoze) u krvi, glukagon koji
povisuje razinu šećera u krvi i somatostatin koji sprječava otpuštanje drugih dvaju hormona.
Homeostatička regulacija očituje se na dva načina rada, negativnoj ( češćoj) i pozitivnoj povratnoj sprezi.
negativna smanjuje otklon regulirane vrijednosti, a pozitivna povećava. u patoloskim prilikama sustavi s
negativnom povratnom spregom mogu prijeci u pozitivnu te se tada proces pogorsava. Očituje se pri
homeostazi.
50. Hiv
Infekcija virusom humane imunodeficijencije (engl. human immunodeficiency virus = HIV) nastaje kao
rezultat infekcije jednim od dva srodna retrovirusa (HIV–1 i HIV–2) koji napadaju CD4+ limfocite i uzrokuju
oštećenje stanične imunosti povećavajući tako rizik pojave nekih infektivnih bolesti i tumora. Inicijalna
infekcija može se očitovati kao nespecifična febrilna bolest. Rizik daljih manifestacija, koje ovise o stupnju
imunodeficijencije, proporcionalan je broju CD4+ limfocita u perifernoj krvi. Spektar kliničkih oblika bolesti
kreće se od asimptomatskog nosilaštva do sindroma stečene imunodeficijencije (engl. acquired immune
deficiency syndrome = AIDS) koji se definira prisutnošću nekih ozbiljnih oportunističkih infekcija i/ili
tumora. Dijagnoza HIV– infekcije postavlja se dokazom protutijela ili antigena HIV–a. Liječenje se provodi
kombinacijom lijekova kojima se inhibiraju enzimi HIV–a i tako suprimira replikacija virusa u organizmu.
51. Hiperparatireoidizam
Hashimotova bolest je kronična autoimuna bolest koja zahvaća štitnjaču i naposljetku dovodi do njezine
disfunkcije. Posljedica toga je snižena razine hormona štitnjače u tijelu – hipotireoza.
U Hashimotovoj bolesti vlastiti imunosni sustav organizma napada štitnu žlijezdu, a s vremenom ona više
ne može proizvoditi dovoljnu količinu hormona koja je tijelu potrebna te se javlja stanje hipotireoze.
Poznata i pod nazivom hashimotov tireoiditis.
53. Portalna hipertenzija
Normalan tlak u portalnoj veni iznosi 5–10 mmHg (7–14 cm H2O), što premašuje tlak u donjoj šupljoj veni
za 4–5 mmHg (portalni venski gradijent). Ukoliko su te vrijednosti više, radi se o portalnoj hipertenziji
Portalna hipertenzija najčešće nastaje uslijed ciroze (u razvijenim zemljama), abnormalnosti krvnih žila
jetre. Posljedice su varikoziteti jednjaka i porto–sistemska encefalopatija. Dijagnoza počiva na kliničkim
kriterijima, često zajedno sa slikovnim dijagnostičkim metodama i endoskopijom. Liječi se prevencijom
GastroIntestinalnog krvarenja endoskopskim metodama ili lijekovima, te primjenom obje metode
istodobno, a ponekad i uspostavljanjem portokavalnog šanta.
Kolateralni krvotok pocinje se stvarati kao posljedica portalne hipertenzije kada se portalni tlak priblizi
granici od 3.9 kPa.
55. Hiperkalcijemija
simptomi teške hiperkalcijemije: povraćanje, anoreksija, mišićna slabost, slabljenje intelektualnih funkcija,
dehidracija, koma, smrt
Kost je građena od koštanog matriksa, periosta i endosta. Koštani matriks čini anorganska i anorganska
tvar. Anorganska tvar je kalcij i fosfor, a organsko je kolagen tipa 1. periost i endost služe da hrane
koštano tkivo. Periost se sastoji od fibroblasta i kloagenskih vlakana. Endost je građen od koštanih
prastanica. Koštani matriks je povezan s periostom pustem šarpejevih vlakana. Osteoblasti su stanice
koje stvaraju kost, a osteoklasti razaraju kost.
Podjela:
Neurogeni uzroci (traume mozga, upale u CNS-u, poremećaji perifernih živaca)
- Predoziranje lijekovima (barbiturati, benzodiazepini, heroin)
- Sustavna anafilaksija
Sepsa (endotoksični šok, DIK)
Endokrini šok (Addisonova bolest, miksedem, tireotoksikoza, dijabetička koma, Sheehanov syndrom,
dijabetes insipidus)
- Politrauma (složena patogeneza)
1. Kardiogeni šok
2. Hipovolemijski- hemoragični šok (posljedica krvarenja) i hipovolemijski (gubitak volumena
tekučine (povračanje…))
3. Opstruktivni šok
4. Distributivni šok- septički šok (posljedica oštečene mikrocirkulacije djelovanjem različitih toksina…
npr. Sepsa), anafilaktički šok (anafilaksija), medikamentozni šok (intoksikacije), endokrini šok
(adisonova bolest), hipoglikemični šok (hipoglikemija, snabdljevanje stanica glukozom), neurogeni
šok (povrede glave i leđne moždine)
5. Anestezijski šok
62. Dekompenzscijski
A) NASLJEDNE
B) STEČENE (mnogo češće):
2. Megaloblastična anemija- bog usporene mitoze stanice postaju veće od normalnih (megaloblasti (u
koštanoj srži – mnogi u premitičkoj fazi), makrociti (u krvi)):
Zbog nedostatka vitamina B12 (atrofije želučane sluznice) nastaje Perniciozna anemija.
4. Hemolitičke anemije:
Dijelimo ih u dvije vrste: Korpuskularne- uzroci u samim eritrocitima (poremećaj eritrocitne membrane) i
Ekstrakorpuskularne- uzroci van eritrocita (stečene autoimunosne anemije uzrokovane autoantitijelima
protiv eritrocitnih antigena (promjene antigena, prestanak imunosne tolerancije, križno reagiranje) )